fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

srbija - 31082 - 28.05.2011 : Vuk Gradinski - best (0)

Kuda idu Srbi?


"Prokleta je zemlja u kojoj su paščad puštena a kamenje svezano" (M. Bećković).

Srbijanski režim mi se definitivno zgadio kad sam vidio Džaju vezanoga, simbola jednog od četiri stuba srbstva. Sada su isto tako spengali i simbola srbskog otpora protiv islamskog fundamentalizma, tj. ono što je od simbola ostalo. Jeste da general sada u onom demode kačketu više liči na Nikolu Nikića nego na sebe samoga, ali on ostaje neizbrisiva gromada i posljednji (ne zadnji) istinski junak svekolikog srbstva.

Kreatori novog svjetskog poretka, zvijer sa sedam glava i deset rogova, ma koliko se upinjali, neće srbskom junaku ukaljati obraz prikačivši mu djelo koje su sami smislili u svojim poganim glavama i podvalili mu kao kukavičje jaje preko svojih satrapa. Isti oni koji su raspeli Bogočovjeka sada raspinju i muče cijeli jedan narod koji im se ne pokorava.

Kukavac Boris Tadić je pošteno zaradio svojih 30 srebrenjaka i sada nemuštim jezikom sam sebi plete lovorike. Bratski režimi u obje zemlje srbske pilatovski peru ruke i posipaju se pepelom. Kažu "Očekujemo pravično suđenje"! ? Od istih onih koji i do sada "pravično" sude Srbima.

Čak i SPC ćuti dok vođe i njihovi savjetnici vode narod srbski u zagrljaj zvijeri, obećavajući im zlatne kašike kad "uđu u Evropu". Kao da niko ranije nije tamo otišao. Ostala je još samo jedna stepenica. Priznanje države Kosovo.

"Igra ludo kolo oko manita svirača", što bi rekao Nebojša Jevrić.
srpska - 27433 - 31.03.2011 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (0)

Orden Njegoša


Najnoviji laureati Ordena Njegoša su vrhunski laktaški tajkuni. Doduše, kolo je bez kokana (Stankovića) ali ni ovi nisu male mace. Kako bi se osjećao veliki Njegoš da može vidjeti ko mi se kiti imenom, nije teško zaključiti poznavaocima njegovog opusa.

Orden Njegoša je ustanovljen 1993. godine sistemom odlikovanja Republike Srpske definisanim Ustavom Republike Srpske u kome se kaže: "ordeni su javno priznanje Republike Srpske koje se dodjeljuje licima ili instituciji za izuzetne zasluge prema Republici Srpskoj. "

Orden Njegoša ima tri reda. Njime se odlikuju pojedinci, preduzeća, ustanove i druge organizacije za izvanredne radne podvige i zasluge u privredi, nauci i kulturi te duhovnom razvitku i opštem napretku Republike Srpske.

Dodjeljivali su i dosadašnji predsjednici ovaj orden, doduše ne baš ovako masovno, ali su naši najsvježiji dobitnici, zbog svojih "izuzetnih zasluga za Republiku Srpsku", dodati u zanimljivo društvo. Ovaj orden je dodijeljen (posljednjih godina):

