fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ilijas_razno - 21767 - 25.05.2009 : Struja struja - best (0)

Planinjaci


Molim sve one koji nisu upoznati sa mojom i Jovinom internom šalom o "planinjacima" i žabarima da se ne osjete uvrijeđenim, jer stvarno ne mislim tako.
nisici_razno - 21760 - 24.05.2009 : Struja - best (0)

Za Jova, Sabanci


Skidam ti kapu za onaj tekst o pogibiji Gorana Gavrića. Mislim a sam ti na tragu, jer sam ti upoznao jednog bivšeg komšiju. Imam veliku želju da jedno veče provedemo zajedno. Pored mojih loših mišljenja o planinjacima, smatraj da si mi uvijek dobrodošao u Rogaticu. Struja.
knjiga_gostiju - 21667 - 13.05.2009 : Struja - best (0)

Nacionalisti


Većini Srba nije smetala poznata "francuzica" po kojoj su bile prepoznatljive naše komšije muslimani. Nisu nam smetale ni njihove pjesme, bez obzira o kome ili o čemu pjevali. Mnoge od njih su oni vješto prikrivali pod nazivom "sevdalinka". Nasuprot tome, kada bi neki naš "djedo" prosetao sa šubarom na glavi gledali bi ga kao vanzemaljca ili četnika.

Ovo je uvod u jednu priču koja se nije baš slavno završila. Bilo je to maja '86. godine. Moj prijatelj Željko –. koji je studirao na VMA u Beogradu, pozva nas u svoju vikendicu koja se nalazila u Dubokom Potoku, mislim da je to opština Ilijaš, ali se ovo dešavalo na granici sa vareškom.

Sakupismo se nas pet-šest starih drugova, koji se nismo vidjeli odavno i uputismo se u Duboki Potok. Gitare, piće, jagnje i po koja curica, sve je bilo spremno za ludnicu. Noć je prošla bez spavanja, kad ujutro neko poče pjesmu "Tamo daleko" svi je prihvatismo. Onda se neko dosjeti "Vojvode Sinđelića", pa nakon toga opalismo po starim srpskim pjesmama koje su vrijeđale samo one koji bi se uvrijedili i na samu riječ "Srbin".

Tog jutra, neka grupa lovaca muslimana, kada su čuli našu pjesmu, zaboraviše na lov i brže-bolje se vratiše da prijave braću Srbe kako pjevaju četničke pjesme. Kako u to vrijeme nije bilo mobilnih telefona, jedan naš prijatelj dođe autom da nam kaže da se razilazimo jer neki lovci odoše da nas prijave jer smo nešto zasrali. Najveći problem je bio što je Željko bio na Vojnoj akademiji pa bi mu to bio kraj karijere uprkos tome što je bio odličan student. Sreća naša što je tu u blizini bila kuća –urića pa kada je policija pitala šta se kod nas pjevalo oni su demantovali da su to bile četničke pjesme.

Stvar se, srećom, zataškala uz pomoć debelih veza. Uprkos tome, u sarajevskim novinama je izašao jedan mali članak kako je neka grupa studenata pjevala nacionalističke pjesme, srećom na tome se i završilo. Tako ti ja ne postah popularan, a naša braća muslimani ostadoše bez naših skalpova.
ilijas - 21582 - 03.05.2009 : Struja - best (0)

Hrvati kiseljak


U vezi naše saradnje sa Hrvatima, imam bih da dodam da smo im, osim artiljerije slali i tenkove i prage. Ponekad se nešto od toga nije ni vratilo. Pouzdano znam za jedan tenk i jednu pragu. Međutim, ne treba griješiti dušu, jer su nam u zadnjoj ofanzivi naše "komšije" ustupile par rovova iz kojih su Balije imale i najviše žrtava.

Moj prvi komšija je bio glavni operativac u kiseljačkom HVO-u i pouzdano znam da nam je slao vrlo bitne informacije. Neposredno posle Dejtona moj brat je otišao u Kiseljak i sreo se sa komšijom, koji je posle par pića počeo je da plače, rekao mu je doslovice:

  • "Jebeš sve pare, džip i kuću, fali mi moja stara raja".

    Meni i mojoj porodici je poslao paket o kome smo mogli samo da sanjamo u ono vrijeme. Ako ovo čita i neko ko poznaje malo više krugove HVO-a navešću inicijale B. P. i oni će znati o kome se radi.

    Imali smo mi saradnju i na Zvijezdi, gdje su neki naši borci ubili pare na Hrvatima prodavajući im piće i cigarete, ali o tome drugom prilikom.
  • odgovor - 21538 - 29.04.2009 : Struja - best (0)

    Za Nedžada


    Stavili smo tačku na Fikru, ali bih želio da pozdravim Nedžada i da mu poželim dug život i miran san, mada u oboje sumnjam.

    Pošto sam ja vrlo tolerantan čovjek, ako slučajno bude imao loš san, najbolji lijek za to je sudoku, a nisu loše ni ukrštene riječi. Ako ni to ne pomogne, pokušaj da razmišljaš o lijepim stvarima, ili pak nemoj ni o čemu razmišljati.

    Šta će biti, biće! Znam da ti nije lako ali neka te tješi da Struja misli o tebi. Ako poželiš koju toplu riječ, Željko ima moj broj pa neka ti ga da. Puno toplih pozdrava od tvoga Struja.

    "Jedna lijepo vaspitana mačka ne bi smjela da se igra s mišem koji joj nije predstavljen.
    dobra_knjiga - 21536 - 29.04.2009 : Struja - best (1)

    RE: Iza neprijateljskih linija


    Pošto znam tu priču iz prve ruke, volio bih da pročitam tu knjigu da vidim koliko je autentična i da li ima preuveličavanja pošto to mrzim iz dna duše.

    Jednom prilike sam počeo da čitam "Teče krvava Drina", i odustao sam a da nisam stigao ni do pola knjige. Taj čovjek samo što nije od nas napravio anđele. Mislim da nas je previše idealizovao.

    Srđanu i ostalim momcima skidam kapu, ostajao sam tri puta u okruženju, znam kako to izgleda, ali i sada se naježim kada se sjetim šta su ti momci preživjeli.

    Ne znam da li ti je rođak pričao i da li je napisano u toj knjizi kada su silom prilika gledali turnir u malom fudbalu. Sva sreća pa su im sve jedinice bile izmješane tako da je i Mladić mogao da bude sa njima a da ga ne zapaze u toj njihovoj euforiji. Naravno, trebalo je imati petlju za to.

    Te noći kada su se vratili Srđan i drugovi, nebo je gorjelo nad Ilijašem. Slavilo se kao kada je pala Misoča.

    P. S. Koliko košta knjiga i gdje se može nabaviti? Molim vas da mi ne šaljete replike za moj komentar o knjizi "Teče krvava Drina". To je moj stav i ostajem pri tome.
    ilijas - 21535 - 29.04.2009 : Struja - best (0)

    Godišnjica tragičnog događaja


    Trećeg maja 2009. godine puni se 17 godina od tragične pogibije deset srpskih junaka na Banjeru, tačnije kod Todorovića kuća. Od njih dvanaest brace, rođaka i komšija preživjese samo Tihomir i Momir Bukarac. Tihomir je bio pogođen sa par metaka, a Momir je imao čak sedamnaest metaka u tijelu. Tihomiru je još teže pala ova tragedija jer je bio u bolnici dok su mu sahranjivali brata, koji je poginuo na samo par korak od njega.

    Sredinom aprila 1992. godine je bilo nekih provokacija od strane muslimana ali je to bilo daleko od rata. Pošto su i jedna i druga strana imale svoje nevidljive granice toga tragičnoga jutra grupa srpskih momaka je krenula u uobičajnu patrolu. U to vrijeme nije bilo iskopanih rovova. U međuvrenu, grupa džihadlija se dobro utvrdila u kuću, jer su bili sigurni da će ta grupa srpskih momaka da prođe baš tim putem. Vođeni neiskustvom, kretali su se u grupi i ne sumnjajući da ih tamo čekaju komšije Visočani. Kada su prišli dovoljno blizu, džihadlije su otvorile vatru. Sve je izgledalo kao na strelištu na kome se gađaju glineni golubovi. Za par sekundi polovina je vec bila izbačena iz stroja.

