fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_sekovici - 103323 - 16.04.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Šekovići, 16. april 1993. godine


Može li neko da napiše šta se desilo na području opštine ŠekovićI 16. aprila 1993. godine. Miki je pomenuo da se vratio u Šekoviće iz Trnova na vraćanje linije, ali nije ništa napisao na ovu temu.
1sr - 103309 - 07.04.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

Pukni zoro


srpski_simboli - 103291 - 24.03.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

Srpski kalendar


smrtovnice - 103021 - 17.01.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

Radomir (Branko) Tošić (1952-2019)


Radomir Branko Tošić

Dragi moj rođače,


neka tvoju dobru i poštenu dušu anđeli prate kroz Nebo. Neka ti ova svijeća, koja gori na sasvim drugom kraju svijeta, pomogne da u Raju nađeš svoj mir. Vječni pokoj tvojoj duši, i veliko hvala što si na ovom svijetu uvijek bio uz nas!
prepiska - 103013 - 11.01.2019 : Zeljko Tomic Canada - best (0)

Why I will Never Fly with AirSerbia Again


As I enter into a new year I get flooded by the feeling that another chapter in the book of my life has been completed. At the same time, when I make through the night on a emotional roller coaster that the holiday can put me through, I get pumped with some cosmic energy and get ready for the year to come. I am one of those who believe the way you start a year is representative of how the entire year will go.

Last December I decided to step on threshold of the New Year in the clouds: when my home city enters into the New Year I would be on the flight 677 from Amsterdam to Calgary. Furthermore, after I come to Canada, with the New Year six hours ahead of us, we will still have enough time to get ready for another celebration. This could be a great sign for beginning of a new year.

I came to the Belgrade airport in a great mood. However, the smile from my face vanished soon after the Air Serbia representative told me that I need to pay $160 for my first check in bag.

  • How, for God's sake, I can take a nine months overseas trip without a single bag with me? For the last 25 years, since I started traveling between Europe an North America, I have never payed any fee for the first check in bag?

  • I am very sorry, but this is not our fault. We are using the KLM computer system to check you in, and it shows that you are not allowed to bring any bags with you. This also means that you and your wife will need to pay the same amount of money for you bags on the way back.

    So, that was the end! All my dreams about celebrating the New Year in the air vanished into thin air when I handed over the amount requested.

    The moment when the clock showed midnight in Serbia, I didn't open a small bottle of wine, like I previously intended. I guess, I fall asleep, wanted to forget this unpleasant situation.

    When I was about to exit the plain, I showed the voucher to the KLM super intendent. She was noticeably surprised, looked into the piece of paper with her eyes widely opened, and said:

  • I am very sorry, this is some kind of mistake. You were not suppose to pay for your first check in bag on our KLM flight. It is free for everyone, so why should you be the only one to pay? Please, contact the Delta Airlines customer service as soon as you land. I am sure you will get your money back.

    Like a tiny spark of hope, it came back to me that I could make things right.

  • Sure, I will call them! - I told her on the way to exit.


    To be Continued
  • momir_krsmanovic - 103003 - 06.01.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Knjiga 'Teče krvava Drina' na prodaju i u Kanadi


    Jedna od najboljih knjiga, svjedočanstvo stradanja srpskog naroda u 2. svjetskom ratu, potresito svjedočenje desetogodišnjeg dječaka, koji je svojim očima gledao kako mu Ustaše kolju majku i svoju sestru kako joj drži rasporena crijeva, najzad je stigla i u Kanadu, i može se naručiti preko ovog sajta.

    Cijena knjige "Teče krvava Drina" je 100 kanadskih dolara. Kompletan iznos ide autoru knjige, Momiru Krsmanoviću, koji još uvijek piše, uprkos tome što živi u neuslovnom stanu, adaptiranom iz vešernice.

    Kupovinom ove knjige, u prekrasnom tvrdom povezu, pomažete autora i njegovo djelo, isto kao što to radim i ja. Pored toga, u svrhu pomoći autoru, bio sam angažovan na promocijama njegovih knjiga širom Srbije i Republike Srpske. Uz Momira, imao sam i veliku čast da dobro upoznam i Matiju Bećkovića, koji je i glavni promoter djela Momira Krsmanovića.

    Inače, Momir Krsmanović je do sada napisao 22 knjige, svaka od njih je biser za sebe, izvanredan prilog istoriji srpskog naroda.

    Knjiga "Teče krvava Drina" je autobiografska, potresna priča jednog dječaka koji je 1942. godine izbjegao u Srbiju, prešavši Drinu u Starom Brodu na Drini, mjestu gdje je od strana francetićeve divizije poklano preko 6 hiljada Srba.

    Knjiga koju prodajem, obuhvata sva tri toma ovog romana, i predstavja 11. izdanje ove trilogije. Broj primjeraka na prodaju u Kanadi je ograničen, ostala su svega četiri knjige na prodaju. Inače, knjigu možete naručiti i u Beogradu, direktno od autora.
    republika_srpska - 103001 - 06.01.2019 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Prava istina o Davidu, Ćuruviji, Govedarici, izborima


  • Tkz. pravda za Davida- "Zapadne tajne službe koriste jednu veoma neprijatnu situaciju. Davidov otac je odavno instrumentalizovan od Zapada. Njegov cilj je rušenje Republike Srpske. Pokušavail su da nađu tri oca (Srbina, muslimana i Hrvata) i da preko njih rade na stvaranju unitarne BiH. "
  • "Tužilaštvo pod kontrolom Zapadnih snaga!"
  • "Šuruvija je bio nešto najprljavije u srpskom novinarstvu. Objavljivao prljave tekstove. "
  • Tijanić Šešelju: "Nadam se da se više nikada nećemo videti!"
  • "Srpski tužioci instrumentalizovani od strane Zapada. "
  • "Mora negde biti izvor legitimeta. Legitimet ima samo narod. Oni legitimet prenose na poslanike. "
  • "Vukota Govedarica je bio instrumentalizovan od Amerikanaca. Dobio je od njih million dolara. Nije važno da li je mačka crna ili bela, važno je da lovi miševe!"
  • "Nije samo Đinđić tražio moje hapšenje. "
  • "Da je Dodik pao na izborima, ko zna šta bi se tamo dešavalo i da li bi ona postojala. Rusija je čvrsto stala iza Dodika. "
  • "Ne mogu ja zbog mojih izneverenih nadanja da krenem protiv Rusije, Srpstva. Ja sam sto puta pokazao da mogu da poginem za Srpstvo. "
  • "Kako ja da nakon 12 godina robijanja stanjem u njihovu službu?"
  • "Ja se protiv Srbije nikada nisam kamenom bacao!"



  • Žagubica, pastrmski ribnjak - u Žagubici ima dva ribnjaka: jedan je privatni, bliže centru, sa restoranom u kome pripremaju ribu. Po preporuci meštana, ja sam otišao u ovaj drugi, koji je veoma teško naći jer ne postoji nikakav putokaz na glavnom putu. Na izlazu iz Žagubice, u pravcu Beograda, skrenete levo, prođete nekih 500 metara, a zatim još jednom skrenete levo, ovaj put pod uglom od 90 stepeni krenete u pravcu planine i reke. Ako ste imali sreće, došli ste do ulaza u ribnjak, koji radi svaki dan od 7:00 do 19:00. Cena ribe je 500 dinara. Riba je vrhunskog kvaliteta, voda čista, izvorska, perfektna za uzgoj ribe. Zbog toga sam ovom ribnjaku dao maksimalnu ocjenu, čistu peticu. Ribnjakom upravlja RM Mlava, AD Žagubica. Drugim riječima, u vlasništvu je gradskog vodovoda. Osoblje je ljubazno, dozvoli vam da izaberete veličinu ribe.

  • Zlatibor, selo Ljubiš - ukoliko autom odete na Zlatibor, preporučujem da obavezno napravite jednodnevni izlet na relaciji Stopića pećina- Sirogojno - Gostilj, Ljubiš. Ustvari, mjesto Ljubiš se nalazi 12 kilometara od Zlatibora, imate tablu na skretanju sa magistralnog puta Zlatibor - Nova Varoš. Može se reći da je čitavo mjesto vlasništvo jednog čovjeka, koji ima nekoliko restorana i apartmane sa prenoćištem. Restoran je dosta skup, možda i skuplji od onih na Zlatiboru, ali je hrana domaćnska. Ribnjak je dobro održavan, ali je voda djelimično mutna, čini mi se daleko od izvora. Zbog kvaliteta vode bih ovom ribnjaku dao 3. 5 kao prosječnu ocjenu. Riba je solidna, uglavnom dobiješ šta tražiš, ali sam primjetio da pomalo varaju na vagi. Pored toga, cijena je 550 dinara, što je malo skuplje od ostalih ribnjaka.

  • Zlatibor, Gostilj - Nedaleko od Zlatibora se nalazi i čuveni Gostiljski vodopad, na kome se nalazi i hotel "Gostiljska vrela", jako dobro posjećen od strane sportista iz Srbije i Republike Srpske. U vlasništvu hotela nalazi se i solidan ribnjak, čiju ribu nisam kupovao, pa isti neću ni ocjeniti. Međutim, konobari su mi rekli da istu mogu i telefonom poručiti, oni je prodaju za 500 dinara, a jedan od njihovih radnika vam istu može donijeti na Zlatibor, na vašu adresu. Privlačno, zar ne?

  • Užice, selo Potpeć - na pola puta između Užica i Požege, na desetom kilometru, nalazi se čuvena Potpećka pećina, koja ima najveći ulaz od svih pećina u Srbiji. Iz nje ističe i potok, na kome ima 4 do 5 ribnjaka. Ipak, ribu možete kupiti samo u jednom od njih, ostali je gaje za prodaju u svom restoranu. Na 150 metara od hladnjače, čim krenete uzbrdo, skrenite levo. Odmah ispod parkinga se nalazi jedan od tih restorana, koji služe isključivo ribu na svom jelovniku, ali kod njih možete kupiti ribu i za ponijeti. Cijena ribe je 500 dinara, domaćin, moj imenjak, je jako uslužan i prijatan. Jednom mi je čak poklonio i gajbicu malina, koje takođe možete kupiti u tom kraju. Usluga odlična, na vagi ne varaju, ribu čiste ukoliko vi to hoćete. Divni ljudi, jako prijatni. Riba je odličnog kvaliteta, dobro je što je blizu komunikacije, vazdušnom linijom jedan kilometar. Za ocjenu ribnjaka mu dajem 4. Moja jedina zamjerka je što je on poslednji u nizu od 5 ribnjaka, voda je i tu čista, ali postoji mogućnost da se potencijalne bolesti ribe sa gornjih ribnjaka prenesu na njega.

    ...Nastaviće se...
  • vocarstvo - 102917 - 13.12.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Rasadnici autohtonih sadnica voćaka


    Mnogo rasadnika širom Srbije tvrdi da u svom repertoaru ima autohtone voćke, ali je malo onih koji ustvari iste imaju spremne za prodaju. Zbog toga, prije odlaska uvijek treba provjeriti telefonom šta imaju na lageru. Ovom prilikom ću da počnem sa opisom nekih od njih:

  • Rasadnik Omega, vlasnik Tihomir Tomić iz sela Mislođin, Obrenovački put 58, opština Obrenovac, proizvodi kvalitetne sadnice, između ostalog i autohtone voćke. Ovaj čovjek je završio Poljoprivredni fakultet, radio na njemu kao asistent, a zatim se vratio u rodno selo i počeo da se bavi kalemljenjem i proizvodnjom sadnica. Ima uglavnom sve popularne sadnice, koje se koriste u ovim krajevima: kako stare, tako i hibridne. Broj telefona se lako može naći u telefonskom imeniku.



  • Rasadnik sadnica voćaka u Kaću, selu udaljenom 10 kilometara od Novog Sada, brojevi telefona 063/541-255 i 021/540-521, ima impozantnu lepezu raznih voćaka otpornih na glavne bolesti u voćarstvu, gljivice i parazite. U svom asortimanu imaju, pored ostalog, jabuke, kruške, dunje, mušmule, oskoruše, breskve, nektarine, šljive, kajsije, višnje, lijesku, orah, badem itd. Preporuka jednog uzgajivača voća je da se kupuju: jabuka - Williams Pride, NS 24/121 i NS 25/119 (to su po jedna crvena, žuta i zelena sorta i sve se međusobno oprašuju a pristižu u različito vreme), šljiva - uzeti Čačansku lepoticu i dve Čačanske rodne (rodna je dobra za sušenje), kajsija- sada se u svakom rasadniku mogu naći novosadske sorte NS4, NS6, Novosadska rodna a dobre su i Mađarska najbolja, Segedinski mamut. Dunja - ima jednostavan izbor: dve Leskovačke i jedna Vranjska zbog oprašivanja.

  • Voćne sadnice Antić, iz mjesta Ljubava udaljeno 12 kilometara od Kruševca, telefoni 063/811-4568, 060/0875-383, 037/875-373, proizvode sadnice oko 50 godina. Rasadnik je porodični biznis. Pored standardnih sadnica voća, nude i stare, autohtone sorte voća, sadnice aronije, sadnice kivija, sadnice drena i još mnogo drugih voćnih vrsta. Od starih sorti kruške imaju: Takiša, Lubeničarka, Žutica, Kaluđerka. Od starih sorti jabuke imaju: Petrovača, Tetovača, Krstovača, Senabija, Budimka, Kolačara, Kožara, Šumatovka. Od starih sorti šljive gaje Crvena Ranka, Požegača, Metlaš i Crnošljiva. Od starih sorti višnje imaju: Novosadska, Marela i Oblačinska. Od starih sorti trešnje imaju: Đurđevka, Rušt i Bela Domaća.

