fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

srebrenica - 100909 - 08.07.2017 : Zoka - best (0)

Srebrenica


1992_1995 - 100831 - 25.06.2017 : Zoka Bijeljina - best (0)

Zarobljenik opisuje kako je klao Srbe


rat_pale - 100761 - 14.06.2017 : Zoka - best (1)

Penziju trošila na srpske ranjenike


U današnjim Večernjim novostima objavljen je članak o promociji knjige holanđanke Jeni Ligtenberg.

Jeni Ligtenberg je kao dobrovoljac 1993 god. stigla u ratnu bolnicu Koran Pale sa kombijem punih lijekova i medicinske opreme. Planairala je a ostane nekoliko dana a ostale je sve do kraja rata i čitavo vrijeme je vodila dnevnik koji je sada objavljen. Jeni Ligtenberg Ratni dnevnik Pale 1993-1995.

Na promociji kjige su govorili dr Mirko Šošić i dr Dragan Kalinić. Dr. Šošić je podsjetio kako je Ligtenbergova na Pale došla kao dobrovoljac i posvetila se brizi o ranjenicima. Svoje ogromno farmaceutsko iskustvo je prenosila radnicima bolnice.

Umjesto da svoju penziju koju je stekla jula 1993 troši i mirno živi u Holandiji ona je svoj novac trošila na liječenje srpskih ranjenika rekao je dr Kalinić. Osim svakodnevnog rada Ligtenbergova je slala i dopise zapadnim redakcijama, obraćala se na mnoge međunarodne adrese i ukazivala na diskriminatorski odnos prema Srbima.

U jednom poglavlju dnevnika se spominje i Srebrnica tj. događaji oko nje. Zahvaljujući svojim kontaktima sa pripadnicima holandskih snaga UN Jeni je dolazila do povjerljivih podataka i sve bilježila u dnevnik. Tako je 4. jula 1995 zapisala da je od prijatelja iz mirovnih snaga čula da će se uskoro desiti nešto prljavo što će odjeknuti kao grom i dati novi preokret ratu. Zavjera između Amerike i Izetbegovića.

jeni Ligtenberg je trenutno teško bolesna i o njoj se brine njena kćerka. Kada sam prije tri godine bio u Hagu Jeni me pozvala i dala dnevnik. Rekla je da s njim ne može ništa da uradi jer je stara. To je bio motiv da taj dnevnik objavim rekao je dr Šošić

Uz Johanu Merkus, holandsku princezu koja je 1875. u Hercegovačkom ustanku ušla u legendu kao barjaktar, Bojana Jeni je na častan način kao heroina upisana u srpsku istoriju. Pišu bogradske Večernje Novosti


Dodao bih da se odlično sjećam gospođe Ligtenberg jer dok sam ležao kao ranjenik u bolnici Koran ona bi često prolazila kroz sobu i porazgovarala s nama, po najviše sa težim ranjenicima. Jedne prilike nekoliko dana po mom dolasku me upitala: Kako jutros? Ja sam samo odmahnuo rukom jedva razumjevajući a ona je rekla: "Biće dobra mlado zdrav ćovjek!" Malo sam se nasmijao zbog čudnog naglaska a ona reče -eto već dobra

U ime svih ranjenika ratne bolnice veliko hvala na pomoći gospođo Ligtenberg.

Ratni dnevnik je trenutno dostupan samo na holandskom jeziku.

U Večernim Novostima ima i fotografija Jeni Ligtenberg pa ako ste u mogućnosti da je objavite jer ja nisam trenutno u mogućnosti da vam je pošaljem.

Zoka
raspad_bosne - 99693 - 02.03.2017 : Zoka Bijeljina - best (1)

Ovako je pisao VOX


VOX sarajevski nedjeljnik decembar 1990 godine

Šta sa Srbima u Islamskoj Republici BiH: Približava se dan kad će doći dan najavljenog proglašenja islamske republike BiH. Taj datum za koji kuca srce svakog bosansko hercegovačkog i muslimana Sandžaka je, kako je već odavno poznato, 31. decembra ove godine. Kako su neke naznake pokazale, moglo bi doći do protivljenja bh. Srba ovom povjesnom događaju. S tim u svezi poduzete su neke mjere koje bi se primjenile ukoliko srpsko pučanstvo BiH ne bude suglasno sa ovom idejom.

1. Svaki pojedinac Srbin mora biti svjestan odgovornosti cjelokupnog naroda za njegove nekontrolisane postupke. Kazne za učinjena zlodjela biće kolektivne za jednu srušenu muslimansku kuću bit će srušeno deset srpskih, za jednog mrtvog muslimana bit će likvidirano 100 srba za jednog ranjenog muslimana(ovisno o težini rane)10 do 50 Srba.

2. Svi Srbi rade radno vrijeme od 12 sati na dan, plaće su im u srazmjeri lojalnosti svih zaposlenih i u pravilu su 30% niže od plata muslimana na istom radnom mjestu.

3. Srbi imaju pravo prvenstva kod odpuštanja viška radnika.

4. Srbi ne mogu posjećivati sve javne ustanove bezposebnih propusnica.

5. Srbi hranu dobivaju na točkice i to u prodavnicama koje će raditi posebno za njih.

6. Srbi nemaju nacionalnih stranakaa ako ne budu poštovali pravila političkog života nemaju pravo političkog organiziranja niti pravo glasa.

7. U islamskoj republici Srbima se ne oduzima pravo proizvodnje alkohola, ali i muslimani imaju pravo koristiti za sve stanovnike države.

8. Srbi su ravnopravni sa muslimanima ukoliko dobrovoljno pređu na pradedovsku vjeru Islam - niko nikad nema pravo povlačiti njihovo predhodno stanje življenja jer nisu oni krivi što su Srbi, ni jedna generacuja ne može odgovarati za postupak predhodne ili nekih drugih koje su joj predhodile.

9. dobar Srbin je živ i poslušan Srbin ili mrtav neposlušan Srbin.
ratne - 98177 - 16.11.2016 : Zoka Bijeljina - best (24)

Priča o Milanu i Milici


Milan je upoznao Milicu na nekom od školskih izleta na Vrelu Bosne. Bila je to dječija ljubav koja je prerasla u onu pravu, iskrenu. Milica je ostala na Grbavici, rat ih je razdvojio. Ali ni jedan rat ne može da uništi ljubav.

Često ode do nje, čim ima malo slobodnog vremena. Prije dva mjeseca, kada su bili posljednji put zajedno, dogovorili su se da nastave studiranje u Novom Sadu. Često se čuju preko vojnih veza. Jutros mu je rekla da ima radosnu vijest za njega. Nastupilo je primirje i za nekoliko dana treba da se otvori plavi put preko aerodroma.

Tog dana, kada je krenuo, drugovi iz jedinice su mu poručili da ostane dva-tri dana duže oni će da ga pokriju kod komandira jer je bilo primirje. U autobusu je sreo Draganu, koja nikada nije krila da je zaljubljena u njega. Sad mu je to govorila onako u šiframa. Ali jednostavno on je previše volio Milicu.

Dolaskom na Grbavicu odnio je vojničke čizme na popravak, kod Janka obućara kome je drug sa Ilidže poslao da mu ih popravi. Janko je znao za njega i Milicu i kroz šalu mu reče:

  • "E, Milane da ne dođe mi bi ti Milicu udali, imamo jednog Japanca dobrovoljca"
  • "Imamo i mi na Ilidži jednu garavu iz Francuske" - odgovori Milan kroz smijeh.

    Na ogledalu, koje je visilo na ulazu u radnju i koje je za čudo bilo čitavo a vjerovatno i jedino čitavo staklo na Grbavici, ugleda Milicu. Istrča na ulicu i pođe joj u susret. Milica kad ga ugleda, potrča prema njemu. Smijeh na njenom i njegovom licu je pokazivao ogromnu sreću. Dva mjeseca nisu bili zajedno.

    Tišinu maglovitog proljećnog jutra prekinu jedan jedini pucanj. Milan je već držao Milicu za ruke. Na njenom licu se pojavi bolan grč. Pade mu u zagrljaj, nesvjesna da je pogođena. Smijeh na licu prvo zamjeni izraz čuđenja, koji lagano poče da prelazi u bolan grč. Pade na asfalt izrovan kraterima granata. Milan pade preko nje. Po asfaltu poče da se širi tanak mlaz krvi i Milan svati šta se desilo.

  • "Mi... Milane" - teško je progovarala - "Lju... ljub...avi..."

    Podigao je u naručje. Još jedan pucanj se prolomi Grbavicom. Milan pade pogođen u nogu. I dalje je grčevito povlačio Milicu ka zaklonu.

  • "Tru... trudn...a sam!" - reče Milica.

    Tanak, pjenušav mlaz krvi joj krenu iz usta. Ljubeći njene krvave usne, Milan primjeti smješak na njenom licu. Glava joj lagano klonu, a oči se ztvoriše. Posljednji put udahnu, držeći Milana čvrsto za ruku.

    Iza jednog ugla sve je to posmatrala Dragana.

  • "Miliceeeeeeeee!" - Prolomi se krik Grbavicom - "Aaaaaaaaa!"

    Ono ogledalo u kome je ugladao Milicu, puče i sasu se lavu ironije, a tolike detonacije mu nisu mogle ništa.

  • "Aaaaajjj... " - i dalje je jecao Milan. U jednom momentu se okrenu u pravcu ispaljenja, rastrga košulju na prsima i povika:

  • "Ubij, ubij i mene!" - isturajući svoja gola prsa - "Pucaj!"

    Vidjevši to, Dragana potrča i baci se na Milana. U tom momentu začu se još jedan pucanj, ali Dragana je bila brža, spasila je Milana ali biva pogođena u lijevu ruku. Vidjevši šta se dešava, srpski vojnici otvaraju vatru u pravcu neprijatelja, jedan transporter prilazi i štiti ranjene pucajući preko Miljacke.

    Vijest ze brzo proširila Grbavicom. Srpski vojnici, čuvši za pogibiju Milice, otvaraju vatru po neprijatelju. Mnogi od njih su bili potajno zaljubljeni u nju. Zoka je uprkos izričitim naredbama komandira da to ne smije da uradi ispalio nekoliko granata iz tenka u pravcu zgrade iz koje je najvjerovatnije pucao snajperista, rizikujući da bude najstrožije kažnjen.

