fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

udba - 98311 - 04.12.2016 : Stari - best (8)

I na kraju, hvala vam


Članak pod brojem 98243 od 25 11. ove godine, bio je uvod u cijelu moju zamišljenu stvarnu priču o sadašnjem stanju u Republici Srpskoj, počevši od nekih nepotrebnih događanja koja su se dešavala u poslednje vrijeme u Trebinju, na koju je gospodin "Ex-ponto" uz pomoć svog priloga, koji je brže bolje postavio na sajt, htjeo da mi kontrira (ne znam zbog čega), misleći da sam ja ovaj ili onaj, uzburkao posjetioce ovog sajta. Pa pošto nisam ni jedan ni drugi, već niko, evo da kažem ovo:

Nikoga nisam želio da uvredim! Svima, koji se smatraju da sam ih uvredio, ja sam se ponovo izvinuo!

I šta sad?

Gospodine "Nomad-Srbija" mogao sam i umrijeti, a da nisam znao da ima obojenih "vagabundosa=nomada=lutalica." Sa ovom riječju podsjetio si me na pjesmu koju je davno pjevao jedan Dalmatinac.

"Vagabundos-nomad", može biti bilo ko, od životinje do ljudi. Može biti čovjek beskućnik (kojih već i imamo), pjandura i usamljenik, neznalica. Ali evo saznadoh i to da su oni obojeni i da sam u toj vrsti.

Sa ovim tvojim naslovom, razumio sam Te, samo si promašio i dao si mi jasan znak za koji si dobio i podršku, da se udaljim i u buduće ne učestvujem na ovom forumu.

Tekst iz Tvog članka mi je nekako nejasan smušen i ne dorečen. Ako nisi imao nešto direktno da mi lično kažeš, onda nisi trebao, ali i nemoj prebacivati lopticu na na neku drugu stranu i da čeprkaš po svježim grobovima, pogotovo po "Virtualnom groblju" o kome ja nisam ni riječi napisao, jer i mene vrijeđa to Tvoje čeprkanje po groblju.

Ja mislim da naš urednik, gospodin Željko Tomić nema razloga ni potrebe da se ljuti na mene, ako je već ljut.

Gospodine "Ex-ponto" ja nisam imao namjeru da čeprkam po prošlosti koja mi je poznata samo kroz nečije pisane knjige i nečije priče koje mogu biti za nekoga pozitivne ili ne, već po sadašnjosti u kojoj sam živi svjedok zbivanja, u Republici Srpskoj, pa si tako nepotrebno "naložio" vatru na ovom sajtu iz čega je izišla nepotrebna i pogrešna rasprava, nesloga.

Ako već hoćeš da, Ti i tvoj mišljenik "Nomad-Srbija" znate, moram da vam kažem da se ja ne stidim one dalje a ni bliže, skorašnje svoje prošlosti. Mogao bih Vam poslati moju biografiju, ali bi mi otkrili (ne ime), već moje godine starosti, a to ne želim još.

Ako već hoćete da saznate nešto, vi gospodo "Ex-ponto" i "Nomad-Srbija", onda da vam kažem da sam kao "crveni vagabundo=nomad=lutalica" učesnik poslednjeg rata sa 43+3 mjeseca i da sam pokojnog sina, odlikovanog borca, odnio u jedno manje mjesto, u "Virtualno groblje", gdje još ima poginulih boraca.

Prema tome ja nisam želio i ne želim da bilo koga vrijeđam po bilo kojim osjećanjima, ali evo Ti gospodine "Nomad-Srbija" pročeprka i po grobu moga sina. Hvala Ti.

Ja sa svojim člankom nisam imao nikakvu zlu namjeru da bilo koga uvrijedim, već sam htjeo (a evo to ću sada činiti), da kažem zašto nam to sada treba u ovoj vrlo mučnoj i napetoj situaciji u Republici Srpskoj i kako objasniti vijest o, ne samo prethodnom uništavanju, već o ponovnoj prijetnji rušenja obilježja nekim učesnicima NOR-a u Trebinju. Da možda to nije neko poturanje nama Srbima? Zato sam htjeo da pišem o političkom stanju u Republici Srpskoj, pa i u samom gradu Trebinju, kroz koga sam htjeo početi i da napišem svoje viđenje stanja u Republici Srpskoj?

U Republici Srpskoj koja u svom sastavu (zagrljaju) ima (pet republika-gradova), koji žive i rade svako po svom htjenju i nahođenju, kako hoće, udaljavajući se sve više od republičkih organa Ustava i zakona (primjer Trebinje i Doboj). Gradova koji ne poštuju republičke zakone pa ni Ustav, niti volju onih koji su stvarili Republiku Srpsku. Evo vam potvrda od naših učesnika ovog sajta gospode, Milenka Đurića i Feniksa koji konstantno upozoravaju na opasne stvari koje se dešavaju sada.

Ne bih ja ovo ni pisao, da se nakon proteklih mjesec i nešto dana, nisu događale neke promjene u pojedinim srpskim političkim partijama i sa njihovim vođama, a posebno u Trebinju, gdje je došlo do kraha u izbornoj trci i njihovoj neodgovornoj politici prema sopstvenom narodu, prema nama Srbima. Vjerujem da su taj krah doživjele one srpske partije koje vode pogrešnu i izdajničku politiku protiv svog sopstvenog, srpskog naroda. Ako nisam u pravu, vi me demajtujte. Jer kako drukčije objasniti i reći nego tako.

Kako objasniti činjenicu da svi govore, da rade za dobrobit srpsko naroda, a jedni rade jedno, a drugi drugo, baš kao ona:

  • "Ja u klin, a ti u ploču"

    Niko nikom ne odgovara. Pa ni sudski, ni organi gonjenja u Republici Srpskoj ne čine ništa. A ti isti, jedni i drugi, uzimaju nam novac iz i onako praznih džepova za svoj raskošan život.

    Mi se Srbi stalno mađusobno suprostavljamo jedni prema drugima (evo primjera na ovom forumu) jer nam bace ogoljelu kost da se glođemo oko nje i umjesto da se dogovorimo i stvorimo jedinstveno mišljenje o bitnim pitanjima za život nas i naših budućih pokolenja, a ne da smo u raskoraku kao "naše" srpske partije koje u Republici Srpskoj vode "međupartijski rat" od koje neke imaju i stranu podršku. Pa jesu li to Srbi? I ponovo podržavam gospodina "Feniksa" i Milenka.

    Kako objasniti da u Republici Srpskoj Ustavni i zakonski organi, Narodna Skupština i Vlada Republike Srpske, rade i donose odluke i zakone, koje treba da poštuju svi građani bez obzira na pripadanje pojedinim partijama, ali naši predstavnici iz Republike Srpske koji djeluju u zajedničkim organima BiH u Sarajevu, rade potpuno suprotno donešenim Skupštinskim odlukama. Rade po zahtjevu organizacija "Građanskih incijativa" koje ilegalno djeluju na prostoru Republike Srpske i koje daju šakom i kapom potplaćenim Srbima da razruše krvlju stečenu Republiku Srpsku, a mi bi sada da čeprkamo po prošlosti. Mislim da je to nepotrebno i da trebamo utuljiti pamet u našu glavu. Bojim se da i to nije uticaj drugih.

    Naši predstavnici u Zajedničkim organima BiH, nikome ne podnose račune, a imaju veoma visoke novčane naknade i mnoge beneficije i privilegije. Zato mora doći do promjena, prije svega u Ustavu i zakonima Republike Srpske, a posebno u izbornom sistemu, gdje će predstavnici Republike Srpske u Zajedničkim organima morati dobivene zadatke od Narodne skupštine Republike Srpske da izvršavaju i da račune podnose našoj Narodnoj Skupštini, a ne predsjednicima svojih partija.

    Vi ste svjedoci skorašnjih ostavki na mjesta Predsjednika i jednog člana glavnog odbora SDS, a potom i raspuštanja nekoliko Opštinskih odbora iz drugih srpskih partija, a da li ste se ikad upitali, šta je stvarni razlog njihovih ostavki? Niste.

    To što dadoše ostavke, po meni trebali su još ranije, ali što izabraše na čelo "naše" Srpske partije jednog "sportistu" trkača, koji trči tamo-amo ali ne po onoj našoj odbranjenoj i krvavo stvorenoj stazi, po kojoj bi trebao da ide, već što ide tuđom, pogubnom za Srbe. Stazom u kojoj nema određenog pravca za srpski narod. To se može vidjeti ovih dana kako priča i hoda kao izgubljeno jagnje koje traži svoju majku u zalutalom stadu, pa nešto govori, da ga ni oni iz njegovog stada nisu razumijeli šta priča.



    Iz njegovog poslednjeg javnog nastupa, može se zaključiti da je on totalno zalutao u politiku. Potpuno je nepismen kao političar jer je postao nečija sluga i da sam na njegovom mjestu, ja bih odmah zbog sramote podnio ostavku na tu funkciju.

    Međutim, nije se čula ni jedna riječ od mojih Hercegovaca, a pogotovo ne od boraca, pa i njemu bliskih saradnika, koji su izgubili na izborima i na kraju ih, pa i njegovu stranku otjeraše iz tog srpskog Trebinja, koji ostaviše taj grad u velikim dugovima, u kome napraviše veliko zlo koje tek treba da ispliva na površinu (nezakonsko zapošljavanje radnika), sa kojim je Trebinje ušlo u velike dugove, pa će jadni sada zaposleni ljudi, među kojima ima i boraca ili djece poginulih boraca, koji će ostati bez posla.

    Nije ovo samo jedan od njihovih pogrešnih djelovanja na političkoj sceni. Ima ih još koliko hoćete. Pročitajte ponovo zvanične izjave onih koji su dali ostavke, a pogotovo izjavu od mlađanog, rođenog Sarajlije, sa Jahorine. Taj mlađani je u svojoj izjavi rekao veoma, veoma mnogo. Pročitajte posebno pasuse 7/8/9 njegove izjave. Ne bi on to ni izjavio da mu se, vjerovatno nešto nije "iskliznulo" iz ruku. Jer njegova jedna izgovorena rečenica mnogo govori:

  • "Sve je to od ljudi iz Istočnog Sarajeva."

    Zašto je to rekao? Potražite sami odgovor.

    Iz njegove izjave naslućuje se i ona afera oko prodaje zemljišta Arapima na Zlatištu, o kojoj su i mediji govorili, ali koja je umukla.

    Ko kome i zbog čega je prodata ta zemlja, to ćete saznati vi mlađi, ali malo sutra ako budemo i dalje razjedinjeni.

    Ali da se malo vratim koju godinu unazad. Da li ste ikada čuli ili doživjeli, da je jedan zatvorenik za 11 mjeseci zaradio 102 hiljade maraka ležeći u zatvoru? A o našim optuženim borcima ni vode za piće.

    Ja mislim da niste znali. Ali neko jeste zaradio. Taj neko mora slušati onog komu je isplatio tu sumu. Pa kako? To vi tražite odgovor.

    Ti veliki Srbi koji uzimaju tako lako novac od nas građana, udaraju se u svoja prsa kako su oni zaštitnici Srba, a oni drugi pokradoše svoj narod, a provjerite koliko tih "naših" zaštitnika imaju svoje stanove u pojedinom gradovima Srbije?

    I dok se međusobno glođu, Srbi iz Republike Srpske u Zajedničkim institucijama, na drugoj strani naši borci, Srbi sa velikog i krvavog borbenog brda Žuči, grlato dozivaju svoju braću širom Republike Srpske da im pruže pomoć kako bi ostvarili svoja prava na vlastitu imovinu, kojoj muslimani satiru trag postojanja srpskog vlasništva. Pa zar to nije žalosno, bruka i sramota? A tako je i sa ostalim Srbima koji imaju svoju imovinu na području Federacije, a posebno u okolini Sarajeva. Evo o čemu sam želio da pišem!

    I na kraju i ovo: Poštovani uredniče gospodine Željko Tomiću i vi posjetioci ovog sajta, Oprostite mi! Vi ste svi mladi ljudi i puni ste života ali i priča koje ste odslušali od nas starijih, "crvenih vagabundosa" koji su vam "ipričali" svoje priče. Izgleda da više nisam poželjan ovom forumu. Želim vam svako dobro, prije svega zdravlje i sreću u vašem budućem životu i radu i neka vam je srećno!
    Živjeli, Stari.

    RE: I na kraju, hvala vam



    Poštovani Stari,

    ja molim Tebe da ti oprostiš nama, pogotovu onima koji nisu znali da se Tvoj sin nalazi u Virtualnom groblju. Tvoji članci su veoma često imali veliku popularnost među posjetiocima ovog foruma, pa zbog toga ne želim da se "oprostim" sa Tobom na ovaj način. Veoma često smo bili istomišljenici po svim gorućim temama, a to što su neki zauzeli oprečno mišljenje po jednom pitanju još uvijek ne znači da te ne volimo, a pogotovu da nisi dobrodošao na ovaj forum. Još jednom Te molim da nas ne ostavljaš! Vjerujem da su gore pomenuti samo željeli da objasne neke stavove drugima, a ne Tebi. Ti to znaš mnogo bolje od nas!
  • udba - 98275 - 30.11.2016 : Stari - best (0)

    RE: Zašto nam ovo treba baš sada?


    Poštovani posjetioci ovog sajta, a posebno gospodama: Ex-ponto, Nenocc-Sokolac i Nomad-Srbija,

    Molim vas lijepo da prihvatite moje izvinjenje, za koje mislim da nema razloga, jer nisam imao namjeru da povrijedim bilo čija osjećanja, već sam stavio primjedbu na ono što se dogodilo sa pojedinim obilježjem u Trebinju nakon 75 proteklih godina. Da li to znači da treba da se ruše obilježja na Sutjesci, Kozari, Jasenovcu i diljem nekadašnje Jugoslavije? Htio sam da skrenem pažnju na naše današnje nejedinstveno djelovanje kroz nekoliko partija koje djeluju u Republici Srpskoj, nakon svih stradanja koja smo imali tokom naše istorije, a poslednja od 1991 do 1996 godine, koja se evo i danas nastavlja pogrešnim politikama potplaćenih pojedinaca i partija.

    Međutim, gospodin "Ex-ponto" je svojim prilogom dosuo ulje na vatru pa je (ma koliko se on pravdao da nije imao tu namjeru), uznemirio naša i vaša osjećanja prema onom ili ovom i tako unio malo razdora među nama. Pogledao sam dva puta snimak da bih mogao doći do nekih saznanja za smrt ovih momaka koji su izginuli u Kifinom selu. Ja ne čuh ni jednu riječ od sagovornika u tvom, nama predočenom dokumentarcu, o razlozima njihovog ubistva, jedino što se ponavlja: da su pobijeni zato što su Srbi?

    Htjeli vi to prihvatiti ili ne, meni je iskreno žao svakog poginulog Srbina, ali moram da vam kažem da i među nama Srbima ima nesrba. Možda sam i ja jedan od njih. Zato vas sve molim da ne upućujete kritike gospodinu "Vogošćaninu Pravom" jer on nije "začetnik" ove diskusije, već sam ja, "Stari". Ali...

    U vezi mog članka ja moram da kažem i sledeće: uz njega sam poslao i jedan prilog koga naš urednik, gospodin Željko nije objavio. Na njemu sam napisao:

  • "Željko, molim te da pročitaš ovaj moj članak i pregledaš ovaj sajt koga ti šaljem, pa ako smatraš, da po tebi ne treba da ide na sajt-forum, onda te molim da ne objavljuješ ni ovaj moj tekst".

    Međutim, naš urednik je izbrisao prilog, a članak koga ste već pročitali i koji je izazvao nepotrebnu reakciju, stavio na ovaj sajt. Da je ovo tačno, pročitajte ponovo moj članak i kraj petog pasusa tog članka, gdje piše:

  • "Ali evo ja vam nudim nešto što potkrepljuje ovo moje pisanje."

    Ako je već izbrisao prilog, onda je trebao izbrisati još i ovo pod navodnicima ali i još neke riječi koje su za njega i ostale posjetioce ovog sajta bile neprihvatljive.

    Međutim, možda će i ovo urednik da obriše. Što će mi biti znak da se na javljam više.

    Na kraju za vas koji ste udarili paljbu na "Vogošćanina Pravog" i mene "Starog", evo vam novine: (Telegraf, o5 Mart 2015).

    Živjeli.
  • udba - 98243 - 25.11.2016 : Stari - best (5)

    Zašto nam ovo treba baš sada?


    Skoro sam slušao, pa i gledao jedan snimak na TV o uzbuni-protestu jedne grupice Srba u Trebinju protiv par njihovih ranije izginulih i pomrlih sugrađana, ili možda njihovih suseljka partizana, zbog njihovog učešća u NOR-u, tokom Drugog svjetskog rata. Pobunili se zašto su oni dobili naziv: Prvoborci Narodno-oslobodilačkog rata, za koja su svojim učešćem u NOR-u i zaslugama u toj borbi proglašeni, a zatim i odlikovani sa visokim odlikovanjem Narodni heroji.

    I pored tih odlikovanja za njihove zasluge, građani Trebinja su ranije podigli i spomen obilježje u svom gradu za sjećanje na te prvoborce. Ali...

    Iako sam još živi svjedok zločina nad Srbima od strane prije svega ustaša i onih koji su bili njima naklonjenih iz nesrpskog naroda, moram da kažem da je među tim nesrpskim narodom bilo na našu žalost i pojedinih "naših" Srba, koji se priključiše ustaškoj eliti.

    Ja neću da to komentarišem, ali samo da kažem to, da je sada ova pobunjena grupica Srba u Trebinju zaboravila hercegovačke jame koje su pune Srba, a koje nisu bacali partizani, već ustaše i njihovi pomagači.

    Svako ima pravo da se ljuti ili ne ljuti, voli ili ne voli svoje pristalice i ideale, ali nakon 75 protekli godina optuživati one ili ove, partizane ili četnike koji su ratovali protiv onih nesrpskih zvijeri, ili jedni protiv drugih, to je po meni nekorektno, jer kako rekoh, još sam živi svjedok stradanja srpskog naroda u Kozaračkoj ofanzivi u kojoj su mnogi Srbi stradali od ustaša a ne od partizana ili četnika. Ovodanašnji, da li potomci ili njihove pristalice sada se pobuniše nakon ovoliko pređenog vremena nazivajući pripadnike partizanskih jedinica fašistima i još kojekakvim imenima, a četnike kao branioce i oslobodioce srpstva žele da stave ispred partizana. Svi vi možete naći istorijiski pisanih i zabilježenih dokumenata o jednim i drugim, ali evo ja vam nudim nešto, što potkrepljuje ovo moje pisanje.

    Međutim to je bilo davno i o tome ne bi trebali sada da kopamo po grobnicama poubijanih i pomrlih Srba, već da se konačno složno okrenemo budućnosti. Jer svaki naš međusobni sukob bilo po kom pitanju iz bilže prošlosti, pa i sadašnjosti, suprotnoj strani je podloga da uz pomoć stranih mešetara udare po nama. Zato moramo biti još jedinstveniji, složni.

    Vi ste svjedoci koliko se vrši pritisak da se Republika Srpska prosto ugasi, a Evrposka unija kao "demokratska unija" gotovo je u raspadu pa se hvata za slamku kako bi opstala. Ona ne zna šta će sa sobom, već vrši pritisak na Srbiju i Republiku Srpsku da se kod nas primjenjuju njihovi zakoni kao npr "koliko imamo stoke, krava, ovaca, pa i pasa." Možete misliti koliko je Evropska unija stabilna, kad je počela da optužuje i pojedina glasila iz Rusije. Svašta!
    prepiska - 97843 - 09.11.2016 : Stari - best (1)

    RE: Za Branku Ostojić


    Branka, kada otvoriš ovu stranicu, u gornjem desnom uglu (pravougaonik), ukucaj broj 92537 i dobićeš odgovor.
    prepiska - 97681 - 29.10.2016 : Stari - best (3)

    Gmizavac


    Davno sam rođen u jednom krajiškom selu, u kome sam često hodao bosonog, jer tada nije bilo obuće kao što to danas ima u našim selima.

    I kao djete bez roditelja, morao sam napuštati svoje selo tri, i vraćao se u njega dva puta. Prvi put napustio sam selo, kada sam imao pet godina. Drugi put kada sam imao osam, a treći put i to konačno bez povratka, kada sam imao 14 godina. Koliko sada imam godina, to ćete saznati u neko buduće vrijeme.

    Svi moji odlasci iz sela bili su uslovljeni zbog gubitka mojih roditelja, majke i oca, pa sam tumarao od mog rodnog do tuđih sela. Gdje god sam bio dobivao sam razna upozorenja i savjete kako i šta treba, a šta ne treba raditi. Iz tog mog dječijeg života, iz koga su mi ostala mnoga sjećanja koja se ne mogu tek tako zaboraviti, ostalo je mnogo, a naročito onih sjećanja iz mog drugog sela koja i dan danas žive u meni.

    Dakle, davno je to bilo kada sam bio mali seljančić (i sada sam seljak), kada su me oni stariji, moji i drugi seljaci opominjali za sve ono što bih ja radio suprotno onom što je većina tada starijih od mene smatrala da nije dobro i da ne valja da se to tako radi i čini. Naročito je to bilo kada sam drugi put napustio svoje selo i otišao na školovanje u Srbiju, u selo pored jednog grada. Tamo su mi često puta govorili "nemoj to", "nemoj ono", "ne valja to", "ne valje ovo", "e, ne valja ni ono što oni drugi tamo rade", pokazujući mi kako drugi rade nešto što ne valja i nije dobro to što rade. Posebno mi se ukazivalo na izgovor pojedinih mojih riječi i rečenica donešenih iz mog sela, koje sam tada izgovarao, a koje su za njih u toj mojoj novoj sredini (drugom selu), bile nepoznate i mnogo smješne. Pa kako sam u tim dječijim danima živio u dva sela, hodao i trčao bosonog tada bi mi često govorili "čuvaj se ovog", "čuvaj se onog" a najviše da se čuvam vukova i gmizavaca, otrovnica zmija, a naročito poskoka. Kažu, vuk može da te napadne, jer je veoma opasan i jak, a gmizavci mogu da te ugrizu, jer se oni skrivaju u nevidljiva mjesta i tako prijete da ugrizu prolaznika, a oni su puni otrova.

    Što je još interesantno stručnjaci kažu, da jedna vrsta gmizavaca ne čuje i slabo vidi, jer im tijelo prima zvuke putem vibracija sa tla na kome se nalaze, a koja se prenose na njihovo tijelo. To su uglavnom gmizavci, otrovnice zmije i poskoci. I vjerujte mi da sam se toga tada i plašio.

    Sve je to tako trajalo tokom mog djetinjstva, mladosti pa evo i starosti u kojoj se evo i danas "moram" priznati, treba paziti "gmizavaca" iako živim u gradu i nosim obuću.

    Lijepo je to kad se ukaže na nečije grške, bez obzira od koga one dolazile i kome su upućene. I sâm sam takav da primam savjete i ukazujem nekome na greške, a naročito mojoj djeci i unucima. Jer smatram da je potrebno skrenuti pažnju drugome, da se ne bi u buduće griješilo. Bez obzira o kojoj se osobi i njenom uzrastu radi, da li dječijem, mlađem ili starijem i bez obzira na pol. Ali...

    Zdravu kritiku treba primiti, ali i uputiti i ukazati lijepim našim jezikom, a ne služiti se ili kako bi mi u nekadašnjoj našoj Jugi govorili "šicati" se nečijim, tuđim riječima, jezikom, kao na primjer što je jedan novi posjetilac "gmizavac" ovog sajta, koji se poslužio u svom prvom kratkom članku, koga ja evo nazvah "gmizavac".

    U mom članku pod brojem 97463, koga je objavio naš urednik, ja nikoga nisam napao, a ni uvrijedio. Ja sam rekao svoje, šta me boli. Pa zar nije pohvalno to što se "Deminer" javno obraća nepoznatim da mu pomognu kako bi se otklonila opasnost, da se nebi ubuduće ginulo i ostajalo bez djelova svoga tijela?

    Ono što sam naveo u pomenutom članku na osnovu ovog djela "Deminerove" rečenice:

  • "...pa smo naletili na posmrtne ostatke, čijih vojnika nije bitno..." Meni je to zasmetalo, jer sam roditelj. Možda je to "Deminer" nesvjesno izrekao, odnosno napisao.

    Ali ja sam napisao ono što sam napisao o kostima poginulih boraca i osjećanjima živih ljudi roditelja, prema tim kostima. Kostima, za koje majke i očevi ne mogu da spavaju, jer ih duša boli i guši zbog toga što ne znaju gdje su im kosti od sinova. A majke su majke, bile one ne znam čije.

    Zar treba da vam pišem o tome koliko se još potražuju kostiju poginulih u poslednjem građanskom ratu u Bosni? Zar treba da vam pišem o nestanku kostiju iz srpskih grobnica koje se nalaze na području Federacije, a naročito tamo odakle su Srbi protjerani? Ne treba.

