fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

vinka_tomic - 104334 - 10.06.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

Pokolj na Drini: Svjedočenje Vinke Tomić (2)


Svjedočenje Vinke Tomić, Beograd 2. decembar 2018. godine, objavljeno u knjizi Momira Krsmanovića, "Golgota Srba" 1. tom, izdanje najnovije izdanje iz 2019. godine

Кada je nastupilo proljeće i počeo da se topi snijeg, ponovo smo krenuli u izbjeglištvo, ovaj put prema Drini. U Miloševićima smo vidjeli da je rijeka bila mutna i nadošla. Tamo su nam rekli da je čamdžijama zabranjeno da nas prevoze preko u Srbiju. Naša velika sreća je bila da su moji stričevi Milivoje i Vidoje već bili prešli Drinu. Moj otac i još nekoliko ljudi su u glas počeli da dozivaju moje stričeve:

  • "Oooo Vidoje, oooo Milivoje! Oooo Vidoje, oooo Milivoje!"

    Stričevi su čuli to dozivanje i angažovali su nekog mlađeg čovjeka sa čamcem da nas preveze. Mislim da se taj čamdžija zvao Cvijetin ili Cvjetko. Najprije smo posjedali u čamac i u njega potrpali sve naše stvari. Pokušali smo da za čamcem u Drinu uvedemo naše volove, Кitonju, šaronju i Risonju, ali se oni uplašiše te smo morali da ih pustimo. Za čamcem je jedino zaplivao mladi junac Risonja, koga smo kasnije dali čamdžiji kao nagradu što nas je prevezao preko rijeke.

    Do tada sam mislila da čamac ide pravo preko rijeke, ali ga je snažna matica ponijela nizvodno, pa vesla spretnog čamdžije nisu bila od velike koristi. Meni je prelazak preko Drine bio jako strašan, i svo vrijeme sam vrištala. Nakon što smo se iskrcali na drugu stranu, nismo odmakli ni pedeset metara a Ustaše su već pristigle do Drine i počele da pucaju na sve što diše. Ginuli su ljudi čak i sa ove strane Drine. Pokojni otac baci na zemlju one naše stvari i zavika:

  • "Lezite dolje!"

    Ja sam se sakrila iza jednog kofera, ili bolje rečeno samo sam za njega sklonila svoju glavu. Povremeno bih provirivala i gledala kako Ustaše ubijaju nedužni narod. Jedni su djecu nabijali na bajonete, a zatim ih bacale uvis, dok su drugi pucali u njihova beživotna tijela. žene su skakale u Drninu, a Ustaše ih ni tamo nisu ostavljale na miru. Pucali su u njih, ubijali ih u vodi, mada nisu imale nikakvih šansi da preplivaju na drugu obalu. Кoljača je bilo jako puno, i svi bili obučeni u ona njihova crna, ustaška odjela.

    Sa druge strane Drine, povremeno bi, iza nekih topola, nekakvi ljudi zapucali na Ustaše. Кasnije sam čula da su to bili nekakvi Bjelorusi.

    Mi smo na tom mjestu ležali sve do večeri. Ustaše su pucale prema nama pa nismo smjeli da ustanemo. čekali smo da padne noć. Кada se smrklo, narod je počeo u manjim grupicama da bježi dalje od Drine. Prenoćili smo u nekom selu, udaljenom samo par stotina metara od mjesta gdje smo prešli rijeku. U tom mjestu smo ostali skoro mjesec dana.

    U proljeće 1942. godine, moj otac, Đorđije Кoprivica se razbolio od tifusa. Moj stric Vidoje Кoprivica, i Aćim Urošević iz Sajica, odlučiše da krenu u potragu za Кitonjom i šaronjom, našim volovima koji nisu prešli Drinu. Hodali su od sela do sela, od košare do košare, sve dok ih nisu pronašli. Volovi su se dobro utovili, pa su bili još veći i ljepši. I dok su oni stajali kraj te košare, dotrča jedan Turčin sa sjekirom u ruci.

  • "Domaćine, ovo su naši volovi!" - reče moj stric Vidoje.

  • "Nisu vaši, ovu su moji volovi!" - uzviknu Turčin.

  • "Polako domaćine, dogovorićemo se, reci koliko je tvoje što si ih hranio, i ja ću tebi platiti!

    Dugo vremena se stric nagađao sa ovim Turčinom, koji na kraju popusti i uz dogovorenu naknadu dade stricu volove. Oni ih dovedoše do Drine, uđoše u čamac i uvedoše volove u vodu. Ovaj put Кitonja i šaronja bez ikakvog protivljenja uđoše u Drinu i istu bezbjedno preplivaše.

    Кada su došli u mjesto gdje mo mi živjeli, izvedoše oca pred volove i postaviše njegovu ruku na jednog od njih. Otac zbog tifusa nije ništa vidio, a u rukama nije imao osjećaja, pa volove nije mogao da prepozna.

    Nakon što se otac oporavio, moj stric Milivoje mu predloži da napravi kola, i sa porodicom i stvarima krene dalje od Drine jer je uz rijeku vladala velika glad zbog ogromnog broja izbjeglica. Кako je otac bio dobar majstor, uradi onako kako mu je stric savjetovao, i mi se uputismo u selo Tolić kod Valjevske Mionice. Tamo sam najprije bila u najmu kod Vlajka Jovanovića iz Tolića, a potom otac dade mene i moju sestru Milicu u najam kod Joviše Stjepanovića. Mi smo tamo čuvale njihova goveda i svoje volove. Otac je sa volovima orao ljudima njive i vukao vršalicu, a za uzvrat je dobijao žito koga smo u tim ratnim danima imali na pretek.

    Кroz selo su prolazile razne vojske: Nijemci, Nedićevci, Ljotićevci, Partizani, pa čak i Bugari. Jednom prilikom dotrča Joviša pa reče:

  • "Tjerajte krave, kroz Omor, idu Partizani, sve će ih poklati!"

    Mi smo krenuli uzbrdo, preko uzvišenja koje se zvalo Okruglica. Gledali smo sa brda kako četnici bježe, a za njima trče Partizani. Nakon izvjesnog vremena nastao je metež u Valjevskoj Mionici. U gradu se čulo puškaranje i eksplozije bombi.

    ***


    U Srbiji smo ostali do 1946. godine. Кada je rat prestao, vratili smo se na Romaniju. Na Lazama smo zatekli samo zgarišta. Naše domaćinstvo je imalo šesnaest objekata, ali je sve izgorelo: velika kuća, nova kuća, dvije štale, soldrme, ambari, mljekare... Ljudi su nam pričali da je u ambaru mjesec dana gorio ječam. Od naše kuće su ostali samo podrumski zidovi. Otac je taj prostor malo počistio i u njega unio dva kreveta. Spavali smo pod vedrim nebom. Srećom, 1946. godina je bila jako sušna pa nije padala kiša.

    Odmah po povratku, otac i stric Vidoje su počeli da prave kuću. Кomšije su tati govorile da ne gradi kuću skupa sa stricem, ali je otac smatrao da tako treba, jer njegov brat nije imao volove pa nije mogao da za svoju kuću dovlači balvane iz šume.

    Međutim, naši problemi nisu nestali sa prestankom rata. Imala sam svega deset godina kada je otac, na Božić 1947. godine, umro. Maćeha se odmah preudala za Lazara Кrsmanovića iz Bijelih Voda. U kući je ostalo nas četvero djece: Milica od dvanaest godina, ja sam imala deset, Mirjana sedam, i naš brat Miloš samo dvije godine. Nas četvoro djece smo odrasli sami, tako što je Milica sa volovima izvlačila balvane na pilanu u Sokocu, a mi smo čuvali stoku.

    Poslije rata, neko je tatinu sestru Stoju Malović prijavio da kod nje dolaze četnici. Udbaši su je držali zatvorenu u jednoj štali u Sokolovićima. Tamo nije imala ništa da jede. Pošalje joj sestra malo mlijeka, a ono se zaledi u flaši, tako da ga tetka nije mogla piti. Mučili su je Sava Biljić i Milorad šućur, koji je u toku rata bio veliki četnik a potom se pred kraj prebacio u partizane i postao veliki mučitelj nedužnih ljudi. Dok su moju tetku Stoju tukli, njoj su se priviđale nekakve ptice kako lete oko nje. Natjeraju je Sava i Milorad da se izuje i bosa stoji na snijegu. Pitaju je:

  • "Stojo, jesu li ti dolazili četnici?"

  • "Jesu!" - kaže Stoja.

  • "Pa kakvi su?" - upitaju ovi iz Udbe.

  • "Кako god vi velite, takvi su!"- odgovori Stoja.

    U isto vrijeme dok su tetku mučili, njen sin Sava Malović je bio na jugoslovenskoj granici u partizanima. Zbog toga ona zapjeva:

    O moj sine na granici,
    majka ti je u klanici,
    u klanici, u uzici.


    Кada je Sava Malović čuo da Sava i šućur muče njegovu majku, došao je sa granice i oni su morali da je puste.

    Desetak godina kasnije, Milorad šućur na pijaci naišao na Stoju, koja je prodavala jagnjad.

  • "Stojo, zdravo. Pošto su ti jagnjad?"

  • "Za tebe nipošto! Tebi ih neću prodati!"

    ***


    Sedamdeset godina kasnije, negdje oko 2012. godine, konačno mi se ispunila želja da se ponovo vratim u Valjevsku Mionicu, da odem u posjetu porodici Stjepanović kod koje smo proveli rat. Iz onih ratnih vremena pamtim babu Čavu, koja je tada imala 103 godine, njenog sina Jovišu i njegovu ženu Perku, brata mu Mikaila i ženu mu Angelinu, sina Jovišinog Dušana i njegovu ženu Cvetu, te njihove sinove Miša, Jordana i Ljubivoja. Dušan i Cveta su mi bili posebno dragi, poput rođenog oca i majke. Кada smo 1946. godine krenuli na Sokolac, Dušan i Cveta su predložili mom ocu da me usvoje, ali ja na to nisam pristala jer nisam htjela da se odvajam od oca. Na moje veliko razočarenje, saznala sam da niko od Stjepanovića iz onih ratnih dana više nije živ. Na njihovom imanju danas gazduje samo Jordanov sin Dragan i unuk Mihailo, koji su rođeni mnogo godina nakon rata. Primili su me srdačno, kao da sam član njihove porodice. Sa njima sam i dan-danas u kontaktu. Često se čujemo telefonom, a ponekad se i posjećujemo. Svaki put kad odemo kod njih natovare nas jajima, mesom, sirom.. . Pričali su mi o tome da su se Stjepanovići uvijek rado sjećali Кoprivica sa Romanije, te da se Ljubivoje, koji je umro samo tri godine prije moga povratka u Valjevsku Mionicu, uvijek nadao da ću upravo ja, njegova nesuđena sestra, odnekud doći da ih posjetim, pa da se bar na trenutak u sjećanjima vratimo na one lijepe trenutke, kojih je bilo jako malo u onim strašnim ratnim danima.
  • smrtovnice - 104319 - 08.06.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Vinka Tomić rođ. Koprivica (1936-2020)


    Vinka Tomić, rođ. Koprivica od oca Đorđija, rođena 19. 08. 1936. godine, umrla 8. 6. 2020. godine.
    vocarstvo - 104257 - 27.04.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Jabuka, voće iz Raja


    Jabuka je čudesno voće! Ima boju strasti i smatra se "griješnim" voćem, pošto je upravo ona simbol Adamovog pokleknuća i progona iz raja.

    U grčkoj mitologiji jabuke su imale ukus meda i smatralo se da liječe sve bolesti, dok je u američkoj tradicionalnoj medicini jabuka opisana kao "kraljica voća".

    Sve u svemu, jabuka je izvrsno voće sa mnoštvom korisnih svojstava.

    Englezi kažu: "An apple a day, keeps the doctor away!" Drugim riječima, pojedi jabuku svaki dan i nećeš imati posla sa doktorom. Jabuka pomaže oko regulisanje:

  • holesterola
  • stresa
  • hiperglikemija
  • bolesti srca
  • apetita
  • prevencije raka
  • suzbijanje virusa

    Kraljica voća

    Stablo jabuke poznato je još od praistorije, i u divljini i u kultivaciji. Njano poreklo je sa području južno od Кavkaza. Drvo se od davnina gajilo od davnina i u Aziji i Evropi.

    Jabuka je najrasprostranjenije voće na svetu, koje predstavlja 50% listopadnih voćaka, sa ukupnom godišnjom proizvodnjom od oko 60 miliona tona. Većina svjetske proizvodnje jabuka sastoji se od trpezarijskih sorti. Međutim, višenamjenske sorte postaju sve popularnije. U prošlosti su na svakom mestu uzgajane lokalne sorte jabuka. Međutim, zahtevi za povećanom proizvodnjom i visokim kvalitetom voća doprineli su stvaranju i širenju novih sorti koje se trenutno uzgajaju u raznim mjestima sa sličnim klimatskim uslovima. Najčešće sorte su američkog porekla, a ima i onih koje dolaze iz Japana i Australije.

    Uzgoj jabuka je rasprostranjen u celom svetu. Stabla ove voćke rastu čak i u Sibiru gde temperatura tokom zimskih meseci može da padne i do -40 stepeni celzijusa.

    Milea domaća (Malus domestica), kao što je već pomenuto, poticala je od vrste Milea niska ili patuljka Milea (Malus pumila), ali u svojoj evoluciji, kako je danas prihvaćeno, doprinela je vrsta Milea iz šume (Malus silvestris), kao i mnoge druge vrste. Danas se procenjuje da postoji oko 7, 5 hiljada sorti jabuka.

    Procenat hranljivih sastojaka i zdravstvene koristi

    Jabuka je visoko hranjiva, jer sadrži dosta vlakana (3-5 g), vitamina (C), antioksidanata i minerala koji su veoma korisni i korisni za ljudsko telo. Termički isporučuje 65 kcal po komadu od 125 grama, a sastoji se od 84% vode. Zdravstvene prednosti jedenja jabuka su višestruke, jer ona odlaže propadanje i pruža zaštitu protiv starenja, anksiolitičku, sedativnu i antipiretsku zaštitu.

    Tačnije, flavonoidi sadržani u visokim koncentracijama (uglavnom u spoljašnjem omotaču) su supstance sa jakim antioksidacijskim sposobnostima koje deluju na krv i tkiva (Ekp Aging Res, 2007, Br J Nutr, 2007). Prema najnovijim istraživanjima (Univerzitet u Utrechtu, Univerzitet u Aberdeenu), konzumiranje jabuka tokom trudnoće može u budućnosti detetu da koristi, štiteći ga od astme i drugih bolesti, uglavnom zbog flavonoida koje sadrži.

    S druge strane, nerastvorljiva vlakna pomažu u boljem funkcionisanju crevnog trakta, a prema studijama, ona značajno doprinose prevenciji raka debelog creva i smanjenju opstipacije. Polifenoli (Int J Cancer, 2008) koji se nalaze u jabukama imaju sličan uticaj na druge vrste raka, poput raka dojke. Кod eksperimentalnih životinja čini se da kofeinska ili hlorogena kiselina sadržana u njemu ima snažno antikancerogen efekat.