  • Rasadnik "Marelica-Višnja" se nalazi u 7. ulici bb, 21105 Novi Sad-Sangaj. Radno vreme im je od 8 do 16 časova, svakog dana u jesenjoj i prolećnoj sezoni. Više podataka možete dobiti na sledeće telefone: Rasadnik: 021-661-4380 ili Jovicu Vidojevića na telefone 063-8-351-900 i 064-129-45-89. Oni u asortimanu imaju trinaest sorti autohtonih jabuka, za kojima su tragali po cijeloj teritoriji Srbije, a poslije gajili u njihovom rasadniku. Ukoliko želite jabuke koje se apsolutno gaje bez hemijske zaštite, daju dobar rod koji će svakog zadovoljiti, onda oni imaju jabuke za vas: Budimka, Petrovača, Kožara, Kolačara, Bihorka, Vidovdanka, Zelenika, Sumatovka, Senabija, Avajlija, Krstovača.

  • Rasadnik GROZD nalazi se u selu Medveđa, 5 kilometara od Trstenika, 12 kilometara od Vrnjačke Banje. Ovo je rasadnik loznih kalemova (sadnice vinove loze) i voćnih sadnica. Već 50 godina ova porodica se bavi proizvodnjom kvalitetnih sadnica. Njihova adresa je 37244 Medveđa, Trstenik, Srbija, a brojevi telefona: 037-723392, 063-813-1370 i 063-464-096.

    Od autohtonih sorta jabuke imaju Vidovača (dozreva početkom jula - 200 din), Petrovača (dozreva početkom jula - 200 din), Prim ruž (plod srednje krupan, meso žućkasto, vinasto kiselasto. Otporna na čađavu krastavost, pepelnicu i plamenjaču, dozreva krajem avgusta), Ajdared (plod krupan, loptasto-kolačast, meso čvrsto, vinasto-kiselo, odležavanjem dobija na ukusu. Osetljiva na mraz i pepelnicu. Otporna na čađavu krastavost. Dozreva sredinom septembra), Budimka (plod oko 180 grama, okruglasto-pljosnat. Meso dosta tvrdo, bez dovoljno arome. Otporna na mraz, osetljiva na krastavost i sušu. Stara autohtona sorta. Dozreva početkom oktobra. Cena: 200 din po komadu),Kožara(Stara autohtona sorta, otporna na bolesti. Ima debelu pokožicu po kojoj je dobila naziv. Dozreva početkom oktobra. Cena: 200 dinara po komadu), Kolačara(Plod srednje krupan, 120-150 grama, prekriven jerkocrvenim prugama. Meso blago aromatično. Otporna na mrazeve. Stara autohtona sorta, pljosnatog oblika. U narodu se zove Pogačara. Otporna na bolesti. Dozreva polovinom oktobra. Cena: 200 dinara po komadu), Šumatovka (Plod sitan, 50 do 80 grama, izduženo-loptast. Meso skromnog kvaliteta. Veoma otporna, pogodna za eko proizvodnju. Plod može ostati na stablu i preko zime. Dozreva krajem oktobra. Cena je 200 dinara po komadu).



    Od krušaka imaju Ječmenka (rana domaća sorta, plodovi nisu krupni, ali su jako ukusni. Dozreva krajem juna. Cena 200 dinara), Lubeničarka (plod je srednje veličine, kruškastog oblika. Čim počne da prezreva, truli i gubi karakterističnu tamnocrvenu boju mesa, ali je i tada ukusna. Dozreva početkom jula. Cena 200 dinara po komadu), Citronka - Limunka jako dobra i otporna sorta sa lijepim, žutim plodovima koji podsjećaju na limun. Plodovi su sočni i aromatični. Dozreva krajem avgusta), Karamanka (Stara sorta kruške. Plodovi srednje veličine, malo suženi prema peteljci, boja slamasto-žuta, a sa sunčane strane svetlo-crvena. Sočno, slatkasto-kiselo meso ima prijatnu aromu. Dozreva krajem avgusta), Vodenjak, Jeribasma (Plod mase oko 190 grama, nepravilnog oblika. Meso vodenasto, slabe arome. Otporna, rađa obilno. Dozreva krajem avgusta), Oskoruša (stara otporna sorta kruške, jako dugovečna listopadna biljka. Plod je veoma lekovit. Dozreva krajem avgusta, cena 450 dinara po komadu), Takiša - Takuša (Stara otporna sorta čiji se plodovi mogu koristiti u svežem stanju i za spremanje turšije. Od nje se sprema poznato piće Vodnjika. Dozreva krajem avgusta. Cena 200 dinara po komadu), Arapka (Stara sorta otporna na bolesti. Jedna od sorti sa najkrupnijim plodovima. Dozreva krajem septembra), Kaluđerka (Plodovi krupni, 250 grama, izduženo konusnog oblika. Meso je čvrsto, slatko, sočno. Izuzetno je rodna i delimično otporna na bolesti. Dozreva krajem septembra), Đula stara, otporna sorta kruške sa ogromnim plodovima. Kasna sorta. U svežem stanju može ostati cele zime do marta meseca. Otporna na bolesti i sušu), Brekinja (Njeni plodovi poslije mrazeva sagnjile, postaju kašasti, slatki i ukusni. Jedu se sirovi ili se od njih prave kompoti ili marmelade. U plodovima ima mnogo šećera i organskih kiselina a malo vitamina C, oko 10 mg. Kora, list i plodovi koriste se i za spremanje čajeva. Cena 450 dinara), Medunak (Stara, otporna sorta. Boja ploda kao i njeno meso je braonkaste boje, jako slatkog ukusa. Sam doživljaj prilikom konzumiranja ovih plodova podseća na med po kome je i dobila naziv. Dozreva krajem septembra. Cena 200 dinara).

  • Rasadnik Marković ne proizvodi autohtone voćke, ali zbog toga ima veoma interesantan asortiman stubastih voćaka: jabuke, kruške, trešnje i kajsije. Nalazi se u blizini Beograda, na putu prema Surčinu, dva kilometra od naselja Ledine, u Vojvođanskoj ulici broj 391. Do njih se može stići Surčinskim putem ili Autoputem Beograd - Zagreb. Ukoliko dolazite autobusom, do rasadnika saobraćaju autobuske linije: 72, 601, 603, 604, 605 i 610. Njihovi brojevi telefona su: 011/ 21 65 698, 065/21 65 698, 064/ 24 69 110.

    Nastaviće se
  • selo - 102893 - 03.12.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Proizvođači bundeve u Republici Srpskoj


    Želja mi je da na ovom sajtu sakupim što je više moguće informacija o proizvođačima zdrave hrane.

    Porodica Sjerić, Mileni i Niku, koji žive i rade u selu Ljeljenča, sedam kilometara od centra Bijeljine. Prave se proizvodnjom bundeve (tikve) i prerađuju istu. Proizvode:

  • ulje od bundeve
  • sjeme bundeve - golicu
  • sokove

    Ukoliko i vi znate nekog sličnog proizvođača, napišite, jer sve nas je više koji se brinemo za svoje zdravlje i volimo zdravu hranu.

    Proizvođači gusaka u Republici Srpskoj



    Proizvodnja gusaka u Republici Srpskoj je veoma slabo razvijena, uglavnom zbog carinskih barijera, koje zabranjuju izvoz u EU. Koliko mi je poznato, postoji samo jedna farma, kapaciteta 500 do 1500 gusaka, na području RS.

    Boro Pantić iz sela Triješnica kod Bijeljine bavi se ovim nezahvalnim poslom. Uprkos tome što je perje guske jako cijenjeno u EU, prodaje se po 10 evra po kilogramu, džigerica po 200 evra po kilogramu, a jako je skupo i salo koje se koristi za liječenje bronhitisa, ova porodica zbog zakonskih barijera nije u mogućnosti da plasira svoje proizvode u inostranstvo, jer je potražnja za ovim mesom u Bosni jako mala.

    Pantići sami kolju guske, jer Bosna (a ni Srbija) nemaju prerađivačke kapacitete ove vrst. Meso prodaju po 5 maraka po kilogramu. Veličina zaklate guske je negdje između 4 i 7 kilograma.

    Oni su organizovani u preduzeće Anser, adresa je Triješnjica 8, Bijeljina, a broj telefona je +387 55 774 365.

    Proizvođači dunje i dunjevače u Srbiji


    U Srbiji ima jako mnogo falsifikovane rakije od dunja. Naime, ukoliko običnom alkoholu dodate aromu dunjevače, koja se proizvodi u Sloveniji, dobićete rakiju koju je veoma teško razlikovati od prave dunjevače.

    Porodica Joković iz sela Mala Jasikova, dvadesetak kilometara sjeverno od Zaječara, ima zasad dunje na površini od preko 3.5 hektara. Jedan dio dunje prodaju na pijacama, dok ostatak prerađuju u izvanrednu rakiju. Cijena njihove rakije je 700 dinara po litru, što je tri puta jeftinije od tržišne cijene.

    Budimir Joković je ovaj voćnjak sadio prije 11 godina. U njegovom voćnjaku je zastupljena vranjska, leskovačka i jedna bugarska sorta dunje.
  • raspad_juge - 102843 - 11.11.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Da li su Hrvati htjeli svoju državu?


    momir_krsmanovic - 102835 - 04.11.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Na prodaju knjige Momira Krsmanovića


    Jedan od najboljih srpskih pisaca, koji je obradio epohu 2. svjetskog rata i Otadžbinsko-odbrambenog rata 90. godina, moj prijatelj Momir Krsmanović, prodaje sledeće knjige:

  • Teče krvava Drina (tri toma) - 40 evra
  • Krvave ruke Islama, Tragovi mrtve braće, Kletva mrtve braće - 40 evra
  • Nezarasle rane (dva toma sa 500 fotografija) - 40 evra
  • I bog je zaplakao nad Bosnom - 15 evra
  • Svetlo-tamni život pod zvezdanim nebom - 15 evra
  • Triptih o golgoti Srba (tri toma) - 40 evra
  • Golgota srpskog naroda 1941. -1957. godine (sedam tomova) - 80 evra
  • Ubijanje Srbije - 25 evra
  • Jugoslavija u plamenu - 35 evra

    Knjige možete naručiti preko ovog sajta, ili direktno od autora. U bilo kojem slučaju, ukoliko niste imali priliku da ga sretnete na Sajmu knjige u Beogradu, mogu da vam organizujem direktan susret sa piscem, koji veoma često i lično uručuje knjige svojim kupicma.

    Momira možete kontaktirati na sledeći način:

    Telefon: 064/2777-995 e-mail: krsmanovicmomirŽyahoo.com
  • izbori - 102751 - 07.10.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (9)

    Dodik član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović Predsjednik Republike Srpske


    Svega nekoliko sati nakon zatvaranja glasačkih mjesta, Milorad Dodik je proglasio pobjedu u trci za srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Druga dva člana Predsjedništva izabrali su muslimani, po svojoj volji, a to su Šefik Džaferović i Željko Komšić. Ovim se gungula na političkoj sceni još više zaoštrava, jer nije prošao Dragan Čović, koji je vjerovatno mnogo bolja opicija, kako za Hrvate, tako i za Srbe.

    Kada mi nije jasno šta je dobro za Srbe, ja uvijek "konsultujem" američke i engleske novinare, tj. pročitam ono što objave "The Guardian" i "The New York Times". I ovaj put su se svi oni obrušili na Dodika, što znači da je on nešto dobro za Srbe.

    Ja lično nisam ni sumnjao u Dodikovu pobjedu, jer je opozicija u Republici Srpskoj je već odavno uništila samu sebe otvorenom saradnjom sa Sarajevom i Bakirom Izetbegovićem, pa nije ni čudo što se srpski narod, uprkos ogromnom pritisku, masovno odlučio da glasa za Milorada Dodika.

    Onako, po već više puta viđenom američkom scenariju, Dodikovu predizbornu kampanju su pokušali da unište tako što je opozicija u političke svrhe iskoristila ubistvo Davida Dragičevića. Lično ja sam očekivao da se nešto jako prljavo pripiše Dodiku, pa zbog toga nisam ni povjerovao u to. Izgleda da nije ni ogromna većina srpskog naroda u Republici Srpskoj.

    Izbor Željke Cvijanović za Predsjednika Republike Srpske je takođe očekivan. Mislim da je u ovom trenutku izbor žene na tu poziciju fantastičan potez, jer se žene dobro kotiraju na tim pozicijama, što su već odavno shvatili i Albanci i Hrvati.
    vocarstvo - 102687 - 16.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Staro i nestalo voće Srbije




    Božidar Ž. Nedić, Grocka

    Staro voće Srbije (kruške, jabuke, oskoruše)

    Jabuka
  • jabuka kolačara
  • jabuka petrovača (slatka i kisela)
  • jabuka slatkara, slatkuša
  • jabuka ovčiji nos
  • jabuka kožara (porijeklom iz Francuske, francuska Renata)

    Kruške
  • kruška vodenjača, vodenjak, jeribasma
  • kruška karamanka
  • kruška takuša, takiša
  • kruška studenjača, jeribasma, pljuskača, bljuzgača
  • kruška žutica
  • kruška vidovača
  • kruška kraljevka
  • kruška deda spasina
  • kruška kaluđerka
  • kruška viljamovka
  • manastiri_kosovo - 102643 - 02.09.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Gorka strana Pećke patrijaršije


    Kada putuješ Kosovom, ne moraš da pitaš u kom mjestu žive Srbi, a u kom Šiptari. Dovoljno je da obratiš pažnju na bankine pored puta: ukoliko su zatrpani smećem, znaš da je to šiptarski kraj. Iskreno rečeno, ni srpski krajevi nisu mnogo bolji, ali je razlika je ipak primjetna.