  1. Ukazom predsednika Republike Srpske od 9. januara 1994. godine list "Glas srpski" odlikovan je Ordenom Njegoša prvog reda.
  2. Za posebne zasluge i doprinos za Republiku Srpsku, a povodom krsne Slave MUP-a, Svetog Arhangela Mihaila, Predsednik Republike Srpske Dragan Čavić je 20. 11. 2003. godine posmrtno odlikovao Ordenom Njegoša prvog reda Željka Markovića, načelnika Centra javne bezbjednosti Srpsko Sarajevo.
  3. Predsednik Republike Srpske Dragan Čavić odlikovao je Gimanziju u Banjoj Luci Ordenom Njegoša prvog reda, povodom stote generacije maturanata. Ovo priznanje primio je najbolji učenik stote generacije Miljan Petković.
  4. Bivši predsednik Skupštine grada Srpsko Sarajevo, bivši gradonačelnik Srpskog Sarajeva Predrag Lasica posmrtno je odlikovan 25. juna 2005. godine od predsednika Republike Srpske Dragana Čavića Ordenom Njegoša drugog reda. Na predlog mitropolita Dabrobosanskog gospodina Nikolaja, Sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao je Predraga Lasicu Ordenom Svetog Save drugog reda.
  5. Predsednik Republike Srpske Mirko Šarović odlikovao je 13. 05. 2002. godine JODP za telekomunikacije Republike Srpske Ordenom Njegoša I reda za sveukupni razvoj Republike Srpske.
  6. Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", Banja Luka, 1996. godine je odlikovao Predsednik Republike Srpske Ordenom Njegoša trećeg reda.
  7. Kolo srpskih sestara, Banja Luka, je odlikovao Predsednik Republike Srpske Ordenom Njegoša trećeg reda.
  8. Ordenom Njegoša prvog reda 2001. godine odlikovano je KUD Veselin Masleša, Banja Luka.
  9. Ministar nauke i kulture Republike Srpske Mitar Novaković u prisustvu predsednika Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske, Dragana Kalinića i Mladena Ivanića, uručio je 12. 09. 2002. godine šefu Kancelarije francuske ambasade u Banjoj Luci Ivu Manvilu Orden Njegoša trećeg reda. Manvil je prvi strani državljalin odlikovan ordenom Republike Srpske. Orden mu je dodijeljen za uspješnu višegodišnju diplomatsku misiju i unapređenje kulturne saradnje Republike Srpske i Francuske.
  10. Orden Njegoša drugog stepena Republike Srpske, odlikovanje kao najboljem naučniku Rusije u 1993. godini dobila je Jelena Jurjevna Guskova, doktor istorijskih nauka iz Moskve.
cemerno - 27351 - 23.03.2011 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (1)

Prezime, nekad i sad


U vezi sa podacima o pokolju koji se desio na Čemernu u junu 1992. godine postoji veliki broj kontraverzi, nedoumica i dilema a neke su vezane i za osnovne podatke o samim žrtvama. Jedna od njih javlja se i kod podataka o poginulom Novku Ćetkoviću (Cvjetkoviću), a postoje "krivi navodi" vezani i za neke od ostalih žrtava.

Na našim prostorima (mislim na tzv. "planinski" dio teritorija opština Ilijaš i Vareš) mnoga prezimena su vremenom mijenjana, da li po ličnoj volji pojedinaca ili zato što je to kakav pisar tako zapisao. Neki su "frizirali" sopstvena prezima, nekima je narod nadijevao sasvim druga, neke su age tako prozvale...

Nikada, od đeda ili bilo koga drugog, nisam čuo da na našem području postoje Cvjetkovići. Ćetkovići su tu živjeli, slavili slavu Obnovljenje hrama svetog velikomučenika Georgija- Đurđic (16. novembra). Od Miloje Ćetkovića (poznatog i kao Živković) sam slušao da su oni jedan rod sa Ćetkovićima iz Crne Gore kao i to da je na Čemernu poginuo njegov rođak Novko. Prezime Cvjetković je karakteristično za "burski" kraj i nije mi jasno kako se sad javlja umjesto "Ćetković", ali ako je u pitanju kćerka žrtve koja tako tvrdi, nema razloga za nevjerovanje.

Takođe, u većini podataka o žrtvama pojavljuje se prezime Bunjevac iako je, bar na našem području, poznato da se to prezime izgovara "Bunijevac" te bi, ako se već držimo Vukovog gesla "piši kao što govoriš" to prezime trebalo pisati onako kako se i izgovara.

Prezime "Mičić" u stvarnosti nikada nije postojalo na Visoravni kao ni ime "Mičo", nego Mićić ali je ono izmijenjeno od strane onih koji barataju sa 28 glasova ("nema tvrdo i meko ć i đ", govorio bi moj nastavnik Dragutin prije nego ošamari đaka koji brka ove glasove).

Pranđed moga đeda, kada je došao sa područja koje je sada u Crnoj Gori, prezivao se Damljanović, ali je to prezime kasnije "frizirano" u Damjanović, tako da izvorno prezime niko ne nosi. Takođe, Lazendići su izvorno Lazande, Trifkovići su Trivkovići...