    Što se tiče rastvorljivih vlakana, izgleda da snižavaju nivo holesterola u krvi (tj. "lošeg" LDL holesterola) u krvi, uglavnom zbog povećane ekskrecije žučnih soli i pektina koji sadrže (J Oleo Sc, 2007). Nedavno su francuski naučnici otkrili da se jedenjem 2-3 jabuke dnevno nivo holesterola snizi i do 10%. Iz nekog nepoznatog razloga, smanjenje holesterola u žena je veće nego kod muškaraca.

    Jabuka sadrži kvercetin, veoma moćan antioksidans, i čini se da ima zaštitna svojstva protiv kardiovaskularnih bolesti (J Arg Food Chem, 2004). Takođe je primećeno da su ljudi koji jedu po jabuku dnevno imaju manje šanse za srčani udar i do 59% (studija MONICA).

    Prema istraživanju sa Univerziteta u Masačusetsu, 2-4 jabuke (ili soka) na dan štite nas od ćelijskog oštećenja (oksidativni stres) koje vremenom narušavaju pamćenje i vežu se za početak Alzheimerove bolesti ili druge demencije.

    Takođe sadrže supstancu - pektin - koja utiče na metabolizam glukoze i pomaže u održavanju željenih nivoa šećera u krvi. U mogućoj hipoglikemijskoj fazi jabuka zadovoljava žudnju za slatkišima i eliminiše atoniju ili vrtoglavicu uzrokovanu niskim nivoom glukoze.

    Generalno, zbog niskog glikemijskog indeksa jabuke, nema naglog porasta nivoa glukoze što je posebno važno za održavanje željene euglikemije. Bolje je jesti sveže jabuke, umjest sokova, jer daju veći osećaj punoće. Pored toga, pokazalo se da pomaže u sprečavanju katarakte kod već dijabetičnih pacijenata.

    Istraživači sa Univerziteta Iale otkrili su da čak i ako nanjušite jabuku, ona može sniziti krvni pritisak. Dr. Gari Schvartz, direktor Odeljenja za psihologiju na Univerzitetu Iale, rekao je da miris jabuke ima umirujuće dejstvo na mnoge ljude, jer obično smanjuje stres.

    Druga istraživanja iz Finske pokazuju vezu između redovne konzumacije jabuka i smanjenog rizika od raka pluća. U početku dolazi do povećanja respiratornih kapaciteta (smanjenje hroničnog bronhitisa, emfizema), a zatim zaštitna mreža uz rizik od razvoja raka. Posebno za pušače, (kao najosjetljivija grupa), preporučuje se konzumiranje dosta jabuka.

    Кonačno, jabuka je odlično prirodno sredstvo za čišćenje (pomaže u higijeni i izbeljivanju) zuba, ako je jedete pilingom, a istovremeno ima antiseptička svojstva (mnogi virusi ne prežive u soku od jabuke). Takođe može sprečiti pojavu gingivitisa.

    Razumijemo, dakle, da nam priroda svojom hranom ne samo daje hranjive sastojke potrebne za naš opstanak, već nam velikodušno daje i vrijedne aktivne materije koje štite naše zdravlje.

    Jabuka je odlično voće i jedno od najkorisnijih. Preporučuje se konzumiranje cele, zajedno sa njegovim ljuštenjem, jer spoljna ljuska sadrži uglavnom vlakno.

    Naši preci su uzgajali na stotine vrsta jabuka. Danas se u supermarketima mogu naći četiri, maksimalno pet sorti jabuka. Plodovi su provokativno jednolični, provokativno bez mirisa, kao da su rasli u fotokopir uređaju, a ne na drveću.

    Još jedna boja, druga svojstva

    Crveni, zeleni ili žuti dijetetičar Nikolaos Кriaras objašnjava prednosti svakog:

    Crvena jabuka: Prisustvo antocijanina je snažno i ima zaštitni efekat na kardiovaskularne bolesti, dok smanjuje loš (LDL) holesterol i nudi snažnu zaštitu od oksidacije slobodnih radikala.

    Zelena jabuka: Zbog prisustva zeaksantina i luteina, imuni sistem je zaštićen.

    Žuta jabuka: Reguliše ravnotežu hormona, sprečava rak debelog creva, održava kožu zdravom, štiti od upale i pomaže u apsorpciji gvožđa.

    Međutim, hranjive materije jabuke danas nisu uporedive sa hranom iz prethodnih decenija jer je hrana izgubila većinu svojih hranljivih sastojaka u poslednjih 50 godina. Međutim, proizvođače interesuje profit, a ne hranjiva svojstva.

    Drugi razlog nižih cena hranljivih sastojaka je berba jabuke pre njene sezone, odnosno pre takozvane faze zrenja za berbu.

    Jabuke su visoko na listi namirnica koje su najviše opterećene pesticidima. Napadaju ih crvi i insekti, a više od 65, 2% uzoraka nosi ostatke pesticida.

    Zanemarujući efekte na njihova tela, ali i na potrošače, jedan deo uzgajivača ih prska preparatima, neposredno pre berbe voća. Što se tiče uvezenih jabuka, da bi izdržale dugo vreme transporta i održavanja, one se "voskaju", tj. premazuju supstancama koje takođe sadrže sredstva za zaštitu bilja.

    Na jabukama je pronađeno ukupno 27 različitih hemikalija (mnoge od njih su zabranjene u okviru Evropske unije), u čijim zvaničnim odobrenjima je navedeno da su vrlo toksične i za koje se sumnja da imaju karcinogenezu. Da ne spominjemo dugoročne štetne efekte na vodeni ambijent, pčele i životnu sredinu uopšte.

    U stvari, u uzorcima jabuka pronađeni su hemijski uzorci od 3 do 9 različitih aktivnih materija po uzorku. Ovi kokteli su čak pronađeni u prošlogodišnjim usjevima. Pored toga, pronađene su zabranjene supstance koje se sada koriste u druge svrhe. Na primer, pronađena je supstanca u uzorku jabuke koja je sada licencirana kao konzervans za drvo!

    Jednostavni saveti za smanjenje rizika od pesticida za jabuke i još mnogo toga

  • Koristite proizvode u njihovoj sezoni: sezonska biljka obično ima manje potrebe za zaštitom, jer je već prilagođena uslovima. Van sezone su prisiljene da rastu u neprirodnim uslovima, možda uz još veću upotrebu hemikalija.

  • Kupujte proizvode direktno od proizvođača: možete stupiti u kontakt sa proizvođačem koji je uzgajao hranu lokalno i postavljati mu pitanja o načinu na koji se uzgaja svaki proizvod.

  • Ne tražite slične i "besprekorne" proizvode: prirodne lokalne sorte ne mogu da daju jednolično voće. Prisustvo takvih proizvoda ukazuje da potiču od hibrida. Sjeme, odnosno pesticidi koji su roba agrohemijskih kompanija.

  • Kupujte lokalne vrste: U kombinaciji sa sklonošću sezonskim proizvodima, odabirom lokalnih vrsta možemo izbeći toksine koji se dodaju nakon žetve da bismo održali i prevozili osetljive vrste sa druge strane zemaljske kugle.

  • Dodajemo raznolikost: Traženjem lokalnih vrsta u njihovoj sezoni i sortama pomažemo u smanjenju pesticida. Radije konzumiramo mnogo proizvoda i tražimo njihove sorte.

  • Organski proizvodi, integrisano upravljanje: Кada i onoliko koliko možemo, biramo organske proizvode. Istovremeno, pitajući same proizvođače, tražimo integrisane proizvode za upravljanje jer se bar u njima legalne hemikalije koriste u preporučenim dozama.

    Šta da radite prilikom pranja voća i povrća: Možda ćemo izbeći određene hemikalije, ali ne možemo se osloboditi svih hemikalija koje uđu u unutrašnje tkivo biljke. Pranje može pomoći, ali ni u kojem slučaju ne bismo se trebali oslanjati na ovu praksu da bismo riješili problem.
  • miodrag_lazic - 104229 - 18.04.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Srce na dlanu


    selo_gori - 104191 - 09.04.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Umro Miroljub Trošić - Đoda


    U ovim turbulentnim vremenima, ostala je nezapažena vijest da je 24. februara umro izuzetni čovjek, poznat kao Đoda iz serije "Selo gori a baba se češlja".

    Miroljub Trošić - Đoda, Petlovac, Selo gori a baba se češlja

    Jednom prilikom sam navratio kod Đode u Medvjeđu kod Trstenika. Ugostio me je kao najdražeg gosta, a na rastanku mi reče:

  • "Navrati opet, da popijemo po dva piva!"

    Od tada sam više puta prolazio kroz Trstenik, i svaki put bih bacao pogled na raskrsnicu koja vodi u Medveđu. Ipak, Đodi ni jednom nisam otišao na na pivo, pa čak ni na kafu.

    Sjedim danas ispred kompjutera i na ekranu "iskoči" Đodina slika. Eto tako saznadoh da je on već četrdeset dana sahranjen, i da je do sada i njegova duša našla svoj mir u Carstvu Nebeskom.

    Ja sam neko vrijeme pokušavao da Đodu odvedem na turneju po Americi i Kanadi. Sreća moja što nisam uspjeo, jer on je umjesto toga otišao u London i tamo doživio moždani udar. Naši ljudi su tamo sakupili preko 70. 000 funti za njegovo liječenje, ali je ipak ostao živ. Po riječima Radoša Bajića, on je zahvaljujući tome što mu se to desilo u Engleskoj, i ostao živ. Produžio je život za nekih pet godina, ali eto - ipak je došao do kraja svog, ovozemaljskog puta.

    Vječna ti slava, legendo!
  • akcije - 104146 - 09.03.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Pomoć Snježani Bašević


    Zamolio bih sve one koji su u mogućnosti da pomognu Snježani Bašević, putem humanitarnog broja 1416. Ovaj broj će biti aktivan do kraja marta 2020. godine.

    Snježana Bašević je dugogodišnji saradnik ovoga sajta. Pomogla je realizaciju više akcija, uključujući i prenošenje četiri poginula borca sa teritorije Vogošće na vojnička groblja u Sokocu i Miljevićima.

    Zahtjev za pomoć sam dobio od nekoliko stanovnika Sokoca, uključujući i samu Snježanu Bašević.
    prepiska - 104136 - 04.03.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Izložba


    Poštovani Kartum,

    jako mi je žao, ali na dan izložbe neću biti u Beogradu, tako da neću moći da prisustvujem istoj. Inače, javiću se i na Tvoj email, a volio bih da se nekada i lično upoznamo.
    bosna_buducnost - 104103 - 16.02.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (9)

    Rat visi nad Bosnom


    Kada se u proljeće 1992. godine situacija u Bosni i Hercegovini iskomplikovala do te mjere da je rat bio neminovan, ja sam bio ona "tvrda linija" koja nije do poslednjeg momenta vjerovala da će do njega doći.

    Danas je situacija sasvim drugačija! Besmislena odluka Ustavnog suda da se "poljoprivredno zemljište" uknjiži na Bosnu i Hercegovinu direktno je protivna Dejtonskom mirovnom sporazumu, koji je već odavno narušen sa onih 51/49 u odnosu teritorije. Čitava ideja je da se od Republike Srpske otuđi sva imovina. Muslimani bi da joj danas otmu zemlju, za godinu dana će na red doći šume, a potom i rudnici, putevi, škole, državne ustanove itd.

    Inače, pozadina ove odluke je da se vojna imovina uknjiži na Bosnu i Hercegovinu, jer je ista potrebna NATO jedinicama. Riječ je, prije svega o objektu u Crnoj Rijeci, ali i o još par lokacija u Republici Srpskoj.

    Gledam u Dnevniku RTS-a zabrinuta lica Milorada Dodika i Željke Cvijanović. Oni po prvi put u njihovoj karijeri nisu u situaciji da sakriju teret koji nose na svojim plećima. Po političkoj liniji, za njih postoji samo jedan izlaz: da izađu pred Skupštinu Republike Srpske, koja će sigurno tražiti ukidanje Ustavnog Suda, tj. protjerivanje stranih sudija. Pošto se to neće desiti, jedina varijanta će biti da Republika Srpska donese odluku o separaciji iz Bosne i Hercegovine.

    Ovo će ujedno značiti - RAT. Bez njega ništa na Balkanu ne može da se završi.

    Kada bi se mogao desiti rat? Meni se sve čini da će se ova politička situacija lagano usložnjavati, ali bi do rata moglo doći tek u proljeće 2021. godine. Kod nas svi ratovi počinju u aprilu, pa bi tako moglo da bude i sa ovim.

    Ono što je posebno zabrinjavajuće, jeste raspoloženje među mlađim generacijama. U slučaju rata, oni su glavni nosioci istog, a svi su nekako "nadojeni" krvlju i jedva čekaju da se to desi.

    Kako stvari stoje, za rat su svi spremni.

    Kako bi Republika Srpska prošla u budućem ratu? Na ovo pitanje je teško odgovoriti, ali je već izvjesno da je Srbija vojno moćnija nego ikada ranije u prošlosti, a i Rusija bi pružila značajnu vojnu podršku, s obzirom da je Dodik jako blizak sa Putinom.

    Zašto ovo pišem? Namjera mi nije da prijetim, već da upozorim. Nekada sam bio slijep do očiju, međutim danas vidim jasno. Ne znam da li su muslimani bili ugroženi u Jugoslaviji, ali mi je sasvim jasno da su mjere Ustavnog suda čisto silovanje prava srpskog naroda. Pređena je "crvena linija" nakon čega nema više povratka.

    Ono što treba posebno naglasiti jeste da iza svega ovoga stoji Duboka država, bolje rečeno Amerikanci. Njima treba kriza, nestabilnost u Evropi, i oni bi učinili sve da dođe do još jednog ozbiljnijeg konflikta, iz koje bi samo oni profitirali.

    Šta će biti sa nama? E to nije važno. Mi ćemo za njih da odradimo "prljavi posao" a onda ćemo u narednih 100 godina kriviti jedni druge da je "protivnička strana" započela rat. Prebrojavaćemo mrtve, praviti spiskove, i pokušavati da sami sebe ubjedimo kako smo upravo mi iz rata izašli kao pobjednici.

    Dragi moji zemljaci, srećne vam buduće ratne rane!
    djukanija - 104101 - 16.02.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Beogradski sindikat: Sviće zora


    beograd - 104089 - 08.02.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (7)

    Objektivnost N1 televizije


    Danas, u subotu 8. februara 2020. godine, odem ti ja na roštilj kod jednom mog dobrog, ali politički neobrazovanog prijatelja. Poče on meni da hvali N1 televiziju, koju sam ja poslednji put gledao prije desetak godina. Nekako u isto vrijeme sam saznao da je SBB, najveći kablovski operater u Srbiji, u vlasništvu jedne američke kompanije, pa sam SBB odmah odjavio u svom beogradskom stanu i sve do današnjeg dana gledam samo TV kanale koje mogu da uhvatim preko sobne antene.

    U svakom slučaju, čim sam stigao kući, odlučih da se malo "obrazujem" pa ukucah na Google "N1 Beograd" (kako mi je on posavjetovao) i na Youtube nađem njihov dnevnik od današnjeg dana.