    Prolazak kroz Peć takođe budi nekakvo neprijatno osjećanje. Na gradskim putevima velika gužva. Sve vrvi od ljudi, konja i stoke. Kroz grad se probijaš isto tako teško kao kroz Njujork ili Moskvu, samo imaš osjećaj da si se nekim čudom vratio sto godina u prošlost. Na ulicama se odvija živa trgovina alatom, ali ne sa bušilicama I brusilicama, već onim koga prave kovači I druge tradicionalne zanatlije.

    Do Pećke patrijaršije je teško doći, čak i ako imaš navigaciju. Za to su se pobrinuli Šiptari, koji su ulicu koja do tamo vodi pregradili sa par stambenih objekata. Ipak, uz malo manevrisanja i lutanja, nekako smo uspjeli da riješimo I taj problem.

    Nakon što nas policajci, uz provjeru ličnih dokumenata, propustiše na manastirsku zemlju, odahnuh. Bješe mi nekako prijatnije, ipak imaš osjećaj da je to srpska zemlja i da si svoj na svome.

    Pred unutrašnjim zidom, onim koji okružuje Manastir, odmah tu na parkingu nas dočeka jedan policajac. Progovori na srpskom, ali mi odmah bješe jasno da je Albanac. Upita nas:

  • "Vi ste došli iz Bosne?"

    Odmah mi bješe jasno da me nije prepoznao po frizuri, već po registraciji mog Renoa. Svo ovo putovanje kroz Peć mi je pomalo pokvarilo raspoloženje, pa mu ja pomalo drsko odgovorih:

  • "Nismo mi iz Bosne, mi smo iz Republike Srpske!"

    On se samo nasmija na moj komentar pa nastavi:

  • "Jeste li vi Srbi!"

    Umjesto odgovora, potvrdno klimnuh glavom.

  • "A ja sam čuo da ste vi Srbi porijeklom Vlasi?" - uzvrati Albanac.

  • "Nismo mi Srbi porijeklom Vlasi, nego vi, Albanci" - odgovorih ja.

  • "A kako to?" - pomalo iznenađeno upita policajac.

  • "Zar nije onaj vaš najpoznatiji političar, što vas je predstavljao u Beogradu, bio Azem Vlasi? E, ako ste ga vi izabrali za predstavnika, onda ste i vi Vlasi!"

    Nedeljko Žugić, koji je stajao iza leđa tog Albanca, oštrim pogledom me prekori, i dade znak da ćutim. U isto vrijeme, Albanac se slatko nasmija, izgleda da mu se moj odgovor mnogo svidio. Vjerovatno je na isti fazon dočekao desetine Srba, ali mu niko nije tako domišljato odgovorio. U svakom slučaju, on me je nakon toga, poput vjernog kučeta pratio, čak i u dvorište Manastira, pokušavajući da što više sazna o meni. Čak je pristao i da se slika sa mnom, uz molbu da njegovu sliku ne stavim na Fejsbuk, jer mu to nije dozvoljeno kada je u uniformi.

    Uđosmo u Crkvu Svetog Nikole. Odmah na ulazu, sa lijeve strane, nalazi se jedan veliki sto na kome jedna od monahinja prodaje svijeće i knjige. Još par njih je stajalo tu, odmah do stola. Dok smo kupovali svijeće, upitah jednu od njih:

  • "Da li biste nam mogli reći par riječi o ovoj crkvi?"

  • "Nama nije dozvoljeno da budemo vodiči grupa, to radi samo Igumanija, ali je ona trenutno zauzeta!"

    Dok je to govorila, pokaza rukom prema jednom drugom stolu, na kome je jedna starija žena slagala nekakve brošure.

  • "Vi možete da iznajmite audio vodič za deset evra, ili da koristite ovu brošuru.. . " - nastavi ta ista monahinja.

    Za audio-vodič nismo imali vremena, jer smo morali taj isti dan da se preko Prokletija i Rožaja vratimo za Srbiju. Zbog toga uzeh brošuru, i pokušah da iz nje nešto naučim. Međutim, taj list papira nam nije bio od velike pomoći, pa odlučismo da odmah, nakon što smo zapalili svijeće, napustimo crkvu Svetog Nikole.

    U dvorištu crkve nas je čekao Osman, uvijek spreman za razgovor. Pridruži nam se i jedan Italijan, pripadnik KFOR-a, i mi započesmo razgovor, malo na engleskom, malo na italijanskom, a ponajviše na srpskom, koji je ipak nekako zvanični jezik na tim prostorima. U jednom trenutku, iz Crkve izleće Igumanija i uputi se ka nama. Kada je prišla na nekoliko koraka, reče nam povišenim glasom:

  • "Nemojte tako da galamite, u Crkvi je počela služba!?"


    Osjećao sam veliku potrebu da se posvađam sa njom, da joj svašta kažem. A imao sam šta i reći. Htio sam da zna da sam ja taj koji je prešao hiljadu kilometara, došavši iz Beograda za Pale da pokupi Nedeljka, a zatim preko Višegrada do Sjenice da pokupi Vuka, a zatim sva trojica na Kosovo, kod njih, sa namjerom da na ovom našem svetom mjestu zapalimo koju svijeću, ostavimo koji dinar i popričamo sa njima u namjeri da ih podržimo, a oni se prema nama odnose kao da smo im nekakva velika smetnja, prepreka, obaveza. Htio sam joj reći, da sam prošao pola svijeta ali sam se samo na Kosovu osjetio strancem, iako sam čvrsto stajao na svome, među svojima. Htio sam joj reći da su me isto šikanirali i oni u Visokim Dečanima, a sada sam tu istu neprijatnost doživio i od njih u Pećkoj patrijaršiji, prestonici Srba i srpstva. Bio sam razočaran! Očekivao sam od njih toplu dobrodošlicu, domaćinski doček. Došao sam na Kosovo da od njih nešto naučim, da udahnem tračak vjere koji ću kao amanet da ponesem sa sobom. Htio sam da "iz prve ruke" proniknem u veliku istoriju Pećke patrijaršije, tog našeg svetog mjesta. Našeg, a ne samo njihovog. Šta će meni njihovi audio zapisi koji oni prodaju po deset evra? Mogu ja njih besplatno, vjerovatno i bolje, da nađem na Internetu. A ako sam ja, kao Srbin, dužan da ih pomažem, neka mi kažu, onih deset evra ću im poslati a da i ne dolazim na Kosovo!

    Ipak, u svađu se nisam upustio. Izgovorih samo jedno tiho "izvinite" i užurbano napustih manastirsko dvorište.

    Pećku patrijaršiju sam napustio sa nekakvom gorčinom u grlu. Dok sam cjelivao hladnu kamenu stijenu na izlasku iz crkvenog dvorišta, znao sam da se tamo više nikada neću vratiti - ne zbog toga što to ne želim, nego što nemam koga da posjetim. A Bog mi je svjedok, da sam toliko htio da tamo odem!
  • bosna_danas - 102611 - 26.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Koliko vrijedi bosanski pasoš?


    Bosanski pasoš je, po mom mišljenju, jedan od onih koje je najteže dobiti. Naravno, ako ga uopšte dobijete, jer se oni iz Vlade stalno svađaju oko toga koja će inostrana kompanija da nam odštampa iste. Nije stvar ni do tendera, tj. cijene, stvar je u tome koji će ministar da dobije mito u svoj žep.

    Pasoš je nama potrebniji nego bilo kojoj zemlji u Regionu. Za one koji ne putuju daleko, jedna tužna informacija - Bosna i Makedonija, dvije najnerazvijenije republike u bivšoj Jugoslaviji, su jedine zemlje koje nemaju sporazum da možeš sa ličnom kartom da pređeš na njihovu teritoriju. Primjera radi, sa bosanskom ličnom kartom ne možeš da odeš na Ohridsko jezero, dok jedan Slovenac iz Maribora to može da uradi bez ikakvih problema.

    Iz ovoga možemo da zaključimo, da nam pasoš ipak treba, jer nam lična karta ničemu ne vrijedi.

    Kada nam se već posreći, pa bosanski pasoš stavimo u džep, shvatićemo da se baš i nismo toliko usrećili. Ja sam se u to uvjerio na svojoj koži, kada sam jednom prilikom odlučio da autom putujem u Moskvu. Ubrzo sam shvatio da je to gotovo nemoguća misija jer se na mom putu ispriječila Bjelorusija, za koju se u zadnjih 23 godine niko od naših ministara nije sjetio da potpiše ugovor u bezviznom režimu. Kako je Rusija jedan od važnijih trgovinskih partnera naše zemlje, ovakav ugovor bi uštedio mnogo novca širokim narodnim masama, a posebno vozačima kamiona i malih automobila.

    Da sve ovo provjerim, otišao sam prije par godina u Bjelorusku ambasadu u Beogradu. Osoblje ljubazno, možda i zbog toga što i nemaju baš mnogo posla jer građanima Srbije ne treba viza za Bjelorusiju. Unutra zatekoh samo dvije žene, sa koji ma se slatko ispričah, po onom crnogorskom fazonu "ja tebi Vojvodo, a ti meni Serdare!" Tako je i meni jedna od tih srednjovječnih ljepotica stalno ponavljala: "Joj, što ti je dobar ruski jezik!" a ja sam njoj (onako u sebi) govorio "Uh što si lijepa, da sam samo malo mlađi, nema veze što sam oženjen sa jednom koja cvrkuće isto tako kao ti!"

    U svakom sluaju, iz Bjeloruske ambasade sam, sem lijepih utisaka ponio i informaciju da za trodnevnu tranzitnu vizu kroz Bjelorusiju moraš da platiš 30 evra, i dostaviš još nekoliko dokumenata: o zaposlenju, imovinskom stanju itd.

    Nakon što su se strasti stišale, nad slikama onih ljepotica iz Ambasade prevlada zdrav razum, na internetu nađoh da je ipak pametnije da kroz Bjelarusiju putujem sa mojim drugim pasošom, onim kojeg sam ga dobio na drugoj strani Atlantika. U njemu ne moram da imam bjelarusku vizu!

    Prije par godina došli meni neki Rusi iz Kazahstana. Krenuli mi na Zlatibor, pa im ja predložih da odemo i u Višegrad, da ispred Ćuprije popijemo kafu i posjetimo Vićegrad. Silno sam se iznenadio da i njima, sa izuzetkom onih koji imaju Šengensku vizu, treba viza za odlazak u Bosnu. Nazvah Bosansku ambasadu u Beogradu i upitah kako moji prijatelji iz Kazahstana mogu da dobiju vizu. Oni mi, isto kao i Bjelorusi, zatražiše 30 evra, ali uz to i kupljenu autobusku ili avionsku kartu i, kao i potvrdu da su uplatili hotel negdje u Bosni. Povrh toga, treba da u Sarajevo odnesem u nekakvu Agenciju za turiste odnesem jedan papir i da ga tamo ovjerim!

    Bio sam jako iznenađen svim onim što su tražili. Hajde, nekako bih i platio onih 30, tj. za dvije osobe 60 evra, ali šta će mojim prijateljima autobuska karta kada ja mislim da ih do Višegrada vozim sa mojim autom? Ni vaučer za hotel mi ne treba, mi spavamo na Zlatiboru! Ipak, najgore od svega je to što moram lično da idem u Sarajevo i ovjeravam nekakvu potvrdu. Jebeš Sarajevo, ja tamo ne idem. E, neću ih voditi u tu vašu Bosnu, sve da je zlatna! Imaju oni šta da vide i u Srbiji, jebo vas ćaćinog ćaće ćaća, kako reče jednom potpukovnik Aleksa Krsmanović.

    U poslednjih nekoliko godina Srbija je svojom politikom otvorenosti napravila pravo čudo u Regionu. U Srbiju bez vize mogu da dođu građani 89 zemalja, uključujući i Kinu, Bjelorusiju, Kazahstan i Kubu. Uprkos tome što nema more, čuveni "National Geographic" je nedavno stavio Srbiju među deset najprivlačnijih zemalja koje treba posjetiti. U isto vrijeme, bosanske granice su hermetički zatvorene, čak i za one turiste koji bi željeli da je posjete. Da li zbog toga što Bosni ne treba novac od turizma, ili što su im ministri glupi, poput onog sa "nestašnim" okom, koji putuje svugdje po svijetu a ništa nije uradio za svoje "podanike".

    U svakom slučaju, moj vam je savjet da, ukoliko želite da putujete po Svijetu, sem bosanskog u džep stavite bar još jedan pasoš. Na taj način, možete svugdje otići, ali se i vratiti, ukoliko to poželite. Preporučivo je da to bude pasoš Kanade, Amerike ili neke zemlje iz Evropske Unije. Ipak, ukoliko to nije moguće, hvatajte se bar pasoša Srbije, on dosta dobro kotira jer sa njime možete posjetiti mnogo više zemalja nego sa bosanskim pasošem.
    vocarstvo - 102577 - 18.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Krečenje voćaka


    Voćke se kreče početkom zime sa mešavinom kreča, soli i sumpora: 0.5 litara negašenog kreča, 0.5 litara soli i 200 grama sumpora u prahu na 20 litara vode. Posebno bi trebalo krečiti šljivu, trešnju i kajsiju. Ova smesa se napravi i ostavi da stoji 24 sata uz povremeno mešanje. Obavezno treba krečiti debla i ramene grane.
    vocarstvo - 102551 - 09.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Proizvođači autohtonih vrsta voćaka


    Uzgoj autohtonih voćaka je jedna od najprivlačnijih grana poljoprivrede. Danas je sve više onih koji se tim prosperitetnim zanimanjem bave, a još je više entuzijasta koji traže takva stabla. Imati voćku iza kuće, kojoj nije potrebno nikakvo prskanje je naprosto bajka za mnoge od nas. Plodovi takođe mogu da budu ukusni, a lako nalaze svoga kupca ukoliko vam ostane koji kilogram viška.

