fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

akcije - 91551 - 04.11.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

Pomoć komandiru Buci


Pomoć za Bucu je bila veoma hitna, jer on nema novčanih srestava, ne samo za protezu već ni za normalan život! Ja sam se u toku vikenda uvezao preko FB sa Nebom Bak i preko njega uspostavio kontak sa Bucom. Prosledio sam Bucine podatke do Minera, pa smo Miner i ja već poslali novčanu pomoć u visini od oko 160 evra. Buco mi se javi i potvrdio da je podigao novac koji sam mu poslao. Predpostavljam da je Buco podigao i onih drugih 80 evra koje mu je Miner poslao. Vjerovatno Buco trenutno nema devizni račun, a dok ne smogne snage da otvori osti, bilo bi poželjno da ljudi koji su voljni pomoći našem junaku, pošalju novac preko Western Union-a ili preko pošte, zavisno šta im je povoljnije.

Unapred hvala svima koji se jave i pomognu Buci u ovoj nezavidnoj situaciji u kojoj se našao!
akcije - 91523 - 30.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

Pomoć komandiru Buci


Neba,

našao sam tvoj tekst pod brojem 90727, pisan dana 09. 07. 2014. godine, u kome si tražio pomoć za Bucu. Moram ti reći da u njemu nije bio upućen zahtjev za pomoć nikome direktno pa je on upravo zbog toga promakao čitaocima sajta. Nakon toga ovaj sajt duži period nije radio, tako da je tvoj tekst otišao u zaborav...

Dobro je što si ponovo zatražio pomoć! Ovoga puta si puno bolje opisao Bucinu sitaciju, pa je to privuklo našu pažnju.

Naravno da se ne ljutim za ono što si napisao, iako se u tvom tekstu osjeća izvjesna doza okrivljivanja. Moram ti reći, da svi imamo nekog kome bi htjeli da pomognemo više nego drugima, pa je meni tako moj brat ba prvom mjestu, pa tek onda ratni drugovi. Usput da kažem, ovaj sajt nema svoj fond iz kojeg pomaže ugroženim borcima na prostoru bivše Juge, nego se na osnovu nekog slučaja obraćamo ljudima koji prate šta pišemo i molimo ih da im se pomogne. Kada to ide preko Željka, onda on sakuplja novac što njemu pravi dodatne troškove da proslijedi novac na željenu adresu, a na koje niko od nas ne računa.

Poznavajući Željkovu trenutnu situaciju, mislim da bi najbolje i najbrže bilo da se novac šalje direktno na Bucinu adresu, ili nekom njemu povjerljivom. Kao što vidiš, odmah su se jevili KIM, SRBIJA, MILAN PODGORICA i MINER, u želji da pomognu našim borcima, uključujući i komandira Bucu.

Ovom prilikom ti predlažem da provjeriš sa Bucom ko bi mogao podizati novac koji bi se slao preko Western Uniona, pošto će kako vidim Miner, a i ja bi poslao novac tim putem. Drugim riječima, treba nam tačno ime i prezime onoga ko će podizati novac i njegova adresa. Onaj ko bude podizao novac mora da ima svoju ličnu kartu. Bilo bi dobro da neko od bliže rodbine bude primalac novca, možda čak i djeca. Mislim da novac treba uplaćivati odmah, da ima dovoljno novca za njegovu protezu kada mu to ortopedsko pomagalo bude potrebno.

Da bi se ovo sve ubrzalo i da ne bi ćekali da Željko objavi naše komentare, predlažem da stupimo u kontakt preko mog E-mail koji Željko ima ili preko FB, pošto vidim da znaš ko sam ja pa me možeš lako pronaći. Tako ćemo ubrzati ovu akciju a njen tok možemo objaviti na sajtu!

Veli pozdrav i hvala ti na lijepim riječima koje si napisao o meni!
akcije - 91497 - 28.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

RE: Pomoć komandiru Buci


Dragi prijatelju Neba,

možda si primjetio da su ranije neki stavljali komentare na moje pisanje, "ja pa ja", pa ne bi želio da se opet stiče takav utisak, zbog čega se ne namećem u ovoj akciji koju si ti predlagao!

Ne bi želio da se opet počne sa neželjenim komentarima nepovjerenja, koji mogu uticati na ljude dobre volje koji bi da pomognu komandiru Buci! Odmah da napomenem, poželjni su isključivo komentari u kojima će se predložiti najbolji način da se Buci pomogne!

Što se mene lično tiče, ne bježim ja od nikakve pomoći ali još uvjek ne znam kome i kako pomoči?

Prije svega moram da kažem da imam takođe tešku situaciju u mojoj familiji, brat mi je prije dva i po mjeseca doživio, i daj Bože da preživi treći infarkt pa, uz višak tečnosti u organizmu i zbog slabog rada srca i probleme keje ima na kičmi su ga potpuno radno onesposobili. Iako je penzioner i ima redovna primanja u njegovoj porodici u kojoj sa njim žive još sin 28 godina koji nigdje ne radi, drugi sin od 19 godina, koji je krenuo na fakultet i žena. Postanari su i niko od njih ne radi, a penzija nije dovoljna ni da se normalno preživi. On je sad moja velika obaveza da mu pomognem koliko je u mojoj moći.

Živim daleko izvan svoje voljen zemlje i radim na građevini, što bi se reklo bauštelac. Bez obzira na teško zarađen novac voljan sam pomoći u svojim okvirima mogučnosti. Ipak, želim da se zna da nisam neki bogataš koji je u mogučnosti da pomogne u svakoj akciji, ali kako se ono kaže u našem narodu, ne pomaže onaj koji ima pare već onaj koji ima dušu.

Visina novčanog priloga nikada nije i nesmije da bude važna, važan je što veči broj ljudi koji su voljni pomoći.

Kao što sam rekao živim daleko od Republike Srpske i moj jedini način je da se na ovom sajtu obratim ljudima koji prate naše pisanje, da pomognu koliko su u mogućnosti, a od njih zavisi hoće li i koliko mogu pomoći.

Zato predlažem da ti napišeš kako se može pomoć Buci, a oni koji su u mogućnosti i imaju želju da mu pomognu, oni će se sami javiti. Koliko je meni poznato, ta proteza bi trebala da košta oko 2300 KM i ako bi socijalno snosilo neke troškove za Bucu bi se mogle sakupiti dio novca koji bi pomogao da dobije tu protezu.

Da napomenem, da bi se iz moje zemlje slao novac, najjeftinija varijanta je Western Union, jer preko bankovnog računa je skuplje ukoliko se radi o manim količinama novca.
rat_sarajevo - 91483 - 27.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

Sarajevski zavjet šutnje


Haris Jusufović: Hoću istinu šta se desilo sa mojim komšijama Srbima u Sarajevu

Objavljeno: 27. 10. 2014.

Svaki pristojan čovjek duboko je svjestan i potresen šta se desilo mom gradu od 1992-1995 godine.

Autor: Haris Jusufović


Neću da govorim o opsadi Sarajeva, ne želim. Svaki pristojan čovjek duboko je svjestan i potresen šta se desilo mom gradu od 1992-1995 godine. Neko drugi treba da se suoči sa tim, neko drugi treba svojoj djeci reći istinu da je samo za vrijeme opsade ubijeno 1600 njihovih vršnjaka, ali ja ne.

Ja sam sretnik koji je preživio opsadu grada, to mi je dovoljno.

Neću da govorim o manipulacijama brojem srpskih žrtava u Sarajevu sa jedne i druge strane. Neću da slušam priče o "sistematskom zločinu u kome je pobijeno 6500 Srba" i "svega 30-tak ubijenih Srba od odmetnutog ludaka".

Ja hoću da govorim istinu. Ja hoću da čujem istinu šta se desilo sa mojim komšijama Srbima u Sarajevu? Želim da znam ko je odgovoran za zločine, ko je naredbodavac, a ko izvršilac, i kakva je politička pozadina ratnog zločina koji se desio u Sarajevu? Želim da znam zašto su odvedene moje komšije u gluho doba noći? Želim da znam ko je ubio dvije djevojčice na Grbavici dok su se igrale? Želim da znam broj ubijenih Srba u Sarajevu? Kažu nije važan broj ubijenih ljudi, važan je čin zločina. Ne slažem se, pored samog čina zločina i te kako je važan broj ubijenih.

Kako govoriti o tome, kako se suočiti sa ratnim zločinom nad Srbima u Sarajevu, ako ne možemo nakon 19 godina od završenog rata utvrditi osnovne činjenice o naredbodavcima zločina i broju žrtava? Zašto se šapuće od uha do uha da se broj srpskih žrtava u Sarajevu kreće između 600-700? Zašto se konačno ne izađe u javnost sa tim podacima pa da počnemo čistiti svoje dvorište? Kakav se to zavjet šutnje uvukao u ovaj grad?

Upravo zbog svih ovih pitanja, na koji nemam odgovor, danas je nas 8 i jedna divna gospođa, čiji su roditelji ubijeni na Kazanima, stajalo ispred sarajevske katedrale punih pola sata. Stajalo je nas 8 i jedna divna gospođa, jer želimo da se prekine zavjet šutnje u ovom gradu. Stajalo je nas 8 i jedna divna gospođa, jer danas je godišnjica ratnog zločina na Kazanima. Stajalo je nas 8 i jedna divna gospođa da saperemo ljagu da je 20 000 Sarajlija došlo na dženazu ratnom zločincu Mušanu Topaloviću Caci na mezarju Kovači.

Stajali smo i za sve druge koji nisu izašli sa nama iz straha ili nelagode, ali će doći iduće godine. Doći će siguran sam u to, jer čast je biti sa ljudima koji drže transparent ispred sarajevske katedrale. Doći će da pogledamo u suzne oči toj divnoj gospođi koja je izgubila roditelje. Ne, nije naš problem genocid u Srebrenici, nije naš problem ni masovna grobnica Tomašica. Neko drugi mora da pogleda u suzne oči nane Have Tatarević i hiljada srebreničkih majki, ali to nismo mi.

Mi treba da iskopamo kosture naše prošlosti da bi imali budućnost. Ja neću da nosim teret ratnog zločina nad Srbima u Sarajevu, jer moja savjest je čista.

U Sarajevu, 25. 10. 2014
reljevo - 91447 - 18.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

RE: Renoviranje crkve u Reljevu


Poštovani straješino hrama,

Prije svega, želim da se Vama lično izvinem zbog tekstova koje sam objavljivao na ovom sajtu, a koji su prouzrokovali nepotrebnu burnu reakciju i raspravu o stvarima koje su, po meni bile nepotrebne i nebitne, a uticale su da se oglasite na ovom sajtu.

Moje namjer su bile istinske i iskrene da se hramu pomogne, i da ću i dalje činiti sve što je u mojoj moći da se ova započeta akcija ne prekine do konačnog završetka planiranih radova na crkvi Svetog Nikolaja u Reljevu i podizanja kapele na Rosuljama.

Hvala Vam što ste se javili na ovaj sajt i iznijeli trenutnu situaciju u vezi hrama u kojem ste strješina!

Sa poštovanjem,
Vogošćanin Pravi!
akcije - 91419 - 15.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (7)

Pomoć generalu Josipoviću


U jednom od postova pročitao sam da se neki koji prate ovu stranicu raspituju za zdravlje generala Josipovića. Mora da kažem da na taj post nisam odogovorio jer je Željko u to vrijeme bio kod generala u posjeti i donio mu novčanu pomoć koju mu je poslao Nenad Grujić iz Beograda. Kako je Željko tada naveo da će detaljnije pisati o tom susretu kada se vrati kući, ja se nisam oglašavao po ovom pitanju, očekujući svježe vijesti sa lica mjesta.

Pošto prođe dosta vrmena od tad a ne dobismo nikakav tekst, odlučio sam da napišem ono što trenutno znam o generalu. General je nakon teške životne krize, koju su mu dodatno otežale finasijske teškoće, konaćno uspio da se otrgne od opake bolesti. Daleko od toga da je opasnost prošla, ali trenutna situacija je manje zabrinjavajuća, nego onog trenutka kada se saznalo za njegovo zdravstveno stanje. Zahvaljujući Mineru koji je finansijski najviše pomogao i dalje pomaže a da ne objavljuje svoju pomoć i njegovom blagovremenom javljanju o generalovom zdravstvenom stanju, oglasio sam se na ovom sajtu sa zahtjevom da se novčano pomogne. Tada su se javili Milan iz Podgorice i Nenad Grujić sa novčanom pomoći. General je dobio i pomoć od svojih ratnih drugova iz Višegrada, koji su obilazili od kuće do kuće i sakupljali novčane priloge za svog komandanta. Koliko je general dobio novca od te akcije ja ne znam, a neželim ni da ga pitam pa ne mogu ni da objaviti visinu te pomoći.

Uglavnom, bio je to poslednji trenutak da se general počne liječiti i u tome smo mu uspjeli pomoći. Pošto je general već jednom bio operisan od ove opake bolesti, ona se vratila i ponovno otvaranje bi bio i njegov kraj. Na osnovu toga on je počeo da se lijeći na prirodnim melemima i petroleom. Situacija iz dana u dan je bila sve bolja i general se uspio izvući iz zdravstvene krize. Za to su mu bili potrebni novci koje je dobio zahvaljujući ovom sajtu i dobrim ljudima poput Minera, Milana i Nenada, koji su nesebično priskočili u pomoć sa pozamašnim novčanim prilozima.

Danas je general puno bolje i ovom priliko želim da se zahvalim ljudima, posebno u Istočnom Sarajevu i Bijeljini, koji su obećali organizovati akciju prikupljanja novčanih priloga a ništa po tom pitanju nisu uradili. Najviše sam očekivao od vogošćanskog političara koji je lažno obećavao da će završiti penziju za generala i poslati novčanu pomoć za njegovo liječenje. Na veliku žalost osim lažnih obečanja ništa nije urađeno.

Iako su obećavali Košarac Staša, Pantelija Čuriguz i još neki visoko rangirani ljudi da će učiniti sve da general dobije svoju zasluženu penziju i zdravstveno osiguranje od toga ni do dan danas ništa nema. General još uvjek nema nikakvu podršku od države!

Hvala im na tom neljudskom odnosu prema oficiru kakav je bio general Josipović!
akcije - 91379 - 12.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (7)

Milan iz Podgorice: donator za Nikolu i Generala


Poštovani forumaši,

Rasprava oko crkve Svetog Nikolaja u Reljevu me je sprečila da obajvim jednu humanitarnu akciju koja se provodi zahvaljujući objavama naših tekstova preko ovog sajta.

O čemu se radi!

U nekoliko navrata sam već spominjao na sajtu u kokvom se psihičkom stanju nalazi Nikola Galinac, pa ću ukratko samo još jednom da vas podsjetim.

Marko Galinac, otac našeg heroja Radenka Galinac-Galija, odlučio je da unuka Nikolu prebaci iz prijedorskog doma za mentalne bolesti u takav sličan dom u Novom Sadu, zbog povoljnijih uslova i boljih mogućnosti da Nikola završi neki zanat i postane samostalna osoba. Uz veliku pomoć Srbina Forever, koji redovno vozi Marka i Nikolu na relaciji Prijedor-Vojkovići i ovaj puta će sa svojim vozilom da odveze Nikolinog djeda Marka i majku Tanju u Novi Sad, u Nikolin rodni grad da završe dokumente koji su neophodni da bi se on smjestio u taj dom. Sa njima ide i Rega, koji ima prijatelja u Novom Sadu, a koji može da pomogne da se Nikola tamo smjesti. Sve to iziskuje velike troškove za koje danas na tim prostorima niko ne može da podnese. Upravo zbog toga se sav ovaj posao oko prebacivanja Nikole u Novi Sad ovoliko i razvukao.

Naš redovni čitalalc ovog sajta koji povremeno objavi patriotski tekst na ovom sajtu, dobijen iz svojih izvora, a koji je već nekoliko putao samoinicijativno se uključivao u akcije pomći naših boraca, odlučio je da pomogne porodici Galinac.

Milan iz Podgorice je u redovnom kontaktu sa mnom, raspitujući za porodice poginulih boraca i naše saborce koji su u teškoj finansijskoj situaci, nesebićno darujući visoke novčane priloge. Poznavajući situaciju porodice u kojoj se rješava životna sudbina Nikole Galinac, sina našeg heroja, Milan je odlučio da pomogne Marku Galinac sa svojim novčanim prilogom u visini od 100 Evra, kako bi mu olakšao troškove da otputuje u Novi Sad i konačno završi tu potrebnu dokumentaciju!

Moram da kažem da Milan nikada nije posumnjao o moje i poštenje ovih ljudi kojima donira novac i ja mu se ovom prilikom neizmjerno zahvaljujem na ljudskoj dobroti kojom je već u nekoliko navrata pokazao i dokazao, pomažuči sa svojim novčanim prilozima.

Da vas napomen, Milan je sa 500 evra pomogao generalu Josipoviću, koji se hvala Bogu izvukau iz teške zdravstvene situacije, zahvaljujuči upravo novčanim prilozima nekih ljudi koji prate ovaj sajt!

Milane, još jednom ti veliko hvala na dobroti koju si iskazao i patriotizmu za srpski narod izvan granica tvoje Crne Gore!
reljevo - 91356 - 09.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (8)

RE: Renoviranje crkve u Reljevu


Poštovani forumaši,

Dugujem vam svima objašnjenje u vezi renoviranja crkve Svetog Nikolaja u Reljevu, pa da krenem redom!

Nemam namjeru nikome da se izvinjavam, a pogotovo ne onima koji me već unaprijed proglase organizatorom prevare!

U skoro svim dosadašnjim akcijama koje su se organizovale preko ovog sajta, to jest preko Željka kojem neizmjerno vjerujem, ja sam učestvovao.

Zašto sam predlagao privatni žiro račun?

Jednom prilikom sam predložio da preko ovog sajta organizujemo akciju prikupljanja pomoći za izgradnju kapele na Vučijoj Luci, koja je kao teritorija pripadala 3. sarajevskoj brigadi a ostala je u sastavu Republike Srpske.

Sjetite se šta se tada desilo? Iskazano je nepovjerenje u starješinu te crkve! Da ne bi ponovo moj prijedlog doživio istu sudbinu kao u tom slučaju, ja sam shodno tome odlučio da predložim privatan žiro račun na ime onoga, kojem ja takođe neizmjerno vjerujem da će novac usmjeriti tamo gdje je namjenjen! Osim toga, kao što Kanton Sarajeva zna da je donirao 2000 KM, Novi Grad 5000 KM, preko njega bi i mi tačno znali koliko se novca sakupilo uz našu pomoć za renoviranja Reljevske crkve i kapele na Rosuljama.

Zašto sam tražio vaše mišljenje i komentar?

Zar sam toliko glup da od vas tražim da me okrivite da sam lopov i prevarant? I još uz put treba da vam se izvinem što ste me otkrili u mojoj namjeri!

Tražio sam mišljenje drugih da bi se što veči broj ljudi uključili u akciju sa svojim prijedlozima, pa bi dobili ideju kako da se zajednički uključimo u ovaj projekat. Na osnovu toga Željko je dao svoje mišljenje kako da pošaljemo novac, bez nepotrebnih sumnjičavosti u organizatore akcije. Neki su se javili sa podrškom, a neki, osim što nismo dobili neku ideju, mi smo dobili kontraproduktivnu situaciju oko ove akcije!

Nakon toga sam se ponovo javio i zbog sumnjičavosti pojedinaca u poštenje ljudi koji se bore da se nešto uradi za Reljevsku crkvu i kapelu na Rosuljama, predložio Željka, kojem kako već napisah, neizmjerno vjerujem, kao organizatora prikupljanja novčanih srestava u ime ovog sajta i u naše ime.

Moja ideja je bila da na neki način znamo tačno koliko se novca prikupilo uz našu pomoć, a mislio sam da je ovako moguće to ostvariti!

Ovom prilikom bi se zahvalio ljudima koji su pokazali sumnju u moje poštenje i poštenje organizatora ove akcije, jer su svojim tekstovima i nepotrebnim produbljivanjem rasprave umanjili ili bolje reći uništili mogućnost organizovanja naših zajedničkih akcija preko ovog sajta!

Bez obzira na sve i šta ko mislio o meni, ja ću svoj novčani prilog poslati na ime Gatarić Dragana i preko ovog sajta obajviti visinu novčanog priloga, pa bi zamolio dušebrižnike o poštenju da i oni objave koliki je njhov doprinos!

Iskreno se nadam, prikupljanje novčanih priloga za crkvu Sv. Nikolaja u Reljevu i kapelu na Rosuljama, naše glupo raspravljanje neće uticati!