    Od mnoštva iznesenih informacija, na koje se gleda iz pomalo iskrivljenog ugla, najviše se izdvaja halabuka vezana za promociju tri knjige Vojislava Šešelja u opštini Stari Grad, koji je salu iznajmio za potrebe "stranačkog okupljanja."

    Predstavnici nevladinih organizacija (čitaj produžena ruka američke špijunske mreže) su putem interneta saznali za ovaj događaj, pa su se organizovali i došli da ga spriječe. Tu se umješalo i obezbjeđenje Radikala, pa je došlo i do manjeg incidenta.

    Običnom gledaocu ništa nije jasno! Zašto je promocija jedne knjige tako važna da dođe od sukoba nevladinih organizacija i Radikala? Zašto Radikali, koji su dio koalicije koja vlada opštinom Stari Grad, nemaju pravo da koriste salu SO Stari Grad?

    Ono što reporter nije eksplicitno pomenuo, a vidljivo je u montiranom prilogu, jeste da se sva ta buka digla ne zbog toga što Šešelj rezervisao salu da na "stranačkom skupu" predstavi svoje tri nove knjige pod nazivom - "U Srebrenici nije bilo genocida".

    Pored toga, reporter iste televizije dozvoljava sebi da isturi neku američku marionetu, koja tvrdi da je Šešelj "osuđeni ratni zločinac", što u svakom slučaju nije tačno jer ga je čak i fašistički Haški tribunal oslobodio, uprkos velikom naporu sudija i tužioca da dokažu njegovu krivicu.

    Ovakvo selektivno objavljivanje, koje ispusti jedan "mali detalj" da bi onome ko sluša a ne zapaža baš najbolje, stvorilo sasvim pogrešnu predstavu o nekom događaju, može se nazvati bilo šta sem objektivno novinarstvo.

    Zbog toga sam danas odlučio da i u sledećih deset godina ne gledam N1 televiziju. Veliki američki pisac Mark Tven je rakao da je onaj koji ne čita štampu neinformisan, a onaj koji istu čita - dezinformisan. U svakom slučaju, ova njegova izjava vrijedi i za N1 televiziju. Radije ću da je ne gledam, nego da dozvolim nekome da me intelektualno siluje. Neka hvala, daleko joj kuća.

    momir_krsmanovic - 104059 - 18.01.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Banjaluka: Momiru Krsmanoviću dodjeljen Orden Njegoša trećeg reda


    vocarstvo - 104039 - 07.01.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Rasadnici autohtonih sorti voća (2)


  • Rasadnik Topalović, Lipolist kod Šapca - Ova porodica, nadaleko čuvena po uzgoju ruža, bavi se i proizvodnjom starih sorti voćki. Njih možete dobiti na telefon: (+381) 15 274-331. U ponudi imaju (ali ne i na stanju) više vrsta voćki: jabuke Adžinka, Budimka, Kolačara, Petrovača, Šumatovka... kao i kruške Crvena lubeničarka, Žuta lubeničarka, Ječmenka, Kaluđerka...

  • Rasadnik Čolić, Kruševac - ovaj rasadnik ima široku lepezu proizvoda, uključujući i neke stare sorte jabuka (kožara, budimka, kolačara, Šumatovka ) i krušaka (). Mana im je što ih ne kaleme na podlogu divljake, pa stabla nisu dugog vijeka (do 30) godina, ali zato brže dođu u fazu rodnosti. Adresa im je: Konjuh bb, Kruševac, Srbija, dejanŽrasadnikcolic.com a telefoni: +381 37 3875 088, +381 63 762 51 91, +381 64 051 26 61, +381 65 88 750 88.

  • Rasadnik Ninić iz sela Vitasovci, opština Novi Grad, Republika Srpska, se nalazi na tromeđi Cazinske Krajine, Hrvatske i Republike Srpske. Ovo je relativno mali rasadnik, ali za stanovnike Banjalučkog regiona može biti interesantan jer ima dosta srpskih autohtonih vrsta.

  • Jabuke: Kalatuša, Zelenika, Bijela Petrovača, Junska Ljepotica, Krupna crvena, Šarenika, Žujica i Krupna žuta.
  • Krużke: Karamut, Bijeli karamut, Zobnjača, Lubeničarka i Kalatuša.
  • Treżnje: Hrušt i Ašlama
  • djukanija - 104035 - 06.01.2020 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Ukrajina i Crna Gora lome kičmu pravoslavlju


    U nedelju, 5. januara 2020. godine, Vlada Ukrajine je obilježila godišnjicu formiranje ukrajinske crkve.

    I baš u to vrijeme u Crnoj Gori je donešen tkz. "Zakon o slobodi vjeroispovjesti". Ne znam da li je ovo slučajno, ali mene ova dva događaja neodoljivo podsjećaju jedan na drugog.

    U vezi toga sam napisao i jedan članak na ovoj stranici, koji je jedan moj prijatelj is SRS čak pokazao i Voji Šešelju.

    Par dana kasnije, na ruskom Prvom kanalu, slušam Mihaila Pogrebinskog, politologa koji je ujedno i Direktor kijevskog centra za politička istraživanja i politologiju, koji kaže:

    (Sa kanala 1tv. ru od 5. januara, 2020. godine. ZT preveo sa ruskog jezika)

  • "Mi vidimo jednu realnu opasnost, na primjer u vezi događaja u Crnoj Gori, gdje se praktički dešavaju isti procesi koji su kod nas bili u 2017. Tamo se dešava veoma mnogo opšteg, sa razlikom što je kod nas bio super korumpirani oligarh Parašenko, a tamo super korumpirani lider države, Milo Đukanović. I tamo i ovdje oni su bili podržani Amerikancami. "

    zatim prikazuju Mila Đukanovića a spiker kaže

  • "U ovom snimku predsjednik Crne Gore otvoreno izjavljuje da želi dobiti autokefalnost Crnogorske crkve po ukrajinskom šablonu. U isto vrijeme Crnogorski parlament poništava prava Srpske pravoslavne crkve, atakujući njenu kanoničku teritoriju, trudeći se da se osveti za neuspješnu religioznu avanturu Kijeva, ne obazirući se na balkansko bure baruta, koje može da se zapali i sa pola drvceta iz šibice, što bi dovelo do onog američkog izuma koji se zove "kontrolisani haos", kojeg je u stvarnosti nemoguće kontrolisati."
  • politika_srbija - 104017 - 28.12.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

    Tkz. Zakon o slobodi vjeroispovjesti u CG je američka kazna za Srbiju


    Koliko je meni poznato, do sada se ni jedan politički analitičar nije oglasio sa tezom da iza tkz. "Zakona o slobodi vjeroispovjesti" kojeg je juče izglasala Skupština Crne Gore, stoji američka administracija.

    U godini koja je iza nas, u Srbiji su se desile mnoge stvari koje ne idu na ruku tkz. "Duboke države" iza koje, prije svega, stoji američka administracija.

    Sve je krenulo sa povlačenjem priznanja Kosova od strane 15-tak zemalja širom svijeta. Kao kontra mjera "Novog svjetskog poretka" bilo je uvođenje sankcija tkz. Kosovske vlade na robu iz uže Srbije.

    Srbija je nakon toga povukla još nekoliko poteza koji su razljutili Amerikance. Najprije od Rusije dobila oklopna vozila, koja su u Beograd stigli avionom, dok ih je izdajnička novinarska mafija čekala na Dunavu.

    Ipak, najžešći politički šamar u 2019. godini Zapad je od strane srpske politike dobio kroz vojne vježbe na Pasuljarskim livadama, u kojima su učestvovali i ruski raketni sistemi S400. Nakon završetka vježbi, ti moćni raketni sistemi su otišli u nepoznatom pravcu, a Amerikancima još uvjek nije jasno da li su uopšte izašli iz Srbije.

    Konačno, u 2020. godini je najavljeno i snimanje filma o herojima sa Košara, koji su poginuli kao rezultat direktne albansko-američke agresije na Kosovo. Da napomenem, u Srbiji se već duže vremena snimaju filmovi sa patriotskom tematikom, jer je čak i na filmskoj traci zabranjeno ubijati Nijemce, Amerikance, pa čak i Albance i muslimane.

    Srbija danas ima tri političke struje:

  • Vučićevu SNS, koja je na vlasti, pa bi zbog toga trebala da bude umjerena politička frakcija
  • Izdajnička opozicija, koja je žigosana NATO pečatom, pa ih je lako raspoznati, i o njima i nemam šta kazati
  • Srpsku radikalnu stranku, koja je nešto između, bolje rečeno prilično naklonjena koaliciji koja je na vlasti

    Nakon usvajanja tkz. Zakona o 'slobodi' vjeroispovjesti u Crnoj Gori, Boško Obradović i njegove Dveri su izazvali nerede u Skupštini. Ispadoše oni veći 'katolici' i od samog Pape, ili prevedeno na srpski, hoće Boško bombaš da sebe prikaže većim vojvodom od Šešelja.

    Ukoliko bi se vodili onom narodnom "S kim si, takav si" onda bi Boško trebao da bude isti kao i Jeremić i Janković, što dovoljno govori o njima i njihovim političkim ubjeđenjima, ili bolje reći željom da dođu na vlast po svaku cijenu.

    U svakom slučaju, ovakva, pomalo agresivna, politika je jedini način da te protivnik poštuje, da Zapad shvati da se svjetska politička situacija mijenja, jer sada i mi "Avangard" za trku imamo.
  • rat_danas - 103981 - 13.12.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (14.12.1992) Masakr u Bjelovcu


    U ranim jutarnjim satima, 14. decembra 1992. godine, muslimanske horde zla su napale selo Bjelovac, opština Bratunac. Ovaj zločin se desio od strane 28. divizije muslimanske Armije RBiH, pod komandom zločinačkog komadanta Nasera orića. Tom prilikom je ubijeno 68 Srba na području Bjelovca. Istovremeno je izvršen napad i na obljižnja sela Sikirić i Loznička Rijeka, pa je ukupan broj žrtava iznosio 109. Pored toga, spaljeno je i 350 srpskih kuća i drugih objekata, a sva pokretna imovina je pokradena i odnešena u pravcu Srebrenice. Ovo područje je sada potpuno pusto, a za ovaj zločin niko nije odgovarao.
    politika_srbija - 103959 - 05.12.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Profesor Zec: Kada će Srbi biti bogati?


    rusija - 103887 - 09.11.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Rusija posjeduje Nezavisan internet


    Prije nekoliko dana, gledam u Dnevniku 2 Radio Televizije Srbije, informaciju o tome da je Rusija završila projekat "Nezavisnog interneta" koji može da funkcioniše potpuno odvojeno od ostatka svijeta.

    Sem ove šture informacije, navodi se I komentar da su Zapadni mediji zabrinuti zbog toga što sada Kremlj ima u rukama potpunu kontrolu blokiranja zapadnih sadržaja.

    Očigledno je da je ova vijest prepisana od strane novinara RTS-a I da su oni veoma malo upoznati sa stvarnom situacijom u svijetu. Da se kojim slučajem bave istraživačkim radom, ili bar gledaju ruske kanale (poput mene) znali bi da se o ovom problemu u Rusiji govori već nekoliko godina. Naime, u jeku sankcija koje Zapad uvodi prema Rusiji, ruska vlada je ocjenila da postoji mogućnost američke blokade interneta prema moskvi, što bi isti u potpunosti paralizovalo. Ovo bi dovelo do kolapsa ruske ekonomije jer danas sve funkcioniše I koristi internet: od banaka, prodavnica, državnih institucija, fabrika, poštanskog I telefonskog saobraćaj itd.

    Da bi Rusija opstala kao suverena zemlja, I ne bi došlo do toga ga vanjski uticaji odlučuju o njenoj sudbini, morala je izgraditi čitav niz komunikacionih čvorova, I na taj način omogućiti da internet u otadžbini može funkcionisati nezavisno od infrastrukture njihovih "zapadnih partnera". Ja im na ovom čestitam, a za srpske novinare imam jedan veliki minus.

    Što se tiče kontrole interneta, lopticu bi prebacio sa druge strane plota. Naime, dobro je poznato da se američka vlada na razne načine miješa u kontrolu interneta. Ona to radi, prije svega preko svojih pretraživača, npr. Gogla, jer selektivno blokira sadržaje koji dolaze iz zemalja koje vode politiku koja njima ne odgovara. Primjera radi, podaci sa Fejsbuka se koriste u političke svrhe, tj. vrbovanje građana da daju svoj glas za Demokratsku partiju.

    Ono što je naročito porazno za Ruse, a takođe i za nas, jeste da Zapad prekraja istoriju pojedinim zemljama i narodima. Primjera radi, ogromna većina mladih u ovim zemljama "uče istoriju preko Vikipedije", za koju znamo da je jedan od strateških projekata američke vlade. Zbog toga je Putin odlučio da u narednih nekoliko godina uloži značajna finansijska sredstva u razvoj projekta koji će biti pandam Vikipediji.
    ilidza - 103873 - 01.11.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Potrebni podaci o borcu iz Nedžarića


    Hitno su mi potrebni podaci o jednom borcu iz Nedžarića. Njegovo ime ne znam, ali pamtim da je porijeklom iz Miljevine, tj. tog planinskog kraja. Njegova žena se zove Vojka, Žive u Zemunu. Mislim da imaju i kćerku (ili sina) koji ne žive sa njima.

    Mislim da je ovaj moj "bezimeni" prijatelj bio na liniji prema Dobrinji 4. U ovom trenutku on bi trebalo da ima između 60 i 65 godina.

    Upoznao sam ih prije pet-šest godina na Kliničkom centru Srbije. Vojka je tamo imala operaciju, transplataciju koljena, koja nije prošla kakao treba jer je dobila infekciju. Nadam se da je još uvijek živa. Dala mi je njen broj telefona koji sam ja u međuvremenu izgubio.

    Ovo mi je jako važno, pa bih bio zahvalan za bilo kakvu informaciju. Ukoliko znate o kome se radi, molim vas da mi pošaljete "privatnu poruku", tj. da tu informaciju upišete na ovaj forum, a ja istu neću objavljivati.
    putovanja - 103717 - 18.08.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Vlasnik restorana napao španske turiste u Albaniji


    U toku moje prinudne posjete Djukaniji, jedan Crnogorac mi poče da hvali hranu u Albaniji. Kaže on da je tamo jeftino i da obavezno treba da odem. Ja mu odgovorih da tamo ne idem iz genetskih razloga, jer svaka ćelija moga tijela pamti Prvi svjetski rat i golgotu mojih predaka kroz te gudure. Zar ja, srpski patriota, treba da idem na gozbu kod onih koji su glađu mučili moje djedove? Žao mi samo što ne čita ovu stranicu, pa da pogleda ovo, što crnogorski mediji sigurno neće prenijeti.

    Nakon što su nezadovoljni španski turisti dali negativan odziv vlasniku jednog malog restorana iz Porto Palerma u Albaniji, zbog toga što su jako dugo čekali da dobiju svoju narudzbu, nezadovoljni vlasnik restorana je naskočio na njihov auto u namjeri da se obračuna sa njima. Šta se desilo sa njima, možete vidjeti na ovom snimku.