    Jedan prijatelj mi reče da je veoma teško naći dobrog proizvođača autohtonih vrsta. Nakon jednog sata istraživanja na Internetu, evo šta sam ja pronašao. Iskreno se nadam da ćete mi i vi pomoći da dopunim ovaj spisak, prvenstveno sa proizvođačima kalemnjenih stabala iz Republike Srpske i Srbije.

    Milan Blagojević iz Karakaja, Zvornik

    Ovaj prijatni čovjek uzgaja i prodaje autohtone sorte voća. Sve donedavno se ovim poslom bavio iz hobija, ali je nedavno počeo da radi na proizvodnji podloge za kalemnjenje, kako bi uvećao svoju proizvodnju. Broj autohtonih sorti koje je on sakupio je impresivan. Sakuplja voćne vrste sa šireg regiona Zvornika, ali i dalje.

    Janko Janković iz Dobrića kod Šapca

    Ovaj voćar proizvodi i prodaje sadnice lešnika kalemljenog na mečjoj leski. Prednost ove leske je što raste kao drvo, a ne kao žbun. Drugim rečima, ne pušta bočne izdanke. Takođe ima i kruške koje se ne prskaju, a teške su i po 500 grama.

    Mečija leska je endemična za Balkan. Zbog svoje lijepe krošnje, veoma često se koristi u parkovima. Jedna takva, oko 50 godina stara, zasađena je ispred ulaza zgrade u kojoj ja živim. Može da živi i po 200 godina. Lešnjaci na njoj su sitni, ali ih ima jako puno. Za nekoga ko ima osnovno znanje o kalemljenju nije nikakav problem da proizvede na stotine takvih podloga, i da na njih nakalemi hibridnu lijesku.

    Miroslav Nikolić iz Apatina

    Ovaj proizvođač gaji autohtone sorte kruške i jabuka - uglavnom za sebe - za sada ih ne prodaje. Ima i sadnice leskovačke dunje. Interesantno je da ovu našu autohtonu vrstu niko ne proizvodi pa je Miroslav prinuđen da sadnica uvozi iz Holandije. Ukoliko ste kupac, malo je vjerovatno da ćete kod Miroslava moći da kupite sadnice. Sve što proizvodi, Miroslav koristi za proširenje svoga voćnjaka jer mu je cilj da postane proizvođač rakije od divljih sorti krušaka i jabuka.

    Nikola Nikolić iz Patkovače kod Bijeljine

    Ovaj proizvođač uzgaja na stotine voćki iz regiona. Cijena jedne sadnice je 10 maraka, tj. 5 evra. Ima oko 1500 vrsta voćki, 40 raznih vrsta jabuka, 50 autohtonih vrsta krušaka, 10 vrsta trešnji, 3 vrste višnje... U njegovoj kolekciji se nalazi bijela i crvena lubeničarka, jerbacma, takiša, ininjača, mednica, glibanjka, crvena viljamovka, havav i mnoge druge.

    Nikola svoje voćke hrani isključivo organskom hranom, koju proizvodi od oseke, tj. tečnog dela stajskog đubriva. Nju proizvodi sam, tako što 1/2 suda od 500 litara napuni sa stajskim đubrivom, a zatim ga dopuni sa vodom. Tako pripremljena smesa stoji mjesec dana. Nakon toga, uzima jednu kantu te smjese i u nju dodaje 5 do 8 kanti vode. Sve to dobro izmješa, a zatim time zaliva voće, a može i povrće.

    Ukoliko vam se sviđa ovaj članak, bio bih zahvalan da ga ocjenite, a ukoliko i vi znate nekog proizvođača autohtonih voćaka, bilo bi mi drago da ovaj spisak proširite. Posebno bih vam bio zahvalan da gore pomenute kontakte dopunite sa adresama i brojevima telefona, koje ja u ovom trenutku nemam.
    komunizam - 102549 - 08.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Dan kada je umro Josip Broz Tito, a sa njim i naš put u komunizam


    Dan kada je umro "drug Tito" mi se duboko urezao u sjećanje. Ovo je priča o prvim danima bez Tita.

    Jutros sam na pijaci za samo pet dinara kupio značku sa Titovim potpisom. Za "petaka" u Srbiji danas ne možeš ništa kupiti, sem značku "druga Tita". A kupio sam je da je pokažem svojoj prijateljici, jer sam joj ispričao jednu priču, ovu istu koju sada želim da prenesem i vama.

    U bioskop sam u to vrijeme uglavnom išao u kasnim časovima, ali sam tog 4. maja 1980. godine otišao u bioskom Kosmaj na projekciju od 6 sati. Negdje na polovini filma, tačnije u 18:55, predstava je prekinuta uz najavu spikera da je umro drug Tito.

    Narod je tiho počeo da izlazi iz bioskopa. Nađoh se na Terazijama, koje su u tom trenutku bile nekako tihe i zabrinute. Na licima ljudi se ocrtavalo jedno-jedino pitanje:

  • "Šta će biti sad?"

    Očigledno je da su svi već znali šta se desilo. Neki su i plakali. Kada danas razmišljam o tome, mislim da su se više bojali za sebe i svoje najmilije, nego što su stvarno žalili nekoga koga nikada nisu vidjeli svojim vlastitim očima.

    Nisam ga vidio ni ja, mada sam ga jednom prilikom čekao u Podromaniji. Tom prilikom su svi đaci iz sokolačkih škola pokupljeni i raspoređeni pored puta u Podromaniji. Opštinski funkcioneri su za svega nekoliko dana Titu na Ravnoj Romaniji napravili motel, u kome je navodno on trebalo da ruča. Međutim, drug Tito je prošao kroz Podromaniju a da pri tome nije ni otvorio zatamnjena stakla svoje limuzine. Nije se zaustavio ni kod motela. Ipak, sve ovo nije smetalo mnogima da kasnije pričaju kako su vidjeli "druga Tita".

    Tito je još od januara bio u bolnici, pa je njegova smrt bila očekivana. Javljali su prethodnih dana da je njegovo zdravstveno stanje krenulo na bolje, da konzilijum ljekara čini čuda, da mu nova terapija pomaže... Zbog toga je za sve nas njegova očekivana smrt došla nekako neočekivano, jer nismo vjerovali da i on može da umre.

    U mjesecima prije njegove smrti, komunisti su poluglasno šaputali da će "subverzivna ustaška banda odmah početi da djeluju, čim drug Tito umere." Ja tog dana na Terazijama nisam vidio ni jednog-jedinog Ustašu. Prolazili su samo mirni ljudi, koji su pognute glave, nakon napornog radnog dana, žurili kućama da među svojim porodicama podjele zabrinutost i tugu.

    Josipa Broza su sledećeg dana Plavim vozom dovezli u Beograd. Znam samo da se voz zaustavio u Zagrebu, kao i na još nekim stanicama, gdje se okupljao narod da ga isprati. Nakon toga, Tita su položili u Skupštinu SFRJ, a ispred zgrade su se formirale kilometarske kolone. Njegovi podanici su dolazili iz svih krajeva Jugoslavije da mu odaju poslednju počast.

    U to vrijeme, narod je morao da bude informisan, pa su se novine prodavale 24 sata. Svi ugledni časopisi, poput "Politike" i "Borbe" su imali i po nekoliko izdanja u jednom danu. Angažovano je na stotine studenata, koji su novine prodavali na trotoaru. Jedan moj poznanik je prodavao novine na uglu Kneza Miloša i Bulevara Revolucije. Pošto je tih dana hitno morao da ode kuću, zamolio me je da ga zamjenim. I tako sam ja, počev od tog prvog dana, kada je narod počeo dolaziti da se oprosti od Tita, sjedio na trotoaru prodavajući novine. Imao sam predivan pogled na Skupštinu i sav taj narod koji se tu sakupljao.

    Danas mi se nekako čini da je upravo Titova smrt u meni stvorila taj preduzetnički duh. Da li zbog tog posla, ili zbog nečega drugog, ja nikada nisam ušao u Skupštinu, pa tako nisam vidjeo ni mrtvog Tita. Ni u Kući cvijeća nikada nisam bio, sve do današnjeg dana!

    Kada je posao prodaje novina splasnuo, odlučih da se malo angažujem oko prodaje značaka sa Titovim potpisom. Njih sam kupovao ispred Doma Sindikata, i prodavao po zgradama - po dvostruko većim cijenama. Ovaj posao je trajao sve do trenuka kada sam zakucao na vrata jednog policajca, koji me je tako naružio da sam odlučio da prestanem zarađivati novac na poštenim Beograđanima.

    Predviđanja ondašnjih političara da će Ustaše rasturiti Jugoslaviju su se doista obistinila, ali deset godina kasnije. Što se raspada socijalizna tiče, ja za njim nisam žalio ni onda, isto kao ni danas. Jer, sistem koji je zamišljen kao vladavina radničke klase nad inteligencijom, nije imao svoju budućnost. U svakom slučaju, sebe u njemu nisam pronašao, ali sam mu zahvalan što mi je pružio priliku da dobijem solidno obrazovanje, za koje je današnja omladina u značajnoj mjeri uskraćena.
  • manastiri_kosovo - 102501 - 05.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Gorka strana Visokih Dečana


    Skupa sa jednim ratnim i jednim poratnim drugom, u ranim jutarnjim časovima smo 16. septembra 2017. godine krenuli iz Zubinog Potoka, u posjetu manastiru Visoki Dečani. Evo šta sam tom prilikom zabilježio...

    Put do manastira uopšte nije jednostavan. Za to su se pobrinuli i Šiptari, koji su zatvorili jednu ulicu, tako da vam navigacija ne pomaže. Varijanta da pitaš "slučajnog prolaznika" na Kosovu nije baš preporučiva, pa odlučih da malo manevrišem po paralelnim ulicama Peći, i na taj način nađem izlaz iz grada.

    Ulaz u manastir čuvaju Slovenci. Sa njima započeh razgovor oko Piranskog zaliva, i veoma brzo se dogovorismo o podjeli Hrvatske na dva dijela: srpski i slovenački. Bio sam izdašan prema njima, te za nas uzeh samo ono što Šešelj preporučuje. Takođe ih ubjedih da Hrvatima ostave Zagorje, sa glavnim gradom Kumrovcem - ipak i oni su ljudi pa moraju negdje da žive.

    Jedan od Slovenaca me upita:

  • "Kakve su tvoje prognoze u vezi sutrašnje utakmice na Eurobasketu 2017, između Slovenije i Srbije. "

  • "Ja se mnogo izvinjavam, ali bez obzira na rezultat Srbi će da pobjede!"

    U manastiru zatekoh nekakve Albance. Jedan od njih poče objašnjavati jednom od mladića koji tu rade kao vodiči, da se njih sedam "naučnika" sa Kosova i Albanije interesuju za kulturno blago manastira, kako nepokretno tako i pokretno. Drugim riječima, došli gadovi da vrše popis srpske kulturne zaostavštine.

    Ja jednog dečkića, koji tu radi kao prevodilac, upozorih na njih, ali mi on samo odgovori:

  • "Mi tu ništa ne možemo uraditi! Sva imovina manastira, uključujući i pokretne relikvije, publikovana je u knjizi o manastiru, koju i Albanci već odavno imaju. "

    Posjeta manastiru mi nekako ne ostade u lijepom sjećanju. Svu onu nestvarnu ljepotu baci u sjenu prijem koji smo doživjeli od "domaćina" manastira. Naime, u manastiru rade tri "turistička vodiča", koji dočekuju goste i trude se da im u tu ljepotu koja ih okružuje, potkrijepe pričama iz bogate istorije manastira. U trenutku kada smo ušli u manastir, tu biješe još jedna porodica srpskih iseljenika, koji žive negdje u Velikoj Britaniji. Supruga najstarijeh iz njih, po mojoj procjeni Irkinja, nije govorila srpski, pa su se ovi momci iz Goraždevca svim silama trudili da joj, onako u horu, ispričaju sve što znaju o manastiru. Primjetih i to da je ta "engleska porodica" bila jako skromno obučena. Srpska snaha, Irkinja, je imala izlizane farmerice i neku jeftinu jaknu, odjeću nimalo prikladnu za manastir.

    Pošto ne uspjeh da bar jednog od tih vodiča "pridobijem na našu stranu", priključih se grupi i do kraja "turističke ture" sam slušao njihovo izlaganje na jako dobrom engleskom jeziku. Ovu mogućnost nisu mogli da iskoriste i moji prijatelji, Nedeljko Žugić i Vuk Pantović, jer im engleski ne ide od ruke.

    Ovakav, rekao bih diskriminatorski, odnos od strane manastirskog osoblja nisam mogao ni zamisliti! U mojoj grupi od tri čovjeka su se nalazili: jedan poznati srpski pjesnik, vlasnik prve srpske Internet televizije, jedan poznati epski pjesnik, guslar, višestruki pobjednik na Guči u držanju zdravice, cijenjeni biznismen, kaoi jedan kanadski državljanin i moderator na ovom forumu. Sve u svemu, gospoda vodiči iz Goraždevca su se mogli malo više potruditi oko nas, jer bi to bilo mnogo korisnije za opštu stvar, nego lizati žopu onoj jeftinoj Irkinji.

    Ovo je ujedno bio i razlog zašto do sada nisam htio da pišem o manastiru Visoki Dečani.

    Ipak, biti Srbin u manastiru Visoki Dečani ima i izvjesnih prednosti. Primjera radi, kada kupuješ kvalitetno manastirsko vino, umjesto 10 evra za litar možeš da ga dobijeć za šest, što je velika prednost.