    Gdje su kosti od pokojnog Miloša Terzića iz groblja u Poturovićima? Evo vam najnoviji dokazi o ne ljudima i njihovom neljudskom odnosu prema kostima poginulih i umrlih, i to kostima i od onih koji su poginuli ili pomrli prije sto i više godina. Kostima koji se zloupotrebljavaju u dnevnopolitičke svrhe. Zar je to ljudski?

    Molim urednika da postavi ovaj video na sajt, jer je za nas puno mnogih novosti.

    klikni ovdje

    A "gmizavac" koji se negdje sakrio u nevidljivo mjesto, udomio se i u "maslo" se uvalio, pa ne zna šta će da radi, onda prišiva drugima nekakve strane pridjeve kao što je "hejter".

    Moj "gmizavče", da ne kažem "la vipčre", jer si se tako predstavio, sve što sam na ovom sajtu objavio, sve sam potkrijepio sa dokazima, pa tako činim i ovog puta.
  • zuc_razno - 97463 - 25.10.2016 : Stari - best (1)

    Nedostatak ljudskih osobina


    Kao i obično, tako i ovog jutra uz kafu pregledam jutarnje E. novine uz koje obavezno ide i ovaj naš sajt. Pročitah dva članka: "Ratnici obični ljudi" i "Poruka za deminera".

    Možda vama koji čitate i pišete na ovoj stranici nije uočljivo nešto u ova dva članka, ali meni jeste. "Deminer Prom Nije bitno", (a po meni je vrlo bitno) autor je članka "Ratnici obični ljudi" i moli sve one koji imaju saznanja o svim miniranim područijima oko Sarajeva, a posebno na Žuči, govoreći da je obišao mnoga minska polja u Hrvatskoj i u Krajini, a da je sada naišao na najveće područje na kome su se vodile najžešće borbe tokom poslednjeg rata, govoreći za ostala područja da su ništarija.

    Kao i obično, sa druge strane, a ovdje mislim na srpsku stranu, javljaju se oni koji imaju ljudski karakter, roditeljski i materinski osjećaj da se pomogne kako se ne bi poslije dvadesetak i kusur godina ponovo nepotrebno ginulo, pa svoju pomoć i dobrotu nudi tom demineru.

    Autora članka "Poruka za deminera" nije potrebno da vam ga prestavljam, jer svi znamo ko je "Vogošćanin Pravi" i od mene ti je Pravi: Bravo! Pravi je (iako nije bio miner), da ne kažem u detalje opisao područja o kojima on misli da su bila minirana i time pružio ljudsku pomoć "demineru". To je ta ljudskost od Pravog. Međutim, u svom članku "Deminer Prom Nije bitno" govori kako je deminer 20 godina i da radi na području Žuči od ljetos, pa kaže: "pa smo naletili na posmrtne ostatke čiji vojnika nije bitno".

    E, ova njegova rečenica mi je zapela za oko. Demineru Prom, sa ovom si rečenicom postao miner, a ne deminer. Ako se 20 godina bavišdeminiranjem, vjerovatno sada imaš 40 i više godina života? Vjerovatno si i porodičan čovjek, imaš svoju djecu? Kolika su ona po starosti, to ti znaš? Sigurno ih voliš? Da li si se, prilikom pronalaska posmrtnih ostataka poginulih vojnika na mjestu koje opisuješ, sjetio njihovih roditelja? Roditelja koji dvadeset i kusur godina tragaju za svojim poginulim sinovima, očevima ili muževima bez obzira sa koje su strane? Nisi, jer za tebe je to nebitno. To je žalosno i nekorektno od tebe i drugih sličnim tebi. Izostala ti je ljudskost.
    prepiska - 97325 - 12.10.2016 : Stari - best (3)

    Kad se hoće onda može da se Srbi slože


    Nakon nekoliko poslednjih članaka na ovom sajtu, nije preostalo ništa drugo nego:

  • Da se pod hitno Srbi iz Repoublike Srpske ujedine kao oni u Srebrenici pa da jedinstveno kaznimo (njihove Srbe Borenović, Bosić i klapu), koji pozivaju tuđinca da dođe i da nam komanduje kako ćemo mi da živimo i uređujemo svoj život. Ovo je sada prilika da se ujedinimo i jedinstvenho nastupamo.
  • republika_srpska - 97313 - 09.10.2016 : Stari - best (1)

    Pres: Pismo razočaranog člana SDS-a


    Anoniman član SDS-a, poslao je pismo redakciji Pres-a u kojem je izrazio nezadovoljstvo, kriveći predsjednika stranke, Mladena Bosića.

    Pismo prenosimo u cjelosti, bez izmjena:

    Pogrešna politika prema Savezu za promjene

    Politika prema Savezu za promjene od početka je vođena na pogrešan način. SDS je prihvatio sve ucjene ostalih članica SZP, iako objektivno gledano, za to nije bilo nikakvog razloga. Riječ je o strankama koje u tom trenutku nisu imale nikakvu važnost. Od samog početka, SDS se morao postavljati kao medijator između zaraćenih strana unutar SZP.

    S jedne strane PDP koji je svoju podršku uslovljavao kandidaturom Ivanića, a kasnije i raspodjelom unutar Savjeta ministara i rukovodećih kadrova, a s druge strane Srpskom naprednom strankom Jovana Hadži Mitrovića. I jedna i druga partija su u tom trenutku bile političke mrtve- PDP na ivici cenzusa, a naprednjaci na terenu nisu ni postojali.

    I na listi za Narodnu skupštinu RS, SDS je uz svoju partiju stavio i Srpsku radikalnu stranku koja na izborima prije toga nije ni prešla cenzus, te Partiju ujedinjenih penzionera, a njihovog predsjednika Iliju Stevančevića stavio prvog na listi za kompenzacione mandate. Samo par mjeseci prije toga Stevančević i PUP su izašli iz dugogodišnje koalicije sa Socijalističkom partijom. Da je riječ o velikoj grešci vidljivo je bilo i za vrijeme kampanje jer je iscurio snimak na kojem jedan od čelnika PUP-a govori članovima stranke da su od SDS-a dobili 50. 000 KM za ulazak u koaliciju.

    Samo par dana nakon što je saznao da će dobiti mandat, Stevančević je rekao da će se prikloniti većini na čelu sa SDS-om. S druge strane, Mihajilica jeste veoma aktivan u Parlamentu Srpske, ali je prema navodima kolega s terena, tražio bezuslovnu podršku SDS-a na lokalnim izborima 2016. da bude kandidat za načelnika opštine Novi Grad. Njegova kandidatura je napravila veliki rascjep u Opštinskom odboru SDS, gdje navode da bi sasvim sigurno pobijedili da su imali svog kandidata. I u drugim opštinama bilo je velikih problema.

    U mnogim mjestima, nisu postojali mjesni odbori ostalih članica SZP, pa su se mitinzi koje je organizovao i plaćao SDS pretvarali u mitinge SZP, gdje mnogi naši kandidati nisu imali ni mogućnosti da se predstave, jer su im vrijeme i mjesto uzeli kandidati drugih stranaka.

    Pogrešna medijska politika

    Već nekoliko godina SDS vodi pogrešnu medijsku politiku i jako je pasivan na tom polju. Iako Bosić zvanično ima savjetnika za medije koji je preuzeo kompletan posao u vezi s eksternim informisanjem, istina je da je taj posao jedan od najslabijih segmenata. SDS se u potpunosti posvetio saradnji s BN televizijom (posebno zanimljivo je koliko su opštine gdje je SDS bio na vlasti plaćale iz opštinskih budžeta troškove informisanja, a koje je uglavnom fakurisan od strane RTV BN), a potpuno su ignorisali ostale medije. To im je donijelo kontraefekat u ovoj kampanji jer je BN u Bijeljini nesumljivo stao na stranu Zlatka Maksimovića, iza kojeg je stajao SNSD. Takva slika je uticala i na ostale opštine. Drugi Bosićev savjetnik, koji je takođe bivši novinar, upecao se u aferu kupovine snimka tada odbjeglog Mile Radišića i saradnju sa još jednim bjeguncem, Goranom Suvarom.

    Kada se pogledaju načini plasiranja informacija i saradnja sa ostalim medijima, SDS je bio katastrofalan jer je ignorisao mnoge zahtjeve, a posebno loše je što ni na jednu aferu nisu blagovremeno reagovali. Imam običaj reći da mi nismo izgubili medijski rat jer ga nismo ni vodili, iako imamo nekoliko jako dobro plaćenih novinara, a koji taj posao nisu uradili kako treba.

    Nečinjenje ništa u Sarajevu

    Kampanju u 2012. i 2014. godini SDS je bazirao na borbi protiv kriminala i korupcije. Našoj stranci je pripalo Ministarstvo bezbjednosti i mjesto direktora SIPE, međutim, do sada na tom polju nije bilo nikakvih rezultata. Ministar bezbjednosti Dragan Mektić više je poznat po zapaljivim konferencijama za medije i sukobima sa novinarima, stalnim spominjanjem hapšenja "krupnih riba", međutim, do sada, ni do jednog takvog hapšenje nije došlo.

    Ono što je takođe bitno napomenuti, kadrovi SDS-a su se u Sarajevu brzo postali pasivni, tako da se za mnoge od njih više i ne čuje, a uz pomoć stranke su došli do velikih pozicija i plata. To se posebno odnosi na nebranjenje pozicije Republike Srpske u zajedničkim organima vlasti. Štaviše, ništa nisu učinili nakon brojnih napada iz Republike Srpske, te se čini da su se pomirili sa etiketom izdajnika, koja im je zbog toba zalijepljena.

    Pogrešna politika prema nacionalnim temama- pitanje referenduma

    Mi trenutnom rukovodstvu spočitavamo i jako loš odnos prema temama koje bi trebale da budu ključne na nacionalnom nivou. Iako je riječ o stranci koja je branila nacionalne interese 90-ih godina, u posljednjih nekoliko godina nisu otvorili ni jednu ključnu raspravu o pitanjima koja se bave nacionalnim interesom.

    Tako je došlo do paradoksa da su kompletnu nacionalističku retoriku preuzele stranke lijeve orjentacije, dok se SDS uglavnom ponašao kao građanski (liberalno) orjentisana stranka. To je posebno bilo vidljivo u priči o referendumu, kada su Dodik i SNSD ubrali poene kod naroda kao pravi branioci interesa Republike Srpske. SDS nije dao punu podršku referendumu, nije snažno stao iza toga i još nekoliko ključnih tema, da bi kulminacija bila na izborima gdje se postavila teza da je samo glas za SNSD glas za Republiku Srpsku, dok su SDS i PDP već pomirili sa etiketom "Bakirovih Srba".

    Nemiješanje u unutarstranačke probleme na lokalnom nivou

    Očito je da SDS ima naveći broj neprijatelja unutar same stranke. U skoro sve i jednom opštinskom odboru postoje frakcije čiji su sukobi dovedeni do tačke usijanja. Aktuelni predsjednik uopšte se nije bavio pitanjem stranaka na lokalnom nivou, stvaranju snažne organizacije, nego je na sve te probleme gledao iz svoje fotelje u Sarajevu. Tako se desilo da su mnoge strukture unutar opštinskih odbora do te mjere zaratile da su na posljednjim izborima direktno radile na štetu svoje stranke, priželjkujući poraz. Na jednom predizbornom skupu ove stranke u okolini Banjaluke jedan od kandidata je izašao na govornicu i tražio od okupljenih da ne glasaju za prethodne govornike jer će ga slagati, i pozvao ih da glasaju za drugu frakciju.

    Najočitiji problem unutarstranačkih podjela je u Banjaluci, gdje su sukobi produbljeni na izbornoj skupštini Opštinskog odbora, koji je kasnije minimizirao pojedine kadrove, a pojedini su kasnije izbačeni iz stranke. Slična situacija je bila u Bijeljini, gdje je višegodišnji sukob između Miće Mićića i Zlatka Maksimovića, koja je završila direktnom konfrotacijom na ovim izborima i međusobnim optužbama za krađu i kupovinu glasova.

    Tjeranja najboljih kadrova

    Stranku su u posljednjih nekoliko godina napustila najpoznatija lica. Mnogi od njih nisu se složili sa politikom koju sprovodi Mladen Bosić. Neki su se pridružili drugim strankama, a od SDS-a je kasnije stvoreno još četiri ili pet stranaka.

    Stranka starih

    Već nekoliko godina SDS nije ništa uradio kad je riječ o podmlađivanju stranke. To je postala stranka starih i istrošenih lica i ljudi. Nema novih i mladih stručnih ljudi za koje bi narod mogao da se vezuje i da ih posmatra kao stranku koja je stvarno opredijeljena za promjene. U nekoliko slučajeva došlo je do smiješnih situacija da su mnogi kadrovi SDS-a bili odbijani na konkursima za posao, jer je stranka delegirala ljude koji nemaju odgovorajuću stručnu spremu.

    Kao jedinog krivca za ovo stanje vidim Mladena Bosića i nekoliko njegovih poltrona. Nadam se da će svi oni koji su kumovali ovako lošem stanju i rezultatima sami da polože ostavke, međutim, znajući kako je to nemoguć posao, nadam se bar da u narednim danima sve ove izborne krivce i gubitnike neće namjestiti u neke agencije na nivo BiH.

    S poštovanjem
    Razočarani član SDS. "

    A JA BIH DODAO PAR RIJEČI:

    Ovaj hrabri anonimac mnogo napisa a malo reče. Nije se ugledao na Nenada Stevandića. Vjerovatno je izgubio poziciju bijelog hljeba, pa se otvorio.

    A isti je zaboravio da kaže i to da je i on do ovog svog ogorčenja sa Bosićem i onim njegovim poltronima a posebno sa "pištalicom" Aleksandrom, da su gazili i još gaze po kostima 23. 000 srpskih boraca koji dadoše svoje živote za odbranu Republike Srpske.

    I još da vam predočim i ovaj komentar na koji je ogorčeni SDS-ovac zaboravio, a komentar nađoh u E. novinama.

    Neki dan pročitah ovaj kratak komentar na izjavu Mladena Bosića, da će podnijeti ostavku na mjesto predsjednika svoje partije, a komentar glasi:

  • "Davno si ti to trebo da uradiš, jer si ti i tvoja partija SDS već odbranjeno područje oko Sarajeva predali i to bez ispaljenog metka, a sve Srbe sa tog područja koji su noseći svoje mrtve sinove i očeve, borce koji su se borili za opstanak Republike Srpske otjerali u bezpuće. Tada nije bilo SNSD partije..."
  • politika_visegrad - 97205 - 21.09.2016 : Stari - best (1)

    Alo Foča, spavate li?


    Alo borci i porodice poginulih boraca iz Foče,

    koliko ja znam, vi u Foči imate Univerzitetski medecinski centar. Imate i fakultet Bogoslovije gdje se možete pomoliti Bogu. UMC vjerovatno posjeduje i psihijatriju. Međutim, ako nema psihijatra u Foči, dovedite ga sa strane.

    Zašto ste dozvolili da vas tako blatnjavi vaš "maneken" Krsmanović koji brije obrve da bi izgledao ljepše i da se prodaje po sarajevskoj televiziji. Zar borci i porodice poginuulih boraca Foče, tako lako prelazite preko njegovih poganih i neprijateljkih nagona prema vama (nama) Srbima, prema borcima i porodicama poginulih boraca. Ne mogu nikako da vas razumijem.

    A on, taj "maneken" traži vaše glasove na predstojećim izborima. Samo ne znam kakve glasove hoće? Zar morate čekati izbore da be se čuo vaš glas? Ja mislim da su potrebni vaši glasovi od kojih će morati da skače u Drinu ili da bježi glavom bez obzira. Ako ga niste do sada pročitali, onda vam treba takav kao što je on.
    prepiska - 96545 - 02.08.2016 : Stari - best (1)

    Neće moći dalje!


    Gospodine "Olovčiću"

    Ja nisam imao namjeru da ponovo pišem o onom što sam već stavio na ovaj sajt, ali sam morao zbog tvog nepoštenog odnosa i riječi upućennih meni na račun Dodika.

    Kao prvo gospodine "Olovčiću" vi sa druge strane morate mnogo toga da promjenite u vašim glavama. Za početak treba da budete iskreni i pošteni, jer vam se sadašnja vaša "istina" može kad-tad odbiti o vašu glavu. Iz tvog poslednjeg članka koji se uglavnom odnosi na tvoju mržnju prema Dodiku, a preko njega i mržnja prema srpskom narodu, pa i prema meni, koju si širio u prethodnim svojim člancima, a evo i sada si nastavo da je širiš u svom stilu na ovom forumu.

    Ti si gospodine "Olovčiću" si daleko otišao od teme koju sam ja postavio na ovom mjestu. Tako daleko, da nisi imao hrabrosti da odgovoriš ni na jedno pitanje sadržano u tekstovima koje ja uputih tebi u mojim člancima pod brojem 96423 i 96424. Nisi imao hrabrosti da odgovoriš, jer te je pogodila prava istina.

    Ti si se i u svojim ranijim člancima uhvatio Dodika ko pijan plota. Ali, to je tvoje pravo. Međutim, ako uputiš kritiku nekome, čovjeku koji samo iznosi činjenice sa dokazima (na koje ti nemaš hrabrosti da odgovoriš), zbog navodnog mog podržavanja opet nekoga ili nečega, to je od tebe u najmanju ruku cinizam.

    Ja sam u svom tekstu pomenuo Dodika samo zato što se on trenutno nalazi na čelu Republike Srpske, a mjesto njega mogao sam navesti bilo koga drugog. Sve mi je to isto, kad je riječ o onom pitanju koje sam ti postavio vrlo jasno.

    Odmah da ti kažem da nisam član ni jedne posleratne političke partije u BiH, i da ja u opšte ne podržavam Dodika, iako sam rođeni Krajišnik, jer sam tri četvrtine svog života proveo u Sarajevskoj kotlini. U isto vrijeme ne podržavam ni potplaćene izdajice ni jednog, niti drugog naroda, a naročito ne potplaćene izdajice i lizoguze iz reda srpske populacije.

    Da ne podržavam Dodika, to možeš da se uvjeriš i u mojim člancima kojih ima na ovom sajtu/forumu skoro pa dvije stotine, a možda i više.

    Na osnovu ova dva-tri naša članka, vidi se, da se nas dvojica mnogo razlikujemo u ocjeni stanja i istine o dešavanjima tokom rata u ovoj prokletoj Bosni. Ti gospodine "Olovčiću" moraš prvo (kako u jednom svom članku reče gospodin Milenko iz Doboja), pročitati Dejtonski sporazum da bi saznao više o entitetima, o njihovim pravima i obavezama.

    U mojim člancima sam ti postavio nekoliko pitanja, među kojima je i ono glavno:

  • "Da li bi ti dozvolio meni da ja (pročitaj ponovo moje članke pod gore navedenim brojevima), na koja ti (samo tebi znano), svjesno izbjegavaš da odgovoriš. To je od tebe kao čovjeka (ako si čovjek), nekorektno i nepošteno, jer nisi iskren.

    Ja sam još malo tu i neće me biti, ali ti i takvi kao ti (ako si u Bosni), osjetićeš u budućnosti ti i tvoji naslednici sve vaše "istine" koje svakodnevno šaljete preko svih vrsta medija, štampanih i elektronskih.

    Evo i gospodin "Vogošćanin Pravi" je postavio video snimak o Srebrenici, o kome i vrapci na grani znaju da je to montirani film, da bi optužili nas Srbe. I što je još najgore, vi brišete video snimke na "Youtube" da bi sakrili pravu istinu. E, neće moći dalje! Morate govoriti istinu da bi vam se vjerovalo i da vam se ne bi prišivala ona narodna, koju ovde izreče gospodin "NOMAD."

    Istina o Srebrenici mora izići na vidjelo

    Pa zašto su iz sarajevskog suda istjerali Ibrana Mustafića i napravili od njega neuračunljivog čovjeka? To ćeš vidjeti na kraju ovog teksta. >

    Već sam jednom na ovom forumu pomenuo smrt jednog Srebreničana koji je poslije rata živ i zdrav dolazio iz Gradačca ili Gračanice (ne sjećam se koji je grad) u Srebrenicu, da bi izvadio svoja lična dokumenta. Nakon dvije godine i nešto više, taj isti Srebreničanin je umro u jednom od tih gradova, pa je donešen (kao eksumiran negdje), i sahranjen u to srebreničko groblje kao žrtva "genocida". Da ne zaboravim i ovo da ti predočim:

    Zbog čega se ponovo vrši eksumacija 66 grobnica u Srebrenici? A Boga mi, moraće se vršiti još mnogo njih! Zato što u njima leže Srbi i oni Srebreničani koji su pomrli poslije završetka Građanskog rata u Bosni.
    Zato što preko hiljadu "poginulih" Srebreničana u "genocidu" zarađuje visoke plate u Njemačkoj, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Americi i Kanadi, a naročito u Holandiji i Belgiji. Pričao mi je jedan moj prijatelj, radni kolega za jednu porodicu, žena i dvoje djece, koji su kao "porodica šehida" poslije završetka rata, živjeli u Vogošći i to u njegovoj zgradi, a muž joj živ i zdrav pobjegao u jednu od zapadnih zemalja, ostavivši ženu i djecu koji su se prijavili kod nadležnih u opštini, da je porodica šehida. Da je muž/otac ubijen u "genocidnoj" Srebrenici. Kada je isti uspio da obezbjedi dokumenta za dolazak kod njega žene sa djecom u državu u kojoj se on nalazio, tada su i oni otišli kod svog babe. Sve dok nisu otišli kod njega, primali su naknadu za njegovu pogibiju. Možda i dan-danas primaju a on "šehid" dobro zarađuje u inostranstvu.

    Činjenica je da preko ogromnih sredstava, bezbeli novčanih, koja su došla u Bosnu za vrijeme rata svim narodima, a uzeo ih samo Alija koji je dao u nasledstvo svom sinu da može da kupuje srpsku zemlju na sjevernoj strani Sarajeva i podmićuje one koji su došli u vašu kuću da vas uče pameti kako da igrate i mrzite nas Srbe. Da mrzite Dodika i njegov narod a on Alijin sin ima "Beverli Hils" i još koješta, a vi i dalje lajte na nas. Pored toga od tih dolara kupuje se srpska imovina i na taj način želite da očistite Srbe iz svoje sredine, iz Federacije. A prava je istina da ste vi već i očistili vaše sredine od nas Srba. To se pokazalo i u poslednjem popisu stanovništva. Pokazalo se i na ostvarivanje prava Srba na povrat njihove imovine, koju nikako da povrate.

    Da bude još gore, svu nepokretnu ličnu imovinu u Federaciji, koja je bila nacionalizovana poslije Drugog svjetskog rata, samo su muslimani povratili i to vrlo brzo i lako, dok Srbi treba da muku muče zbog prepreka koje im se postavljaju od opštinskih do sudskih organa Federacije. Stavljaju im se takve prepreke kako bi na što grublji i bezobrazniji način otjerali Srbe iz Federacije bez da koriste svoje imovine.

    Da vi s druge strane niste zlato i da ovo što govorim je istina, evo još jednog primjera, s kojim želim da potkrijepim ovo što sam iznosio i što iznosim. Evo javno izgovorene riječi vašeg čovjeka:

    Kad čovjek nakon dvadeset i kusur godina sazna iz pojedinih javnih glasila, štampe i časopisa, šta se sve dešavalo i još se dešava može, a i ne mora povjerovati u sve to. Ali kad čovjek nešto javno izgovori riječi iz svojih usta, koje se čuju itekako jasano i glasno i koje slušaš svojim ušima, onda brate treba ponekad i vjerovati.

    Međutim, ja neću da dajem ocjene o pojedinim izjavama, ali opet moram reći: "Gdje ima dima, tu ima i vatre ili obratno"
    Ali, ima još i ova:

  • "Napad je najbolja odbrana."

    Dakle pored mojih članaka pod brojem 96423/96424 od 16. 07. 2016 (i to na dva jezika), o organizatorima rata u bivšoj nam državi, a posebno o ratu u Bosni. Sada o tome neću govoriti. Mada ću pomenuti par rečenica iz tih već objavljenih članaka, koji me stvarno tjeraju da kažem nešto o njima.

    Da kažem o velikoj pohlepi za novcem i još po nešto! Novac brate, u kome glavni američki agent Robert Baer priča kako su dobili ogromne pare da rasture Jugoslaviju. A on, Robert sa još nekim svojim kolegama, dobio zadatak da ide u Sarajevo. Kada su ga pored ostalih pitanja, upitali:

  • "Zašto si došao u Sarajevo?"

    Odgovorio je: (vidi članak 96424 i pasuse od 4 do 8)

    Jedno od pitanja bilo je i ovo:

  • "Ko je od političara dobio pare?"