    U međuvremenu, grupa pokojnog Marka Koponje je čula pucnjavu i nevjerovatnom brzinom došla na lice mjesta. Međjutim već je bilo kasno za naše borce ali ne i za džihadlije. Pošto naši borci sa Banjere nisu imali uniforme u prvom trenutku je bilo vrlo teško znati ko su naši, a ko su njihovi. Vidjevsi izmasakrirana tijela naših boraca svima je pao mrak na oči. U jednom trenutku iza grupe leševa pojavi se neka glava, jedan od momaka iz interventne okrenu pušku da ga potvrdi na nesreću to je bio ranjeni Momir. U poslednjem trenutku Tihomir, koji je takođe bio ranjen prodera se: "Ne, to je naš! " i tako mu je spasio život.

    O strahovitom kontranapadu mislim da je suvišno i da pišem. Kod par Cigana u džepovima su nađeni pozivi na vojnu vježbu od strane visočkog VO.

    Treba pomenuti i to da su muslimani na svim dijelovima Ilijaškog ratišta prvi počeli sa napadima, ali im se svaki put to odbilo o glavu. Muslimani Zenice, Kaknja, Visokog, Breze... bili su ubjeđeni da će Ilijaš da pregaze za par sati, ali se to nikada nije dogodilo. O njihovim strahovitim gubicima neka oni sami pišu.

    Zahvaljujem svim srpskim vitezovima koji su u bezbroj ofanziva uspjeli da sačuvaju Ilijaš, a onima koji svoje živote položiše neka je vječna slava. Amin!
    rodoslov - 21524 - 28.04.2009 : Struja - best (0)

    Gojkovici u Rogatici


    Gojkovića ima u Rogatici. Jedna porodica stanuje negdje u blizini crkve u Rogatici, a ima ih još dosta koje ne poznajem lično.
    odgovor - 21501 - 26.04.2009 : Struja struja - best (1)

    Fikru


    Ako si pratio moje tekstove, onda ti je jasno da ne generalizujem ljude ni po čemu. Pozdravljam se i popričam sa svakim, nikome zla ne mislim ma koje vjere bio ali daleko je to sve od prijateljstva.

    To što kažeš da se poznajemo, mogu ti samo reći da sam ja došao odozgo prije tačno sedam godina i da vodim miran porodični život. Ako ja tebi budem pričao o svojim prijateljima ne znam kakav će ti biti san, zato hajde da ovo zaboravimo.

    Vidiš bolan koliki je ovaj svijet i koliko ima ovih foruma, a ti se baš zakačio za ovaj. Kvariš nam harmoniju, vidiš bolan da ovdje ne pripadaš. Zato ti savjetujem, zaboravi na nas i vodi svoj život i što je najvažnije, mirno spavaj. Izgleda da ti baš voliš sam sebi da napravis problem, razmisli malo.

    Pošto si me pomenuo, morao sam da reagujem zato i za tebe i za mene najbolje bi bilo da ovo bude jedno mirno zbogom. Ne vredi imati gvozdeno zdravlje, na kraju vas dokači rđa.
    odgovor - 21494 - 26.04.2009 : Struja - best (0)

    RE: Fikro


    Ne znam ko te natjera na ovaj potez, ali vidim da si ovdje kao krme u Teheranu. Drži se ti svog naroda, a nas pusti da na miru ljudujemo. Ipak, možda nije do tebe, možda je to ono jače od čovjeka. Genetika je čudo, krv povuce, i koliko god se čovjek borio ona nadjača.

    Prisjetih se riječi moga pokojnog oca koji mi je jednom prilikom, dok sam bio mlad i lud pa vjerovao u neko j**eno bratstvo i jedinstvo rekao:

  • "Da poturice ne okuse našeg vaskršnjeg jajeta i zaoblice, crkle bi! "

    Meni je to tada bilo smiješno, ali sada vidim da nisi kriv ti što dolaziš gdje ti nije mjesto. To bih ti i oprostio ali kako da ti oprostim ovo vrijeđanje. Ovo mi izgleda isto kao kada nepozvan upadneš na slavlje nekog domaćina pa napravis sranje, zajebeš čovjeku sve za sta se danima spremao. Kako da ti oprostim prijetnje? Ne znam šta si završio od škola ali znam da je jedan veliki filozof rekao da inteligencija nema veze sa školom nego sa krarakterom koga ti nemaš.

    Što se tiče prijetnji, ne zaboravi da nas ima svugdje po svijetu i nemoj, molim te, da se počnemo raspitivati gdje živiš i kada dolaziš u Šeher, preko naših prijatelja.

    "Neznanje se ne da naučiti" - Žerar de Nerval
  • ilijas - 21475 - 23.04.2009 : Struja - best (0)

    Šišarike su mi došle glave


    Sa pokojnim Savom Šikuljakom sam se upoznao i družio u prva tri mjeseca vojnog roka u Zalužanima. Nakon prekomande, svaki od nas je otišao na svoju stranu.

    Nekoliko godina kasnije, dolazi mi jedan prijatelj i kaže da sam pozvan na svadbu jer se ženi moj ratni drug Sava. Naravno, na svadbu sam otišao ne znajući šta mi "šišarike" spremaju. Naime, desilo se da baš na na toj svadbi upoznah moju suprugu, koju sam oženio otprilike godinu dana poslije te svadbe.

    Eto Jovo, sada znaš odakle moja netrepeljivost prema šišarikama. Ha, ha, ha. Mislim da si sada shvatio i izvini na šali.

    Nakon toga, Savu sam viđao nekoliko puta i u visočkoj kasarni, gdje je bio na obezbjeđenju. Poslednji put smo se sreli prilikom neke akcije na Nišićima. Mislim da je to isti Savo o kome Jovo piše.
    ilijas_razno - 21473 - 23.04.2009 : Struja - best (4)

    Sjećanje na Momira Jeftića


    Evo šta je, ne tako davno na ovom sajtu pisao pokojni Momir Jeftić, mnogo poznatiji kao Struja. Neka mu je Vječna slava i mir u Carsku nebeskom. Amin!

    Kad istina nije slobodna, ni sloboda nije istinita.

    Jovo, ovako govore samo samo pravi ljudi, svaka ti čast. Polemika mi je najmanje potrebna sa ljudima čije priče čitam sa zadovoljstvom kao što su tvoje, Oko i naravno Vogošćanin Pravi. Neka mi ostali ne zamjere, pohvaliću ih sledeći put.

    Po prirodi sam tvrdoglav čovjek, ali samo kad sam 100% siguran u ono što tvrdim. Međutim, kada se lopta spusti na zemlju, spreman sam i da se izvinem.

    Možda si primjetio da ne stojim baš najbolje sa datumima, a ni moje viđenje rata nije baš tako široko iako sam bio na velikom broju ratišta Republike Srpske. Zbog toga pišem samo o onome što sam vidio u svom reonu i budi siguran da ništa nisam uveličao niti izmislio.

    Danas, kada čitam ove vaše članke, ne mogu da oprostim sebi što ništa ne zabilježih. Lažem sebe da nisam imao vremena. A sada, u mojim pisanjima baš zbog tih datuma stičem neku nesigurnost u te ratne priče. Bojim se replika, a ja onda odem iz krajnosti u krajnost i ne znam da se zaustavim. Pošto sam se već upustio u žestoku polemiku oko jedne sasvim nebitne stvari, ne želim da se upuštam u još jednu jer bi to moglo da znači da nisam za ovakvu vrstu druženja.

    Neka ste mi zdravi, debeli i veseli. Veliki pozdrav od Struje.
    ilijas - 21451 - 21.04.2009 : Struja - best (0)

    Žišci


    Ta kućica se nalazila ispod kuće domaćina Branka L. , i u njoj sam upoznao Gorana, Zorana, Vasu L. i još mnoge kojima sam imena zaboravio. Ja sam bio samo jedan mali borac koji je ostvario svoj cilj, koji sa ponosom može reći da sam od prvog do poslednjeg dana ratovao.