Hvala svima na razumjevanju!
Vogošćanin Pravi

RE: Renoviranje crkve u Reljevu



Pravi,

sviđa mi se tvoja ideja o objavljivanju osoba koje su donirale novac za obnovu crkve u Reljevu. Mislim da bi to trebalo da bude dužnost sveštenika, koji raspolaže računom, ili nekoga koga on ovlasti za to. Mislim da bi iznosi svih donacija trebali da budu objavljeni.
reljevo - 91307 - 04.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

Re: Donacije za crkvu u Reljevu


Poštovani forumaši,

Na osnovu ideje koja se pominjala preko ovog našeg sajta da pokrenemo akciju prikupljanja novca za renoviranje crkve u Reljevu koja je u toku rata sahranila veliki broj naših heroja, SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVENA OPŠTINA U RELJEVU otvorila je devizni račun na koji se iz inostranstva može slati novac direktno na ime hrama.

  • Žiro račun je u Raifajzen banci.
  • swift code je RZBABA2S
  • iban code BA391610000073130057

    Ovo je devizni račun, a za uplatu u KM izbacuje se BA39 i ostaje broj 1610000073130057. Prilikom uplate upisuje se svrha za uređenje hrama ili za kapelu na Rosuljama... ako ne bude upisana svrha, smatraće se da je to donacija za hram i ići će direktno za renoviuranje hrama...

    Napomena, žiro računi za obnovu hrama i kapelu su isključivo pod kontrolom sveštenika Duška Lalovića, a ljudi koje smo pominjali da pomažu u prikupljanju novčanih srestava i izvođenju radova, za to, imaju blagoslov Mitrolije Dabrobosanske!

    Još jednom da napomene, ovaj hram je duboko urezan u jedan nezaboravni i teški period našeg života, zbog ćega je neophodno pružiti pomoć u njegovom spasenju!

    Unaprijed hvala svima onima koji shvate značaj i vrijednost ovog hrama i svojim doprinosom pomognu u njegovom obnavljanju!
  • vojnicko_groblje - 91303 - 03.10.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    RE: Vidičević (Boško) Ranko


    Dejane,

    Nisi razumio o čemu se radi u vezi pokojnog Vidičević (Boška) Ranko! Na dan kada je Ranko poginuo u Virtualnom groblju se pojavljuje ime Radičević (Boška) Ranko, a Nešo i ja smo komentarisali da se radi o grešci jer je to jedna te ista osoba!
    sudjenja - 91281 - 30.09.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (6)

    RE: Slavko Savić osumnjičen za ratne zločine


    Ovo je da čovjek ne povjeruje! Slavka Savića dugo i veoma dobro poznajem! Da je Slavko nekome ovako nešto uradio, u to ne mogu da vjerujem. Nisam siguran dali je Slavko u to vrijeme bio u Vojnoj Policiji, pošto sam tada bio u komandi Vogošćanskog Bataljona, pa ne mogu o tome ništa da kažem ali sam siguran da nikome ne bi nažao učinio, pogotovo onome ko mu se ne može adekvatno suporostaviti, kao u ovom slučaju napad na nekog vogošćanskog Bošnjaka.

    Slavku Saviću sam bio komandir i o njemu mogu da kažem sve pohvalno, kao drugu, borcu i policajcu. U jednom od mojih tekstova sam pisao kako su pripadnici vojne policije igrali karata sa zarobljenikom sa Velikog Jasena, Đanićem. Slavko je tada bio komandir smjene u prostorijama ČVP i kao glavni i odgovorni izveo je zarobljenika među policajce i sa njim su igrali karte. Pravili mu društvo i ponašali se prema njemu veoma korektno tako da Đanić ne osječa strah dok boravi u pritvorskim prostorijama.

    Kada sam tom prilikom naišao, u kontrolu prostorija ČVP, Đanić je sam ustao iza stola i sam sebe otpratio u svoju ćeliju. Ako je Slavko prema ratnom zarobljeniko postupio ovako korektno, onda nema sumnje da bi postupio još korektnije prema civilnom stanovniku Vogošće, bez obzira koje je nacionalnosti on bio.

    Koliko je meni poznato Slavko Savić je nakon rata redovno odlazio u Vogošću, što potvrđuje da nije imao strah da bi ga neko mogao okriviti za ratne zločine, samim tim i dokazuje da ih sigurno nije napravio! Ovo je jedna velika namještaljka nekog ko ne voli Slavka i lažnim svjedočenjem pokušava da mu napakosti. Ne sumnjam u Slavkovu nevinost i žao mi je što će kroz sve ove gluposti morati da prođe i da je ponovo dokazuje!
    reljevo - 91263 - 29.09.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    RE: Renoviranje crkve u Reljevu


    Iskreno mi je žao što se povela ovakva polemika nepovjerenja u vezi renoviranja SPC u Reljevu!

    Prije svega moram da kažem da je Reljevska crkva sahranila sve ove naše junake o kojima mi ovdje pišemo, pa sa te strane gledajući mi koji smo stalni posjetioci ove stranice, mi smo dužni da toj crkvi pomognemo u ovoj akciji, ako smo i koliko smo u mogućnosti.

    Baš tako kako ste pročitali, "mi smo dužni da pomognemo renoviranje Reljevske crkve za ljubav palih drugova koje je ova crkva sarhranila na prostorima Opštine Vogošća"!

    Ova crkva je vezana za svako ime poginulog vogošćanskog borca i onih koji su izbjegli iz drugih dijelova BiH a dali živote braneći Vogošću!

    Tražiti razlog i opravdanje da se ne učestvuje u akciji nikome nije potrebno jer se ne insistira na pomoći i neće vam se odbiti od plate ili penzije, kao što vam to uradi vaša vlada!

    Kao što sam već ranije napisao, svaka pomoć je dobro došla pa i prenošenje informacije o ovoj akciji! Samo nam nisu potrebni nevjernici koji će tražiti razlog da u akciji ne učestvuju i stave sumnju na poštenje organizatora akcije!

    Da li ćemo mi to sakupiti nekoliko stotina hiljada maraka pa će neko ukrasti koju hiljadu da se ne primjeti?

    Tu se radi o našem skromnom učešću u ovoj akciji u kojoj će se sakupiti nešto novca i dati do znanja da smo za sjećanje na naše poginule borce donirali novac za renoviranje Reljevske crkve koja je tokom rata sahranjivala poginule i mrtve stanovnike Vogošće!

    Ovo je akcija na dobrovoljnoj bazi, a ja sam se iskreno nadao da će me ovaj naš sajt bez razmišljanja podržati i krenuti u akciju ako ništa onda zbog poginulih boraca koji se pominju na ovoj stranici.

    Na čije ime će se sakupljati novac najmanje je bitno, ali bitno je da ovaj sajt učestvuje sa svojom donacijom u renoviranju "BAŠ OVE CRKVE", jer je Vogošća na njemu najviše opisana!

    Mogu vam reći, ja sam Srbin, ali sam ateista, pa iz tog razloga mogu slobodno da kažem, nisam dužan učestvovati u donacijama za crkvu. Ali ne pokušati pomoči Reljevskoj crkvi za mene bi značilo isto kao da sam pljunuo na sve ono što sam radio cijelo ovo vrijeme za borbu da se naši junaci ne zaborave!

    Vama Milanka i Radenka puno hvala za angažovanost, podršku i iskrenu pomoć oko renoviranja Reljevske crkve, a ja ću nači načina da pošaljem svoj skromni doprinos i mimo ovog sajta!

    RE: Renoviranje crkve u Reljevu



    Pravi,

    ja nisam rekao da ne podržavam ovu akciju - ukoliko si primjetio čak sam u tu svrhu kreirao i novu stranicu. Međutim, pomalo sam umoran od sakupljanja novca jer je to jedna velika obaveza koja mene i jako puno košta - kako zbog vremena, tako i zbog razno-raznih konverzija i troškova na tekućim računima koje ja uvijek pokrijem iz svoga džepa.

    Da podsjetim, ja lično mislim da bi bilo najbolje da se objavi ime sveštenika i njegov broj mobilnog telefona i da oni koji su u inostranstvu šalju novac preko Western Union-a ili preko rođaka i prijatelja.
    reljevo - 91241 - 26.09.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    RE: Donacije za crkvu u Reljevu


    Znao sam da će se pojaviti nevjernih Toma, pa sam zbog toga i tražio vaše mišljenje i komentare o ovoj akciji. Ja ne vjerujem da će se novac uplačen na taj račun zloupotrebiti, jer sam siguran da će sveštenik Reljevske crkve imati uvid u devizni račun koji se bude otvorio za potrebe renoviranja crkve!

    Na taj račun koji Šomi Lutalica spominje da posjeduje crkva, parohija uplaćuje novčana sredstva koja se dodjeljuju za nju. Crkva nema devizni račun, što znači da ja iz inostranstva ne mogu uplatiti novac. Da bi se otvori devizni račun sveštenik mora da traži odobrenje od eparhije, a može se i zamisliti kako će sve to ići. Sad će opet eparhija ako odobri, htjeti da ima uvid u taj račun i opet će to ići sporo, a naš glavni cilj jeste da se preskoći procedura i da se radovi privedu kraju prije zime.

    Ovde nikome nije cilj da potkrada crkvu, jer sav novac koji se ovdje uplati biće pod kontrolom sveštenika. Ponavljam, ovdje je glavni cilj da se zaobiđe spora procedura!

    Prije izvjesnog vremena sam pričao sa potpresednikom Reljevske crkve, Gatarić Draganom, koji mi je rekao da će uskoro početi renoviranje crkve u Reljevu koja je u veoma lošem stanju. Obećao sam mu da ću učestvovati u finansijskoj pomoći te akcije, ali je problem jer ne mogu da uplatim novac iz inostranstva direktno na crkvu. Morao bi uplatiti na Dabrobosansku eparhiju sa naznakom za Reljevsku crkvu, a oni bi onda prebacili novac na njen račun. Otuda je došla ideja da se otvori račun na koji bi se uplaćivao novac za renoviranje crkve. Skoro sam bio zaboravio na taj naš razgovor, a onda mi se javila na FB moja školska drugarica i napisala mi ovu poruku:

  • "Moja sestra će uskoro na strani Udruženja Vogošćana objaviti apel za prikupljanje sredstava kako bi se sanirala crkva u Reljevu. Nisam ni znala koliko je stara i koliko je imala važnu ulogu u istoriji. Ona i Mirko Todorović su se angažovali oko toga i smatraju da treba da se sačuva za neka druga pokoljenja i zbog njene bogate istorije. Razgovarajući o tome sjetila sam se da si ti kao i drugi na ovom sajtu pokretali i učestvovali u mnogim akcijama. Tvoja riječ ima određenu težinu, uvažava se i pomislila sam da bi možda objavio apel da se pomogne u saniranju crkve koja je zaista u očajnom stanju. Ako imaš vremena i trebaju ti još neki podaci možeš slobodno kontaktirati moju sestru. Ja sam ovdje pričala sa svetim ocem da li postoji mogućnost pomoći jer je sve to ipak jedna crkva, ali kaže da crkva nema prihoda za sve šot bi joj trebalo. Baš ovih dana je, ovdje gdje živim, a posto radim u katastru pa znam, u toku povraćaj imovine crkvama koja je oduzeta poslije 2. svjetskog rata. Otac kaže da će tako crkva onda doći do određenih prihoda od kojih bi mogla pomoći i takve akcije između ostalog. Nisam ni znala koliko je komplikovana hijerarhija u Pravoslavnoj crkvi, za bilo kakvu potvrdu potrebno je odobrenje od Patrijaršije i dr. Sestra se angažovala oko toga i oko izgradnje kapele na groblju, a moj muž je uradio projekat. Ovih dana počinje kopanje temelja, dobili su saglasnosti od opštine. Nadam se da mi nećeš zamjeriti zbog ovog preopširnog pisma ali sam nekako osjećala slobodu da ti sve ovo ispričam. Sigurna sam da ćeš, ako možeš, na neki način dati svoj doprinos toj akciji. Puno pozdrava tebi i tvojoj porodici.

    Nakon ovog pisma ponovo sam kontaktirao Gatarić Dragana i rekao mu da ću objaviti tekst na našoj stranici sa molbom da se pomogne renoviranje crkve, a da oni otvore račun na koji bi se moglo direktno uplaćivati novac. Ja bi volio, ako bi se Željko angažovao oko prikupljanja novca i u ime ovog sajta organizovao akciju prikupljanja pomoći za renoviranje Reljevske crkve. Tako bi možda izbjegli komentare nevjernih Toma, a mi bi još jednom pokazali da ovaj sajt ima dušu!

    Nakon objavljenog teksta na ovoj stranici javila mi se Radenka Ibišević i ovom prilikom ću da objavim kako je tekao naš razgovor preko FB:

  • "Želim samo da se zahvalim na objavljenom tekstu na onom sajtu, koji ti i moja sestra redovno posjećujete. Sigurna sam da znaš koliko nam je potrebna bilo kakva pomoć. Nije se lako ovdje boriti za ovakve stvari. Valjda me inat tjera ne znam al' sam se baš dala u ovu cijelu priču. Što se tiče crkve već su neke stvari urađene oko njene drenaže. Dobili smo od opštine NG 5000 KM, a juče mi je pop Duško poslao poruku da je i Kanton Sarajevo prebacio 2000 KM. Ja i dalje pišem na sve adrese u BiH i nadam se da će još negdje upaliti. Treba reći da je većina ovdje starijih ljudi ali i oni su spremni i rade dobrovoljno da se radna snaga ne plaća. Treba da znaš da se krenulo sa izgradnjom kapele na Rosuljama. Sramotno je kako je izgledalo to groblje. Sad je to sređeno uz pomoć firme "Jozić" čiji je vlasnik Kruno Jozić. Oni su očistili i u dobroj mjeri ogradili groblje. Mirko Todorović i ja smo se angažovali oko ovoga. Milankin muž mi je napravio projekat a ja sam sredila papire i u opštini. Dobili smo i blagoslov crkve. Sad tražimo donacije i nadam se da ćemo i ovo završiti. Dogovoreno je da se novac koji uspijemo dobiti usmjerava na crkvu ali da dio tog novca ide i za kapelu. Čekam da se osveštaju temelji kapele pa ću objaviti na Udruženju Vogošćana i tražiti donacije. Nadam se da će se odazvati bar oni koji imaju nekog svog sahranjenog na Rosuljama. U svakom slučaju pokrenuli smo dosta toga. Malo nas je ali nećemo lako odustati. Napisah ja tebi svašta! Još jednom veliko hvala i veliki pozdrav tebi i tvojima. P.S. Prekrsti ti mene Ranka.

    Izvini za ime što ti promjenih, ali nisam te pitao da tebe spomenem pa sam stavio Ranka kako se ne bi moglo tačno znati o kome se radi. Da sam napisao Radenka I. bar pola Vogošće bi znalo ko je to. Rijetko ime a poznata žena! Ako se ti slažeš ja ću sljedeći put, kada budem pisao o ovome, objaviti tvoje puno ime i prezime. U svakom slučaju tebi hvala za borbu oko Reljevske crkve. Takođe, veliki pozdrav tebi i tvojoj porodici!

  • Hvala ti što o svemu razmišljaš. Razumijem zašto si me htio zaštititi, ali nema potrebe. Ja sve što radim radim javno i ne bojim se. Sigurna sam da radim pravu stvar pa ako nekome smeta nek okrenu glavu od mene. Ovo doživljavam kao obavezu jer pripadam narodu čija je ovo bogomolja. Vogošća je jedna velika mahala i svi znaju da ja učestvujem u ovim projektima. Svaki dan me zaustavljaju, pogotovo stari Vogošćani i pitaju dokle je došla izgradnja kapele. Hvala ti još jednom i što si objavio tekst i što si mislio na moju sigurnost. Slobodno piši i radi sve što misliš da će nam pomoći da dođemo do krajnjeg cilja. Veliki pozdrav!

    Imajmo na umu da je mali broj građana srpske nacionalnosti ostao na tim prostorima i sigurno im je teže biti Srbin nego nama koji smo otišli sa tih prostora, zato apelujem, podržimo te ljude i pomozimo im u njihovim ciljevima, bez traženja opravdanja da se ne učestvuje u akciji prikupljanja novčane pomći!

    Ovom prilikom još jednom bih zamolio Željka, da, ako je u mogućnosti, uzme u svoje ruke akciju i preko ovog sajta organizuje prikupljanje dobrovoljnih priloga za renoviranje Reljevske crkve! Tako ćemo izbjeći sumnje u zloupotrebu novčanih priloga, a novac direktno predati Reljevskoj crkvi!

    Pravi,

    ovog puta, nažalost, nisam u mogućnosti da se aktivno uključim u vezi sakupljanja novca za ovu akciju, mada nije isključeno da ću u istoj i lično učestvovati. Mislim da je najbolje da novac šaljete preko Western Union na ruke sveštenika crkve, pa mu onda samo posaljete broj koji mu omogućava da novac podigne ili da isti pošaljete rođacima i prijateljima pa da mu ga oni predaju.
  • reljevo - 91205 - 23.09.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Renovira se crkva Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Reljevu


    Crkva Svetog Nikolaja Mirlikijskog je hram Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u sarajevskom naselju Reljevo u Federaciji Bosne i Hercegovine. Pripada Dabrobosanskoj mitropoliji, arhijerejskom namjesništvu sarajevskom i sjedište je Reljevske parohije. Posvećen je prenosu moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog.

    Crkva Svetog Nikolaja Mirlikijskog je izgrađena 1886. godine. Crkvu i zgradu Bogoslovije podigla je tadašnja Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine.

    Reljevska parohija je osnovana 1911. godine i od tada je ova crkva sjedište parohije. Do 1917. godine crkvu su opsluživali sveštenici-profesori Reljevske bogoslovije.

    U ovoj Crkvi se pokojni patrijarh Pavle školovao i molio Bogu neko vrijeme! Ona ima atribute da postane i manastir, šta trenutno crkveni odbor pokušava da ostvari. Crkva i crkveni odbor kao i malobrojni građani srpske nacionalnosti koji su ostali na tim prostorima nisu u mogućnosti da sami isfinansiraju čitav projekat.

    Veliki broj Bošnjaka se uključio da pomogne u renoviranju ove crkve. Osim što su napravili projekat koji košta 3500 maraka i dali ga kao donaciju, od imućnijih građana bošnjačke nacionalnosti dobijene su besplatno boju i farbe za krečenje. U projekat se uključila i Opština Novi Grad, koja je donijela odluku da prebaci 5000 maraka za sanaciju crkvenog objekta.

    Najveći problem za ovu crkvu je što Srpska pravoslavna crkva ima striktna pravila koja usporavaju dotok novca i radove na objektu. Sve donacije koje se šalju idu na račun dabrobosanske eparhije i naznače da je to za crkvu u Reljevu, onda oni odlučuju kada i koliko će proslijediti novca toj crkvi.

    Bez obzira na spor priliv i nedostatak novca, neki izvođači radova obavljaju poslove u nadi da će njihovi poslovi biti plaćeni kada novac pristigne.

    Pošto je moj veliki prijatelj Dragan Gatarić, podpredsjednik Crkvenog odbora i jedan od pokretača svih akcija oko renoviranja te crkve, ja sam mu predložio da otvori račun preko kojeg bi se moglo uplaćivati novac i tako donese gotov novac i donirao ga crkvi, onda bi se to tretiralo drugačije i ostalo bi u okviru Reljevske crkve.

    U ovoj akciji imaju zapažene uloge i stari vogošćani Mirko T. i Ranka I. koji žive u Vogošći i preko svoji uticajnih političkih prijatelja u strankama pokušavaju obezbjediti novčana srestva da pomognu ovu akciju.

    Ovom prilikom molim sve Vogošćane, a i ostale koji prate ovaj sajt da nam pomognu. Svaka pomoć je dobro došla pa i prenošenje informacija o ove akciji.

    P.S. Volio bi čuti vaše komentare i mišljenje o svemu ovome.

    Srdačan pozdrav, Pravi!
    pofalici - 91135 - 19.08.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Licemjerje sarajevskih muslimana se nastavlja


    Licemjerje sarajevski muslimana se nastavlja, masakr Srba u Pofalićima i dan danas zovu "Pofalička bitka!"

    Dali se može zvati bitka, kada stanovništvo bježi iz svojih kuća bez borbe i oružja u piđamamam i spavačicama i za to vrijeme ginu sa pogodcima u potiljak?

    Iskreno da kažem, do napada na srpske kuće u Pofalićima ne sječam se da je bilo granatiranja po Sarajevu, tako da granatiranja sigurno nije bilo ni u Pofalićima, pa me čudi da neko tvrdi kako su granate padale prije nego su muslimani izazvali sukobe u i oko Sarajeva.