    On je naveo imenom i prezimenom trojicu poznatih potkupljivača i zagovarača rata na bivšem jugoslovenskom prostoru, bezbeli one koji su dobili novac:

  • Stipu Mesića, (koji sada štiti vas muslimane),
  • Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića kao trojicu "velikih" demokrata. (samo da napomenem, da je Alija početkom 1992 godine prije referenduma, javno izjavio u sarajevskom "Oslobođenju":

  • "Ja ne žalim dati ni 200.000 hiljada svojih građana samo da dobijem državu"

    Nakon pročitanih članaka koje i vama ponudih i video snimka, možete zaključiti ko su oni, a ko smo mi Srbi. To možemo da zaključimo i na osnovu još jednog video snimka koga ja odgledah danas i to dva puta.

    To je snimak intervjua sa Farukom Balijagićem poznatim advokatom iz Tuzle. Obično ljudi kažu:

  • " Il' je bilo il će biti."

    Šta i ko stoji iza svega ovog što Balijagić javno izgovori, to ni Bog dragi ne zna. A kako kaže i sam Balijagić: "Ovo je bilo i još traje!"

    I na kraju, evo vam priče advokata Balijagića:



    Molim moderatora da postavi ovaj video snimak, pa ćete sve saznati, iako smo već ponešto saznali, ali ne i sve.
  • prepiska - 96543 - 01.08.2016 : Stari - best (0)

    Za Stanislava, Vogošća


    Hvala Stanislave?!
    Iskreno rečeno ja nisam tražio bilo kakvo šire objašnjenje o tvom ocu, već sam pitao: "Kako je otac?"

    Mogao si napisati samo: Dobro je i zdravo i ja bih se zahvalio isto kao i evo sada što ti se zahvaljujem. Drago mi je da su otac i majka dobro. Pozdravi ih a tebi svaku sreću želim.
    Stari
    jovo_mijatovic - 96516 - 27.07.2016 : Stari - best (0)

    RE: Recept za uvećanu prostatu


    Poštovani Predrag,

    Mislio sam da sam ostavio sajt od lijeka za prostatu, ali nisam. Iskreno žalim, jer i ja se borim sa tim problemom. Međutim, Ti možeš da na Google ukucaš četiri glavne imenice i dobićeš dosta odgovora, uputstava i recepata. Te glavne stvari su: prostata, limun, med ili Erabl i soda Bikarbona. Ja sam kupio pola kilograma sode bikarbone (jer je toliko pakovanje), koja se koristi u domaćinstvu i koja u sebi sadrži aluminijuma. Pored mog neznanja o sadržaju aluminijuma, u sodi, ja sam to jedno vrijeme koristio, jer iskreno da kažem nisam znao da postoji i druga vrsta, sve dok mi moja snaha nije skrenula pažnju, da ima i medecinska soda. Međutim, ta se soda ne smije koristiti u ove svrhe i na ovaj način. Trebate tražiti Medecinsku sodu Bikarbone u farmacijama/ apotekama koje ne sadrže aluminijum.

    Samo još da kažem i ovo: Kod mješanja sode sa limunom i medom, dolazi do naglog vrenja i smjesa može da izleti iz posude u kojoj spremate. Znači, pazite.

    Meni je veoma žao što nisam ostavio recept o liječenju prostate, ali kad sam kupio drugu sodu bilo je vidljivih pojava i u mnjogim drugim stvarima. Počeo sam se debljati.

    Koliko se sjećam recept je izgledao ovako:
  • Sok od jednog limuna
  • Dvije kašike meda/Erabla i
  • jedna kafena kašičica sode Bikarbone.

    Međutim, ja sam sve to stavljao u šolju od (250 ml) Zelenog čaja i tako pio svako jutro. Zato ne mogu sa sigurnošću da potvrdim taj neostavljeni recept u mojoj arhivi.

    Želim svima koji se muče sa ovom vrstom bolesti, da se ne predaju i da mi budu zdravi.

    Stari

    RE: Recept za uvećanu prostatu



    Jedan od provjerenih recepata je i da piješ 20 do 30 propolis kapi, koje sipaš u čašu vode. Lijek se uzima tri puta dnevno.
  • zdravlje - 96493 - 23.07.2016 : Stari - best (0)

    RE: Hepatitis B


    Pokušao sam da u nekim stručnim časopisima nađem odgovor u vezi hroničnog oboljenja jetre, ali nisam nigdje našao da piše "hronično". Uglavnjom kažu da to ne može biti hronično oboljenje. Nemojte mi vjerovati ovo, ali sigurno znam za jedan prirodni lijek koji će pomoći ako ne ozdravljenju, onda bar ublaženju bolova jetre.

    Svjedoci smo priča da je žuti cvijet, koji niče gotovo na svakom mogućem mjestu, za koga mi većinom kažemo, da je dosadni korov na travnatim površinama. To je predobri maslačak. U narodu se maslačak zove još: vjetrokaz, žućanica, milosavka, mlečac, popino guvno i talijanska salata. Ja ne znam da li se ima kupiti u vašim mjestima, u biljnim apotekama suvi izmrvljeni korjen maslačka, ali ukoliko ga ima, kupite ga i nećete se pokajati. Ako ga nema, onda uzmite krampicu u ruke i kopajte korjren iz njegovog ležišta. Pazite, on ide desetak i više CM dubboko u zemlju. Kad ga izvadite operite i usitnite ga kao zrno kukuruza i stavite da se suši prirodnim putem.

    Ovo vam predočavam, jer sam se lično uvjerio u njegovu sposobnost. Ako meni ne vjerujete, evo vam Knjiga: Maria Treben, pa nađite lijek pod: Oboljenje jetre. I na kraju ću vam dati i sajt od knjige u kojoj možete naći sve što vam treba, a za prvu ruku evo recepta:

    Pripremanje čaja: 1 puna mala kašika korena stavi se u četvrt litre hladne vode, a sledećeg dana se greje do ključanja, i procedi. Ovu količinu čaja treba piti pola sata pre i pola sata posle doručka, gutljaj po gutljaj.

    Salata: priprema se od svežih listova i svežih korenova. Na internetu pronađi upustvo za spravljanje salate.

    Stabljike: dobro sažvakati i pojesti 5 do 10 sirovih stabljika dnevno. Spravljanje sirupa. Na internetu pronađi upustvo za spravljanje sirupa.

    Želim da ozdravite brzo.
    prepiska - 96479 - 22.07.2016 : Stari - best (0)

    Za Stanislava, Vogošća


    Stanislave,

    iz tvojih dosadašnjih članaka, a naročito kada si pominjao bolesnog oca, čini mi se da su mi poznati tvoji roditelji. Reci mi, kako su ti roditelji?
    Hvala i pozdrav, Stari
    groblje_bratunac - 96443 - 18.07.2016 : Stari - best (0)

    Vojničko groblje Bratunac


    Borcima sa područja Bratunca: 19 jula ove godine, navršava se 24 godine od pogibije našeg dvadeset-trogodišnjeg sina. Nećemo biti u mogućnosti da na taj dan posjetimo njegov grob, pa smo željeli da bar preko interneta odemo i vidimo groblje i mjesto gdje nam je sin sahranjen.

    Bili smo zapanjeni, moja supruga i ja, kada smo pomoću interneta, umjesto krstova na bratunačkom Vojničkom groblju vidjeli fotografije sa muslimanskim nišanima i muslimane koji obilaze grobnice, koje se ne vide jer je autor ovih snimaka tako uradio kao da je njihovo groblje vezano za Srebrenicu i tako postavio na internet stranicu. Taj pokvarenjak izvjesni Adnan Prasko ili Praško imao je smjelosti da to postavi na naše Vojničko groblje u Bratuncu. Ja ne znam odakle je taj čovjek, a lako je pretpostaviti da je sa prostora bratunačke ili srebreničke regije, koji evo i na ovaj način širi laži i pretvara srpsko groblje u muslimansko.

    Bezobraznik, koji ni srpskim roditeljima svojih poginulih i umrlih ne dozvoljava da da priđu grobnicama svojih poginulih, te i na ovaj način širi laži cijelim svijetom. Ako ne živi (što je moguće) na području ovih opština, on sigurno dolazi da ih obiđe.

    Zbog toga vam upućujem ovaj moj protest i prigovor da svakako, u prvom redu Boračka organizacija, ispitate ovaj slučaj.

    Roditelji poginulog borca.
    srebrenica - 96424 - 16.07.2016 : Stari - best (0)

    CIA i Srebrenica


    That was Bill Clinton's "red line".

    Nekadašnji agent američke tajne službe CIA Robert Baer tvrdi da su on i grupa američkih agenata s kojimaje radio devedesetih godina imali na raspolaganju milione dolara budžeta za razbijanje Jugoslavije! Autor knjige "Tajne Bele kuće" otkrio je na promociji u Kvebeku, u Kanadi, da su od CIA dobili naglog da šireći mržnju izazovu raspad Jugoslavije.

    Baer je inače bio jedan od vodećih obaveštajaca CIA polovinom devedesetih... Dobio sam instrukcije da je Slovenija spremna da proglasi nezavisnost. Dat nam je novac, nekoliko miliona dolara, da finansiramo razne nevladine organizacije, opoziciju, ali i političare koji su raspirivali mržnju ¿ posvedočio je Baer koji nije bio ko god u CIA već iskusni obaveštajac koji je u "Firmi" radio 21 godinu, a praksu sticao u Madrasu i Nju Delhiju, Bejrutu, Kartumu, Parizu, Dušanbeu, Maroku, Jugoslaviji i delu Iraka u kojem žive Kurdi.

    Po jednoj od njegovih knjiga snimljen je i holivudski film Sirijana, u kojem ga je glumio Džordž Kluni, koji je za tu ulogu dobio i Oskara. Baer je po okončanju obaveštajne karijere radio i za ugledne časopise poput Veniti fera, Vol strit žurnala, Vašington posta, ali i za internet izdanje magazina Tajm. Pre desetak godina Baer je jednom novinaru otkrio kako se CIA ophodi prema osumnjičenima za terorizam: Ako želiš da ga ozbiljno ispitaju, pošalji ga u Jordan, ako želiš da ga muče, pošalji ga u Siriju, a ako želiš da iščezne s lica zemlje, pošalji ga u Egipat. Kada je okončao karijeru u CIA, agencija ga je odlikovala medaljom, a kad je reč o angažmanu u Jugoslaviji rekao je sledeće:

  • "Došao sam helikopterom sa još tri agenta. Sleteli smo u Sarajevo 12. januara 1991. Naš posao bio je da držimo na oku navodne srpske teroriste za koje smo očekivali da napadnu Sarajevo, a koji su delovali u okviru grupe koja je želela da izvede niz bombaških napada kao odgovor na namere vlasti BiH da izađu iz SFRJ.

  • Međutim, naš štab nas je slagao! Takva srpska grupa nije ni postojala, ni grupa, ni teroristi! Naš zadatak bio je da dižemo paniku među bosanskim političarima¿da im napunimo glavu idejom da će Srbi napasti. Baer dodaje i da je cilj antisrpske propagande bio da se republike zavade i odvoje od Jugoslavije kao i da se nađe žrtveno jagnje koje će biti okrivljeno i odgovorno za rat i nasilje. Srbija je izabrana jer je bila naslednica Jugoslavije. Operacija razbijanja Jugoslavije zvala se "Istina", mada je bila sve drugo...

    Koji političari su radili za CIA?

    Na pitanje ko su političari koje je plaćala CIA, Baer je označio sledeće ljude: Stipe Mesić, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović, mnogi savetnici i službenici, ali i neki srpski generali, novinari "Srebrenica je politički marketing"

    Baer je na pitanje o Srebrenici, koja u svetu slovi za simbol navodnog srpskog zverstva, rekao da je Srebrenica preuveličana priča u kojoj su mnogi ljudi nažalost izmanipulisani.

    "Broj žrtava u Srebrenici potpuno je isti kao i broj ubijenih Srba, ali je Srebrenica politički marketing. Šef mi je nekoliko meseci pre navodnog zločina u Srebrenici u više navrata ponovio da će ime tog gradića uskoro biti udarna vest u celom svetu. Kad sam ga upitao zašto, rekao mi je videćeš" - otkriva Baer i dodaje da je Srebrenica žrtvovana da Americi bude izgovor za napad na Srbe zbog njihovih navodnih zločina.
  • prepiska - 96423 - 16.07.2016 : Stari - best (1)

    Za 'Povratnika' Olovčića (1)


    Nije moje da odgovorim, ali moram da ukažem na ovu skrivenu provokaciju, koja evo dođe od "Povratnika" Olovčića. Pa gospodine "Povratniče" bolje bi bilo da se nisi povratio na ovu stranicu. Evo i moga objašnjena zašto tako mislim:

    Svo vrijeme vi sa druge strane, uključujući i tebe, napadate nas i naše prestavnike vlasti, a naročito našu političku poziciju koja želi, ništa drugo već da uredi život u sopstvenoj kući, tj. u Republici Srpskoj.

    Navodiš pored ostalog, kako Dodik krade, pa kao da bi ublažio svoj napad na njega, onda primakneš i neke svoje vođe. Pitam te da li si se ikada upitao, čije li su građevine u centru Sarajeva? Ona okrugla ispred željezničke stanice i ona kvadratna na Marijin dvoru što su obe usukane? Neko od tvojih, a ne Dodik, mlati s vama baš kao žene, nove "građanke", što otresaju čaršafe i druge krpe sa svojih prozora, pa oni što stanuju ispod zatvaraju svoje prozore da ne gledaju.

    Pitam te, da li bi ti dozvolio meni da dođem u tvoju kuću ili stan i da ja kažem kako ćeš ti živjeti sa svojom porodicom u svom rođenom domu? Sigurno da ne bi. Ako bi se ti pobunio, onda bi ja doveo izvjesne Roberta, Džona, Hansa ili Johana i da te oni prisiljavaju skupa sa mnom na život koji ti ne želiš da prihvatiš. Šta bi ti uradio?

    Kanite se ti i tvoji sunarodnici nas Srba. Ne mogu da povjerujem u to, koliko ste spremni da podvaljujete ne nama, već sami sebi. Kako i o čemu? Došli ste do toga da i pojedince u našem srpskom narodu, koji nemaju veze ni sa ratom ni ubistvima, nazivate genocidnim samo zbog Srebrenice, o kojoj prava istina polako ali sigurno dolazi na vidjelo... To je sramota od vas, a posebno od onih žena majki, koje su se stavile u službu politike.

    Dakle, nedavno je jedan od živih svjedoka početka rata u Jugoslaviji, a naročito u Bosni boravio u Kanadi, u provinciji Kvebek. Da ne bih prepričavao njegove riječi, evo ti, tebi i takvim kao što si ti njegovo izlaganje na dva jezika:

    29 December 2015

    The former CIA agent, Robert Baer, said in an interview with the Bosnian-speaking newspaper WebTribune, during a promotion tour for his upcoming book "Secrets of the White House", in Quebec, Canada, that he and his group of agents in the nineties received millions of dollars to spread hatred and contributing to disunity in Yugoslavia. Baer was a leading agent for the CIA in 1991-94, and about his job then he says among other things:

    "I received instructions that Slovenia was ready to declare independence. We were given money, a few million dollars, to fund various NGOs, opposition parties and various politicians who inflamed hatred."

    Baer was not just anybody in the CIA. He worked for the American intelligence agency for 21 years in locations as diverse as Madras and New Delhi, Beirut, Khartoum, Paris, Dushanbe, Morocco, Yugoslavia and Iraqi Kurdistan. He has published a series of books, and two of them have been New York Times bestsellers: Sleeping with the Devil, about the royal family in Saudi Arabia and its relationship to the United States, and See No Evil, which is about Baers years as a CIA agent. See No Evil was filmed as Syriana, which gave George Clooney an Oscar for the role of Baer. Baer writes regularly for Time. com, in Vanity Fair, the Wall Street Journal and Washington Post. In 2004, Baer told a reporter of the British political weekly New Statesman, regarding the way the CIA deals with terrorism suspects, "If you want a serious interrogation, you send a prisoner to Jordan. If you want them to be tortured, you send them to Syria. If you want someone to disappear - never to see them again - you send them to Egypt. "When he resigned from his position in the CIA, he was awarded the CIA's Career Intelligence Medal, which is awarded on basis of "Cumulative record of service which reflect exceptional achievements That substantially Contributed to the mission of the Agency. "

    He further says in the interview: Where and when was your first job in Yugoslavia?

    I arrived by helicopter with three agents. We landed on 12 January 1991 in Sarajevo. Our job was to keep an eye on alleged terrorists of Serbian nationality, who were expected to attack Sarajevo.

    Who were the terrorists in question and why were they supposed to carry out these attacks?

  • They gave us files about a group called "Supreme Serbia" detailing plans to conduct a series of bomb attacks on key buildings in Sarajevo in opposition to Bosnia's ambition to leave the former Yugoslavia.
  • Did that group ever exist and what exactly were you doing in Sarajevo under CIA command?

  • No such group ever existed! Our headquarters lied to us. Our mission was to alarm and spread panic among politicians in Bosnia, simply to fill their heads with the idea that the Serbs would attack. In the beginning we accepted the story, but after a while we started to wonder. Why were we raising such hysteria when the group clearly did not exist?

  • Bauer thus provides a strong impression that the United States, including through the CIA and various NGOs and others, did their utmost to put ethnic groups in the former Yugoslavia against each other and get them to hate each other.

    This of course succeeded, as we know, extremely good. When asked if they just made propaganda against the Serbs, Baer answers:

  • "Yes and no. The aim of the propaganda was to divide the republics, so they would break away from the motherland Yugoslavia. We had to choose a scapegoat who would be blamed for everything. Someone who would be responsible for the war and the violence. Serbia was chosen because in some ways it is a successor to Yugoslavia.

  • How and when did you finish the operation and did it have a name?

  • For me, it ended after two weeks, I got a new job in Slovenia. Otherwise the operation lasted for a months and had the name "truth". Although it was anything but that!

  • Can you name the politicians of the former Yugoslavia who were paid by the CIA?

  • Yes, but it is delicate. Stipe Mesic, Franjo Tudjman, Alija Izetbegovic, many counselors and members of the government in Yugoslavia have been paid, and Serbian generals, journalists, etc. For a time Radovan Karadzic was paid, but he stopped taking money when he realized he could be sacrificed and charged with crimes committed in Bosnia - which was orchestrated by the American administration.

  • You mentioned the control and funding of the media, so it was true?

  • It is already known, some CIA agents were responsible for writing the official statements which the TV anchors read on the news. Of course the announcers knew nothing, they got it from their boss and he of his, who was our man. There was a task for everything, and through television we incited hatred, nationalism and pointed out the differences between the people.

    The interviewer asks Baer what he can say about Srebrenica, which the has been standing as symbol of Serb evil. Baer replies:
    Srebrenica is an exaggerated story and unfortunately many people are being manipulated. The number of victims is the same as the number of Serbs and others killed but Srebrenica is political marketing. My boss, who was formerly a US Senator, stressed repeatedly that some kind of scam would go down in Bosnia. A month before the alleged genocide in Srebrenica, he told me that the town would be headline news around the world and ordered us to call the media. When I asked why, he said you¿ll see. The new Bosnian army got the order to attack homes and civilians. These were of course the citizens of Srebrenica. At the same moment, the Serbs attacked from the other side. Probably someone had paid to incite them!

  • Then who is guilty of the genocide in Srebrenica?
    Srebrenica should be blamed on the Bosnians, the Serbs and the Americans - that is us! But in fact everything has been blamed on the Serbs. Unfortunately, many of the victims buried as Muslims were Serbs and other nationalities. A few years ago a friend of mine, a former CIA agent and now at the IMF, said that Srebrenica is the product of an agreement between the US government and the politicians in Bosnia. The town of Srebrenica was sacrificed to give America a motive to attack the Serbs for their alleged crimes, says Baer.
  • prepiska - 96307 - 29.06.2016 : Stari - best (2)

    Specijalac Momčilo


    Dragi Momočilo,

    Mnogo si nam lijepih i poučnih riječi ostavio u svojim člancima koji se nađoše na ovoj stranici. Tvoj doprinos na ovom forumu je bio veliki i ostaće zabilježen kao jedan dio naše istorije. Neka ti je vječna slava i hvala naš dobri Momčilo.

    Moje iskreno saučešće porodici našeg Momčila.
    Stari.
    jovo_mijatovic - 96243 - 20.06.2016 : Stari - best (0)

    RE: Bijele fleke na koži


    Bijele fleke na koži problem su kod mnogih, a posebno kod ženskog pola. Ali mnogi su se već saživili stim flekama, naročito muškarci. Međutim kod ženskog pola to je još veća boljka iako ne boli. Zato ženski pol nastoji da zbriše sa svog tijela bijele "mrlje", pa pokušavaju na sve moguće načine tražiti lijeka. U razgovoru sa mojom snahom, ona predlaže da koristite "Švedski eliksir" ili "Švedsku grančicu". Uputstvo imate u knjizi "Zdravlje iz Božije ljekarne".

    Isto tako potražite i knjigu od Jovo Mijatović, travar sa Romanije.

    Pored toga evo vam i ova adresa pa će te vidjeti o čemu se radi.

    Neka vam je srećno i nemoj te se zbog toga sikirati, jer gledao sam jednu crnkinju koja je sva u bijelim flekama a postala je top model. Idite na Youtube pa ćete je vidjeti.
    prepiska - 96097 - 31.05.2016 : Stari - best (2)

    Oprosti mi Đole!


    Oprosti mi gospodine Đole što Te uvrijedih! Nisam imao namjeru da bilo koga uvrijedim pa ni Tebe vjerujuj mi Đole.

    Mnogo sam članaka napisao na ovom sajtu i trudio se da pomoću ličnih doživljaja i pismenih dokaza iznesem istinu, da i vi drugi posjetioci ovog sajta doznate. Da doznate o svemu onom o čemu mi naivci ne znamo ama baš ništa. Ne znamo jer nam bacaju prašinu u oči i ponekad bace poneku kost da se međusobno "ubijamo" otimajući se ko će prije do oglodale kosti.

    Nisam siguran, pa ne znam, da li si gledao istupe jedne i druge strane, pozicije i opozicije, na mitinzima u Banja luci?
    Ako jesi, onda me čudi da mi ovo preporučuješ. Davno sam se ja bavio politikom i znam šta je politika.

    I u ovom članku, koga ja potkrijepi sa onim što drugi napisaše (na koji Ti stavi primjedbu), jer su autori tih članaka sigurno došli do tačnih podataka (jer da nisu imali dokaze nebi smjeli iznositi u javnost), govori o ovodanašnjoj našoj stvarnosti, unutrašnjoj srpskoj politici. Govori o nama Srbima, o našem raskolu. Evo Ti gospodine Đole naj svježiji primjer:

    "Иванић је саопштио Вучићу да се Срби у БиХ послије много година поново осјећају усамљени и да страхује од наставка прегласавања у органима БиХ које је почело одлуком о попису, као и од угрожавања националних интереса Срба у БиХ."

    Ko su po Tebi Đole krivci i ko su učesnici u svemu ovome? Oni koji vuku u Sarajevo, ili oni koji vuku u Banjaluku? Nećeš valjda mene i moju politiku okriviti. Mnogo pitanja imam na osnovu sadašnjeg stanja u RS, ali bi izazvao buru negodovanja kod vas posjetilaca ovog sajta, jer znam da ste podjeljeni baš kao i nas dvojica, ja i Ti Đole.

    Već dvadest godina slušamo istu priču, a ono sve veći raskol nastaje i to samo među nama Srbima. A mi, hvatajući se za slamku sve dublje i dublje tonemo. A ako nisi ynao ima ona stara:
    "ZAVADI PA VLADAJ"

    Ko je kriv za ovakvo stanje? Mi Đole, mi, jer slušamo dvije različite priče koje nas razvodnjavaju, a oni se bogate.

    Kao dokaz raskolu evo primjera nas dvojice. I šta reći?
    Zato mi oprosti Đole, što uvrijedih Tvog mezimca i Tebe borca (IV) i tvoje boračke rane, koje su veće od moje (I) i od gubitka mog rođenog sina od 23 godine života.

    Oprosti mi Đole!
    republika_srpska - 96023 - 20.05.2016 : Stari - best (1)

    Našim 'velikim brižnicima'


    Našim "velikim brižnicima" i vama koje se razmećete našim novcima.
    Vama kojima su vjerovali.
    Vama koji ste izabrani.
    Vama što vam dadoše priliku da postanete srećni ljudi.
    Vama koji tako hladnokrvno gazite kosti 23 hiljade poginulih srpskih boraca.
    Vama koji još lakše postadoste neljudi.
    Sram neka vas bude.
    Stidite se majki i očeva, supruga, sinova i kćeri od poginulih 23 hiljade boraca.
    Stidite se svog imena i prezimena.
    Zapamtite dobro, doći će i vama kraj i ne zaboravite onu narodnu:
  • "Teže je umrijeti bogatom nego siromašnom. Bogat žali za bogatstvom, a siromašan ni za čim"

    Dragi posjetioci ovog sajta,

    Morao sam ovako početi ovaj moj tekst iz razloga što sam u toku skupova u Banjoj Luci slušao i one koji se pozivaju i zaklinju u nas i naše poginule borce. Oni koji su bili djeca kada su mnogi srpski borci ginuli, sada su se stavili kao "velikobrižnici" za ovu kategoriju smrtnika i besmrtnika. Oni među kojima je brzo izraslo jedno dijete, kao što je to "veliki brižnik" Adam Šukalo. Adam Šukalo eksponent Dragana Čavića i Mladena Bosića.