    Ta malena kuća nije bila jedino mjesto gdje sam bio sa tim velikim čovjekom. To što tebi ne štima meni nije uopšte važno. Meni je važno mišljenje ljudi s kojima se družim i sa kojima se borim sa ovim surovim vremenima. Ne znam zašto te vrijeđa ono što sam napisao, jer to priča polovina Republike Srpske.

    Ja sam iz Ilijaša, a proveo sam najmanje godinu dana na Nišićkoj visoravni. Dok su neki odozgo trošili pare od prošvercovanih cigareta po Vogošći i Bijeljini. Ma, ko je to od boraca mogao da odvede kravu, konja, kokoš... Daleko su Ilijaš i Vogošća od Nišića.
    ilijas_razno - 21439 - 20.04.2009 : Struja struja - best (0)

    Ne želim da se prepucavam!


    Nema potrebe da se vrijeđate, ali takvi smo mi Srbi jer da nismo takvi nebi se ni zvali Srbi. Svaki tekst treba pažljivo pročitati, a ne vaditi neke stvari iz konteksta.

    Jovo je površno pročitao moj tekst pa je mene zamjenio sa N. Marinkovićem, inače mojim velikim prijateljem. Pa ne bih valjda otkrio svoj identitet zbog jednog teksta. Jedino ako ti Željko to nije proslijedio u šta čisto sumnjam. Željko, ne moras mi pisati da nisi, znam to.

    Oko, hvala ti na podršci, a ti Jovo se još uvijek kotiras visoko na mojoj rang listi. Znam, i ja isto tako puknem pa napisem neke stvari, ali ne bih volio da se sada otvori polemika na temu žabari - šišarike. Svi smo mi bili skupa u tom prokletom ratu. Takođe ne bih volio ni da dođe do prepucavanja između tebe i mene, međutim ako misliš da to treba tako ja sam spreman. Moraš priznati da si prvi počeo lično da se obraćaš i da stvaraš negativno mišljenje šišarika prema meni, a ja sam samo napisao ono sto mi se desilo. Nadam se da će se na ovome završiti.

    Veliki pozdrav. Oko, znam dobro o čemu pričaš za onu ogradu, prolazio sam pored "nje".
    profiteri - 21431 - 19.04.2009 : Struja - best (0)

    Nišići i šišarke


    Ni ja, ni moj djed, ni moj pradjed... , samo nisam siguran za doba dinosaurusa, nismo imali nikakve veze sa šišarkama. U potpunosti si promašio moj identitet. Da me drugi ne bi pogrešno shvatili, nemam lično ništa protiv "šišarika", jer su takvi moja žena, kum i dosta mojih prijatelja.

    Još jednom, ne generalizujem ljude ni po naciji, a pogotovu ne Srbe prema njihovom porijeklu. Bio sam naMačku, Gradini, Crnoj Rijeci, Žišcima, Okruglici, Krivajevićima, Jasenu.... Mogu ti reći da sam dosta gelera popušio na Nišićima i još ih vadim kada se malo duže zadržim u kadi.

    Sada za tebe i Oko jedna informacija. 1984 godine sam bio kao instruktor u školskom centru za tenkiste u kasarni koja se tada zvala "Dr. Mladen Stojanović". Tu se školovala Vojna akademija i škola rezervnih vojnih starješina. U tenk t-72 jedva stanu tri čovjeka, a u tenk T-55 jedva četiri. Za regrutovanje su se birali ljudi niži rastom zbog samog prostora u tenku.

    Znam ja i za krađu stoke, znam i za organizovani prevoz za Ilijaš i Ilidžu. Gledao sam i kada zakolju tele, odsjeku mu but a ostalo bace. Ostalo je dosta toga i za vas sa Nišića.

    Hajde malo da pričamo o poštenju kada se Vareš izvlačio preko Okruglice i Nišića. Koliko su pojedinci toga oteli? Samo što jadnim ljudima nisu vodu naplaćivali. Kažem pojedinci iz razloga što je bilo dosta više poštenih ljudi i pravih boraca kao što je bio pokojni Goran Gavrić, bratu sam mu zaboravio ime sa kojim sam bio desetak dana prije pogibije u onoj maloj kućici na Žišcima, čija me je pogibija pogodila kao grom iz vedra neba.

    Toliko o mome patološkom animozitetu o šišarikama. Još jednom ponavljam, tri do četiri vola su mogla stati u tenk ali krava ni jedna. Ti i Oko budite sigurni u to!
    knjiga_gostiju - 21419 - 18.04.2009 : Struja - best (0)

    Rammstein


    Brate, u pravu si za te njihove komandire, sjećam se dobro nekih nemilih scena, a ja sam u svakome od tih momaka gledao svoga Aleksandra. Imao sam i ja jednu raspravu sa jednim Rambom koji ih je vodio.

    P. S. Jovo, da sam danas umro nikad ne bih saznao da krava može da stane u tenk. Hvala ti.
    ratne - 21418 - 18.04.2009 : Struja struja - best (3)

    Koverta


    Bez obzira što ga gledate, predeo nije ružan možda je samo vaše oko rđavo.

    Možda ovo i nema nikakve veze sa ratom ali imam potrebu da vam ovo ispričam. Sinoć, oko 21:30, zazvoni telefon. Pošto sam popio par piva, odlučio sam da danas ne radim i da se nikome ne javljam. Međutim, žena mi reče da je broj nepoznat, i da bi se možda trebao javiti. Pošto mi ona dođe kao neka sekretarica i ponekad laže da mi je mobilni ostao kod kuće kada mi se ne radi, poslušam je pa se javim.

    Sa druge strane žice, nepoznati glas me pita da li sam ja gospodin M. J. što ja potvrdim. On me dalje pita da li mi nešto znači ime Marinković N. a ja kažem ne. On reče da dolazi iz Kanade i da je taj Marinković bio sa mnom u jedinici. Ja onda, kao iz topa, upitah: "Da taj momak slučajno nema nadimak Pote? ". Tip odgovori: "Bingo! ".

    Odem ja na ugovoreno mjesto, i čovjek mi dade koverat na kome piše: "Mom ratnom drugu, da sa porodicom proslavi Vaskrs... ". Možda je nepristojno ali moram napisati da je u koverti bio novac, ali ne i broj telefona. Taj tip zatraži od mene da prebrojim, što ja odbih, a zatim odjuri negdje.

    Pote, ako možda ovo čitaš, hvala ti.
    knjiga_gostiju - 21417 - 18.04.2009 : Struja struja - best (0)

    Drinčići


    U mom tekstu o Drinčićima, sam ispustio jednu ključnu rečenicu. Kada sam napisao da su "neki ostali bez plata" mislio sam na pojedine mještane sa Nišića koji su švercovali sa muslimanima iz Drinčića, prodavali cigarete a Bogami i nešto drugo, i tako imali redovne prihode.

    Šverceri sa Nišića su poslije čišćenja Crne Rijeke bili ogorčeni na borce sa strane. To ti je isto kao da smo ih poslali na biro za nezaposlene. Ha, ha, ha. priznajem tekst je kritičan i nepovezan bez te rečenice.

    Jedan moj prijatelj, Suzuki, ima običaj reći: "Sve ima veze sa svačim. Iščupaš dlaku iz guzice, a jurnu ti suze na oči. " U tom je štos!

    Budite mi pozdravljeni, debeli i veseli. Nemojte pretjerivati u piću i svima vama, mojim dragima i saborcima: Hristos voskrese!
    knjiga_gostiju - 21407 - 17.04.2009 : Struja struja - best (1)

    Drinčići


    Da nebi bilo puno polemike oko tih "famoznih" Drinčića, imam osjećaj da ću morati i ja da se uključim i da to riješimo na fin način. Postoje Drinčići kod Tešnja, ali to nisu jedini Drinčić, jer postoji selo sa takvim imenom i na Nišićkoj visoravni, tj. na Crnoriječkom platou. Od nišićke crkve se krene niz cestu par kilometara, a onda se skrene desno. To znam jer sam bio tamo kad je bilo najpotrebnije.