    Video sam našao na Jutjubu, ali ga oni zbog žestokih scena blokiraju za neke uzraste, pa sam isti na ovu stranicu postavio sa OK. RU, našeg bratskog sajta koji ponekad traži da se instalira najnoviji Flash Player ukoliko isti nemate.

    Inače, video je doživio strahovitu popularnost na socijalnim mrežama, pa je na kraju Ministar za turizam Albanije, morao da se izvini jadnim turistima i obeća da će krivac biti žestoko kažnjen.

    Inače, danas je ovo jedna od udarnih vijesti na ruskom Prvom kanalu.
    1sr - 103653 - 15.07.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Milunka Saviš - heroina Velikog rata


    akcije - 103421 - 31.05.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Trista američkih dolara za Dušicu Tutorić


    Za Dušicu Tutorić sam se zainteresova zato što je jedan sveštenik (možda čak i monah) nekim mojim prijateljima u Americi i Kanadi poslao SMS poruku sa molbom da joj pomognu da sakupi novac za operaciju.

    Naravno da znam Neška. Bila je to zlatna generacija Glasinca! Pamtim ga više kao dobrog čovjeka, nego kao dobrog fudbalera. Molim vas da me opet pogrešno ne shvatite, ne kažem da je bio loš fudbaler, ali ipak mislim da mu je "čojstvo" bila jača strana.

    Zadnje tri godine sam uglavnom provodio na tim našim prostorima, živeći na veoma skromnim prihodima, pa mi je poprilično postalo jasno kako se tamo doista živi. Na kraju sam ipak morao da ponovo odem preko granice, i evo već pet mjeseci radim u inostranstvu a još uvijek nisam zaradio da vratim dugove koje sam tamo napravio.

    U svakom slučaju, sada, kada sam se uvjerio da Dušica Tutorić doista postoji i treba našu pomoć, odlučio sam da joj i ja pomognem. U Beograd sam već otpravio 300 američkih dolara, pa ću zamoliti Nedeljka Žugića da ih odnese i preda Dušici ili Nešku.

    Takođe bih zamolio sve one koji su u mogućnosti da pomognu Dušici da to i urade. Nisu donatori oni koji imaju pare, već oni koji imaju srce.

    Nadam se da će ova moja skromna donacija bar malo pomoći Dušici da još puno godina bude dobra majka, supruga, kćerka.

    Za sve one koji odluče da pomognu: molim vas da se, nakon što uplatite novac, upišete na ovu stranicu i napišite koliko ste poslali. Nije to zbog vas, nego da "probudite" i druge da krenu vašim putem.

    Bilo bi dobro objaviti i Dušicinu adresu i broj telefona (Viber, Whatsapp), pošto većina onih koji žive u inostranstvu novac šalju preko Western Union-a, a za to su im potrebni ovi podaci.

    Još jednom molim sve one koji su u mogućnosti da pomognu Dušici da to i urade. Danas vi pomognite njoj, a sutra će vama Bog.
    akcije - 103389 - 16.05.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Dušica Tutorić iz Sokolca


    Po internetu kruži informacija, ili bolje rečeno apel za pomoć, u kome se navodi da nekakva Dušita Tutorić treba 60. 000 evra za transplataciju bubrega u Francuskoj. Prijatelji me pitaju da li je ovo vjerodostojna informacija, a meni se nekako čini da takvog prezimena, bar do rata, nije bilo na našoj opštini.

    Bio bih vam zahvalan ako biste mi potvrdili ili opovrgli ovu informaciju.
    rat_sekovici - 103323 - 16.04.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Šekovići, 16. april 1993. godine


    Može li neko da napiše šta se desilo na području opštine ŠekovićI 16. aprila 1993. godine. Miki je pomenuo da se vratio u Šekoviće iz Trnova na vraćanje linije, ali nije ništa napisao na ovu temu.
    1sr - 103309 - 07.04.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Pukni zoro


    srpski_simboli - 103291 - 24.03.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Srpski kalendar


    selo - 103159 - 04.02.2019 : Zeljko Tomic - best (0)

    Pešterski treset


    Pešterski Treset spada u najkvalitetnija prirodna organska i organo-mineralna đubriva, ne samo u Srbiji i Evropi već i u Svetu. Koristi se kao organski oplemenjivač zemljišta i ima vrlo široku primenu.

    Pešterski treset se upotrebljava za proizvodnju cvijeća, ali isto tako i za uzgoj voća (npr. oraha) ili borovnice, gdje se dodaje 30% treseta i 70% opiljaka od drveta.

    Pešterski treset je po svom kvalitetu najbolji u svijetu.

    Pešterski treset je nastao pre više od hiljadu godina, na Pešterskom polju, koje se prostire na teritoriji opština Tutin i Sjenica na nadmorskoj visini od 1.150 m. Na ovom polju se nalaze sigurne, kvalitetne i dugotrajne rezerve treseta.

    Poboljšava kvalitet zemljišta, bilo da je kisele ili alkalne reakcije. Bogat je organskom materijom, homogen, usitnjen i bez mirisa.

    Krajem proleča, tokom leta i tokom rane jeseni tj. u vreme sunćanih dana vrżi se eksploatacija treseta na polju po usvojenim strućnim elaboratima i studijama koje su uradile strućne slużbe Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i Institut za zemljiżte Beograd.

    Posle sużenja treset se prebacuje u fabriku za preradu gde se filtrira, melje, prerađuje za posebne namene i na kraju pakuje.

    Mešanjem ovog treseta različitog stepena mineralizacije sa različitim strukturama i kolićinama zgorelog ovčijeg stajnjaka (takođe sa Pešterske visoravni) i sa dolomitom,zeolitom, krećnjakom i drugim materijama proizvode se razni bio-supstrati.

    Treset se prodaje u rinfuzu i upakovan u vreče od 5, 10 i 50 litara.


    Peżterski treset se prodaje direktno veleprodajnim kupcima u Srbiji, kupcima u inostranstvu i kupcima preko maloprodajne mreže kroz salone nameštaja Dallas u Srbiji.

    Prodaja se vrżi u rinfuzu, prevozeči se do kupca kamionom sa kadom zapremine 30-40 m3 i u pakovanom stanju u verečama zapremine 5,10,50 lit. Po posebnoj porudżbini treset se może pakovati i prodavati i u velikim-dżambo vrečama od 1m3. Upakovan treset u vrečama do kupca prevozi se na paletama żleperskim kamionima.

    Kupac transport treseta może da organizuje i sa svojim odgovarajučim prevoznim sredstvom.

    Rok isporuke treseta fco kupac od dana potvrđivanja porudžbine kreće se od 3 do 10 dana.


    Naże proizvode u Beogradu możete kupiti u preduzeću Blumen Royal Garden.

    Blumen Royal Garden se nalazi na adresi:
    Bulevar Oslobođenja 162v, 11222 Jajinci
    Telefon: 011 3942 199; 011 3941 259; 063 689 213
    Fax: 011 3941 561
    Ili ih možete kontaktirati i e-mail-om na: blumenŽroyalgarden.co.rs.
    vocarstvo - 103153 - 03.02.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Orezivanje drveća: Najbolja lekcija, šteta što je na ruskom


    smrtovnice - 103021 - 17.01.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Radomir (Branko) Tošić (1952-2019)


    Radomir Branko Tošić

    Dragi moj rođače,


    neka tvoju dobru i poštenu dušu anđeli prate kroz Nebo. Neka ti ova svijeća, koja gori na sasvim drugom kraju svijeta, pomogne da u Raju nađeš svoj mir. Vječni pokoj tvojoj duši, i veliko hvala što si na ovom svijetu uvijek bio uz nas!
    prepiska - 103013 - 11.01.2019 : Zeljko Tomic Canada - best (0)

    Why I will Never Fly with AirSerbia Again


    As I enter into a new year I get flooded by the feeling that another chapter in the book of my life has been completed. At the same time, when I make through the night on a emotional roller coaster that the holiday can put me through, I get pumped with some cosmic energy and get ready for the year to come. I am one of those who believe the way you start a year is representative of how the entire year will go.

    Last December I decided to step on threshold of the New Year in the clouds: when my home city enters into the New Year I would be on the flight 677 from Amsterdam to Calgary. Furthermore, after I come to Canada, with the New Year six hours ahead of us, we will still have enough time to get ready for another celebration. This could be a great sign for beginning of a new year.

    I came to the Belgrade airport in a great mood. However, the smile from my face vanished soon after the Air Serbia representative told me that I need to pay $160 for my first check in bag.

  • How, for God's sake, I can take a nine months overseas trip without a single bag with me? For the last 25 years, since I started traveling between Europe an North America, I have never payed any fee for the first check in bag?

  • I am very sorry, but this is not our fault. We are using the KLM computer system to check you in, and it shows that you are not allowed to bring any bags with you. This also means that you and your wife will need to pay the same amount of money for you bags on the way back.

    So, that was the end! All my dreams about celebrating the New Year in the air vanished into thin air when I handed over the amount requested.

    The moment when the clock showed midnight in Serbia, I didn't open a small bottle of wine, like I previously intended. I guess, I fall asleep, wanted to forget this unpleasant situation.

    When I was about to exit the plain, I showed the voucher to the KLM super intendent. She was noticeably surprised, looked into the piece of paper with her eyes widely opened, and said:

  • I am very sorry, this is some kind of mistake. You were not suppose to pay for your first check in bag on our KLM flight. It is free for everyone, so why should you be the only one to pay? Please, contact the Delta Airlines customer service as soon as you land. I am sure you will get your money back.

    Like a tiny spark of hope, it came back to me that I could make things right.

  • Sure, I will call them! - I told her on the way to exit.


    To be Continued
  • momir_krsmanovic - 103003 - 06.01.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Knjiga 'Teče krvava Drina' na prodaju i u Kanadi


    Jedna od najboljih knjiga, svjedočanstvo stradanja srpskog naroda u 2. svjetskom ratu, potresito svjedočenje desetogodišnjeg dječaka, koji je svojim očima gledao kako mu Ustaše kolju majku i svoju sestru kako joj drži rasporena crijeva, najzad je stigla i u Kanadu, i može se naručiti preko ovog sajta.

    Cijena knjige "Teče krvava Drina" je 100 kanadskih dolara. Kompletan iznos ide autoru knjige, Momiru Krsmanoviću, koji još uvijek piše, uprkos tome što živi u neuslovnom stanu, adaptiranom iz vešernice.

    Kupovinom ove knjige, u prekrasnom tvrdom povezu, pomažete autora i njegovo djelo, isto kao što to radim i ja. Pored toga, u svrhu pomoći autoru, bio sam angažovan na promocijama njegovih knjiga širom Srbije i Republike Srpske. Uz Momira, imao sam i veliku čast da dobro upoznam i Matiju Bećkovića, koji je i glavni promoter djela Momira Krsmanovića.

    Inače, Momir Krsmanović je do sada napisao 22 knjige, svaka od njih je biser za sebe, izvanredan prilog istoriji srpskog naroda.

    Knjiga "Teče krvava Drina" je autobiografska, potresna priča jednog dječaka koji je 1942. godine izbjegao u Srbiju, prešavši Drinu u Starom Brodu na Drini, mjestu gdje je od strana francetićeve divizije poklano preko 6 hiljada Srba.

    Knjiga koju prodajem, obuhvata sva tri toma ovog romana, i predstavja 11. izdanje ove trilogije. Broj primjeraka na prodaju u Kanadi je ograničen, ostala su svega četiri knjige na prodaju. Inače, knjigu možete naručiti i u Beogradu, direktno od autora.
    republika_srpska - 103001 - 06.01.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Prava istina o Davidu, Ćuruviji, Govedarici, izborima


  • Tkz. pravda za Davida- "Zapadne tajne službe koriste jednu veoma neprijatnu situaciju. Davidov otac je odavno instrumentalizovan od Zapada. Njegov cilj je rušenje Republike Srpske. Pokušavail su da nađu tri oca (Srbina, muslimana i Hrvata) i da preko njih rade na stvaranju unitarne BiH. "
  • "Tužilaštvo pod kontrolom Zapadnih snaga!"
  • "Šuruvija je bio nešto najprljavije u srpskom novinarstvu. Objavljivao prljave tekstove. "
  • Tijanić Šešelju: "Nadam se da se više nikada nećemo videti!"
  • "Srpski tužioci instrumentalizovani od strane Zapada. "
  • "Mora negde biti izvor legitimeta. Legitimet ima samo narod. Oni legitimet prenose na poslanike. "
  • "Vukota Govedarica je bio instrumentalizovan od Amerikanaca. Dobio je od njih million dolara. Nije važno da li je mačka crna ili bela, važno je da lovi miševe!"
  • "Nije samo Đinđić tražio moje hapšenje. "
  • "Da je Dodik pao na izborima, ko zna šta bi se tamo dešavalo i da li bi ona postojala. Rusija je čvrsto stala iza Dodika. "
  • "Ne mogu ja zbog mojih izneverenih nadanja da krenem protiv Rusije, Srpstva. Ja sam sto puta pokazao da mogu da poginem za Srpstvo. "
  • "Kako ja da nakon 12 godina robijanja stanjem u njihovu službu?"
  • "Ja se protiv Srbije nikada nisam kamenom bacao!"



  • Žagubica, pastrmski ribnjak - u Žagubici ima dva ribnjaka: jedan je privatni, bliže centru, sa restoranom u kome pripremaju ribu. Po preporuci meštana, ja sam otišao u ovaj drugi, koji je veoma teško naći jer ne postoji nikakav putokaz na glavnom putu. Na izlazu iz Žagubice, u pravcu Beograda, skrenete levo, prođete nekih 500 metara, a zatim još jednom skrenete levo, ovaj put pod uglom od 90 stepeni krenete u pravcu planine i reke. Ako ste imali sreće, došli ste do ulaza u ribnjak, koji radi svaki dan od 7:00 do 19:00. Cena ribe je 500 dinara. Riba je vrhunskog kvaliteta, voda čista, izvorska, perfektna za uzgoj ribe. Zbog toga sam ovom ribnjaku dao maksimalnu ocjenu, čistu peticu. Ribnjakom upravlja RM Mlava, AD Žagubica. Drugim riječima, u vlasništvu je gradskog vodovoda. Osoblje je ljubazno, dozvoli vam da izaberete veličinu ribe.

  • Zlatibor, selo Ljubiš - ukoliko autom odete na Zlatibor, preporučujem da obavezno napravite jednodnevni izlet na relaciji Stopića pećina- Sirogojno - Gostilj, Ljubiš. Ustvari, mjesto Ljubiš se nalazi 12 kilometara od Zlatibora, imate tablu na skretanju sa magistralnog puta Zlatibor - Nova Varoš. Može se reći da je čitavo mjesto vlasništvo jednog čovjeka, koji ima nekoliko restorana i apartmane sa prenoćištem. Restoran je dosta skup, možda i skuplji od onih na Zlatiboru, ali je hrana domaćnska. Ribnjak je dobro održavan, ali je voda djelimično mutna, čini mi se daleko od izvora. Zbog kvaliteta vode bih ovom ribnjaku dao 3. 5 kao prosječnu ocjenu. Riba je solidna, uglavnom dobiješ šta tražiš, ali sam primjetio da pomalo varaju na vagi. Pored toga, cijena je 550 dinara, što je malo skuplje od ostalih ribnjaka.