Mislim da bi mlađim naraštajima trebalo ostaviti istinite podatke o događajima čiji smo savremenici, bar imena žrtava da budu ispravno napisana.
bors - 26456 - 13.02.2011 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (0)

Čađava dvocijevka


"Mati ti ga rodila, a nije ti ni brat ni sestra... ", kaže glumac Emir H. u najstarijoj "Audiciji", u skeču o Reganu i Mikuliću. Čitajući post pod brojem 26. 445, koji je potpisao neko ko "nije ni drug ni prijatelj" Dražana Perendije, teško se oteti utisku da autor teksta nije sam Dražan.


Dobro, možda postoji neko ko mu nije ni ono ni ono drugo a zna mu sadržaj ormara, marku cigareta kojim se truje, kad zloupotrijebi službeni auto, šta je zaplijenio u Ustiprači...

Iz ovog posta saznasmo te pikanterije o liku i djelu Dražanovom, kao i to da je on savjestan direktor neke fabrike. Radi se o firmi "Fabrika za proizvodnju žice" AD iz Novog Goražda, jednoj u lancu fabrika u kojima je vlasnik bivšeg državnog kapitala Momo Mandić i koja već duži vremenski period više ne radi nego što radi. Da li Dražan pošteno odradi svojih 2. 000 KM zna gazda, naravno.

Samim tim što obavlja javnu funkciju Predsjednika predsjedništva BORS-a (kolektivna odgovornost naslijeđena iz režima koji je prethodio) Dražan je i javna ličnost i kao takav podložan kritici, kako boraca koje zastupa tako i nas boraca koji nismo potčinjeni mu članovi Organizacije. Svojim potezima u dešavanjima u vezi sa (ne)zadovoljstvom boraca mjerama koje nameće vladajći režim Dražan je nedavno uputio cjelov Jude Iskariotskog svim borcima u Srpskoj, a da li je dobio pošteno zarađenih 30 srebrenjaka zna on i "26 445". I Milorad, naravno.

Kad svojim djelom zasluži poštovanje Dražan Perendija će ga dobiti od svih čestitih i iskrenih ljudi. Do tada će rukovodstva mjesnih odbora BORS-a birati lokalni partijski šefovi, mjesni odbori potom će na tajnim sastancima iz reda podobnih članova birati delegate u Opštinskim skupštinama BORS-a a ti delegati birati rukovodstva opštinske organizacije boraca i svoje predstavnike u republičkim skupštinama BORS.

Prije nego što zasjednu u Republičku boračku skupštinu, izabranim predstavnicima saglasnost će davati Regionalni odbori partije na vlasti. Ti predstavnici će na kraju aminovati rukovodstvo republičke BORS, koje je prethodno nametnuto od (naravno) partije na vlasti. A borci će dobijati godišnju nagradu u visini cijene jednog "Volter-volfa" za svaki mjesec proveden na ratištu.
bors - 26430 - 10.02.2011 : Vuk Gradinski Srpske - best (0)

Što su borci smešniji...


Čitajući tekst koji je objavio Zoran Janković prisjetih se istinitog događaja iz daleke (zar već! ? ) 1988. i studentskih protesta čiji sam bio učesnik i svjedok.

Zakuvalo se bješe opasno, pa nakon 5-6 nemirnih dana rekoše da će nam se obratiti i drugovi odozgo, da saslušaju muke studentske i pripomognu koliko mognu.

I tako (što bi rekao Radašin), nađoše se u isto vrijeme i na istom mjestu masa studenata koja misli da zna šta hoće a ispred drug Savo Čečur, Marko Ćeranić, Munir Mesihović, Ivo Komšić, rektor Kecmanović.... sve sama elita, plus razni podrepaši, genteri i ostali po Bog zna kojoj funkciji. Hoće da čuju glas studentski, vox populi vox dei.

Poslije početnog ćutanja (ko će prvi da zalila) javi se moj kolega sa fakulteta Dragan Pejić, rodom od Bratunca i stanovnik doma na Bjelavama (inače je pomalo trokirao ):

  • Iiiiiii... zašto koke na Bjelavama nemaju batake! ?
    Kad vidje da niko ne konta šta je htio reći, on nastavi:
  • Pa da, dobijemo za ručak i krila i ono bijelo a nigdje nema bataka!