    I to selo je bilo stoprocentno nastanjeno muslimanskim življem. Kada su šverceri sa Nišića, nakon čišćenja Crne Rijeke od strane Vojske Republike Srpske, ostali bez posla i unosnih "plata", onako ogorčeni nisu dali mokroj i umornoj Vojsci Republike Srpske da se ugriju ili prespavaju u njihovim kućama. Da ne bih dobijao replike, pokušaću da naglasim da se radilo "jednom dijelu Srba".
    saljivi_dogadjaji - 21391 - 16.04.2009 : Struja Rogatica - best (2)

    Smješna strana rata - Ratni drug


    Pošto je očekivan neki veći muslimanski napad na naše položaje u rejonu Krivajevića, moja jedinica poslata da u slučaju napada pomognemo. Dobili smo neku vikendicu, ali nam je nakon par dana postalo dosadno i opalimo po "braći Mandić". Tako smo mi zvali neku vrstu konjaka, za koju je i droga bila mala maca. Popijemo mi tu flaću, ali nismo imali više.

    Dosjetih se ja, pa odem kod nekog majora kome smo bili potčinjeni i kažem mu da sam dobio sina pa ako može da nam da svog vozača da od nekog mještanina kupimo par litara šljive i da to proslavimo kako dolikuje. A major bio neki dobar čovjek, pa nam izađe u susret i sve prođe u najboljem redu.

    Nakon mjesec dana, dobijemo isti zadatak u Čevljanovićima. Opet dođemo u neku vikendicu, i opet nam nestane pića. Naša komanda je bila smještena u nekoj kući, u kojoj je nekada boravio i Tito. Ipet ja krenem na istu foru, ubjeđen da će rasturiti i to "utvrđenje". Ulazim unutra, a tamo dvije doktorice i neki tip igraju remija. Ispričam ja istu priču, a ovaj tip kaže sačekaj da pitam majora. Nakon izvjesnog vremena, izlazi čovjek pa kaže da je sve ispričao majoru i da mi on želi čestitati. Ulazim ja u njegovu sobu, kad ono isti onaj čovjek sa Krivajevića, pa kaže on meni:

  • "Junače, kad bi sve žene kao ta tvoja rađale djecu bilo bi nas više nego Kineza. "

    Natjera me da sjednem, pa onda udarismo u priču. Valjda je i njemu bilo dosadno, pa se uz priču i napismo. Međutim, borci iz moje jedinice ostadoše bez rakije, ali su se nešto kasnije i oni snašli.

    Nakon Dejtona dolazim ja u Rogaticu bez pare i dinara u džepu. Čujem ja u Sjemeću nemaju elektroničara, neki tip sa Sokoca im to popravlja. Prijavim se ja, kad u komisiji taj isti čovjek. Kada me je vidio od smijeha su mu suze udarile na oči. Bio je to znak da sam primljen. Moj jedini problem je bio što je on direktoru i svakome koga je znao ispričao taj moj ratni doživljaj.

    Od tog dana smo se oslovljavali sa "ratni". Kad god bi mi nešto zatrebalo znao sam da na njega mogu računati. Nakon dvije godine provedene u "Sjemeću", odlazim u Njemačku, a zatim se ponovo vraćam u Rogaticu. I kada god sretnem "ratnog" obavezno popijemo piće.

    (***) Imam informaciju da se taj major zvao Zoran Bošković
  • knjiga_gostiju - 21388 - 16.04.2009 : Struja Ilijaš - best (0)

    Jevđa


    Pošto nisi čuo za tog "Jevđu", a kažeš da si bio u zaštitnom puku, da ti malo pomognem i ako u principu ne volim puno pisati o nekim ljudima bojeći se da ih ne bih ugrozio na neki način.

    Jevđa je bio komandir Protiv-terorističke čete u Zaštitnom puku, a to ti može posvjedočiti Ranković R. koji je bio u Zaštitnom puku Prve diverzantske brigade Glavnog štaba, s kojim upravo sjedim i koji se pita da li je moguće da si ti bio tamo a da se ne sjećaš "nekog" Jevđe.

    Ne volim replike, izvini ali sam morao da reagujem, ako ti budu trebali još neki podaci spreman sam da ti ih pošaljem na "privatno". Zasmetalo mi je ono "neki", jer takvi borci ne mogu biti "neki", a najmanje da to i zaslužuju.

    Jevđa je bio i svjedok u Hagu jednom našem generalu.
    vogosca - 21363 - 14.04.2009 : Struja struja - best (2)

    Perivoj


    On sjedi nepomično, sa suvišnim krilima, i samo spava, spava... Kadikad otvori oči i gleda oblake kako putuju u beskraj. Kadikad, zacuvsi zov visine, rasiri krila, ali ih odmah skupi: zna da će prvim zamahom udariti o žice kojima su mu ukrali život.

    Nemam pojma ko je ovo napisao, ali volim boemsku poeziju i tako mi se uvijek neka glupost valja u glavi. Međutim, znam zašto sam ovo napisao. Napisao bih ja mnoge stvari ali me muče datumi, pa se bojim da ako pogriješim da će neko replicirati ili pomisliti da lažem. Onda ja puknem i jebi ga. Ako primjećujete uvijek u nekoj svojoj priči izgleda da tražim podrsku "Vogošćanina Pravog" i otprilike je dobijem, tako je bilo i ovoga puta.

    Sjećam se da smo jednom prilikom došli na Perivoj. Trebalo je da se odradi neka akcija na Žuči. Odjednom stize najgluplja komanda koju sam u ovom ratu doživio. Svo ljudstvo da se povuče sa položaja jer "Vaske" treba da ispali prvu "krmaču". Svi su se povukli, a gore pored praznih rovova su ostali tenk T-72, dva tenka T-55, dva BVP-a. Osim toga za svako od tih vozila bila je istovarena rezervna dopuna granata.

    Sva je sreća pa muslimani nisu uhvatili tu vijest na vezi, ko zna šta bi posle bilo. Ne sumnjam da mi to ne bi povratili, ali pitanje je za koju cijenu.

    P. S. "Oko" uskoro imam namijeru obici neke svoje prijatelje u Bijeljini i Brčkom, pa ako si za jedno pivce pošalji mi broj preko gospodina Tomića.
    vogosca - 21345 - 13.04.2009 : Struja struja - best (1)

    Pravi heroji su skromni ljudi


    Nedavno sam doživio nešto o čemu sam sanjao svo vrijeme nakon ovog nesretnog rata. Ali da počnem od početka!

    Prije par godina sam ostao bez para, pa se prijavim za odlazak u Avganistan. Na sastanku za izbor "kandidata", sakupili se sve borac do borca, svi lažu kao kerovi. Ugledam jednog tipa, ćutke stoji i puši cigaru. Priđem mu da se upoznamo. On mi reče da se zove Jevđa i opalimo socijalu.

    Ali da skratim, odlazak u Avganistan nam propade jer je neki tip htio da zaradi 2500 evra po glavi. Međutim, meni je u glavi stalno odzvanjalo Jevđino ime. Na kraju se sjetih da je on bio komandir u Zaštitnom puku, komandir koji je u borbu išao prvi. U njegovoj jedinici je bilo najviše heroja, invalida, nosilaca ordena Miloša Obilića...

    U subotu me pozva jedan prijatelj na slavu. I on je bio borac u toj jedinici, i njegov zid krasi jedno od najvećih odlikovanja naše vojske. On je takođe i invalid. Odoh na slavu, kako da ne odem.

    Ulazim u kuću, kad tamo "Jevđa" sjedi na čelu kao u sred bitke (ne vidi 70% na lijevo oko), do njega momak iz Vlasenice (nema lijevog oka)... Od njih petorice samo je jedan zdrav, barem onako na prvi pogled. Ono što me je oduševilo je zdrava priča tih ljudi. Bas ni u jednoj toj ratnoj priči od Jasena, Poloma do Krajine i dalje, niko ama baš niko, nije sebe stavio u prvi plan. Niko od njih nije pravio heroja u pričama od kojih se krv ledi u žilama. Svi su pričali kao da je to nešto najnormalnije što su morali da urade za svoj narod. Dala se primijetiti i pokoja suza na kraju oka kada se pomene neki poginuli saborac, ali se to vješto sakrije.