    Sljedećeg dana, u svim svjetskim medijima se pojavila vijest da su Divlji Srbi ponovo prekršili primirje. O velikoj ljubavi, nasilno prekinutoj, nije bilo ni riječi, iako su pojedini novinari svojim redakcijama uredno proslijedili tužnu priču sa Grbavice.
    ***

    Prije nekoliko godina sam od jednog druga čuo da je Milan oženio Draganu. Imaju tri sina i kćerku Milicu. Kažu da je Dragana poslije trećeg sina rekla da će da rađa sve dok ne rodi Milicu.
  • kosovo_rat - 95701 - 09.04.2016 : Zoka Hadzici - best (0)

    17 godina od bitke za Košare


    bijeljina - 95515 - 15.03.2016 : Zoka Bijeljina - best (12)

    Akademija u Bijeljini


    Ovo je moje razmišljanje svidjelo se kome ilI ne, baš me i briga!

    Danima je na TV najavljivana akademija povodom 20 godina egzodusa sarajevskih Srba. Akademija je održana u bijeljinskom centru za kulturu kojem mogu da pozavide i veći gradovi. Krenem i ja i već kada sam prišao blizu centru vidim ja da to nije baš za svakoga. Obezbjeđenje, policija i treba dolazi predsednik ipak je on štićena ličnost volio ga ko ili ne volio...

    Ispred veliki video bim, preko puta dva šatora sa hranom, dvije poznate bijeljinske pekare, dosta novinarskih ekipa, foto-reportera i stotinjak građana, ili bolje bi bilo reći osamdesedak.

    Vidim da nema šanse da uđem, pa hajde da malo gledam šta ima unutra na video bimu. Ulaze neki ljudi, neki pokažu pozivnicu, neki ne pa bože oni su odabrani i što da se ponižavaju pokazujući taj komad papira. Prolaze tako neke gospoje, koje su malo potkratile suknjice i natapirale kosu, nesvjesne da ih je pregazilo vrijeme i da ima malađih i ljepših, a bogami i starijih i ljepših.

    Prolazi predsjednik Dodik i dobije onako lijep apaluz za tu šačicu ljudi, naš narod voli svog predjednika pa ko je god. Prođe on, mahne i otpozdravi prilično veseo.

    Malo pogledam šta ima unutra. Vidim u prvom redu sjedi Kačavenda. Šta će ovaj ovde, pomislim pa optužuju ga za ubistvo i svi znate za šta još? Gospođe Karadžić, šta ćeš i one su se trpale na dajceve i fapove pa preko Trebevića, po onom jadu i kijametu a vjerovatno su i tjerale stado ovaca. Momčilo, o Sunce ti tvoje, pa zbog tebe se i održava ova akademija, kako si dobro pregovarao! Kalinić, Boze dal' je ponio onaj bukovi čekić iz Skupstine i zlatnike Bijelog Anđela za prvo srpsko porodilisšte, a za koje više niko ne zna gdje su. U svemu dobra trećina unutra nikad nije ni vidjela Sarajeva već su to društveno političke ličnosti koje u politiku ulaze samo zbog dobiti, lične naravno. Niko se nije sjetio da pozove ono dijete što tjera karvu ispred sebe (a osvano u svim novinama) jer ako mu ona ostane ostadoće braća i sestre gladni. On bi vama imao šta reći, a ne Kačavenda!

    Krene jedan dedica da uđe, poznam ga sin mu pogino, jedinac bio sam na sahrani, pitaju ga za pozivnicu a on naravno nema. On se okrene nazad imo sam osjećaj da bi ga onaj iz obezbeđenja pustio već se sklonio, ali i starina ima ponosa pa se vrati. Na sahrani sina nije plakao, A sve mi se čini da mu je tog momenta malo falilo - potresen, što kadrovima filma o prenosu posmrtnih ostataka, što tom prokletnom pozivnicom.

    Jasno je meni da svi ne mogu ući, ali tamo petina i nije trebala da ulazi pa bi bilo mjesta za ovih osamdesetak što su baš preživjeli i osjetili šta znači 20 kilometara prelaziti po pet sati.

    Nele Karajlić, na pitanje novinarke šta ima da kaže povodom 20 godina egzodusa, odgovara da je on malo duže u egzodusu - tri godine duže. Moš misliti tri godine. Svaka tebi čast Nele, na tvom radu i ja te rado gledam i slušam. Za te tvoje tri godine koje si proveo duže u izbjeglištvu od ostalih Sarajlija i pateći se svirajući po svijetu meni su izginuli najbolji drugovi, eeej kamo sreće da su se i oni tako patili ko ti!

    Napustim ja taj tužni il veseli skup a bogami i dosta onih sto je bilo sa mnom.

    U svakom slucaju akademija povodom pomenutog dogadjaja je trebala da se odrzi da se ne zaboravi muka. A sto je bilo tako malo ljudi vani .. . ?
    bijeljina - 95357 - 03.03.2016 : Zoka Hadzici - best (1)

    Sarajevski egzodus: tri tačke na mir


    U Bijeljini je večeras premijerno prikazan film Sarajevski egzodus- tri tačke na mir a povodom 20 godina egzodusa Srba iz Sarajeva.

    Autor dugometražnog, dokumentarnog filma u trajanju 52 minute, Dragan Elčić rekao je da je ovo veče premijernog prikazivanja filma poseban i potresan trenutak za njega, ali i sve ljude kojima je u posljednjih 20 godina u sjećanju ostalo sve što se tada, u egzodusu, ali i za sve vrijeme rata Srbima dešavalo u Sarajevu.

  • "Meni je posebno teško jer sam sve ove stvari, snimajući ranije film "Krstić", prošao, a sada 20 godina kasnije ponovo sam uzeo taj sirovi materijal, nisam ga gledao 20 godina jer u emotivnom i svakom drugom smislu strašno me pogađaju i strašno su me pogodile sve te stvari", rekao je novinarima autor filma, koji je i sam bio u egzodusu.

    Elčić je istakao da je film "Sarajevski egzodus - tri tačke na mir" arhivski, baziran isključivo na materijalima koje je skupljao, vezano za period egzodusa. On je naveo da je ideal zasjenio žrtvu te da su ljudi krenuli u egzodus zarad stvaranja Republike Srpske.

  • "Sve ono što su prošli za četiri godine kulminiralo je Nato bombardovanjem, potom Dejtonskim mirovnim sporazumom i to su cjeline koje su izgrađene u četiri segmenta filma", rekao je Elčić.

    On je istakao da nije gledao film. "Uradio sam ga, ali nisam imao snage da ga pogledam. Radio sam ga u segmentima, po sekvencama. Nisam vidio cjelinu i ne znam da li ću ikako moći", dodao Elčić.

    Premijeri je prisustvovao veliki broj učesnika egzodusa.

    Centralna akademija povodom obilježavanja 20 godina od egzodusa biće održana 12. marta u Bijeljini, u regiji gdje se nakon egzodusa nastanilo najviše porodica sarajevskih Srba.
  • vojkovici - 95169 - 14.02.2016 : Zoka Hadzici - best (4)

    U ratu za 15 dana izgubili troje djece, a sad jedva sastavljaju kraj sa krajem


    trazim - 93779 - 07.10.2015 : Zoka Hadzici - best (0)

    RE: Drniš, mornarica 1982.


    Davide,

    Imaš na FB grupu VOJNA POŠTA/2 - Gdje ste služili vojni rok
    Pošalji tu nagradu!
    hadzici - 93689 - 24.09.2015 : Zoka Hadzici - best (9)

    Glad - 2.dio


    Zašto sam protiv davanja mjesečnih primanja poslanicima prvog saziva Republike Srpske?

    Negdje krajem jula u posjetu svojim ranjenicima dolazi Beli Vuk, jedan o rijetkih komandanata koji je u bolnici obilazio svoje vojnike. Donio je poklone i nekih krušaka, pozdravio se sa skoro svim ranjenicima u sobi. Primjetivši kako mi buljimo pozvao je nekog iz svoje pratnje i nešto mu šapnuo. Poslije desetak minuta taj je stigao sa gajbom kruški i podjelio svima u sobi. Bile su tvrde i ne baš slatke ali nam je zato srce bilo veselo.

    Evo, dvadeset godina poslije mi još uvijek nije jasno kako se ni jedan poslanik ne sjeti da makar dođe da vidi ima li ko poznat iz njihovog kraja? Valjda nisu mogli jer su donosili važne zakone, poput onog o kozama za koji kažu da su ga prkosno donosili dok je NATO spremo bombardovanje.

    Sa vremenom su posjete postajale sve rijeđe. Naravno da sam se najviše obradovao bratu još kada sam vidio da je sa sobom poveo i moju djevojku, sreći nije bilo kraja.

    A onda je jednog dana, bez ikakve najave, u bolnicu ušao general Mladić. Došao je bez kamera, bez nepotrebnih poklona, vedar i nasmijan. Sa vrata je rekao "momci" ili "ratnici", nisam baš siguran. Već je obišao sve druge prostorije sa ranjenicima i na kraju je dosao kod nas. Nije prošao ni jednog ranjenika a da sa njim nije popričao. Najviše se zadržao kod jedne djevojčice koja je bila ranjena snajperskim metkom, zbog koje su pojedini ranjenici noću izlazili iz sobe da se u hodniku nakašlju kako je nebi probudili. Kada je obisao sve ranjene vojnike i civile stao je na sredinu sobe i rekao: "Upravnik bolnice mi je iznio probleme, već sam naredio da vam se popravi hrana i dostave kašike."

    Goran, koji je bio glavni šaljivdžija, upitao je da li će biti jagnjetine na šta se general slatko nasmijao. Zdravko ga je upitao kakvo je stanje na frontu. Naravno da nas je najviše zanimalo Sarajevsko ratiste. General nam je rekao da možemo biti mirni da su muslimani polomili zube potpuno u toj ofanzivi i dasad izvode jalove napade, ističući da smo i mi tome doprinjeli. Naravno da je to na nas djelovalo smirujuće. Pozdravio se, poželio nam brz oporavak i otišao brzo kako je i došao.