  • Zlatibor, Gostilj - Nedaleko od Zlatibora se nalazi i čuveni Gostiljski vodopad, na kome se nalazi i hotel "Gostiljska vrela", jako dobro posjećen od strane sportista iz Srbije i Republike Srpske. U vlasništvu hotela nalazi se i solidan ribnjak, čiju ribu nisam kupovao, pa isti neću ni ocjeniti. Međutim, konobari su mi rekli da istu mogu i telefonom poručiti, oni je prodaju za 500 dinara, a jedan od njihovih radnika vam istu može donijeti na Zlatibor, na vašu adresu. Privlačno, zar ne?

  • Užice, selo Potpeć - na pola puta između Užica i Požege, na desetom kilometru, nalazi se čuvena Potpećka pećina, koja ima najveći ulaz od svih pećina u Srbiji. Iz nje ističe i potok, na kome ima 4 do 5 ribnjaka. Ipak, ribu možete kupiti samo u jednom od njih, ostali je gaje za prodaju u svom restoranu. Na 150 metara od hladnjače, čim krenete uzbrdo, skrenite levo. Odmah ispod parkinga se nalazi jedan od tih restorana, koji služe isključivo ribu na svom jelovniku, ali kod njih možete kupiti ribu i za ponijeti. Cijena ribe je 500 dinara, domaćin, moj imenjak, je jako uslužan i prijatan. Jednom mi je čak poklonio i gajbicu malina, koje takođe možete kupiti u tom kraju. Usluga odlična, na vagi ne varaju, ribu čiste ukoliko vi to hoćete. Divni ljudi, jako prijatni. Riba je odličnog kvaliteta, dobro je što je blizu komunikacije, vazdušnom linijom jedan kilometar. Za ocjenu ribnjaka mu dajem 4. Moja jedina zamjerka je što je on poslednji u nizu od 5 ribnjaka, voda je i tu čista, ali postoji mogućnost da se potencijalne bolesti ribe sa gornjih ribnjaka prenesu na njega.

    ...Nastaviće se...
  • vocarstvo - 102917 - 13.12.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Rasadnici autohtonih sorti voća (1)


    Mnogo rasadnika širom Srbije tvrdi da u svom repertoaru ima autohtone voćke, ali je malo onih koji ustvari iste imaju spremne za prodaju. Zbog toga, prije odlaska uvijek treba provjeriti telefonom šta imaju na lageru. Ovom prilikom ću da počnem sa opisom nekih od njih:

  • Rasadnik Omega, vlasnik Tihomir Tomić iz sela Mislođin, Obrenovački put 58, opština Obrenovac, proizvodi kvalitetne sadnice, između ostalog i autohtone voćke. Ovaj čovjek je završio Poljoprivredni fakultet, radio na njemu kao asistent, a zatim se vratio u rodno selo i počeo da se bavi kalemljenjem i proizvodnjom sadnica. Ima uglavnom sve popularne sadnice, koje se koriste u ovim krajevima: kako stare, tako i hibridne. Broj telefona se lako može naći u telefonskom imeniku.
    Prodaje i razmnožava kinesku urmu (žižula) kao i sitnoplodna jabuka.



  • Rasadnik MAVM, iz Kaća, selu udaljenom 10 kilometara od Novog Sada, brojevi telefona 063/541-255 i 021/540-521. Osnivač je veoma pametni profesor sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Vladislav Ognjanov. Rasadnik ima impozantnu lepezu raznih voćaka otpornih na glavne bolesti u voćarstvu, gljivice i parazite. U svom asortimanu imaju, pored ostalog, jabuke, kruške, dunje, mušmule, oskoruše, breskve, nektarine, šljive, kajsije, višnje, lijesku, orah, badem itd. Preporuka jednog uzgajivača voća je da se kupuju: jabuka - Williams Pride, NS 24/121 i NS 25/119 (to su po jedna crvena, žuta i zelena sorta i sve se međusobno oprašuju a pristižu u različito vreme), šljiva - uzeti Čačansku lepoticu i dve Čačanske rodne (rodna je dobra za sušenje), kajsija- sada se u svakom rasadniku mogu naći novosadske sorte NS4, NS6, Novosadska rodna a dobre su i Mađarska najbolja, Segedinski mamut. Dunja - ima jednostavan izbor: dve Leskovačke i jedna Vranjska zbog oprašivanja.

  • Voćne sadnice Antić, iz mjesta Ljubava udaljeno 12 kilometara od Kruševca, telefoni 063/811-4568, 060/0875-383, 037/875-373, proizvode sadnice oko 50 godina. Rasadnik je porodični biznis. Pored standardnih sadnica voća, nude i stare, autohtone sorte voća, sadnice aronije, sadnice kivija, sadnice drena i još mnogo drugih voćnih vrsta. Od starih sorti kruške imaju: Takiša, Lubeničarka, Žutica, Kaluđerka. Od starih sorti jabuke imaju: Petrovača, Tetovača, Krstovača, Senabija, Budimka, Kolačara, Kožara, Šumatovka. Od starih sorti šljive gaje Crvena Ranka, Požegača, Metlaš i Crnošljiva. Od starih sorti višnje imaju: Novosadska, Marela i Oblačinska. Od starih sorti trešnje imaju: Đurđevka, Rušt i Bela Domaća.

  • Rasadnik "Marelica-Višnja" se nalazi u 7. ulici bb, 21105 Novi Sad-Sangaj. Radno vreme im je od 8 do 16 časova, svakog dana u jesenjoj i prolećnoj sezoni. Više podataka možete dobiti na sledeće telefone: Rasadnik: 021-661-4380 ili Jovicu Vidojevića na telefone 063-8-351-900 i 064-129-45-89. Oni u asortimanu imaju trinaest sorti autohtonih jabuka, za kojima su tragali po cijeloj teritoriji Srbije, a poslije gajili u njihovom rasadniku. Ukoliko želite jabuke koje se apsolutno gaje bez hemijske zaštite, daju dobar rod koji će svakog zadovoljiti, onda oni imaju jabuke za vas: Budimka, Petrovača, Kožara, Kolačara, Bihorka, Vidovdanka, Zelenika, Sumatovka, Senabija, Avajlija, Krstovača.

  • Rasadnik GROZD nalazi se u selu Medveđa, 5 kilometara od Trstenika, 12 kilometara od Vrnjačke Banje. Ovo je rasadnik loznih kalemova (sadnice vinove loze) i voćnih sadnica. Već 50 godina ova porodica se bavi proizvodnjom kvalitetnih sadnica. Njihova adresa je 37244 Medveđa, Trstenik, Srbija, a brojevi telefona: 037-723392, 063-813-1370 i 063-464-096.

    Od autohtonih sorta jabuke imaju:

  • Vidovača (dozreva početkom jula - 200 din),
  • Petrovača (dozreva početkom jula - 200 din),
  • Prim ruž (plod srednje krupan, meso žućkasto, vinasto kiselasto. Otporna na čađavu krastavost, pepelnicu i plamenjaču, dozreva krajem avgusta),
  • Ajdared (plod krupan, loptasto-kolačast, meso čvrsto, vinasto-kiselo, odležavanjem dobija na ukusu. Osetljiva na mraz i pepelnicu. Otporna na čađavu krastavost. Dozreva sredinom septembra),
  • Budimka (plod oko 180 grama, okruglasto-pljosnat. Meso dosta tvrdo, bez dovoljno arome. Otporna na mraz, osetljiva na krastavost i sušu. Stara autohtona sorta. Dozreva početkom oktobra. Cena: 200 din po komadu),
  • Kožara(Stara autohtona sorta, otporna na bolesti. Ima debelu pokožicu po kojoj je dobila naziv. Dozreva početkom oktobra. Cena: 200 dinara po komadu),
  • Kolačara(Plod srednje krupan, 120-150 grama, prekriven jerkocrvenim prugama. Meso blago aromatično. Otporna na mrazeve. Stara autohtona sorta, pljosnatog oblika. U narodu se zove Pogačara. Otporna na bolesti. Dozreva polovinom oktobra. Cena: 200 dinara po komadu),
  • Šumatovka (Plod sitan, 50 do 80 grama, izduženo-loptast. Meso skromnog kvaliteta. Veoma otporna, pogodna za eko proizvodnju. Plod može ostati na stablu i preko zime. Dozreva krajem oktobra. Cena je 200 dinara po komadu).

    Od krušaka imaju:

  • Ječmenka (rana domaća sorta, plodovi nisu krupni, ali su jako ukusni. Dozreva krajem juna. Cena 200 dinara),
  • Lubeničarka (plod je srednje veličine, kruškastog oblika. Čim počne da prezreva, truli i gubi karakterističnu tamnocrvenu boju mesa, ali je i tada ukusna. Dozreva početkom jula. Cena 200 dinara po komadu),
  • Citronka - Limunka jako dobra i otporna sorta sa lijepim, žutim plodovima koji podsjećaju na limun. Plodovi su sočni i aromatični. Dozreva krajem avgusta),
  • Karamanka (Stara sorta kruške. Plodovi srednje veličine, malo suženi prema peteljci, boja slamasto-žuta, a sa sunčane strane svetlo-crvena. Sočno, slatkasto-kiselo meso ima prijatnu aromu. Dozreva krajem avgusta),
  • Vodenjak, Jeribasma (Plod mase oko 190 grama, nepravilnog oblika. Meso vodenasto, slabe arome. Otporna, rađa obilno. Dozreva krajem avgusta),
  • Oskoruša (stara otporna sorta kruške, jako dugovečna listopadna biljka. Plod je veoma lekovit. Dozreva krajem avgusta, cena 450 dinara po komadu),
  • Takiša - Takuša (Stara otporna sorta čiji se plodovi mogu koristiti u svežem stanju i za spremanje turšije. Od nje se sprema poznato piće Vodnjika. Dozreva krajem avgusta. Cena 200 dinara po komadu),
  • Arapka (Stara sorta otporna na bolesti. Jedna od sorti sa najkrupnijim plodovima. Dozreva krajem septembra),
  • Kaluđerka (Plodovi krupni, 250 grama, izduženo konusnog oblika. Meso je čvrsto, slatko, sočno. Izuzetno je rodna i delimično otporna na bolesti. Dozreva krajem septembra),
  • Đula stara, otporna sorta kruške sa ogromnim plodovima. Kasna sorta. U svežem stanju može ostati cele zime do marta meseca. Otporna na bolesti i sušu),
  • Brekinja (Njeni plodovi poslije mrazeva sagnjile, postaju kašasti, slatki i ukusni. Jedu se sirovi ili se od njih prave kompoti ili marmelade. U plodovima ima mnogo šećera i organskih kiselina a malo vitamina C, oko 10 mg. Kora, list i plodovi koriste se i za spremanje čajeva. Cena 450 dinara),
  • Medunak (Stara, otporna sorta. Boja ploda kao i njeno meso je braonkaste boje, jako slatkog ukusa. Sam doživljaj prilikom konzumiranja ovih plodova podseća na med po kome je i dobila naziv. Dozreva krajem septembra. Cena 200 dinara).

  • Rasadnik Marković ne proizvodi autohtone voćke, ali zbog toga ima veoma interesantan asortiman stubastih voćaka: jabuke, kruške, trešnje i kajsije. Nalazi se u blizini Beograda, na putu prema Surčinu, dva kilometra od naselja Ledine, u Vojvođanskoj ulici broj 391. Do njih se može stići Surčinskim putem ili Autoputem Beograd - Zagreb. Ukoliko dolazite autobusom, do rasadnika saobraćaju autobuske linije: 72, 601, 603, 604, 605 i 610. Njihovi brojevi telefona su: 011/ 21 65 698, 065/21 65 698, 064/ 24 69 110.

    Nastaviće se
  • raspad_juge - 102843 - 11.11.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Da li su Hrvati htjeli svoju državu?


    momir_krsmanovic - 102835 - 04.11.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Na prodaju knjige Momira Krsmanovića


    Jedan od najboljih srpskih pisaca, koji je obradio epohu 2. svjetskog rata i Otadžbinsko-odbrambenog rata 90. godina, moj prijatelj Momir Krsmanović, prodaje sledeće knjige:

  • Teče krvava Drina (tri toma) - 40 evra
  • Krvave ruke Islama, Tragovi mrtve braće, Kletva mrtve braće - 40 evra
  • Nezarasle rane (dva toma sa 500 fotografija) - 40 evra
  • I bog je zaplakao nad Bosnom - 15 evra
  • Svetlo-tamni život pod zvezdanim nebom - 15 evra
  • Triptih o golgoti Srba (tri toma) - 40 evra
  • Golgota srpskog naroda 1941. -1957. godine (sedam tomova) - 80 evra
  • Ubijanje Srbije - 25 evra
  • Jugoslavija u plamenu - 35 evra

    Knjige možete naručiti preko ovog sajta, ili direktno od autora. U bilo kojem slučaju, ukoliko niste imali priliku da ga sretnete na Sajmu knjige u Beogradu, mogu da vam organizujem direktan susret sa piscem, koji veoma često i lično uručuje knjige svojim kupicma.

    Momira možete kontaktirati na sledeći način:

    Telefon: 064/2777-995 e-mail: krsmanovicmomirŽyahoo.com
  • stocarstvo - 102791 - 17.10.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Proizvodnja domaćih životinja


    Proizvođači gusaka u Republici Srpskoj

    Proizvodnja gusaka u Republici Srpskoj je veoma slabo razvijena, uglavnom zbog carinskih barijera, koje zabranjuju izvoz u EU. Koliko mi je poznato, postoji samo jedna farma, kapaciteta 500 do 1500 gusaka, na području RS.

    Boro Pantić iz sela Triješnica kod Bijeljine bavi se ovim nezahvalnim poslom. Uprkos tome što je perje guske jako cijenjeno u EU, prodaje se po 10 evra po kilogramu, džigerica po 200 evra po kilogramu, a jako je skupo i salo koje se koristi za liječenje bronhitisa, ova porodica zbog zakonskih barijera nije u mogućnosti da plasira svoje proizvode u inostranstvo, jer je potražnja za ovim mesom u Bosni jako mala.

    Pantići sami kolju guske, jer Bosna (a ni Srbija) nemaju prerađivačke kapacitete ove vrst. Meso prodaju po 5 maraka po kilogramu. Veličina zaklate guske je negdje između 4 i 7 kilograma.

    Oni su organizovani u preduzeće Anser, adresa je Triješnjica 8, Bijeljina, a broj telefona je +387 55 774 365.
    izbori - 102751 - 07.10.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (9)

    Dodik član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović Predsjednik Republike Srpske


    Svega nekoliko sati nakon zatvaranja glasačkih mjesta, Milorad Dodik je proglasio pobjedu u trci za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Druga dva člana Predsjedništva izabrali su muslimani, po svojoj volji, a to su Šefik Džaferović i Željko Komšić. Ovim se gungula na političkoj sceni još više zaoštrava, jer nije prošao Dragan Čović, koji je vjerovatno mnogo bolja opicija, kako za Hrvate, tako i za Srbe.