    Svaki od njih mi je bio veliki kao neboder. Meni, koga ništa više ne može da posebno imresionira, oduševila je skromnost velika kao svemir. Ipak, to je hrabrost, sakrivati nešto čime bi se ponosio svaki normalan čovjek, stavljati u prvi plan druga, a ovaj se okrene prema meni pa kaže, ma to je on uradio.

    Ovo sam morao napisati jer sam dobio kompleks od slava, Bog da mi oprosti. Pomalo sam počeo i da izbjegavam te vrste svečanosti zbog nekih "junaka" od čijih laži niko riječ ne može da dobije. A rat su gledali samo preko dnevnika jer je pokojni –ogo stvarno bio slikovit i zanimlji.

    Ipak, ova slava mi je vratila vjeru u prave ljude. Pa eto moj Vogošćaninu za tebe domaćeg zadatka, ti imas stila pa ako nešto znaš o Jevđi volio bih da napišeš nešto čitljivo kako samo ti znaš.
    nisici - 21178 - 23.03.2009 : Struja - best (1)

    Ratne igre (2)


    Čitajući ovaj tekst "Vogošćanina Pravog" tako sam se od srca ismijao, kao što mi se nije odavno desilo. Podsjetio me je na naše budalaštine od kojih je moglo i da se strada. Čitav rat sam molio Boga samo da ne poginem uludo. Prije ove strašne akcije "Ratne igre (2)", moram napisati kako se može glupo poginuti.

    Perivoj. Posle vraćanja naših linija, tu noć smo morali zadržati položaj jer su se neki momci razišli iz rovova vjerovatno ožednjeli ili se malo prepali, to više nije ni važno. Noć je bila jako hladna. Moj brat u životu nije stavio šljem na glavu, kada je trebalo da zamijeni jednog saborca na straži, vidje da mu je šljem podrosio. Reče mu: "Daj mi taj šljem juče sam se ošišao". Tek što ga je stavio začu se udarac u šljem. Da je udar bio jak vidjelo se po tački na šljemu, ali pucanj niko nije čuo. Tako moj buraz ostade živ. Ko bi od bruke ispričao kako čovjek glupo poginu.

    Sada dolazi "Ratne igre (2)". Položaj Kostrača, dominantna kota iznad Breze, Župče, Avdibegovića i Salkanovog Hana. Jutro hladno, maglovito, mjestani sela Sovrle poranili da po magli zasiju svoje bašte i svi čekamo da nikne i poniče kupus (od tada ga i ne jedem). Kada se magla malo raziđe Mirko me zovnu i reče: "Gledaj zečine u kupusu. Pošto smo imali jednu tandžaru u rovu, uzeh je, opalih i zec nesta. Vidio sam da sam ga pogodio ali oni nisu.

    Kao i obično postao sam ko čajna kobasica serviran za meze. Da do toga ne bi došlo zamolim Vasu da siđemo do kupusa što on i prihvati. Ostali pristadoše da nas štite. Prepuzasmo do kupusa ali zeca nema. U tom momentu zapuca po nama. Od puzanja nije bilo ništa jer smo bili visočiji od kupusa. Skočismo i nastade bježanija. Vaso pade, i ja pomislih da je pogođen, a on je naletio na zeca. U svoj toj panici on ga je ščepao i donio ga do rova. Jedino što mi je rekao je: "Jeb'o te zec". Naložili smo vatru, a ja sam otišao kući po aparat za slikanje. Tu sliku sa zecom čuvam i dan-danas. Zeca niko nije okusio, jer je bio kao armirani beton kada smo ga ispekli. Pametnije bi mi bilo da sam ga preparirao.
    razno - 21150 - 22.03.2009 : Struja - best (1)

    Predrasude


    Tekst objavljen pod naslovom "Ne razumem" me je stvarno dirnuo, pa sam riješio da napišem nešto i o životu u inostranstvu. Ne želim da ovim pisanjem izmišljam "toplu vodu" i neću zamjeriti g. Željku ako ovo ne objavi. Jednostavno, došlo mi je da ovo napišem.

    Za uvjerenje naših ljudi da u inostranstvu "teče med i mlijeko" krivi su naši malograđani koji su krili šta su tamo radili i uveličavali količinu zarađenog novca. Mnogi od njih su radili po 12-16 sati, a hranili se po Lidl i Aldi prodavnicama. Kada ovamo dođu pokazivali su se pred komšijama pokazati sa skupim autima i plaćanjem pića po kafanama. Sa takvim životom i štednjom 90-tih, siguran sam da se moglo i ovdje približno toliko uštedjeti.

    Ja sam 2000. godine otišao u Neckarsulm kod Baden-WŁrttemberg-a. Radio sam u fabrici Audija kao majstor za postavljanje kablova za robotiku Audija A8. Moj gazda je za moju satnicu uzimao 89. 90 DEM, a ja sam prihvatio cijenu 18. 90 na sat, što i nije bilo tako loše jer mi je bio plaćen stan, osiguranje, a dobio sam i auto za prevoz. Nisam puno štedio, zato sam se kući i vratio kao kokuz.

    Vrijeme kada sam se vratio iz inostranstva, bila je to 2000. godina, je bilo teško za izbjeglice ( eh, što mrzim ovu riječ ). A dolazio sam često, bar jednom u dva mjeseca. Kad god sam nekome dao novca(a Bogami davao sam) vidio sam u očima vrlo malu zahvalnost, kao mogao sam dati više, jer su svi mislili da sam ja pun "k'o brod". Danas mi to niko i ne spominje, kao da je to bila moja obaveza. Ali, nije važno, ja sam to davao od srca.

    Nerviraju me predrasude naših gastarbajtera, moj prvi rođak dolazi u moj grad iz Holandije. Star je kao kornjača, neoženjen, krezav a znam da ima para. Hoće čovjek da se ženi, traži curu od 25-30 godina. Djeci nije donio ni čokoladu. Mi Srbi ne idemo nigdje "bez milosti", a došo ujko iz Holandije. Otišli smo skupa na večeru. Ja sam u kući imao 100-ak maraka, ali nisam dozvolio da on plati.

    Zamislite on ili oni dođu ovamo i misle da pasošom i parama mogu da vode naše kćeri. Preporučio bih svima da pogledaju komediju "Biće biće" drugi dio. Zbog tih stvari ljudi formiraju mišljenje i sve generalizuju, što ih opravdava u tome. Štof heroja satkan je od laži. Pozdrav.
    rat_nisici - 21146 - 21.03.2009 : Struja struja - best (0)

    Nišićki tenk


    Jovo,
    jako cijenim tvoje pisanje, a i tebe lično. Kada sam napisao da je Okruglički bataljon imao jedan ili dva tenka, rekao sam i to da nisam bio baš siguran. Hvala ti na informaciji da to je bio nišićki tenk, jer za mene koji sam bio tamo "na terenu" nije bila velika razlika. Mogao sam da napišem i da je to artiljerija mogla da odradi, ali nisam.