    Da ne bude zabune, manastir Visoki Dečani je nešto najljepše što sam u životu vidio, a vidio sam mnogo toga. Jako mi je drago što sam imao priliku da ga posjetim. Međutim, mislim da mi Srbi treba da uživamo, ako ne veće, onda bar podjednako poštovanje kada uđemo u takvu svetinju kao što su Visoki Dečani. Pa valjda trebamo upravo mi Srbi, kada uđemo u ovaj sveti objekat, da se osjećamo kao svoj na svome!
  • mico_vlahovic - 102493 - 04.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Peticija za Miću Vlahovića


    Heroji se ne rađaju negde tamo daleko, oni su deo nas i naših života. Ovu životnu mudrost vrlo dobro znaju svi građani Aleksanrova, jer smo upravo mi imali čast da među njima odraste jedan takav heroj - Mićo Vlahović.

    Ostavljen od svoje biološke majke, ovaj naš junak se našao u Domu za nezbrinutu decu u Zvečanskoj ulici, odakle ga je izvukla porodica Korica iz Aleksandrova. Mićo se srodio sa njima, smatrao ih svojim istinskim roditeljima, a prema njihovoj rođenoj deci se odnosio kao prema braći i sestrama. Ukratko, život ga nije mazio, od rane mladosti je kopao tvrdu, banatsku zemlju, deleći sudbinu tipičnog banatskog seljaka.

    Uprkos svemu tome, Mićo izrastao u uzornog omladinca. Marljivo je radio u Ferijalnom savezu, bio učesnik svih dešavanja koje je organizovalo ovo, u to vreme veoma aktivno udruženje. Jednoglasno je izabran za Predsednika omladinskog Disko kluba. Bio je mladić za uzor, omiljen u Velikim Livadama.

    A onda je došao taj prokleti rat. Mićo Vlahović je najpre otišao u Hrvatsku, a potom i u Bosnu. Nije mu bila namera da napada i ubija, već da pomaže srpskom narodu da se brani. Na Sarajevskom ratištu nije bilo srpskog borca koji nije čuo za Poručnika Miću Vlahovića. Svi ga pamte još iz onih najtežih vremena na početku rata, kada je Mićo došao da im pomogne. Nije odustajao da se bori ni nakon prvog, drugog, trećeg, pa ni četvrtog ranavanja. Ovo poslednje je za Miću, nažalost, bilo kobno. Vratio se u Velike Livade sa svim vojnim počastima, gde je zauvek položen u hladnu banatsku zemlju 4. decembra 1994. godine.

    Njegovi saborci i prijatelji, i danas nakon 24 godine, dolaze svakog 3. avgusta u Aleksandrovo da ga pomenu. Dolaze na parastos, koji organizuju skupa sa desetinom Mićinih drugova iz detinjstva. Ima tu i onih koji ga nisu poznavali, koji su za vreme rata bili deca, ali je legenda o Mići Vlahoviću među Srbima sa druge strane Drine danas podjednako živa kao u ona grozna, ratna vremena. Ustvari, može se čak reći da iz dana u dan, sećanje na Miću Vlahovića, njegovu hrabrost i dobrotu postaje sve snažnije i veće.

    Neko reče da samo narod koji pamti svoje heroje ima šansu za opstanak. Zbog toga ni vi, građani Aleksandrova, ne smijete zaboraviti našeg Miću. Ne samo zbog Miće, nego i zbog vaše omladine, koja mora da ima svoje svetle heroje da bi imala čistu budućnost. Oni trebaju da budu svesni da se heroji ne rađaju u nekom porodilištu za junake, oni su uvek tu, među nama, i spremni da se žrtvuju za svoju otadžbinu ukoliko to zatreba.

    Potpišite se na peticiju za preimenovanje Železničke ulice u Ulicu Miće Vlahovića!
    rat_danas - 102487 - 02.08.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    (02.08.2018) Parastos Mići Vlahoviću u Aleksandrovu


    Već deset godina prijatelji, saborci i poznanici Miće Vlahovića, na inicijativu koja je potekla od posjetilaca ove stranice, u banatskom selu Aleksandrovo održavaju parastos Mići Vlahoviću, heroju sa Sarajevskog ratišta. Neka Ti je laka zemlja, junače!
    srbija - 102411 - 24.06.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Ruska bajka ili Nastup manekena


    U dosta blijedoj igri, fudbaleri Srbije su neslavno završili Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Njihove puste snove srušila je reprezentacija Švajcarske (čitaj Kosova) koja se nekako olako poigrala sa njima, i drugu utakmicu u grupi privela sa rezultatom u svoju korist.

    Međutim, u srpski medijima se i dalje napumpava atmosfera za treću, po njima "odlučujuću" utakmicu sa Brazilom, u kojoj miš treba da pobjedi golijata sa visokim rezultatom, i tako izbaci Brazil. Nije ni čudo da ovu, nemoguću varijantu, komentatori nazivaju potencijalno najvećim iznenađenjem Mundijala.

    Nekako ne mogu, čak ni jedan procenat, da vjerujem u pobjedu naših "Orlova" kojima su krila podrezali Džeka (porijeklom iz Kuršumlije) i Šaćiri (porijeklom iz Gnjilana.

    Nama, kojima fudbal nije "najvažnija sporedna stvar u životu" preostaje još jedna nada - da uživamo u Mundijalu navijajući za naše. Ja lično sve nade polažem na Rusiju, koja zasigurno neće biti svjetski prvak, ali će dogurati mnogo dalje manekena iz Srbije.

    Čak je i laiku jasno da smo i ovaj put postali gubitnici - zbog politike i ličnih interesa pojedinaca iz Fudbalskog saveza Srbije. Jer, koja budala mijenja selektora na mjesec dana pred početak Mundijala? Vjerovatno istinu nikada nećemo saznati, ali je očigledno da je Muslin smjenjen zbog toga što su na Svjetsko prvenstvo trebali da odu igrači koji nisu po njegovom ukusu. Jer, dobro je poznato da igrač koji ode na Mundijal nakon toga dobije dvostruku cijenu na Zapadnom tržištu.
    sc_komentari - 102367 - 06.06.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

    Dobro došli u Sokolac


    Evo mene, moji dragi sokolački sugrađani, hitam Jerininom cestom iz Pravca Žljebova, u namjeri da vas posjetim. Ovaj put sam krenuo na Sokolac u namjeri da produžim saobrađajnu dozvolu za mog Renoa, jer mu registracija ističe početkom juna.

    Već na ulasku u Luburić polje, pogled mi privuče prekrasan krst koji je karakterističan za Rusku pravoslavnu crkvu, mada se on može naći i na manastirima koristi još iz vremena prvih Nemanjića. U principu, ideja postavljanja krsta sa pogledom na Košuticu mi se dopada, ali ne i priča sokolačkih baba da je nekropola u Luburić polju nekakvo sveto mjesto, koje je Sisko zaregistrovao u UNESCO. Provjereno, i jedno i drugo je čista laž. Svi stećci u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori su pod UNESCO zaštitom, a pripadnici te srednjovjekovne crkve su samo djelimično bili pravoslavni, uglavnom su bili otpadnici iz Grčke pravoslavne crkve.

    Prolazim kroz Vidriće. U žurbi sam pa nemam vremena da svratim do krsta, koji su donacijom podigli drvo-prerađivači sa sokolačke opštine. Koliko je meni poznato, gradska uprava za ovaj projekat nije dala ništa, jer je u opštinskom budžetu katastrofalna rupa, kroz koju je "iscurilo" u nečije džepove oko jedanaest miliona i sedamsto hiljada maraka. Drugim riječima, SDS je potrošio tri godišnja budžeta Opštine Sokolac, pa me nije ni iznenadilo da su prije mjesec dana penzionerima blokirali čekove i sa njih nadoknadili nenaplaćene poreze na imovinu. Svaka čast, gradski oče, ovako se nije radilo čak ni u Tursko doba.

    U Sokolac, ulazim sa gornje strane, jer ovdje možeš samo nizbrdo, nikako uzbrdo. Oba sokolačka hotela su spremna za pretsojeću turističku sezonu. Bivši hotel "Romanija" srušen do ležeće ploče, Šs je to idealno mjesto za kampovanje - možeš slobodno da prilegneš u centru grada i nadišeš se svježeg vazduha jer od fabrika već odavno ništa ne radi. U hotelu u Podromaniji, koji ne radi, dobićeš krov nad glavom ali je vazduh zagađen zbog kamenoloma moga djede, koji se nalazi tačno preko puta magistralnog puta.

    Kao i uvijek, obilazak Sokoca započnem uz kafu kod Rusa Bakmaza. I dok smo sjedili pored one ogromne freske sa Putinom, uz dobru piletinu sa roštilja, prozborismo o svemu i svačemu, a najviše o onom Turčinu Hamu, koji je kupio Romaniju, pa sada tamo na veliko nezadovoljstvo sokolačkih drvo-prerađivača pravi nekakve ogromne sušare.

    U Sokocu sve miriše na predsojeće izbore. Doduše, njima se ne raduje ni pozicija ni opozicija jer imaju podjednake šanse da budu gubitnici. Kako stvari stoje, Čolovići su zauzeli rukovodeću fotelju u SNSD-u, i nemaju namjeru da se iz nje maknu.

    Što se biznisa tiče, jedino je Čolovićima pomalo krenulo nabolje. Nedavno su dobili koncesiju na nekakav rudnik glinice (čini mi se u Federaciji BiH) pa su sve svoje točkaše usmjerili na transport. Izgleda da im je baš krenulo.

    Sokolački službenici jako prijatni, ali i očajni. Još uvijek su na sedam neisplaćenih plata, a najavljena su i velika otpuštanja, kao posledica katastrofalne finansijske situacije u gradskoj kasi. Omladina još nezadovoljnija, jedva čekaju da gdje odu, makar da beru maline u Arilju.

    Nastavljam izlazom niz glavnu, sokolačku ulicu. Razmišljam, dobro je što jednosmjerna ulica kroz centar grada vodi direktno prema putu za Beograd, pa ne moram da napravim još jedan krug oko Sokoca. Dosadilo mi ovo sivilo, a teško mi i da gledam tužna lica ovih dobrih ljudi, među kojima sam se rodio i odrastao. Na izlazu iz mjesta, koje je već odavno prestalo da bude grad, sjetih se riječi Arsena Diklića "Ne okreći se sine" i, bez i jednog pogleda na retrovizor, požurih u pravcu iz koga sam i došao.
    oglasi - 102305 - 17.05.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Pas sorte HASKI na poklon


    Jedan moj poznanik mi danas kaže da hoće DA POKLONI svog psa sorte HASKI, pa ako znam nekoga ko je zainteresovan da mu se javi. Sa njim daje i pasoš, kao dokaz o vlasništvu.

    Ja ga ne pitah koliko je pas star, ali se na njemu vidi da je dosta mlad, otprilike da je u drugoj godini života. Napominjem da je ovo izuzetno lijep pas.

    Pas se nalazi na teritoriji Beograda.

    Ukoliko ste zainteresovani, ostavite poruku na ovom forumu, ili se javite meni na telefon (ukoliko ga imate).
    moje_price - 102277 - 11.05.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (13)

    Bilo jednom na Ilindan


    Prije mnogo godina, u vrijeme kada sam bio jako mlad, uzeh nekakav čekić i počeh da popravljam staru, drvenu kapiju ispred naše kuće. Nije mi smetalo toplo avgustovsko sunce, ne znam da li zbog moje uzavrele mladalačke krvi ili su u to vrijeme ljeta na Romaniji bila nekako manje topla nego što su danas.

    I tek što udarih par puta u nekakav zarđali ekser, izleše iz kuće moja stara baka. Inače, otkako se moja majka udala u Tomiće, baba je prestala da se zanima kućanskim poslovima, pa je njen jedini posao bio da me špijunira i roditeljima prepričava moje vragolije. Bala mi priđe ubrzanim korakom, postavi ruke na bokove i otpoče da mi čita bukvicu:

  • "Šta to radiš, crni kukavče? Pa znaš li ti da je danas Sveti Ilija?"

    O Svetom Iliji u tim godinama nisam znao skoro ništa, izuzev što sam u školi učio da su Makedonci na taj praznik podigli nekakav ustanak, koji se za njih kobno završio.

  • "Pa šta? Kakve veze ima taj tvoj Sveti Ilija sa mojim čekićem?" - ljutito uzvratih ja, uvijek spreman da se prepirem sa njom.

    Baka nervozno pruži svoju tanku, staračku ruku u pravcu mog čekića. Ja ustuknuh, pokušavajući da zaštitim taj zarđali komad gvožđa, koji je bio dio moje lične imovine.

    Pošto je dobro znala da je moja mladost na kantaru sile već odavno nadvladala njenu slabašnu figuru, baba popravi svoju crnu maramu i odluči da promjeni taktiku:

  • "Sveti Ilija Gromovnik je kod nas Srba jedan od najvećih praznika. Taj dan se ništa ne radi. Tada čak ni muslimani ne obavljaju nikakve poslove u polju i njivi..."

  • "A zašto?" - upitah je ja, spreman da joj dam i čekić, jer sam znao da nakon ovog kratkog uvoda slijedi još jedna njena zanimljiva priča.

  • "Sve ovo što ću ti sada ispričati desilo još prije onog Velikog rata, u vrijeme kada su muslimani bili jako svjesni svoga porjekla, pa su poštovali i naše, srpske običaje i praznike. U to vrijeme, živjela je nedaleko od Sokoca, u selu Kuti, jedna porodica čiji su preci prešli na Islam. Jednom prilikom krenu oni na Svetog Iliju u polje da pokupe sijeno. Njihova porodica je bila velika i radna, pa taj dan na sakupljanje sijena krenu njih sedmoro: djed, otac, majka i četvero djece."

  • "I tek što su započeli sa radom, naiđe nekakav hodža. On se, onako kao što dolikuje putniku prolazniku, najprije pozdravi sa gazdom, a zatim ga zabrinutim glasom upita:"

  • ""A brte gazdo, što baš sada iziđe da kupiš sijeno? Znaš li ti bolan, da je danas aziz, koga su i naši preci od davnina poštovali?""