    Sljedećeg jutra za doručak smo dobili jaja i slaninu, ručak pasulj sa mesom. Dobili smo i kašike. Hrana je bila odlična do mog napuštanja bolnice.

    Nakon nekoliko dana, sestra Milica nam je pričala kako je neki od poslanika pokušavao da po Palama proturi priču da je on zaslužan za ove promjene u bolnici.

    Svi poslanici Ratnog saziva su odlikovani medaljama za koje na godišnjem nivou dobijaju novčanu nadoknadu. Mnogi vojnici, veliki junaci, nikada nisu dobili medalje, mada vjerujem da u rat i nisu ni išli zbog njih. Borački dodatak dobijaju po kategorijama jednom godišnje i to je manje nego nadoknada za medalje poslanicima.

    Ne želim da umanjim rad poslanika, ali isto tako mislim da su odlikovani kao poslusnici režima.
    rat_hadzici - 93665 - 20.09.2015 : Zoka Hadzici - best (7)

    Glad (1.dio)


    Zašto sam protiv davanja mjesečnih primanja poslanicima prvog saziva Republike Srpske?

    Ležeći u bolnici Koran, zbog ranjavanja koje sam ovde opisao, dešavalo mi se da više puta ostanem gladan i pored obroka koje sam dobivao. Hrana nam se uglavnom sastojala od nekih špageta, pasulja u kome si mogao pronaći samo dva do tri zrna, i uz koji smo dobijali viljušku umjesto kašike a govorili su nam da nemaju kašika. Šta je bilo za doručak više se i ne sjećam.

    Ipak, moram priznati da je osoblje u bolnici bilo veoma ljubazno, počevši od doktora preko sestara pa sve do kuvara i servirke, koja nam je djelila hranu. Upravo ona se u više navrata nalazila u neugodnoj situaciji, posebno kada sa pasuljom podjeli viljuške, mada ona nije za to bila kriva. Jedan borac, koji je bio ranjen u noge, je jednom prilikom upitao doktora da li je ranjen u stomak. Doktor ga je pogleda sa čuđenjem i odgovorio da nije, a ovaj mu reče da bi onda mogao još jedan pasulj, što je izazvalo buru smijeha među nama.

    Doktor Borkovac nam je više puta govorio da stalno traži da se dostave kašike i poboljša hrana. Svi koji su bili u bolnici su znali da je skupštinska zgrada bila na 500 metara od bolnice. Sjećam se da su se poslanici ratnog saziva jednom prilikom raspravljali o Zakonu za koze. Tad je bilo preče da li će koze smjeti da brste od toga da li su ranjenici i vojnici gladni. Čak je jednom prilikom neki poslanik(mislim da se prezivao Rakić) donio konzervu i pitao Presednika da li on zna šta mu je vojnik jutros doručkovao. Nakon što je dobio negativan odgovor, izvadio je konzervu i rekao: "Ovo Radovane, ovo ti je doručkovao, ali ne jedan već četvorica, jebale vas vaše koze!"

    U toj skupštinskoj zgradi je kao učenik na praksi radio i Nikola, sin moga rođaka. On je bio treća godina ugostiteljske škole. Kada je čuo da sam u bolnici odmah je došao da me posjeti, a nakon što je video kako sam mršav obećao je da će da nam ponekad donositi nešto za jelo. Nakon toga sam skoro svakog dana dobijao supu, a bilo je tu i ponaki komad pečenog mesa. Ponekad bi stigao i dobar komad slanine. Djelio sam to sa ranjenicima oko mene, ali ipak nisam bio u mogućnosti da dam svima. Jednom sam rekao Nikoli da se ne izlaže trošku, a on mi reče:

  • "Ja ovo striko kraduckam od ovih poslanika, oni imaju hrane koliko hoćeš, dosta njih ne može ni pojesti svoju porciju a vi se ovde patite!"

    Ostali smo zapanjeni onome što smo čuli.

    Nakon izvjesnog vremena Nikola je završio školu i otišao. Zdravko je tužno prokomentarisao:

  • "Sada, kada nam ode Nidžo, opet ćemo da pređemo na posnu hranu!"

    Ponekad bi mi u posjetu došla i djeca moga druga Čede Jasike, Tijana i Milana. Djevojčice bi nabrale i donijele malo nezrelog voća. Jeli smo one zelene šljive kao najslađe mandarine.

    Jednoga dana su stigli i ćevapi. Kada je čovjek koji mi ih je kupio otišao iz bolnice, rekao sam ranjenicima oko sebe da su jeli ćevape od Gavrila Principa. Mnogi su se smijali misleći da sam poludio od bolova, a bio je to upravo Gavrilo, posljednji muški potomak iz loze slavnog Principa. Gavrilo je i nakon toga slao poklona i rekao je da ga tražim ako mi nešto treba.

    Mnogi su nam dolazili, samo nisu ti ugojeni poslanici. Vjerovatno im je bilo daleko preći tih PET STOTINA METARA, koliko je bilo rastojanje između njih i nas.
    Jedne večeri u bolnicu upadoše kamere, kažu dolazi neki važan gost. Vjerovatno je neki guzonja, komentarisali smo. Nakon nekog vremena ulazi Kozić (da li je on bio ministar ili predsjednik vlade ne sjećam se). Udario nam neku šuplju priču, kao donio nam neke poklone pozdravio se sa nakoliko ranjenika, oni kamermani se polomiše da što bolje snime zasljepljujući nas onim reflektorima. Bio je to neki higijenski paketić u njemu je bio neki sapunčić, četkica za zube bez kaladonta. Neki čikica iz njegove pratnje, dobro ugojen, izbrijan, ispeglan nam objašnava o važnosti higijene, eto ko mi smo neki debili. Kupali bi se i mi ali smo nepokretni bolje reći iskasapljeni jedva trepćemo i da nije sestre Milice koja nas redovno umiva, pere kosu, skraćuje nokte... izgledali bi k'o robijaši.
    ...nastavak slijedi...
  • hadzici - 93351 - 21.07.2015 : Zoka Hadzici - best (2)

    Spisak oružja koje je VRS poslala HVO Kiseljak


    Dokumenat od 02. 11. 1992. godine, poslan MINISTARSTVU ODBRANE HZ Herceg Bosne

    Dana 31 10 1993 godine od XY strane primili smo sljedeci MTS

    A) SREDSTVA

    1. praga 30/2 2 kom
    2. tenk T55 2 kom (jedan poslije učestvovao u napadu na Nišićku Visoravan)
    3. haubica 122 mm 1 kom (sa njom su gađali Sarajevo a optužena je VRS)
    4. haubica 105 mm 2 kom
    5. minobacač 120 mm 2 kom
    6. minibacač 82 mm 3 kom


    B)Municija i MES

    1. metak 100 mm TFG 100 KOM
    2. metak 105 mm TFG 250 kom
    3. mina 120 LTP 400 kom
    4. metak 122 mm TFG 100 kom
    5. metak 122 mm TFG SBP 100 kom
    6. MINA 82mm TF 250 kom
    7. mina kumulativna M57 200kom
    8. metak 30mm (praga) 1000 kom
    9. metak 20 mm 1000 kom
    10. metak 12, 7 mm 1000 kom
    11. metak 7, 62 M84 60.000 kom
    12. metak 7, 62 M67 60.480 kom
    13. metak 7, 62 mm M67 539.280 kom
    14. metak 7, 9 mm M67 250.200 kom
    15. mina tromblonska kumulativna 192 kom
    16. bomba ručna M75 600 kom


    Pored gore navedenih sredstava dogovoreno je da se top 130 mm dislocira da bi mogao djelovati po našim zahtjevima sa 100 kom. metaka, a po potrebi i više.

    Od dva tenka T55 jedan je neispravan pa je potrebno da se remontuje u TRZ Hadžići.

    Zapovjednik
    Ivica Rajić
    prepisano sa kopije dokumenta

    Mozete misliti koliko je toga otislo bez ovakvih dokumenata
    rat_hadzici - 93097 - 26.05.2015 : Zoka Hadžići - best (2)

    O Tinovu i Hadžićima


    Kao prvo, moram da kažem da mi je jako drago što postoji neko kao Glavaš, tj. neko ko se zanima za sve pomenute događaje. Mogu pomoći u sakupljanju podataka, mada je teško reći ko je pripadao kojoj jedinici jer na samom početku nismo imali nazive za njih.

    Na teritoriji opštine Hadžići je postojalo nekoliko kasarni, Remontni zavod i jedinica Srpske policije. Koliko je bilo brojno stanje u njima, to ne bih znao. Pošto sam ja bio u Zavodu, cijenim da nas je bilo nešto manje od stotine pod oružjem, i potrudiću se da saznam tačan broj. Bili smo otprilike najorganizovanija vojna formacija, kod ovih u kasarni Žunovnica je vladao totalni javašluk. Postoji dokument objavljen na ovoj stranici. Kod Toleta si mogao da pročitaš kako je kupovao oružje od pojedinih rezervista, čak ih pominje prezimenom. Upravo zbog toga oni su, nažalost, loše prošli 25. maja 1992. godine.

    Iako smo u Zavodu bili dobro opremljeni, imali smo naredbu da ne pucamo. Lično sam čuo puk. Lazarevića kad kaže da ne pucamo jer oni nisu napali nas. Ovdje gGovorim o prvom napadu na Tinovo, mislim da je to bilo 10. maja. Mi smo to u prvi mah poslusali a onda nakon nekog vremena smo raspalili iz svega što smo imali (pripremam jedan tekst o tome). Jer da nismo, ne bi sada imali o čemu da pišemo.

    Čak i 25. maja, prilikom napada na kasarnu Žunovnica, iz Zavoda je kasno poslato pojačanje, kamo sreće da su stigli ranije.

    Mislim da prvih dana rata pod oružjem nije bilo više od 300 ljudi i jedva smo se odbranili, ali bas jedva. Bar ja tako mislim!. Kad je bio napad na Žunovnicu, sve snage tamo idu ili ako je Na Drozgometvu trči nazad. Da su to znali i napali na dva mjesta sigurno bi nas pregazili. Nego protivnici su mislili da nas ima na hiljade, a Boga mi i mi smo preuveličavali i broj ljudi a posebno oružja.