    Vidim da dobro barataš stvarima, i da ti ništa nije promaklo. Ipak, pomenuo bih tog vodoinstalatera. Jedne prilike dobili smo zadatak da odradimo neki posao, kada smo se onako promrzli vraćali nazad, naišli smo na neku vikendicu iz čijeg dimnjaka se vidio dim. Ušli smo da se malo ogrijemo. U vikendici su sjedila dva momka, a napolju na tenku je bilo metar snijega. Na moje pitanje zašto ne očiste snijeg sa vozila jedan od te dvojice mi je odgovorio da im je "neko" izvukao naftu, pa čekaju popunu. Taj jedan mi se kasnije predstavio kao neki Stanišić, ime sam mu zaboravio. Kasnije, uz kafu mi reče da je zanimanju vodoinstalater i da je završio u Varešu. Tu i tada nije bilo nikakvog porucnika, odgovorno ti tvrdim. Iz toga razloga sam napisao da ne znam koliko su obučeni i koliko iskusva imaju. Pozdrav Jovi, sa napomenom da je tamo bio jedan vodoinstalater. Bio je.
    rat_nisici - 21132 - 19.03.2009 : Struja - best (0)

    Naše tenkovske posade


    Jovo, tvoje pisanje cijenim jako puno, ali kada opisuješ neke čudne manevre u zaklonu naših tenkova, u slobodnom prevodu ja to shvatam kao naši tenkisti su se u.... i kada je Šućur izašao da puca. Počele su mi više ići na živce te priče o Šućuru. Više ga mi hvalimo nego muslimani. On je bio običan smrad, koji ispuca dvije granate i sakrije se. San svakog srpskog tenkiste je bio da se sretne oči u oči sa tim smradom koji se samo vješto skrivao. Samo bih zamolio kada se veliča taj Šućur da se od naših tenkista ne prave kukavice, mislim da to nisu zaslužili. I da se navede ako se neko prepao tog smrada.

    Sada, ako baš pričamo o tom datumu, naređenje je bilo da se toga dana ne puca jer je Mladić trerbao da dođe. I došao je. Stajao sam par koraka od njega kada je naredio da se tenkovi propisno parkiraju, da izgledaju kao vojska, a ne kao raspuštana banda. Onda je bez pancira otišao na prvu liniju. A kada se vratio održao je onaj govor: "A sada bi trebalo da se krene dolinom rijeke Krivaje, pa Kladanj"...

    Hoću da kažem da je (čini mi se) Okruglički bataljon imao jedan ili dva tenka. Ne znam koliko dobro je posada bila obučena i koliko su imali iskustva, ali znam da je u jednom od njih bio vodoinstalater, koji prije rata nije ni vidio tenk.
    vogosca_razno - 21053 - 15.03.2009 : Struja struja - best (0)

    Za 'Oko'


    Sa našim drugom sam juče razgovarao. Pozdravlja i on tebe, a baš tu kuću u kojoj si ti spavao je kupio moj rođeni brat, pa kada se opet smrzneš na traktoru vrata te kuće će ti biti ponovo otvorena. Ha, ha... Izvini na šali.
    ilijas - 21052 - 15.03.2009 : Struja struja - best (0)

    Cico iz Ilijaša


    Samo bih želio da osvježim pamćenje ovima kojima je Bog dao dar da ovako lijepo pišu, kao i onima koji su bili pametni da zapisuju u svoje ratne dnevnike.

    Bilo bi lijepo da neko napiše nešto o Cicinoj interventnoj grupi iz Ilijaša. Čovijek iz dobrostojeće domaćinske kuće, sa njim sam išao zajedno u razred, je osnovao odmah na početku rata osnovao grupu dobrih boraca i sa njima je obišao mnoga ratišta. Ovo pouzdano znam jer sam ih viđao u skoro svakoj akciji Ilijaške brigade.

    Grijeh bi bio da se o njemu ne napiše ništa, i mislim da je zaslužio u najmanju ruku da se nađe rame uz rame sa našim Nemanjićima.
    vogosca_razno - 21031 - 14.03.2009 : Struja - best (1)

    Suzuki


    Oko,

    što se tiče Suzukija - "legende praga" - mogu ti reći da je to moj veliki prijatelj sa kojim sam se napio bar hiljadu puta. Jedne prilike nam je dolazio i Vrbas, godinu dvije posle rata. Suzuki je trenutno najtraženiji enterijerista od Budve do Sarajeva. Radio je diskoteke, hotele... Naravno, nema ni banke u džepu jer sve što zaradi neko drugi pokupi kajmak. Hrabar čovjek, meka srca lako se sažali na one što nemaju. Njegova noga je u sve gorem stanju, jedva je koristi. Skoro je doživio manji moždani udar, bez posledica. Doktorima u Foči je "svanulo" kada su ga otpustili, jer je sprat na kojem je ležao bio svaki dan pun. Sada živi u Sokocu, žena mu je dobila stan, ali je vrlo često u Rogatici. Ne mogu da ti napišem njegov broj telefona, ali ako to želiš zamolićemo g. Željka, pa ćemo to odraditi preko njega. Hvala ti, što si se sjetio Suzukija.
    profiteri - 21009 - 12.03.2009 : Struja - best (0)

    Srbin prvi dotakao mjesec


    Pošto je jedan Srbin radio za NASU na sklapanju Apola, svi mediji su objavili "Srbi prvi dotaknuli mjesec", što naravno nije tačno. Tako piše i naš gospodin "neko" da su Balije i HVO 1995. godine bili pred Banjalukom. E, moj prijatelju znaš ti dobro ko je bio tamo, a ovi tvoji su bili samo trčkarala koja su im donosila vodu.

    I zašto bih ja smatrao nekoga za neprijatelja ako mi u lice kaže da sam bio u Vojsci Republike Srpske, a od takvih koje ti braniš ja i ne tražim da mi budu prijatelji, niti bih to ikada poželio. Podržavam ova pisanja, mislim da sam i ja jedan od onih koji su pioniri ovog pisanja jer ne bih volio da nesretnim slučajem sjednem sa nekim od njih za neki sto u kafani.

    Neka se svako stidi svojih lopovluka i neka se svako ponosi svojim djelima iz prošloga rata.

    A sada žurim na posao!
    ilijas - 20989 - 10.03.2009 : Struja - best (1)

    Ilijaški tenkisti


    Neko mora prvi, a znam da neću biti poslednji koji će odati priznanje hrabrim ilijaškim tenkistima na čelu sa komandantom "Macom", koji su mimo svih ratnih pravila "ispucaj i bježi", ( što su balije striktno poštovali) išli direktno na rovove.

    1. U poslednjoj neprijateljskoj ofanzivi su vratili naše rovove na Banjeru, bukvalno izduvavši džihadlije iz tih rovova.
    2. Drina osta da izvrši zadatak do kraja (klanac) iako pogođen,
    3. Na Nabožiću su pucajući puškama u gustoj šumi izvukli tenk iz okruženja
    4. Hrabri vozač na Olovskim Lukama izvuče pogođeni tenk sa mrtvom posadom u kupoli tenka, da ne bi ostao neprijatelju.

    Zna dobro Vrbas kada je mogao da bude ispod neprijateljskog rova, a tenk ga iznad njega gađa. Bili su uzdanica hrabrim jurišnicima koji su trebali njihovu podršku. Pored velike teritorije opštine Ilijaš, koju su pokrivali išli su oni da pomognu svojim saborcima od Hadžića, Vogošće, Olova, Nišićke visoravni, pa sve do Goražda i Rogatice.
    profiteri - 20969 - 09.03.2009 : Struja - best (1)

    Podrška istini


    Mlađo, prijatelju živi sam svjedok svake tvoje riječi koju si napisao za ove.... Ničija nije do zore gorila, a doći će i dan kada ćemo jednom da progovorimo svi, ali na pravom mjestu. Bog će ti sigurno oprostiti na tvom razmišljanju, jer je ispravno!

    Ne mogu da razumijem do kada će pošteni ljudi i borci da robuju kod ovih i ovakvih "gazdurina". Ja hvala Bogu ne moram i neću, ali ima ih dosta koji su prinuđeni.
    losi_srbi - 20909 - 04.03.2009 : Struja struja - best (1)

    Riječ je riječ!


    Poznato je i to da su linije "pucale" uvijek tamo gdje je bilo šverca, a u tom poslu ni mi Ilijašani nismo bili bezgrešni. Zato hoću da pomenem neka imena, kojima danas ne možemo baš da se ponosimo.

    Uvijek me je nervirala ta naša lažna srpska solidarnost. Namjerno kažem "lažna" jer znam bar trojicu "boraca" koji su sami sebe ranili, a danas primaju invalidnine, i to Bogami dobre. Momak koji ima orden Miloša Obilića je invalid, a radi na građevini, lično ga poznajem.