  • ""Znam hodžo, znam. Međutim, od nerada se ne živi, a hoće i kiša, pa je hasar da se isharaba ovako dobro sijeno.""

  • "Nakon što ga sasluša, hodža produži niz sokak, nezadovoljno klimajući glavom. Gazda se vrati k poslu."

  • "Kada se Sunce već visoko popelo na nebo, gazda odluči da svi zajedno sjednu na podinu, popiju malo kiselog mlijeka i pojedu po komadić pite sa sirom. Kako su svi članovi porodice vrijedno radili, posao se brzo primicao kraju. Rezultat njihovog rada se mogao vidjeti na prostranoj livadi, po kojoj su se, poput niza bisera, pružili svježe strpani plastovi. Zadovoljan prizorom koji se pružao ispred njega, gazda prkosno pogleda prema crnom oblaku koji se nadvio nad njima i tiho izusti:"

  • ""E sad mi, šejtane, ne možeš ništa!""

  • "I tek što to izgovori, udari grom baš u mjesto gdje su sjedili, i izginu svih sedam duša: i djed, i sin, i snaha, i svo četvoro djece..."

    I dok sam ja otvorenih usta gledao u baku, ona iskoristi priliku da mi otme čekić. Međutim, ja ne obratih pažnju na to. Moj pogled je bio uperen u nebo. Ono bješe čisto, plavo, gotovo bez oblačka. Kao da mi čita misli, baba reče:

  • "Hoće Ilija Gromovnik ponekad da opali i iz vedra neba. Međutim, ako ga poštuješ, ne moraš ga se plašiti jer on gađa samo mjesta na kojima stoji đavo."

    Stajao sam zbunjeno i razmišljao. Nisam znao šta da mislim o Iliji Gromovniku. Baka odluči da prekine tu mučnu situaciju, pa mi se obrati onim svojim tihim, gotovo molećivim glasom:

  • "Hoćeš da tebi tvoja baba sa pekmezom od šljiva namaže jednu krišku hljeba?"

    Dal' zbog toga što sam jako volio pekmez od šljiva, ili što sam želio da se sakrijem od Ilije Gromovnika, babinu ponudu sa zadovoljstvom prihvatih. I ne čekajući baku dugim koracima krenuh u pravcu kuće.

    Ovu priču sam još jednom čuo od nekog starca. Miđutim, niko nije znao da je ispriča tako dobro i ubjedljivo kao moja baka. Kroz nju mi je usadila u glavu poštovanje prema Svetom Iliji, ali i Ostroškom Vasiliju i još nekim svecima.
  • dobrovoljci_ru - 102216 - 22.04.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (3)

    Drugi ruski dobrovoljački odred


    momir_krsmanovic - 102158 - 05.04.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Novi Sad: Promocija knjiga Momira Krsmanovića


    Juče sam u Novom Sadu prisustvovao još jednoj promociji knjiga Momira Krsmanovića. U neku ruku, pomogao sam i u organizaciji ovoga značajnog događaja jer sam odvezao Matiju Bećkovića i Momira Krsmanovića do Gradske biblioteke u Novom Sadu. Provesti još jedan dan u društvu ove dvojice velikana srpske književnosti je za mene bio, ne samo veliko zadovoljstvo, već i izuzetna nagrada.

    U Novi Sad je sa Pala došao i moj prijatelj, Nedeljko Žugić, koji je snimao ovaj nesvakidašnji događaj, pa ćemo ovaj video moći da pogledamo i na njegovom Youtube kanalu "Ljudi govore".. .

    U prepunoj sali Gradske biblioteke sabrali su se svi oni željni da čuju istinu o Drugom svjetskom ratu. Mnogo je bilo i onih koji nisu uspjeli da uđu u salu. Primjetio sam i to da je prodaja knjiga, jedan od razloga održavanja ove promocije, išla jako dobro, dosta bolje nego na promociji u Beogradu.

    Momir Krsmanović je posebno interesantan po tome što je jedinstven pisac koji je opisivao stradanje Srba u Istočnoj Bosni. Njegova posebna zasluga je što je lično bio svjedok pokolja u Miloševu. Posebno je upečatljiv momenat kada on opisuje svoju mlađu sestru, koja sada živi u Višegradu, kako sisa crijeva svoje mrtve majke. Ovo je svakako jedan od najupečatljivijih momenata iz istorijske čitanke koju je Momir napisao za nas.

    Hvatanje Draže Mihailovića je svakako jedan od nezaobilaznih događaja koje je Momir opisao. Po mom mišljenju, njegova verzija ovoga događaja je najbliža istini jer je zasnovana na svjedočenju neposrednih učesnika ovog događaja, prije svega bliskih saradnika Draže Mihajlovića i njihovih jataka, kao i članova porodice. Sve druge verzije su izmišljotine politički obojenih lica, ili bolesnika - poput onog koji tvrdi da je u nepristupačni Dobrun sletio engleski avion i u inostranstvo odvezao pravog Dražu Mihajlovića.

    Inače, djelo Momira Krsmanovića se temelji na osnovu sakupljanja intervjua oko 450 neposrednih učesnika ratnih dešavanja na prostoru Istočne Bosne. U poslednjih 40 godina, Momir je ove intervjue zapisivao na audio kasete. Mnogi njegovi svjedoci danas više nisu živi, ali su njihova svjedočenja sačuvana. Eto, to je metod kojim se služi jedan pisac, čiji rad ga je uzdihao u grupu najplodnijih srpskih pisaca.
    momir_krsmanovic - 102149 - 03.04.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Momir Krsmanović: Promocija knjiga u Novom Sadu


    Danas, 4. aprila 2018. godine, u Gradskoj biblioteci u Novom Sadu, sa početkom u 19 časova će se održati promocija knjiga Momira Krsmanovića. Na skupu ljubitelja dobre knjige, govoriće i Matija Bećković, po mnogima najveći živi srpski pisac. Zainteresovani će moći i da kupe neku od knjiga pomenutog pisca:

  • Teče krvava Drina (tri toma)
  • Krvave ruke islama (tri toma)
  • Tragovi mrtve braće
  • Kletva mrtve braće
  • Nezarasle rane 1 i 2
  • I Bog je zaplakao nad Bosnom
  • Tamni život pod zvezdanim nebom
  • Golgota srpskog naroda 1941-1957. (sedam tomova)

    Dođite da uveličate ovaj nezaboravni trenutak i upoznate jednog od najvećih i najzaslužnijih pisaca današnjice koji je jako puno doprineo da se mnogobrojni zločini nad srpskim narodom u periodu od 1949. do 1999. nikada ne zaborave. Iskoristite priliku da se fotografišete ne samo sa Momirom Krsmanovićem, već i sa Matijom Bećkovićem.


    Kupovinom knjiga Momira Krsmanovića pomažete ovog plodnog autora, koji je svoja djela stvarao u dosta teškom materijalnom stanju. Ja sam bio na promociji njegovih knjiga u Beogradu, i jako mi je drago što sam prisustvovao tom izuzetnom događaju.

    I na kraju bih vas zamolio da provjerite da se skup održava u Gradskoj biblioteci, pozivajući je na telefon. Moj izvor informacija mi je tako rekao. Sve ostale informacije su 100% provjerene i sigurne.

    Napomena: u toku dana ću provjeriti mjesto održavanja ovog skupa, i eventualnu korekciju objaviti na ovom mjestu.
  • rat_danas - 102127 - 25.03.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (24.03.1999) Započela agresija na SR Jugoslaviju


    Na današnji dan započeta je NATO agresija na teritoriju SR Jugoslavije. Za 78 dana, više od 1100 aviona izvelo je 2300 udara na vojne i civilne objekte. Korišteno je 37. 000 kasetnih bombi zabranjenih Ženevskom konvencijom i oko 15 tona municije sa osiromašenim uranijom.

    U operaciji nazvanoj "Milosrdni anđeo" poginula su 462 vojnika i oko 2000 civila. Gotovo da nema grada u Srbiji koji se za vrijeme agresije nije našao na meti NATO aviona. Procjenjna šteta uništenih mostova, fabrika, energetskih, medijskih kuća i naseljenih objekata kreće se od 30 do 100 milijardi dolara.
    salih_selimovic - 101983 - 17.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Porijeklo prezimena na Pešteru (na slovo A-B)


    ... izvodi iz knjige Saliha Selimovića: "Prezimena i njihovo poreklo na Sjeničko-pešterskoj visoravni"...

    Napomena:

  • Kuči su jedno od brđanskih plemena nastanjenih u Zetskoj oblasti Crne Gore. Ovo pleme je imalo jaku srpsku svijest, i bilo je veoma istrajno u svom nastojanju da sačuva pravoslavnu vjeru.
  • Klimenti su takođe Srbi. Prema predanju, njihov predak se doselio iz gornjeg dela reke Morače, oženio iz plemena Kuča i imao sina Klimenta.
  • bosanski muhadžiri su takođe islamizirani Srbi

    Abdagić - stara sjenička, trgovačka porodica. Prema nekim izvorima, porijeklom iz Turske.

    Abdulahović - Porijeklom od Đurića iz Vape, predak im se islamizirao početkom 20. vijeka.

    Avdić - Avdići iz Baćice su poreklom Klimente i rod su sa Makićima. Avdići iz Goduša kod Bijelog Polja su starinom Krivokapići iz Kobiljeg Dola, odakle su se bili iselili u Gacko zbog krvne osvete i rođaci su sa Zimonjićima u Gacku. Avdići iz Nove Varoši su bosanski muhadžiri koji su se doselili početkom 20. veka.

    Avdović - Avdovići iz Sjenice i Kamešnice su islamizirane Klimente, a u tutinskom kraju su poreklom od malisorskih Hota, albanska plemena.

    Agovići - najverovatnije islamizirane Klimente sa severa Albanije tj. pravoslavni Srbi.

    Ademović - Kuči koji su došli sa Meduna polovinom 18. vijeka.

    Adilović - deo Adilovića je rod sa Čolakovićima i Suljovićima iz Dolova. Poreklom su Kuči tj. pravoslavni Srbi.

    Alibašić - poreklom su Kuči tj. pravoslavni Srbi.

    Alihodžić - muslimani iz Bosne.

    Alić - Alići iz Glogovika su se ranije prezivali Zogići. Alići iz Duge Poljane su kasno islamizirani.

    Alomerović - starinom su od pravoslavnih Kuča.

    Aljković - poreklom su od katoličkih Šalja.

    Aljović - Aljovići iz Đereka su poreklom Kuči (Srbi), a oni iz Čarovine su Klimente (takođe Srbi). Crniški Aljovići su Hoti, muslimani iz Bosne.

    Arapović - porijeklom su od katoličkih Klimenta.

    Arifović - Porijeklom su Hoti.

    Ahmetović - Ahmetovići u Đeremkarima su poreklom Kuči tj. pravoslavni Srbi. U Nadumcima su Radonjice koji su takođe Kuči. Ahmetovići iz Kovača su Klimente i ranije su se prezivali Ćosovići.

    Acić - ova porodica u Sjenici je poreklom od Murića sa Rožaja. Prezime je nastalo od hipokoristika Aco, a grčkog imena Aleksandar.

    Baždar - ova muslimanska porodica potiče iz okoline Foče, gdje žive Baždari koji su pravoslavci.

    Bajgora - prezime dobili po selu Bajgora kod Kosovske Mitrovice. Albanci.

    Bajrović - starinom iz Kuča, pravoslavno pleme sa jakom srpskom sviješću.
  • salih_selimovic - 101903 - 13.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Salih Selimović: Turci su uveli pojam Bošnjak






    poturice - 101902 - 13.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    O bratstvu između pravoslavaca i muslimana


    U jednoj reportaži koju su objavile "Novine čitališta beogradskog" u 1848. godini između ostalog doslovno piše:

  • "Na Pešteri, između ostalog, ima i takvih domova u kojima se nalaze dva brata, jedan veruje Hrista a drugi Muhameda, jedan klanja a drugi se krsti. U nekim kućama ima i po tri brata i svi drže da su Turci, a otac im je Srbin. I tako, sinovi klanjaju a otac se krsti. A kad Bajram dođe, svi zajedno proslave - otac ide u crkvu a sinovi u džamiju. U ovim predjelima i to se može naći da dva brata Turčina, jedan drži za ženu bulu a drugi hristjanku. Jednoj ime Ana, a drugoj Nazija. "


  • salih_selimovic - 101879 - 08.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Salih Selimović


    Za Saliha Selimovića su mnogi čuli, a neki pročitali i poneku knjigu od njega. Ovaj tekst je uvod u niz članaka koje želim da objavim, a počeću o tome kako sam upoznao ovog divnog čovjeka i došao u posjed većine knjiga koje je on napisao. Želim i da se osvrnem na svaku od njih, a u cilju njihove promocije želim ovom nadarenom autoru i u njihovoj distribuciji...

    Evo i par citata, koje sam izvadio iz videa, koji objavljujem na dnu ovoga teksta.

  • "Neke istine treba da se saopšte, bez obzira na cenu koja treba da se plati"

  • "Sve više se zapostavlja nacionalnalna istorija, i što se vrši revizija davno utvrđenih istina, koje nisu rezultat novih... "

  • "Velika većina muslimana su srpskog porekla i pravoslavne vere"

  • "Bogumili nisu bili nikakav narod, već sekta u obliku Pravoslavlja"

  • "Islamizacija kao istorijski proces nastaje tek nakon turskog osvajana nakon Kosovske bitke"

  • "Poznati turski geograf Hadži-Kalfa je zapisao da u polovini 17. veka je na prostoru Stare Srbije (stara Raška, Kosovo i Metohija, Severozapadna Makedonija) bilo registrovano samo 226 albanskih domaćinstava.