    Kada mi nije jasno šta je dobro za Srbe, ja uvijek "konsultujem" američke i engleske novinare, tj. pročitam ono što objave "The Guardian" i "The New York Times". I ovaj put su se svi oni obrušili na Dodika, što znači da je on nešto dobro za Srbe.

    Ja lično nisam ni sumnjao u Dodikovu pobjedu, jer je opozicija u Republici Srpskoj je već odavno uništila samu sebe otvorenom saradnjom sa Sarajevom i Bakirom Izetbegovićem, pa nije ni čudo što se srpski narod, uprkos ogromnom pritisku, masovno odlučio da glasa za Milorada Dodika.

    Onako, po već više puta viđenom američkom scenariju, Dodikovu predizbornu kampanju su pokušali da unište tako što je opozicija u političke svrhe iskoristila ubistvo Davida Dragičevića. Lično ja sam očekivao da se nešto jako prljavo pripiše Dodiku, pa zbog toga nisam ni povjerovao u to. Izgleda da nije ni ogromna većina srpskog naroda u Republici Srpskoj.

    Izbor Željke Cvijanović za Predsjednika Republike Srpske je takođe očekivan. Mislim da je u ovom trenutku izbor žene na tu poziciju fantastičan potez, jer se žene dobro kotiraju na tim pozicijama, što su već odavno shvatili i Albanci i Hrvati.
    stocarstvo - 102739 - 30.09.2018 : Zeljko Tomic - best (0)

    Proizvođači svinja u Srbiji


    Svinja Moravka

  • Milutin Živanović iz sela Goranja Sabanta kod Kragujevca uzgaja svinje tipa Moravka, autohtone rase ukrštene sa Bekširom, koji je u Šumadiju stigao još sredinom 19. vijeka, a stručnjaci kažu da u ovoj rasi ima I dobar procenat Mangulice.

  • Goran Bojović, selo Brezovice, opština Čačak se takođe bavi uzgojem svinja rase Moravka. Cijena je nešto veća od cijene običnih svinja, možda za sto dinara. Njegove svinje su najskuplje u toku Novogodišnjih praznika i Božića, kada se prasad prodaju i po 3.5 evra po kilogramu.

    Divlja svinja

    Branislav Tuvegdžić iz Krčedina gaji divlje svinje. To su ustvari ukrštene svinje sa dosta genetike divlje svinje. Ima izvjestan broj i za prodaju. Prasići se mogu kupiti u aprilu.

    Mangulica

  • Perica Drezgić iz Kuzmina kod Sremske Mitrovice, gaji oko 1000 svinja sorte mangulica. Pravi kulen i slaninu, a meso uglavnom prodaje na kućnom pragu.
  • vocarstvo - 102687 - 16.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Staro i nestalo voće Srbije




    Božidar Ž. Nedić, Grocka

    Staro voće Srbije (kruške, jabuke, oskoruše)

    Jabuka
  • jabuka kolačara
  • jabuka petrovača (slatka i kisela)
  • jabuka slatkara, slatkuša
  • jabuka ovčiji nos
  • jabuka kožara (porijeklom iz Francuske, francuska Renata)

    Kruške
  • kruška vodenjača, vodenjak, jeribasma
  • kruška karamanka
  • kruška takuša, takiša
  • kruška studenjača, jeribasma, pljuskača, bljuzgača
  • kruška žutica
  • kruška vidovača
  • kruška kraljevka
  • kruška deda spasina
  • kruška kaluđerka
  • kruška viljamovka
  • vocarstvo - 102647 - 02.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Brekinja: divlje voće, vitaminska bomba


    Sorbus torminalis L
    Familija: Rosaceae

    Brekinja je drvo srednje guste i jako razgranate krożnje, izduženo-okruglastog oblika, visine 12-16 m. Raste u żumama, kako ravničarskim tako i brdskim. Sa starożću kora ispuca plitko, napravilno, uzdużno i popreko i poprima tamno-smeđu boju.

    Cveta u maju i junu, cvetovi su bele boje, skupljeni u gronjaste cvasti. Plod brekinje je kożtunica, najčeżće krużkastog oblika smeđe boje, sa svetlim tačkicama. Cveta u maju i junu, istovremeno sa listanjem, a sazreva u septembru. Jestiv je i izuzetno bogat suvom materijom: sadrżi skrob, żećer, minerale, vitamin C, karotenoid, tanin, pektin i organske kiseline. U ishrani se koristi u sveżem stanju u fazi gnjilosti i prerađenom u kompote ili pekmeze. Cveta u maju i junu, istovremeno sa listanjem, a plodovi sazrevaju u septembru.

    Ova vrsta je kod nas skoro pa zaboravljena. Takođe je vrlo retka u prirodi. Jedna je od retkih vrsta koje prużaju jestive plodove (koji su pogodni i za ishranu divljih żivotinja), medonosnost cveta, lekovitost, izuzetnu dekorativnost, neżto brżi rast od hrasta, pa i vrlo kvalitetno drvo, izuzetno cenjeno na zapadu Evrope.

    Interesantno je da se zeleni list brekinje smatraju za ultimativnu poslasticu.

    manastiri_kosovo - 102643 - 02.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Gorka strana Pećke patrijaršije


    Kada putuješ Kosovom, ne moraš da pitaš u kom mjestu žive Srbi, a u kom Šiptari. Dovoljno je da obratiš pažnju na bankine pored puta: ukoliko su zatrpani smećem, znaš da je to šiptarski kraj. Iskreno rečeno, ni srpski krajevi nisu mnogo bolji, ali je razlika je ipak primjetna.

    Prolazak kroz Peć takođe budi nekakvo neprijatno osjećanje. Na gradskim putevima velika gužva. Sve vrvi od ljudi, konja i stoke. Kroz grad se probijaš isto tako teško kao kroz Njujork ili Moskvu, samo imaš osjećaj da si se nekim čudom vratio sto godina u prošlost. Na ulicama se odvija živa trgovina alatom, ali ne sa bušilicama I brusilicama, već onim koga prave kovači I druge tradicionalne zanatlije.

    Do Pećke patrijaršije je teško doći, čak i ako imaš navigaciju. Za to su se pobrinuli Šiptari, koji su ulicu koja do tamo vodi pregradili sa par stambenih objekata. Ipak, uz malo manevrisanja i lutanja, nekako smo uspjeli da riješimo I taj problem.

    Nakon što nas policajci, uz provjeru ličnih dokumenata, propustiše na manastirsku zemlju, odahnuh. Bješe mi nekako prijatnije, ipak imaš osjećaj da je to srpska zemlja i da si svoj na svome.

    Pred unutrašnjim zidom, onim koji okružuje Manastir, odmah tu na parkingu nas dočeka jedan policajac. Progovori na srpskom, ali mi odmah bješe jasno da je Albanac. Upita nas:

  • "Vi ste došli iz Bosne?"

    Odmah mi bješe jasno da me nije prepoznao po frizuri, već po registraciji mog Renoa. Svo ovo putovanje kroz Peć mi je pomalo pokvarilo raspoloženje, pa mu ja pomalo drsko odgovorih:

  • "Nismo mi iz Bosne, mi smo iz Republike Srpske!"

    On se samo nasmija na moj komentar pa nastavi:

  • "Jeste li vi Srbi!"

    Umjesto odgovora, potvrdno klimnuh glavom.

  • "A ja sam čuo da ste vi Srbi porijeklom Vlasi?" - uzvrati Albanac.

  • "Nismo mi Srbi porijeklom Vlasi, nego vi, Albanci" - odgovorih ja.

  • "A kako to?" - pomalo iznenađeno upita policajac.

  • "Zar nije onaj vaš najpoznatiji političar, što vas je predstavljao u Beogradu, bio Azem Vlasi? E, ako ste ga vi izabrali za predstavnika, onda ste i vi Vlasi!"

    Nedeljko Žugić, koji je stajao iza leđa tog Albanca, oštrim pogledom me prekori, i dade znak da ćutim. U isto vrijeme, Albanac se slatko nasmija, izgleda da mu se moj odgovor mnogo svidio. Vjerovatno je na isti fazon dočekao desetine Srba, ali mu niko nije tako domišljato odgovorio. U svakom slučaju, on me je nakon toga, poput vjernog kučeta pratio, čak i u dvorište Manastira, pokušavajući da što više sazna o meni. Čak je pristao i da se slika sa mnom, uz molbu da njegovu sliku ne stavim na Fejsbuk, jer mu to nije dozvoljeno kada je u uniformi.

    Uđosmo u Crkvu Svetog Nikole. Odmah na ulazu, sa lijeve strane, nalazi se jedan veliki sto na kome jedna od monahinja prodaje svijeće i knjige. Još par njih je stajalo tu, odmah do stola. Dok smo kupovali svijeće, upitah jednu od njih:

  • "Da li biste nam mogli reći par riječi o ovoj crkvi?"

  • "Nama nije dozvoljeno da budemo vodiči grupa, to radi samo Igumanija, ali je ona trenutno zauzeta!"

    Dok je to govorila, pokaza rukom prema jednom drugom stolu, na kome je jedna starija žena slagala nekakve brošure.

  • "Vi možete da iznajmite audio vodič za deset evra, ili da koristite ovu brošuru.. . " - nastavi ta ista monahinja.

    Za audio-vodič nismo imali vremena, jer smo morali taj isti dan da se preko Prokletija i Rožaja vratimo za Srbiju. Zbog toga uzeh brošuru, i pokušah da iz nje nešto naučim. Međutim, taj list papira nam nije bio od velike pomoći, pa odlučismo da odmah, nakon što smo zapalili svijeće, napustimo crkvu Svetog Nikole.

    U dvorištu crkve nas je čekao Osman, uvijek spreman za razgovor. Pridruži nam se i jedan Italijan, pripadnik KFOR-a, i mi započesmo razgovor, malo na engleskom, malo na italijanskom, a ponajviše na srpskom, koji je ipak nekako zvanični jezik na tim prostorima. U jednom trenutku, iz Crkve izleće Igumanija i uputi se ka nama. Kada je prišla na nekoliko koraka, reče nam povišenim glasom:

  • "Nemojte tako da galamite, u Crkvi je počela služba!?"


    Osjećao sam veliku potrebu da se posvađam sa njom, da joj svašta kažem. A imao sam šta i reći. Htio sam da zna da sam prešao hiljadu kilometara da dođem na Kosovo i dovedem svoje prijatelje. Najprije sam se iz Beograda uputio za Pale da pokupi Nedeljka, a zatim smo preko Višegrada otišli do Sjenice da pokupimo Vuka. Potom smo se nas trojica uputili na Kosovo, kod njih, sa namjerom da na ovom našem svetom mjestu zapalimo koju svijeću, ostavimo koji dinar i popričamo sa njima, u namjeri da ih podržimo. U isto vrijeme, oni se prema nama odnose kao da smo im nekakva velika smetnja, prepreka, obaveza.

    Htio sam joj reći, da sam prošao pola svijeta, od Aljaske do Rusije, od Meksika do Indije, ali sam se samo na Kosovu osjetio strancem iako sam čvrsto stajao na svome, među svojima. Htio sam joj reći da su me isto tako šikanirali i "domaćini" u Visokim Dečanima. Ipak najgore je kada te ne prihvati neko u Pećkoj patrijaršiji, prestonici Srba i srpstva. Bio sam razočaran, i to je jako puno boljelo!

    Nigdje u svijetu nisam doživio takav doček. Došao sam na Kosovo da od njih nešto naučim, da od njih udahnem tračak Svetosavlja, koji ću kao amanet da ponesem sa sobom. Htio sam da "iz prve ruke" proniknem u veliku istoriju Pećke patrijaršije, tog našeg svetog mjesta. I moga, a ne samo njihovog.

    Šta će meni njihovi audio zapisi koji oni prodaju po deset evra? Mogu ja njih besplatno, vjerovatno i bolje, da skinem sa Internetu i na da ih na miru poslušam u Americi, tamo gdje živim.

    Htio sam joj reći da, ako sam ja kao Srbin dužan da ih pomažem, neka mi to samo kažu! Onih deset evra ću im poslati preko Western Union-a, tako da ne moram da ih smaram sa svojim dolaskom na Kosovo!

    Ipak, u svađu se nisam upustio! Izgovorih samo jedno tiho "izvinite" i užurbano napustih manastirsko dvorište.

    Pećku patrijaršiju sam napustio sa nekakvom gorčinom u grlu. Dok sam cjelivao hladnu kamenu stijenu na izlasku iz crkvenog dvorišta, znao sam da se tamo više nikada neću vratiti - ne zbog toga što to ne želim, nego što nemam koga da posjetim. A Bog mi je svjedok, da sam imao jako veliku želju da tamo odem!
  • bosna_danas - 102611 - 26.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Koliko vrijedi bosanski pasoš?


    Bosanski pasoš je, po mom mišljenju, jedan od onih koje je najteže dobiti. Naravno, ako ga uopšte dobijete, jer se oni iz Vlade stalno svađaju oko toga koja će inostrana kompanija da nam odštampa iste. Nije stvar ni do tendera, tj. cijene, stvar je u tome koji će ministar da dobije mito u svoj žep.

    Pasoš je nama potrebniji nego bilo kojoj zemlji u Regionu. Za one koji ne putuju daleko, jedna tužna informacija - Bosna i Makedonija, dvije najnerazvijenije republike u bivšoj Jugoslaviji, su jedine zemlje koje nemaju sporazum da možeš sa ličnom kartom da pređeš na njihovu teritoriju. Primjera radi, sa bosanskom ličnom kartom ne možeš da odeš na Ohridsko jezero, dok jedan Slovenac iz Maribora to može da uradi bez ikakvih problema.

    Iz ovoga možemo da zaključimo, da nam pasoš ipak treba, jer nam lična karta ničemu ne vrijedi.

    Kada nam se već posreći, pa bosanski pasoš stavimo u džep, shvatićemo da se baš i nismo toliko usrećili. Ja sam se u to uvjerio na svojoj koži, kada sam jednom prilikom odlučio da autom putujem u Moskvu. Ubrzo sam shvatio da je to gotovo nemoguća misija jer se na mom putu ispriječila Bjelorusija, za koju se u zadnjih 23 godine niko od naših ministara nije sjetio da potpiše ugovor u bezviznom režimu. Kako je Rusija jedan od važnijih trgovinskih partnera naše zemlje, ovakav ugovor bi uštedio mnogo novca širokim narodnim masama, a posebno vozačima kamiona i malih automobila.

    Da sve ovo provjerim, otišao sam prije par godina u Bjelorusku ambasadu u Beogradu. Osoblje ljubazno, možda i zbog toga što i nemaju baš mnogo posla jer građanima Srbije ne treba viza za Bjelorusiju. Unutra zatekoh samo dvije žene, sa koji ma se slatko ispričah, po onom crnogorskom fazonu "ja tebi Vojvodo, a ti meni Serdare!" Tako je i meni jedna od tih srednjovječnih ljepotica stalno ponavljala: "Joj, što ti je dobar ruski jezik!" a ja sam njoj (onako u sebi) govorio "Uh što si lijepa, da sam samo malo mlađi, nema veze što sam oženjen sa jednom koja cvrkuće isto tako kao ti!"