    Dobro se zna zašto kad i kako je izveden napad na Pofaliće, krenulo se i evo šta je urađeno srpskom življu sa tog prostora! Klasični genocid!

    srpska - 91039 - 05.08.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Nemiri u FBiH udar na status RS


    utorak, 05. avgust 2014. godine

    Beograd - Stanje političkih prava srpskog naroda u regionu u prethodnoj godini bilo je najgore od 2009. godine, a nasilni protesti u FBiH iskorišćeni su za dodatni pritisak na status RS, navodi se u izvještaju za 2014. godinu koji je juče objavio Napredni klub iz Beograda.

    Sa izuzetkom Rumunije i blagog pomaka u Sloveniji, u protekloj godini zabilježeno je pogoršanje prava više od dva miliona Srba koji žive u regionu. Ove godine, prvi put, analiziran je i položaj Srba na Kosovu i Metohiji.

    Predsjednik Naprednog kluba Čedomir Antić rekao je da je u proteklih šest godina, a posebno u zadnje dvije uočljivo opadanje političkih prava Srba u regionu.

  • To je posledica ekonomske krize, problema koje ima srpsko društvo i političkih okolnosti u Srbiji - rekao je Antić i dodao da u Beogradu, prvi put od 1991. godine, ne postoji institucija koja se bavi statusom Srba van Srbije.

    Prema ocjeni Naprednog kluba, trend stagnacije političkih prava Srba u BiH lani je nastavljen. Istaknuto je da su nemiri u FBiH iskorišćeni kao povod za dodatni pritisak na status RS i forsiranje centralizacije BiH.

  • Prava Srba u BiH bila su pod velikim pritiskom. Protesti su u suštini imali duboke političke ciljeve i snage koje su ih vodile želele su da uspostave unitarnu državu u kojoj bi vladala velikobošnjačka hegemonija. Ti protesti su planirani u određenim krugovima u EU i SAD, ali su odbijeni u RS, gde ljudi teško žive kao i u ostalim delovima BiH, ali su zadovoljni svojom državom - rekao je Antić.

    Dodao je da Srbija, iako su izglađene nesuglasice vlasti u Beogradu i Banjaluci, nije na zadovoljavajući način sprovodila sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, niti primjenjivala sistematsku politiku zaštite srpskog entiteta u BiH.

    Hrvatska

    Bez pomaka u povratku imovine Srba, kažnjavanju odgovornih za zločine nad Srbima i prava na upotrebu ćirilice, česti napadi, diskriminacija i govor mržnje.

    Crna Gora

    Uskraćeno obrazovanje na srpskom jeziku i zaposlenje, zabranjeno isticanje nacionalnih simbola i stalni su pokušaji oduzimanja imovine SPC.

    Makedonija

    Izražena asimilacija i progon čelnika SPC, etnička netrpeljivost koju prouzrokuju Albanci i pogoršanje bezbjednosti za sve zajednice.

    Slovenija

    Srbi kao najbrojnija zajednica poslije Slovenaca, ali i dalje nemaju status nacionalne manjine i prava po tom osnovu. Došlo do pomaka u rješavanju pitanja "izbrisanih".

    Kosovo

    Briselski sporazum formalno dao prava Srbima, ali nema poboljšanja njihove primjene. Na Kosovu je ubijeno oko 940 Srba.
  • ozren - 91011 - 31.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Na Ozrenu pronađeni posmrtni ostaci Srba


    MITROVIĆ : NA OZRENU PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI SRBA


    31. juli 2014. godine

    Istražioci Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica pronašli su na tri lokacije na Ozrenu posmrtne ostatke lica za koje se pretpostavlja da su pripadnici Vojske Republike Srpske, izjavio je Srni predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Srpske Nedeljko Mitrović.

  • "Tužilaštvo BiH obaviješteno je o pronađenim posmrtnim ostacima, zbog čega od njega zahtijevamo da u roku 15 dana izda nalog za njihovu ekshumaciju", rekao je Mitrović.

    On je naveo da će porodice poginulih iz Republike Srpske pratiti da li će Tužilaštvo BiH pokrenuti nalog za ekshumaciju.

  • "Ukoliko takav nalog ne bude izdat, oglasićemo se u javnosti da Tužilaštvo BiH nije sposobno i odgovorno da realizuje zadatke koje je samo preuzelo prije dvije godine", zaključio je Mitrović.

    Na Ozrenu je sa 11 lokacija masovnih grobnica izmješteno 137 tijela vojnika i civila Republike Srpske.

    Republika Srpska traga za 1. 691 vojnikom i civilom, dok se u tri spomen-kosturnice u Srpskoj još nalazi 620 ekshumiranih, neidentifikovanih tijela

    Izvor: SRNA
  • raspad_bosne - 90992 - 29.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Podrška ideji uvođenja tri entiteta u BiH


    Iako su bosanski muslimani promjenili svoj govor i prešli na hrvatsku verziju srpskog jezika, ulizivanje im nije pomoglo da zaustave zvanično stvaranje trečeg entitet, koji faktički nikad nije ni ukinut na prostorima gdje je večinsko hrvatsko stanovništvo.

    Prilika da se BiH spasi od raspada je ponuđena, da li će muslimanski političari imati razumjevanja za to ili će pokrenuti novo krvoproliće ostaje da se vidi?

    Od većeg entiteta napraviće se dva manja i razbiti muslimanska ideja o unitarnoj Bosni! SAD podržavaju ideju o tri entiteta.

    Kako će Bakir spasiti babovu islamsku državu BiH?


    PODRŠKA IDEJI UVOĐENjA TRI ENTITETA U BiH
    utorak, 29 jul 2014


    Međunarodna krizna grupa /ICG/ u posljednjem izvještaju o BiH zagovara podršku ideji uvođenja tri entiteta, odnosno uvođenje i entiteta sa hrvatskom većinom, navodi se u analizi Instituta za društvenopolitička istraživanja iz Mostara.

    Izvještaj Međunarodne krizne grupe, navodi se u analizi, objavljen je pod snažnim uticajem administracije SAD i u velikoj mjeri odstupa od dosadašnjih takvih dokumenata ICG-a, pišu "Večernje novosti".

    U ranijim izvještajima analitičari ICG nisu se ustručavali od poricanja činjeničnog ustavnog okvira BiH, odnosno koncepta konstitutivnih naroda, zuzimajući se za centralizaciju i unitarizaciju kao političko-administrativni koncept najprimjereniji za BiH.

    Oni sada tvrde da BiH treba ozbiljnu ustavnu rekonstrukciju na način da novi aranžmani treba da favorizuju federalistička rješenja, dok su centralistička pogubna, navodi se u analizi mostarskog Instituta.

    U analizi se ističe da "još revolucionarnu promjenu" predstavlja tvrdnja da je u BiH "potreban novi poredak: normalna federacija, teritorijalno definisana, bez posebne uloge konstitutivnih naroda, ali takva da odgovara interesima njene tri zajednice i pravima svih građana".

    U izvještaju ICG navodi se da nema ničeg pogrešnog u vezi sa hrvatskim entitetom, koji bi riješio mnoge probleme - ne bi bilo više potrebe za kantonima i odnosi između BiH i entiteta, kao i između entiteta i opština mogli bi biti konzistentni u cijeloj BiH.

    Međunarodna krizna grupa navodi da je glavna prepreka entitetu sa hrvatskom većinom - politička.

    "To je veoma uvredljivo za Bošnjake. Ipak, obrazloženje njihovog odbijanja zvuči prazno", ističu analitičari ICG, koji smatraju da je strah Bošnjaka od eventualnog referenduma o istupanju "hrvatskog entiteta" iz BiH neutemeljen s obzirom da to za skoro 20 godina nije učinila ni teritorijalno mnogo kompaktnija Republika Srpska.

    Objektivno, Banjaluka je u najsnažnijoj poziciji, navodi se u izvještaju i ističe da je Banjaluka nadišla inostrane diktate OHR-a i spriječila preuzimanje njenih nadležnosti od BiH.
    raspad_bosne - 90935 - 23.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ko to tamo ruši dragu našu cjelovitu Bosnu?


    Mehter banda, zurle i doboši - piše Nenad Kecmanović


    24. jula 2014. godine

    Da li je Erdogan ono poslednje zaista rekao ili nije rekao? Skloni smo da poverujemo da ipak jeste rekao zato što je to potpuno u duhu njegovih prethodnih izjava da je "osmanlijska Bosna bila jedna uspešna priča", da je "izbornom pobedom u Ankari pobedio i u Sarajevu", da mu je "Alija ostavio u amanet da brine o Bosni i Bošnjacima", da je "Turska bošnjačka majka". A posebno zato što je, prilikom nedavnog obeležavanja stogodišnjice Sarajevskog atentata, "Mlade Bosne" i početka Velikog rata, za veliko čudo, izostao "turski faktor".

    Bečka filharmonija u Vijećnici i Hor Crvene armije u Andrićgradu. Nedostajala je samo janjičarska mehter banda sa zurlama i dobošima u Tešnju, pa da bosanska kakofonija bude zaokružena po Hantingtonovom scenariju. "U neizbežni sukob na raselini civilizacija uključiće se najpre istovernici iz prve linije okruženja, pa onda iz druge, sve dok ne stignu glavni globalni igrači", napisao je čuveni američki politikolog.

    Ali, on se bavio političkim i vojnim sukobima, a nije predvideo da će se bosanski "nastavak građanskog rata bez oružja" odvijati i kulturnim sredstvima - naučnim, literarnim, muzičkim, dramskim. Pogotovo ne da će to biti povodom 100 godina borbe protiv zajedničkog okupatora, kada su u "mladobosanskim redovima" rame uz rame bili Srbin - Princip, musliman - Mehmedbašić i Hrvat - Andrić. Premijer Erdogan, kako piše istanbulski novinar Abdulah Bozkurt, "nije intelektualac i ne čita puno". Dodali bismo da nije ni istoričar, ni muzičar, ni reditelj, ali jeste majstor politike koja, kao vrsta praktične veštine, jeste i neki vid umetničkog dara za proizvođenje iluzija i zavođenje masa.

    Zna Erdogan veoma dobro da od 100 miliona Turaka u BiH nema ništa bez saglasnosti Moskve, Berlina i Vašingtona, kao i da od pomorskih manevara u Neumu takođe nema ništa bez saglasnosti hercegbosanskih Hrvata na lokalu i Hrvatske u zaleđu, a naposletku valjda ni bez trojnog konsenzusa u Predsedništvu BiH u Sarajevu. Naprosto, Tajipu Erdoganu su za predstojeće predsedničke izbore potrebni glasovi brojnih potomaka bošnjačkih imigranata u Anadoliji i on zna da će ih jeftino pokupiti raspaljivanjem mašte o povratku neoosmanske imperije u njihov bosanski zavičaj.

    A u bosanskom zavičaju? Sećam se još iz vremena socijalizma u BiH i kemalizma u Turskoj, ražalovanih šerijatskih sudija, oronulih derviša i pomatuvljelih hafiza kako, sa nabijenim "francuzicama" do ušiju, udvoje-utroje predveče šetaju Ferhadijom od Vječne vatre do Sebilja, zaustavljaju se na tucanoj kahfi kod "Dibeka" i u poverenju divane o tome "šta li ima novog u Stambolu"? U to vreme u sarajevsku Begovu džamiju mahom je navraćala samo muslimanska sirotinja iz periferijskih mahala, a u istanbulsku Plavu džamiju - gotovo isključivo evropski i američki turisti.

    Ali, nostalgija za prohujalim "zlatnim vaktom", kada su muslimani vladali Bosnom, premostila je vekove i preživela pod paslajisanim beretkama koje su zamenjivale nepodobne fesove i ahmedije. "Pusto tursko" se vratilo ne samo u Tajipov Istanbul, nego i u Alijino Sarajevo. Studentkinje pod zarovima, feredžama i čadorima, ali i studenti sa bradama i čakširama trofrtaljkama, stipendisti turske, saudijske i bošnjačke vlade sa Turskog univeziteta u Sarajevu, Islamske teologije na Baščaršiji i slično razmileli su se prestonicom multi-kulti BiH, u kojoj danas ima više Turaka i Arapa nego Srba i Hrvata.

    I čik neka sada, na svega dva i po meseca pre izbora, Lagumdžija, Radončić, pa čak i Komšić, a pogotovo Bakir, upozore brata Tajipa da u BiH, pored Bošnjaka, žive i Srbi i Hrvati u Republici Srpskoj i "Herceg-Bosni". Da mu kažu da im svojim izjavama kvari odnose sa komšijama, bez kojih ionako ne mogu ništa zvanično odlučiti o zajedničkoj državi. I da mu preporuče da, baš kao što je to učinio premijer Srbije, koja kao i Turska hoće u EU, javno kaže da poštuje Dejtonski sporazum, teritorijalni integritet BiH, ali i Republiku Srpsku i kantone sa Hrvatskom većinom, ravnopravnost tri naroda...

    Turkofilna i panislamistička bošnjačka baza, koja po džamijama klanja za Erdogana, ne samo da im ne bi dala glasove, nego bi ih politički uništila. Zato Zlatko, Fahro, pa čak i Željko, baš kao i Bakir, zaboravljaju svoja deklarativna opredeljenja za građansku multi-kulti BiH i zajedno sa svojom izbornom bazom uživaju što Tajip govori upravo ono što i oni sami sanjare, uz najnoviju epizodu serije "Sulejman Veličanstveni".

    "Sto miliona Turaka u BiH za zaštitu Bošnjaka" - to komšije Srbi i Hrvati mogu jedino da shvate kao preteću metaforu. Ali, provereni deo Erdoganove izjave koji se odnosi na "turske pomorske manevre" u neumskom akvatorijumu može i da nasmeje. Takvi manevri se uvek izvode zajedno sa mornaricom zemlje domaćina. A bošnjačka komponenta mornarice Armije BiH mogla bi da učestvuje samo sa jednim od ona tri policijska glisera koji kruže kratkim i tesnim neumskim zalivom u vreme kada kupači izađu iz vode. Generalno, Erdoganove brojne i učestale izjave vezane za Bošnjake i Bosnu, uključujući ovu poslednju ili bez nje, ipak nisu bezopasne.

    Ne samo zato što, uz prećutno odobravanje sarajevske političke elite, raspaljuju ekspanzionističke ambicije bošnjačkih masa na celu BiH nego i, još više, zato što na njih ne reaguje tzv. međunarodna zajednica. A kada na to Čović zatraži obnovu "Herceg-Bosne", a Dodik zapreti referendumom o osamostaljenju, iz Vašingtona i Brisela promptno pozivaju na globalnu uzbunu.

    Autor: Nenad Kecmanović
    Izvor: Pressrs
    politika_amerika - 90927 - 22.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Мајкl Parenti -- Laži američke demokratije


    ukrajina - 90865 - 18.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    NATO agresor naredio zločin da bi opravdao okupaciju, već viđeno u BiH


    KIJEV NE MOŽE DA PORAZI NOVORUSIJU I ZATO JE CILJ NATO DA UĐE U UKRAJINU

    18. juli 2014. godine


    Ruski eksperti su saglasni da je obaranje malezijskog putničkog aviona iznad Novorusije američka provokacija, čiji je cilj uvođenje NATO vojske u Ukrajinu radi spasavanja kijevske hunte.

    Poznati moskovski vojni analitičar Aleksandar Žilin ističe:

  • "Sada počinje informativni napad na Rusiju. To je strašna provokacija čiji je cilj da se američkoj i NATO vojsci odvežu ruke. A ja sam se baš mislio - zašto je u poslednje vreme kijevska i američka propaganda histerisala zbog toga što su ustanici navodno dobili PVO sisteme velikog dometa?!

    Američki režiseri te nečovečne provokacije nisu uzeli u obzir sledeće: ruski sateliti su registrovali odakle je lansirana raketa, i već se znaju ko su izvršioci. Jasno je da to ne interesuje previše pomahnitali Vašington. Obamina šahovska tabla se prevrnula!

    Počinje igra bez pravila! SAD su napravile korak ka svetkom ratu - ratu za spasenje dolarske hegemonije".

    Ruski eksperti i politički analitičari ističu da se američka provokacija dogodila u trenutku kada su ustanici odbili ofanzivu hunte u Novorusiji i spremali se da pređu u kontraofanzivu.

    O tome govori predstavnik Instituta za strateška istraživanja Igor Pšenjičnikov:

  • "To je planirana provokacija kako bi se ustanici, koji su navodno srušili malezijski avion, optužili za terorizam.

    Predsednik Ukrajine Petar Porošenko je to već učinio.

    Bez ikakve istrage, on je već za sve optužio ustanike, nazvao ih teroristima i pozvao ceo svet da se bori protiv njih.

    Vašington je organizovao krvavu provokaciju kao povod za poziv SAD i NATO da uvedu takozvane "mirovni" kontingent u Ukrajinu, ili, drugim rečima, da opravdaju planiranu agresiju protiv Novorusije.

    Takvi zaključci se baziraju na tome što hunta u poslednje vreme trpi poraze na bojnom polju.

    Kijev trenutno nije u stanju da se suprotstavi Novorusiji.

    Zato je jedini izlaz - uvođenje NATO vojske u Ukrajinu" - naglasio je Pšenjičnikov.
  • jasenovac - 90847 - 16.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Koliko je zaista Srba ubijeno u Jasenovcu?


    16. jul 2014
    Ranije sam vjerovao da je broj od 700. 000 žrtava Jasenovca prevelik. Ali kada sam izvršio detaljne analize, došao sam do donje granice od 700. 000. Gornju granicu nikad nećemo saznati.

    Da bi došli do točne brojke žrtava, potrebno je znati koliko je Srba 1941. živjelo na području Hrvatske, BiH i djela Vojvodine koje je obuhvaćala NDH. Problem je što te godine nije izvršen popis stanovništva. Zato je potrebno popisu stanovništva iz 1931. dodati stopu rasta srpskog stanovništva.

    Zna se da je stopa rasta srpskog stanovništva bila 3. 5% u periodu 1949-1953, dakle nakon pokolja, što ukazuje da je od 1931. do 1941. bila sigurno preko 4 posto.

    Prema toj stopi Srba je u Hrvatskoj 1941. bilo oko 900. 000. A Srba u Bih je bilo oko 1.5 miliona.

    A 1948. broj Srba u Hrvatskoj je 543.795, što znači da nedostaje najmanje preko 400. 000 Srba (ako uračunamo da su se i od 1941. do 1948. Srbi rađali, a jesu). 1948. u BiH se 1. 135. 732 ljudi izjasnilo Srbima. Ako odbijemo oko 300. 000 muslimana koji su se izjasnili kao Srbi dolazimo do brojke od nekih 850. 000 Srba. Dakle, nedostaje oko 650. 000 Srba iz Bosne.

    Sve ukupno 400. 000 hrvatskih Srba i 650. 000 bosanskih, i dolazimo od brojke da nedostaje oko milion Srba. Tome treba pridodati ubijene i iz Srijema koji je bio pod NDH. Ako uzmemo u obzir da je preko 100. 000 Srba izginulo u ratu, u partizanima, četnicima, domobranima (nasilno mobilizirani), pobijeno u njemačkim, savezničkim bombardiranjima, streljano od partizana, pobjeglo iz Jugoslavije (recimo Đujić i oko 5. 000 četnika i njihovih porodica) - dolazimo do brojke od oko 900 000 u grubo.

    Postoji još jedan način da se izračuna broj žrtava Jasenovca (kad to kažem mislim na sve ustaške zločine i svih 26 logora).

    1931. Hrvata je u Hrvatskoj bilo 2. 481. 000. Po popisu iz 1948. bilo ih je 2. 975. 399. Dakle 500. 000 više. Ako dodamo 150. 000 Hrvata koji su između dva rata emigrirali iz Jugoslavije dolazimo do 650. 000. Kad dodamo 100. 000 poginulih u ratu i bar 50. 000 koji su se iz Hrvatske iselili od 1945. d0 1948. (objektivno i puno više od 50. 000) dolazimo do broja od 800. 000 Hrvata. Znači minimalan broj je 800. 000.

    Kako je Srba u Hrvatskoj bilo 3. 5 puta manje od Hrvata, to znači da je njihov broj od 1931. do 1948. trebao porasti za najmanje 220. 000, a i više jer su imali veći prirast. Ali nek bude 220. 000. Međutim Srba na popisu iz 1931. ima 633. 000, a na popisu iz 1948. samo 543. 795. Dakle, manje je 100. 000 Srba. A ukupno nedostaje najmanje 320. 000 Srba. To znači da su ustaše ubile oko 300. 000 hrvatskih Srba.