    Imajući u vidu da elektronska medijska sredstva pružaju mogućnost da dođete lako do vrlo preciznih podataka za bilo kog od nas, ja sam na nekoliko mjesta pronašao podatke i priče za ovog "našeg brižnika", koji priča svoju dječiju priču o borcima i poginulima borcima.
    Evo vam tih podataka:

    Adam Šukalo dobio 500 000 KM od SNSD-a

    Četvrtak 15. 5. 2014.

    Prema riječima najužeg rukovodstva Šukalove stranke, vladajući SNSD je sa 500. 000 KM finansirao Adama Šukala i njegovo stranačko pridruživanje DNS-u.

    Srpska napredna stranka saznaje da je koalicionim sporazumom sa režimskim DNS-om, Šukalo za sebe i suprugu obezbijedio i dva poslanička mjesta sa kompenzacione liste DNS-a. Nema sumnje da je cilj ovog pridruživanja DNS-u fiktivno stvaranje nekog trećeg bloka sa prividom nove politike i ljudi, kao i unošenje opšte zabune u društvu o tome da postoje više naprednjačkih stranaka. Takođe, Šukalo je, u posljednja dva mjeseca, lažno se pozivajući na kontakte iz vodeće stranke u Srbiji, za sebe pribavio imovinsku korist koja prelazi stotine hiljada maraka, pa je tako od jednog banjalučkog privrednika, nedavno, uzeo 60. 000 KM, dok je distributeru alkoholnih pića iz Istočnog Sarajeva uzeo 100. 000 KM. U prilog tačnosti ovih informacija govori i činjenica da su stranački kadrovi i članstvo Šukalove stranke, po saznanju za niz lažnih predstavljanja, sporazum sa DNS-om i privatizovanje stranke, masovno počeli da ga napuštaju i prelaze u redove Srpske napredne stranke.

    Služba za informisanje Srpske napredne stranke.

    Evo vam još jedan od Banjalučkog atv
    SNS: Adam Šukalo dobio 500. 000 KM od SNSD-a
    Autor:ATVDatum objave:14 May 2014, 11:06
    Vladajući SNSD je sa 500. 000 KM finansirao Adama Šukala i njegovo stranačko pridruživanje DNS-u, kažu u saopštenju Srpske napredne stranke, predsjednika Hadži Jovana Mitrovića.

    Pozivajući se na riječi najužeg rukovodstva Šukalove stranke, Srpska napredna stranka navodi da je koalicionim sporazumom sa režimskim DNS-om, Šukalo za sebe i suprugu obezbijedio i dva poslanička mjesta sa kompenzacione liste DNS-a.
  • "Nema sumnje da je cilj ovog pridruživanja DNS-u fiktivno stvaranje nekog trećeg bloka sa prividom nove politike i ljudi, kao i unošenje opšte zabune u društvu o tome da postoje više naprednjačkih stranaka", piše u saopštenju te stranke.

    Kako se navodi, Šukalo je, u posljednja dva mjeseca, lažno se pozivajući na kontakte iz vodeće stranke u Srbiji, za sebe pribavio imovinsku korist koja prelazi stotine hiljada maraka, pa je tako od jednog banjalučkog privrednika, nedavno, uzeo 60. 000 KM, dok je distributeru alkoholnih pića iz Istočnog Sarajeva uzeo 100. 000 KM.
  • "U prilog tačnosti ovih informacija govori i činjenica da su stranački kadrovi i članstvo Šukalove stranke, po saznanju za niz lažnih predstavljanja, sporazum sa DNS-om i privatizovanje stranke, masovno počeli da ga napuštaju i prelaze u redove Srpske napredne stranke", zaključuje se u saopštenju.

    Pored ovih članaka, koji iznose njegovu "bržnost" evo vam I video snimak o pomenutom "brižniku"...

  • prepiska - 95923 - 09.05.2016 : Stari - best (1)

    Deset godina silovanja Tanje Belobrajdić


    Tražeći nešto po internetu, nabasa na ovaj članak, čiji je autor niko drugi već Splićanin koji piše o djelu "humanitarke" 'Tanje Belobrajdić. Nisam mogao da ga ne ponudim posjetiocima ovog sajta.

    JAPANCI U LORI ILI FUNKCIJA ŠUPKA
    Izvor: N1 24. 11. 2015. 09:47
    Autor teksta: Boris Dežulović


    U šokantnom obratu, nezabilježenom u suvremenoj hrvatskoj antiratnoj književnosti, vukovarska spisateljica Tanja Belobrajdić, autorica nagrađenog romana o stradanjima Vukovaraca u Domovinskom ratu, i gospođa Duić, pripadnica 72. bojne Vojne policije koja je mučila zatvorenike u Lori - ista su osoba.

  • "Savo je stajao ispred mene raskrečenih nogu. "Evo meni moga ustaše!", pokazivao je ostalima prstom na mene. "De si Ante, j**em te u ime usrano!", raspalio me šakom po glavi prvi koji je dotrčao. Zateturao sam i pao na koljena. Nečija noga se podigla da me udari u lice, no nije dobro odmjerio pa mi je zahvatio petom uho. Izvalio sam se na leđa i spustio ruke da zaštitim prepone i stomak. Savo je stao ispred mene. "Šta je, maca popapala jezik? Ajde da vidimo, de je ta jezičina? Sad ćemo da je štucujemo malo!", govorio je i imaginarnim škarama koje je napravio od tri prsta pokazivao kako će mi odsjeći jezik. Vidio je moj izbezumljeni pogled, pa je slikovito nekoliko puta stisnuo šaku u zamišljenom ritmu mog šupka. "Šta je bre, šupak radi, a?!" Prava je istina bila da uopće nije radio. Smrznuo se od straha."

  • "Strujom su najviše mučili zatvorenike Anđelko i njegov drug s kojim je stalno bio, a naročito je to volio činiti zapovjednik, Tomislav Duić. U toj vrsti mučenja posebno je uživala njegova žena, koja je dolazila u uniformi Hrvatske vojne policije. Jednom prilikom me je izvela u krug, bacila mrvu kruha i tražila da licem rujem po betonu i tražim to zrno. To je trajalo oko sat i pol, dok tu mrvu nisam našao, a ona me neprekidno udarala palicom po rebrima i drugim dijelovima tijela. Pored toga, običavala je zatvorenicima nuditi seks, nakon čega bi nas natjerala da raširimo noge, pa snažno udarala po spolnim organima."

    Ova dva potresna svjedočanstva, vidljivo je, dolaze sa različitih strana: prvo je svjedočenje užasa Hrvata zarobljenog u srpskom logoru, drugo svjedočenje patnji Srbina zatočenog u hrvatskom. Ni po čemu, nažalost, posebna, ni po čemu strašnija i mučnija od hiljada sličnih priča iz logora devedesetih, ta se dva svjedočanstva od svih ostalih izdvajaju tek privedena u međusobnu relaciju, onu iz koje sa strane hrvatske, dakako nepogrešivo izgledaju kao dobro, staro izjednačavanje agresora i žrtve.

    "Sve je fikcija, nema stvarnih likova"

    Svakako, autentičnost ova dva svjedočanstva uklapa se u takvu perspektivu: jedno je, naime, izmišljeno, dok drugo nije. U pomalo očekivanom obratu, kao izmišljeno ispostavlja se ono prvo - svjedočenje Hrvata Ante, kojega stanoviti Savo, jedan od čuvara u srpskom logoru, brutalno mlati vojničkom čizmom. Ante, međutim, ima dobar razlog za svoju izmišljenost: on je književni lik, junak antiratnog romana "Crni kaput", kako svoj romaneskni prvijenac već nekoliko mjeseci po hrvatskim školama i domovima kulture predstavlja autorica Tanja Belobrajdić iz Vukovara.

    Za razliku od Ante, Srbin kojega vojničkim čizmama mlati stanovita gospođa Duić, pripadnica 72. bojne Vojne policije zaista postoji: to je svjedok 259/94-6, ćiji je iskaz dio obimnog sudskog spisa u već famoznom slućaju Lora, ali i kaznene prijave koju je protiv supruge zapovjednika zloglasnog splitskog logora Dalmatinski komitet za ljudska prava podigao još prije šest godina.

    Perspektiva nametanja ravnoteže zloćina uklapa se u antihrvatski falsifikatorski obrazac:

    autentičnom svjedočenju Srbina zatočenog i maltretiranog u Lori suprotstavlja se svjedočenje fikcijskog junaka, lišenog čak i domoljubne obaveze romansiranja herojske istine.

    Sve nesporazume u tom smislu na vrijeme je otklonila sama autorica: "Sve je fikcija, nema stvarnih likova", istaknula je prije nekoliko dana, predstavljajući svoj roman u rodnom Vukovaru.

    Stvarni lik je - autorica

    Izjednačavanje krvnika i žrtve ne ispostavlja se tako kao sugerirano tumačenje - što bi bio slučaj da je izjavi svjedoka 259/94-6 suprotstavljeno, recimo, neko od brojnih autentičnih i mučnih svjedočanstava Hrvata zatečenih u srpskim logorima - već kao hladnokrvni predumišljaj: potresno i mučno Antino svjedočanstvu za ovu je priču važno upravo zato što je fikcija. Njihova je međusobna relacija mnogo čvršća od nategnute i labave relativizacijske konstrukcije. U šokantnom obratu, nezabilježenom u suvremenoj hrvatskoj antiratnoj književnosti, vukovarska spisateljica Tanja Belobrajdić, autorica nagrađenog romana o stradanjima Vukovaraca u Domovinskom ratu, i gospođa Duić, pripadnica 72. bojne Vojne policije koja je mučila zatvorenike u Lori ista su osoba.

    Književnica Tanja Belobrajdić svoju je spisateljsku karijeru, naime, započela još prije dvadeset i tri godine, kad je nakon proboja iz Vukovara stigla u Split, gdje je kao pripadnica 72. bojne Voljne policije i voditeljica službe dežurstva u Vojno istražnom centru Lora pisala dnevne izvještaje Upravi Vojne policije, te zapovjednicima postrojbe i operativne zone.

    U to vrijeme nosila je prezime svog tadašnjeg supruga, zloglasnog upravnika Lore Tomislava Duića - zbog zločina u Lori kasnije osuđenog na osam godina zatvora - prilično i sama aktivna u neljudskom zlostavljanju zatočenih. Barem sudeći po kaznenoj prijavi kojoj je Dalmatinski komitet za ljudska prava priložio čak dvadeset i četiri svjedočanstva slična izjavi svjedoka 259/94-6, a u kojima se spominje se Tomislavova žena Tanja, strah i trepet zatočenika zloglasnog Bloka C, hladnokrvna mučiteljica što je uživala u okrutnom ponižavanju zarobljenih.

    Dvadeset i četvorica preživjelih dobro se sjećaju Tanje Duić, njihova se svjedočenja u dobroj mjeri poklapaju, i slabo je vjerojatno da su izmišljena. Osim, jasno, ukoliko i oni nisu bili blagoslovljeni istim literarnim talentom, sudeći po - danas znamo, kompetentnoj - recenziji same gospođe Duić, koja je prije trinaest godina na suđenju svom bivšem suprugu svjedočila kako se u Lori nije događalo ništa neuobičajeno, kako je optuženi Tomislav Duić osobito pazio na zdravstveno stanje zatočenih i kako među njima nije bilo civila. Ne računajući, jasno, onu dvadeset četvoricu srpskih književnika koji su u glasovitom bloku C imali vrlo aktivnu literarnu sekciju.

    Što bi rekla talentirana spisateljica: "Sve je fikcija."

    Miran život i humanitarni rad

    U međuvremenu, Tanja Duić razvela se od Tomislava i vratila u Vukovar, gdje danas, dvadeset tri godine kasnije, živi mirnim obiteljskim životom, aktivna je u humanitarnom radu i lokalnom Lions Clubu, pa - u već trećem obratu u ovoj priči - diže glas protiv mržnje i iskljućivosti, širi ljubav i mir u svijetu, na Facebooku se prikljućuje grupi protiv razbijanja dvojezićnih tabli, lamentira zbog nedostatka empatije za sirijske izbjeglice i dijeli balade Đorđa Balaševića.

    Svojih se ratnih trauma pak nikad nije oslobodila, odlućivši ih prošle godine konaćno pretoćiti u "antiratni roman", s kojim je najprije ušla u finale tradicionalnog VBZ-ovog izbora za najbolji neobjavljeni rukopis, a prije mjesec dana - s obrazloženjem kako "priću o obićnom ćovjeku u Domovinskom ratu donosi na zanimljiv i drugaćiji naćin" - u Vinkovcima osvojila i nagradu "Josip i Ivan Kozarac" za debitantski roman.

    Da je način "zanimljiv i drugačiji", bogami jest. Ona, naime, bol i strah svog junaka - kako vidimo - poznaje na način dosad nezabilježen u književnoj fikciji:

    "Traženje četnika"

    "Lično je birala žrtve, koje bi izvodila vani, provocirala uvijek na isti način, nudeći seks, a teško batinanje uslijedilo bi bez obzira da li bi žrtva rekla da ili ne", svjedoči Gavrilo Tripković, jedan od zatočenika Bloka C. "Jednom je u našu ćeliju dovela četiri ili pet iscrpljenih, uplašenih djevojaka, negdje oko osamnaest godina, i opet isto: da li bi mi njih jebali? Šutio sam, ali me to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge. Izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se."

    Jesu li pilotske čizme iz Gavrilovih mučnih sjećanja na Tanju iste one s omota njenog romana "Crni kaput", nije poznato. Svjedok je izgubio svijest, pa ne može pamtiti ni je li okrutna voditeljica službe dežurstva udarcu možda dodala i efektan punchline: "Šta je, šupak radi!?" Da je, međutim, "prava istina kako uopće nije radio" jer se "smrznuo od straha", ne treba odveć sumnjati. O funkciji smrznutog šupka Tanja Duić je, uostalom, znala sve: njen tadašnji suprug i šef Tomislav, i dan danas u bijegu, na osam godina zatvora osuđen je između ostalog i zbog iznimno okrutnog mučenja zatvorenika, koje se zvalo "traženje četnika"

  • "Meni je jako mučna i možda najteža bila tortura koja se zvala 'traženje četnika'", kaže u svom iskazu isti onaj svjedok 259/94-6. "Jednog dana upravnik Tomo Duić izveo me iz ćelije i rekao da mora tražiti četnike, Šešelja i Miloševića, jer su ušli u mene. Naredio mi je da legnem, a potom na ruku stavio crvenu rukavicu do lakta. Zavukao mi je prste u čmar i počeo da steže unutrašnje organe. Ovako mi je nanosio užasne i neopisive bolove, a došlo je i do velikog krvarenja. Ovo je činio dok se nisam onesvijestio. Lično je Duić ovaj postupak ponovio sa mnom više puta, i to je najčešće radio u pomoćnoj prostoriji u blizini naše ćelije."

    "Humor nas je zapravo sačuvao da ne poludimo"

    Nakon takvih svjedočenja prizor iz romana Tanje Belobrajdić sa "šupkom koji ne radi" zvuči kao mračna, izopačena zajebancija, jedna iz "niza smiješnih zgoda koje su bile sastavni dio rata", kako reče autorica na spomenutoj promociji u Vukovaru: "Taj humor nas je zapravo sačuvao da ne poludimo. On nas je održao."

    Vi, naravno, taj humor ne razumijete, za vas je onaj jeftin, prizeman i prvoloptaški, što se iščitava sa Facebooka nekadašnje mučiteljice iz zatvora u Lori, koja danas dijeli duhovite i mudre misli poput "Najgori zatvor je strah od tuđeg mišljenja", "Gore, oštrije i bolnije od noža siječe nepravda", ili "Kada vidim neke ljude, dođe mi da ih pitam: 'A kako ste se vi odvezali?". Pa se dvadeset tri godine nakon Lore ljutito pita kad će komentatori, "izobličeni od panike i mržnje", za sirijske izbjeglice u Hrvatskoj "zatražiti ono što su Amerikanci napravili tijekom Drugog svjetskog rata svojim građanima japanskog porijekla".

    Revolucionarni je to, priznate ćete, novum u hrvatskoj memoriji rata. Krvnik - dobro, agresor - i žrtva nisu izjednačeni tek jednostavnom ravnotežom zločina postignutom pukim suprotstavljanjem slićnih svjedoćanstava, već iznutra, transferom patnje kroz prvo lice sveznajućeg pripovjedaća, što u istoj ruci drži palicu i olovku.

    Sljedeći će roman stoga, slutim, biti o patnjama i strahu Japanaca u amerićkim logorima za Drugog svjetskog rata.

    Jasno, u prvom licu: Tanja Belobrajdić zna sve o tome.
  • republika_srpska - 95911 - 07.05.2016 : Stari - best (2)

    Da li smo mi budale?


    Odavno namjeravam da neke stvari javno iskažem, a siguran sam da se mnogi neće složiti sa mnom. Ali ja ću reći svoje, pa vi kažite šta hoćete. Jer, u mojim ranijim člancima pominjao sam mnogo toga što se evo vremenom polako ali sigurno ostvaruje.

    Mislim da na ovom sajtu nema od mene starijeg (po godinama), koji je iznosio svoja mišljenja o mnogim pitanjima o kojima se ovde pisalo. Iako sam se trudio da sve ono što napišem potkrijepim istinom i dokazima, dobivao sam kritike i poneku pohvalu za svoje članke, ali to nije toliko važno, jer ja sam prihvatao zdrave i dobronamjerne opaske.

    Dragi moji saborci, vi pravi, a ne oni koji se izrodiše po matematičkoj veličini, na kvadrat ili na treću. Dobro razmislite šta ćete raditi prije nego krenete za čobanima, jer oni koji imaju više, oni bi htjeli još više. Ne dozvolite da vas vodaju kao ovce. Zašto ovo govorim?

    Moram početi iz perioda bivše Juge u kojoj je bilo mnogo više stanovnika. Svi dobro znamo da je bivša Juga pred sami rat imala oko 23, 5 miliona stanovnika. U njij je djelovala samo jedna politička partija (SKJ) koja se za sve pitala, i njen naslednik SSOJ (omladina). Pored SKJ bile su još dvije organizacije. Jedna koja je predstavljala radničku klasu, SSJ, (sindikat) i SSRNJ, (sociljalistički savez).

    Oni malo mlađi od mene, moraju se sjećati, da su članovi ovih političkih i nepolitičkih organizacija, morali plaćati svoju članarinu, ili ako ne plate, nisu više članovi tih organizacija. Sjećam se kao da je to bilo juče, kada su mene zbog umanjene partijske članarine izbacili iz članstva SKJ. Članarina se morala plaćati i omladinska, sindikalna i SSRN-a.

    Ne ulazeći u tuđe avlije, već samo u BiH i njene entitete, želim da vas podsjetim na istinu koja se ne može pobiti bilo čim.

    Zašto ovo vama navodim?

    Govorim zbog toga što nađoh u novinama o izdvajanju budžetskih sredstava za političke, ne četiri partije, već za kako se navodi u jednom izvještaju preko 150 partija u BiH i koja je vodeća u regionu sa ovim brojem. Za djelovanje tih partija koje nas prave budalama i još hoće da nas posvađaju, troše ni manje, ali zato sigurni više preko 17, 5 miliona KM. Kada tu sumu podjelite na prosječnu zaradu u januaru mjesecu ove godine u RS, koja iznosi oko 500 KM, onda možete doći do rezultata koje sve količine novca odlaze onima koji nas prave budalama, a mnogi nezaposleni mladi tumaraju tražeći hljeba sebi i pordici.

    Kao drugo, nisam zaboravio jedne od prošlih izbora kada su se zbirali glasovi u Banjaluci i kada je Dodik rekao: "Važno je da smo mi pobjedili u Banjoj luci, a za ostale me nije briga!"

    Eto, to nam je "predsjednik naše republike Banjeluke."

    Pa zar smo toliko glupi da dozvolimo sebi da nas kao ovce vodaju oni čobani kojih su napravili dva tora, jedan u Bijeljini a drugi u Banja luci, a puni su im džepovi novca.

    Zar pristajete da odete na proteste sa onima koji se bogate iz budžeta BiH, Republike Srpske i Federacije? Zar vi da idete da se sukobljavate sa svojim sunarodnicima a oni koji vas huškaju trpaju u džepove jednomjesečnu svoju platu (Ognjen Tadić i njemu slični), koju bi vi primali za period od dvije godine, a vas huškaju na druge lopove. Pa budite prisebni jer znate onu našu staru poslovicu: "Na vuka vika, a iza vuka lisica sita."

    Neka vam ovo bude za nauk prilikom sledećih izbora.

    Ako se ipak odlučite da idete na proteste, onda (izvinite mi na izrazu) nađite usrane motke i kada dođete u Banjaluku udarajte po onima koji će vam biti na čelu kolone, koji vas pozivaju na demostracije.

    I na kraju da kažem i ovo čovjeku koji stoji na čelu boraca: Druže generale Milomire, Ti si se nešto povukao u zaklon. Čini mi se da nisi ostao "neutralan", ali ne znam zašto?
    bosna_danas - 95825 - 26.04.2016 : Stari - best (2)

    Ponovo se javlja ustaštvo


    Neke današnje pojave navedoše me na moje sjećanje jedne ratne priče majora, komadanta bataljona, čovjeka muslimana, rođenog Hercegovca, borca NOR-a, tada visokog oficira JNA.

    Bilo je to u proljeće davne 1959 godine. Mladi devetnaestogodišnji i malo stariji momci, ili bolje rečeno regruti, a među njima i poneki stariji i oženjeni, mladi ljudi, čekali su svoje vrijeme odlaska na odsluženje svog vojnog roka u tadašnju JNA. Među njima bilo je i onih koji su kasnili ili zakasnili u odolasku (ne svojom voljom) čak i po tri-četiri godine. Među njima smo bili i nas dvojica. On je zakasnio četiri a ja dvije pune godine dana. U vrijeme naših regrutacija, regrutovani smo u Auto-jedinicu obojica, ali neće biti tako. Poslije regrutacije, očekivali smo da krenemo u tada dobro poznatu i hvalisanu Vojnu auto-jedinucu koja se nalazila u Rijeci, u Hrvatskoj. Jer mnogi su mladići po povratku iz JNA lakše dolazili do vozačkih dozvola i samim tim i do zaposlenja.

    Ne znam kako se desilo, da smo obojica otišli na drugu stranu i to u isto mjesto, istu vojnu poštu i isti rod vojske, u istu četu, u Tenkovsku brigadu u Čapljini.

    Bio je to petak 27. mart 1959. godine. Krenusmo na Dolac Maltu gdje prenoćismo u slami, a onda sutradan popularnim "ćirom" put Čapljine. Kompozicija samo za regrute koji odlaze prema Čapljini, Trebinju, Dubrovniku, Nikšiću i Titogradu.

    Regruti za Čapljinu, nalazili su se u zadnjim vagonima kompozicije. Dobar dio regruta među kojima smo bili nas četvorica iz Vogošće, bili smo u poslednjem vagonu. Među nama bio je i jedan Meho od Kiseljaka. Idući od Konjica prema Jablanici i dalje prema Mostaru, na djelu pruge pored Jablaničkog jezera, izvodili su se pružni radovi, pa je kompozicija dobro usporila tako da se moglo trčati uz kompoziciju. Meho iz Kiseljaka siđe na jedan stepenik i držeći se za dršku od stepenica, skidao je kape sa glava pojedinim radnicima koji su bili u blizini pruge i bacao ih nakon desetak i više metara usputno. Psovali su mu svašta, ali Meho se nije obazirao na psovke.

    Stigosmo i u Žitomisliće. Tu čekasmo da dođe voz iz pravca Mostara.