    Kod mene u kući nož je bio najjače oružje. Pojedini Srbi su mi nudili pušku, ali da je kupim.

    Front smo uspijeli stabilizovati tek negdje polovinom juna, tačnije poslije 16. juna, kad smo slomili jos jednu ofanzivu i to veoma jaku. Već poslije toga počinju da stižu u većem broju Srbi iz Zenice, i ovo je prilika da im se još jednom zahvalim pa smo tek onda uspjeli da popunimo čete i formiramo dva bataljona.

    Koliko me sjećanje služi od Golog brda preko Brezovace, Kasatića, Tinova, Gunčara, Visa, Drozgometve sve do Ostrika front su držala dva bataljona i to formacijski nepopunjena. Inače nedostatak ljudstva nas je pratio čitav rat, mislim da nam i brigada nikad nije bila potpuno popunjena.

    Jednom se u toku 1993. godine desilo, da je CITAVE NOĆI GUNCAR BRANIO SAMO JEDAN ČOVJEK. Mnogi neće u to povjerovati, ali tako je bilo. Posade minobacača, tenkova, haubica, praga... nikada nisu imale puno brojno stanje. Primjera radi, tenk T55 treba da ima 4 člana posade a kod nas su bila trojica. Top 76mm zis je imao samo dva poslužioca a treba 7.

    Napadi su bili:
  • 10. 05
  • 25. 05
  • 01. 06
  • 16. 06 govorim o samom početku rata, tačnije devedeset i druge godine

    Moram još da dodam da prilikom eksplozije magacina u Žunovnici nije bilo poginulih i ranjenih, tako da ono što piše u Toletovoj knjizi uopšte nije tačno. U samoj knjizi se pominje kako je diverzantska jedinica uništila magacin, a bogami se kod nas šuškalo da su ga uništili neki naši vojnici zato što je bio na nezgodnom mjestu za čuvanje.
  • znanje - 92603 - 16.03.2015 : Zoka Hadzici - best (3)

    Drevni srpski nazivi za mjesece


  • KOLOZEG - Januar
  • SECKO - Februar
  • DERIKOŽA - Mart
  • LEZITRAVA- April
  • CVETANJ - Maj
  • TREŠNJAR - Jun
  • ŽETVAR - Jul
  • GUMNIK - Avgust
  • GROZDOBER - Septembar
  • SUMOPAD - Oktobar
  • STUDEN - Novembar
  • KOLEDAR - Decembar

    Šta koje ime znači ne treba posebno objašnjavati.
  • sudjenja - 92320 - 06.02.2015 : Zoka Hadzici - best (1)

    Luka Majstorović


    Luka,
    Dargo mi je da si oslobođen. Pozdrav iz sela Bare.
    hercegovina - 92281 - 31.01.2015 : Zoka Tamo negdje - best (0)

    Tuđman optužuje Izetbegovića za raspad SFRJ




    U dokumentarnom filmu Semira Halilovića "Kako je izdana Hercegovina" govori se o muslimansko-hrvatskom skukobu I u dvadesetom minute ovog filma Franjo Tuđman optužuje Aliju Izetbegovića za raspad SFRJ.
    1992_1995 - 91987 - 31.12.2014 : Zoka Hadzici - best (0)

    RE: Ratna odšteta


    Gospodine Đikanoviću, najbolje da pitanje ratne odštete postavite na sajtu vlade Republike Srpske: mfŽmf. vladars. net. Potrebno je da im sve lijepo obrazložite.

    Приликом обраћања је важно да наведете Ваше име и презиме, имена и презимена свих особа са судских одлука и вансудских поравнања, као и контакт телефон.
    zoran_borovina - 89659 - 10.04.2014 : Zoka Hadzici - best (0)

    Zorana Borovine nema u Virtualnom groblju!


    Željko,

    Ne znam da li si primjetio ali našeg junaka Zorana Borovine nema u spisku poginulih boraca u virtuelnom groblju. Predložio bih da napravimo neki fond i pokušamo da napravimo dostojan spomenik jer to ovaj čovjek zaslužuje. Ako budemo čekali na Đokića i onakve djeca nam neće znati ništa.

    hadzici - 88905 - 23.02.2014 : Zoka Bijeljina - best (3)

    Hadžići u ratu


    Ovo je priča Marinka Đukanovića, borca Igmanske brigade.


    autonomija - 88678 - 12.02.2014 : Zoka Popov BL - best (0)

    Izačić '94


    Pitanje za Tigra 94,

    da li si bio u Izačiću sa Tigrovima Hamdije Abdića za vrijeme akcije "Sloboda '94?" Tada sam bio jedan dan u Izačiću, proveo ga u druženju sa vašim Tigrovima. Jedan vaš kapetan me je proveo po mjestu, itd. Malo sam snimao kamerom i na vrijeme izašao jer se situacija promjenila 20 minuta nakon što sam otišao.
    forum - 88661 - 11.02.2014 : Zoka Bijeljina - best (6)

    Uvrede i psovke


    Već godinama pratim ovu našu stranicu i mogu vam reći da sam i ponosan i srećan što se na njoj ne može naći ni jedna psovka ni uvreda za pripadnike drugih naroda. Isto tako godinama pratim i forume druge strane. Tamo se može naći svega i svačega, psovki koje treba da se smšljaju po čitav dan.

    Za našu Republiku Srpsku kažu da je GENOCIDNA, ŠUMSKA, SMRDSKA, KRMSKA...

    Ako se neko od pripadnika srpskog naroda javi da šta prokomentariše redovno dobija odgovore: NABITI NA KOLAC, SILOVATI PORODICU, POBITI SVE ŽIVO I MRTVO (valjda im bilo malo jednom), PROTJERATI, ZAKLATI, MALO SMO VAS POBILI, MRŠ U SRBIJU (ili Hrvatsku ako je to pripadnik hrvatskog naroda)...

    Komentarišu oni i ova naša pisanja, redovno prate čitaju čak i prijete kao znaju oni ko je autor članka i kako će i on na kolac..

    Kad sve ovo čujemo od nekih neukih i neobrazovanih možemo reći nisu upućeni il ne poznaju pravu istinu i situaciju. Ali kad čujemo to od uglednih novinara, profesora koji se skrivaju pod lažnim imenima ili onim poznatim novinarskim fazonima autor članka F. R, M. M itd.

    Jedini zaključak je hajde da se mi raziđemo vama vaše nama naše.

    I USPUT DA VAM PORUČIM DA ZNATE SVAKOG JUTRA KAD SE PROBUDITE JEDAN DAN MANJE DO NEZAVISNOSTI!

    Pozdravljam vas forumaši nastavimo i dalje pisati bez psovki i uvreda!
    zlocini - 88233 - 18.01.2014 : Zoka Bijeljina - best (2)

    Priča dječaka koji je preživio bradinsku golgotu


    Ovo je priča čovjeka koji je kao dječak gledao ubistva u Bradini da bi poslije u Australiji diplomirao na temu RATNI ZAROBLJENICI.

    rsk - 87889 - 30.12.2013 : Zoka - best (3)

    Pad RSK


    Da kažem pravo, mogao bih biti turistički vodič na Dinari, koliko sam je prepješačio od kraja '94. do augusta 95. godine.

    Sada, kada znamo da su dejtonske mape manje-više bile dogovorene još '94. godine, jasnije je i ponašanje VRS na Dinari, kod Grahova i Glamoča. Prodorom preko Dinare uz graničnu liniju BiH - Hrvatska, HV je otvarala potpuno novu liniju fronta prema RSK, tj. napala je na nebranjene bokove SVK na teško prohodnom planinskom terenu. SVK nije imala jedinica u rezervi za zatvaranje tih bokova, već je formirala nove jedinice od desetina iz svakog bataljona 7. Korpusa.

    Kako kaže Knindža, HV je napredovala po teškoj zimi, na vrhovima planine bilo je više od -20, a buru da ne pominjem. Logistički su bili superiorni u odnosu na nas. Mi smo municiju i minobacače vukli na magarcima i na leđima, a oni su čak uređena betonska skloništa dovlačili helikopterima na vrh planine, gdje je inače bilo nemoguće ukopavanje.

    Njihova artiljerijska podrška je bila savršena i trebalo je vrlo malo vremena da otpočnu dejstvo. Bio sam kod Velikog Bata, išli smo i u neku akciju prema Troglavu, koja je trebalo da bude zajednička sa Lukačevom specijalom iz Banja Luke, ali nije bilo ništa od sadejstva. Naša mješovita jedinica se pod zaštitom magle popela na vrh (zaboravio sam kako se zove) i tamo smo zatekli pripadnike varaždinske gardijske brigade - pokoj im duši. Međutim, HV nas je vrlo brzo satjerala odozgo uz masovnu upotrebu VBR.

    Na ovakvim terenima moliš boga da ne budeš ranjen. Jer dok te ne prenesu do podnožja, a onda do prve komunikacije - prođe voz.

    Neko je pitao zašto nije bilo kontranapada s naše strane? Kao prvo, zbog konfiguracije terena bilo kakav napad je nemoguć sa područja RSK. Drugo, jedini pravac koji dozvoljao razvijanje snaga i tehnike u napadu je bio na teritoriji RS, a za tako nešto je trebalo odobrenje i sadjestvo VRS što se nije desilo do kraja rata. Najveće dostignuće u tom pogledu je bila zajednička odbrana linije kod Grahova.

    Što se tiče kontranapada (koji spominje Vitez Koja) iskren da budem, ne znam za taj dio. Jedini kontranapad za koji sam čuo je bio kad je Lukačeva specijala upala u rovove HV kod Grahova, ali su i njih pokrili i odbili vatrom VBR-a.

    I sada, da se ne pravimo heroji, nakon što je HV zauzela Grahovo i počela spuštanje prema Kninu, i nakon što su srušili relej na Ćelavcu i zauzeli Gračac u Lici, vojna situacija u Dalmaciji je bila izgubljena za SVK. Vazdušna linija između Grahova i Gračaca je veoma mala i faktički je značila da je odbrana u Dalmaciji ostala u dubokom džepu. Oko 50 kilometara ispod tih izbočina je linija odbrane kod Skradina i Benkovca. Takođe, nova linija (što je pala) odbrane na planinskom masivu između Grahova i Knina je bila vrlo porozna, slabo povezana, bez i jedne kompaktne jedinice na tom potezu, s slabim doturom municije, tako da su mnoge otporne tačke napuštene nakon nedostatka municije i bombi. I da Vam kažem kao učesnik, teško je to, još me jeza podilazi.