    1931. Srba u BiH ima 1. 028. 139. Ako računamo da su imali jednaku stopu rasta kao Hrvati iz Hrvatske (a sigurno su imali veću) dolazimo do toga da ih je na popisu iz 1948. trebalo biti oko 1. 400 000. Međutim, 1948. u Bosni se Srbima izjasnilo 1. 135. 732. Ako odbijemo oko 300. 000 muslimana koji su se izjasnili kao Srbi dolazimo do brojke od nekih 850. 000 Srba. Dakle nedostaje oko 550. 000 Srba.

    Ukupan broj Srba iz NDH koji nedostaju je oko 850. 000. Ako opet odbijemo onih 100. 000, dolazimo do 750 000 žrtava, sa tim da smo svijesno umanjili stopu rasta Srba i opet je broj žrtava ogroman.


    Što se tiče Srebrenice tu je stvar jasna. 8. 000 je broj (odnosno 6. 000 jer ovih 2. 000 ne mogu više nikako izmisliti) svih muslimana koji su od 1991. do 1995. iseli iz Srebrenice u dijasporu, umirli prirodnom smrću, umrli u međusobnim obračunima, u ratnim sukobima, u proboju 1995. (muslimani 2. 000 žrtava poginulih u proboju gdje su se i međusobno ubijali podvaljuju pod žrtve zločina u Srebrenici) i na kraju i oni koji su postreljani od strane 10. diverezantskog odreda vojske RS, koji se sastojao pretežno od nesrba ¿ Hrvat Dražen Erdemović, Slovenac Franz Kos, i dr.

    Oni su po zapovjedi stranih obavještajnih službi streljali od nekoliko stotina do možda 1. 000 muslimanskih ratnih zarobljenika (koji su u proteklih 4 godine izvršile masovne pokolje po srpskim selima oko Srebrenice).

    A strane službe su to naredile da bi imale pokriće za "Oluju", da bi se Srbi od žrtava pretvorili u zločince, a i da bi kasnije po svijetu svaku svoju agresiju na neku zemlju mogli pravdati i reći da je to humanitarna intervencija da se ne bi "ponovila Srebrenica".
    ukrajina - 90845 - 16.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Aleksandar Pavić: 'Pragmatični' antifašisti i Ukrajina


    16. jul 2014

    Nekako su se, proteklih meseci, ovdašnji proponenti evroatlantskih vrednosti potrudili da, zajedno sa svojim briselskim "monitorima", stišaju svoj inače obavezni i često naglašavani, a i evropskim rezolucijama potkrepljeni "antifašizam" kad je reč o Ukrajini.

    Svakako da se ne bi ugrozio ni "evropski put Srbije", a ni prateći fondovi i grantovi za "izgradnju civilnog društva" i sličnih civilizacijskih tekovina. I sve to je tako pragmatično, što je, opet, u najboljoj ne samo evropskoj, već i zapadnoj tradiciji uopšte.

    A, ako smo dosledni toj i takvoj tradiciji, pa to bi onda moralo da znači da smo dosledni i specifičnoj vrsti "antifašizma" na koji se ona danas, gde i kad god može, poziva. Zar ne?

    Dakle, ako smo dobro razumeli važeće EU standarde i uspešno otvorili to poglavlje (iako mu ni broj pošteno nismo zapamtili), "antifašizmu" je dozvoljeno i da paktira sa fašizmom. Pod uslovom da se to radi zarad nekog "višeg cilja", "većeg dobra". Kao što su evroatlantske, ili bar EU integracije, na primer.

    Ali, na kraju krajeva, što samo sa fašizmom? Što ne sa bilo kakvom grozotom koja će nas dovesti makar korak bliže EU-nirvani? Ah, kad je čovek pragmatičan, onda su horizonti stvarno široki, onda nema granica, onda je sve dozvoljeno. Na primer rukovanje sa trgovcima ljudskim organima, makar i na račun njihovih žrtava. Mora se priznati, nije lako odoleti čarima moralne bezobalnosti.

    Istina, oni sa nešto užim pogledom na stvari, koji još nisu dosegli civilizacijski nivo apsolutnog i ničim uslovljenog pragmatizma, mračnjaci i nazadnjaci kakvi jesu, neminovno će se zapitati: šta ćemo sa svim tim "antifašističkim" načelima koja su istim onima koji danas gromoglasno ćute na ukrajinski fašizam bila tako bliska i draga 1990-ih, kada su "fašisti" u srpskim redovima tako brzo, glasno i efikasno bivali identifikovani i prozivani?

    Evo, na primer, ukrajinska vojska, ako se tako uopšte može nazvati, trenutno besomučno granatira stambene četvrti u Lugansku.

    Dok je, kako se navodi, vojska lokalnih snaga koje se protive vlasti oligarha Porošenka "bila prinuđena da pre nedelju dana napusti Slavjansk, Kramatorsk, Artjomovsk, Konstantinovku i Družkovku, kako bi, prema njihovim rečima, skrenuli vatru sa civilnog stanovništva".

    Dakle, svi koji su ometeni u pragmatičnom razvoju se sigurno sada pitaju - gde su ti isti pravdoljubivi, humani i humanitarni povici koji su bili ¿ a i ostali - tako nemilosrdni prema svim vidovima "srpskog varvarizma"? Gde su sad da osude granatiranje civila na istoku Ukrajine? Ili su još od vremena besomučnog Hrvatskog granatiranja Knina u avgustu 1995. izgubili glas?

    Imamo još jedan aktuelan slučaj, svedočenje jedne mlađe žene, izbegle iz Slavjanska, Galine Pišnjak, majke četvoro dece. Ona opisuje kako je svojim očima gledala pripadnike "Nacionalne garde Ukrajine" kako bukvalno razapinju trogodišnje dete na oglasnoj tabli, na oči detetove majke.

    Opet, oni koji još u potpunosti ne shvataju moderni pragmatizam u svoj njegovoj uzvišenosti sigurno se pitaju - gde su osude? Gde su žene u crnom - ili bilo kojoj drugoj boji? Gde su pozivi Hagu da se nekako, bilo kako, umeša? Gde su Anri Levi, Gliksman, Kušner da ih u tome podrže?

    Realisti među pragmatistima - a takvi su, valjda, svi - rekli bi na ovo, kao iz puške: a gde su dokazi? Kako mi da verujemo nečijoj goloj tvrdnji? Svako može da stane pred kameru i kaže bilo šta! Našta bi neko od pragmatički netalentovanih mogao da primeti da se takvi argumenti nisu čuli kada se bespogovorno verovalo npr. mentalno nestabilnom Borislavu Heraku kada je početkom 1993. "priznao" raznim zapadnim novinarima, od kojih je jedan dobio i Pulicera, a zatim i sarajevskim vlastima, da je počinio 32 ubistva i 16 silovanja, da bi kasnije bio osuđen za "genocid".

    Ništa zato što nije bilo nikakvih materijalnih i fizičkih dokaza za to "priznanje", što se kasnije ispostavilo da su neke od "žrtava" "srpskog monstruma" nađene žive i zdrave, u okolini Sarajeva.

    Ništa zato što je tri godine kasnije Herak povukao svoje "priznanje", tvrdeći da je bilo iznuđeno pod batinama i mučenjem od strane snaga vernih Aliji Izetbegoviću. Njemu se verovalo tad, kad je trebalo, a sad je on od istih pragmatičara bezbedno i bezbrižno zaboravljen.

    Ili se i dalje nekako bespogovorno veruje tzv. krunskom svedoku "genocida" u Srebrenici, Draženu Erdemoviću, koga je izveštač Dojče velea iz Haga, bugarski novinar Žerminal Čivikov, uhvatio u mnoštvu nelogičnih, i normalnom sudu neprihvatljivih, kontradiktornosti, o čemu je napisao i knjigu.

    Ali, o Čivikovu i njegovoj razornoj studiji niko ne govori, dok je Erdemović i dalje glas kojem se veruje, i po čijim tvrdnjama se donose presude na više desetina godina robije, i čitav jedan narod i njegova država optužuju i demonizuju.

    Veruje se, dakle, čoveku koji se, po sopstvenom svedočenju, borio na sve tri strane u bosansko-hercegovačkom građanskom ratu, koji je ranjen u pucnjavi oko zlata koje je njegova jedinica trebalo međusobno da podeli, koji se "nagodio" sa sudom i dobio preseljenje u jednu zapadnu zemlju iako je navodno učestvovao u ubistvu 100-120 ljudi, koji čak nije ni Srbin već Hrvat (ali je, naravno, "počinio genocid u ime svih nas" - Srba), ali se, npr. nikako ne veruje majci četvoro dece kada kaže da je bila svedok jedne prave naci-fašističke strahote.

    To jest, nije toliko da joj se ne veruje ¿ ona se jednostavno ignoriše. Od istih koji su spremno verovali, i veruju Heraku, Erdemoviću, Oriću, Tačiju...

    Ali, da ne budemo prestrogi - verovatno je da bi pragmatičari rado poverovali i potresenoj majci četvoro dece. Samo da je videla nešto što bi doprinelo EU-integracijama Ukrajine.
    vogosca_rat - 90799 - 13.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Pogibija Neše Lalića i Dragana Kujundžića - Grge


    Stanislave,

    Ja i nisam sumnjao da si ti uputio kritike za kukavičluk na račun Čurke i Alija, nego da je to upučeno na račun svih kukavica. Nije to jedina borba u kojoj su ova dvojica učestvovala kao jurišnici, pa je nepošteno nazvati ih kukavicama, dok neki borci koji su bili izvan puškometa danas pokušavaju sebe da uveličaju kao heroje, samo zato što su po spisku pripadali Mićinoj jedinici!

    Iz mirnog doba je vrlo teško reći koje bio kukavica u ratu. U ratu se gine i niko, ama baš niko ne želi da pogine, pa ni ovi naši heroji nisu krenuli u taj juriš da poginu. Oni su herojski krenuli u juriš, u pravom smislu te rijeći! Krenuli su u napad jednom velikom čistinom! Možda se ti ne sjećaš tog terena ali tvoj otac koji je radio u PSC-u dobro zna kako je tamo bilo.

    Juriš je izveden na trolebuskim stanicama, sa proširenjem na obje strane, široko pedesetak metara, a u pravcu Menjaka je bio potpuno vidljiv teren dužine i preko dvjesto metara. U tom jurišu su zanemarili Saobračajni fakultet, koji su muslimanski vojnici koristili kao malu kasarnu za smjenu straže. U toj zgradi je boravilo uvjek od trideset do četrdeset muslimanskih vojnika, plus, jedna smjena direktno na liniji odbrane. Oni su krenuli u juriš zaobilazeći taj objekat, koji je tokom rata bio neprekidno gađan i nije bio srušen. To je bila velika greška!

    Na kraju da kažem, mi treba da pišemo o herojima u toj borbi! Nešo i Grga su bez sumnje bili heroji, a Mićo je pokazao koliko je srce imao, čime ja zaslužio da bude vođa te jurišne jedinice!

    Ako već pričamo o tome koje bio kukavica u toj borbi, onda se ja pitam, a gdje su ostali borci bili iz Jurišnog voda, kad znako da je Mićo tad sa sobom imao preko dvadeset boraca za učešće u toj akciji?

    Da li mi imamo pravo i možemo da kažemo da je kukavica, ko je imao petlju da krene u juriš na tom dijelu terena?

    Ja bi pitao "Niko" da li bi mogao da objasni gdje su on i njegovi drgovi tada bio i zašto nisu pritekli u pomoć da se izvuče ranjeni drug, nego se doveo radni vod da to obavi u njihovo ime?

    Moje mišljenje je, u ratu su bili kukavice samo oni koji su pobjegli iz Bosne, a nakon rata se vratili da koriste blagodeti te zemlje!
    srebrenica_zrtve - 90781 - 12.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Zločin bez kazne: 22 godine od stradanja Srba u Bratuncu!


    Društvo 12. 07. 2014.

    Izvor: B92

    Muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića 12. jula 1992. godine upale su u više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini. na području Srebrenice napadnuto je 21 srpsko selo u kojima je ubijeno više od 400 civila. U napadu na 22 srpska sela opštine Bratunac ubijeno je najmanje 560 lica

    Pomen u Bratuncu

    BRATUNAC - Danas se obeležavaju 22 godine od stradanja Srba na području Srebrenice i Bratunca. Na Petrovdan 1992. godine u srebreničkim selima Zalazje i Sase, kao i bratunačkim selima Biljača i Zagoni stradalo je 69 srpskih civila i vojnika.

    Za ove zločine, koje su, prema svedočenju očevidaca, počinili pripadnici tzv. Armije RBiH, još niko nije odgovarao.

    "Petrovdanski dani" se organizuju u znak zahvalnosti i sećanja na stradanje 69 srpskih civila i boraca, a tog tragičnog Petrovdana su nestala još 22 Srbina, od kojih je sedam zarobljeno živih i do danas se o njihovoj sudbini ništa ne zna.

    Od 22 nestala, 10 je slučajno ekshumirano 10. juna 2011. godine iz masovne grobnice na Zalazju, prilikom traženja nastradalih Bošnjaka. Posmrtni ostaci stradalih su posle više od godine identifikovani i sahranjeni na Petrovdan 2012. godine, sedam na Vojničkom groblju u Bratuncu, jedan muškarac je po želji porodice sahranjen u porodičnom groblju na Zalazju gde je pre 22 godina pao u zarobljeništvo braneći svoje selo i porodicu, a dvoje identifikovanih prevezeni su u Srbiju i sahranjeni u mestima gde im žive porodice.

    Porodice stradalih Srba, koji su pre više od tri godine ekshumirani u srebreničkom selu Zalazje, tvrde da su u Centru za identifikaciju u Tuzli ukradene kosti skeleta da bi prikrili zločin koji je počinjen nad zarobljenim Srbima.

    Muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića 12. jula 1992. godine upale su u više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini.

    Od maja do decembra 1992. u napadima muslimanskih snaga uništeno je i razoreno na desetine srpskih sela i na najbrutalniji način ubijeno stotine srpskih civila u opštinama Srebrenica, Bratunac i Skelani.

    Samo na području Srebrenice u tom periodu napadnuto je 21 srpsko selo u kojima je ubijeno više od 400 civila.

    U napadu na 22 srpska sela opštine Bratunac u istom periodu ubijeno je najmanje 560 lica.

    Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Orića i 2006. mu izrekao zatvorsku kaznu od dve godine zato što nije sprečio zločine nad Srbima.

    U žalbenom postupku prvostepena presuda je preinačena, a Orić oslobođen bilo kakve krivice.
    dodik - 90761 - 11.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Milorad Dodik nakon ove izjave ne bi trebao više da se bavi politikom


    Zastrašujuča i nedemokratska izjava Milorada Dodika!

    Narod Republike Srpske na predstojećim oktobarskim izborima trebao da kazni Mileta za samouvjerenost i tako mu pokaže koga treba da pita za savjet da bi vladao narodom.

    Poštovani "BORCI Republike Srpske", ujedinite se i srušite za sva vremena ovog demona, koji misli da može prijetiti onima koji su ga stvorili!

    seselj - 90738 - 10.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Noćna mora suda nepravde u Hagu


    Najveći heroj 21-og vijeka ostao doslijedan svojim principima!

    "Haški sud nepravde" je na mukama, kako se riješe srpskog narodnog heroja a ostati neponižen. Sve bi to bilo lako da pred sobom nemaju ovako inteligentnog čovjeka kakav je Vojislav Šešelj, koji kažnjavajući sebe, zapravo, kažnjava taj "sud nepravde"!

    Iz dana u dan lik I djelo Vojislava Šešelja sve bliže je istorijskom heroju 21-og vijeka, koga bi srpska djeca morala učiti u školama, kao što su učili o svim srpskih herojima!

    Svaka ti čast Vojislave Šešelju, zaslužio si da uđeš u istoriju srpskih velikana!

    Šešelj riješio da do kraja ismijava i ponizi Haški tribunal!

    10 juli 2014. godine

    Lider SRS Vojislav Šešelj ozbiljno je rešio da do kraja ismeje Haški tribunal.

    Iako je rok za izjašnjavanje lidera SRS Vojislava Šešelja o prihvatanju uslova Haškog tribunala istekao, niko od pravnih stručnjaka ne može sa sigurnošću da tvrdi kako će se ova drama u vezi s njim u budućnosti završiti.

    Naime, iz Vlade Srbije nezvanično saznajemo da će umesto tačke Vojislav Šešelj najverovatnije staviti zarez i da će sudskom veću Tribunala tražiti da izađe na slobodu, ali bez uslova.

  • Posle odbijanja da prihvati uslove Haga za privremeno puštanje na slobodu, oni ne znaju kako da izađu iz ćorsokaka u koji su upali. Šešelj je za njih postao ogroman teret kog žele da se oslobode, ali ne znaju kako. Prema nekim saznanjima, Vojislav Šešelj će dodatno da im zadaje muke jer će ostati dosledan svom stavu, odnosno uskoro će od sudskog veća tražiti da izađe na slobodu, ali bez ikakvih uslova kako bi degradirao Haški tribunal - kaže naš sagovornik iz Vlade Srbije.

    Ni porodici nije jasno u čijim je rukama njegova sudbina. Njegova supruga Jadranka zna samo da se on neće ponižavati pred porotom Haškog tribunala, koja ga drži već jedanaest i po godina u pritvoru.

    - Znam da će on ostati dosledan svojim stavovima. To znači da je njegov stav isti i danas i sutra, a to je "bez uslovljavanja, gospodo, i tačka" - kaže Šešeljeva za Kurir.
  • bosna_buducnost - 90737 - 10.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Uprkos milijardama dolara, BIH ide ka raspadu


    Neki još uvjek misle da mogu promjeniti ustav na štetu drugih naroda, napraviti federaciju i tako obezbjediti muslimanima totalnu vlast u BiH! Iako su to već jednom pokušali da izvedu '91. godinu, što se pokazalo pogubnim za sve etničke grupe, izgleda da to nije dovoljno pa im ponovo treba krvoproliće u napaćenoj Bosni!

    Dali je srce problema u Dejtonskom sporazumu ili je u muslimanskoj pohlepi da vladaju cijelom BiH?

    Uprkos milijardama dolara, BIH ide ka raspadu
    10. juli 2014. godine
    Uprkos snažnoj međunarodnoj podršci i milijardama dolara pomoći Bosna i Hercegovina polako klizi ka raspadu, a stalni izvor krize su različiti interesi tri naroda što povećava Ustav koji ne ispunjava potrebe ni Bošnjaka, ni Srba ni Hrvata, navodi se u najnovijem Izveštaju Međunarodne krizne grupe (ICG).

    Mali je rizik od smrtonosnog konflikta, ali nakon što su u tu zemlju ušle milijarde dolara pomoći, snažna međunarodna administracija i podrška Evrope ona, ipak, polako ide ka dezintegraciji. Različiti ciljevi i interesi tri naroda su stalni izvor krize koju povećava Ustav koji ne ispunjava potrebe niti jednog naroda - navodi se u analizi ove međunarodne nevladine organizacije.

    Kako ističu, politička elita ima u svojim rukama sve nivoe vlasti i najveći deo ekonomije, a glasači nemaju praktičnog načina kako da ih smene. EU, za to vreme, nameće BiH zadatke koje ona ne može da ispuni.

    Srce problema je u Dejtonskom ustavu, smatraju u ICG. Potreban je novi dizajn, normalna federacija, teritorijalno definisana, ali bez posebnih uloga konstitutivnih naroda i odgovorna prema interesima i pravima svih zajednica i građana.
    vogosca_rat - 90725 - 08.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (3)

    Pogibija Neše Lalića i Dragana Kujundžića - Grge


    Stanislave,

    Ne želim da sudiš prema pogrešnim informacijama koje "neko" objavio iz mržnje prema pojedinim osobama, zbog čega ću i ja da se uključim u ovu malu raspravu.

    Moram da ti kažem da su se tog 03. 07. '92. desile mnoge greške prilikom izvođenja borbenioh dejstava, zbog čega je sve krenulo neželjenim tokom.

    Prva greška koja se desila, a nije bila po planu koji je pripremljen u TGV i Vogošćanskoj brigadi, je pogrešan pravac napada. Plan je bio nakon probijanja neprijateljske linije i osvajanja Glavice da se krene sa leđa u pravcu Ugorskog i Saobračajnog fakulteta, a ne sa čela kako je taj dan krenuo "Jurišni vod".

    Druga greška je što Minja sa svojom jedinicom nije došao na vrijeme na polazni položaj, kako bi im pomogao prilikom juriša sa bočnom vatrom, što je bilo jako važno u toj borbi.