    Ubrzo pored nas prođe voz iz Mostara i produži prema Sarajevu, a otpravnik vozova iziđe iz stanice i stade na vidno mjesto negdje na polovini naše kompozicije te podiže onu poznatu tablicu koja daje znak da voz može da krene. I tako i bi. I dok je voz polazio, Meho ti uze jednu praznu bocu da bi gađao otpravnikovu tablicu. Baci je prema tablici, ali boca pogodi otprravnika pravo u glavu. Otpravnik pade ko svijeća. Ali otpravnik se nekako podiže i poče da maše sa tablicom kako bi zaustavio kompoziciju. Međutim, vozovđa je već bio iza krivine i nije ni vidio otpravnika sa tablicom, tako da smo nastavili put prema odredištima. Stigosmo u Čapljinu uz "veliki doček" nas regruta od strane dvadesetak vojnih bezbjednjaka. Gotovo da smo svaki od nas imali uz sebe bezbjednjaka. Bezbeli, pitanje je bilo:

  • "Ko udari otpravnika vozova u Žitomislićima?"
    Odgovor je bio: "Oni koji idu za Nikšić i Titograd"

    Međutim, to je prošlo i mi smo stigli u kasarnu. Tamo smo obavili ono što se mora: šišanje, kupanjue i oblačenje vojne uniforme.

    Sledećih dana bila su požarstva, dežurstva, ali i predavanja i vježbe. Posebna dopunska predavanja bila su i za članove tadašnjeg SKJ. Bio sam i na tim predavanjima.

    Svaki put kada bi bilo predavanje za ove članove, ja bih bio prisutan, a naročito kad je predavač komadant major. Prve njegove riječi prije predavanja bile su:

  • "Momci, vodite računa gdje služite vojni rok. Nemojte da izlazite u grad pojedinačno, pa ni po dvojica. Idite u grupama da ste sigurniji. Govorio bi na ovo sa velikom ozbiljnošću major Bećir."

    Meni je to kao laiku bilo nešto čudno, pa ga jedne prilike upitah:
  • "Druže majore, zašto vi nama stalnu to napominjete da se pazimo? Od koga da se pazimo?"
  • "Znate zašto? Ja sam rođen tu u blizini kod Žitomislića i bio sam u partizanima i znam koja su zlodjela činili ustaše u Čapljini. Oni su žive Srbe bacali sa mosta u Neretvu a onda ih gađali iz mitraljeza. Mnogo je ljudi izginulo ovde u ovoj Čapljini i zato vam govorima da se pazite, jer su još uvijek pod velikom mržnjom prema Srbima i Komunistima."

    Sjećanje na ovu kratku priču o upozorenju majora, moga komadanta bataljona nama mladim regrutima, uzrok je vijest koju sam pročitao u novinama a koja govori da su u Čapljini, u tom gradu dali naziv jedne ulice zloglasnog ustaše Mile Budaka. Ali ništa to nije kad imate i ovodanašnja događanja u Parlamentarnoj skupđštini BiH, odnosno u Ustavnopravnoj komisije PS BiH, gde Hrvati nisu namjerno hteli da budu prisutni na sjednici te komisije, da ne bi glasali za predlog srpskih predstavnika u vezu Suda na nivou BiH. Kada ovome dodam i najnoviju vijest da je Saša Kosanović novinar HRT, dobio otkaz zato što je snimio dokumentarni film o Dvoru na Uni, o posjeti Erdogana Hrvatskoj i njihovog dogovora, onda je suvišno bilo šta govoriti.

    Molim Željka da postavi ovaj video na sajt.

    ŠEMBEDĆJ8ekPbHt0TUŠ/EMBEDĆ

    Hvala!
  • jovo_mijatovic - 95805 - 25.04.2016 : Stari - best (0)

    Prirodni recept za žgaravicu, gastritis i višak kiseline


    Uveče potopite u šerpu nekoliko supenih kašika pšeničnih mekinja (ima ih u prodavnicama "zdrave hrane", pravilnije je "zdrave ishrane") u hladnu vodu, oko litar i po, pa poklopite! Ta količina će vam biti sasvim dovoljna za sutrašnji dan jer sutra ne smete ništa da pijete osim ove vode - da jedete smete, ali da pijete ne smete! Dakle, potopite pšenične mekinje u hladnu vodu, uveče, a ujutro procedite! I, tog dana, samo to pijte! GOTOVO!
    bosna_danas - 95683 - 07.04.2016 : Stari - best (0)

    Bosna: Država siromaštva i milionera


    Po običaju svakog jutra uz kafu prelistam ele. novine iz RS i Federacije. Tako sam i jutros listao i nađoh ovaj članak koji govori ne samo o ovom što u njemu piše, već više o kukavičluku novinara, za koga to slobodno mogu reći. Jer kako je ova novinar mogao doći do ovih podataka a da nije do onih drugih, a morao je da sazna ko su milioneri i multimilioneri.

    Šta ćete, takvi su mnogi novinari koji su spremni da ubace kost među nas pa da se vrijeđamo i ubijamo putem religioznosti, kojoj pripadamo sve do iznemoglosti. A u Federaciji se građani ubiše govoreći kako su zadovoljni svojim statusom u odnosu na one u RS.

    Kada ovom dodate i podatak koji je neki dan izišao u jednim ele. novinama da je za tri mjeseca uništeno preko 120 preduzeća, onda je to za uzbunu.

    Evo i članka:

    BiH U BROJKAMA: MILIONI SIROMAŠNIH, 525 MILIONERA I 95 MULTIMILIONERA

    SARAJEVO - Oko milion stanovnika Bosne i Hercegovine živi na granici siromaštva, a od toga njih više od 600. 000 živi ispod te granice. Na drugoj strani je 617 superbogataša. Između ne postoji srednja klasa jer je potpuno uništena, nego oni koji ni sami ne znaju kako preživljavaju dan za danom čak i ako su zaposleni. To je, u najkraćem, socijalna slika današnje Bosne i Hercegovine, piše Dnevni list. Prema svim relevantnim analizama oko 30. 000 stanovnika BiH ne umire od gladi samo zahvaljujući hrani koju besplatno dobivaju u narodnim kuhinjama. Ovog trenutka u BiH je više od 540. 000 nezaposlenih i 718. 000 zaposlenih. Posebno dramatična je procjena da oko 200. 000 zaposlenih radi za minimalnu mjesečnu platu od oko 370 maraka, a da otprilike isti broj zaposlenih svaki dan ide na posao, ali redovno ne dobiva platu niti im se uplaćuju doprinosi! Svemu ovome treba dodati i oko 500. 000 penzionera u BiH s tim da više od 60 posto njih ima mjesečnu penziju koja jedva prelazi 300 maraka. I dalje važi podatak iz prošle godine da oko 700. 000 ljudi ode na spavanje gladno, bez kakve takve večere. Sve u svemu, Bosna i Hercegovina je među najsiromašnijim zemljama u Evropi i svijetu. Prema nedavnoj analizi Svjetske banke, BiH je po nacionalnom bruto dohotku među najsiromašnijim državama bez obzira što statistika kaže da BDP u posljednje vrijeme vidljivo raste. Poređenja radi, u BiH se po glavi stanovnika godišnje potroši 28 kilograma mesa, a u državama Evropske unije 91 kilogram. Ili: u EU se godišnje po glavi stanovnika pojede 35 kilograma hljeba, a 110 u BiH. Svjetska banka je našu zemlja i službeno svrstala na peto mjesto najsiromašnijih evropskih država iza Moldavije, Ukrajine, Kosova i Albanije. Međutim, BiH ima i drugo lice, ono koje govori o nevjerovatnom bogatstvu malog broja ljudi. Inozemna istraživanja pokazuju da u Bosni i Hercegovini žive 92 multimilionera čije bogatstvo vrijedi nešto više od deset milijardi maraka. U tu kategoriju, prema međunarodnim standardima i metodologijama, spada svaki pojedinac čije bogatstvo premašuje iznos od 30 miliona dolara. Zanimljivo je da broj multimilionera u BiH raste - 2012. godine bilo ih je 65 da bi se njihov broj povećao u 2015. na 92, a po svim procjenama na kraju ove godine bitće više od 100! U zemlji opšteg siromaštva kakva je BiH, gotovo nevjerovatno zvuči i podatak da raste štednja građana u komercijalnim bankama i već je premašio ukupan iznos od deset milijardi maraka! Međutim, ništa manje nije zanimljiv podatak da u BiH živi i 525 milonera. Riječ je o stanovnicima koji na svojim računima u komercijalnim bankama u BiH imaju po milion i više maraka. Kako stvari stoje, najbolji odgovor na pitanje otkud multimilioneri i milioneri u državi siromaštva u kojoj cvjetaju korupcija i organizirani kriminal i uopšte ko se i na koji način enormno obogatio, mogu dati tužilaštva i sudovi. "
    vogosca - 95337 - 01.03.2016 : Stari - best (1)

    Ko je bio Pape?


    Pisao sam jednom prilikom o nekim, meni nepoznatim autorima na ovom forumu, o njihovim temama o kojima govore i pišu, a da nisu dovoljno upoznati ili informisani o onome što hoće da kažu.

    Moram biti iskren pa da vam kažem da sam neko vrijeme razmišljao o tome ko je "Pape" jer se nisam mogao odmah sjetiti. Znam da su nekoga u Vogošći tako zvali zbog zbog fudbala, ali nisam mogao da povežem o kome je riječ. Ko je taj Pape? I onako nevezano od pročitanog članka na ovom forumu o Papetu, upitah moju suprugu:

  • "Boga ti ženo, znaš li ti koga su u Vogošći zvali Pape?"
  • "Pa kako to da ne znaš, a stanovao je u susjednoj zgradi?" - upita me žena a zatim mi reče i imena njegovih roditelja.

    Neću ponavljati riječi koje je ovde napisao Pravi, ali evo i ja da kažem par riječi o tom Papetu.

    Pape je, kao najmlađ od troje i jedino muško dijete kod svojih roditelja, bio je veoma živahno dijete. On je volio svoje roditelje koji su mu bili naklonjeni upravo zbog toga što je bio najmlađi u porodici. Koliko ja znam, Pape se u ono vrijeme posvetio fudbalu. Bio je uporan da dostigne veličinu pojedinih tadašnjih poznatih fudbalera u Jugoslaviji i da bude uzor njegovim vršnjacima, pa i onim mlađim, da i oni krenu u život sporta, pa je imao kod sebe i neke male osobine koje su podsjećale na Sušića-Papeta.

    O Papetovom učešću u ratu i njegovo ponašanje kao maloljetnika, iskreno da kažem, ne mogu govoriti jer mi nije poznato. Međutim, govoriti o tom maloljetniku kao nekom jajari, a zanemariti one koji se kriju iza tog naziva, je besmisleno. O njegovom jajarstvu nije mi poznato, iako sam bio cijelo vrijeme rata u Vogošći.
  • eu - 95111 - 08.02.2016 : Stari - best (1)

    Nikada pameti doći!


    Ja sam u jednom od svojih članaka pisao o EU i "žutoj" koji nastoje da pridobiju bagatela radnu snagu i prirodna bogatstva sa balkanskih područja. Možda će neko reći: kakve veze ima ovaj moj članak sa prethodnim?

    Ima, ima i te kako!

    Neki dan čitam jedan komentar Predsjednice vlade RS na izjavu nekakvog kvazi političara iz Rumunije, Kristijana Dan Preda, koga je EU uzela kao poslušnika i drži ga na uzici navodeći ga od mjesta do mjesta, upirući prstom na koga treba da laje. Tako je preko nekih "evropskih" medija počeo da laje i na nas Srbe, odnosno na RS. Nisam znao odakle je taj Prda, pa sam potražio na internetu. I nađoh ga.

    Neću komentarisati njegove izjave, ali evo vam djela teksta komentara Predsjednice vlade RS, a koji podržavam u potpunsti, koji je uputila na adresu tog bezobraznika, tog bolje reći Preda prdekan, koji prdi. Evo komentara Predsjednice vlade:

  • "Prijetnja evropskom putu BiH nije ni Republika Srpska, ni njen predsjednik Milorad Dodik, već upravo površnost razno-raznih tumača stanja u BiH, kakav je i izvjestilac Evropskog parlamenta Kristijan Dan Preda" - izjavila je predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović - ""Mislim da bi bilo bolje da Preda izvadi glavu iz pijeska i pokuša da razumije šta se dešava na Balkanu umjesto što krivce za nesupjeh BiH traži u Srpskoj, njenim zvaničnicima ili u uticaju Rusije" - rekla je Cvijanovićeva na pitanje da prokomentariše Predinu tvrdnju da je predsjednik Srpske "neprijatelj evropskom putu BiH" i da je referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH "instrument za blokiranje evropskog puta BiH".

    Ona je istakla da je Predina izjava da je Dodik instrument ruske politike, ili njegova poruka kako se Evropa tobože bori protiv Rusije u BiH, totalna besmislica i izraz nemoći da se sagledaju stvarni razlozi koji BiH "drže u mraku".

  • "Jednako je besmislena i Predina ocjena odnosa premijera Srbije Aleksandra Vučića prema Srpskoj, čime Dan Preda samo pokazuje svoj političko-analitički amaterizam i dijeli lekcije tamo gdje ne treba", istakla je Cvijanovićeva.

    Ona je napomenula da je Evropljanima za njihove promašaje ili za njihovo odsustvo adekvatne akcije uvijek bio kriv neko drugi, tako da je Predina izjava manje-više dio standardnog obrasca i vokabulara.

  • "Da je EU ovaj prostor adekvatno tretirala, onda bismo govorili o dominantnom evropskom, a ne ruskom ili turskom uticaju. Da su energiju trošili na osposobljavanje svih nivoa vlasti u BiH za provođenje evropskih reformi, umjesto što su evropski put BiH koristili i zloupotrebljavali za remodeliranje BiH, lomljenje i mrcvarenje njene dejtonske strukture i optuživanje Srpske za šta god im padne na pamet, danas bismo i mi i oni imali čime da se pohvalimo", naglasila je premijer Srpske.

    Prema njenim riječima, umjesto što se bavi najavljenim referendumima u Srpskoj i opisuje ih kao prijetnju evropskom putu BiH, bolje bi bilo da Preda objasni kako će se britanski referendum o izlasku te zemlje iz EU i sve drugo što se danas dešava u Evropi odraziti na evropski put i BiH i drugih zemalja Balkana.

  • "Bilo bi dobro i da nam kaže da li će EU konačno naći rješenje za migrantsku krizu ili će šengenski sistem doživjeti konačni kolaps, pa će zidovi i ograde postati novi način evropskog života. Voljeli bismo i da nam Preda objasni da li je evropski altruizam sahranjen izjavama pojedinih država članica da će primati samo hrišćanske, a ne i islamske izbjeglice, i da li je svojom nesposobnošću da odbrani svoju spoljnu granicu EU uvezla brojne bezbjednosno opasne pojedince i grupe zbog kojih ćemo krvariti svi na evropskom kontinentu", istakla je Cvijanovićeva.

    Da bih potkrepio ono što sam pre pisao I dao podršku Predsjednici vlade RS, evo vam podaci:

    Ulazak u EU: Sanjali šoping, dobili buvljak

    Lj. BEGENIŠIĆ - 10. mart 2013. 20:55

    Ulazak u Evropsku uniju našim susedima nije doneo nikakvo poboljšanje ekonomskih uslova života. Porastao javni dug, nezaposlenost i broj ljudi koji žive ispod granice siromaštva.

    Građani Bugarske sve ćešće protestuju nezadovoljni ekonomskom situacijom

    Ulazak u Evropsku uniju našim susedima Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunuji, kao i državama iz okruženja, poput Slovenije, nije doneo - bolji život. Ekonomski pokazatelji govore da se stanje u ovim zemljama, od momenta ulaska u odrabrano evropsko društvo do danas, stalno i bitno pogoršavalo. Pogoršanje je trend. Spoljni dug vrtoglavo je rastao, povećala se nezaposlenost i raslo je siromaštvo...

    Kada je reč o spoljnom dugu, najgore je prošla Rumunija, gde je taj dug sa 18 milijardi dolara koliko je iznosio 2003. pre ulaska u EU, dostigao neverovatnih 136 milijardi. I mađarski dug je porastao za 100 milijardi dolara, pa je sa 42 milijarde dolara 2003. godine, porastao na čak 146 milijardi.

    U Bugarskoj se dug povećao sa 12 na 39 milijardi dolara, a ni u Sloveniji nije bilo bolje. Ova nekadašnja članica SFRJ od 11 milijardi, koliko je dugovala pre ulaska u EU, danas dostiže dug od 61 milijardu dolara.

    Uporedni podaci pokazuju da je ulazak ovih država u EU, pored rasta spoljnog duga, doveo i do rasta nezaposlenosti. Tako je u Mađarskoj nezaposlenost skoro duplirana. Slična situacija je i u Rumuniji, ali je masovan odlazak radnika iz ove zemlje u zapadne države EU formalno ublažio rast stope nezaposlenosti. Podaci govore da je nezaposlenost u Mađarskoj u periodu od 2004. do 2011. porasla sa 5, 9 odsto na 10, 9 odsto, u Rumuniji je od 2007. do 2011. nezaposlenost sa 4, 5 odsto porasla na sedam odsto, a u Sloveniji sa 6, 4 odsto na 10, 8 odsto. Ipak, podaci koji najviše zabrinjavaju odnose se na rast siromaštva.

    U Mađarskoj je broj građana koji žive ispod granice siromaštva sa 8, 6 odsto, koliko je iznosio 1993, porastao na 13, 9 koliki je bio 2010. godine.

    U Rumuniji je broj siromašnih sa 14,1 odsto 2003. godine povećan na 21,1 odsto 2011. godine, a u Bugarskoj sa 14,1 odsto koliki je bio 2003. podigao na 21, 8 odsto 2008. godine.

    Pridruživanje ovih zemalja, veoma loše je uticalo i na jednu od najvažnijih privrednih grana - poljoprivredu, koja je pretprela velike gubitke.

    Pre svega, novim članicama iz istočne Evrope je u decembru 2002. godine u Kopenhagenu zabranjeno da imaju više od 25 odsto subvencija u odnosu na subvencije koje EU daje starim članicama. Ovakav, skoro robovlasnički, odnos između bogatih i siromašnih članica EU će trajati sve do 2013. godine.

    Nakon ulaska u EU obradiva zemlja u Mađarskoj smanjila se sa 4. 500. 000 hektara na 3. 487. 792 hektara.

    U Bugarskoj su kvote, ukidanje carina, smanjenje subvencija, dovele do toga da ova država, koja je bila najpoznatiji istočnoevropski proizvođač povrća, uvozi krastavce i krompir iz EU.
    Takođe, industrija šećera u Rumuniji i Bugarskoj je skoro uništena.
    U Rumuniji je hektar vinograda 25 puta jeftiniji nego u zapadnoj Evropi, a cela oblast Banata u okolini Temišvara je u rukama stranaca. Dovoljno je da stranac registruje firmu u Rumuniji i može da kupi zemljište. Istovremeno, u oblasti Transilvanije nadničarenje je jedan od načina preživljavanja, a isti ljudi rade po dva posla, u rudnicima i na njivi za svoje potrebe.

    U Sloveniji je 1991. godine prehrambena industrija zapošljavala 36. 000 radnika, a nakon ulaska u EU - 19. 000 radnika.

    Podaci iz ovih istočnovropskih članica EU pokazuju šta čeka našu zemlju ukoliko postane članica EU.

    E, sad da i ja pitam vas muslimane koji podržavate svoje vođe koji su se nakupili para da mogu živjeti sto godina, a da sada hoće da vas predaju EU (jer Srbi ne žele), da li vi uopšte razmišljate svojom glavom o tome da li je dobro i pametno da idete u EU? Šta je EU napravila od ovih navedenih država, pa valjda sada vidite crno na bjelom. Nema tamo socijalizma i da se akšamluči pored rijeke Bosne, Neretve i drugih mjesta i izletišta u radne i neradne dane. Tamo se radi od jutra do sutra gdje ti ne daju dušu da odmoriš. Nije bez razloga onaj vaš sunarodnik spjevao pjesmu "kuća pos'o-pos'o kuća". Nije ni Papa Franjo džabe reko onoj Žutoj MErkeli:

  • "Evropa je ko jalova žena".

    Da idete u EU i da vas tlače tako, da vam vašu imovinu kupuju za bagatelu a vi da postajete njihovi robovi i prosjačite? Pa zar vam ništa ne govori najezda jadnih izbjeglica iz Egipta i Sirije, to ste vidjeli ovih prethodnih mjeseci i još i danas gledate. To je borba za tuđu imovinu i prirodno bogatstvo u kome učestvuje i vaša vodilja Turska.

    To što su vaši sunarodnici opeljali prvo imovinu Srba sa prostora Federacije, pa onda sva preduzeća koja su zapšljavala ogroman broj radnika, a sad ni preduzeća ni radnika, to je vaša zasluga, jer ste glupi. Sada oni uživaju na na Poljinama i drugim mjestima u Federaciji i u Turskoj, govoreći vama kako vam je Turska majka koja vas pomaže tako što vas vrbuje da idete u Siriju i Egipat i da ubijate nedužni narod.
  • bosna_komentari - 94921 - 24.01.2016 : Stari - best (0)

    Dokle više tako?


    Kada sam prošle godine posjetio zavičaj, sreo sam se sa jednim poznanikom Srbinom, rođenim Paljaninom, koji je prije rata živio i radio u Vogošći. Bio je poznat po tome što je obavljao važne poslove (ne političke) u jednoj od UNIS-ovih fabrika. Sada je to stariji čovjek, penzioner. Pri našem susretu nismo bili dugo, sjedili smo oko sat vremena i uz kafu pričali o svim problemima koji su prisutni u Republici Srpskoj. Pričali smo o svemu što nas je interesovalo, a najviše o međusobnoj svađi kod nas Srba.

    Tada mu rekoh, da je najveća bruka to što smo mi Srbi razjedinjeni, nesložni, baš sada kada treba da budemo složni i jedinstveni. Da smo sada postali kao malo jato golubova koji, kada im baciš iz šake neko zrnevlje na nekoliko mjesta, pa oni gučući nastave prelijetanje sa jenog na drugo mjesto, da što brže dođu do ponuđene im hrane.

    Navedoh ja mom poznaniku takav primjer i kod nas malih, ali i kod ovih naših "velikih" Srba, da se otimamo ko će čas na jednu, čas na drugu stranu (čitaj partiju)...

    Rekoh ja mom poznaniku i to, kako Hrvati upijaju svaku Papinu riječ o kojoj mi Srbi nemamo pojma šta im to Papa tako "slatko" upija, da su tako složni i neprijateljski odbojni prem nama Srbima.

    Još više su mudriji i zagonetniji i sada odbojniji muslimani koji javno ćute, a u njihovim bogomoljama kroje planove za uništenje nas Srba i onda rade šta god hoće mimo zakona i organa vlasti u kojima sjede naši "veliki Srbi". I jedni i drugi, Hrvati i muslimani, mudro ćute a nama Srbima su uz pomoć onih koji su im pomogli da ostanu živi, bacili oglodanu kost pa se ubismo ko će da je prije oglođe. Na drugoj strani u Federaciji je postala normalna svakodnevna praksa otimačine srpske imovine na sve moguće načine na očigled ovih "naših velikih Srba" koji su izabrani od srpskog naroda u organe tz. BiH da zastupaju naše interesa, a pogotovo interese boraca Odbranbenog otadžbinskog rata, a oni sjede u tim organima s prstima u ušima i očima uprtim u Banja luku i Dodika lajući na sav glas.

    Moj sagovornik mi reče:

  • "Znaš šta, gledam ja onaj naš srpski grb u čijem se središtu nalazi krst i četiri slova "C" okrenuta suprotno jedan od drugog. Možda bi bilo dobro predložiti onima koji se pitaju i koji bi to uradili, da se ta četiri slova okrenu za 180 stepeni, da budu okrenuta jedan prema drugom. Možda bi tada među nama Srbima nastala sloga!" - reče mi poznanik.

  • "Možda si u pravu!" - rekoh ja mom sagovorniku - "ali sve su prilike da mi to nećemo dočekati!"

    Ali šta se tu može, takvi smo kakvi smo, ja u klin a ti u ploču, i tako redom svaki dan, godinama i vjekovima. Uvijek se nađu oni koji udaraju kontra. Možda i ja govorim kontra drugima.

    E, pa šta je to s' nama Srbima? Muslimane to ne interesuje, jer to ide u njihovu korist. Njih neinteresuje ni ovo:

  • "Bakir Alispahić drži sve političare u strahu, puno zna o svakom pojedincu!"
  • "Bakir Alispahić prvo je bio policajac, potom je postao ratni ministar, onda su ga snimili kako ugovara trgovinu drogom, pa ga imenovali za šefa obavještajne službe. Kasnije se počeo družiti s Naserom Keljmendijem, pa je onda pokrenuo vlastiti biznis. Dobijao je poslove na tenderima, zatim ušao u Kadrovsku komisiju SDA. Sada duboko iz sjene upravlja procesima u Vladi FBiH. Slušaju ga i premijer i ministar. Ima ga u poslovima i na Koridoru 5C i u farmaciji. No, u jednom je poslu apsolutni vladar - Bakir Alispahić upravlja namjenskom industrijom u Federaciji. Poslije toga je stavljen na američku crnu listu terorista.