    Linija odbrane na Dinari prema Kninu je pala. Rezervnih snaga nema i nema nove linije. Vojska koja silazi s Dinare uglavnom pješke žuri svojim kućama prema Skradinskom zaleđu, Benkovcu, 40-50 km prema moru. Tamo je na djelu frontalni napad HV ali sem pokojeg sela, ništa oni nisu prvi dan uzeli. Drugi dan se Dalmacija izvlačila iz džepa i sigurnog opkoljavanja, tako da je HV bez borbe uzela tu teritoriju.

    Sad neko kaže što se niste borili. Pa, nema tu šta da se kaže, da smo ostali bila bi to herojska smrt ali besmislena jer bi rezultat bio isti. Prema zvaničnim podacima Hrvatske u napadnim operacijama na RSK, ali bez istočne Slavonije učestvovalo je 130. 000 pripadnika HV I Mup-a, a taj dio RSK je na razvučenim linijama fronta imao između 22-25. 000 vojnika. I kad je došlo do povlačenja, onda su ljudi rekli, jebeš sve, izvlači djecu i žene, izvlači svoje porodice, jer su one jedino što je vrijedno.

    Da ne bude zabune, ovo je na brzinu napisano, ali bilo je herojskih okršaja I na Dinari, i u Dalmaciji, a da ne spominjemo Baniju i Kordun.
    sprzena_zemlja - 87887 - 30.12.2013 : Zoka - best (4)

    Operacije Spržena zemlja i Zima '94.


    Prvo da pozdravim Knindžu. Spomenuo je da je bio u izviđačima, pa je moguće da smo se sretali krajem '94. godine, prilikom vraćanja jedinica 5. korpusa od Petrovca prema Bihaću. Pretpostavljam kod tvrđave u Orahovu, valjda se tako zove to mjesto.

    Po pitanju specijalnih jedinica 7. korpusa SVK, tačno je da nije imala specijalnu jedinicu, već su se takve grupe formirale na ad hok osnovu. Npr. u borbama od Petrovca do Bihaća, krajem '94. godine, učestvovala je mješovita grupa sastavljena od korpusnih izviđača, izviđača pojedinih brigada 7. korpusa i jedne manje grupe iz Bruške. Jedina zvanična specijalna jedinica je bila Specijalna jedinicaa MUP-a RSK, sastavljena od kninske čete, benkovačke, obrovačke, ličke, banijske, a sve zajedno su činile specijalnu brigadu, koja je bila angažovana kod našeg proboja ili kod zatvaranja neprijateljskog proboja.

    Operacija Spržena zemlja

    potpuno je tačno da je tenkovski juriš preko čistine izvršen bez pješadije, i postoji snimak tog juriša. Izgleda moćno, dejstvo iz pokreta iz svih oružja. Za tenkovima je išla pješadija, i tenkove je stigla tek kada su se zaustavili pred šumom. Tu je formiran probojni klin (specijalna jedinica MUp-a) a kao podrška je bila manja vojna jedinica (čini mi se da je formirana u Slunju na paradi). Inače, ako me sjećanje služi, u toku ili nakon parade u Slunju, formirana je nekakva jedinica - vojna brigada specijalnih namjena. Od koga je bila sastavljena, nemam pojma, ali pretpostavljam iz svake jedinice pomalo.
    sprzena_zemlja - 87581 - 10.12.2013 : Zoka Popov BL - best (2)

    RE: Operacija Spržena zemlja


    Jedna mala ispravka u vezi sastava jedinica. Specijalna jedinica policije je bila udarna jedinica u klinu. Učestvovali su i Minđušari. Tu se nalazio i kapetan Dragan (onaj pravi) ali bez ikakve jedinice. Pokušavao se priključiti specijalnoj jedinici MUP-a ali ga nisu prihvatili. Čuo sam, ali nisam vidio, da je neko ubio jednog civila pred njegovom familijom, ali je generalno postupak sa civilima bio fer. Lično sam odveo jednu grupu civila u pozadinu i pri tom puštao žene da puste stoku iz štala. Predali smo ih civilnoj zaštiti AP. Pljačke kuća je bilo. Činjenica je da smo nakon par dana napustili položaje i požurili na Dinaru da branimo Knin.
    visoko - 87576 - 09.12.2013 : Zoka Hadžići - best (1)

    Orkan, Plamen, Oganj


    Što se tiče vaše priče da je po Visokom i Tarčinu dejstvovao Orkan, to uopšte nije tačno. Orkan nismo ni imali na tom dijelu ratišta.

    Orkan M87 262mm dometa 50 km. I da smo ga imali zašto bi bio upotrebljen za tako mali prostor?

    Navedene lokacije su gađane iz Plamena i Ognja, međutim tokom 1992. godine smo veoma brzo ostali bez raketa.

    Plamen - VBR 128 mm 32 cijevi domet 8,6 km.

    OGANJ nije bio u potpunosti ispravan i zbog nedostatka dijelova i nekoliko cijevi nije bilo u funkciji. Tačno je da je samo jednom dejstvovao i to zbog nedostatka raketa, a poslije je negdje prekomandovan.

    OGANJ 128 mm domet 20 km
    sprzena_zemlja - 87513 - 06.12.2013 : Zoka Popov BL - best (2)

    Operacija Spržena zemlja


    Mogu da odgovorim iz ugla učesnika. Cilj operacije SV RSK je bio da se spoji sa jedinicama VRS koji bi nastupale iz pravca Krupe, te na taj način stvori operativnu dubinu pred napada HV na Krajinu.

    Dubina teritorija RSK kod Korenice iznosila je svega oko 15 Km. Za napad je pripremljena novoformirana brigada sastavljena od mlade vojske u čijem sastavu je bilo i 10-tak tenkova M 84. Za podršku u napadu pridodana je specijalna jedinica policije MUP-a RSK.

    Noć prije napada konvoj kamiona u pratnji vojne policije GŠ došao je kod T:raštela na most, ukonio prepreku s namjerom da konvoj pređe na teritorij 5. korpusa. Došlo je do pobune vojske koja je bila na tom položaju ali uz silne intervencije konvoj je prošao uz objašnjenje da nema municije već samo hrana i da je to viši interes. To je prilično negativno djelovalo na vojsku koja je kretala u napad (o toj isporuci sam čitao u Slobodnoj Bosni i prilično je tačno napisano).

    Odvijanje Borbene operacije

    Napad je izveden spektakularno, kao na filmovima. Nakon artiljerijske podrške tenkovi i pješadija su prešli riječicu i jurnuli preko neke velike čistine. Pješadija nije mogla stići tenkove, koji su dejstvovali iz pokreta. Pred šumom tenkovi su stali i specijalna jedinica policija počela je napredovanje u klinu. Prilikom napredovanja nije bilo jačeg otpora. Bokove koji su se stvarali popunjavala je ta mlada vojska. Tada je uzeto par sela. Civili nisu dirani. O njima je brigu preuzimala Fikretova civilna zaštita.

    Napad je stao uveče izlaskom na veliku čistinu (ravnicu). U toku noći na položaj je stigla nova jedinica 5. korpusa i njihova odbrana je postala jaka. U pokušaju proboja odbrane izveden je mali, i potpuno neorganizovani napad u kojem smo imati tri mrtva i izgubljen (zarobljen) tenk. Tenk se ugasio a posada se pod vatrom uspaničila i napustila oruđe. U toku noći muslimani su uši u tenk i odvezli ga.

    Moram da naglasim da VRS uopšte nije krenula u napad sa suprotne strane, što s današnje vremenske distance ne začuđuje, jer podjela 49- 51 je već tada bila ugovorena.

    Da li smo mogli da probijemo odbrambenu liniju? Sigurno jesmo ali se nikom nije ginulo. Prelazak čistine je zahtjevao žrtve na koje nismo bili mentalno spremni. Iz pravca Kladuše nastupali su Fikretovi i Legija ali su i oni zaustavljeni.

    Nakon par dana pozicione borbe HV je zauzela Grahovo i počela spuštanje prema Kninu. Jedinice iz Dalmacije, među kojima i specijala MUP-a se pobunila jer je htjela u odbranu Knina. Tako je bilo, položaji su napušteni a jedinica je samo prošla kroz Knin i produžila na Dinaru. Ali kraj je nastupio za par dana.
    balkanski_ratovi - 87311 - 20.11.2013 : Zoka Hadžići - best (1)

    Humanost srpskog naroda


    U holu zgrade Međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi nalazi se tabla sa natpisom:

    "Budi human kao što je bila humana Srbija 1885. godine".

    Postavljena u znak sjećanja na priznanje koje je ova organizacija dodjelila srpskoj vladi i njenom narodu.

    Srbija je od 1884. do 1885. godine ratovala protiv Bugarske, koja nije imala vojne sanitete, pa samim tim ni mogućnosti da njihovi ranjenici dobiju potrebnu medicinsku pomoć. Znajući kakva je situacija u Bugarskoj, Međunarodni crveni krst je obezbjedio neophodnu pomoć za ranjenike. Ali, postojao je jedan problem. Jedini put do Bugarske vodio je preko Srbije tj. preko fronta.

    Međutim, dogodilo se nešto što svijet do tada, a ni poslije toga, nikada nije vidio. Srbija je pokazala nezabilježenu humanost kada je na zahtjev ljekara austrijskog Crvenog krsta, odobrila vojnoj komandi da na jedan dan prekine rat, otvori liniju fronta i propusti sanitetski transport koji je iz Beča upućen za Sofiju.

    To nije sve, već je Srbija u pomoć Crvenog krsta dodala lijekove, ćebad i krevete iz svojih zaliha i bugarskim vojnicima predala sve što je neophodno za otvaranje jedne bolnice.
    hadzici - 86867 - 04.10.2013 : Zoka Hadžići - best (0)

    Slavenko Delfogo


    Želio bih da kao borac Igmanske brigade potvrdim istinitost teksta o Slavenku i mislim da bi bila velika šteta ispustiti njega sa spiska poginulih boraca u našoj jedinici.