    Evo, ja ću da kažem jasno i glasno, ne mogu više da ćutim. Da li ima iko iz Podlugova ko može da kaže da nije čuo čime se bavio Dragan Okilj? Da li ima mjesta gdje je on švercovo cigarete a da bar neki borac nije poginuo na toj liniji. On je u to vrijeme imao bar milion maraka, kada se moglo sa deset maraka živjeti bar deset dana. Ovo su svi znali, svi su šutjeli.

    Ja bih želio da na ovom mjestu pokrenemo jednu akciju pod nazivom "Jedan forumaš, jedno ime", u kojoj bi svako od nas naveo po jedno od onih koji primaju lažnu invalidninu. Ako nekaa zaživi revizija invalida, da bar imamo svoj spisak, a svako ime neka ide na čast onog koji ga napise. Taj novac koji oni primaju bi bio bolje utrošen na borce koji teško žive.

    Malo apstraktno, ali pošteno. Bog neka čuva poštene Srbe.
    profiteri - 20906 - 04.03.2009 : Struja struja - best (2)

    Istina se mora znati


    Svidja mi se ovaj tvoj tekst, ali sam morao reagovati uprkos obećanju da ću malo odmoriti od ovog pisanja. Kada se neko svrstava u najveće "Ilijaske Nemanjiće", treba dobro razmisliti pa mu ime pomenuti.

    Ja sam Marinka odlično poznajem od karate kluba "Monom", do kafića "Dijana". Od kada je bio policajac do kada je otišao u Njemačku. Od kada se vratio iz Njemačke do kada je početkom rata odradio neke akcije za divljenje: Banjer, Misoča,.... da bi poslije, kao ona krava iz priče što dade deset litara mlijeka, a onda ga nogom prosu, počeo da se bavi nekim stvarima sa kojima se baš ne bi složili naši Nemanjići.

    Priznajem, možda nije lijepo za pročitati i nisam pristalica lošeg pisanja o bilo kome Srbinu, a pogotovu borcu. Ja sam jednostavno takav po prirodi, pa moram da odreagujem. Slažem se da je za prve lige, ali za "ligu šampiona" nije uspio sakupiti dovoljno bodova.

    Nije bilo baš lako ovo napisati ali bar na ovom forumu istina se mora znati za svakoga od nas.
    zaboravljeni - 20875 - 01.03.2009 : Struja - best (0)

    Lugerova pogibija


    dragi moj "mali" Lugeru, samo ću ti napisati da sam bio "tu negdje" kada je i tvoj otac poginuo. Spremala se jedna akcija i on je otišao sa Vrbasom u izviđanje. Nakon što se desila ta tragedija, Vrbas je odgodio akciju. Eto koliki je autoritet imao tvoj otac među borcima i kod Vrbasa. Budi ponosan na njega.

    Ovo mi tipkanje pada teže od kopanja rovova, ali me "veliki" navuče na ovo pisanje. Ujedno mislim da je to dužnost svakog od nas. Ja ću napraviti jednu malu pauzu sa svojim pisanjem, postao sam i sam sebi malo dosadan na ovom forumu, a vidi da je i sve manje zaboravljenih. Hvala g. Tomiću.
    zaboravljeni - 20868 - 01.03.2009 : Struja - best (1)

    Novo Panić - Nole


    Kada se zaratilo, po starom dobrom običaju se sve velike "Srbende" rasuše kao kad vjetar dune u septembru pa lišća raspe na sve strane. Međutim, minđušari i prave patriote se počeše vraćati da zaštite svoja ognjišta.

    Jedan od njih je bio i pokojni Novo Panić, koji je bio na zapadu kada ovi prvi nisu znali nabrojati pet gradova koji su bili van domašaja njihovog sreza, a sada im vjerovatno ni djeca ne uče srpski. Dođe Novo u Ilijaš i odmah se prijavi u interventni vod.

    Negdje pred sami rat, donirao je i bubreg jednom svom prijatelju, onako kako to rade samo veliki ljudi. Zauzimanje kasarne Misoča bio je jedan od najvećih prioriteta opštine Ilijaš. U prvim redovima, naravno, bio je i pokojni Novo. Neprijateljski MGV ga pogodi u kuk, a onda rikošetom u bubreg. Umro je sa osmjehom na licu. Dao je najveću moguću žrtvu za RS i neka mu je vječna slava zbog toga.
    ilijas - 20866 - 28.02.2009 : Struja struja - best (0)

    Košpicaru


    Zašto ne pišeš o Raletu kada je provlačeći se kroz šume i vrleti dovlačio u Ilijaš oruđa i oružja dok su mnogi ispijali kafice i čitali kako se muslimani naoružavaju, i pričali hoće li biti rata.

    Ovo je priča iz "prve ruke". Ja sam tamo bio lično u više navrata. Zašto ne pišeš kada je skupa sa nama dobrovoljno krenuo da izvlačimo vozila iz Tuzle. Mladić ne posla helikopter pa ne odosmo.

    Zašto ne pišeš kada se hvatao za vrat sa nekim oficirima JNA da bi dovukao (oteo, ukrao) dva VBR-a.

    Zašto ne pišeš kada je pala Bioča iz kancelarija istjerao sve "junake" na prvu liniju.

    Niko od nas nije bezgrešan, a grešni smo i samim time što u svakom čovjeku gledamo ono loše, a ono što je dobro sakrivamo.

    Ja sa Raletom nisam nikada bio nešto posebno dobar da bih imao razloga da ga branim, ali jednostavno ne volim tvoj način pisanja, naročito ako tu nema puno istine. Pozdrav svim borcima.
    rat_olovo - 20851 - 28.02.2009 : Struja - best (0)

    Fagot


    Toga jutra trebalo se spustiti u selo Hajde. Kao za inat, magla se spustila tako da se u pravom smislu riječi nije vidio prst pred nosom. Vrbas je nervozno šetao i kao i obično ni riječi nije progovarao. Rekao je da mu treba par dobrovoljaca da priđe malo bliže jer magla nije dozvoljavala neko izviđanje.

    Nakon pola sata, dobili smo poziv radio vezom da siđemo dolje jer je sve čisto. Niko nije imao pojma da je on već u selu. Takav je on bio komandant! Život borca mu je uvijek bio na prvom mjestu.

    Prilikom pretraživanja kuća, u jednoj od njih smo pronašli, tada najsavremenije protivtenkovsko oruđe "Fagot", čiji se projektil navođeni laserski, tj. bez žice.

    Ovo je još jedan dokaz kako su muslimani bili "nenaoružani".

    Struja! Zamolio bih tebe, a i sve ostale, da prilikom upisa komentara upišete i svoju email adresu. Na ovaj način mi olakšavate posao da potvrdim vaš identitet. Meni se više puta dešavalo da se neko predstavi pod "lažnim" imenom, čak i kao "Vogošćanin Pravi".

    Ako si jednom upisao tvoj email, molim te da ubuduće to redovno činiš. Tvoj email je za mene i neka vrsta "lozinke". Pored toga, vi tako možete da dokažete da ste autor nekog članka, u slučaju ako hoćete da napravite neku ispravku.

    Ja ne zahtjevam da koristite važeće email adrese, mada vi možete imati i neke koristi od toga u slučaju da neko pokuša da vas kontaktira. Vjeruj mi, do sada su mnogi imali koristi od toga što su upisali svoju pravu email adresu!

    Polje "Prezime" više nije obavezno za unos. Pored email adrese, bio bih zahvalan svakome ko osmisli i neki naslov. Članci sa naslovom - izgledaju ljepše!
    zaboravljeni - 20835 - 27.02.2009 : Struja Rogatica - best (1)

    Radenko Marković


    Radenko Marković, junak nad junacima, neka mu je laka crna zemlja. Čovjek čeličnog autoriteta i čelične discipline, uprkos svemu svi su ga voljeli i poštovali. Kao profesionalac koji je bio u Jedinici za specijalna dejstva policije Jugoslavije. Čim je došao u Ilijaš od neobučene i prilično raspuštane policije napravio je policiju zavidne discipline, što je tada bilo nezamislivo. Redovno ih je postrojavao i tačno se znalo šta ko radi. Odmah se uhvatio u koštac sa kriminalcima i ratnim mešetarima. U akcijama je pokazivao kako treba biti mudro hrabar, a ne ludo hrabar.