    U svakom sluaju, iz Bjeloruske ambasade sam, sem lijepih utisaka ponio i informaciju da za trodnevnu tranzitnu vizu kroz Bjelorusiju moraš da platiš 30 evra, i dostaviš još nekoliko dokumenata: o zaposlenju, imovinskom stanju itd.

    Nakon što su se strasti stišale, nad slikama onih ljepotica iz Ambasade prevlada zdrav razum, na internetu nađoh da je ipak pametnije da kroz Bjelarusiju putujem sa mojim drugim pasošom, onim kojeg sam ga dobio na drugoj strani Atlantika. U njemu ne moram da imam bjelarusku vizu!

    Prije par godina došli meni neki Rusi iz Kazahstana. Krenuli mi na Zlatibor, pa im ja predložih da odemo i u Višegrad, da ispred Ćuprije popijemo kafu i posjetimo Vićegrad. Silno sam se iznenadio da i njima, sa izuzetkom onih koji imaju Šengensku vizu, treba viza za odlazak u Bosnu. Nazvah Bosansku ambasadu u Beogradu i upitah kako moji prijatelji iz Kazahstana mogu da dobiju vizu. Oni mi, isto kao i Bjelorusi, zatražiše 30 evra, ali uz to i kupljenu autobusku ili avionsku kartu i, kao i potvrdu da su uplatili hotel negdje u Bosni. Povrh toga, treba da u Sarajevo odnesem u nekakvu Agenciju za turiste odnesem jedan papir i da ga tamo ovjerim!

    Bio sam jako iznenađen svim onim što su tražili. Hajde, nekako bih i platio onih 30, tj. za dvije osobe 60 evra, ali šta će mojim prijateljima autobuska karta kada ja mislim da ih do Višegrada vozim sa mojim autom? Ni vaučer za hotel mi ne treba, mi spavamo na Zlatiboru! Ipak, najgore od svega je to što moram lično da idem u Sarajevo i ovjeravam nekakvu potvrdu. Jebeš Sarajevo, ja tamo ne idem. E, neću ih voditi u tu vašu Bosnu, sve da je zlatna! Imaju oni šta da vide i u Srbiji, jebo vas ćaćinog ćaće ćaća, kako reče jednom potpukovnik Aleksa Krsmanović.

    U poslednjih nekoliko godina Srbija je svojom politikom otvorenosti napravila pravo čudo u Regionu. U Srbiju bez vize mogu da dođu građani 89 zemalja, uključujući i Kinu, Bjelorusiju, Kazahstan i Kubu. Uprkos tome što nema more, čuveni "National Geographic" je nedavno stavio Srbiju među deset najprivlačnijih zemalja koje treba posjetiti. U isto vrijeme, bosanske granice su hermetički zatvorene, čak i za one turiste koji bi željeli da je posjete. Da li zbog toga što Bosni ne treba novac od turizma, ili što su im ministri glupi, poput onog sa "nestašnim" okom, koji putuje svugdje po svijetu a ništa nije uradio za svoje "podanike".

    U svakom slučaju, moj vam je savjet da, ukoliko želite da putujete po Svijetu, sem bosanskog u džep stavite bar još jedan pasoš. Na taj način, možete svugdje otići, ali se i vratiti, ukoliko to poželite. Preporučivo je da to bude pasoš Kanade, Amerike ili neke zemlje iz Evropske Unije. Ipak, ukoliko to nije moguće, hvatajte se bar pasoša Srbije, on dosta dobro kotira jer sa njime možete posjetiti mnogo više zemalja nego sa bosanskim pasošem.
    vocarstvo - 102577 - 18.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Krečenje voćaka


    Voćke se kreče početkom zime sa mešavinom kreča, soli i sumpora: 0.5 litara negašenog kreča, 0.5 litara soli i 200 grama sumpora u prahu na 20 litara vode. Posebno bi trebalo krečiti šljivu, trešnju i kajsiju. Ova smesa se napravi i ostavi da stoji 24 sata uz povremeno mešanje. Obavezno treba krečiti debla i ramene grane.
    vocarstvo - 102551 - 09.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Proizvođači autohtonih vrsta voćaka


    Uzgoj autohtonih voćaka je jedna od najprivlačnijih grana poljoprivrede. Danas je sve više onih koji se tim prosperitetnim zanimanjem bave, a još je više entuzijasta koji traže takva stabla. Imati voćku iza kuće, kojoj nije potrebno nikakvo prskanje je naprosto bajka za mnoge od nas. Plodovi takođe mogu da budu ukusni, a lako nalaze svoga kupca ukoliko vam ostane koji kilogram viška.

    Jedan prijatelj mi reče da je veoma teško naći dobrog proizvođača autohtonih vrsta. Nakon jednog sata istraživanja na Internetu, evo šta sam ja pronašao. Iskreno se nadam da ćete mi i vi pomoći da dopunim ovaj spisak, prvenstveno sa proizvođačima kalemnjenih stabala iz Republike Srpske i Srbije.

    Milan Blagojević iz Karakaja, Zvornik

    Ovaj prijatni čovjek uzgaja i prodaje autohtone sorte voća. Sve donedavno se ovim poslom bavio iz hobija, ali je nedavno počeo da radi na proizvodnji podloge za kalemnjenje, kako bi uvećao svoju proizvodnju. Broj autohtonih sorti koje je on sakupio je impresivan. Sakuplja voćne vrste sa šireg regiona Zvornika, ali i dalje.

    Janko Janković iz Dobrića kod Šapca

    Ovaj voćar proizvodi i prodaje sadnice lešnika kalemljenog na mečjoj leski. Prednost ove leske je što raste kao drvo, a ne kao žbun. Drugim rečima, ne pušta bočne izdanke. Takođe ima i kruške koje se ne prskaju, a teške su i po 500 grama.

    Mečija leska je endemična za Balkan. Zbog svoje lijepe krošnje, veoma često se koristi u parkovima. Jedna takva, oko 50 godina stara, zasađena je ispred ulaza zgrade u kojoj ja živim. Može da živi i po 200 godina. Lešnjaci na njoj su sitni, ali ih ima jako puno. Za nekoga ko ima osnovno znanje o kalemljenju nije nikakav problem da proizvede na stotine takvih podloga, i da na njih nakalemi hibridnu lijesku.

    Miroslav Nikolić iz Apatina

    Ovaj proizvođač gaji autohtone sorte kruške i jabuka - uglavnom za sebe - za sada ih ne prodaje. Ima i sadnice leskovačke dunje. Interesantno je da ovu našu autohtonu vrstu niko ne proizvodi pa je Miroslav prinuđen da sadnica uvozi iz Holandije. Ukoliko ste kupac, malo je vjerovatno da ćete kod Miroslava moći da kupite sadnice. Sve što proizvodi, Miroslav koristi za proširenje svoga voćnjaka jer mu je cilj da postane proizvođač rakije od divljih sorti krušaka i jabuka.

    Nikola Nikolić iz Patkovače kod Bijeljine

    Ovaj proizvođač uzgaja na stotine voćki iz regiona. Cijena jedne sadnice je 10 maraka, tj. 5 evra. Ima oko 1500 vrsta voćki, 40 raznih vrsta jabuka, 50 autohtonih vrsta krušaka, 10 vrsta trešnji, 3 vrste višnje... U njegovoj kolekciji se nalazi bijela i crvena lubeničarka, jerbacma, takiša, ininjača, mednica, glibanjka, crvena viljamovka, havav i mnoge druge.

    Nikola svoje voćke hrani isključivo organskom hranom, koju proizvodi od oseke, tj. tečnog dela stajskog đubriva. Nju proizvodi sam, tako što 1/2 suda od 500 litara napuni sa stajskim đubrivom, a zatim ga dopuni sa vodom. Tako pripremljena smesa stoji mjesec dana. Nakon toga, uzima jednu kantu te smjese i u nju dodaje 5 do 8 kanti vode. Sve to dobro izmješa, a zatim time zaliva voće, a može i povrće.

    Dragiša Ignjatović, selo Grgure, Toplica

    Ovaj interesantni voćar se ne bavi prodajom kalema, ali ima jako bogatu kolekciju jabuka koje se već stoljećima gaje u Topličkom kraju, tradicionalno voćarskom regionu. On nema ništa protiv da ljubitelji autohtonih sorti uzmu kaleme i tako umnože stare sorte. Inače, on se bavi voćarstvom, a svoje jabuke prodaje za 20 dinara po kilogramu jednoj firmi koja od njih pravi kašu za izvoz.

    Od jabuka Dragiša ima 7-8 sorti: Šarunku, Djulica, Budimka, Šumatovka itd. Ima i kruške Vodenjak, kao i krušku Meduna, koja se smatrala nestalom.

    Dragan Milovanović, Čačak

    Ovaj kalemar iz Čačka proizvodi relativno mali broj sadnica, uglavnom po porudžbini. Međutim, interesantan mi je zbog toga što ima nekoliko jako rijetkih sorti autohtonog voća.



    Ukoliko vam se sviđa ovaj članak, bio bih zahvalan da ga ocjenite, a ukoliko i vi znate nekog proizvođača autohtonih voćaka, bilo bi mi drago da ovaj spisak proširite. Posebno bih vam bio zahvalan da gore pomenute kontakte dopunite sa adresama i brojevima telefona, koje ja u ovom trenutku nemam.
    komunizam - 102549 - 08.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Dan kada je umro Josip Broz Tito, a sa njim i naš put u komunizam


    Dan kada je umro "drug Tito" mi se duboko urezao u sjećanje. Ovo je priča o prvim danima bez Tita.

    Jutros sam na pijaci za samo pet dinara kupio značku sa Titovim potpisom. Za "petaka" u Srbiji danas ne možeš ništa kupiti, sem značku "druga Tita". A kupio sam je da je pokažem svojoj prijateljici, jer sam joj ispričao jednu priču, ovu istu koju sada želim da prenesem i vama.

    U bioskop sam u to vrijeme uglavnom išao u kasnim časovima, ali sam tog 4. maja 1980. godine otišao u bioskom Kosmaj na projekciju od 6 sati. Negdje na polovini filma, tačnije u 18:55, predstava je prekinuta uz najavu spikera da je umro drug Tito.

    Narod je tiho počeo da izlazi iz bioskopa. Nađoh se na Terazijama, koje su u tom trenutku bile nekako tihe i zabrinute. Na licima ljudi se ocrtavalo jedno-jedino pitanje:

  • "Šta će biti sad?"

    Očigledno je da su svi već znali šta se desilo. Neki su i plakali. Kada danas razmišljam o tome, mislim da su se više bojali za sebe i svoje najmilije, nego što su stvarno žalili nekoga koga nikada nisu vidjeli svojim vlastitim očima.

    Nisam ga vidio ni ja, mada sam ga jednom prilikom čekao u Podromaniji. Tom prilikom su svi đaci iz sokolačkih škola pokupljeni i raspoređeni pored puta u Podromaniji. Opštinski funkcioneri su za svega nekoliko dana Titu na Ravnoj Romaniji napravili motel, u kome je navodno on trebalo da ruča. Međutim, drug Tito je prošao kroz Podromaniju a da pri tome nije ni otvorio zatamnjena stakla svoje limuzine. Nije se zaustavio ni kod motela. Ipak, sve ovo nije smetalo mnogima da kasnije pričaju kako su vidjeli "druga Tita".

    Tito je još od januara bio u bolnici, pa je njegova smrt bila očekivana. Javljali su prethodnih dana da je njegovo zdravstveno stanje krenulo na bolje, da konzilijum ljekara čini čuda, da mu nova terapija pomaže... Zbog toga je za sve nas njegova očekivana smrt došla nekako neočekivano, jer nismo vjerovali da i on može da umre.

    U mjesecima prije njegove smrti, komunisti su poluglasno šaputali da će "subverzivna ustaška banda odmah početi da djeluju, čim drug Tito umere." Ja tog dana na Terazijama nisam vidio ni jednog-jedinog Ustašu. Prolazili su samo mirni ljudi, koji su pognute glave, nakon napornog radnog dana, žurili kućama da među svojim porodicama podjele zabrinutost i tugu.

    Josipa Broza su sledećeg dana Plavim vozom dovezli u Beograd. Znam samo da se voz zaustavio u Zagrebu, kao i na još nekim stanicama, gdje se okupljao narod da ga isprati. Nakon toga, Tita su položili u Skupštinu SFRJ, a ispred zgrade su se formirale kilometarske kolone. Njegovi podanici su dolazili iz svih krajeva Jugoslavije da mu odaju poslednju počast.

    U to vrijeme, narod je morao da bude informisan, pa su se novine prodavale 24 sata. Svi ugledni časopisi, poput "Politike" i "Borbe" su imali i po nekoliko izdanja u jednom danu. Angažovano je na stotine studenata, koji su novine prodavali na trotoaru. Jedan moj poznanik je prodavao novine na uglu Kneza Miloša i Bulevara Revolucije. Pošto je tih dana hitno morao da ode kuću, zamolio me je da ga zamjenim. I tako sam ja, počev od tog prvog dana, kada je narod počeo dolaziti da se oprosti od Tita, sjedio na trotoaru prodavajući novine. Imao sam predivan pogled na Skupštinu i sav taj narod koji se tu sakupljao.

    Danas mi se nekako čini da je upravo Titova smrt u meni stvorila taj preduzetnički duh. Da li zbog tog posla, ili zbog nečega drugog, ja nikada nisam ušao u Skupštinu, pa tako nisam vidjeo ni mrtvog Tita. Ni u Kući cvijeća nikada nisam bio, sve do današnjeg dana!

    Kada je posao prodaje novina splasnuo, odlučih da se malo angažujem oko prodaje značaka sa Titovim potpisom. Njih sam kupovao ispred Doma Sindikata, i prodavao po zgradama - po dvostruko većim cijenama. Ovaj posao je trajao sve do trenuka kada sam zakucao na vrata jednog policajca, koji me je tako naružio da sam odlučio da prestanem zarađivati novac na poštenim Beograđanima.

    Predviđanja ondašnjih političara da će Ustaše rasturiti Jugoslaviju su se doista obistinila, ali deset godina kasnije. Što se raspada socijalizna tiče, ja za njim nisam žalio ni onda, isto kao ni danas. Jer, sistem koji je zamišljen kao vladavina radničke klase nad inteligencijom, nije imao svoju budućnost. U svakom slučaju, sebe u njemu nisam pronašao, ali sam mu zahvalan što mi je pružio priliku da dobijem solidno obrazovanje, za koje je današnja omladina u značajnoj mjeri uskraćena.
  • manastiri_kosovo - 102501 - 05.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (5)

    Gorka strana Visokih Dečana


    Skupa sa jednim ratnim i jednim poratnim drugom, u ranim jutarnjim časovima smo 16. septembra 2017. godine krenuli iz Zubinog Potoka, u posjetu manastiru Visoki Dečani. Evo šta sam tom prilikom zabilježio...