    Nakon opšteg urnebesa diskusija je otišla u pravcu kud je otišla, rezultat je bio da smo dobili bonove za kupovinu u posebnim prodavnicama koje su ih primale i valjda prenos dva ispita, a i bataka nije smjelo faliti... Izostalo je i kozaračko i Drug Stari (on opravdano) a sve je nekako ličilo na "osam šezdeset". Kasnije je, u umjetničkoj obradi Nadrealista nastala igrana verzija.

    Tačno je, ova farsa od boračkih protesta i naročito hepiend proistekao iz istih neobično podsjećaju na navedeno. Valjda se negdje u političkim školama ovo izučava kao templejt za neutralisanje nezadovoljstva mase tipa "slepci tumaraju u gomili".

    Vidijevši na TV ozareno lice vođe nezadovoljnih srpskih boraca kako saopštava rezultat obrade na sofi u šefovom kabinetu (a iza njegovih "metar preko leđa" i impozantne glave očešljane osmijehe Pantelije i Milorada), kako razdragan i svježe opranih moždanih ćelija likuje što je zadobio milost šefovu i "izganjo" svojim podržavateljima po 2, 80 KM za svaki mjesec proveden na ratištu, šta drugo zaključiti nego "od koga je i previše je". Sa onakvim intelektom jednog minobacačlije, koji je valjda dodavao mine i sanduke ( ne vjerujem da je znao zauzeti elemente daljinara i uglomjera, potrefiti punjenje i ne pobrkati pikete) borci su postigli vrh vrhova.

    Sada im preostaje da preture i ovu godinu, srećni i zadovoljni jer su dobili svoje. Sledeća godina je izborna pa para faliti neće, a i oko izbora svi ih se sjete. Do tada će moći gledati kao raste voćnjak ( valjda će ga zasaditi) vunderkinda Igora, za koji je u osamnaestoj godini dobio podsticaj od 3 milona republičkih ka-em-ova ( tek da nije na ulici i ne troši gudru), kako napreduje autoput B. Luka- Laktaši čiji kilometar košta 37 miliona eura ( isti takav kroz Alpe, Ande, Kordiljere ili Roki Montajns košta u prosjeku 9 miliona dolara po kilometru), slušajući i gledajući vijesti o tokovima meda i mlijeka u Srpskoj koje će im u dnevniku saopštavati trepćuća konkubina (kad je Snežana deložira).

    I tako, i ovo se završi a da nije ni počelo. Što reče Vlado Gaćina u nekom partizanskom filmu :

  • U životu je najvažnije ostati živ. Sve ostalo se nekako nakurika.
  • bors - 26292 - 28.01.2011 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (1)

    (Ne)boračka organizacija


    Nisam član BORS-a niti spadam u kategorisane borce ali, imajući u vidu činjenicu da živim i radim na prostorima na kojima djeluje ovo udruženje, poznate su mi i neke stvari u vezi sa funkcionisanjem istog.

    BORS (nastala 1993. godine) je udruženje građana-nevladina organizacija koja, za razliku od većine drugih NVO, nema strani izvor finansiranja, nema nikakav sem opštinskih i republičkog budžeta na koje se od osnivanja zalijepila.

    Kategorizaciju boraca vrši BORS a uvjerenja o kategoriji daje nadležno ministarstvo. Rezultat toga je da su u velikoj većini svi borci 1. kategorije, da je inflacija prvokategornika rak-rana koja razjeda BORS. Sve sami elitni borci, i onaj što je sponzorisao rovaše i Željkov drug što je prevozio čorbu u Sokocu. Plus velike ribe, bez čijeg ratnog bavljenja biznisom "borci ne bi imali šta jesti ni ispucati".

    Kod nas važi staro pravilo da onaj koji daje pare iz budžeta (dakle: zajedničke, narodne) i odlučuje ko će da ih troši. Stranke na vlasti upravljaju budžetima pa je uobičajeno nepisano pravilo da predsjednike opštinskih boračkih organizacija bira opštinski odbor stranke na vlasti, odnosno, u najvećem broju slučajeva predsjednik tog odbora lično, iz reda podobnih i sebi odanih likova koji imaju kakvo - takvo učešće u ratu.