    Treća greška je što su oni ipak krenuli u napad iz tog prvca bez bočne zaštite.

    Ipak, največa greška je što nisu odvojili ni jednu grupu da napadnu neprijatelja sa leđa, kad je Vogošćanski bataljon probio liniju i pred sobom imao razbijenu muslimansku vojsku. Da su tada imali ljudstva da krene sa Glavice u pravcu Ugorskog, borci Vogošćanskog bataljona bi im sigurno pružili podršku i priključili bi se tom napadu, koji bi ako ništa bar prisilio muslimansku vojsku da obrate pažnju na tu stranu i tako olakšaju izvlačenje Mićinih boraca.

    Moram da kažem, kada sam javio komandi Brigade da smo zaposjeli neprijateljsku liniju na Glavici, Mićo i njegovi saborci su krenuli u juriš, ubjeđeni da je među neprijateljskim vojnicima nastalo totalno rasulo. Pošto su muslimanski vojnici taj dio linije sa Menjaka i zgrade Plive imali odličnu pregled i kontrolu prostora, nije im bilo teško da drže naše borce pod jakom mitraljeskom vatrom, što se i desilo. Nakon što je Mićo uletio sa svojim borcima u tu jaku vatru, prozvao je mene na radio stanicu i psovao mi majku što sam slago da je Glavica pala. Mićo je bio ubjeđen da ako je Glavica pala on ne može dobijati tako jaku neprijateljsku vatru.

    Moram još nešto da kažem što će demantovati da su Ali i Ćurka glavni krivci za pogibiju Neše i Grge.

    Taj prostor kojim su oni krenuli u napad je potpuno otvorena ulična čistina, laka za odbrambena dejstva. Nakon njihovog ulaska i ranjavanja Grge, bilo je nemoguće vratiti se istim putem nazad, pa je iz tog razloga pokojni Grga iskrvario. Ne možemo nikoga kriviti ako se neko uspio izvući iz te vatre. Po vojnim pravilima nikada se ne ide u izvlačenje ranjenika dok borbena dejstva traju a pogotovo ne ako smo sigurni da svaki koji bi pokušao to da uradi ne bi preživio.

    Mnogi učesnici ove akcije ne znaju da je komanda Brigade već bila odustala od akcije izvlačenja, tada, već poginulih Neše i Grge. Međutim, pokojni Mićo nije mislio tako i pokazao svima kakvo je junačko srce imao.

    Borba oko izvlačenja mrtvih tijela se nastavila zahvaćljujući Mići, koji se iako ranjen, nije htjeo povući i ostaviti mrtve drugove u rukama neprijatelja. Napravio je nemoguću akciju, tražio je da svi na linijama počnu da pucaju kako bi odvukli pažnju sa tog dijela ratišta, a od Minje je tražio da sa svojim borcima otvori jaku vatru prema Menjaku i zgradi Plive, napravio veliku dimnu zavjesu i krenuo prema mrtvim saborcima. Nakon više od tri sata borbe za mrtve drugove, Mićo je uspio da izvuče njihova tijela.

    Mislim da je ovako trebala da bude ta priča oko poginulih Neše i Grge, a ne da se okrivljuju ljudi koji u tom momentu nisu mogli ništa da učine za poginule drugove osim da i oni sami u pokušaju izvlačenja mrtvih tijela daju svoje živote.
    1sr - 90717 - 07.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    28. juni 1914. godine - Atentat u Sarajevu


    Advokat Gavrila Principa, Rudolf Cistler nepoznati heroj istorijskog suđenja

    Tri meseca nakon atentata, 12. oktobra 1914. počelo je suđenje mladobosancima pred sarajevskim Okružnim sudom. U dvorani Vojnogarnizonskog suda tužilac Franjo Svara optužio je 24 osobe za veleizdaju, tvrdeći da su na silu hteli da otcepe BiH od Austrougarske i pripoje je Kraljevini Srbiji. Krivi su, rekao je on u prvom obraćanju, i za ubistvo prestolonaslednika iz zasede.

    Dan kasnije, na istorijsku scenu stupio je Rudolf Cistler rekavši da se mladobosancima može suditi za "ubistvo", ali ne za "ubistvo prestolonaslednika" jer zakon u Bosni ne poznaje posebnu zaštitu prestolonaslednika. Osporio je i optužbu za veleizdaju, pozivajući se na Sanstefanski mir po kojem je Turska 1878. pristala na okupaciju BiH, ali je suverenitet ostao na strani sultana. Pošto BiH nije u sastavu monarhije, optuženi nisu mogli da je otcepe i pripoje Kraljevini Srbiji. Uz to, tvrdio je, aneksija BiH nije pravno utemeljena jer nije ratifikovana u autrijskom i ugarskom parlamentu.

    Atentatori su dve nedelje kasnije, 28. oktobra, ipak osuđeni (petorica na smrt, a ostali na 20 godina robije), a Cistler je zbog toga što je znanjem i veštinom ponizio tadašnje pravosudne organe, 24 sata po okončanju suđenja prognan iz Sarajeva.

    Rudolf Cistler je u vreme odbrane mladobosanaca i sam bio veoma mlad, imao je svega 24 godine.

    Po ubeđenju socijalista, 1908. godine držao je govore na Prvomajskoj proslavi u Banjaluci. Majka Hrvatica i otac Austrijanac školovali su ga u Beču i Zagrebu.

    Nakon proterivanja iz Sarajeva živeo je u Zagrebu gde je bio ugledan član Zagrebačke advokatske komore. Godine 1918. vraća se u Sarajevo, gde zatiče sudije koje su osudile Principa i drugove i piše novinski članak protiv njih. Zbog tog članka, vlasti ih penzionišu. Drugi svetski rat zatiče ga u Zagrebu, gde ga ustaše odmah hapse i deportuju u zloglasni Kerestinec, ali ga supruga Nemica spasava dokazujući da nije Jevrejin.


    Nakon rata, Cistler se vratio u Sarajevo gde je njegova kćerka Vanda dugo godina bila operska primadona. Dao je u životu samo jedan intervju, 1937, i napisao jednu knjigu, "Kako sam branio Principa i drugove". Umro je 1960. godine.

    Ovako ih je branio

    "Sav javni život, čitava naša štampa, sve institucije, svaki pojedinac.. . ispunjen je moralnom indignacijom nad ovim događajem.. . Sve kipi osvetom i mržnjom protiv atentatora i nacije kojoj on pripada. Svi viču: žUbijte ih, vešajte!¿ Gospodo suci! Vi ne smete čuti viku ulice i čaršije. Sud mora biti hermetički zatvoren od politike i njenog oportunizma", govorio je Cistler u odbrani mladobosanaca.

    Isukane sablje

    - Austrijski oficiri čekali su advokata Cistlera sa isukanim sabljama nakon suđenja. Njemu je život bukvalno bio ugrožen. Izašao je na sporedni izlaz. Pošto su bosanske vlasti odmah htele da ga daju na Vojni sud, gde postoji samo jedna kazna, smrtna, prijatelji Cistlera su napravili plan da on pobegne u buretu. Kako do suđenja nije došlo, za šta su zaslužni mađarski poslanici, Cistler je "samo" proteran iz Sarajeva.
    2sr - 90705 - 06.07.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Okupiranom Srbijom haralo 12 vojski


    OPTUŽBE protiv Milana Nedića i danas se koriste za diskreditaciju celog srpskog naroda, u maniru Kominterne, kaže dr Bojan Dimitrijević, koji je u studiji "Vojska Nedićeve Srbije", u izdanju "Službenog glasnika", obradio temu koja je ostala tabu i posle pada komunizma.

  • Rat na ovom prostoru je bio sve samo ne jednostavan. To je bio kompleksan spoj okupacije i višestrukog građanskog rata. Samo u delu Srbije pod nemačkom okupacijom deluje najmanje 12 oružanih formacija, što stranih što domaćih - ističe dr Dimitrijević.

    Dimitrijević smatra da se najkompleksniji rat u Evropi 1941-1944. vodio na teritoriji Srbije pod nemačkom okupacijom, u današnjem centralnom delu države, delu KiM oko Kosovske Mitrovice i Banatu kojim su upravljali folksdojčeri.

  • Istoričari su izbegavali da se bave ovom temom jer ne daje crno-belu sliku ratnih dešavanja. Najlakše je ostati pri optužbama da su Nedićeva vlada i sve njene institucije kvislinške, iako još ne znamo kako je preživela Srbija od 1941. do 1944. u uslovima okupacije, građanskog rata, uzimanja talaca, gladi, rekviriranja useva. Kako je ta Srbija pružila utočište i hranu stotinama hiljada srpskih izbeglica iz NDH, od čega 86. 000 dece. Kao i Slovencima koji su proterani iz svoje zemlje. Nedić je neosporno sarađivao s okupatorima kad je slao svoje oružane snage da se bore protiv ustanika. Ali je i sprečio da Nemci uzmu 50. 000 Beograđana za taoce zbog ustaničkih akcija - kaže Dimitrijević.

    On podseća da je posle aprilskog bombardovanja država Jugoslavija podeljena na banovine potpuno kolabirala. Nemačka je odredila granice okupirane Srbije. Baranju i Bačku je 1941. prepustila Hortijevim trupama koje su ih anektirale, a zatim izvodile masovne zločine, deportacije Srba i njihovo mađarizovanje. Srem je pripao nacističkoj tvorevini NDH čiji je državni program bio etničko čišćenje srpskog stanovništva.

    Deo Srba, ali i Hrvata iz Dalmacije koji su izbegli u Srbiju, među prvima se uključio u srpski dobrovoljački korpus (SDK), čija je osnova bio ultrakonzervativni pokret "Zbor" Dimitrija Ljotića. SDK je bio glavni saveznik okupatora u borbi protiv komunista do njihovog proterivanja iz Srbije krajem 1941. a zatim se do 1944. fanatično borio protiv Mihailovićeve Jugoslovenske vojske u otadžbini, nazivane i "vojni četnici".

    Ravnogorski pokret Nemci su tretirali kao neprijateljski i ustanički, kao i partizanski. Posle kratkog savezništva ova dva pokreta su zaratila. Oba su se borila protiv Nedićeve oružane sile formirane od ljotićevaca, bivše žandarmerije, ratnih zarobljenika na odsustvu i četnika Koste Pećanca. Nedić je nazivao partizane "agentima međunarodnog boljševizma", a ravnogorce "slugama Londona i saveznicima Moskve", koji pozivanjem Srba na ustanak žrtvuju narod stranim interesima.

    Pećančevi "vladini četnici" i Nedićeva državna straža su bili u sukobu s Mihailovićevim "vojnim četnicima", ali su ih posle nemačke ofanzive na Ravnu goru sakrili u svoje redove i sačuvali ih od odmazde. Bilo je i lokalnih četničkih odredima koje su formirala sela radi zaštite od "divljih četnika", običnih razbojnika. Pećančevi četnici su početkom rata bili jedina snaga koja je branila Srbe u Toplici i Jablanici od šiptarskih i bugarskih bandi. Morali su da sarađuju s istim Bugarima kad su Nemci ove doveli umesto svojih garnizona koje su poslali na istoćni front.

    U Sandžaku je vladao haos u kome su Srbe ubijale i pljačkale muslimanske milicije, šiptarski Bali kombtar i kasnije SS divizija Skenderbeg. Protiv njih su se borili "vojni četnici", ali i ljotićevci, kad nisu ratovali međusobno. Kao i protiv šiptarskih bandi s Kosova, koje je pripojeno Velikoj Albaniji, pod patronatom Musolinijeve Italije. Kačaci su nelegalno upadali na teritoriju pod nemačkom okupacijom stižući do Brusa, ali su Nemci dovodili i "legalnu šiptarsku žandarmeriju" da čuva železničku prugu u dolini Ibra. Vermaht je u kaznenu ekspediciju protiv ustanka u Srbiji poveo 1941. ustaše iz NDH. Slično su učinili Sovjeti 1944. kad su ustaše zarobljene na Istočnom frontu presvukli i pridružili Titovim jedinicima, kao i dojučerašnje okupatore Bugare. Od "crvenih" Rusa tad su pobegli "beli" koji su u Srbiji bili organizovani u ruske zaštitne jedinice.

  • Teško je i zamisliti opasnosti i haos u kome je živelo stanovništvo Srbije. Zbog mnoštva ideoloških i iskrivljenih određenja o vremenu Nedićeve vlade, ostala su nepoznata i neobjašnjena iskušenja kroz koja je prolazio srpski narod posle aprilskog rata. Naročito kontekst u kome je nastala Nedićeva vlada - kaže Dimitrijević.

    Protest u Čačku 1941. godine sa zahtevom da se obustave bratoubilačke borbe u Srbiji

    Oficiri jugoslovenske vojske okupljeni oko Ravnogorskog pokreta od maja 1941. intenzivno su pripremali veliki ustanak verujući da će im zapadni saveznici pružiti obećanu pomoć. Tek posle napada Nemačke na SSSR i komunisti su odlučili da krenu u oružanu borbu.

  • Za komuniste glavna svrha ustanka bila je da se pomognu ratni napori SSSR. Tokom leta 1941. oni su napadali gotovo isključivo organe civilne vlasti, a ne okupatore. Zatvarane su katastarske uprave, sreski sudovi i načelstva, spaljivane zemljišne knjige, uz reči "Nema više tvoje ili moje nego je sve naše". Pljačkani su ugledni domaćini, neretko i ubijani, pa se već u ovom periodu može govoriti o početnoj fazi građanskog rata u Srbiji - smatra dr Dimitrijević.

    Prema nekim izvorima čak nekoliko stotina kominterninih profesionalnih revolucionara u julu 1941. došlo je u Srbiju. Njihovo obračunavanje sa svima koji su im bili sumnjivi zapanjilo je i istaknute srpske partizanske ustanike, kakav je bio Dragojlo Dudić. On je u dnevniku ostavio svedočanstvo o "anarhizmu nekih drugova" koji su ubijali sveštenike, ugledne domaćine, seoske odbornike, rezervne oficire.

  • Pojedina ubistva od leta 1941. izvedena su s neviđenom bestijalnošću. Neki od izvršilaca tih ubistava nisu bili rodom iz Srbije ili nisu bili srpske nacionalnosti kao Borota, Majer, Filipović, Levi. Oni koji su učestvovali u španskom građanskom ratu kao Žikica Jovanović su bili posebno nemilosrdni. Ubistva koja su izvršili na gotovo ritualan način teško da se mogu opravdati bilo kakvom revolucionarnom misijom - kaže dr Dimitrijević.

    On podseća da je zbog užasnih nemačkih represalija prema civilnom stanovništvu Draža Mihailović krajem 1941. zaustavio svoje snage. Komunistički vrh koji je vodio partizane smatrao je, pak, da su odmazde korisne za njihov pokret, jer se bežeći od nemačkih represalija sve veći broj ljudi pridružuje ustanku.

    IZNUĐENA KOLABORACIJA

    GENERAL Milan Nedić doveden je u avgustu 1941. iz kućnog pritvora pred nemačkog komandanta koji ga je stavio pred izbor - ili će prihvatiti da formira vladu ili će Srbija biti podeljena među susednim kvislinškim državama i nestati.

  • Nedić pristaje da oformi vladu i oružane snage za borbu protiv ustanika. Ušao je u iznuđenu kolaboraciju, iako je znao da će snositi teške posledice kad dođu oslobodioci, ko god oni bili. Pristao je u nadi da će zaustaviti masovana hapšenja i pogubljenja civila u odmazdama - kaže Dimitrijević.

    On naglašava da Nedićeve oružane snage nisu učestvovale u progonu jevrejskog stanovništva.

  • Time se u Srbiji bavio isključivo načelnik SS policije, čak ni Vermaht nije imao uvid u njegovo delovanje. Organi Nedićeve vojske od formiranja u septembru 1941. nisu učestvovali ni u jednoj operaciji ili akciji koja je vezana za jevrejsko stanovništvo - ističe dr Dimitrijević.

    Izvor: Novosti. rs
  • sudjenja - 90613 - 30.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Ukinuta presuda Goranu Sariću


    Konačno jedna pravedna presuda za nekog srpskog heroja! Iako smo svi znali da Goran Sarić nije zločinac već jedan častan i pošten srpski komandant, protiv njega je vođen krivični postupak za ratne zločine, za koji se unaprijed znalo da neće uspjeti da ga osude za ono što on nije počinio. Lažne optužbe i svjedoci su osudile mnoge srpske patriote, koji su se borili protiv islamista u BiH, zbog čega smo se pribojavali da će ovog junaka zadesiti ista sudbina! Pravda ovoga puta nije zatajila, kao u nekim slučajevima u kojim se osuđuju srpski komandanti i komandiri! Sara je konačno slobodan čovjek!


    ponedeljak, 30 jun 2014
    Ukinuta presuda Goranu Sariću


    SARAJEVO - Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je prvostepenu presudu kojom je Goran Sarić osuđen na 14 godina zatvora za zločin počinjen u sarajevskom naselju Nahorevo.

    Sarić je u avgustu prošle godine proglašen krivim da je kao načelnik Stanice javne bezbjednosti u srpskoj opštini Centar nadzirao i učestvovao u razdvajanju tri grupe muškaraca koji su bili zatvoreni u psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu.

    Na ovu presudu žalili su se i Tužilaštvo i odbrana.

    Tužilaštvo je tražilo da Sarić bude osuđen na veću kaznu zatvora, a odbrana je zatražila oslobađajuću presudu ili obnavljanje postupka.

    Sarićev branilac Ozrenka Jakšić rekla je da je Apelaciono vijeće usvojilo žalbu odbrane, te da je potvrdilo oslobađajući dio presude, prenosi Birn.
    sarajevo - 90589 - 27.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Sarajevo nekad i sad: Fantomske ulice


    Fantomske ulice

    Objavljeno: 26. 06. 2014

    Prije trinaest godina, na EU samitu u Solunu, zemljama Zapadnog Balkana je prvi put oficijelno obećana evropska perspektiva. Bilo je u to vrijeme spekulacija da će 28. juna 2014. u EU ući Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija te Srbija i Crna Gora (u to vrijeme još u zajedničkoj državi) te da će tako stota godišnjica događaja koji je bio povod za Veliki rat postati simbol Velikog mira. To se, znamo, nije desilo.

    U subotu pada stota godišnjica Sarajevskog atentata, događaja koji je bio povod za Prvi svjetski rat i događaja koji je, na neki način, Sarajevo prvi put velikim slovima upisao na mapu svijeta. Prije trinaest godina, na EU samitu u Solunu, zemljama Zapadnog Balkana je prvi put oficijelno obećana evropska perspektiva. Bilo je u to vrijeme spekulacija da će 28. juna 2014. u EU ući Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija te Srbija i Crna Gora (u to vrijeme još u zajedničkoj državi) te da će tako stota godišnjica događaja koji je bio povod za Veliki rat postati simbol Velikog mira. To se, znamo, nije desilo. Od navedenih zemalja u EU je ušla samo Hrvatska, a entuzijazam za proširenje u Uniji je generalno nikad manji. U pomenutim spekulacijama se, međutim, kao mjesto na kojem bi svečano bilo proglašeno "kompletiranje" Evropske unije, naravno, pominjalo Sarajevo. Još otad, dakle, postoji ideja da će obilježavanje stote godišnjice Sarajevskog atentata u Sarajevu biti globalno relevantno.

    Ispostavilo se da su velika očekivanja omanula. Još prošle godine se govorkalo da u Sarajevo 28. juna 2014. godine garantovano dolaze njemačka kancelarka i predsjednik Francuske, a pokazalo se, eto, da neće biti ni poštenog regionalnog samita. Desiće se koncert, desiće se još neke kulturne aktivnosti, desila se konferencija historičara i to bi uglavnom bilo sve. Nema, međutim, mjesta razočarenju; možda to zapravo i nije loše. Uz sve svoje svjetske valere, priča o Mladoj Bosni, iz perspektive BiH i susjednih joj zemalja, više ima veze sa odnosom prema Jugoslaviji nego sa odnosom prema Prvom svjetskom ratu. Riječ je o odnosu spram jugoslovenske ideje, što se vidi i iz činjenice da nije Kraljevina Jugoslavija, nego zapravo SFRJ snažno i nedvosmisleno uvrstila mladobosance među svoje "očeve osnivače". Vidjelo se to u školskim programima, kao i u imenima ulica. Raspadom Jugoslavije, međutim, u Sarajevu su ulicama i mostovima što su nosila imena po Mladoj Bosni i mladobosancima promijenjena imena. Zanimljivo je vidjeti kako.