    Pošto nisam baš vičan pisanju, ovo sam napisao samo inspiracije radi, nekome ko to bolje zna. Ja ne znam, a siguran sam da malo njih zna, kako je Radenko Marković poginuo. Neki kažu da je otišao dalje nego što je trebalo pa da je stradao od našeg PAT-a ili boforsa.

    Dobro bi bilo da neko nesto napiše i o pokojnom Marku Koponji.
    zaboravljeni - 20818 - 26.02.2009 : Struja struja - best (0)

    Za Gumu


    Evo upravo sam pročitao da se raspituješ za puk. Tomu Veljančića. Pošto kažeš da ste se upoznali u Beogradu na Zvezdinoj utakmici to može biti samo Šeki. Veliki čovjek i borac koji je uz prve srpske dobrovoljce krenuo od Knina da bi početkom rata u Bosni došao tamo gdje mu je i bilo mjesto. Rodom iz jednog malog sela Slavin koji se nalazi u blizini Vareša, gdje se rodio i nas veliki Vladika Grigorije. Na utakmicama je bio uvijek u Arkanovoj blizini i u dobru, i u zlu.

    Pošto ja ne volim da komentarišem ko je poginuo u "sumnjivim" okolnostima a ko nije, želio bih da ti pimognem na način na koji ja mogu i što mi je dužnost. Sa njegovim bratom sam proveo jedan dio rata, on se sada nalazi negdje Bijeljina-Brčko, zove se Boro Veljančić i zna ga tamo dosta raje. Eto brate sada znaš kako da saznaš pravu istinu o pok. Šekiju.

    Zaboravio sam ti napisati da je cijeli rat proveo sa Brnetovom jedinicom na Ilidži, a došli su skupa pravo iz Hrvatske.
    vogosca_razno - 20794 - 25.02.2009 : Struja struja - best (0)

    Vogošćaninu Pravom


    Kao prvo želio bih da ti se zahvalim što si svojim pisanjem počeo da oživljavaš ovaj moj zakržljali mozak. Nisam glup, električar sam, ha, ha.. Dobro se sjećam kada ste nagrabusili zbog tog gospodina kome ni ime ne želim da napišem. Sjeti se Mijatovića kose i za koga je uvijek bilo "tvrdo".

    Samo želim da podržim ovo tvoje pisanje i da ti kažem da ćemo uskoro dobiti novog "člana" (uskoro mnogo njih) koji je ranjen u nesvijesti za pamom zarobljen u kasarni Viktor Bubanj, pa neka i on malo piše o tome kako balije nisu imale svoje logore i kako oni nisu mučili zarobljene srpske borce.
    vogosca_razno - 20786 - 24.02.2009 : Struja rogatica - best (0)

    Uvijek isti


    Poruka ovom "junaku" što je pokušao da nas prepadne sa ono "bando" želim da kažem da nije uspio, jer mislim da je i u ratu bio niko i da je napadao mučki i iza leđa. Da se razumijemo, ja nikada nisam mrzio ni jedan narod i iz rata sam izašao čista obraza i čiste savijesti ali za ovakve kao što je ovaj "junak" imao bih puno toga da napišem.
    hadzici - 20770 - 24.02.2009 : Struja Rogatica - best (0)

    Hadžićke munje


    U jednoj od akcija sa mnom je u transporteru bilo i nekoliko momaka iz "Hadžićkih munja". Prilikom izlaska iz vozila jedan momak je ranjen u glavu. Kod mene je ostala njegova 84-ka koju sam koristio tokom čitave akcije.

    Nakon završetka akcije pažljivo sam je očistio i ostavio je u magacin sa namjerom da mu je ja lično vratim. Ali nikada se ne desi onako kako čovjek planira. On se pojavio baš kada sam bio negdje na zadatku. Ako se slučajno nađe u ovoj mojoj priči, ili on ili neko od "Munja", volio bih da mi se javi.
    vogosca - 20745 - 22.02.2009 : Struja Rogatica - best (0)

    O svemu pomalo


    Ima jedna stara izreka koja otprilike ovako glasi: "Nije sramota pasti, sramota je ne ustati! ".

    Po prirodi se teško odlučujem na izvinjenje, ali zbog "ljudina" koje posjećuju ovaj forum treba zanemariti i neke lične principe. Mislio sam da će moj komentar djelovati stimulativno, ali eto posle ovog teksta mislim da će ti biti sve puno jasnije.

    Moje lično mišljenje je da su čitaoci ovog foruma oni koji su za Republiku Srpsku dali ono koliko su mogli i da se sutra njihovi potomci neće stidjeti imena svojih djedova. Za nas koji se sakupljamo ovdje treba puno više od jedne riječi da bi se uvrijedili.

    Živjeli vi meni moji gastarbajteri.

    Umalo da zaboravim, evo sada je 02:55, da se zahvalim "Vogošćaninu Pravom" na komentaru o Mladenu Saviću, drago mi je da dijelimo isto mišljenje, u šta nisam ni sumnjao. Posebno se zahvaljujem za pojasnjenje o pokojnom Mići Vlahoviću.
    vogosca_razno - 20724 - 21.02.2009 : Struja Rogatica - best (0)

    Mićo Vlahović


    Pošto mi je posle ovog našeg građanskog rata život bio teritorijalno vrlo širok: Neckarsum, Minhen, Štutgart, porodicu sam sam smjestrio u jednu metropolu koja se zove Rogatica, a kasnije sam se i sam vratio tamo jer sila Boga ne moli.

    Zamolio bih "Vogošćanina Pravog" da mi samo malo pojasni ko je je bio Mićo Vlahović, a ja mu se zavjetujem da ću kao srpki patriota dati od srca onoliko koliko god mogu.

    Izvini Vogošćaninu, ali ja ovako pišem samo kad malo više popijem, a sam sebi ličim na pretis lonac pa ako ventil ne popusti onda moram eksplodirati.

    Vjerujem da sam te negdje i lično upoznao, barem po ovim tvojim divnim pričama. Životi su nam slični a ne vjerujem da će trajati više od 50-60 godina, pa ako nekada budeš prolazio kroz Rogaticu javi mi se na moju adresu. Ostaviću ti i moj broj telefona.

    Još jedno pitanje za tebe. Šta misliš o Mladenu Saviću?
    rogatica - 20715 - 20.02.2009 : Struja - best (1)

    Rogatica


    "Samoubistvo u džepu, pitanje u oku.... " - što bi rekao Jesenjin. Pa snijeg je jedini dar od Boga u ovoj, ni kriv ni dužan, sada mojoj Rogatici. On bar nešto napravi, neku uzvišicu, neku kulu, pa mi se učini kao neko zdanje, barem u mojoj mašti. U ovih zadnjih 10 godina u ovom gradu snijeg je najveći neimar, tako kao najveći snijegomrzac u zadnjih nekoliko godina nešto mi je prirastao za srce, jer ja sam u životu uvijek volio vrijedne radnike. Eh, da li sada pada u Ilijašu?
    ilijas - 20708 - 19.02.2009 : Struja Rogatica - best (1)

    Pozdrav Ilijašu


    Za početak bih želio izraziti veliku zahvalnost svim posjetiocima ovog sajta. Bio sam jako iznenađen kada sam naišao na veliki broj poznatih imena, koje sam pomalo počeo da zaboravljam. Iskreno, nema šta. Potrudiću se da što više svojih prijatelja upoznam sa ovim forumom, pa da i mi ispričamo neku zanimljivu priču.

    Pozdrav svim borcima Republike Srpske a posebno ilijaškim borcima.

    P. S. Zamolio bih jednog posjetioca (nadam se da će se prepoznati)čije su price veoma zanimljive da svoje "ja" stavlja malo više u drugi plan, jer je čitaocu jasno da je valjda bio tu čim može o tome da piše. Veliki pozdrav.




    Idi na stranu - |listaj dalje|