    Svi dosadašnji predsjednici BORS-a na republičkom nivou bili su ili jesu političari isključivo iz zapadnog dijela Republike Srpske, valjda zbog blizine centru moći koji ih postavlja. Borci iz istočnog dijela u rukovodstvu republičkog BORS-a imali su poslednjih petnaestak godina izvjesnog Mihajla Parađinu sa Pala, koji je podoban svakoj vlasti, a za koga na Palama malo ko zna gdje se i kako borio.

    Dugo godina imali smo situaciju da je borce vodio i predstavljao Borislav Bojić, predratni vatrogasac iz Prijedora, koji je istovremeno bio i poslanik u Skupštini RS i potpredsjednik Srpske demokratske stranke. To je dovodilo do nonsensa kao npr. da predsjednik BORS glasa za premijera Branu Miljuša, klasičnog dezertera.

    Sadašnji predsjednik i vođa boraca Pantelija Ćurguz došao je na funkciju linijom SDS-a ali je promjenom vlasti i on promijenio stranačke boje tako da ga je u dobijanju novog mandata podržala partija "Milorad Dodik". Sada je Panta u procijepu između boračkog nezadovoljstva i šefove volje.

    Režim nema sredstva za isplatu boračkog dodatka, a to je 2, 80 maraka za svaki provedeni mjesec u zoni borbrnih dejstava, što će reći 120 maraka godišnje ili 10 maraka mjesečno za prvokategornike. Eto zašto je dobra (za režim) kategorizacija koja je proizvela inflaciju boraca. Nije isto dugovati po 100 maraka za 200. 000 ljudi i dugovati po 1000 maraka za 20. 000 ljudi, jer će vas ovi drugi za te pare pojesti.

    Sve ovo napisah iz razloga što smatram da borci sem iluzije da im nešto pripada u suštini nemaju nikakva primanja po osnovu zasluga iz rata. Za stvarna boračka prava treba se tek izboriti. Ipak treba od nečega i početi a to neka bude i ova milostinja koju im sada ne daju.
    dezerteri - 26257 - 25.01.2011 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (1)

    Ponositi Dezerter


    Kao jaje jajetu srpski dezerteri liče jedni na druge. Oni su imali razlog, i to dobar i opravdan, za bjekstvo (mada većina tvrdi da su išli polako). Oni su, kao, skontali šta je posrijedi i uhvatili se noge i Majke Srbije. Bjeganova majka ne kukala, a Stojanova... Djedovina, roditelji, braća, sestre i ostala rodbina neka se snalaze. Ostaju budale i nekontaši, pa neka ih brane.

    A mi što smo ostali? Pa ko nam je kriv kad nismo "skontali" u vakat, kao naš Dezerter.

    Ipak, i nama što se ne svrstasmo u tu okuženu i osramoćenu sortu nije trebalo mnogo napora za uvidjeti već na samom početku ratne nesreće ko nas vodi, kako nas vodi i kuda nas vodi. Međutim, mi što smo ostali do kraja nismo valjda bili iz tog dezert-foldera ili "sa iste strane međe" sa onima koje je srce junačko odvelo iza sedam gora. Nije nas sve isti quratz pravio.

    Postoji nešto što se zove obraz, čast, poštenje i poštovanje preživjelih i žrtava. Može se pobjeći od ljudi i od sebe samoga, ali od Boga nikako.
    bosna_komentari - 25862 - 23.12.2010 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (0)

    Miris kiše, krvi...


    Sveti Vladika Nikolaj Velimirović napustio je ovaj svijet 1956. godine. Borba dobra protiv zla prožimala je njegov ovozemaljski život a sve što je izrekao "kroz tamnički prozor" jasno definiše i sve nedaće i jade ovovremenog našeg doba.

    Svetitelj je rekao :

    U toku vekova oni koji su raspeli Mesiju Gospoda Isusa Sina Božjega, stvorili su od Evrope glavno bojište protiv Boga, a za Đavola. To je danas glavno bojište Židova i oca židovskog Đavola protiv Oca nebesnog i porotiv Sina Njegovog Jedinorodnog, od Deve vaploćenog i protiv svetinje Duha Svetoga.