    Ulica Mlade Bosne postala je Ulica bosanskih gazija. Gazija je borac za islam, a sama riječ dolazi od arapskog izraza sa značenjem "naoružani napad s namjerom osvajanja". Ulica Danila Ilića postala je (ponovo) Oprkanj. (Ovako piše Andrić u zapisu U Ulici Danila Ilića: "Tamo gde prestaju baščaršijski dućani i kazandžijske radionice i gde počinje gusto srpsko naselje sa starinskim kućercima, ima jedna ulica, zabačena i krivudava, koja se nekad zvala Oprkanj-sokak, a danas nosi ime Danila Ilića"). Na sličan način, vraćanjem imena iz vremena od prije Prvog svjetskog rata, još su nekim mladobosanskim ulicama promijenjena imena. Nedeljka Čabrinovića zove se Na varoši, Vladimira Gaćinovića nosi ime Veliki Alifakovac, a Trifka Grabeža - Patke. (Iz dominantne perspektive današnjeg Sarajeva, Trifko Grabež je idealni negativac. Rođen na...

    ...Palama, na Vidovdan, s prezimenom kojeg je u tendencioznom registru lako čitati kao svojevrstan nomen est omen, svoj devetnaesti rođendan provodi s pištoljem i bombom preko puta Vijećnice spreman da ubije nadvojvodu i ženu mu. Iz iste te perspektive, međutim, nevjerovatno zvuči autentična Grabežova rečenica sa suđenja zabilježena u zvaničnom zapisniku: "Mene nije rukovodila Srbija, nego jedino Bosna"), Isti princip je primijenjen i na mostove, pa je Žerajićev ponovo Careva ćuprija, Principov - Latinska. Ulica Borivoja Jevtića postala je Pavla Lukača. Ulica Ive Kranjčevića postala je - Džamijska. (Kemal Kurspahić je u jednom tekstu ovu promjenu nazvao nadasve maštovitom. Inače, Ivu Kranjčevića je tokom suđenja na čijem je kraju osuđen na deset godina teške tamnice proaustrijska štampa uporno nazivala Milanom Kranjčevićem, želeći sugerisati kako nije Hrvat i katolik jer im je u interesu bilo da se i atentat i Mlada Bosna predstave kao isključivo "srpska posla", što bi stotinjak godina kasnije rekao Jelko Kacin. Iz istog razloga su često izostavljali imena Muhameda Mehmedbašića i Đulage Bukovca)

    I da, na kraju, jednoj je mladobosanskoj ulici promijenjeno ime, ali je ipak, na neki način, (p)ostala - mladobosanska. Ulica Mustafe Golubića sada je Ulica Tina Ujevića. Tin je u Nikšiću prije osamdesetak godina napisao pjesmu "Ulica fantoma". U njoj stoji:

    "Ulicom, pored ljudi, lutaju brojni fantomi:
    jedni idu iz grada, drugi listom iz groba.
    I tako, pored novog, traje i staro doba.
    Tek što svih tih sablasti ne vide naši trahomi.

    Ulicom, osim ljudi, miču se brojne sjene.
    (Strepim da nisam obmanut; taj put, za sama mene. )
    I tako u mraku grada vladaju uspomene,
    i tako na suncu jave strahuju tačne zjene.

    Samo se čudim kako usudno sliče
    živi na mrtve, a mrtvi opet na žive.
    I kad se život dosadno i jednolično miče
    pitam se koji od njih krvavo, ljudski žive".

    Dok se ideologije mijenjaju, dok se table sa imenima ulica presvlače, dok se školski programi dnevnopolitički ažuriraju, ostaje jedino poezija kao paradigma pamćenja jezika. Ostaje, dakle, fantom poezije. Fantom poezije kao fantom slobode.

    Tekst preuzet iz "Oslobođenja"
    kosovo - 90581 - 26.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Klark: Naredio sam da se svi Srbi proteraju iz Hrvatske


    Kako se od devedesetih godina u Vašingtonu, Briselu i Hagu krojila sudbina Srbije i srpskog naroda - ko su bili glavni akteri i šta je bila pozadina

    Vesli Klark i Havijer Solana umešani su u trgovinu organima na Kosovu. Solana savetuje Klarka da bude oprezan na Kosovu, kojim špartaju bande narko-dilera i priznaje da su napravili grešku kada su pustili Šiptare da vladaju. Klark kaže da često ide na Kosovo, uglavnom inkognito, ali da sada mora da prebaci tovar za Fort Breg i potvrđuje da je reč o organima. NATO u potpunosti kontroliše proces privatizacije prirodnih bogatstava na Kosovu. Klark ističe da će sa Srbijom stalno imati probleme, jer je to buntovnički i ratoboran narod. Solana naglašava da Beograd mora da shvati da se niko ne može odupreti njihovoj volji.

    Bivša glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte u svojoj knjizi "Lov" piše, između ostalog, i o trgovini ljudskim organima na Kosovu i za to optužuje OVK. Trgovinom ljudskim organima na Kosovu bave se i istražitelji Haškog tribunala, a na inicijativu Rusije nedavno je pokrenuta istraga o ovom problemu u Savetu Evrope.

    Glas je došao do transkripta razgovora dvojice čelnih ljudi NATO u vreme agresije na Srbiju, Veslija Klarka i Havijera Solane, koji potvrđuje da su, između ostalog, znali da se međunarodne snage na Kosovu bave trgovinom organima i drogom. I, najverovatnije su bili umešani u ove poslove! Razgovor, koji objavljujemo u celosti, potvrđuje mnoge nedoumice u vezi sa trgovinom ljudskim organima, nelegalnom trgovinom drogom, Rambujeu, odnosom zapada prema Srbima, vlasti u Beogradu...

    Nekadašnji glavnokomandujući NATO snaga, američki general Vesli Klark i Havijer Solana, generalni sekretar Alijanse, sastali su se 15. avgusta 2001. u iznajmljenoj vili u švajcarskim Alpima. U prisustvu dve devojke, koje su im služile za zabavu, opušteno, uz čašicu pića, ova dva moćnika razgovarala su o predstojećoj Klarkovoj poseti Kosovu, evocirali uspomene iz rata protiv Srbije i analizirali propuste njihove politike na Balkanu.

    Klark: Ovih dana ću posetiti Kosovo...

    Solana: Budi oprezan, Kosovom špartaju bande narko-dilera. Tamo nema zakona, nema kontrole.. . Hm, veliku smo grešku napravili kada smo pustili ove (Šiptare - prim. aut. ) da vladaju.

    Klark: Da. Možda.

    Solana: Za sve su krivi operativci CIA... Njima je bitna samo droga i njihovi poslovi...

    Klark: Da, znam kako je dole.. . Često odem na Kosovo, uglavnom inkognito, tako je sigurnije. Ali sada moram da obavim jedan posao. Treba da prebacimo tovar za Fort Breg.

    KISINDŽER I BŽEŽINSKI KAO MAČKA I MIŠ

    Solana: Vesli, nešto su me sinoć obavestili da je došlo do razmimoilaženja između Kisindžera i Bžežinskog, ali su ostali nedorečeni. Šta se to zakuvava u Pentagonu?

    Klark: Kisindžer i Bžežinski su kao mačka i miš, jer se stalno ganjaju, ali ne mogu jedan bez drugoga. Uživaju u ulogama, jer se zna da oni kreiraju politiku Amerike. Bliži mi je Bžežinski, jer je ratoborniji. Da smo njega slušali za vreme bombardovanja, Srbije ne bi više bilo. Kisindžer je mlakonja i, kako sam kaže, savestan. On me kritikovao zbog napada na beogradsku televiziju.

    Solana: Da, previše je mlak.

    POSLUŠNICI

    Klark: Šta misliš, kako će me dočekati (u Beogradu)?

    Solana: Ne brini, biće poslušni. Ovi u Beogradu su mnogo poslušniji, čak i od ovih u Podgorici. U Crnoj Gori mogu da se menjaju predsednici, ali sve konce uvek vuče Milo, zato što parama sve kupuje. Kada budeš bio u Beogradu, izbegavaj kontakte s Koštunicom i njegovim ljudima... Znaš, odnosi između njega i Đinđića su prilično zahladneli... Mada, ja mislim da je Đinđić u pravu...

    Koštunica je nezgodan za saradnju. Znaš, kad pričaš s njim, uvek pažljivo sasluša, ali na kraju razgovora uvek zaoštri stvari... S njim nikad nismo mogli da se do kraja dogovorimo ni o čemu...

    Klark: Šta misliš, kako će reagovati na ovo oko TV stanice? Ti znaš da sam ja u knjizi napisao da sam lično birao ciljeve...

    Solana: Da, znam, video sam...

    Klark: Ali isto tako znaš koliko su me Klinton i njegovi pritiskali da bombardujemo srpsku televiziju...

    Solana: To što mi znamo je naša tajna! O tome ne smeš ni sa kim da razgovaraš!

    LEPOTICE IZ VLADE ZA 500 DOLARA

    Klark: Kakve su žene Beograđanke, ti si često u poseti Beogradu?

    Solana: Sve ću te uputiti. Srbija je bila zapuštena za vreme vladavine Miloševića, ali žene su im mnogo lepe. Posle dolaska demokrata na vlast situacija se promenila. Za smešne pare možete da imate i najlepše žene. U nekim ministarstvima Vlade Srbije sekretarice su najčešće zanosne lepotice, koje su spremne da za 500 dolara provedu noć sa strancem. Primanja u Srbiji su još uvek mizerna.

    Klark: Ti, izgleda, imaš veliko iskustvo u toj oblasti.

    Solana: Daću ti broj telefona čoveka koji ima sve što treba. Ima tu i glumica, estradnih zvezda, krem srpske prestonice.

    "BONDSTIL" KAO BAZA ZA TRGOVINU ORGANIMA

    Ekipe lekara i medicinskog osoblja po povlačenju naše vojske i policije s Kosova prebačene su u NATO bazu "Bondstil" kod Uroševca. Ona je postala bolnica za vađenje organa ne samo zarobljenih i otetih Srba i nealbanaca nego i nesrećnih devojaka koje su iz mnogih krajeva sveta dovedene da uveseljavaju vojnike NATO, Kfora i Unproforove policije.

    Iz baze "Bondstil" dnevno poleće između šest i 14 aviona za koje postoji opravdana sumnja da prebacuju organe po bolnicama zapadnoevropskih država, najviše u Kraljevsku bolnicu u Londonu.

    Solana: Nije valjda toliko hitno... Misliš na organe?

    Klark: Da, da...

    Solana: Dobro radi "Bondstil". Šlafkok (čovek zadužen za bezbednost baze - prim. aut. ) i Kušner (Bernar, prvi šef Unmika, sadašnji šef diplomatije Francuske, istražni organi Haškog tribunala ispituju njegovu povezanost sa trgovinom organima - prim. aut. ) odlično obavljaju posao...

    Klark: Jeste. Izgleda da je sada hitno. Stalno se održavaju neki sastanci s generalom Andersonom. Kad završim to, skoknuo bih malo do Srbije.

    Solana: Nego, reci mi, Vesli, kako ide s privatizacijom preduzeća na Kosovu? Ko je tamo od naših prijatelja?

    Klark: Mi smo postavili eksperte koji vode glavnu reč pri privremenoj vladi Kosova. Predsednik komisije je Fred Barlou, za koga znaju samo oni iz vrha vlasti u Prištini. Politički dirigent je Medlin, koja, zajedno sa Ričardom (Holbrukom), kupuje sve što vredi na Kosovu. Toliko su razgranali poslove da često pomislim da će se jednog dana preseliti da žive u Prištini.

    Klark: Sa Srbijom ćemo stalno imati probleme jer je to buntovnički i ratoboran narod. Kad se razgovaralo o Srbima u Krajini, neki od naših su predlagali dugotrajan rat, a ja sam to presekao i naredio da se svi Srbi proteraju iz Krajine i Hrvatske kako bi Hrvatska bila mirna decenijama. Kakav rat s njima! Oni bi se razbežali po šumama i godinama zagorčavali život Hrvatima, jer imaju iskustvo s partizanskim ratovanjem.

    Solana: Vesli, dobro znaš da sam ti dao odrešene ruke oko odabira ciljeva i umalo da mi se ugasi karijera zbog toga. Preneli su mi da je lično Klinton uzbunjivao generale NATO protiv mene, jer je njemu za ovu funkciju bio pogodniji žabar Romano Prodi. Italijani su mi najviše zamerili što nisam sprečio bombardovanje televizije. Imaš pravo, Vesli, trebalo je Srbiju sravniti sa zemljom. Gledam ove iz Vlade Srbije i, iskreno da ti kažem, gade mi se, pošto su obični poltroni i ulizice.

    Klark: Ako hoćemo trajno rešenje, Srbiju treba zdrobiti. Potpuno je rasparčati...

    Solana: Slažem se, treba je pre svega ekonomski uništiti, to je najlakše izvesti. Ali veruj mi, Srbe najviše boli to što im je Kosovo oteto. Posledice toga po njih biće dalekosežne, ali Beograd mora da shvati jednu poruku. Niko ne može da se odupre našoj volji. Ako je naš cilj širenje na istok i ovladavanje energetskim resursima, jedna Srbija ne može biti prepreka na našem putu. Bitan je i primer koji šaljemo drugim zemljama.

    Klark: Samo da nije bilo onakvog raspoloženja u Vašingtonu, protiv slanja kopnenih snaga... Sve bi bilo mnogo brže.

    Solana: Vesli, nemoj da si na kraj srca. Ni ovo nije loše. Pogledaj koliko je prošlo od bombardovanja, a mi u potpunosti kontrolišemo celo Kosovo na najdirektniji mogući način i utičemo na političke prilike u Srbiji i celom regionu. Pod novom vladom Srbija će sigurno postati deo evroatlantskih integracija, mada ne treba zanemariti ni uticaj opozicionih političkih snaga. Ali, verujem da ćemo ostvariti cilj. Znaš kako, iz iskustva koje imam sa srpskim političarima tvrdim da je novac za njih najjači argument.

    Klark: Ha, ha, ha.. . Znam. Ali sa vojničke strane gledano, nismo umarširali u Beograd, mada smo ih primorali da potpišu kapitulaciju u Kumanovu. Vojnički nismo dobili satisfakciju kakvu zaslužujemo kao pobednici.

    Solana: Nismo ušli na velika vrata, ha? Nema veze, ušli smo na mala, ali će efekat na kraju biti isti. Možda je tako i bolje, a svakako je jeftinije. Sve ono što smo im ponudili u Rambujeu i sve ono što smo mi tražili na kraju će se i ostvariti. Evo, već imamo bazu na njihovoj teritoriji. To smo tražili u Rambujeu. Tražili smo slobodan prolaz naših trupa. I to ćemo dobiti, veruj mi, to je samo pitanje vremena. Oni će za uzvrat dobiti ono što im pripada.

    Klark: Da. Postaće članovi Evropske unije i NATO.

    Solana: Tako je. Ali mnogo je bitnije, šta će se desiti iza zavese. U budućnosti mi ćemo u potpunosti kontrolisati političke stranke i političare u Srbiji. Više neće biti nikakvih iskakanja. Vlade se mogu menjati, ali će kurs ostati isti.

    Klark: Da li si u potpunosti siguran u to?

    Solana: Pa, recimo da sam skoro uveren, još uvek nije sve završeno, ali će u narednih nekoliko godina proces biti dovršen. Naravno, još uvek u Srbiji postoje političari koji nisu u potpunosti izgubili svest o nacionalnom interesu. Oni će biti problem...

    Klark: Misliš na Koštunicu...

    Solana: Da, na njega. On je prilično principijelan i težak za saradnju, ali ćemo te probleme rešiti na ovaj ili onaj način. Ne treba potceniti Đinđića, koji je sada poslušan, on je ipak surovi pragmatik.

    Autor: Ekipa Glasa javnosti
    rusija - 90571 - 23.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Iamo li razloga vjerovati ovakvom Zapadu?


    Za zapadne političare ne postoje srpske i ruske izbeglice
    23. jun 2014.

    Protekli Svetski dan izbeglica nas je još jednom podsetio da sa tačke gledišta Zapada i dalje postoje izbeglice koje su dostojne pažnje i sažaljenja, kao i one izbeglice, poput srpskih i ruskih, koje se potpuno ignorišu.

    Naime, iako je Srbija zemlja sa najviše izbeglica u današnjoj Evropi, to je tema koja ni izdaleka nije u vrhu prioriteta briselske administracije. A kada je reč o ruskim izbeglicama iz Ukrajine, cinizam zapadnih političara i medija ide toliko daleko da se oni proglašavaju - turistima.

    Dakle, po najnovijem saopštenju srpskog Komesarijata za izbeglice i migracije, u Srbiji živi oko 44. 000 izbeglica, što je svrstava u sam evropski vrh po tom pitanju, ali to ipak nije bio razlog da se oglase brojni evropski činovnici, koji se uredno oglašavaju i povodom mnogo manjih ugrožavanja ljudskih prava, da bi zabrinutim glasom i sa prizvukom suptilne pretnje poručili svim odgovornima u balkanskom regionu da se tim nesrećnim ljudima moraju stvoriti uslovi za nesmetan povratak.

    Uostalom, dvojni standardi Zapada u vezi izbeglica su se mogli primetiti još mnogo ranije, kao na primer tokom bombardovanja Srbije, kada je na brifingu NATO alijanse održanom 31. maja 1999. godine, njihov predstavnik Džejmi Šej na pitanje novinara: "Zašto NATO ne napada svoje ciljeve u Srbiji noću kako bi bilo manje žrtava?", odgovorio da za NATO postoje samo albanske žrtve i albanske izbeglice.

    A posle takvog otvorenog omalovažavanja srpskih izbeglica, možda najdrastičniji primer negiranja "nepodobnih" izbeglica, i to ovog puta ruskih, dolazi baš ovih dana iz američkog ministarstva inostranih poslova, gde je njihova predstavnica za štampu Džen Psaki, javno izjavila bez i trunke stida - da u Rusiji nema izbeglica iz Ukrajine.

    Ona je još dodala da je tamo sve mirno i pod kontrolom, a na insistiranje novinara na pres-konferenciji da onda objasni ko su te brojne žene i deca koji masovno prelaze ukrajinsku granicu i beže u Rusiju ¿ Džen Psaki je doslovno rekla da su to turisti. Na kraju, zvanična predstavnica američkog Stejt departmenta je izjavila da su ti turisti došli u južnu Rusiju zato da "u tamošnjim planinama udišu predivni lekoviti vazduh".

    Naravno, koliko je u njenim rečima namerno izgovorenih neistina, najbolje govori podatak kog je izneo ruski ombudsman za dečja prava Pavel Astahov, da je recimo samo u jednom danu sredinom juna iz Ukrajine prebeglo u Rusiju čak 13. 000 ljudi.

    Da ruske izbeglice itekako postoje, potvrdio je i generalni sekretar OEBS-a Lamberto Zanijer, nakon susreta sa njima u Rostovu, kada je pozvao Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija UNHCR da im pomogne i pruži humanitarnu pomoć.

    Prema tome, i ovaj protekli Dan svetskih izbeglica je podsetio javnost na ignorantski odnos zapadnih institucija i političara prema srpskim i ruskim izbeglicama, koji se ogleda u činjenici da je Srbija i dalje zemlja sa najviše izbeglica u ravnodušnoj Evropi.

    A da i ne govorimo o malopre pomenutoj izjavi predstavnika NATO saveza Džejmija Šeja iz vremena agresije na Srbiju ¿ "da ga je briga samo za albanske izbeglice", ili o najnovijoj izjavi portparola američkog Stejt departmenta Džen Psaki, da su hiljade ruskih izbeglica iz Ukrajine samo "turisti koji su došli da udišu svež vazduh". Ali to je cinizam na koji smo izgleda već navikli.

    Ratko Paić

    (Glas Rusije)
    zuc_razno - 90541 - 20.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Borbena dejstva 19.06.1992


    Moram da kažem da sam tada bio borac u rovu i nisam imao toliko pouzdanih informacija, a kako je još uvjek bilo svježe sjećanje na ubistvo moga tate, ta sječanja na 19. 06. '92 su mi ostala nekompletna! Mislim da je ta ofanziva na Srpsko Sarajevo zvanično počela napadom na JNA 02. maja '92 u Dobrovoljačkoj ulici...