    Put do manastira uopšte nije jednostavan. Za to su se pobrinuli i Šiptari, koji su zatvorili jednu ulicu, tako da vam navigacija ne pomaže. Varijanta da pitaš "slučajnog prolaznika" na Kosovu nije baš preporučiva, pa odlučih da malo manevrišem po paralelnim ulicama Peći, i na taj način nađem izlaz iz grada.

    Ulaz u manastir čuvaju Slovenci. Sa njima započeh razgovor oko Piranskog zaliva, i veoma brzo se dogovorismo o podjeli Hrvatske na dva dijela: srpski i slovenački. Bio sam izdašan prema njima, te za nas uzeh samo ono što Šešelj preporučuje. Takođe ih ubjedih da Hrvatima ostave Zagorje, sa glavnim gradom Kumrovcem - ipak i oni su ljudi pa moraju negdje da žive.

    Jedan od Slovenaca me upita:

  • "Kakve su tvoje prognoze u vezi sutrašnje utakmice na Eurobasketu 2017, između Slovenije i Srbije. "

  • "Ja se mnogo izvinjavam, ali bez obzira na rezultat Srbi će da pobjede!"

    U manastiru zatekoh nekakve Albance. Jedan od njih poče objašnjavati jednom od mladića koji tu rade kao vodiči, da se njih sedam "naučnika" sa Kosova i Albanije interesuju za kulturno blago manastira, kako nepokretno tako i pokretno. Drugim riječima, došli gadovi da vrše popis srpske kulturne zaostavštine.

    Ja jednog dečkića, koji tu radi kao prevodilac, upozorih na njih, ali mi on samo odgovori:

  • "Mi tu ništa ne možemo uraditi! Sva imovina manastira, uključujući i pokretne relikvije, publikovana je u knjizi o manastiru, koju i Albanci već odavno imaju. "

    Posjeta manastiru mi nekako ne ostade u lijepom sjećanju. Svu onu nestvarnu ljepotu baci u sjenu prijem koji smo doživjeli od "domaćina" manastira. Naime, u manastiru rade tri "turistička vodiča", koji dočekuju goste i trude se da im u tu ljepotu koja ih okružuje, potkrijepe pričama iz bogate istorije manastira. U trenutku kada smo ušli u manastir, tu biješe još jedna porodica srpskih iseljenika, koji žive negdje u Velikoj Britaniji. Supruga najstarijeh iz njih, po mojoj procjeni Irkinja, nije govorila srpski, pa su se ovi momci iz Goraždevca svim silama trudili da joj, onako u horu, ispričaju sve što znaju o manastiru. Primjetih i to da je ta "engleska porodica" bila jako skromno obučena. Srpska snaha, Irkinja, je imala izlizane farmerice i neku jeftinu jaknu, odjeću nimalo prikladnu za manastir.

    Pošto ne uspjeh da bar jednog od tih vodiča "pridobijem na našu stranu", priključih se grupi i do kraja "turističke ture" sam slušao njihovo izlaganje na jako dobrom engleskom jeziku. Ovu mogućnost nisu mogli da iskoriste i moji prijatelji, Nedeljko Žugić i Vuk Pantović, jer im engleski ne ide od ruke.

    Ovakav, rekao bih diskriminatorski, odnos od strane manastirskog osoblja nisam mogao ni zamisliti! U mojoj grupi od tri čovjeka su se nalazili: jedan poznati srpski pjesnik, vlasnik prve srpske Internet televizije, jedan poznati epski pjesnik, guslar, višestruki pobjednik na Guči u držanju zdravice, cijenjeni biznismen, kaoi jedan kanadski državljanin i moderator na ovom forumu. Sve u svemu, gospoda vodiči iz Goraždevca su se mogli malo više potruditi oko nas, jer bi to bilo mnogo korisnije za opštu stvar, nego lizati žopu onoj jeftinoj Irkinji.

    Ovo je ujedno bio i razlog zašto do sada nisam htio da pišem o manastiru Visoki Dečani.

    Ipak, biti Srbin u manastiru Visoki Dečani ima i izvjesnih prednosti. Primjera radi, kada kupuješ kvalitetno manastirsko vino, umjesto 10 evra za litar možeš da ga dobijeć za šest, što je velika prednost.

    Da ne bude zabune, manastir Visoki Dečani je nešto najljepše što sam u životu vidio, a vidio sam mnogo toga. Jako mi je drago što sam imao priliku da ga posjetim. Međutim, mislim da mi Srbi treba da uživamo, ako ne veće, onda bar podjednako poštovanje kada uđemo u takvu svetinju kao što su Visoki Dečani. Pa valjda trebamo upravo mi Srbi, kada uđemo u ovaj sveti objekat, da se osjećamo kao svoj na svome!
  • mico_vlahovic - 102493 - 04.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Peticija za Miću Vlahovića


    Heroji se ne rađaju negde tamo daleko, oni su deo nas i naših života. Ovu životnu mudrost vrlo dobro znaju svi građani Aleksanrova, jer smo upravo mi imali čast da među njima odraste jedan takav heroj - Mićo Vlahović.

    Ostavljen od svoje biološke majke, ovaj naš junak se našao u Domu za nezbrinutu decu u Zvečanskoj ulici, odakle ga je izvukla porodica Korica iz Aleksandrova. Mićo se srodio sa njima, smatrao ih svojim istinskim roditeljima, a prema njihovoj rođenoj deci se odnosio kao prema braći i sestrama. Ukratko, život ga nije mazio, od rane mladosti je kopao tvrdu, banatsku zemlju, deleći sudbinu tipičnog banatskog seljaka.

    Uprkos svemu tome, Mićo izrastao u uzornog omladinca. Marljivo je radio u Ferijalnom savezu, bio učesnik svih dešavanja koje je organizovalo ovo, u to vreme veoma aktivno udruženje. Jednoglasno je izabran za Predsednika omladinskog Disko kluba. Bio je mladić za uzor, omiljen u Velikim Livadama.

    A onda je došao taj prokleti rat. Mićo Vlahović je najpre otišao u Hrvatsku, a potom i u Bosnu. Nije mu bila namera da napada i ubija, već da pomaže srpskom narodu da se brani. Na Sarajevskom ratištu nije bilo srpskog borca koji nije čuo za Poručnika Miću Vlahovića. Svi ga pamte još iz onih najtežih vremena na početku rata, kada je Mićo došao da im pomogne. Nije odustajao da se bori ni nakon prvog, drugog, trećeg, pa ni četvrtog ranavanja. Ovo poslednje je za Miću, nažalost, bilo kobno. Vratio se u Velike Livade sa svim vojnim počastima, gde je zauvek položen u hladnu banatsku zemlju 4. decembra 1994. godine.

    Njegovi saborci i prijatelji, i danas nakon 24 godine, dolaze svakog 3. avgusta u Aleksandrovo da ga pomenu. Dolaze na parastos, koji organizuju skupa sa desetinom Mićinih drugova iz detinjstva. Ima tu i onih koji ga nisu poznavali, koji su za vreme rata bili deca, ali je legenda o Mići Vlahoviću među Srbima sa druge strane Drine danas podjednako živa kao u ona grozna, ratna vremena. Ustvari, može se čak reći da iz dana u dan, sećanje na Miću Vlahovića, njegovu hrabrost i dobrotu postaje sve snažnije i veće.

    Neko reče da samo narod koji pamti svoje heroje ima šansu za opstanak. Zbog toga ni vi, građani Aleksandrova, ne smijete zaboraviti našeg Miću. Ne samo zbog Miće, nego i zbog vaše omladine, koja mora da ima svoje svetle heroje da bi imala čistu budućnost. Oni trebaju da budu svesni da se heroji ne rađaju u nekom porodilištu za junake, oni su uvek tu, među nama, i spremni da se žrtvuju za svoju otadžbinu ukoliko to zatreba.

    Potpišite se na peticiju za preimenovanje Železničke ulice u Ulicu Miće Vlahovića!
    rat_danas - 102487 - 02.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    (02.08.2018) Parastos Mići Vlahoviću u Aleksandrovu


    Već deset godina prijatelji, saborci i poznanici Miće Vlahovića, na inicijativu koja je potekla od posjetilaca ove stranice, u banatskom selu Aleksandrovo održavaju parastos Mići Vlahoviću, heroju sa Sarajevskog ratišta. Neka Ti je laka zemlja, junače!
    srbija - 102411 - 24.06.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Ruska bajka ili Nastup manekena


    U dosta blijedoj igri, fudbaleri Srbije su neslavno završili Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Njihove puste snove srušila je reprezentacija Švajcarske (čitaj Kosova) koja se nekako olako poigrala sa njima, i drugu utakmicu u grupi privela sa rezultatom u svoju korist.

    Međutim, u srpski medijima se i dalje napumpava atmosfera za treću, po njima "odlučujuću" utakmicu sa Brazilom, u kojoj miš treba da pobjedi golijata sa visokim rezultatom, i tako izbaci Brazil. Nije ni čudo da ovu, nemoguću varijantu, komentatori nazivaju potencijalno najvećim iznenađenjem Mundijala.

    Nekako ne mogu, čak ni jedan procenat, da vjerujem u pobjedu naših "Orlova" kojima su krila podrezali Džeka (porijeklom iz Kuršumlije) i Šaćiri (porijeklom iz Gnjilana.

    Nama, kojima fudbal nije "najvažnija sporedna stvar u životu" preostaje još jedna nada - da uživamo u Mundijalu navijajući za naše. Ja lično sve nade polažem na Rusiju, koja zasigurno neće biti svjetski prvak, ali će dogurati mnogo dalje manekena iz Srbije.

    Čak je i laiku jasno da smo i ovaj put postali gubitnici - zbog politike i ličnih interesa pojedinaca iz Fudbalskog saveza Srbije. Jer, koja budala mijenja selektora na mjesec dana pred početak Mundijala? Vjerovatno istinu nikada nećemo saznati, ali je očigledno da je Muslin smjenjen zbog toga što su na Svjetsko prvenstvo trebali da odu igrači koji nisu po njegovom ukusu. Jer, dobro je poznato da igrač koji ode na Mundijal nakon toga dobije dvostruku cijenu na Zapadnom tržištu.
    sc_komentari - 102367 - 06.06.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

    Dobro došli u Sokolac


    Evo mene, moji dragi sokolački sugrađani, hitam Jerininom cestom iz Pravca Žljebova, u namjeri da vas posjetim. Ovaj put sam krenuo na Sokolac u namjeri da produžim saobrađajnu dozvolu za mog Renoa, jer mu registracija ističe početkom juna.

    Već na ulasku u Luburić polje, pogled mi privuče prekrasan krst koji je karakterističan za Rusku pravoslavnu crkvu, mada se on može naći i na manastirima koristi još iz vremena prvih Nemanjića. U principu, ideja postavljanja krsta sa pogledom na Košuticu mi se dopada, ali ne i priča sokolačkih baba da je nekropola u Luburić polju nekakvo sveto mjesto, koje je Sisko zaregistrovao u UNESCO. Provjereno, i jedno i drugo je čista laž. Svi stećci u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori su pod UNESCO zaštitom, a pripadnici te srednjovjekovne crkve su samo djelimično bili pravoslavni, uglavnom su bili otpadnici iz Grčke pravoslavne crkve.

    Prolazim kroz Vidriće. U žurbi sam pa nemam vremena da svratim do krsta, koji su donacijom podigli drvo-prerađivači sa sokolačke opštine. Koliko je meni poznato, gradska uprava za ovaj projekat nije dala ništa, jer je u opštinskom budžetu katastrofalna rupa, kroz koju je "iscurilo" u nečije džepove oko jedanaest miliona i sedamsto hiljada maraka. Drugim riječima, SDS je potrošio tri godišnja budžeta Opštine Sokolac, pa me nije ni iznenadilo da su prije mjesec dana penzionerima blokirali čekove i sa njih nadoknadili nenaplaćene poreze na imovinu. Svaka čast, gradski oče, ovako se nije radilo čak ni u Tursko doba.

    U Sokolac, ulazim sa gornje strane, jer ovdje možeš samo nizbrdo, nikako uzbrdo. Oba sokolačka hotela su spremna za pretsojeću turističku sezonu. Bivši hotel "Romanija" srušen do ležeće ploče, Šs je to idealno mjesto za kampovanje - možeš slobodno da prilegneš u centru grada i nadišeš se svježeg vazduha jer od fabrika već odavno ništa ne radi. U hotelu u Podromaniji, koji ne radi, dobićeš krov nad glavom ali je vazduh zagađen zbog kamenoloma moga djede, koji se nalazi tačno preko puta magistralnog puta.

    Kao i uvijek, obilazak Sokoca započnem uz kafu kod Rusa Bakmaza. I dok smo sjedili pored one ogromne freske sa Putinom, uz dobru piletinu sa roštilja, prozborismo o svemu i svačemu, a najviše o onom Turčinu Hamu, koji je kupio Romaniju, pa sada tamo na veliko nezadovoljstvo sokolačkih drvo-prerađivača pravi nekakve ogromne sušare.

    U Sokocu sve miriše na predsojeće izbore. Doduše, njima se ne raduje ni pozicija ni opozicija jer imaju podjednake šanse da budu gubitnici. Kako stvari stoje, Čolovići su zauzeli rukovodeću fotelju u SNSD-u, i nemaju namjeru da se iz nje maknu.

    Što se biznisa tiče, jedino je Čolovićima pomalo krenulo nabolje. Nedavno su dobili koncesiju na nekakav rudnik glinice (čini mi se u Federaciji BiH) pa su sve svoje točkaše usmjerili na transport. Izgleda da im je baš krenulo.

    Sokolački službenici jako prijatni, ali i očajni. Još uvijek su na sedam neisplaćenih plata, a najavljena su i velika otpuštanja, kao posledica katastrofalne finansijske situacije u gradskoj kasi. Omladina još nezadovoljnija, jedva čekaju da gdje odu, makar da beru maline u Arilju.

    Nastavljam izlazom niz glavnu, sokolačku ulicu. Razmišljam, dobro je što jednosmjerna ulica kroz centar grada vodi direktno prema putu za Beograd, pa ne moram da napravim još jedan krug oko Sokoca. Dosadilo mi ovo sivilo, a teško mi i da gledam tužna lica ovih dobrih ljudi, među kojima sam se rodio i odrastao. Na izlazu iz mjesta, koje je već odavno prestalo da bude grad, sjetih se riječi Arsena Diklića "Ne okreći se sine" i, bez i jednog pogleda na retrovizor, požurih u pravcu iz koga sam i došao.
    oglasi - 102305 - 17.05.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pas sorte HASKI na poklon


    Jedan moj poznanik mi danas kaže da hoće DA POKLONI svog psa sorte HASKI, pa ako znam nekoga ko je zainteresovan da mu se javi. Sa njim daje i pasoš, kao dokaz o vlasništvu.

    Ja ga ne pitah koliko je pas star, ali se na njemu vidi da je dosta mlad, otprilike da je u drugoj godini života. Napominjem da je ovo izuzetno lijep pas.

    Pas se nalazi na teritoriji Beograda.

    Ukoliko ste zainteresovani, ostavite poruku na ovom forumu, ili se javite meni na telefon (ukoliko ga imate).




    Idi na stranu - |listaj dalje|