    Slavenko nije bio jedini Hrvat koji se borio u našoj brigadi. Bilo ih je više i moram da priznam da su bili veoma hrabri borci.

    zlocini - 86275 - 06.08.2013 : Zoka Hadžići - best (2)

    Francuski dokumentarac o zločinima mudžahedina


    srebrenica_arg - 83849 - 22.03.2013 : Zoka - best (0)

    Zabranjena istina o Srebrenici


    poginuli - 83823 - 21.03.2013 : Zoka - best (0)

    Mladen (Božidar) Mandrapa


    Ovdje su pogrešni podatci o mjestu pogibije i opštini pogibije:
    Mjesto pogibije stoji: Hadžići, treba: Žunovnica
    Opština pogibije stoji: Srpsko Novo Sarajevo, treba: Hadžići
    Jedinica SRK stoji: 1. sarajevska brigada treba: Igmanska brigada.
    miodrag_lazic - 83777 - 19.03.2013 : Zoka - best (0)

    Orden za doktora Lazića


    Negdje pred kraj rata kada je Zoran Kapetina, komadant Srpske garde Ilidža, čuo da dr Lazić nije dobio orden skinuo svoj i okačio mu o grudi.
    rat_doboj - 83461 - 09.03.2013 : Zoka - best (1)

    Pjesma o Spomenku Gostić


    U nekoj zemlji, u jednom ratu,
    desetke mrtvih u jednom satu,
    stotinu gine u jednom danu,
    u jednoj zemlji na Balkanu.
     
    U jednoj zemlji, gdje krv se lije,
    gdje nitko nikog volio nije,
    gdje jedan dečko golobradi,
    postade dio povijesti.
     
    Rođen u selu u Joviću,
    ne vjerujem takvih više ima,
    tamo gdje tuga nema kraja,
    u Bosni, negdje kod Maglaja.
     
    U krvavom ratu, gdje smrt ne bira,
    obavlja dječak dužnost kurira,
    stazama kozjim od čete do čete,
    Spomenko Gostić to hrabro dijete.
     
    Mogao je da ne bude blizu,
    da bezbrižno šeta po Parizu,
    da ne legne mlad u hladnu raku,
    junačko srce je u dječaku.
     
    Nesrećnog marta, nesrećnog sata,
    na Joviće pade granata,
    osta dječak vječnim snom da spava,
    pokrio ga je veo zaborava.
     
    Nije za njim zaplakala mati,
    nije suza potekla ni tati,
    sestra duge kose ne rasplete,
    nikog nije imalo to dijete.
     
    Imao je četrnaest ljeta,
    volio je zemlju kojom šeta.
    Riješio za srpstvo da pogine,
    neka ti je laka zemlja sine.
     
    Pjesnik: Vasilije od Semberije
    lijekovi - 83263 - 04.03.2013 : Zoka - best (0)

    Lijek za alergiju


    Kada sam bio dječak u mom komšiluku se dešavalo slično jednoj djevojčici. Crvenilo po koži na određenim mjestima. Jedna stara baka je majci te djevojčice rekla da naloži vatru i da pogasi drva u vodi i da onda tom vodom pere tijelo te djevojčice. Ne znam koliko puta je to radila, ali znam da je to crvenilo prestalo.
    hadzici - 81745 - 19.01.2013 : Zoka - best (3)

    Srpski vojnik


    Preživio je on hercegovačke vrućine, ledene kupreške vjetrove, duboke planinske snijegove, neprijateljske logore... Preživio je on smrt svojih drugova koji su mu umirali na rukama, skupljao im djelove tijela i nosio uplakanim majkama. Vidio je on i odsječene glave i povađene oči. I NATO bombe od 500 kila bačene pored njegove kuće, nošene na krilima "milosrdnog anđela" i to je preživio. I ratne profitere je on preživio, a to mu je nekako najteže palo...

    Preživio je i laži o njemu kao okrutnom, zlom, mrskom...

    Sve je preživio! Za četiri godine ostario je deset, ali u inat preživio i sačuvao svoj obraz.

    A da li će da preživi nebrigu o njemu? Da li će da preživi da mu ratni kriminalci i poslijeratni dupelisci kroje kapu?

    I to će da preživi u inat. I opet će ako se ne daj Bože zarati da se lati puške i da brani i odbrani svoju kuću, njivu i svoju čast!
    rat_sarajevo - 81735 - 19.01.2013 : Zoka - best (1)

    Opis popa Žuće o ratu u BIH i stvaranju Srpskog Sarajeva


    srebrenica - 81085 - 01.01.2013 : Zoka - best (1)

    Srebrenica prodana od strane Alije Izetbegovića


    vrs - 81049 - 31.12.2012 : Zoka - best (2)

    Zakletva




    Pogledajte, nećete se pokajati!
    republika_srpska - 80763 - 22.12.2012 : Zoka - best (1)

    Zakletva


    Nisam bio sa njima, ali kao da jesam. Svaka im čast!

    forum - 80675 - 18.12.2012 : Zoka - best (0)

    Kako čitati komentare na vlastite tekstove?


    Zanim ame kako pročitati komentar na neki objavljeni tekst?

    Zoka,

    postoji ova opcija ali je trenutno samo ja mogu da koristim. Ovo zbog toga što bih morao imati neki vid registracije da bih dozvolio da možeš da vidiš isključivo komentare na tvoje vlastite tekstove. Drugim riječima ne želim da svi vide sve komentare. Nadam se da će i ovo uskoro doći na red da implementiram i omogućim i vama da to koristite.
    nevesinjska - 79938 - 26.11.2012 : Zoka Hadžići - best (3)

    Deminer


    Negdje u avgustu 1994. godine zateko sam se u Nevesinju. Negdje između Mači polja i Zijemlja. Tu su bile postavljeni neki topovi pa sam ja dežurao u slučaju kakvog kvara. Sa posadom sam često odlazio u obližnje selo da kupimo sir, kajmak, jaje. Jednom smo čak ispekli i ovna koji je bio veoma ukusan. Sve je to trajalo dok je bilo para a poslije opet makaroni, grašak, pasulj...

    Lutajući po obodima sela pronađem jednu njivu sa krompirom. Izvadim nož i iskopam nekoliko krompira pa ponesem da ispečem sa posadom topa. Krompir nam se osladio pa smo išli svaki dan.

    Jednog dana kad sam stigao do njive ugledam tablu sa natpisom. "minirano".

    Da ja ne bi provjeravo da li je to stvarno minirano i ne pohledavši vratim se na onaj nekuvani tvrdi pasulj. Tih dana je često putem prolazila vojska pa smo se uspijevali ogrebati za koju konzervu.

    Poslije nekoliko dana dođe nama neki đed noseći vrećicu krompira i zdjelu sira.

    Poče da nam priča kako je minirao krompir. Kaže iskupio neke stara konzerve obojio u zeleno, poredo okolo i zatego žicu. To su mu bile potezne mine. Neku staru tepsiju je postavi kao protiv tenkovsku minu, a osigurač od struje postavio kao upaljač pa sve to obojio u zeleno. Nekoliko dana nakon toga niko više nije diro krompir. Jednog jutra kad je potjero ovce na pašu vidi da tamo više nema table. Priđe i vidi kako leži pored one "protivtenkovske mine" na koju je neko izvršio veliku nuždu, a na tabli napiso deminirano.
    bijeljina - 79474 - 13.11.2012 : Zoka Hadžići - best (1)

    Liga invalida u streljaštvu


    U Gacku je proteklog vikenda održan tradicionalni Mitrovdanski turnir u streljaštvu, a koje se boduje za ligu invalida RS. Na turniru je učestvovala i jedna ekipa iz Federacije BiH.

    Prva tri mjesta u ovogodišnjem takmičenju za ligu RS su pripala ekipama:

    1. SKI "Borac" Banja Luka - 37 bodova - 3450 krugova
    2. SKI "Gacko" Gacko - 35 bodova - 3424 kruga
    3. SKI "RVI Orao" Bijeljina - 32 boda - 3141 krug


    POJEDINAČNI PLASMAN

    Momir Vuković SKI Gacko - 998
    Velezar Šurbat SKI RVI Orao Bijeljina - 953
    Borojević Živko SKI Borac Banja Luka - 925 krugova


    Liga se nastavlja u proljeće.
    pjesma - 78547 - 28.10.2012 : Zoka Hadžići - best (0)

    Veseli se goro Romanijo!


    Da nam amalo prorade sjećanja na ove divne pjesme!

    hadzici - 78504 - 27.10.2012 : Zoka Hadžići - best (7)

    Prva ratna noć


    Sarajevom već nekoliko dana odjekuju eksplozije granata. Svake noći stražarim u krugu svoje fabrike. Otkako mi je jedan bivši drug, musliman, okrenuo leđa na ulici izbjegavajući da se pozdravimo više ne idem kući. Prije nekoliko dana nam je na put izvučen kamion sa balvanima da bi nam blokirao prolaz. Naši su izvukli tenk pred kapiju i zaprijetili da će ga gađati pa je kamionu uklonjen.

    Dok stražarimo, ponekad iz auta pljuju na nas i psuju nam četničku majku, iako ničim ne izazivamo takve reakcije. U obližnjoj šumi muslimani se ukopavaju, doduše samo noću. Napetost se osjeća u vasduhu.

    Danas su se neke muslimanske porodice iselile iz svojih kuća koje se nalaze odmah uz našu žicu. Hadžići su napola prazni. Za svoju porodicu ne znam ništa, ali se ipak nadam da su otišli u selo.

    08. 05. 1992

    Sprema se oluja, još samo da zagrmi. A zagrmilo je već u toku noći. Ko je prvi počeo teško je reći. Ali mislim da su taj početak svi nestrpljivo priželjkivali, bez obzira na zaraćenu stranu jer napetost je već počela da utiče na živce. Bio sam pokraj jednog topa kada su se začuli prvi pucnji. Najprije odjeknu jedan rafal a odmah za njim i drugi. Nakon toga započe pravi rat, "za koji nije niko bio ali su se izgleda za njega svi dobro spremili".