    U tekstovima koje smo stavljali na ovaj portal meže se vidjeti da su muslimanske ofanzive oko Sarajeva započinjale svaki šest mjeseci. Sve ljetne muslimanske ofanzive su počinjale u junu mjesecu. Prva ofanziva na Sarajevskom ratištu počela je početkom maja, borbama protiv tadašnje legitimne JNA. Zapravo, taj plan je bila nužda da muslimanska paravojska napadne legitimnu vojsku i tako pokaže međunarodnoj javnosti da JNA nema podršku naroda u BiH, ignorišući mišljenje ustavotvornog srpskog narod te Republike. Majski konflikti sa JNA su naizgled bili nepotrebni jer se vojska po dogovorenom planu povlačila sa teritorije BiH, ali konflikt je bio nužno potreban muslimanima, a posebno Hrvatima, da bi se pokrenuo rat u BiH a JNA prikazala kao srpska agresorska vojska. Taj termin u FBiH i danas se uspješno koristio protiv bosanskih Srba.

    Nakon tih konflikta, 16. maja '92., usledio je veliki napad na srpski dio Pofalića. Pofalići su etnički očišćeni od Srba, a oni koji nisu uspjeli da pobjegu pred zločinačkim jurišom ostali su vječno da leže po livadama i šumama, pokušavajući da se dočepaju tadašnje slobodne teritorije zvane Žuč.

    Ostatak maja je protekao poprilično mirno. Osim formiranja srpske vojske na teritorijame koje su bile naseljene pretežno srpskim stanovništvom, većih borbi nije bilo. Činilo se da će političari shvatiti da rat ne donosi pobjednika i da će se sjesti za pregovarački sto i dogovoriti o budućnosti naroda u BIH. A onda nastaje pregrupisavanje muslimanskih snaga na pravce napada teritorija na kojim je većinsko stanovništo bilo srpske nacionalnosti. Dok su Srbi bili ubjeđeni da rata neće biti, muslimanske paravojne formacije su pripremali ofanzivu na srpske opštine u Sarajevu.

    Prava muslimanska ofanziva na Srsko Sarajevo počela je 08. juna '92. Nakon pada jednog dijela Žuči, na kojem je živjelo srpsko stanovništvo, osvojen je Orlić najviša kota a potom i Vis. Muslimanski borci osokoljeni početnim uspjehom, kreću u još žešće napade. Ovoga puta napad je uslijedio na kotu 850 na kojoj su se u tom trenutku nalazili borci iz čete Jeftići, koja je pripadala Krivoglavačkom bataljonu i desno od kote 850 u pravcu Rajlovca, dio linije koju je držala Rajlovačka brigada. Uslijedila je žestoka borba, ali kako je na koti 850 došlo pojačanje, tadašnje, možda dvije najjače jedinice u cijelom Srpskom Sarajevu, jedinica Bore Radića i jedinica Pene Kuzmana, do pomjeranja linije nije došlo. Srpski borci su uspjeli odbiti sve napade i linija je stabilizovana, tako da su se na koti utvrdile naše linije, a za ovu liniju postavljena nova komanda, sa Minjom na čelu odbrane Žuči.

    U borbama na Žuči u toj muslimanskoj ofanzivi osim pogibije velikog broja vogošćana 08. 06 na mene je najviše sjećanja ostalo na hrabu pogibiju Milorada Škrkara - Zajke, koji je svojim tijelom zaštito saborce od aktivirane bombe. Zajko i njegovi hrabri potezi u toku borbe kod njegovih saboraca su ostavile nezaboravno sjećanje na njegov lik i djelo!

    Svim poginulim u toj velikoj muslimanskoj ofanzivi neka im je vjećna slava, a Zajki posebno, jer je do pogibije svojom borbom jako puno doprineo da Vogošća ostane Srpska do kraja rata!
    srpsko_poreklo - 90539 - 20.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Istoričar iz Hrvatske govori za koje teritorije Srbi trebaju da se bore!


    Žalosno je ali istinito, danas imamo Srbe koji misle da su najpametniji i da svi Srbi trebaju da slijede njihov put. U protivnom, Srbi koji ne prate njihov put, za njih nisu Srbi! Što je najžalosni oni čak imaju i svoju istoriju koja je potpuno drugačija od one koja je stvarno postojala.

    Za takve Srbe postavljam ovaj video zapis da čuju šta govori jedan od najvećih hrvatski istoričara. Dakle Bosna i Hercegovina je vjekovima bila srpska zemlja i za nju se trebamo i moramo politički izboriti!

    seselj - 90533 - 19.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Vojislav Šešelj - najveći srpski heroj 21-og vijeka


    Vojislav Šešelj je uspio da postane noćna mora Haškog tribunal

    20 Jun 2014

    Vojislav Šešelj je učinio sve čega se mogao setiti da sud izvrgne ruglu i natera ga da krši njegova ljudska prava

    Poznavaocima političkog karaktera haškog zatočenika sa najdužim stažom odmah je moralo bilo jasno da Vojislav Šešelj neće prihvatiti uslove tribunala za privremeno puštanje na slobodu. Svoj dobrovoljni odlazak u Hag predsednik radikala još od 2003. doživljava kao misiju razobličavanja političkog suda stvorenog da sudi Srbima. U jednome je uspeo: da postane noćna mora Haškog tribunala.

    Otkako je po podizanju optužnice u februaru 2003. izjavio da njegov životni cilj nije da mirno umre u krevetu, već da ostavi delo po kome će ga se sećati pokolenja, činio je sve čega je mogao da se seti kako bi rad ovog suda izvrgao ruglu.

    Nastavio je i kada mu je sud pružio priliku da konačno ode kući na privremenu slobodu. Odbio je da prihvati bilo kakva ograničenja: neće da se javlja policiji, ni da nosi elektronsku narukvicu "ili druge predmete kojima se narušava ljudsko dostojanstvo", hoće po svaku cenu da učestvuje u političkom životu Srbije, da daje intervjue i gostuje u TV emisijama, a pogotovo da javno kritikuje Haški tribunal. Jedino je prihvatio da se obaveže da neće napuštati Srbiju.

    U odluci sudskog veća kojem predsedava sudija Žan-Klod Antoaneti navedeno je da se odluka o privremenom puštanju predlaže iz više razloga, ali delom i zato što u ovom trenutku nije moguće odrediti tačan datum izricanja presude Šešelju pošto je novi sudija Madaje Nijang zatražio dodatno vreme da se upozna sa celim predmetom. Podsećamo da je upravo na Šešeljev zahtev iz procesa izuzet Nijangov prethodnik iz Danske - sudija Frederik Harhof.

    Tako će se nastaviti i agonija ovog sudskog procesa, u kome se "tribunal obrukao i pokazao kako ne treba da funkcioniše međunarodno pravo", kako je već rekao haški tužilac Serž Bramerc. Suđenje obiluje bizarnim momentima. Primera radi, pošto je tužilaštvo za njega zatražilo kaznu od 29 godina (za devet tačaka optužnice za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja od 1991. do 1993. godine u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini), Šešelj je sam za sebe zahtevao doživotni zatvor "jer kaznu koju traže tužioci fizički ne može da izdrži".

    Više puta je priznao da je hašku sudnicu kad god je mogao pretvarao u tribinu za svoju političku propagandu. Prošle godine, u trenutku kada su se odbrojavali dani do izricanja prvostepene presude, zatražio je diskvalifikaciju sudije Harhofa, što je ukočilo njegov slučaj. Donošenje presude je odloženo kako bi se novi sudija upoznao sa procesom.

    Šešelj je u tri postupka osuđen zbog nepoštovanja suda, na 15, 18 i 24 mesecazatvora. Tvrdio je da nije kriv, a nekoliko puta je pred tribunalom najavljivao da planira da "izazove desetak procesa za nepoštovanje suda, kako bi rad suda učinio apsurdnim".

    Suđenje je više puta prekidano zbog pravnih natezanja i kontroverzi. Protestovao je zbog neodržavanja statusnih konferencija, čije je održavanje obavezno u roku od 120 dana od poslednje statusne konferencije, kao i zbog izbegavanja razmatranja njegovog zahteva za ukidanje pritvora.

    Četiri godine je vodio bitku za pravo da se brani sam, pa je štrajkovao i glađu kako bi uspeo u ostvarenju tog svog cilja.

    Tokom pritvora je zbog srčanih problema operisan i ugrađen mu je defibrilator, za koji se ispostavilo da je pokvaren. Tada je Šešelj izneo pred sudom mišljenje da zapadne obaveštajne službe "atakuju" na njegovo zdravlje i "tempiraju trenutak u kojem će ga narušiti". Najbuntovniji pritvorenik je opisao da se aparat u toku jedne noći šest puta aktivirao i, kako je rekao, bespotrebno ga izložio elektrošokovima.

    Zbog njega su navodno stradali i drugi. Druženje sa njim "platio" je i general Ratko Mladić, koga je sud prebacio na drugi sprat, pošto su smatrali da je lider radikala loše uticao na njega kad ga je savetovao da odbije advokate sa liste suda.

    Na jednom od pretresa Šešelj je rekao da je "lično frustriran takvim ponašanjem suda" i da "ima osećaj krivice, a frustriran čovek ne može da se brani".

    U julu 2011. godine Šešelj je zatražio i da mu se omogući "godišnji odmor", podsetivši tada sud da je prošlodevet godina od njegovog pritvaranja. On se tada pozvao na formulaciju suda koja je korišćena kada je privremeno puštanje na slobodu bilo odobreno nekim generalima Armije BiH. Ali ni tada Šešelj nije hteo da prihvati garancije vlade, tvrdeći da se radi " o izdajničkom prozapadnom režimu u Beogradu".

    Postoje dobri izgledi da će mu ishod postupka u Hagu, kakav god bio, dati za pravo što je na beogradskom aerodromu 24. februara 2003. uoči poletanja za Amsterdam rekao: "Ja odavde odoh direktno u slavu!"

    Izvor: Biljana Mitrinović, Politika
    srbi_izdajnici - 90527 - 18.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Nažalost i ovakvih Srba ima!


    SKANDALOZNA IZJAVA JELENE MILIĆ: "Nažalost, Rusija postoji" (VIDEO)
    Objavljeno: 17/06/2014

    Jelena Milić, Debata na temu "Crna Gora i neutralnost", koja je prekjuče održana u Podgorici, obeležena je skandaloznom izjavom predstavnice Centra za evroatlantske studije iz Beograda, Jelene Milić, koja je neprijateljski (s očiglednom mržnjom) konstatovala da "Rusija, nažalost, postoji".

    Predsednik UO Pokret za neutralnost Filip Kovačević je u polemici sa Jelenom Milić rekao da bi se iz njene priče moglo zaključiti da Organizacija za kolektivnu bezbednost i saradnju - ODKB, koju čine Rusija, Belorusija, Kazahstan, Jermenija, Kirgistan, Tadžikistan, ne postoji.

    Na to je član pokreta za neutralnost Marko Milačić ironično rekao "Rusija ne postoji", a Milićeva odgovorila: "Nažalost postoji. Sadašnja Rusija".

    vojnicko_groblje - 90521 - 18.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Vidičević (Boško) Ranko


    Nešo potpuno si u pravu! Mislim da smo F16 i ja jedne prilike već komentarisali ovu grešku u vezi Vidičević i Radičević Ranka, ali kako ona nije ispravljena, ja se nisam želio ponavljati!
    zuc_razno - 90493 - 15.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Herojski bataljon


    Prije dvadeseti jedne godine, tačnije 13. 06. 1993 godine počeo je jedna od najvećih muslimanskih ofanziva na Sarajevskom ratištu. U vrijeme kada su Srbi branili svoja ognjišta a muslimanske ofanzive se smjenjivale jedan za drugom, srpski borci su od muslimanske političke elite nazivani srbočetničkim agresorom.

    I tako, pod lažnom ideologijom zajedničke države, muslimanski borci su krenuli u borbu stvaranja nove osmanlijske države na prostorima BiH. Krenuli su u odlučujuču bitku protiv "srpskog agresora" i pokušali da ih istjeraju iz njihovih vjekovnih ognjišta! muslimanska ofanziva je dobila naziv "Operacije Koverat", a glavni pravac napada je bio Vogošća, Vogošćanska petlja, spajanje snaga sa muslimanskim snagama koje su pod opsadom držale Opštinu Ilijaš.

    U jutarnjim satima, 13-og juna, negdje oko 10 sati počelo je žestoko granatiranje linije odbrane Vogošćanskog bataljona. Cilj artiljerijskog napada je bio uništiti liniju odbrane Vogošće na najvišoj koti koju su srpski borci tada držali, koti zvanoj "Ježevi". Nakon pada linije na "Ježevima", oporiti liniju odbrane Vogošće i krenuti u odlučujući napada, protjerivanja srpskog naroda sa prostora Srpskog Sarajeva.

    Pred uraganskim napadom muslimanske vojske su se isprećili hrabri borci Vogošćanskog bataljona. Naizmjenični sinhronizovani artiljerijski i pješadijski napadi su se smjnjivali jedan za drugim. Iskopani rovovi na liniji odbrane srpskih boraca su bili potpuno uništeni, ali borci se nisu predavali. U glavi srpskih boraca je bilo stalno razmišljanje kakav pokolj će napraviti muslimanski zlikovci nad srpskom nejaći, ako probiju tu zadnju liniju do njihovih najmilijih. Čvrsrt otpor i neprobojan bedem za muslimansku vojsku pružila je 3 četa, četa koju smo tada zvali "Četa Ježevi", a koja je formirana od najhrabrijih boraca Vogošćanskog bataljona, potpomognuta dobrovoljcima iz Blagovačkog bataljona.

    Dani su prolazili a muslimanski napadi nisu jenjavali! Prva dva dana borbi naši borci su imali nekoliko ranjenih i kada se očekivalo da će na tome završiti muslimanska neuspjela ofanziva, uslijedili su novi još jaći artiljerijski napadi u kojima smo izgubili jednog mladog borca, Vidičević Ranko. Rankovom pogibijom, srpskim borcima se moral još više podigao i žestoko su uzvratili po neprijateljskim borcima, koji su nakon tog napada shvatili da na tom pravcu neće moći proći. Borbe su nastavljene ali sa manjim intenzitetom nego predhodnih dana. Nakon destet dana neprekidne borbe na "Ježevima", "Opreacija Koverat" bila je slomnjena. Srpski borci su uz samo jednu žrtvu izvojevali pobjedu nad višestruko jačim neprijateljom.

    Nakon sloma ofanzive na kotu 772, zvanu "Ježevi" izašla je TV SRNA i napravila filmski zapis o bjesomučnom muslimanskom napadu na Vogošćanskom ratištu.

    U odbrani Vogošće Vogošćanski bataljon je imao jednu žrtvu, a to je bio hrabri i omiljeni borac među svojim saborcima:

    Ranko (Boško) Vidičević
    Datum rođenja: 15. 02. 1968. godine
    Mjesto rođenja: Sarajevo
    Datum pogibije: 15. 06. 1993. godine
    Mjesto pogibije: kota 772, Ježevi, Žuč, Vogošća
    Sahranjen u: 29. redu u groblju Mali Zejtilik

    Ranko vjećna ti slava i veliko hvala za tvoj doprinos u odbrani srpskog naroda!
    ukrajina - 90489 - 12.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    U Evropi ima i onih koji pametno razmišljaju


    Poslanica Vagenkneht: Gospođo Merkel, oslobodite se od SAD - EU je u Ukrajini već pretrpela poraz
    11. jun 2014.

    Poslanica Bundestaga - doktor Sara Vagenkneht - optužila je nemačku kancelarku Angelu Merkel da njena politika vodi u katastrofu celu Evropu i pozvala je da odbaci proameričku politiku.

    Fakti prenose tekst govora poslanice Vagenkneht u nemačkom parlamentu od 4. juna.

    "Evropa je u Ukrajini već pretrpela poraz!

    Zemlja grca u građanskom ratu.

    A kako su lepo zvučala obećanja koja ste davali Ukrajini pre samo nekoliko meseci!

    Navodno, nemačka Vlada je htela da podrži one snage koje su bile za demokratiju, za slobodu i Evropu, kao i one koje su protiv oligarha, siromaštva i korupcije.

    Vi danas podržavate Vladu u kojoj su četiri ministra iz nacionalističke partije koja otvoreno govori protiv Jevreja i Rusa; Vladu koja je taj konflikt zapravo raspalila i koja danas vodi rat protiv sopstvenog naroda.

    Vi podržavate predsednika koji je predizbornu kampanju sproveo zahvaljujući svojim ukradenim milijardama i uz pomoć svoje televizije.

    Oligarha koji se ni po čemu ne razlikuje od Janukoviča, s njegovom korupcijom, gangsterskim metodama i sumnjivim poslovima.

    Uzgred, on je bio njegov ministar.

    Kako ne biste morali da se stidite, Vi skrivate od javnosti šta se zaista događa u Ukrajini.

    Vi skrivate da bogati ukrajinski oligarsi, kao i vojne glavešine talibana u Avganistanu, finansiraju svoje privatne armije.

    Skrivate da oni bez srama pljačkaju zemlju, dok veći deo stanovništva živi u teškom siromaštvu.

    Siromaštvu koje će se zbog ograničenja, čije su uvođenje naložili MMF i EU, samo povećavati.

    Vi skrivate da se naoružane grupe boraca Desnog sektora, kao i pre, nalaze na Majdanu, da predstavnici levičarskih partija u mnogim delovima Ukrajine ne mogu da izlaze napolje zbog opasnosti po svoj život i zdravlje.

    Kao i to da je Vlada, umesto da razoruža te naoružane grupe marodera, zabranila Komunističku partiju Ukrajine.

    Ubistvo više od 40 civila u Domu sindikata u Odesi, koji su zapalili ti desničari i u kojem su ljudi živi spaljeni ¿ to, nažalost, nije ruska propaganda, već zastrašujuća stvarnost.

    To je stvarnost, koja sa slikom proevropske Ukrajine otvorene za ceo svet, koju ste Vi naslikali, nema ništa zajedničko.

    Zar to nije neodgovorno?

    To je vlada koja tako otvoreno krši demokratska načela, pa još i uz pomoć evropskih milijardi.

    Zar ne bi bilo bolje da se utiče na to da se pokradene milijarde konačno vrate građanima Ukrajine.

    Taj novac je dovoljan da se reše finansijski problemi Ukrajine.

    I da se ispune prvobitni zahtevi Majdana ¿ da se stane na put oligarsima i korupciji, uspostavi demokratija i poboljša socijalna zaštita.

    Aktuelna vlast u Kijevu potpuno ih je izdala.

    I Vi ste ih, takođe, gospođo Merkel, izdali time što podržavate tu vlast.

    Princip koji važi u EU treba da važi i u Ukrajini.

    Samo ako ljudi imaju perspektivu u društvu, imaće perspektivu i ta zemlja.

    A prvi uslov za to je ¿ prestanak građanskog rata.

    Novi predsednik čak i ne pokušava da zaustavi eskalaciju krvavog konflikta, on ne želi da razgovara, on ne želi pregovore, on želi da nemilosrdno primenjuje vojnu silu, iako iskustvo svedoči da u građanskom ratu nema brzih pobeda, već samo beskonačno krvoproliće.

    I zato, gospođo Merkel i gospodine Štajnmajer, ako posle svih tih neuspeha vaše demokratije u Ukrajini zaista želite da se vratite odgovornoj spoljnoj politici ¿ pritisnite Porošenka da zaustavi rat protiv svog naroda i da otvori put za pregovore i primirje.

    A posle toga već možete i Putinu da prigovorite i izvršite pritisak na njega.

    Ali, u tom slučaju treba ozbiljno uzeti u obzir legitimne interese svih strana.

    A upravo to je Zapad mnogo godina zločinački ignorisao.

    Danas to vidi čak i bivši ministar odbrane SAD Robert Gejts: da je širenje NATO na Istok bilo greška, koja je, po Gejtsovim rečima, "sahranila ciljeve Alijanse"; da je NATO ignorisao ono što Rusi smatraju svojim nacionalnim interesima.

    Isto tako je neodgovoran član 10. Sporazum o pridruživanju Ukrajine Evropskoj uniji, u kojem se Ukrajina priključuje zajedničkoj bezbednosti, čime se faktički priključuje saradnji s NATO.

    Priključuje ili se želi da se priključi.

    Isto tako su neodgovorne, apsurdne debate o sankcijama, koje samo pogoršavaju odnose.

    Sankcijama koje mogu značajno da naštete i evropskoj privredi, dok se američki i naftni koncerni odavno smeju i trljaju ruke.

    Mere bezbednosti u Evropi nemoguće su bez Rusije, a tim pre protiv Rusije.

    Zato je Vlada Nemačke dužna da nedvosmisleno i odlučno istupi protiv Obamine vojne politike zastrašivanja i najavljenog razmeštanja NATO vojske u Istočnoj Evropi.

    Nisu nam potrebne nove vojne provokacije, nije nam potrebno više oružja u svetu koji je već prepun oružja.