  • zlocini - 101847 - 02.02.2018 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Neidentifikovane žrtve rata ukopane u Visokom po muslimanskim običajima


    U oktobru i novembru 2017. godine, po naredbi Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, na Gradskom groblju Visoko, tajno je ukapano u 163 tabuta, sa mnog više neidentifikovanih lica, koja su godinama iskopavani na raznim lokacijama širom Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

    Postoje opravdane sumnje da su pod "turskim nišanima" sahranjeni uglavnom Srbi, poput onih iz Sarajeva koje su mudžahedini bacali u rijeku Bosnu, kao i Srbi iz Podrinja, Centralne Bosne, Sijekovca, Trnova i drugih mjesta.

    Izvor: Dnevnik RTRS-a od 1. februara 2018. godine
    momir_krsmanovic - 101597 - 16.12.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Promocija knjiga Momira Krsmanovića


    U Beogradu je 13. 12. 2017. godine, u sali Matice srpskih iseljenika, u ulici Njegoševa 4, prvi sprat, održana promocija knjiga Momira Krsmanovića. Namjeravam da o ovom velikom čovjeku ću još mnogo pišem na ovom portalu, a ponudiću na prodaju i njegove knjige, kojih on ima objavljenih negdje oko 25, i ja ih SVE imam u svojoj ličnoj biblioteci.

    Veliki srpski pisac, Matija Bećković, je govorio na promociji o radu i djelu Momira Krsmanovića. On je rekao da srpski narod ima tri velika pisca koja svojim knjigama ovjekovječili istinu o stradanju srpskog naroda:
  • Ivo Andrić, koji je u svojim djelima opisao srpsko stradanje u Otomanskom carstvu
  • Dobrica Ćosić, koji je opisao srpsku golgotu u 1. svjetskom ratu
  • Momir Krsmanović, koji je opisao stradanje Srba u 2. svjetskom ratu i u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

    Ovu promociju sam lično snimao, pa namjeravam da je postavim na Jutjube. Za sada Pogledajte Nedeljkovu reportažu i razgovor o Momiru, u intervjuu koju je napravio moj prijatelj Bude Stanišić.

  • rat_danas - 101547 - 02.12.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (01.12.1992) Formiran 3. odred Specijalne brigade policije


    U Trebinju je formiran 3. odred Specijalne brigade policije. Kroz ovaj odred je prošlo više od 100 boraca. Život za Republiku Srpsku je dalo njih dvanaest. Mnogi su ranjavani i više puta. Nisu izgubili ni jednu bitku!
    republika_srpska - 101545 - 02.12.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Evropski dobrovoljni penzioni fond


    Juče je u Republici Srpskoj, kao i u Federaciji BiH, počeo sa radom Evropski dobrovoljni penzioni fond. Na RTRS-u, u emisiji "Srpska danas" je ponešto rečeno o ovom fondu, ali niko od gledalaca (pa čak ni voditeljica) nisu dotakli suštinske pitanja, pa su gledaoci ostali uskraćeni da shvate suštinu ove problematike.

    Pošto sam i sam godinama ulagao u jedan od takvih fondova, a sada već pomalo trošim novac iz njega, mišljenja sam da sam i te kako kvalifikovan da kažem nešto o njemu.

    Kao prvo, većina gledalaca je ostala u zabludi da je to još jedna penzija koju počinjete da dobijate sa 58 godina i ona vam je izvor prihoda do kraja života. U emisiji je naveden primjer, da ukoliko imaš u fondu 50 hiljada maraka, novac možeš podići odmah, ali ga možeš rasporediti i na 10 ili 20 godina, i podizati ga godišnje.

    Ova moja priča je o tome kako vi (i da li možete) doći do tih 50. 000 maraka.

    Osnivači Evropskog dobrovoljnog fonda su Evropska banka za obnovu i razvoj, Skupina DD Ljubljana članica Triglav grupe, i Penzijski rezervni fond Republike Srpske.

    Stvari idu ovako: ukoliko imate jako dobru platu, možete da se sa vašim poslodavcem dogovorite da izvjestan dio sredstava iz svoje plate ostivite na specijalni račun u vašoj banci. Primjera radi, vaš poslodavac će na vaš specijalni, "štedni" račun svakog mjeseca uplaćivati 100 konvertibilnih maraka. U tom slučaju vaša plata će biti nešto manja od one koju primate, vjerovatno za polovinu od toga jer se na tu masu novca ne plaćaju gotovo nikakvi doprinosi, tj. umjesto 50%. taj iznos će biti nekih 5 do 9%.

    Drugim riječima, da biste na svojoj "štednoj knjižici" imali 50. 000 konvertibilnih maraka sa početka ove priče, u Penzioni dobrovoljni fond morate uplaćivati - 40 godina.

    Drugim riječima, dobrovojni evropski penzioni fond je neka vrsta štednje. Novac stavljate na svoj račun a da na njega ne plaćate doprinose. Međutim, njih ćete nekada ipak morati platiti, samo u nešto manjoj stopi, tj. u trenutku kada odlučite da podignete pare sa računa. Upravo zbog toga je poželjno "razbiti" podizanje iz Fonda na više godina, jer onda je "porez" na taj novac niži nego ako sve keširate odjednom. Ukoliko to radite kada ste u penziji, i poreska stopa na taj novac je nešto manja jer su vam i prihodi u penziji značajno manji.

    Pretpostavimo da ste punih 40 godina, na svoju štednu knjižicu svaki mjesec ulagali po 100 maraka. Banka vam na taj novac daje i neku kamatu, pa ćete nakon 40 godina u banci imati nešto više od 50. 000 maraka, recimo 58. 999 maraka. Na prvi pogled, vaša sredstva su značajno uvećana. Međutim, njih jede i inflacija koja je veoma često veća od godišnje kamate. Zbog toga, je držanje novca u banci, uz minimalnu kamatu, veoma često čist gubitak.

    Evropski dobrovoljni penzijski fond vam daje mogućnost da svoj novac i ulažete, što opet znači da će on brže "rasti" pa ćete nakon 40 godina imati znatno više novca, recimo 60.000 ili 70.000 konvertibilnih maraka...

    Nekima od vas su već potekle sline na usta, i zadovoljno trljate ruke, misleći na srećne, staračke dane. Međutim, treba da znate da svoj novac možete djelimično ili u potpunosti izgubite! Sa svojom "štednjom" od 100 maraka mjesečno, ušli ste na berzu - a poznato je da su ovakve investicije na našim prostorima recept za katastrofu. Sjetite se samo šta su slovenačke firme i stranci uradili sa našim preduzećima koja su kupili na početku tranzicije! A ovoj je početak jedne slične priče.

    Na kraju ove priče, ispade da su samo budale spremne da ulažu u ovakve fondove. Pomislićete da sam i ja budala, jer sam i ja ulagao u iste, ali ja ću vas argumentovano ubjediti da to nije tako:

    1) Ja sam od svoje plate mogao maksimalno da ulažem 5%, jer je država tako prepisala. Kada dobijaš solidnu platu na Zapadu, ima smisla da "sakriješ" od poreza što je više novca moguće. Samim time, do 50.000 evra u fondu sam došao za nekih devet godina. Nakon toga sam čekao na one godine kada su mi primanja značajno opala, pa sam novac dizao uz porez od 5 do 10% umjesto od 40%, koliko bih platio da mi je poslodavac odmah isplaćivao gotovinu.

    2) Drugi problem, tj. nesigurnost ovakve "investicije" sam rješio na vrlo jednostavan način. Nisam težio da maksimiziram svoju dobit, već da minimiziram rizik. Izabrao sam opciju zagarantovane investicije, koju je moj fond imao. Znači, dobijao sam neku malu kamatu na svoj novac, ali bez ikakvog rizika da svoju ušteđevinu izgubim. Tako sam, na primjer, na svakih 10.000 evra dobijao 200 do 400 evra kamate godišnje.

    Ukratko, investiranje u Evropski dobrovoljni penzioni fond po mom mišljenju nema nikakvog smisla. Onaj koji ima platu od 400 konvertibilnih maraka nema nikakvog interesa da novac ulaže u starost, jer su mu one jako potrebne za školovanju djece, a bogami i unučadi. Sa druge strane, naš narod nema povjerenja ni u vlastitu državu, a kamo li u nekakve kvazi-brokere na berzi koji ni sami ne znaju kako tržište novca funkcioniše. Ukoliko imate stotinjak evra koje možete odvojiti od plate, uzmite kredit i kupite stan u Beogradu - podstanari će vam vraćati kredit, a vi ćete nakon 40 godina imati nešto što vam niko ne može prokockati.
    1992_1995 - 101513 - 13.11.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    U ratu u BiH poginulo 29.070 Srba


    Tokom rata u BiH, u periodu od 1992. do 1995. godine, poginulo je 29. 070 Srba. Ovo su podaci koje je dokumentovao Republički centar za istraživanje ratnih zločina i traženje nestalih.

    Na spiskovima Sarajevskog dokumentacionog centra i Haškog tribunala prikazano je za petinu manje srpskih žrtava!

    Na osnovu 83. 000 dokumenata iz svih opština Bosne i Hercegovine i ostalih izvora, evidentirano a su ubistva:

  • 22. 721 borca
  • 6. 313 civila, od čega 2385 žena i 447 djece

    Pored toga, utvrđeno je da je veliki broj srpskih vojnika ubijen na način zabranjen međunarodnim konvencijama. Od 22. 721 vojnika, njih 10. 180 se može dovesti u vezu sa određenim ratnim zločinima.

    U bazu podataka nije uvršteno 629 Srba za koje postoje pokazatelji da su žrtve rata, ali i ne dovoljno dokumenata da to neosporno potvrde.

    U Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina ističu da su dokazali da je broj ubijenih Srba za 17% veći od onoga što tvrdi Istraživačko-dokumentacioni centar kojim rukovodi Mirsad Tokača. Upečatljiva je razlika među podacima Republike Srpske i Haškog tribunala, koji je popisao 22. 779 žrtava srpske nacionalnosti, što je umanjeno za više od 21%.

    Od 29. 070 Srba, čak 45% je poginulo 1992. godine.

    Izvor: RTRS, Dnevnik od 12. 11. 2017. godine
  • sc_komentari - 101461 - 27.10.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (7)

    Hvataj ceker, hajmo na Sokolac


    Gotovo uvijek, kada sam ujutro dobro raspoložen, spustim sa ovog mog, beogradskog brdašca na jednu od gradskih pijaca. Ne pazarim puno, ali mi se duša ispuni mirisom plodova prirode i ljepotom boja koje ukrašavaju pijačne tezge. Volim i da progovorim sa prostim, srbijanskim seljakom, iz koga zrači nekakva vanzemaljska toplina - spreman je da se sa tobom cjenka do poslednjeg dinara prilikom prodaje proizvoda svoga mukotrpnog rada, ali će ti u nevolji dati i poslednju litru krvi ukoliko ti ona zatreba.

    Danas je takođe pijačni dan, samo ovaj put idem na Sokolac. I dok moja Ласточка (na ruskom jeziku Lastavica) leprša između šabačkih njiva, razmišljam o tome kako je dobro što smo se nas dvoje slučajno sreli na jednom placu polovnih, njemačkih automobila. Jer da mi danas nije nje, morao bih da u Sokolac idem na Kondoru, ili ne daj bože na autobusu Ustaša-prevoza iz Sokoca. U znak zahvalnosti ja nju dobro "napojim" na nekoj od Nestro pumpi, a ona meni na gorivu uštedi povratnu kartu do Balvan-grada.

    U Žljebovima zastadoh da kupim med. Cijena je negdje od 15 do 20 maraka, što glasinački med svrstava u najskuplji u okruženju. Čak je i romanijski bagremov med skuplji od onoga srbijanskog, mada bagrema na Romaniji nema ni za lijeka, pa mi nekako nije jasno od čega ga prave.

    U Sokocu najprije svratih da kupim meso. Ovaj put uđoh kod Nerića. Naručih kilogram ćevapa, jer sam komšijama obećao roštilj. Prosijedi kasapin uze tri debela papira i poče da na njih slaže ćevape. Meni se nekako učini da je i jedan papir bio dovoljan, ali bješe očigledno da matori jarac dobro zna kako se prodaju jaja za bubrege. Ćevape uzima iz frižidera, pa one crne, sa kraja tepsije, koji su već odavno napale bakterije, okreće naopačke i smješta u sredinu moje porudžbine. I bez uvida u rodni list, ocjenih starost ćevapa. Takođe zaključih da Sokočani vrlo malo jedu ovu vrstu hrane. Ne znam kakvo meso vole, ali mi se sve nekako čini da ćevape sve manje kupuju.

    Na izlasku iz radnje pogled mi privuče jedno omanje parče polu-osušenog mesa, za koje je bješe privezan poveći kanap, još iz vremena kada je taj isti komad bio domaćinska vješalica. Pomislih da bi upravo to meso išlo sa jajima za doručak, pa odlučih da i njega kupim. Kasapin uze to parče, i krenu prema vagi. I dok je pravio ta tri koraka, njegov pogled se zaustavi upravo na kanapu. Gotovo sam siguran da je u tom trenutku pomislio:

  • Ukoliko mu izmjerim i ovaj kanap, meni će za večeru ostati podeblje parče mesa, od koga ću napraviti sendvič i slatko ga pojesti uz večernju kafu.

    U isto vrijeme ja pomislih:

  • Ako mi izmjeri i onaj kanap, ja ću tražiti da mi i njega spakuje, pa ću ga ostaviti u garažu. Možda nekada kupim kravu pa ću moći da je sa njime vežem za jasle.

    Meso (skupa sa kanapom) je bilo teško negdje oko 610 grama. Nakon toga, prepredenjak odsječe kanap i baci ga u korpu, a polu-sušenu svinjetinu zamota na vagi, pazeći pri tome da ne mogu pročitati kolika je težina mesa bez kanapa.