    To Evropa ne zna, i u tome je sva očajna sudba njena, sva mračna tragedija njenih naroda. Ona pre svega ne zna čija je. Onda ona ne zna ko joj je prijatelj, a ko neprijatelj. Ona ne zna koga da zove Ocem a koga Sinom, zbog čega je popljuvano u njoj očestvo i sinovstvo, roditeljstvo i čedstvo. Ona ništa ne zna osim onog što joj Židovi pruže kao znanje. Ona ništa ne veruje osim onog što joj Židovi zapovede da veruje. Ona ne ume ništa da ceni kao vrednost dok joj Židovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti.

    Njeni najučeniji sinovi su bezbožnici (ateisti), po receptu Židova. Njeni najveći naučnici uče da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni političari kao mesečari u zanosu govore o jednakosti (ignoranciji) svih verovanja i neverovanja, tj. ono što Židovi hoće i žele, jer im je potrebno prvo da se izjednače zakonski sa hrišćanstvom, da bi posle potisli hrišćanstvo i učinili hrišćane bezvernim, i stali im petom za vrat.

    Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola. I to je sve u nameri da Hrista ponize, da Hrista ponište, i da na presto Hristov stave svoga jevrejskog mesiju, ne znajući ni dan danas da je to sam Satana, koji je otac njihov i koji ih je zauzdao svojom uzdom i bičovao ih svojim bičem.

    Braćo moja, što Židovi tako čine protiv Boga Oca i Sina Božjeg Gospoda Isusa Hrista, to nije nimalo za čuđenje. Jer je sam Gospod Hristos, vidoviti i nepogrešni, rekao da je otac njihov đavo i da oni čine slasti oca svoga. Ali je za čuđenje da su se Evropejci, kršteni i miropomazani, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe. To je za čuđenje u naše vreme, i nista više u svetu.

    Sve drugo je manje važno ili nevažno. Ali je najvažnije kako je hrišćanska Evropa postala sluškinja Židova i kako je otpala od Oca svetlosti i priznala đavola za svoga Oca u svima mislima i zeljama i delima svojim. O tome treba da mislite, braćo Srbi, i u vezi s tim da ispravljate put svoj pre svojih misli, želja i dela. Da se ne nađete kao sinovi satanski! Nek vam je Hristos u pomoći. Amin. "

    Nikolaj Velimirović "O Jevrejima", u: Nikolaj Velimirović Reči srpskom narodu kroz tamnički prozor: (iz logora Dahau), Ihtis-hrišćanska knjiga. , Beograd 2000 (str. 193-194)
    nisici - 25557 - 13.11.2010 : Vuk Gradinski Nišići - best (0)

    Stvari sa Nišića


    Uvaženi gospodin Velimir kaže da mu se ne dopada pisanje "Nisic Nis", sa čim se i ja slažem. Ne znam čime je dotični motivisan, ali je njegov tekst tendenciozan i zlonamjeran.

    Napisati da je Josipović bio neborac i druge nebuloze je glupost prve vrste. Ali, kad se neke stvari već pominju od strane "Nisic Nis"-a i Velimira, red je da budu pomenute i iz ugla neposrednog učesnika i svjedoka, moje malenkosti.

    Pokojni Dragislav (Uroš) Motika - Daca bio je komandant Nišićkog bataljona od 8. 12. 1992. do 20. 2. 1994. godine kada je razriješen dužnosti i kao kapetan I klase raspoređen na poslove operativca u IKM na Nišićima. Zajedno sa njim i drugi članovi komande bataljona, S. M, P. M. i pokojni Marko Trifković su prešli na IKM, kod Roberta Jovanovskog, dok je u komandi bataljona od "stare ekipe" ostao jedino pomoćnik komandanta za bezbjednost, dok su u novi sastav komande bataljona ušli dotadašnji borci iz Interventnog voda i sa prve linije.

    Komandant Ilijaške brigade u vrijeme ovih dešavanja bio je Miloš Delić, čiji dolazak na mjesto komandanta brigade se poklapa sa ovim promjenama.