    I onaj koji nakon 100 godina, tačno 100 godina od Prvog svetskog rata, i posle užasa Drugog svetskog rata još uvek razmišlja, fantazira o pravom ratu u centru Evrope, moram da kažem, bolestan je u glavu i treba ga staviti iza rešetaka.

    I nije važno kako se on zove ¿ Obama, Rasmusen ili nekako drugačije¿

    I zato, gospođo Merkel, oslobodite se više od te zavisnosti, od politike SAD i pokušajte, ako je moguće, s Francuskom da učinite da se Evropa odrekne zaoštravanja konflikta.

    Francuski istoričar Emanuel Tod rekao je o Nemačkoj sledeće:

    "Nemci nesvesno preuzimaju na sebe ulogu koja vodi u katastrofu druge Evropljane, a jednog lepog dana ¿ i u katastrofu po sebe same".

    Ako Vi ovu frazu doživljavate kao uvredu, onda mi Vas je veoma žao.

    Gospođo Merkel, nemačka evropska politika je jednom pripadala drugoj tradiciji.

    Ona je pripadala tradiciji na kojoj je bila zasnovana ¿ na bratskom poljupcu De Gola i Adenauera u Jelisejskoj palati, na rukovanju Helmuta Kola i Miterana u Verdenskom memorijalnom kompleksu i na klečanju Vilija Branta u Varšavi, kojim je on zauvek obavezao Nemačku da se bori protiv mržnje prema Jevrejima, protiv rasizma na celoj planeti i pokazao simbolični duh istočne mirne politike.

    Priključite se i Vi, konačno, ponovo toj tradiciji nemačke spoljne politike".

    1sr - 90487 - 12.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Ko zaboravlja prošlost loša će mu biti budućnost


    Pročitajte kakvu našu sramotu je pronašao Srbin koji se izgubio u šumi na češko-nemačkoj granici

    Spomen-kosturnica u Jindrihovici


    U šumu kod mesta Jindrihovice, na granici Češke i Nemačke, doveo nas je naš zemljak, Dejan Ranđelović, koji od devedesete godine prošlog veka živi u obližnjim Karlovim Varima, mondenskoj banji za bogate Evropljane.

    Pročitajte kakvu našu sramotu je pronašao Srbin koji se izgubio u šumi na češko nemačkoj granici

    Ta šuma, nadomak Jindrihovica, za Srbe bi trebalo da bude sveta. Trebalo bi, ali kao što mnogo toga Srbima nije sveto, tako ni ona nije. U njoj počiva, u jedva vidljivim humkama, oko 1600 srpskih vojnika i oficira, zarobljenih 1914. i 1915. godine, tokom odbrane Srbije od Austrougara.

    Više od 40 000 vojnih zarobljenika, Rusa, Italijana, a najviše Srba, odvedeno je sa fronta u tada najveći zarobljenički logor na teritoriji Austrougarske - Jindrihovice.

    U tom malom mestu ali i u drugim logorima širom današnje Češke, zauvek su ostali mnogi. Daleke, 1932. godine njihove kosti sakupljene su i sahranjene u mauzoleju u Jindrihovicama - 7100 srpskih vojnika i jedan broj civila.

    Kažu da je najstariji bio srpski devedesetogodišnji sveštenik, a najmlađi njegov osmogodišnju unuk. Izgradnju mauzoleja u Jindrihovicama pomogao je tadašnji predsednik Čehoslovačke, Tomaš Masarik, lični prijatelj Kralja Aleksandra I. Masarik nije zaboravio ono vreme kada je, krijući se od Austrougarskih vlasti, u džepu nosio - srpski pasoš!

    Tu gde je danas već pomenuta šuma, nekada je bio logor u Jindrihovicama. Decenije su prolazile, vreme i priroda obavljali su svoj posao, pa je vojničko groblje postepeno zarastalo u šumu i zaborav. Sve dok 1994. godine Dejan Ranđelović nije sa prijateljima došao da bere pečurke.

  • Bukvalno sam se sapleo na spomenik na kome je pisalo "ovde počiva taj-i -taj iz Požarevca". Nisam mogao da verujem! Onda smo još malo bolje pogledali i našli i druge spomenike naših vojnika. Otišao sam u selo i prvog meštanina pitao zna li šta o tome. I, tako sam saznao za logor u Jindrihovicama - priča Dejan.

    Iako je mauzolej u Jindrihovicama posle Drugog svetskog rata skoro zaboravljen, srpska država o njemu se koliko-toliko brinula. Ali, ista ta država nije znala za postojanje vojničkog groblja u samo pet kilometara udaljenoj šumi. Sve dok humke i spomenike srpskih zatočenika nije ponovo otkrio Dejan Ranđelović, početkom devedesetih godina pro¿log veka. Od tada traje njegova borba da se ovo, kako kaže, sveto mesto, na odgovarajući način zaštiti.

  • Mi moramo to brzo da uradimo. Po zakonu, vojnička groblja štite se sto godina, a posle toga prestaje njihova zaštita. Za dve godine biće 100 godina od Prvog svetskog rata, a da mi ništa nismo učinili da uredimo ovo mesto - vajka se Dejan.

    Dejan i njegovi prijatelji sakupili su nekoliko spomenika srpskih vojnika na jednom proplanku i tu podigli krst. Ali, ovo mesto niko ne posećuje. U mauzolej u Jindrihovicama dolaze s vremena na vreme srpski turisti, zvaničnici retko. A Jindrihovice su, posle Zejtinlika, najveće srpsko vojničko groblje u Evropi!

    Slavoljub Stojadinović, predsednik požarevačkog Gradskog odbora Udruženja potomaka ratnika Srbije od 1912 - 1920, koji je predvodio svoje i smederevske članove Udruženja na hodočašće u Jindrihovicama, ne slaže se sa tim:

  • Na Zejtinliku je sahranjeno sedam i po hiljada naših vojnika! Jindrihovice su veće stratište, jer treba računati i one nesrećnike koji još počivaju u šumi. Sa njima ih je 8.700!

    Budući da su Jindrihovice bile vojnički logor, u njima nije bilo masovnih ubistava, ali je masovnog stradanja, ipak, bilo. Logoraši su umirali od tifusa, gladi i iscrpljenosti. Radili su do iznemoglosti u obližnjem kamenolomu, gradili su fabriku hemije u Sokolovu, do koga su svakog dana, pešice, išli po trideset kilometara, tamo i nazad. Bivalo je da ih je umiralo i po četrdesetoro dnevno.

    Njihovi saborci odnosili su ih na groblje u današnjoj jindrihovačkoj šumi, u otvorenim, drvenim kovčezima. Tamo bi ih izručili u već otkopane jame, a sanduke vraćali u logor, da u njih smeste nove mrtvace. Mnogi od onih koji su danas nosili sanduke - sutradan bi bili u njima!

    Dejan Ranđelović, kao poslednji apostol, čuva sećanje na Jindrihovice. I nada se da će neko, ko je za to u Srbiji plaćen i nadležan, učiniti nešto da borovi i jele, bez svoje krivice, ne dovrše ono što su Austrougari započeli pre skoro jednog veka.

    Izvor: Danas
  • zlocini - 90473 - 11.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Sikiraš (Todor) Neđo


    Na današnji dan prije 22 godine, tačnije 11-og juna '92, Neđo Sikiraš, stanovnik sela Grahovište, presudio je samom sebi i tako sprečio zlikovce da uživaju u njegovom mučenju i smrti!

    U nekoliko navrata sam spominja u mojim tekstovima Sikiraš Neđu. Ovaj dobri starina, kao penzionisani trgovac, bio je poznat svim Vogošćanima. U vrijeme dok sam bio na Žuči od 15-21 maja '92, ovaj starina mi je ispričao stravična dešavanja, dok još rat praktično nije bio ni počeo u Sarajevu u njegovom Grahovištu su se več bili počinili zločini. Početkom maja, na Grahovište su došle "zelene beretke", kako su same sebe zvale te paravojne muslimanske jedinice, ušli su slobodno u nebranjeno selo i odveli na strijeljanje sve vojno sposobne Srbe koji su se zatekli u selu. Pošto u to vrijeme Grahovište nije bilo zaokruženo u teritoriju pod kontrolom srpske vojske, u selo je mogla uči bilo koja vojska u svako doba dana. Iako nije vojno branjeno, 11 juna muslimanske snage su ponovo došle u selo, i pobili svo preostalo stanovništvo, to jest, žene i strce koji su ostali u svojim kućama, a koji su vjerovali da za njihovu likvidaciju nema nikakve potrebe. Međutim zlikovci nisu tako mislili. Ušli su u selo i odlučili da se malo zabave sa srpskim strcima tog sela. Neđo im nije dozvolio to zadovoljstvo i onako kao mi je obečao u tom našem poslednjem razgovoru, presudio je samom sebi sa svojim skrivenim pištoljem kalibra 7, 65, koji je nosio za pojasom pantolona.

    Iako zločinci nisu nikad izvedeni pred "sud sarajevske pravde", ne smijemo dozvoliti da se zaboravi ovaj pokolj! Svim žrtvama neka je je vječna slava, a tebi posebno dragi Neđo Sikurašu!
    prepiska - 90471 - 11.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    U Evropi ima i onih koji pametno razmišljaju


    dodik - 90455 - 10.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Svaka ti čast gospodine predsjedniče!


    Šta god ko mislio o Miloradu Dodiku kao političaru, ja mu skidam kapu za ovakve odgovore. Sa ovakvima se, samo ovako može razgovarati! Na ovakve provokacije, treba i mora biti krajnje drzak i bezobrazan! Svaka ti čast gospodine presedniče!

    politika_srbija - 90449 - 10.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (1)

    Kome treba ovakva BiH, meni sigurno NE


    Produbljivanje BiH krize od strane muslimanskih političara se nastavlja. Stalna organizacija poniženja srpskog naroda se ne prekida. Ovoga puta bi trebali da budu visoko rangirani srpski politčari da se poklone pred tablom poniženja.

    Šta druogo reći osim, IDIOTIZAM!

    Nikolić: Neću ići u Sarajevo gdje optužuju Srbe

    Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić rekao je da neće ići na obilježavanje 100 godina od početka Prvog svjetskog rata u Sarajevo, jer "ne može da ide tamo gdje će neko da optuži njegov narod".

    On je naveo da je Predsjedništvo BiH nadležnost za organizaciju obilježavanja prenijelo na Sarajevo, koje želi svečanost da održi u zgradi na kojoj piše da su "na tom mjestu srpski zločinci ubijali građane Sarajeva".

    Kako da dođem tamo?

  • "Kako ja da dođem tamo? Je li to poziv da ne dođem? Tako ne možemo da se mirimo. Hoćemo li da se mirimo ili da idem tamo gde će da optuže moj narod", rekao je Nikolić za RTS.

    On je objasnio da je prvobitna ideja bila da svi odu na obilježavanje u Sarajevo i da se o tome dogovarao sa rukovodstvom Republike Srpske i srpskim članom Predsjedništva BiH Nebojšom Radmanovićem.

    Nikolić je dodao da je i Radmanović odlučio da ne ode na obilježavanje u Sarajevo i da je o tome obavijestio i EU.

    Nikolić je naveo da će učestvovati na obilježavanju 4. avgusta u Belgiji, na poziv kralja te zemlje, koja je u Prvom svjetskom ratu teško nastradala i dodao da pokušava da stigne svuda gdje se obilježava 100 godina od početka Prvog svjetskog rata.

    Poput Tita

    Govoreći o spoljnoj politici, Nikolić je rekao da Srbija ne smije da se opredjeljuje između EU i Rusije i da bi volio da vodi politiku kao što je nekada Josip Broz Tito, ali da treba da usklađuje svoju spoljnu politiku sa EU.

    On je rekao da će Ukrajinu posjetiti ukoliko novi predsjednik Petro Porošenko bude vodio miroljubivu politiku, te ponovio da je nezamislivo da Srbija uvede sankcije Rusiji.

    Nikolić kaže da od posjete premijera Aleksandra Vučića Berlinu očekuje da sazna da li će "njemačka rampa" za dalje širenje EU biti dignuta 2019. godine ili postoji neki novi termin i da čuje šta Njemačka želi od Srbije.
  • federalno_sarajevo - 90441 - 09.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Kome treba ovakva država? Meni sigurno NE!


    Sa ponosom mogu da kažem da sam četri najteže godine svog života, služio srpskom narodu i svim silama se borio da se održimo na tim prostorima. Eto, oni nas u Sarajevu zovu brdskim zločincima. Mogu da me zovu kako god hoće ali tvrdim da smo se časno i pošteno borili protiv muslimanske vojske, potpomognute od strane velikih sila, koje su imale za cilj da pod lažnim plaštom demokratije nametnu srpskom narodu neka svoja životna pravila. Muslimansku demokratiju sam lično osjetio I na svojoj koži, samo zato što sam Srbin, bio sam bojkotovan od SDA političara na teritoriji Vogošće. Njihove željele da etnički očiste BiH od srpskog naroda nisu uspjele. Neću im nikada oprostiti za ono šta su mi uradili, niti dozvoliti da mi uzmu ono što smo u tim teškim vremenima svojom krvlju odbranili!

    Popis stanovništva u BiH će pokazati koja je teritorija stvorena genocidom i etničkim čiđćenjem!

    Dino Mustafić: Politički korektna spomen-ploča
    09. juni 2014

    Suviše stidljivo se u javnosti plasirala informacija da je prilikom svečanog otvaranja rekonstruisane Vijećnice od strane čelnika kancelarije EU pravljen politički pritisak na gradonačelnika Ivu Komšića da skine spomen-ploču na kojoj stoji: "NA OVOM SU MJESTU SRPSKI ZLOČINCI U NOĆI 25/26 8. 1992 GODINE ZAPALILI NACIONALNU I UNIVERZITETSKU BIBLIOTEKU BOSNE I HERCEGOVINE. U PLAMENU JE NESTALO VIŠE OD DVA MILIONA KNJIGA, ČASOPISA I DOKUMENATA. NE ZABORAVITE, PAMTITE I OPOMINJITE!".

    Piše: Dino Mustafić

    Evropske birokrate vođene logikom, mi smo obnovu platili, pa imamo pravo i zahtijevati, već godinama našem društvu nameću zaborav kao model pomirenja i perspektivnu evropsku priču integracija. Možda bi jedna od tih evropskih bajki koja bi zadovoljila donatore Vijećnice bila i priča da je izgorjela nemarom portira koji je zaboravio isključiti grijalicu.

    Imao sam prilike na raznim međunarodnim mirovnim konferencijama čuti koliko se bliska prošlost u BiH relativizira, baš kao i vladajuća politička matrica koja manipulira činjenicama, slavi zločince kao heroje, njeguje zaborav, jer tako produžava svoju moć i drži političke pozicije. Koliko je evropska strategija zaborava pogrešna, najbolje svjedoči novopodignuta ploča osumnjičeniku za ratne zločine Ratku Mladiću na Vracama, što je najvjerovatnije dio perverzne diplomatije provincijskih ucjena člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića, koji odbija prisustvovati događajima komemoracije Prvog svjetskog rata u Sarajevu, tvrdeći "kako se ti događaji koriste kako bi se stigmatizirao srpski narod".

    Pravo na slobodno sjećanje je osvajanje prostora slobode od prošlosti kao tjeskobe, zla i krvi, to mora biti shvaćeno u kancelarijama evropskih predstavnika u BiH, jer ravnodušnost i zaborav su nastavak zla koje ponižava žrtve i produbljuje jaz među etničkim zajednicama. Taj ponor i jaz su mogući prostor nekih budućih nesporazuma i sukoba. Ako se sjetimo onoga što se dogodilo prije više od 20 godina kada je gorjela Vijećnica, imamo mogućnost izbjeći nove katastrofe. A ako ne, riskiramo postati žrtve vlastite ravnodušnosti. Indiferentni prema lekcijama naše prošlosti, bit ćemo takvi i prema mogućoj nadi za budućnost. Zato je sistemsko njegovanje zaborava opasno, ako mi zaboravimo, bit ćemo zaboravljeni. Pamćenje je otpor protiv nacionalističkog nasilja koji siluje sjećanje kroz kulturu laži i poricanja stvarajući generacije koje su podložne za obmanu, manipulaciju i potčinjenost.

    U BiH se kroz školske programe, udžbenike istorije / historije / povijesti totalitarno i lukavo kreira orkestrirana kolektivna nevinost SVOJIH i kolektivna krivnja DRUGIH, što izaziva strah, frustraciju i mržnju naspram drugog.

    Nema kulture saosjećanja i empatije bez savjesnog i odgovornog suočavanja s prošlošću koje neće biti ako budemo uklanjali spomen-ploče s mjesta terora i nasilja, a podizali ratnim zločincima uz svečane dočeke i prijeme, televizijske prijenose i vatrene govore.

    Zato mislim da nije pravedno prema sugrađanima srpske nacionalnosti koji su ostali u opsjednutom Sarajevu ili su morali izaći iz svog grada, da na mjestima poput Vijećnice ili Markala stoji na spomen-ploči prefiks srpski zločinci, već bi je trebalo zamijeniti distinkcijom koju su Sarajlije same napravile u ratu, ne želeći da povrijede svoje srpske komšije i identificiraju ih s brdskim zločincima, nazvavši zločince istorijski / historijski / povijesno tačno - četnici. Na taj način se moralno i civilizacijsko posrnuće jasno ideološki pozicionira kao kontinuitet zla u 20. stoljeću, nasuprot mnogim svijetlim primjerima antifašističkog zanosa i borbe unutar istog naroda.

    Mada ja živim i radim u svijetu fikcije, imam nadu da će se na taj način u doglednoj budućnosti uz prisustvo najviših evropskih zvaničnika i visokih ličnosti iz političkog života BiH dopisati i prepraviti tekst na spomen-ploči na Vracama, koji će glasiti: "NA OVOM MJESTU 19. 5. 1992 GODINE RATNI ZLOČINAC RATKO MLADIĆ, KOMANDANT GLAVNOG ŠTABA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, IZVRŠIO JE SMOTRU DVA BATALJONA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE KOJA JE MASOVNIM ZLOČINIMA DOBILA ENTITET NAZVAN REPUBLIKA SRPSKA". Evropski rečeno, politički korektna spomen-ploča!
    vojnicko_groblje - 90425 - 08.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (0)

    Predrag Kerović - Aci


    Na spisku poginulih na dan 08. 06. '92. nedostaje Predrag Kerović - Aci, koji je poginu tog dana u muslimanskoj ofanzivi na Žuč.
    zuc - 90423 - 08.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (2)

    Borbe na Žuči


    Na današnji dan, prije 22 godin muslimanska vojska je izvela napad na brdo Žuč koje je bilo nastanjeno etnički čisto srpsko. Nakon osvojene teritorije krenulo se u etničkog čišćenja sela na tom brdu u kojem je stradalo jedan broj Vogošćana koji su pritekli u pomoć kao zaštita malobrojnom stanovništvu. Neki su bili zarobljeni a nakon toga su streljani.

    Duži vremenski period se tragalo za tijelima poginulih Srba u toj borbi ali je muslimanska strana izbjegavala da se izvrši razmjena kako bi se prikrili zločini koje su činili nad Srbima.

    Nakon tog napada koji je počeo rano u jutro 08. 06. 1992. godine, naše snage su se povukle na kotu 850 i tamo formirali novu liniju odbrane. Stanovnici sela Grahovište, uglavnom starci, žene i djeca su ostali u svojim kućama a muslimanska vojska je nakon prestanka borbenih dejstava, prošla kroz selo i sve što je ostalo Srba na tom prostoru, mučki pobila.
    srpska - 90371 - 01.06.2014 : Vogošćanin Pravi Vogošća - best (4)

    Za koga glasati na izborima?


    Da li nova koalicija u Republici Srpskoj ima snage i želje istjrati istinu na vidjelo ove velike afere i spasiti porodicu Vulić iz kanđi ovih aždaja?
    Da li će ova i ovakve afere uništiti SNSD i dovesti nove, poštenije snage na vlast u Republici Srpskoj?
    Hoće li stranke u koaliciji štiti interese Republike Srpske i "Dejtonski sporazum"?

    Ako koalicija ima rješenje za ove gore navedene probleme, podržimo ih i dajmo im snage za rušenje SNSD-a i Milorada Dodika! Nakon ovog filma koji sam pogledao, promjenio sam mišljenje i stav koji sam imao prema SNSD-u!

    Ovi ljudu su zloupotrebili vlast i zaslužili su da budu iza rešetaka, a imovina koju su stekli tokom vladavine, treba da im bude trajno oduzeta!!! ŽALOSNO!

    Afera
    TV ŽURNAL PRIKAZUJE: Pogledajte film "Pad Picinog parka"!





    Idi na stranu - |listaj dalje|