    Bakir Alispahikao šef državne bezbjednosti do februarskih protesta, ima svu dokumentaciju o lopovluku svakog političara iz bilo koje partije. Njegov ulazak u Demokratsku frontu Željka Komšića nije puno iznenadio one građane koji su upućeni u kompletnu situaciju koja vlada na političkoj sceni u BiH. Više je začudila odluka Gorana Kovačevića da se priključi toj mafijaškoj skupini. Naime Bakir Alispahić je po procjeni nekih naših sugovornika i osnivač ove stranke i apsolutni gospodar jer je znao sve i o Željku "poštenome". Svi dokazi protiv Alispahića i njegovog lopovluka su odavno isplivali i javno prikazani na televiziji, nikada mu policija nije zakucala na vrata. Zašto je to tako? Zato što Alispahić zna gdje je završila famozna "vreća za Bakira", zato što zna sve o aferi "reket" i svaki sudija i tužioc kako i na koji način je podmićivan, kroz razne projekte i "ispod stola". On to sve zna i ima dokaze za to, koji su u nekom sefu u nekoj banci. On je sklonjen u DF koji i služi samo za udomljavanje i kačenje na budžet onih odabranih, samo zato jer puno zna i jako je opasan po političku elitu u Federaciji.

    A šta to mi radimo?

    A mi obični građani, nažalost i borci, slušamo naše predstavnike kako laju na zakonom izabranog Predsjednika Republike Srpske zaboravljajući da nam ti podmićeni tužioci i sudije preko "našeg borca" Mektića, hvataju naše poštene borce kao neku divljač i predaju tim podmićenim tužiocima i sudijama.

    Ja sam u jednom od mojih prethodnih članaka napisao moje mišljenje o Dodiku i neću više, ono ostaje takvo.

    Pa zar je borac bio taj Mektić, koji sada hvata svoje saborce kao zvijeri, a mi sve to posmatramo kao da se djeca igraju "škole", zaboravljajući one godine kroz koje smo prolazili i u kojima su mnogi mladi ljudi izginuli, ali i mnogi koji su ostali bez djelova svoga tijela. Zarzaboravljamo majke koje izgubiše po svoja tri sina? I umjesto da se dignemo da smijenimo svakog ko nas ne zastupa za ono zašto smo se borili, mi ih podržavamo i plješćemo.

    E, pa šta je to s nama Srbima? Zar smo toliko glupi? I jesmo.

    U jednom od mojih članaka govorio sam već o tome kako su se Srbi suprostavili jedni drugim baš kao Amerika i Rusija.

    Nigdje na bilo kom nivou, a posebno u RS ne možete sada naći da su Srbi složni izuzev što su bili u ratu, ali i tu je bilo razlaza.

    Iako sam već pisao o BORS-u i dao svoje mišljenje, evo ponovo hoću da nešto kažem, jer su me pored već iznešenog u prvom djelu ovog članka, ponukli članci od Milenka, Feniksa i Vogošćanina pravog. Tri autora tri različita predloga.

    Zašto i zbog čega?

    Svako ima pravo na svoje mišljenje, pa evo i ja da kažem svoje:

    Ja mislim da pod broj jedan treba stvoriti jedinstvo kod boraca, bez obzira koliko je koji borac bio učesnik u ratu, to je prvi zadatak.

    Drugi zadatak je da se mora sprovesti revizija u svim Opštinskim boračkim organizacijama RS. Da se vidi koliko je koji borac vremenski učestvovao u odbranbeno-otadžbinskom ratu RS. Ako je tačna informacija koju nam iznese Feniks, o naraslom broju boraca, onda se to mora pod hitno provesti. Ne može se tri puta uvećati broj boraca!

    Bez obzira koliko je vremenski proveo u odbrani RS, on je borac. Ali taj borac npr. od godinu dana učešća u odbrani RS, ne može imati prinadležnosti i povlastice i biti uz rame onom borcu koji je bio od početka do završetka rata u odbrani RS, pa valjda smo svjesni toga? Ne mogu biti borci oni u uniformi koji su šetkarali po ulicama glumeći borca a zavirivali u tuđe objekte, a nikada nisu bili na linijama odbrane ili u sužbi koja je opsluživala borce.

    Drug Milenko je toliko kivan na rukovodstvo BORS-a, čini mi se da bi ih sve rastjerao na sve strane.

    Drug Feniks govori nam o Veteranima, a da pritom ne obrazloži malo bliže, jer priznaćete da su u Odbranbeno-otadžbinskom ratu bili i oni od petnaest pa do sedamdeset godina starost. Prisjetite se mladog Spomenka Gostića!

    Borci su bili i oni u vremenskom trajanju od 6 mjeseci i oni od početka do kraja završetka rata.

    Ko su Veterani? Ja znam ko su.

    U jednom od članaka pominju se i Ilijaški Nemanjići. Čudi me da se ti naši "Nemanjići", na koje smo mi svi sa tog područja ponosni kao i na Rajlovačku i Vogošćansku brigadu, nisu se organizovali i protestvovali protiv nastupa "naših" prestavnika u zajedničkim organima koji su sa područja gdje je sada sjedište Ilijaških Nemanjića. Zar naši Ilijaški "Nemanjići" dozvoljavaju da se blati njihova i naša borba za RS? Pa valjda znate za onu izreku da tri puta izgovorena laš postaje istina!

    Ali to je kod onih koji ne razmišljaju svojom već tuđom glavom. Ne mogu se nikako složiti da Boračka organizacije preraste u političku organizaciju. To bi tek tada nastalo eliminisanje i dokrajčenje prava istinskih boraca i porodica poginulih boraca i invalida. Boračka organizacija bi trebala da vodi onu politiku za koju se borila i za koje su mnogi dali svoje živote, li pak ostali bez djelova svoga tijela a sada drugi ubiraju plodove te njihove borbe. Kad napadaju zakonom izabranu vlast o njenom kriminalu, onda pitajte Mladena Bosića otkud on u početku rata u Vogošći?

    Rekoh već da ja sigurno neću dočekati da se ovo ludilo otjera iz srpskog naroda, ali ne mogu nas više zastupati u onim nekakvim zajedničkim organima kao što je ona zjala Pandurevićka. Zar je nije stid rođene majke za koju se govori da su je muslimani silovali u "Silosu" a ona se podala u službu muslimana. Zar ona može da govori bilo šta u ime nas Srba, nas boraca, naše Republike Srpske? U moje ime ja joj ne dozvoljavam da govori bilo šta!

    U jednim novinama iz Bijeljine, nađoh i ove komentare za ovu zjakaču:

  • "Onaj bioenergičar Milorad Pandurević da može pomagati, valjda bi nešto učinio za svoju kćerku Aleksandru Pandurević, koja definitivno boluje od bjesnila. Non stop laje na Sarajevo. Ona je očit primjer da ljepota nema ama baš nikakve veze sa mozgom. Duga kosa, još plava, dug jezik i pogan, a - kratka pamet."

  • "Ova žena definitivno nije normalna, dosta je više huškanja i paranoje od kad sam je prvi put vidjela na Tv žena pokazuje znake paranoje i straha.. . Glupača jedna zašto se Svetlana Cenić ne boji hodati Sarajevom kao ponosna Srpkinja? A ona se boji... Koja bi budala svoje dijete izvela na proteste da bude istrument neke političke partije... HALO LJUDI DOSTA JE VIŠE i Banja Luka vas je prozrela i ne pada na vaše oružije vlasti."

    Ta neudata i pokvarena u duši žena, nikad neće postati biološka majka.
  • prepiska - 94781 - 10.01.2016 : Stari - best (0)

    Porodica Volmajer iz Vogošće


    Gospodine Miroslave,

    Tvoje interesovanje za Porodicu Volmajer Iz Vogošće, moram da Ti kažem onoliko koliko sam ja upoznat, a to je tačno.

    Franc Volmajer je umro prije nekoliko godina. Slučajno sam tada bio na odmoru i zatekao se u Vogošći, te sam imao priliku da budem prisutan na njegovoj sahrani. Ali iskreno moram da kažem, da nisam zapamtio koja je to godina bila. da li 2007/2009 ili 2011 godina. Znam da je bilo veoma vruće. Sahranjen je, po meni dostojanstveno na Blagovačkom groblju, za koje kažu da će biti "gradsko". Na sahrani su bili pored njegove porodice i rodbine, i vogošćanski "komunisti jugosloveni".

    Kad su u pitanju njegovi sinovi, moram da kažem, da je njegov mlađi sin Nešo (bar tako su ga zvali), na žalost, poginuo u saobraćajnoj nesreći, ali isto tako ne znam koje godine, pa mi ne zamjeri. Stariji sin sa majkom živi još u Vogošći. Vjerujem da ima posjetilaca ovog sajta koji žive u Vogošći i koji ti mogu pružiti više informacija.
    Pozrav, Stari
    prepiska - 94705 - 03.01.2016 : Stari - best (0)

    Škola života


    Prije nego bilo šta da napišem na ovoj stranici, Moderatoru i posjetiocima ove stranice, želim Srećnu Novu 2016 godinu. Da nam ova i sve buduće godine budu prije svega zdravije i pametnije. Da nam prošla godina ne bude buduća učiteljica života, već nauk.

    Kako reče drug Milenko, teško sam se odlučio da ponovo počnem sa pisanjem, jer sam prikupio toliko materijala da ne znam odakle početi. Ali evo da krenem od Nove godine.

    Mnogi su ljudi od običnih do onih poznatih u svijetu završili određeni stepen obrazovanja, ali jednu najznačajniju vrstu škole, nisu. Nisu završili "Životnu školu". Malo ih je koji se mogu pohvaliti da su završili ovaj stepen znanja, pa čak i oni sa visokom naobrazbom, među kojima su i veliki svjetski naučnici.

    Nema više u školama da se uče djeca o lijepom ponašanju, o poštivanju starijih, o ustupanju mjesta da stariji sjednu, o poslušnosti da pomognu starijim osobama u bilo kojoj prilici. Ne, toga nema. A vidjećete, iako sam već jednom pisao o mobilnim telefonima i računarima, zbog čega je to tako? Jer onaj ko proizvodi, on se brine da svoju robu proda da bi zaradio. Zbog toga se sada moramo opametiti.

    Pročitavši dan ranije od jedne majke, a jutros i drugi članak od njenog supruga u povodu samoubistva njihovog sina i pastorka Mahira, dječaka od 14 godina, želim da vam dio teksta predočim i da vidite zbog čega ja pominjem "živtnu školu".

    Pročitajte i vi otvoreno pismo javnosti Mahirove majke Alise, pod naslovom:

    Maloljetni sadisti otjerali su mi djete u smrt

    Ali i isječak iz teksta njenog supruga Dubravka Lovrenovića:

    "Vi ste sadisti i vrlo brzo ćete odgovarati"

    "Nemojte u svemu slijepo slijediti udžbenike iz kojih učite, nemojte slijepo slijediti medije u kojima vrlo često jedino možete vidjeti slike nasilja, koje vas same pretvaraju u nasilnike. Dobro obratite pažnju na svoje drugove da sami ne biste postali žrtvama nasilja. Moja supruga Alisa i ja izgubili smo jednog divnog, inteligentnog, senzibilnog dječaka. Mi njegov život vratiti ne možemo. Međutim, odlučili smo i uskoroćemo to i učiniti, osnovat ćemo Fondaciju koja će se specijalno baviti nasiljem u školama i koja će 24 sata imati otvoren prostor i pozive za sve one koji mogu i hoće da prijave bilo kakve vrste zlostavljanja", kazao je očuh.

    Ovo je samo kap u Pacifički okean. Ali može i nama starijim da posluži za "životnu školu".

    U Sarajevu, opština Ilidža (zamislite "internacionalna škola"), za koju ja prvi put čujem, a skoro sam pisao jedan članak kako mi je poznanik rekao, da je "Ilidža je sva u crnom", pa možete predpostavljati o kakvoj se "internacionalnoj školi" radi.

    Na suprot tome na toj, ili u toj Ilidži već 20 godina Srbin nastoji da povrati svoj stan, a "veliki" Srbi poput (Bosića, Crnadeka, Mektića, Pandurevićke) i ostali koji "štite" srpski narod u Federaciji, a naročito povratnike, drže prste u svojim ušima i na sav glas urliču na Dodika, a ušutiše se u vezi afere o Gordanu Miliniću i onome što je snimao onog što je pobjegao u Beograd. I zato govorim da nam prošla godina bude za nauk, koga birati ubuduće?

    U potpunosti podržavam druga Milenka o rekonstrukciji Opštinskih boračkih organa, ali obavezno da se sprovede do kraja revizija boraca o njihovom učešća u proteklom ratu.
    jovo_mijatovic - 94595 - 17.12.2015 : Stari - best (0)

    Problemi sa prostatom


    Za sve one koji imaju problema sa Prostatom, neka nađu članak od 06. 11. 2015 u NN pod nazivom "SODA BIKARBONA I MED" pa neka probaju. Potražite knjige, Jovo Mijatović i Maria Treben.
    sirija - 94361 - 13.11.2015 : Stari - best (0)

    Evropa bez granica, uvezana žicom


    U jednom od moji prethodnih članaka, pisao sam o toj prokletoj Evropskoj uniji na čijem čelu je "žuta" sa svojim pomagačima. Rekao sam kako se prihvataju novoprimljene države u okvir EU, da bi ih (te novoprimljene) jašili kako oni samo znaju.

    Međutim, ni to nije urodilo željenim ciljem, jer su nastala dva paralelno vrlo teška perioda. Prvi period je postepeni nestanak onih generacija rođenih tokom i odmah poslije Drugog svjetskog rata, a na drugoj strani nastupio je period gdje je opao natalitet toliko mnogo, da je u čitavom svijetu postalo zabrinjavajuće zbog nestašica jeftine radne snage. Zbog toga se ukazala velika potreba da se obezbjedi radna snaga (čitaj robovi) za potrebe Evropske unije i drugih "demokratskih zemalja".

    Ali kako obezbjediti?

    Da bi se jedni podmirili sa prirodnim bogatstvom, a drugi sa radnom snagom, neko je (a zna se ko), napravio nered na jednom mjestu u svijetu, ne sa jednim, već sa dva cilja da bi ostvario prvo jedan i to svoj, a onda i onaj drugi, koji će mu još više pomoći.
    Za drugi cilj, nije ga baš toliko "interesovalo" (a jeste), jer će biti daleko od njega, ali koristan.

    Prvi cilj bio je taj da se rastjera narod s vjekovnog boravišta da bi se dograbili prirodnog bogatstva, a kako i gdje će taj narod da rastjera i da živi, e to je prepustio "evrpskoj demokratiji" tj. EU. Važno je da će mu taj prvi biti potpora njegovom drugom cilju.

    Drugi cilj je da se oslabi primat suprotne strane u EU. A to će učiniti tako, jer valja smjestiti, obući i nahraniti oko milion novopridošlog jadnog naroda kojima je put pokazan prema "evropskoj demokratiji", EU.

    Interesantno je, da je pri samom polasku sa svog vjekovnog boravišta tom jadnom narodu utuljeno u glavu da traže put samo za EU. Jer znate, demokratska zemlja u Evropi ne smije da "zlostavlja" narod, mora da bude humanitarna (a imali ste prilike da ovih dana vidite njihovu humanost). Ta humanost se vidjela samo u Srbiji.

    Ali vidi čuda, Evropska unija je i Grčka, Rumunija, Bugarska, Mađarska, Slovačka, Češka, Hrvatska, Slovenija, pa da ne nabrajam ostale, ali kolona je dobila zadatak: direktno kod "žute", pravo za Njemačku. Zašto baš samo u Njemačku i nigdje više. E, to je onaj drugi cilj. To je da se oslabi vodeća država u EU. Pokrenuta je lavina - kolona jadnog naroda koji su putem za EU, mnogi završili u moru, neki se poubijali, neki nestali. Stvorila se kolona jadnih izbjeglica duga nekoliko hiljada kilometara, Grčka, Makedonija, Srbija, Mađarska, Hrvatska, Slovenija.

    I pazite sada šta se dešava. Kolona od polazišta do cilja isprekidana je žicom na nekoliko mjesta, tako da su se našli u torovima. Zatečeni dio kolone se tako našao u nekoliko zemalja Evropske unije ali i van nje, u Srbiji i Makedoniji. I šta sada?

    Neku veče gledao sam jednu TV emisiju o životu ljudi sa jednog planinskog područja, gdje su vlasnici od mnogobrojnog stada ovaca pustili svoje ovce koje hodaju po vrletima okolnih planina tražeći sebi hrane. Nakon izvjesnog vremena, nekolicina ljudi sa tog područja okupi se i krene da ih traže i vrate u mjesto u kome je napravljeno nekoliko povezanih torova koji su mi ličili na šahovsku ploču, ili prije će biti na onu dječiju igru "škole" gdje djeca skaču na jednoj nozi iz kocke u kocku. Kada su ih okupili i vraćali, bila je to veoma duga kolona jednobojnih ovaca, koje su sa strane motrili psi čuvari i konjanici da ne bi neke izišle iz kolone i bježale. Kada su stigli do ograđenih prostora, bilo je sve popunjeno sa ovcama. Oko kompleksa torova okupilo se nekoliko ljudi koji su došli sa strane. Mislio sam da su ovce dotjerane da bi se mještani smirili, da ne brinu gdje su im stada, ali ne. One su dotjerane da bi bile izručene drugima vlasnicima, ovim što su došli sa strane.

    Ti stranci ulaze u pojedine pregrađene torove u kome, zbog velikog broja ovaca, jedva mogu hodati, pa vrlo lako uzimaju-hvataju one ovce koje se njima sviđaju. Nakupiše priličan broj, izvedoše, natovariše na svoja kola i odoše. Ostade mnogo veći broj ovaca u ograđenim torovima. Sve me ovo potsjeća na već podignute i ograđene izbjegličke "torove" i ograde u zemljama EU, Mađerska, Hrvatska, Slovenija, Austrija. Sada će da biraju koga će, a koga neće uzeti.

    Ovoj TV priči podsjeti me i članak koga je na ovoj stranici postavio moj zemljak Drago "Beograđanin" da bi nas vratio sjećanjem na naše teške izbjegličke dane iz mnogih krajeva bivše Jugoslavije, iz Sarajeva prema Srbiji, prema staništu o kome je govorio, Autobuskoj stanici i malom parku.

    Upravo sam ove godine prošao kroz park o kome Drago napisa i opisa sudbinu Sirijskih izbjeglica ali i podsjeti i nas koji pomalo zaboravljamo one teške izbjegličke dane, upoređujući ih sa ovim sada jadnim izbjeglicama iz Sirije, koji očekuju samilost od Evropske unije ali neće je dobiti.

    Imao sam toliko vremena pa sam napravio i jedan video snimak, ali nažalost, nisam na Youtube, pa evo nađoh jedan baš kao da sam ga ja snimio, iz beograskog parka kod Autobuske stanice, pa neka nam posluži na sjećanje.

    prepiska - 94317 - 05.11.2015 : Stari - best (0)

    Kako se zove muž Florenc Hartman


    Molim one posjetioce koji sigurno znaju , kako se zove muž-suprug od Florenc Hartman? One što sada na sva zvona zvoni da bi sebe oprala. Hvala
    poznati_srbi - 94313 - 04.11.2015 : Stari - best (0)

    Srpkinja Rebeka Mekdonald ne zaboravlja domovinu


    Članak koji sam našao u jednim od dnevnih novina po meni je vrlo interesantan, pa ga preporučujem i ostalim učesnicima ovog sajta.

    Najbogatija Srpkinja u Severnoj Americi ne zaboravlja domovinu i prijatelje. Dala 200. 000 dolara za stanove izbeglicama. Ali nema želju zbog korupcije da ovde širi posao.

    REBEKA Mekdonald, najbogatija Srpkinja i jedna od najmoćnijih žena Severne Amerike, ovih dana je u Beogradu. Došla je da obiđe prijatelje, ali i da daruje 200.000 dolara za izgradnju stanova izbeglicama koji godinama žive u naselju Krnjača.

    Ubavka Mitić, kako je njeno kršteno ime, rođena je u Sarajevu, a odrasla u Beogradu, iz koga je posle završene gimnazije 1974. godine otišla u Kanadu, gde je treći put zaredom, lane, izabrana za poslovnu ženu godine u Kanadi.

  • "Beograd se nije mnogo promenio od 1974." - priča nam svoje utiske Ubavka Rebeka Mekdonald, poslovna žena iz Toronta.

    KTITOR SA ORDENOM ZA DOPRINOS razvoju srpske kolonije u Kanadi naša sagovornica je dobila Orden Svetog Save.

  • "Pomažem Srpsku zajednicu u Kanadi uvek kada me zove, finansiram neke organizacije i njihove programe. Podigla sam crkvu, jer mi je majka Ljubica u jednom trenutku rekla: "Ubavka, vidim da pomažeš naš narod, ali to nije dovoljno!"

    Rebeka poseduje poslovnu imperiju "Džast enerdži" sa 3. 000 zaposlenih i vrednu dve milijarde dolara. Prvu firmu "Enerdži sejvings inkom fand", koja prodaje struju i gas, osnovala je sredinom devedesetih. Posle pogibije muža Pirsona Mekdonalda 1992. sama upravlja kompanijom. Živi sa sinom Danijelom, kćerkom Aleksandrom i troje unučadi. Prema njenim rečima posao je obiman i ne ostavlja joj puno slobodbnog vremena. Kaže to je sreća, jer je njenu kompaniju kriza mimoišla.

  • "Ne koristim kredite i nemam dugovanja prema bankama. Sada je dobro, ali to ništa ne znači. Čitav svet je u velikoj humanitarnoj i ekonomskoj krizi, jer se početkom veka suočio sa problemom stanovništva. Milijardu ljudi danas nema šta da jede, a druga milijarda nema šta da radi. Zemlja je prenaseljena i preskupa za održavanje. Sa druge strane, najveća svetska privreda SAD je u ogromnim gubitcima. Ameriku skupo koštaju ratovi koje vodi i teško se zakašljala. A kada se SAD zakašlju, onda ceo svet dobije upalu pluća, a i Srbija boluje..."

    Rebeka je član je elitnog kluba "Horacio Alger" u Vašingtonu, koji okuplja 300 najmoćnijih ljudi SAD i Kanade i član je uprave kluba koju čine 20 najmoćnijih. Priznaje da nije lako žena u biznisu, a posebno u energetici.

  • "U Americi taj posao pripada samo muškarcima, ali sam se ja izborila da me prihvate i poštuju. U Srbiji je to, kako sam shvatila, nemoguća misija."

    SUSRET GENERACIJA - USKORO opet dolazim u Beograd na proslavu 40 godina od mature. Srećna sam zbog toga. Tada ću se priključiti akciji da milion Srba iz dijaspore daje po jedan evro mesečno za izgradnju kuća i stanova za izbeglice, samohrane majke, odbdaništa i bolnice - otkrila Rebeka Mekdonald.

    Na roditelje je, kako priča, povukla poslovnu crtu. Majka Ljubica je bila posleratni direktor Narodne banke u Sarajevu, a otac Miloš, elektromašinski inženjer, funkcioner Ministarstva rudarstva i energetike. Ubavka Rebeka Mekdonald, međutim, nema želju da širi svoj biznis u Srbiji.

  • "Uverila sam se da ovde vlada ogromna korupcija. Razgovarala sam sa nekim biznismenima o mojim projektima, ali su me odmah pitali: "Koji je tu moj deo?" Nismo počeli ni da radimo, a oni bi da uzmu svoj deo. Mojoj majci Ljubici Mitić jedan opštinski funkcioner je na prevaru oteo kuću. A sin tog prevaranta je sada bio kandidat za predsednika Srbije... Zato mislim da Srbiji zbog visoke korupcije nema napretka" - ogorčena je naša sagovornica.

    Na pitanje da li kao najmoćnija Srpkinja u severnoj Americi utiče na politiku Kanade i SAD prema Srbiji, gospođa Mekdonald otkriva da to čini više nezvanično, preko prijatelja, nego zvanično preko naših organizacija ili diplomata.

  • "Niko u svetu nije od polovine prošlog veka cenio Srbe kao SAD i Kanada. To je trajalo sve do raspada SFRJ, kada smo mi odlučili da se ne borimo za svoje stare prijatelje. I umesto da smo vodili aktivnu politiku, čekali smo da pravda pobedi. Izgubili smo prvo politički, posle medijski, a na kraju i vojni rat. Upoznala sam srpske diplomate u Otavi koje nisu znali engleski, nisu ih interesovali politički i privredni odnosi Srbije i Kanade, već kako će da prebace kontejner sa svojim nameštajem u Beograd."

    Naša sagovornica sa žaljenjem konstatuje da je nameravala da dovede kanadskog ministra spoljnih poslova u Beograd, ali je on odustao, jer nije imao nikakve kontakte sa našim diplomatama.