    Izađoh na ulicu, već pomalo umoran od kupovine na sokolački način. Pomislih da bi bilo dobro navratiti kod Rusa Bakmaza, čisto da saznam šta se dešava u gradu, ali mi bješe daleko da se do njega vozim u rikverc kroz sokolačku glavnu, jednosmjernu ulicu. Naravno, postoji i druga varijanta, da napravim krug oko Sokoca, ali me duša zaboli na pomisao da treba da prođem pored porušenog hotela, za koji me vezuju najljepše uspomene moje mladosti.

    Ja mnogo volim alat! U svojoj garaži u Beogradu ljubomorno čuvam po jedan prototip krampe, budaka, motike, grabulja i drugih radnih pomagala. Zajednička crta svih njih je da nikada nisu imali nikakvog kontakra sa zemljom. Ćute oni u tami, čekajući da se u meni probudi želja da postanem radnik. Moja pobuda za pronalaženjem novih alatki me natjera da krenem do Nikolića, jer po preporuci mnogih on ima najbolji i najpovoljniji asortiman robe te vrste u Sokocu. Odmah na ulasku, pažnju mi privuče par stvari koje sam nedavno kupio u Kineskom tržnom centru na Novom Beogradu, pa upitah prodavca za cijenu. Ispostavi se da su ti sokolački proizvodi za 20% skuplji, pa upravo zbog toga i odustah od dalje kupovine. Uostalom, sem ventila za slavinu, ništa mi taj dan i nije bilo potrebno.

    Od sve ove silne kupovine, pomalo sam i ožednio, pa svratih u obližnju prodavnicu da kupim kiselu vodu. Moja omiljena voda, Mg Mivela, u Beogradu košta 60 dinara, a u Sokocu 1.20 KM, što je negdje oko 16% skuplje. Takav slučaj je i sa većinom drugih proizvoda za koje provjerih cijenu.

    Ukratko, srušiše se pusti snovi moji da je život u provinciji mnogo jeftiniji nego u velegradu. Zaključih da se iz Beograda ne isplati dolaziti u Sokolac na pijacu. Pas bio ako to još ikada u životu uradim!

    Ipak, ima i par stvari koje su dobre na Sokocu. Kao i prošli put, i danas sam sa Sokoca u Beograd odnio malo sira sa Stjenica i par kilograma bijelog luka iz Mokrog. Jesu skuplji nego u Srbiji, ali su ovi proizvodi bar naši, romanijski.

    Dok sam skretao ka svom rodnom domu, na desnoj strani puta ugledah nešto malo i ušato. Od tog stvorenja mi se učini nekakav vanzemaljac, ili bar osoba koja je rođena kao rezultat vanmaterične oplodnje. Stoji ono pored svog svemirskog broda, koji i nije baš pravi svemirski brod, već nekakva vrsta ogromnog džipa, kakav nemaju ni mafiozi u Beogradu. Farovi su u obliku potkovice, ili još bolje rečeno dva ustaška slova "U" koja bodu jedan drugog. Pomislih da bi to moglo biti neko lice sa maskom. Intuicija mi govori da se u Sokocu snima neka serija, poput one čuvene "Star Track: Deep Space Nine". Glumci su svi građani, a taj čudni vanzemaljac ugrožava njihovu koloniju, u želji da građane Planete Sokolac uništi ili bar protjera iz njihovog legla.

    Na povratku za Beograd, pomislih kako bi bilo lijepo upozoriti moje naivne istomišljenike da odustanu od odlaska u Sokolac u svrhu kupovine. Budala uči na svojim a pametan iz tuđim greškama. Kada su u pitanju med i meso treba da se drže dobrog, starog srpskog seljaka, a nostalgiju na rodni kraj mogu da ugasi i u albumu za slike. Sokolac tamo već odavno mnogo ljepše izgleda.
  • srbija - 101351 - 20.10.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (6)

    Spektakl na Vojnom aerodromu u Batajnici


    Danas su nad Batajnicom i Beogradom letjeli orlovi, laste, galebovi, ali i migovi 29, koje je Srbija dobila na poklon od Rusije. Pravi spektakl su napravili ruski Striži, grupa od šest ruskih aviona SU-30SM, kojima upravlja šest ruskih vitezova, borbrnih pilota prvog ranga. Ovacije i pokoju suzu u očima izazvala je njihova pilotska smjelost, u akrobacijama kada su se avioni približavali i do metra udaljenosti jednog od drugog. Svaka vam čast braćo.

    I organizacija spektakla je bila poprilično dobra. Ove godine nije se naplaćivao ulaz, kao što je to bilo za vrijeme onog Hrvata Tadića i njegove kvazi elite. Vučić je u svom govoru najprije pozdravio Milorada Dodika, pa tek onda Sergeja Šogua, zbog toga što tako protokol nalaže. Na aerodromu je bilo moguće kupiti sendvič i poneko bezalkoholno piće, a poslije ceremonije ljubazni mladi vojnici su nas pozvali na vojnički pasulj, u kome je bilo mnogo više mesa nego u onom našem, ratnom.

    Nakon završetka spektakla, autobusi GSP-a su nas prevezli onih 4 kilometra, do mjesta gdje smo parkirali svoje aute. Naravno, oni sa protekcijom su mogli da se voze i do aerodroma.

    Sve u svemu, lijepo proveden dan. Ukoliko niste bili tamo, ne propustite sledeću godinu jer vjerujem da će da bude isto tako zanimljivo i dobro.

    Još da pomenem da je među ovih 20. 000 posjetilaca bilo i dosta stranaca, koji su nekako saznali za ovu atrakciju, mada su (čini mi se) naše medije nekako potkazale u propagiranju ovoga događaja - valjda zbog toga što su Rusi bili zvjezde dana.

    akcije - 101347 - 19.10.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Tužna sudbina porodice Ilić


    Danas je Blic objavio ovu potresnu priču pod nazivom: "BOJIMO SE MRAKA, NOĆU SE IZ ŠUME ČUJU ŠAKALI" u kojoj se govori o strašnom životu porodice Ilić koja sa četiri dječaka i jednom djevojčicom živi u zarđaloj olupini broda. Molim vas da pogledate prije nego što nastavite čitati moj komentar.



    Priča me je potresla u tolikoj mjeri da sam počeo da razmišljam o tome da im kupim neku kuću u vrijednosti 3000 evra, ako ne nađem ništa bolje onda može i ova koju možete pogledati ako kliknete ovdje. Ova kuća se takođe nalazi u blizini Vršca, a za njihovog oca bi se otvarila mogućnost da se bavi pčelarstvom.

    Naravno, za ovu akciju bi mi bila potrebna i vaša pomoć. Ukoliko ste spremni da učestvujete u ovoj akciji, molim vas da ostavite svoj komentar. Napominjem još jednom, ovako bismo pomogli četiri dječaka i jednu djevojčicu.

    Napominjem da je ovaj moj članak u ovom trenutku samo ispitivanje broja zainteresovanih za ovu akciju, nikakve kupovine neće biti bez kontaktiranja porodice i njihove saglasnosti za kupovinu, a to bih uradio u samo u onom trenutku kada obezbjedimo dovoljno sredstava za istu.

    Originalni članak, vezan za tešku situaciju ove porodice, možete pogledati ako kliknete ovdje.
    srbija - 101299 - 08.10.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Ljepote Srbije: Oplenac, Topola


    Danas se u Topoli završio još jedan "Oplenački vašar", ove godine poznat pod nazivom 54. oplenačka berba groržđa. Na ovogodišnji vašar došlo je više od 200.000 ljudi, među njima i moja malenkost, u namjeri da probaju i kupe dobro vino i med, te da pojedu po komad mesa sa ražnja. Kući se zadovoljno vraćaju sa punim torbama grožđa i dunja, odlazeći zadovoljno noseći na svojoj odjeći mirise pljeskavica, kobasica i pilećih bataka. Pred vama se otvori čitav jedan svijet, jer ste uz svo ovo zadovoljstvo, koje ste pružili svom stomaku, upoznali i djelić istorije ovog izuzetno važnog kraja.

    kosovo - 101053 - 12.08.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (2)

    Mr. Dejan Tanić: Čije je Kosovo?


    forum - 101019 - 05.08.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Potreban pristup računarima u Americi, Austrailiji, Njemačkoj...


    Za potrebe ovoga portala jako mi je potreban pristup jednom računaru iz gore navedenih zamalja, a u obzir dolaze još neke zapadne zemlje. Ukoliko imate računar koji je na internetu, a spremni ste da pristup istom podjelite sa mnom, javite mi se putem ovoga foruma, poruku neću objavljivati. Nije mi važno koji operativni sistem imate na tom računaru, potrebno je samo instalirati Team Viewer. Ostavite mi svoj SKYPE ime, ili Viber/Whatsapp kontakt. Unaprijed zahvalan!
    rat_danas - 100965 - 24.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    (23.07.1992) Zločin u selu Jabuka


    Pripadnici tkz. Armije BiH su iz pravca Goražda upali u ovo srpsko selo i na svirep način su ubili 43 osobe, među kojima je bilo i djece. Najmlađa žrtva ovog pokolja je bio trinaestogodišnji dječak Novo Elez.

    Preživjeli ističu da su imena zločinaca poznati, a neki su i saslušavani. Ipak, za ovaj zločin nikada nisu podignute optižnice, i sve su prilike da se čeka da umru svjedoci, ali i izvršioci.
    srpsko_poreklo - 100951 - 19.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    Porijeklo Srba: Šta zaista kažu Genetika i Arheologija?


    sudjenja - 100919 - 09.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (4)

    Sudbina Petra Kovačevića iz Dobruna


    Petra Kovačevića sam upoznao slučajno, prošle godine dok sam u prolasku kroz Dobrun zastao da u jednoj omanjoj prodavnici kupim nešto za osvježenje. I dok sam zadovoljno pijuckao Koktu, u prodavnicu uđe čovjek sa šajkačom na glavi. Lice mu bješe izborano pod teretom godina, izgledao je nekako stariji nego što u stvari jeste. Ponudih ga pivom, što on sa zadovoljstvom prihvati.

    I tako, dok smo stajali u hladovini, nagovjesti Petar da ima nekakvih problema sa bosanskim pravosuđem, i da je optužen za stvari koje nije počinio. Pomenu i to da je osuđen na 6 godina, ali da se nada da će mu Žalbeno vijeće izađi u susret i usvojiti primjedbe koje ima.

    Kasnije sam na internetu našao da ga Kadesa Kasapović tuži da joj je 1992. godine u Dobrunu ubio oca. Interesantno je i to da ona nije bila svjedok tog događaja, već prenosi iskaz svoje dvije komšinice, koje su do sada obje pokojne. U svakom slučaju, Državnom tužilaštvu BiH je i to bilo dovoljno da osudi Petra Kovačevića na 6 godina zatvora.

    Nedavno sam ponovo prošao kroz Dobrun. Upitah jednog od mještana za sudbinu Petra Kovačevića i saznadoh da je on prije par dana otišao u Foču da odrobija ono što mu je Sud za ratne zločine odredio. Petar je pred svoj odlazak morao da proda par volova koji su bili ponos negovog domaćinstva. U kući je ostavio bolesnu ženu, koja nema nikoga da joj pomogne u njihovoj muci.

    Petar Kovačević je još jedna žrtva bosanskog tužilaštva koji osuđuje samo Srbe. Oni to rade sistematski, u svakom mjestu, gradu, pa čak i selu, pronalaze po jednu žrtvu koja treba da bude primjer Srbima da sa muslimanima nema šale. U isto vrijeme, na stotine muslimanskih dželata, poput Nasera Orića i njemu sličnih, oslobođeni su optužbi za zločine nad srpskim narodom ili su za svirepa ubistva desetina srpskih civila osuđeni na minimalne kazne, i po nekoliko puta manje od one koju treba da odrobija Petar Kovačević.

    Dokle će sve ovo da traje? Ima li na ovom svijetu pravde za Srbe i srpske žrtve? Da li je pravično da mi Srbi samo okrećemo glave kada "kadija" drugome sudi, i praviti se da nas ovo ne interesuje - sve dok i nekoga od nas stigne sudbina Petra Kovačevića iz Dobruna?
    pravoslavlje - 100917 - 09.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Pravoslavni egipatski Kopti


    1sr - 100913 - 08.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (1)

    Spomenik srpskim kraljevima u Parizu




    U prestižnom šesnaestom arondismanu, na obodu Bulonjske šume, na Trgu Kolumbija, nalazi se skver koji nosi ime kralja Aleksandra Prvog od Jugoslavije, na kome je podignut monumentalni spomenik kraljevima Petru i Aleksandru Karađorđeviću.

    Autori spomenika, koji je svečano otkriven 19. oktobra 1936, su ugledni francuski vajar Maksim Real del Sart i arhitekt Anri Šaje. Konjička skulptura, ukupne težine osam tona, izrađena je od livene bronze. Masivni postament krase tri bareljefa, isklesana u granitu.

    Na čeonoj strani, na francuskom jeziku, ispisan je epitaf koji glasi: Aux Rois Pierre Ier de Serbie le Libérateur et Alexandre Ier de Yougoslavie l'Unificateur (Kraljevima Srbije i Jugoslavije, Petru Osloboditelju i Aleksandru Ujedinitelju).
    rat_danas - 100859 - 02.07.2017 : Zeljko Tomic Sokolac - best (0)

    (30.06.1992) Formirana 1. novogradska brigada


    Na danaČnji dan, 30. juna 1992. godine formirana je 1. novogradska brigada. U toku Odbrambeno-otad#binksog rata kroz ovu brigadu je prošlo oko 6500 boraca, od kojih je 238 boraca poginulo a 655 je ranjeno. Još 5 pripadnika ove brigade vode se kao nestali.




    Idi na stranu - |listaj dalje|