    20. 10. 1994. godine Nišićki bataljon je prebačen iz Ilijaške brigade u Prvu romanijsku brigadu, a gore pomenuti kadrovi sa IKM u Operativni štab nove brigade, koji je bio u istom objektu.

    Daca je poginuo u Hadžićima 2. 11. 1994. godine kao oficir u komandi Prve romanijske LPB.

    Što se tiče Dacinog nasljednika na mjestu komandanta bataljona, a koji je to bio i nakon 20. 10. 1994. , "zbog kukavičluka ga umalo nije strijeljao Milošević", napisa "Nisic Nis". Ovo je apsolutno tačno, kukavica Dragomir Milošević je u alkoholisanom stanju 5. 11. 1994. nasrnuo na nekog ko je najmanje kriv za ono za što je sam kriv.
    raspad_juge - 25040 - 19.09.2010 : Vuk Gradinski Republika Srpska - best (0)

    Ko počinje?


    Kao i druge Srbe koji potiču sa Nišićke visoravni, ni mene Emirovo pisanje ne ostavlja ravnodušnim.

    Emirov otac i ja smo vjerovatno "tu negdje" generacija. U istim vremenima išli u školu, JNA, možda i drugovi bili. A onda je, po Emirovom, neko od nas dvojice za pušku uhvatio i sve je otišlo dovraga.

    Naravno, to je viđenje jednog omladinca, koji sada proklinje sudbu jer najbolje godine traći u postratno vrijeme u jednoj propaloj državi bez perspektive. Za to su mu naravno krivi oni drugi, tj. mi, Srbi.

    Da je pročitao "Na Drini ćupriju" ili "Travničku hroniku" ili bar "Pismo prijatelju" od našeg jedinog Nobelovca, mogao je shvatiti u čemu je osnovni problem na našim prostorima, koji je vjekovima nerješiv. Nažalost, omladina danas generalno jako malo čita a indokrinirana islamska mladež uz to i ignoriše pisce koji ne veličaju "njihovu stvar".

    Od dolaska na Visoravan polovinom XIX vijeka do današnjeg vremena, svih šest pokolenja moje porodice bilo je prinuđeno da ratuje i to iz jednog jedinog razloga, da bi opstalo. Pri tome je uvijek na suprotnoj strani bilo stanovništvo koje govori isti jezik, znači isti narod, sa različitim načinom ispoljavanja vjere u jedinoga Boga(katoličanstvo, islaThis m).

    Ova vjekovna netrpeljivost pogodovala je bjelosvjetskim zavojevačima kod ostvarivanja njihovih podlih ciljeva. Jer, po definiciji, rat je produžena ruka politike.

    Cilj ovog "našeg" rata bio je da se razbije Jugoslavija čija je vojna industrija bila izuzetno konkurentna i orjentisana na bliskoistočno tržište, bogato naftom, pri tome raspoređena u svim republikama a naročito u BiH. Najlakši put za rasturanje bilo je iniciranje međunacionalnog sukoba, za što je najsvrsishodniji princip bio "popovi(hodže, franjevci)-topovi-lopovi".

    Da nije bilo rata naša industrija bi prošla kao i ona u okruženju (Crna Gora, Rumunija, Budgarska i dr. ), gdje nije bilo rata a svejedno je propala, jer je to posljedica uspostavljanja novog svjetskog poretka. Zapad je proizvodnju bazirao na jeftinoj radnoj snazi koja se nalazi u Kini, Indiji i zemljama Indokine. Uzalud bi mi proizvodili televizore kada se kineski televizor može nabaviti za 100 KM, nov.

    Delipare, a i drugi Srbi sa visoravni, ne prodaju zemlju u Crnoj Rijeci zato što se ne smiju na nju vratiti iz straha od odmazde. Prije dvije godine bio sam u Crnoj Rijeci i vidjeh stanje kao u većini srpskih sela u Republici Srpskoj. Preostalo stanovništvo čine starci i starice koji još nekako mrdaju. Sve ostalo je negdje odselilo, kao i Emirov otac. Nema ni krda po poljima, ni uzoranih polja. Ni zvona. Ostao je još samo ezan.

    Uslovi za pristojan i miran život su negdje drugdje.




    Idi na stranu - |listaj dalje|