    Najbogatija Srpkinja u severnoj Americi poslednje trenutke u Beogradu iskoristila je da poseti prijatelje, roditelje svoje snaje, koji su poreklom iz Sarajeva:

  • "Odlazim tužna za Kanadu. Moji prijatelji žive od skromne penzije, koju potroše za lekove, tako da im za hranu ostaje jako malo novca. Mi iz Kanade pomažemo, ali znate, ja bih bila mnogo srećnija kada bi se u Srbiji živelo i radilo normalno i bez tuđe pomoći."
  • rat_olovo - 94307 - 03.11.2015 : Stari - best (4)

    RE: Olovsko ratište


    Pročitah ovaj članak od autora pod brojem 94277 od 28. 10. o. g. pa mi se naturiše neka pitanja, na koja zaista nisam u stanju da odgovorim. U nekoliko mojeh prethodih članaka spominjao sam riječi:
  • Jesmo li mi to ljudi?
  • Imamo li imalo ljudskosti?
  • Imamo li imalo osjećaja prema drugoj osobi bez obzira na pol ili spol?
  • Imamo li imalo ljudske duše?
  • Imamo li ono što bi ljudsko stvorenje trebalo da ima?

    Izgleda da nemamo baš ništa od toga. Kao dokaz ovoj mojoj zadnjoj rečenici potvrđuje gore pomenuti članak, odnosno njegov autor i da ne navodim njegovo ime koje već imate. Potvrđuje to i njegove dvije ili tri riječi ili rečenice, koje on navede u svom članku:

  • "...pa kad bi vas narokali, onda smo vaše mrtve izvlačili..."

  • "I tu mu je bio kraj, nažalost"

  • "Žao mi je ove majke što traži sina, jedinca."

    E, zbog ove zadnje rečenice javio sam se sa ovim mojim pitanjima navedenim u početku ovog mog pisanja.

    Razumijem mnoge one koji su bili u ratu da su u rat otišli da se bore (sada upravo ovi preživjeli učesnici rata vide), protiv koga i za koga se borilo i ginulo na obe ili sve tri strane. Normalno je da su u ratu svi bili nabijeni strahom i mržnjom jedni prema drugim zbog svojih i života svojih porodica, ali rat se završio i sad ta mržnja trebala je nestati pogotovo što se vide , , rezultati'' njegovog djelovanja, mnogo mrtvih ali i dobro obogaćenih kome je rat poslužio da imaju koristi.

    I sad da se obratim autoru gore pomenutog članka. Ja sam siguran da si ti autore u vrijeme rata bio punoljetan? Vjerujem da si sada i porodičan čovjek? Da imaš porodicu, djecu svoju sa kojom vjerujem živiš srećno. Djecu koju voliš iznad svega. Za koju bi i život dao, ja bar tako mislim, jer si roditelj. A pitaj svoje supruge, majke tvoje djece, šta bi ona dala za svoje dijete? Ona kao majka koja je iz svoje utrobe iznjedrila tu vašu djecu.

    Majka, to je nešto veliko, pa bila ona muslimanka, pravoslavna ili katolkinja. Pa ako je to tako, onda imaj bar malo onaj roditeljski osjećaj i pomozi ovoj majci za koju ti kažeš da ti je žao što traži sina jedinca, a ti sigurno znaš gdje ste ih zakopali. Imaj ljudskog zdravog razuma, ljudskosti i srce i dušu roditelja.
  • bosna_komentari - 94186 - 25.10.2015 : Stari - best (1)

    Bosanski riječnik


    Bosanski riječnik, bruka i sramota za bosanske naučnike.
    Bože, pa jel moguće da taj autor jednog "stručnog" dijela i to nekakvog izmišljenog "bosanskog" jezika, bude i nekakav "profesor na nekakvom fakultetu i to kao naučnik".

    Izuzev nekolicine onih pribranih i pametnih pojedinaca koji se na prste jedne ruke mogu izbrojitu iz Federacije BiH, koji su se suprostavili jednom takvom izdanju i uputili javnu kritiku, drugi iz te iste Federacije su umukli, ćute, što znači da odobravaju.

    Šta treba da očekuje ono malo Srba koji pod velikim strahom žive u Federaciji BiH. U svim školama na području Republike Srpske mora se zabraniti ulazak i korištenje takvog riječnika.

    Lično mislim da bi Mi Srbi koji živimo u Republici Srpskoj, u Srbiji i u drugim krajevima svijeta trebali, da podnesemo krivičnu prijavu protiv autora ovog nakaradnog "bosanskog riječnika" zbog velike uvrede nas Srba. Ja sam prvi od tih koji ću podržati tužbu.

    Neki dan nađoh i ovaj video snimak, pa ga prilažem da i vi vidite gluposti. Neki će reći da je to komedija, a ja kažem da je to stvarnost u Federaciji BiH.

    dijaspora - 93849 - 19.10.2015 : Stari - best (0)

    Dijaspora i njen 'jadni' narod


    U jednom od mojih prethodnih članaka (broj 93787) pominjao sam priču taksiste koji me je vozio kod "travarke", o dijaspori koja se smilovala prema svojim "jadnim stanovnicima" što ostadoše u ljetnim kafanskim baštama sa mobilnim telefonima i u bijesnim automobilima u gradovima Bosne i Hercegovine.

    A neki dan, baš ko da sam tražio da mi se to moje pisanje potvrdi i opravda, nađoh jedan izvještaj od glavne institucije u BiH, Centralne banke, o dospjeću stranog novca u BiH od strane dijaspore. Koliko su se od prispjele količine ogrebale pojedine "zvanične institucije" a posebno sa računa prošlogodišnjih poplava, to ja ne znam.

    Dakle, evo vam da vidite koja količina novca dolazi u kafanske bašte i bijesne automobile i za mobilne telefone, o kojima sam slušao priču mog taksiste:

    SARAJEVO - Građani Bosne i Hercegovine koji žive širom svijeta svojim porodicama i prijateljima u državi od 1998. do ove godine poslali su oko 35 milijardi KM.

    Prema podacima Centralne banke, BH dijaspora je u domovinu 1998. godine poslala 2,013 milijardi KM, 1999. 2,017 milijardi, 2000. 2,016 milijardi, 2001. 2,007 milijardi, 2002. 1,966 milijardi, 2003. 1,973 milijardi, 2004. 2,317 milijardi, 2005. 2,318 milijardi, dok je 2006. godine poslano 2,468 milijardi KM, prenosi agencija Anadolija.

    Prema podacima Centralne banke BiH (CB), koja je o ovim doznakama vodila evidenciju upravo od 1998. godine, najveća doznaka zabilježena je 2007. godine kada je na račune građana uplaćeno 2, 770 milijardi KM, a najmanje novca od dijaspore stiglo je 2002. godine i to 1,966 milijardi KM.

    Isti izvor pokazuje da je 2008. godine iz dijaspore u BiH poslano 2,522 milijardi KM, a naredne godine 2,010 milijardi KM, 2010. 1,984 milijardi, 2011. 2,008 milijardi, 2012. 2,093 milijardi, 2013. 2,145 milijardi KM i 2014. godine kada je poslano 2,275 milijardi KM.

    Tokom prva tri mjeseca ove godine doznake bh. građana koji žive i rade u inostranstvu iznosile su 493, 6 miliona KM, što je za 17, 6 miliona više u odnosu na isti period 2014. godine.
    Skoro svake godine bh. dijaspora je u domovinu slala preko dvije milijarde KM.

    Stručnjaci smatraju da je novac koji bh. dijaspora šalje na račune građana veoma važan za cjelokupni ekonomski sistem BiH jer to čini vrlo važan dio bruto društvenog proizvoda (BDP) zemlje. Prema procjenama Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH), širom svijeta živi više od 1, 3 miliona građana porijeklom iz BiH, a podaci drugih institucija govore da izvan ove balkanske zemlje živi 1,5 do 2 miliona ljudi. BiH trenutno ima oko 4 miliona stanovnika, što znači da svaki treći Bosanac i Hercegovac živi u inostranstvu. Većinu bosanskohercegovačke dijaspore čine osobe koje su izbjegle ili su protjerane iz svojih domova tokom rata od 1992. do 1995. godine.

    U Njemačkoj trenutno živi oko 180.000 državljana BiH, u SAD-u 145.000, Austriji 90.000, Švedskoj 54.000, Turskoj 45.000, Švicarskoj 40.000, Australiji 35.000, Kanadi 30. 000.
    republika_srpska - 93845 - 18.10.2015 : Stari - best (0)

    Ludilo u Bosni, pa i u Republici Srpskoj


    znam da smo ovce, ali ne znam ko su nam "čobani naredbodavci" jer ih ima mnogo br>
    Dragi druže Milenko,

    U zadnje vrijeme objavio si par članaka, među kojima jedan i pod brojem 93831 od 16. 10. 2015. koji u potpunosti javno podržavam. Ali to smo samo nas dvojica koji tako mislimo. Aferim ti!

    Ali pročitah ja i tvoj članak pod brojem 93791 od 9. 10. 2015. u kome iznosiš svoje viđenje i mišljenje o stanju u RS. Jeste da si malo opravdao sa gore navedenim člankom, ali ovaj 93791 nešto drugo govori, pa mi je zapela jedna tvoja izrečena misao u ovom navedenom članku:

    "Da li je kod nas problem što to 99% građana nikad nije imala u rukama, pa svoje političke stavove formiraju putem sredstava informisanja i izjava političara."

    Ja ne znam iz kojih se Ti sredstavav - izvora snabdjevaš sa novostima/vijestima, ali ima druže Milenko i onih koji nemaju mogućnosti da se na ovaj ili sličan način snabdjevaju vijestima, kao recimo, Ti i ja. Oni jedino mogu saznati vijesti od komšije, prijatelja ili da odlaze na neko brdo i da se dovikuju, pitajući šta ima novog u određenom mjestu (gradu ili selu). Međutim, reče Ti da neki koriste dnevnu štampu i druga sredstva informisanja i to prihvataju kao novo za gotovo, kao činjenicu.

    To što se desilo u Doboju u vezi "Zajednice turskih opština", to sam brate gledao i na TV i čitao u novinama. Nije mi mogao niko drugi reći nego novinar iz Doboja. Dakle, istina je.

    Ti u istom tom svom članku navodiš i to, da mnogi nisu pročitali ni Ustav a ni Dejtonski ugovor/sporazum. Moguće je i ja vjerujem da je to tako, kako navodiš u članku, ali u vrijeme donošenja tog ugovora mnogi su u bezglavlju odlazili u nepoznato i nije im bilo ni do čega, a kamoli do teksta Dejtonskog sporazuma.

    Da li ćeš mi druže Milenko vjerovati da sam ja u proljeće 1996. godine u jednom gradu u Srbiji, imao u rukama odštampani tekst, Dejtonski ugovor/sporazum, koji je bio odštampan na jednom većem listu (kao manja geografska karta), pa se presavijao i dobije se kao jedan mali džepni priručnik. Ovo nije hvalisanje, već istina. Međutim, taj Dejtonski ugovor/sporazum možete naći i na ovim sredstvima informisanja isto kao i Ustav (bilo BiH ili RS) i možete pročitati.

    Govoriš o poziciji i opoziciji.

    O poziciji i opoziciji ja ne bih mogao reći ništa novo, jer svi smo svjedoci događaja u poslednje vrijeme ali zar nam druže Milenko treba neko da tumači sadašnje stanje i podjelu na istočni i zapadni dio RS, a da vi (Doboj) tu u sredini RS ili BiH, ostajete kao siročad. To vidimo svi pa čak i slijepi. Ne provociram te druže Milenko ništa, iako si, i to vrlo dobro opisao šta je dužnost pozicije i opozicije, samo što si malkice "eskivirao" za opoziciju. Zbog toga ste (Doboj) i pripojeni "Zajednici turskuh opština."

    Moje mišljenje je da institucija Predsjednika Republike (bez obzira ko je na toj funkciji), ne bi trebala da izlazi iz okvira Ustavne nadležnosti koja mu je data. Pozicija RS mora slušati glas naroda, a predstavnici u Zajedničkim organima (bez obzira da li je pozicija ili opozicija), moraju da slušaju i poštuju odluke Narodne skupštine RS. Opozicija pored glasa naroda mora da sluša i glas Narodne skupštine RS. I jedni i drugi u Zajedničkim organima BiH, ne smiju predstavljati svoje, ni SNSD ni SDS a ni PDP partije. Ako to nije, onda ti predstavnici moraju krivično da odgovaraju pred sudom RS. Tamo moraju biti jedinstveni predstavnici RS, a ne kao sada. I zato ostajem kod mog obraćanja gospodinu Milomiru Savčiću, a evo zašto:

    Prije izvjesnog vremena, poslao sam na ovaj forum jedan od mojih tekstova u kome sam naveo nekliko činjenica, a evo kako koji dan protiče, činjenice se umnožavaju baš kao kad morske kornjače istresu jaja iz svoje utorbe, pa se izrodi još koliko hoćeš, a ima i video snimaka. Jer sve do sada trudio sam se da iznosim istinu, iako sam ribolovac.

    Međutim, da bi uvezali moje ranije izrečene riječi o sadašnjoj situaciji u RS, predlažem vam da pronađete na ovom forumu članak pod brojem 91897 od 22. 12. 2014, pa onda nadovežite ove koji vam nudim.
    Ako tada nisam bio u pravu, evo vam ponovo nekih dokaza:

    Zar je moguće da ovakav čovjek bude na čelu Ministarstva sigurnosti, jedne odgovorne institucije u državi (istina koje više i nema)?

    Ja ne želim da vrijeđam baš nikoga, a pogotovo ne one koji su završili visoke škole, na osnovu kojih ja smatram prije svega da su koliko toliko kultuni u obraćanju i ponašanju sa sagovornicima bez obzira ko se nalazi s druge strane, ali dragi druže Milenko, ovaj je po meni za ministra ministarstva sigurnosti svoje avlije.

    Onda Te molim da kažeš, zašto za "gospodina" Radišića nije izdata potjernica? Zašto, zašto mnogo čega nije urađeno? I zbog toga sam se obratio gospodinu Milomiru Savčiću: Da se ujedinimo!

    Pozdravljam Te druže Milenko.
    bosna_komentari - 93787 - 09.10.2015 : Stari - best (0)

    Žao mi je al' ničija nije gorjela do zore


    Koliko su koji građani BiH izišli iz rata zaslužni, sada se vide njihove zasluge"

    Kako su u Sarajevu i Banja Luci, tako i u Bijeljini, iznikle gradske vile

    Priča o mom poznaniku i "Crnoj Ilidži", nije jedna jedina koju sam zabilježio u zavičaju. Ima ih još dosta.

    U nedostatku jednog djela zdravstvenog pomagala, koje mi je bilo potrebno da pronađem u zavičaju (jer je jeftiniji), jedan me poznanik uputi u jednu polikliniku na Otoci. Iskren da budem, nisam a i sad ne znam kako se zove ta poliklinika.

    Iako imam vozačku dozvolu (koja još važi) nisam želio da se upuštam u uzimanje auta iz rent-a-car-a. Nisam zbog "glavobolje". Ima javnog prevoza koliko hoćeš, pa izvoli. Plati pa se vozi. Tako sam uradio i ovog puta.

    Na Taksi stajalištu preko puta Skenderije, pitam jednog taksistu za polikliniku na Otoci.

  • "Izvolite gospodine uđite, ja ću vas odvesti gdje treba." - sjedoh na zadnje sjedište i vozač me dovuče do zgrade gdje je poliklinika. Reče mi da je ulaz u polikliniku sa druge strane, od Miljacke. Platih taksisti koliko sam trebao i odem u polikliniku. Nađoh što sam tražio. Odatle odem prema raskršću na Dolac Malti, jer mi je blizo i tu ću prije naći taksistu. Naiđe jedan i na moj znak stade pored mene. Po običaju ponovo sjedam na zadnje sjedište, pa vozač malo, malo, pa gleda u svoj unutrašnji retrovizor. Jer postajem sumnjiv. Idući prema Marijin dvoru gledam visoke građevine s lijeve i desne strane, koje se prosto utrkuju koja će biti visočija. Na Marijin dvoru jedna odmah iza zgrade "zajedničkih" organa BiH (nekadašnjeg Izvršnog vijeće). Izdigla se gotovo veća od zgrade "zajedničkih službi", ali s tom razlikom što je nova zgrada malo uvrnuta (istina je), a na zapadnoj fasadi zgrade stoji veoma veliki monitor. Gužva na ulici od mnogobrojnih vozila, a na pojedinim mjestima, na trotoarima parkirališta, pa pješaci silaze na kolovoznu traku da bi mogli proći. Gledam i čudim se neredu u gradu o kome se sarajevski novinari ubiše dokazivajući kako je Sarajevo svjetski grad sa "kulturnim" bogatstvom. Ali gledam i u građevinu ispred sebe i pitam se ko napravi takvu zgradu u centru Sarajeva, jer na suprotnoj strani u blizini Željezničke stanice, izdigo se uvrnuti turanj od poznatog vlasnika D. Avaza, pa upitah vozača:

  • "Boga ti mladiću, čija li je ovo zgrada gdje je monitor?"
  • "Bakirova, reče mi vozač."
  • "Kojeg Bakira?" - pitam ja.
  • "Ne znaš Bakira?"
  • "Pa ima Bakira koliko hoćeš!" - odgovaram ja vozaču.
  • "Ma gdje ti čovječe živiš?" - pita on mene?
  • "Ma nisam ti ja odavle" - rekoh malo podrugljivo, dajući mu do znanja da sam seljak (i jesam) i toga se ne stidim.
  • "Ma onog Alijnog, jebem mu..." (opsova nešto nedolično (a možda njemu i dolikuje), pa nastavi da mi objašnjava. "Ima on bolan još koliko hoćeš. Ima, BBI banku, pa ovo pa ono i sve mu živo psuje, a oca mu najviše."

    Čini mi se da nema kletve koju nije pomenuo i uputio tom njihovom Bakiru. Ćutim i slušam momka koji pričajući i psujući stigosmo do odredišta. Platih i nastavim dalje. Dođoh u moje odredište gdje mi je supruga ostala sa svojom sestrom.

  • Čim uđoh žena me dočeka sa pitanjem :
  • "Jesi li našao to što nam treba?"
  • "Jesam!" - rekoh.

  • "Slušaj, trebao bi ti sada otići kod jedne žene "travarke" da mi kupiš jedan prirodni lijek!" - govori mi ona.
  • "Kakav bolan lijek i kod koje "travarke"? Znaš da si alergična na sve biljke i sad hoćeš da te dokrajče?

  • "Idi ti kupi mi, a ja ću da vidim šta će biti."

    Poslije ove ženine "naredbe", nazovem taksistu koga sam još ranije upoznao (jer mu je stric radio u mojoj radnoj jedinici), da dođe kod nas. Ubrzo momak dođe. Sjedoh a on me priupita:

  • "Gdje idemo, Stari?"

  • Rekoh mu da idemo kod "travarke" Borke. Krenusmo prema Ilijašu.
  • "Znam ti ja tu "travarku"" - govori mi vozač. "Nije ona obična travarka, ona je ozbiljna žena, diplomirani Biolog i ima još jedno stručno zvanje ali ne znam koje. To je veoma školovana žena."

    Reče mi i prezime njeno, ma to ti je bolan Borka Maksimović. Kad mi reče prezime, ja se prisjeti jedne njene javne posleratne priče (ali o tome drugi put). Sada ću o onom što ima veze sa ovim naslovom.

    Po obavljenom poslu vratimo se nazad i sad udarimo priču o stanju u BiH. Rekoh mu da ljudi kukaju na sav glas da nemaju posla, da su nezaposleni, da nemaju od čega živjeti, a ja gledam pune kafanske bašte mladih sa mobilnim telefonima što čeprkaju po njima, voze se bijesni automobili i pune ulice dnevnih šetača.

  • "Ma nije to baš tako Stari, govori mi moj vozač. To su oni koji žive na račun dijaspore koja na kukanje ovih iz kafanskih bašta i bjesnih automobila da ništa ne rade i da nemaju od čega živjeti, pa se dijaspora "sažalila" te im šalje evre i dolare. Ali čuo sam jednog čovjeka koji živi i radi vani i koji je bio ovde i vidio ovo o čemu mi govoriš, pa je ogorčen na laži koje šalju prema dijaspori. Kaže da će uticati da se više ne šalju pare za ove neradnike. Stanje je ovde kriminalno. Nema nikakvih zakona i svi rade ono što hoće, ali da znaš Stari i ovde će se desiti Libija i Gadafi. Ne znam hoćeš li ti dočekati, ali da znaš neće biti dobro. Ono što ovi iz Sarajeva laju na Dodika, a on na njih, da znaš sav kriminal ide preko njih u međusobnim napadima i dogovoru. Ali šta ćeš kad smo mi kao narod glupi. Tako nam i treba. Ti vjerovatno ne znaš šta sve ovaj Alijin Bakir ima, ne samo u Sarajevu i Bosni, već i vani, a tako i Dodik i drugi. I sad se kao normalan čovjek (ako sam normalan) pitam, kako to da svi optužuju Bakira, Dodika i druge, a na svakim narednim izborima ponovo glasaju za te iste na koje bacaju drvlje i kamenje?"
  • bosna_danas - 93777 - 07.10.2015 : Stari - best (1)

    Strah me je, jer je Ilidža sva u crnom


    U mom zadnjem članku nisam mogao da opišem sve moje utiske iz zavičaja, iako sam zapisivao svako sledeće jutro sve što se dešavalo u proteklom danu. Ovog puta moram da iznesem jedan koji sam imao sa jednim poznanikom, mlađim čovjekom, muslimanom, inače rođenim u Srbiji. Koliko znam da je školovan, visoko obrazovan čovjek i zaista po mom uvjerenju razuman čovjek. Vrlo je prepoznatljiv po svom odnosu prema pridošlom stanovništvu (iako je i on "došlo" od prije rata), njemu ipak nešto smeta u sredini u kojoj živi, a naročito o ovom pridošlom tamnom i crnom vilajetu sa "dalekog" istoka.

    Moli me poznanik da idem kod njega u stan, da malo popričamo, jer biće da ne treba da stoji u društvu da drugom vjerom (tako sam čuo od jednog mog poznanika), da muslimani ne trebaju da se na ulici druže sa Srbima. Uz malo nećkanja, pristadoh da pođem s njim. U stanu supruga i dvoje djece. Odmah me nude sa kafom i pićem, ali ja odbijam.

  • "Hoćeš i nema priče, govori mi poznanik."

    Donese pivo i to Karlovačko i uz pivo počeše obostrana pitanja o porodici mojoj i njegovoj. Rekoh mu sve što ga je interesovalo, a onda i ja njega upitah:

  • "Kako vam je ovde i kakvo je stanje, ima li posla?"

  • "Nikakvog posla nema ako nisi u nekoj partiji, a ovi što su na vlasti pokradoše sve živo. Ali pored toga, ja sam veoma zabrinut zbog najezde ovih Arapa. Oni će zavladati Bosnom. Evo ovde u Vogošći mogao si vidjeti nekoliko pokrivenih žena, a one nisu same, imaju muževe i djecu. Ima ih priličan broj u Vogošći, ali kad bi otišao na Ilidžu, video bi da je Ilidža sva u crnom. Sva je pocrnula od Arapa." - govori mi moj poznanik.

    Iako sam upoznat, pa čak se i susretao s tim njegovim predočenjem, ja se oglasih, pa ga kao i upitah:

  • "Ko bi rekao da će do toga doći, rekoh mom poznaniku? Ali...

    Jutros nađe jedan članak koji upravo potvrđuje navode ovog mog poznanika i evo želim i vama da ih dokučim kao prilog ovom što napisah. Zbog ne mogućnosti da postavim ovaj članak na forum, odgodio sam za kasnije, ali kasnije nađoh još jedan dodatak. Na žalost, ni u jednom članku ne piše da je imovina koja se naveliko prodaje i kupuje, čija, nego srpska.

    Evo isječaka:

    U toku rasprodaja BiH, Arapi ne pitaju za cijenu (Preuzeto od Radio Slobodna Evropa i SRNA 6/7-10-2015)

    "Arapi ne biraju- Bogati arapski turisti vide BiH kao privlačnu destinaciju da ostave svoj novac, ali poslednjih nekoliko godina pronašli su način i da se trajno nastane u BiH kupivši (kupujući) ogromne površine zemljišta bilo da je riječ o poljoprivrednom zemljištu ili o lokaciji koja se nalazi daleko od grada, a ne interesuje ih ni u kojem dijelu BiH. Najviše im prija okolina Sarajeva, gdje su pokupovali imanja na području Ilidže, Hadžića, Vogošće, Srednjeg, a ne smeta im ni srednja Bosna, kao ni područje Hercegovine, navodi se u gore navedenoj štampi i radiju."