    Svjetleći meci su letjeli kroz noć tražeći svoje žrtve. Počeli su da padaju i oko nas. Iz našeg kruga niko nije pucao. Pored mene protrča desetak vojnika, zalegoše pored fabričke pruge. Neko od njih ispali rafal, a mi svi za njim. Čujem udaranje metaka oko mene. Desno od mene iz šume vidim bljeskanje. Ispalim nekoliko kratkih rafala. Bljeskanje se nastavlja. Tek kad Moca pripuca bjeskanje prestade. Naši ispališe nekoliko svjetlećih raketa. Pucanje na tren prestade, a zatim se ponovo nastavi još većom silinom. I dalje pucam u pravcu šume. Šta se to dešava i u samim Hadžićima ne znam, ali se i iz tog pravca čuje pucnjava.

    Dum, dum... Začu se iza naših leđa. Dvije užarene kugle preletješe preko nas, za njima čitav niz. To je naša praga, tuče po stanici policije u kojoj su se utvrdili muslimani. Iz kuće lijevo od mene poče ta nas tuče mitraljez. Meci udariše u štit topa ispred mene. Počeh da im psujem mater a Moca se smije. I dalje pucamo u pravcu kuće. Boki ispaljuje nekoliko tromblona, ali im ne možemo ništa jer su jako dobro utvrđeni. Preko nas prelijeću meci i padaju po krovovima fabričkih hala.

    Nedaleko od fabričke kapije padoše dvije njihove granate. Odmah je uslijedio odgovor naših minobacača. Onaj sa mitraljezom nas je dobro pritiskao i nikako se ne da pomaći. Iza naših leđa se začu zvuk tenka. Izvuko se iz svog zaklona. Jasno vidimo kako pomjera cijev u pravcu kuće. Duuum! Na trenutak ogluvih. Duuum! Drugi put. Sva stakla u našoj blizini su se polomila. Gledamo u pravcu one kuće. Mitraljez se ne čuje. Odjeknu ono "duuuum" i po treći put. Na kući se ne vidi ni jedna eksploziju. Pomislili smo da je promašio a da je mitraljezac pobjegao od straha. Razočarani smo u našeg nišandžiju. Tenk je ipak donio nešto dobro. Njegovo dejstvo je prekinulo bitku za tu noć. U brdu iznad nas neko doziva nekoga:

  • "Javi se bolan!".

    Izgleda da je taj jadničak platio glavom već u prvim satima rata.

    Kada je svanulo, na onoj kući ugledasmo tri rupe. Ništa nam nije jasno. Nišandžija nam kaže da su mu granate bile školske. Duboko je razočaran sa čime su ga poslali u rat. Ali, sada je ubacio prave!

    Te noći nismo imali ni ranjenih ni poginulih. Umor i san su nas savladali. Svi izbjegavamo stražu, ali ipak neko mora i to da odradi.

    Uključim radio. Svuda se priča samo o ratu i pucnjavi, ali mene to baš i ne zanima. Tražim muziku. Na jednoj radio-stanici se upravo emituje "'Cause You are Young", dobro nam poznata pjesma koja je osamdesetih godina harala sarajevskim diskotekama. Jedan od mojih kolega sa posla, Cober, inače okorjeli roker, kaže:

  • "Pusti malo metala!"

    Dida mu odgovara:

  • "Malo ti ga bilo noćas, a međede?".

    Njegov komentar izaziva smijeh i samim tim opuštanje.

  • vasi_komentari - 74837 - 16.09.2012 : Zoka Hadžići - best (4)

    Ekskurzija


    Sutra moja kći putuje na ekskurziju. Ništa neobično reklo bi se, sem što smo mi roditelji opljačkani od strane agencije a bogami i direktora koji uvjek omasti brk, jer 370 maraka za sedam dana van sezone od tog samo pet noćenja i ne izgleda baš povoljno.

    Ali nije to razlog moje priče. Razgovarajući sa kćerkom kuda će sve putovati pokazivao sam joj slike Tjentišta koje sam nedavno posjetio. Pričam ja njoj tako o legendi Savi Kovačeviću, o patnjama i strahotama rata, velikom broju poginulih, o tome kako smo mi išli na proslave skoro svakog juna...

    Gleda ona mene i pita:

  • "Jesu li tu ginuli tvoji drugovi? Da li si tamo ranjen? Kako Srbi protiv Srba?"

    Dijete ne zna ništa ni o onome, a bogami ni o ovome ratu. Nakon toga sam joj održao mali čas istorije. Pričao sam sve dok nisam dosadio sam sebi!

    Jednog momenta se upitah zašto tolike ekskurzije prođu kroz Sokolac, a ni jedna ne svrati na Vojničko groblje. Nije li to sramota za sve nas?
  • zlocini - 73809 - 11.09.2012 : Zoka Hadžići - best (5)

    11. septembar


    Gledam danas u našim medijima priče o tragičnom događaju u Americi, kada su do temelja srušene svima dobro poznate "kule bliznakinje".

    Međutim, ni jedno, ama baš ni jedno sredstvo informisanja ne objavi da je danas godišnjica bjesomučnog bombardovanja srpskih naselja oko Sarajeva tokom 1995 godine. Naime, 11. septembra 1995. godine NATO avioni su puna 24 sata bomardovali srpska naselja i položaje VRS u okolini Sarajeva. I danas, 17 godina nakon tog nemilog događaja, moji prijatelji se još uvijek razboljevaju od razno-raznih oblika karcinoma. A naši mediji ćute li ćute.


    Zoka,

    Hadžići su bili jedan od primarnih ciljeva NATO bombardovanja. U nastojanju da se u Bosni nikada ne obnovi Vojna industrija, Amerikanci su Remontni zavod gađali sa bombama punjenim osiromašenim uranijumom. Međutim, ako se malo boje pogleda, ovo će imati daleko gore posledice na muslimane nego na nas Srbe. Zbog tog bombardovanja Sarajevo je danas zagađen grad, ali se o tome ćuti.
    hadzici - 71634 - 14.07.2012 : Zoka Hadžići - best (11)

    Suza


    Zora nikako da svane, a čini mi se da nikad i neće. Ipak, postaje malo svjetlije. Sestre počinju da pripremaju zavoje i šprice. Uporno pokušavam da zaspim ali što više na to mislim sve mi je teže. Svakog časa postajem sve nerovozniji. Znojim se, bolovi mi prolaze čitavim tjelom pa više i ne znam šta me boli. Sve više umišljam da sam sav u ranama iako sam siguran da nije tako.

    U desnom uglu sobe se pomijera jedan ranjenik. Bože! Pa na onom krevetu je prije tri godine ležao i moj brat! I sam je bio teško ranjen. Amputacija potkoljenice. Ranjen je u julu 92. godine, negdje na padinama Igmana...

    U to vrijeme sam bio u blažujskoj kasarni. Ogi mi je rekao da su neki vojnici naletili na minsko polje, niko nije pogino ali je bilo teško ranjenih. I dan-danas sam čvrsto ubijeđen da je on tada znao da je među ranjenima i moj brat ali je vješto izbjegao da mi to kaže. Ja sam se unerovozio jer sam znao da su Goran i Sretan postavjali neke mine i stalno razmišljam o tome da su i oni nastradali. Odlazim do Mačka na vezu i pitam njega da li zna nešto o tome. I on mi odgovara nešto nepovezano. Kaže da zna da su teško ranjeni, ali ne zna ko su...

    A onda težak šok! Dragan mi kaže:

  • "Tvoj brat je ranjen! Nemoj da brineš nije u životnoj opasnosti. Tu je u bolnici "Žica".

    Trčim pred komandu da molim za auto. Ni sam ne znam kako sam došao do bolnice. Vozač je već angažovao sestru da nađe doktora Pejića, tada jedinog doktora u bolnici. On nam prilazi sa osmjehom na licu:

  • "Nemoj da se brineš!" - kaže mi - "Nema nikakvih problema. Brat ti nije u životnoj opasnosti. Izgubio je dosta krvi, ali sam ga ja operisao i sada je dobro".

  • "Hoću da ga vidim" - jedva progovorih - "U šta je ranjen?"

  • "Nažalost, povreda je teška i trajna. Morao sam da mu amputiram nogu" - odgovori doktor - "prebacio sam ga za Pale jer gore ima mnogo bolje uslove. Mi ovdje gotovo da nemamo ništa!"

    I dok smo razgovarali stigoše nekakva kola sa ranjenom djevojčicom pa me doktor užurbano napusti. Ja počeh da razmišljam kako da se prebacim do Pala. Danas je već kasno za tako dalek put!

    U kasarni naletjeh na Kecu i on mi reče da ujutro ide na Pale po nekakvu municiju, tako da i ja mogu sa njim. Prilazi mi Zlaja i kaže da će i on ići sa mnom jer je skupa sa mojim bratom ranjen i njegov rođak Ranko.

    Noć provedoh razmišljajući o tome kako će izgledati moj susret sa bratom.

    Put do Pala, zbog predaje aerodroma snagama UN-a, sada umjesto pola sata traje satima. Sada moramo da zaobilazimo čitavo Sarajevo u širokom luku preko planina i šumskim putevima. Zlaja i ja sjedimo na karoseriji kamiona i stalno odskakujemo. Idemo preko Visojevice. Stalno prelazimo preko nekih potoka. Oko nas gusta šuma, idealno mjesto za zasjedu . Kada smo izašli na asfalt kao da smo se ponovo rodili.

    Na prijavnici Bolnice se raspitujemo gdje da ga pronađemo. Sestra reče zlaji da sačeka, a mene odvede do brata. Prepoznah ga čim sam ušao u salu. I dok sam polako prilazio, vidim da žmiri. Pomislih da spava! Tiho privukoh neku stolicu i sjedoh, neću da ga budim jer imam dosta vremena...

  • "Pusti ga da spava, noćas nije nikako mogao da zaspi! " - kaže mi ranjenik na krevetu do njega.

    Klimnuh glavom u znak zahvalnosti. Sjedim pored njega i čeka da se probudi a imao bih mu sada reći milion stvari! Posmatram ga. Gusta brada od nekoliko dana, blijedo izmršavjelo lice, lijeva ruka mu visi pored kreveta i prsti mu se stalno pomjeraju. Rado bih je zgrabio i prinio svome licu ali se bojim da ga ne probudim. Skupilo se nešto u meni pa samo što se ne rasplačem, više od sreće što vidim da je dobro a mislio sam da izgleda mnogo gore i da je sav izrešetan...

    Odjednom, počne da se pomijera! Glava mu sa nagela preko ivice kreveta. Naglo otvara oči. Smješak mu pređe preko lica. U grudima mi se nešto stislo, pokušavam da nešto kažem ali mi to ne polazim zaa rukom. O, koliko toga imam da mu kažem! Htio bih da ga ohrabrim da se ne sekira i da će sve biti dobro. Za Boga miloga, ima milioni ljudi bez noge. Međutim, usne nikako da pomjerim... On se smiješka i pita me kako sam došo. Ja ništa ne govorim, samo ga gledam...

    U jednom trenutku u njegovom oku primjetih suzu. Skuplja se u uglu i polagano raste, gotovo da počinje da klizi ka obrazu, postaje sve veća i veća ali kao da namjerno neće da sklizne niz lice. Obrisao bih je ja svojim dlanom ali se bojim da ga ne povrijedim. U grudima osjećam nešto poput erupcije vulkana, u ušima mi zuji toliko strašno da osjećam bol. A ona suza, prokleta da je, nikako da sklizne sa obraza! Na njegovom licu i dalje blagi smiješak. Odjednom se suza spusti niz lice i krenu ka podu. Refleksno pogledam za njom. Čini mi se da je padala čitavu vječnost! U momentu zablista poput kapi jutarnje rose na suncu. Kada je pala na pod osjetih jak udar u ušima, poput onog kad opali top. Kroz glavu mi se raširi bol.

  • "Nemoj da plačeš, šta bi sada rekao đed!" - izgovorih onako bez veze jer ni jedan od nas nije zapantio našeg djeda.

  • "Ne plačem ja što mi je teško, kaže , već od sreće što si mi došao."

    Tijelom mi prođoše trnci! Najradije bih vrisnuo od sreće. Poljubio bi ga sto puta ali ipak to ne činim. Započinjemo razgovor:

  • "Znaš li kako sam ranjen?" - upita me.
  • "Sve znam!" - odgovaram.

    Žali mi se na bolove u prstima i trnjenje kao da je noga još uvijek tu. Na trenutak pomislih da je skrenuo sa pameti, ali se sjetih da sam prije rata čitao nešto o tim "fantomskim" bolovima koji se osjeća u dijelu tijela koji je odstranjen...

    Eto, sudbina je htjela da sada i ja ležim u istoj bolesničkoj sobi, takođe bez noge. Ne osjećam bol u amputiranoj nozi već po čitavom tijelu, kao da nije ni bilo amputacije. Ponovo osjetih glad a počeh i da se znojim. Prilazi mi sestra. Briše mi znoj sa čela i daje mi malo vode da pijem.

  • "Ti si još budan?" - kaže mi ona - "opusti se i ne misli na san. Misli na nešto drugo. Sve je ovo normalno nakon ovakvih događaja."

  • "Najbolje mu je sestro da misli na tebe!" - uzvrati ranjenik iz kreveta pored moga.

    Pola sale sa nasmijalo na opasku tog borca, iako nisam bio jedini koji se u toj prostranoj bolničkoj sobi borio sa nesanicom.
  • bijeljina - 71114 - 27.06.2012 : Zoka Hadžići - best (1)

    10 godina udruženja


    U subotu 23. 06. 2012 godine u okviru manifestacije "Zlatni kotlić Semberije" održana je proslav desetogodišnjice rada "Regionalnog udruženja amputiraca i žrtava mina - "RUAB"

    Tom prilikom je predsednik udruženja Gojko Šurbat dodjelio zahvalnice saradnicima udruženja.

    Udruženje okuplja oko 500 članova amputiraca i žrtava mina bez obzira da li su civilne ili vojne žrtve, svih nacionalnosti i vjeroispovjesti.

    U okviru udruženja postoje dvije sekcije: Ribolovačka i Streljačka, a u planu je i osnivanje novih.

    Proslavu su uveličali o posjetioci ove stranice Oko, Velimir Aděć, Nedeljko Žugić i Željko Tomić.
    hadzici - 71042 - 25.06.2012 : Zoka Hadžići - best (3)

    Bolnica Koran


    Bolnica Koran smještena je na Palama u motelu Koran, napravljenom za potrebe olimpijskih igara. Kreveti su poređani u dvije sale. U prvoj većoj je četiri reda kreveta, a u manjoj dva. Smješten sam u prvu salu ukojoj je odprilike četrdesetak kreveta. Civili, vojnici, djeca, žene svi smo zajedno. Smjestili su me na drugi krevet odmah do vrata. Napokon sam u udobnom ležaju nakon onog drndanja u sanitetu. Preko puta mene djevojčica od jedno dvanaest godina, kažu mi pogodio je snajper na Grbavici.

    Nemam pojma koliko je sati. Umor me savladava i počinje da me hvata san. Negdje iz četvrtog reda se čuje muzika. Polagano se opuštam i razmišljam kako ću spavati do sutra u podne. Pored mene se začuje hrkanje. Tonem u san. Povremeno me budi hrkanje. Odjednom blijesak i eksplozija. Budim se u strahu. Majku im i ovde me nađoše. Ubjeđen sam da nas je pogodila granata. Sav sam u strahu. Na brzinu razgledam po sobi. Sve je na svom mjestu samo par ranjenika me čudno gleda.

  • "Šta ti je?" - pita me jedan.

    Vidim da sam sanjao. Ćutim jer ne znam šta bih im rekao. Ponovo se umirim i pokušavam da zaspim. Ponovo blijesak, i opet se budim, ponovo sam u velikom strahu. Uopšte ne razlikujem da li je stvarno ili sanjam. Osjećam velike bolove, vjerovatno zbog naglih pokreta. Sav sam mokar, znoj mi curi niz lice. Napokon svaćam da sam sanjao. Oko mene većina ranjenika spava. Ležanje na leđima mi je već dodijalo rado bi se okrenuo ali svaki pokret mi stvara bol. Da mi se samo malo pomjeriti. Nešto me žulja oko lijevog bubrega.

    Ležim i buljim u plafon. Nerovoza mi se sa svakom sekundom sve više povećava. Više ne mogu da držim oči otvorene, a ne mogu ni da zaspim ako i zaspim ponovo eksplozija , blijesak, dim. Ne znam šta mi je teže biti budan ili zaspati. Preko puta mene neka baba jednolično hrče kr-kr.. . kr-kr.. . uvijek istom jačinom. Čini mi se da to traje satima. Kad god pogledam kroz prozor vidim samo tamu nikako da svane a čini mi se da i neće nikad.

    Sve sam nerovozniji. Nešto je počelo da me davi u grlu. Ponovo se znojim. "Nema ti dijete gore bolesti od ne spavanja" sjetim se riječi moje babe Anđe. E da znaš baba da i nema. Izgovaram naglas: "Ranjenici koji su budni me čudno gledaju!"

    Pa ja sam gladan i to je razlog moje nerovoze. Ko zna kad sam zadnji put jeo. Mislim da je treći dan kako nisam pošteno jeo. Na stočiću preko puta mene kutija od keksa, voda mi krenu na usta. Vidim da je onaj što je njegov keks budan. Dozivam ga:

  • "Jaro, baci jedan keks. "
  • "I ja sam gladan" - kaže - "nećeš crknut ako meni daš jedan" - prigovaram.
  • "Rado bi ti dao al ne mogu" -odgovara.

    Tek tad primjetim da mu je desna ruka u gipsu a na lijevoj mu fiksator. E jebem te srećo! Ja ne mogu da hodam a njemu izranjavane ruke. Eh da mi je sad onih makarona što su se prosuli našem konjovodcu Mirku a on ih pokupio sa puta zajedno sa zemljom i kamenjem i donio da jedemo i koje vadi kutlačom kojom udara konja kad mu stane u brdu.

    "Ojjjjjjjjjjjjjj majko moja!" - začu se iz ugla. sobe. "OoooooooooooooooJ"! Nikada nisam čuo tako težak uzdah.

    Potpuno sam se umirio, nerovoza me popustila , glad ne osjećam. Vruće mi je i nekako uspijevam da pomjerim ćebe kojim sam pokriven. Kako sam se otkrio vidim zavoj na lijevoj nozi. Nikako ne mogu da se sjetim da li sam renjen i u nju. Ali zavoj je tu što dokazuje da jesam. U njoj ne osjetim nikakav bol. Gledam u desnu visoka amputacija odmah iznad koljena. A malo mi je trebalo da mi ostane koljeno. E jebga, Zorane Živ si to je sad najvažnije. O bože nikad više neću igrati fudbal! Doduše, nikada i nisam bio neki fudbaler. Nikad se više neću potrkati sa bratom, kad malo cugnemo, od kafane "Velež" do kuće nekih sto pedeset metara. Samo me tri puta pobjedio, al' sam ga jednom pustio. Moraćemo nešto drugo smisliti od sad ćemo obojica hodati na protezama. Pa naravno izvodićemo slobodna bacanja.

    Al' tu sam slab uvijek je bio bolji košarkaš. Nikad više pješice do Velikog polja. Nikad više! Hiljadu nikad al' samo je jedan život a ja sam živ, Bogu hvala. U svim tim svojim razmišljanjima tugujem nad svojom sudbinom ali se u isto vrijeme i hrabrim. Kako li je mojim roditeljima? Iz četvrtog reda sa radija se čuje pjesma Tome Zdravkovića:

    Dotako sam dno života
    i pakao i ponore
    ali ti mi dušu uze
    ej prokleta ženo mlada.. .


    Njega muče ljubavne brige a mene sasvim nešto drugo. Napokon prelomim negdje duboko u sebi nema tugovanja ni razočarenja život se nastavlja...

    Iz daljine se začuje pijetao. Pogledam kroz prozor počelo je da sviće. Baba preko puta i dalje hrče. Sestre oborene umorom spavaju u stolici i trzaju se na svaki malo jači šum ili poziv kog ranjenika.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|