    Drugi dio članka je ovaj naredni:

    Ujedinjeni bosanski emirati
    Na mjestima gdje je najatraktivnije za kupovinu imovine, arapski je postao drugi jezik.

    Uz huk Bosne koja izvire podno Igmana, i dječije graje na ćilimčićima na sarajevskom izletištu Vrelo Bosne, sjede muškarci i žene umotane bezbeli u crno, očito se vidi da su arapskog porijekla. Oduševljenje često podjele i na društvenim mrežama sa svojim sunarodnicima, predstavljajući ovo mjesto kao jedan od bisera u BiH. Ne može se čuti naš jezik već arapski.
  • republika_srpska - 93763 - 04.10.2015 : Stari - best (2)

    Za 'velike zasluge' prvih poslanika i vile u Beogradu


    Ni sam ne znam koliko već dugo listam dnevnu štampu, slušam radio i gledam TV iz Republike Srpske. Ne mogu čudu da se načudim tome, kako su dvije TV kuće (na žalost obe srpske), toliko razjedinjene, da je za ne povjerovati. Svojim djelovanje (i jedna i druga) razjedinjuju i nas Srbe do te mjere, da se gotovo potučemo između sebe. Bože, pa jesmo li to mi poludili? I dok se tako vrši srpska svađa i razdvajanja, na drugoj strani prave se planovi da se nemilice krade, uzima na "zakonski" način. A na trećoj strani prave. se planovi za naše uništenje. Zar treba da vam iznosim riječi koji je ovih dana izgovorio "visoki predstavnik" u BiH: "Imate pravo govora, ali ne i na referendum".

    Još malo pa će nam taj isti predstavnik reći i: "Imate pravo da gledate, ali ne smijete disati!"

    Ali neću sada o "Visokom predstavniku" već o nama, o nama razjedinjenim. Zašto?

    Štampa je štampa, ali kad čuješ iskaz uživo putem video snimka i živog svjedoka, ljudi koji su vidjeli svojim očima "zasluge" poslanika Prvog saziva NS RS ili bolje reći "odlikovanja" iz rata koja su zaradili, kod onih koji bi trebali da se bore protiv takvih odlikovanja i nagrada, onda je to strašno, nešto što ubija ljudsko dostojanstvo. Dostojanstvo onih koji ostadoše u crnoj zemlji, onih koji izgubiše djelove svoga tijela, dostojanstvo svih boraca RS.

    Ove godine bio sam u zavičaju. Dođoh prvo u Sarajevo, pa onda nakon kratkog vremena odoh i u druga mjesta bivše nam Juge. Bio sam i u Srbiji i nekim njenim gradovima. Tamo bezbeli prvo dođoh u Beograd, pa onda dalje gdje si naumio. (O Beogradu zbog imigranata, drugom prilikom). Ne znam da li se to dešava drugima kao meni da, gdje god dođeš sretneš nekog poznatog, prijatelja ili druga, radnog ili ratnog kolegu. Ako se upustiš u razgovor sa njima, saznaćeš da svugdje ima nas izbjeglica, a u Srbiji najviše iz Hrvatske, iz Srpske Krajine.

    Meni se stvarno desilo da sam prilikom mog boravka u zavičaju, sretao nekoliko mojih drugova i prijatelja. Svaki od njih je imao svoju priču i žal za proteklim prijeratnim periodom i tužno pričao. Uglavnom su uzroci takvih priča bila sadašnja dešavanja u RS. Moji prijatelji su mi sa ogorčenjem pričali. Posebno su bile priče onih kojima su članovi porodice izginuli u poslednjem ratu.

    Ako je tačno, a tačno je da je 20 hiljada srpskih boraca izginulo u poslednjem ratu, onda se može predpostaviti koliko je članova njihovih porodica ostalo nezbrinutih u tuzi i neimaštini. O tome se svakodnevno priča ali ne i tamo gdje bi trebalo, ali...

    Jedan moj veliki prijatelj, prijeratni radni i ratni kolega, borac prve kategorije pa još i ranjavan, čiji sam svjedok/očevidac bio (iako mlađi skoro pa dvadesetak godina), čuvši da sam stigao u zavičaj i saznavši gdje se nalazim, nazvao me i tražio da obavezno dođem kod njega kući, da vidim gdje on živi sa porodicom.

  • "Dođi da mi vidiš porodicu i kuću što sam napravio. Nemoj slučajno da odeš nazad, a da mi ne dođeš."

  • "Ne znam koliko ću imati vremena, ali potrudiću se da te posjetim." - odgovorih mu.

  • "Slušaj, samo ti meni javi kad budeš imao slobodno vrijeme, poslaću sina da dođe s autom po tebe. Nemoj ništa da mi pričaš i da me odbijaš. Obavezno da me pozoveš kad budeš slobodan i sin će doći po tebe!" - reče mi kolega.

  • "Dobro, javiću ti." - rekoh mu.

    Nakon izvjesnog vremena (po mojoj ustaljenoj navici), ja se spremim i krenem sa drugim, javnim prevoznim sredstvom, ne govoreći mom prijatelju da dolazim. Kada sam nakon dva sata bio u njegovom mjestu boravka, ja ga nazovem, da ga upitam za ulicu u kojoj stanuje, kako bih uzeo taksi. br>
  • "Gdje si?" - pita me on.

    Objasnih mu gdje sam, a on udario psovke:

  • "Zašto si to uradio?"

    I kao po običaju kad se sretneš s prijateljima i poznanicima, onda počnu pitanja i priče iz proteklog i sadašnjeg života svih nas poznanika i prijatelja. Gdje smo, šta smo i kako smo?

    Moj prijatelj stvarno napravio kuću, ne veliku, iako ima dva sina (jedan već oženjen i živi sa njima), ali je kuća funkcionalna i totalno iskorištena. Mogao je i veću da napravi, jer je imao stan u Sarajevu i vikendicu na području Rajlovca-Reljeva sa hiljadu kvadrata zemljišta, a u Vogošći je imao i očev stan. Svu tu svoju imovinu je prodao, pa napravio ovo što sada ima.

    Po mom dolasku započe priča u vezi zdravlja, te životu, kako ranijem tako i sadašnjem. Kad me je ispitao o svemu, onda on meni poče svoju priču:

    Znaš li da je umro ovaj pa onaj i tako redom nabroja mi desetak naših poznanika i radnih kolega. Među njima ima i starijih, ali kada mi nabroji četvoricu mlađih, to je bilo iznenađenje za mene. Umiru ljudi od bijede, govori mi moj domaćin. I oni koji su se vratili na svoju imovinu, moraju sada ponovo odlaziti zbog školovanja svoje djece. Kremeš je postalo prestižno naselje novih stanovnika, među kojima ima i onih iz arapskih zemalja. Ima ih bolan svugdje i po RS. Ovo je ludilo ovde, govori mi kolega.

  • "Išao sam ti ja prošle godine u Beograd na sahranu jedne žene koja je rod mom pašanogu/badži."

    Poče novu priču moj prijatelj i radni kolega, sada domaćin i penzioner:

  • "Kada smo se vraćali sa groblja išao sam s jednim mlađim čovjekom, Beograđaninom, koji me je upoznavao sa djelom grada kroz koji smo prolazili. Kada smo prolazili pored jedne veće lijepo izgrađene kuće, ovaj mladić me upita:

  • "Da li znaš prika čija je ovo kuća?"
  • "Kako ću ti ja bolan znati kad ne živim ovde u Beogradu. Ja ti dođem u Beograd možda svakih desetak godina" - rekoh mu.
  • "E, sad ćeš vidjeti čija je kad vlasnik iziđe iz kuće!" - reče mi mladić, Beograđanin.

    Mene sve ovo jako zainteresova. Baš ko da je pozvan da ga vidimo, iz kuće izađe niko drugi već Mirko Šarović. Ja zabezeknuo.

  • "Nije to ništa. Ima on još jednu!" - govori mi taj Beograđanin.

    Nakon toga mi pokaza i drugu Šarovićevu kuću, koja je odmah tu do ove koju vidjeh, ali je nešto manja.

  • "E, da vidiš moj prijatelju, ovde ti je jedno veliko naselje čelnika iz Republike Srpske." - govori mi on.

    Slušajući priču mog radnog i ratnog kolege i kad se doda ovaj isječak iz štampe o Dodiku i njegovim pomagačima, šta tu treba reći? Evo isječka iz štampe:

    "Bio sam svjedok afere kada je Dodik kao muva bez glave hodao po Vladi Republike Srpske i galamio: "Meni da oduzmu šleper, ja sam poslanik. A u Doboju su mu oduzeti šleperi cigareta i general Mladić je odmah te cigarete podijelio borcima. Vlada je tada trebala da uhapsi Dodika, ali ga je zaštitio Momčilo Krajišnik, riječima da ne treba da se hapse srpski poslanici", rekao je Milinić.

    Banjalučko pravosuđe je odbilo moje svjedočenje, kaže Milinić. On ukazuje da je promjenom vlasti na nivou BiH, došlo do promjene i u Sudu i Tužilaštvu BiH tako da su oni otvoreni za nove dokaze. Milinić tvrdi da je spreman da se suoči sa Dodikom.

  • "Ja njega zovem i kažem mu da ima dva izlaza - ili da podnese ostavku ili da ide sa mnom na poligraf, ali opet će Dodik morati da podnese ostavku", kaže Milinić.

    Čitajući ove navode u štampi i slušajući prijatelja, sada mog domaćina i njegove utiske sa sahrane u Beogradu, ja se pitam kao što se mnogi pitaju: Koliko i kako su oni koji se pozivaju na Prve poslanike "zaradili" ili bolje rečeno "uzeli" toliko novca u toku rata i na koji način? To treba da ispita Boračka organizacija RS a ne podmićeni sudovi iz Banje Luke i Bijeljine. Koliko je poslanika iz Prvog, a kasnije i iz narednih saziva kupilo i kupuje stanove i kuće u elitnim naseljima glavnog grada Srbije, to mi "mali" ne znamo, a moramo saznati. Kako?

    Druže generale Milomire Savčiću,
    Budi uvjeren da smo mi borci, invalidi i porodice poginulih uz Tebe. Tvoje je da nas prvo ujediniš i onda vodiš u borbu protiv kriminala. Da djeluješ s nama u zaštiti onih koji su s Tobom krvarili tokom rata od Trebinja do Novog grada (B. Novog). Da porodice poginulih, čiji su članovi i živote svoje dali za Republiku Srpsku izvedeš iz ruba srama od ovodanašnje vlasti. Da uz pomoć nadležnih i drugih organa iz Republike Srbije dođeš do podataka o vilama i kriminalu koji je bio i koji se i danas čini u Republici Srpskoj. Formirajte inspekciju od provjerenih boraca i neka ona, inspekcija to ispita. Vi ste druže generale skoro u Narodnoj Skupštini napravili jedan mali, ali vrlo odlučan, istup u odbrani boraca i njihovih prava, i dali upozorenje poslanicima u sprečavanju nastavka legalnog kriminala u RS. Sprečavanja kriminala od onih koji se ubiše dokazivajući ko je veći patriota, poginuli i preživjeli borci, mi bijednici ili oni koji po Beogradu napraviše naselje za svoja buduća pokolenja i kojima sada nedostaje još da bi uzeli od nas sirotinje. Ne zaboravite da smo mi borci i porodice poginulih uz Tebe. Tvoje je da nas ujediniš i onda povedeš.

    Želim Ti druže generale sreću i uspjeh u ostvarivanju bolje budućnosti za srpske borce i narod u RS.

    Посланици у првом сазиву Народне скупштине Републике Српске. (možete naći na Vikipediji)
  • srpska - 93735 - 28.09.2015 : Stari stariŽgmail.com - best (1)

    Dodikove malverzacije u Republici Srpskoj



    NIKAD VIŠE U RODNO MJESTO.. . ?

    NAS I RUSA 300 MILIONA, ILI KAKO JE OPLJAČKAN UGLJEVIK?

    Slučajno sam tražio neke članke na ovom forumu, tako da sam naišao na nekoliko članaka koji govore o ekonomskom i socijalnom stanju u našoj RS. Posebno mi je bio upečatljiv jedan najnoviji članak koji me je podsjetio na pjesmu poznatog narodnog pjevača Zorana Kalezića:

  • "Vratiću se majko, al ne znam kada, vratiću se majko ali njoj nikada"

    Jedan dio riječi iz te pjesme, "ali na Sokolac nikada" nastao je nakon posjete svome rodnom mjestu, našeg i vašeg urednika ovog foruma.

    Listajući dnevnu štampu iz RS, Federacije i Srbije dođoh i do nekih informacija na koje sam se zgrozio. Bože, pitao sam se, da li mi građani imamo oči i vidimo, da li imamo pameti?

    Ja ne želim da budem savjetnik i djelilac pameti nikome, ali evo da vam ponudim nešto, od čega ovih dana počinje da se trese i crna zemlja. Vidjet ćete koje se kolo vodi, ko u kolu igra i ko su kolovođe. Ako se prisjetite dosadašnjeg djelovanja i izjava i obećanja najodgovornijih u RS, u vezi energije i otvaranje fabrika, i hvalisanja za otvaranje radnih mjesta, od Trebinja preko Romanije, Zvornika, Bijeljine, Doboja, pa sve do Novog Grada u kojima su bila industrijiska preduzeća, bilo koje vrste (a sada ih nema) i drugih obećanja koja nisu i nikad neće biti ostvarena, vidjet ćete sada zbog čega je to tako.

    Molim moderatora da odabere i omogući nama posjetiocima ovog sajta da se upoznamo malo bolje, pa neka posjetioci ovog sajta (oni koji podržavaju na jednoj strani Dodika a na drugoj Bosića i kompaniju) i neka kažu svoje mišljenje i upoznaju borce koji tumaraju od nemila do nedraga po RS. Jesmo li se četiri godine borili da nam ovi sada ovako uzvraćaju? Da li na osnovu ovih izvještaja sada treba da budemo jedinstveni ili rasuti? I nije ni čudo što je autor pomenutog članka rekao: "nikad više u rodno mjesto".



    http://www.telegraf.rs/vesti/1770006-bosnu-trese-zlatna-groznica-sokantno-svedocenje-bivseg-ambasadora-o-miloradu-dodiku-video

    http://www. politickimeridijan. com/?p=5714
    http://www. ekapija. com/website/bih/page/889200/Du%C5%A1ko-Perovi%C4%87-%C5%A1ef-Predstavni%C5%A1tva-RS-u-Moskvi-Ugro%C5%BEena-gradnja-TE-Ugljevik

    Gordan Milinić, bivši ambasador BiH u Rusiji

    (VIDEO) ŠOKANTNO SVJEDOČENJE BIVŠEG AMBASADORA: "Dodik je rekao da će zlato pokloniti svome unuku"!
    Objavljeno: 26. 09. 2015 - 09:03 Novosti

    Foto: Screenshot Youtube (Gordan Milinić: Tvrdi da je očevidac mutnih poslova vrha RS-a)

    Iako je banjalučki Osnovni sud odbio da sasluša svjedoke koje je pozvao lider SDS-a Mladen Bosić, kako bi razotkrio kriminal Milorada Dodika, neki od tih svjedoka spremni su da javnosti kažu šta znaju, izvještava BN TV. "Mislili su da ću, kao i mnogi drugi, preći u redove SNSD-a kada su došli na vlast, pa su pred mojim očima radili mnoge mutne radnje", kazao je za BN televiziju Gordan Milinić, bivši ambasador BiH u Rusiji, i nekadašnji šef Predstavništva Republike Srpske u Moskvi. On je dodao da se ne boji javno reći sve što zna. "Nisam se prodao i ne bojim se da javno kažem šta su radili. Pred mojim očima tadašnjem premijeru Miloradu Dodiku jedan ruski biznismen uručio je lijepo upakovan kilogram zlata. Mislio sam da je to poklon za Republiku Srpsku i da će Dodik to pohraniti u trezor Srpske", kaže Milinić, ali ga je zaprepastila reakcija Milorada Dodika. On je zlato uzeo, zahvalio se i rekao:

  • "Odlično, ovo ću pokloniti svom unuku".

    Kilogram zlata nije izgleda bilo dovoljno, pa taj ruski biznismen nikada nije imao neke velike poslove u RS-u. Kolika je ljudska pohlepa pokazuje i primjer drugog, također ruskog biznismena, koji je želio da kupi UNIS-ovu fabriku u Ramićima kod Banja Luke i "Borju" iz Teslića, ali na sastanku sa tadašnjim premijerom RS-a Miloradom Dodikom ponuđeno mu je učešće u još jednom projektu. "Dodik nas je lijepo primio i saslušao, ali je rekao da ima bolji projekat za tog biznismena koji je htio da ulaže u privredu RS-a. Odveli su nas kod Mileta Radišića u Medicinsku elektroniku", ističe Milinić i kaže da je tada prvi put vidio Radišića te da im je on ispred Medicinske elektronike rekao:

  • "Gledajte ovo zemljište, odavde do hotela Bosna. To je gradska vlada meni i Dodiku stavila na raspolaganje.Ovdje ćemo nas dvojca da gradimo objekat od 200 hiljada kvadrata. Treba nam 200 miliona. Premijer ima pare, dobili smo od Telekoma 22 miliona garancije za početak, a kasnije će biti još. "

    Napravljena ulaznica

    Gordan Milinić tvrdi da je Mile Radišić tražio od ruskog biznismena da uloži unaprijed 10 miliona u projekat, a kad uloži tih 10 miliona može da radi u Republici Srpskoj šta hoće. Rus međutim nije bio voljan da ulaže na neviđeno u projekat, koji je danas poznat kao afera "Picin park". Propali su mu i planovi za UNIS i "Borju" iako je pristao, tvrdi Milinić, da 10 posto svih svojih poslova u RS-u preko firme "Edelweiss Investment" iz Ženeve prepiše na Milorada Dodika, odnosno na njegovog prijatelja Mileta Radišića. "Mile Radišić je otišao u Ženevu, a nakon toga me pozvao u Moskvu da mi javi da je sve potpisano u toj firmi i da se posao sada može normalno raditi. Ulaznica je napravljena, Radišić odnosno Dodik je vlasnik 10 posto svih poslova i nema problema", kaže Milinić, ali dodaje da se sve ubrzo promijenilo. "Kada sam nakon nekog vremena došao u Banja Luku da dogovaram početak ulaganja u privredu Srpske, pozvao me je Mile Radišić i saopštio da je 10 posto malo i da treba dati 15 postoo. Ruski biznismen je odustao od posla i rekao da ne može da sarađuje sa takvim ljudima", kaže Milinić.

    Da je bratska Rusija omiljena zemlja za malverzacije rukovodstva Republike Srpske, pokazuje i primjer prodaje Rafinerije i Naftne industrije Srpske. Milinić tvrdi da privatizacija nije izvšena preko "Zarubežnjefta", firme koja je u vlasništvu ruske države, već je formirano preduzeće "Njeftegazinkor", koje su kasnije kupile razne privatne firme među kojima je i firma još jednog Dodikovog prijatelja "Invest tehnologija" Duška Perovića. Sve su prilike da je za te transakcije poslužio novac od prodaje Telekoma Srpske.

  • "Poslednje informacije koje imam govore da Perović sav novac iz tih poslova prebacuje u Honduras, te da je uzeo državljanstvo Hondurasa", kaže Milinić i tvrdi da su to podaci Državne bezbjednosti Srbije. Pravo lice rukovodstva RS-a upoznali su i predstavnici firme "Iceland Energy Group". U Srpsku su, tvrdi Milinić, došli sa bankarskom garancijom od milijardu eura i bili su zaintresovani za Termoelektranu "Gacko". U to vrijeme već je bio potpisan ugovor sa ČEZ-om, ali im je Milorad Dodik obećao neku drugu elektranu u RS-u, ako mu omoguće susret sa premijerom Islanda. Zatraženo - učinjeno.

    Sastanak je organizovan nakon mjesec, ali je Milinić ostao zabezeknut rezultatom sastanka. "U toku tog sastanka mene je nazvao generalni direktor te kompanije Arni Jensen i rekao:"Gospodine ambasadore ovdje se dešavaju čudne stvari. Sa vašim premijerom je doputovao izvjesni Vlado Delić i dao nam je cjedulju sa brojem žiro-računa na koji treba da uplatimo milion eura za premijera Dodika", kaže Milinić. Dodik je, bar prema tvrdnjama Milinića, ostao bez traženog miliona, a Republika Srpska bez milijarde eura. Milinić tvrdi da je još niz primjera kriminalnih radnju vrha Srpske, ali se mnogi ljudi boje da govore.
    Pozdrav, Stari
  • prepiska - 93707 - 26.09.2015 : Stari - best (1)

    Miš bijeli i još nešto


    Dragi moj prijatelju Željko,

    Kada sam jutros otvorio ovu "našu" stranicu i pročitao Tvoj članak, vjeruj mi da si me dobro nasmijao. Nasmijao si me sa onim "Dobro jutro, Sokolac" i njegovim Bjelim mišom.

    E, upravo sam u tom vremenu bio kod mog velikog prijatelja u blizini Sokoca (na Palama), kada se uživo prikazivala ta emisija. Sreća, pa sam samo malo, i to pri samom kraju gledao i slušao "Tvoga" Bijelog miša.

    Ovim "Tvojim" Bjelim mišom vratio si me u godine mog djetinjstva. Nakon onog, Drugog svjetskog rata, ostavši bez oba svoja roditelja kao dječak od devet godina, krenuo sam u bespuće, pravo u Srbiju. Tamo sam imao strica kod koga sam boravio godinu dana i za to vrijeme završio prvi razred osnovne škole. Zbog Agrarne reforme, koja se trebala sprovesti u tadašnjoj Jugoslaviji i zbog muškog naslednika imovine mojih roditelja, morao sam se vratiti ponovo u svoje selo. Uz mnogo natezanja počela je da radi i seoska Osnovna škola, ali je ona kratko trajala, pa smo mi iz sela morali pješačiti pet-šest kilometara do škole koja se nalazila u gradiću pored najljepše rijeke, Une. Kao i mnoga takva djeca, tako sam i ja bio znatiželjan da vidim i čujem sve što do tada nisam video i čuo. U gradu je bio jedan, e, sad ne znam da li Ciganin ili ne, koji je nosio jednu otvorenu drvenu ladicu vezanu sa nekim kišem i obješena preko jednog njegovog ramena a po ladici njuškario miš. I tako je Cigo sa mišem hodao po gradu pozivajući svoje mušterije. I ja imadoh tada neki dinar i dadoh mu. Miš ko miš, izvuče jedan papirić i ovaj mi pruži da pročitam. Uzeh ja i pročitah, a u papiriću piše:

  • "Živjećeš 81 godinu!".

    E, ako ovo bude istina, Boga mi je već baš blizo.

    U svom drugom članku poslao si mi jednu na(o)pomenu u vezi moje adrese i upute za one kojima nešto treba na ovom sajtu. Sve Tvoje stručne savjete, upute, napomene pa Boga mi i kritike, prihvatio sam i prihvatam prije svega kao putokaze, jer si mi zaista pomogao u mnogo čemu. Sve sam ih deponovao u svoju "biblioteku", pa i ovu koju mi posla sada pod brojem 93697. Pročitavši ovo što mi napisa pod ovim brojem, ja se ubih tražeći da vidim gdje sam to ja napisao "na desnoj strani Najnovije". Morao sam otići u "biblioteku" da tamo vidim. Nisam našao ovaj Tvoj navod. Moja uputa uvaženom Milenku da vidi spisak učesnika-autora i njihov broj članaka glasila je:

  • Ima toga mnogo rečenog od strane boraca na ovom forumu. Pogledaj spisak objavljenih članaka pojedinih autora na lijevoj strano ovog foruma."

    Jedina štamparska greška je u riječi "strano", a trebalo je biti "strain".

    Sve članke koje sam ponudio na ovaj sajt, a ima ih Bogami podosta, premda urednik koliko primjećujem, više ne vodi evidenciju, pa ćeš vidjeti broj. Sve što sam pisao bila je istina, jer sam ih doživljavao."

    Dragi prijatelju Željko,

    Svi oni koji su tražili pomoć od nas učesnika ovog sajta, ako sam nešto znao i mogao pomoći, onda sam davao ovakvo uputstvo:

  • "U gornjem desnom uglu nalazi se jedan pravougaonik u kome upišete ono što tražite i dobićete traženo".

    Molim Te,

    Bez obzira što sam u svom članku dao naslov BORS i GLAD, nije bilo potrebe da ih razdvajaš, jer sada gube smisao rečenog.

    Svako dobro Tebi i porodici i budi pozdravljen iz sunčanog S......
    Stari

    RE: Miš bijeli I ostalo



    Poštovani prijatelju,

    koliko sam ja Tebe shvatio, ti si mene kritikovao što "ne brojim članke" koji izlaze sa lijeve strane na stranici "Najnoviji". Ja sam na to objasnio da se to radi automatski. Ukoliko sam te pogrešno shvatio, ja se izvinjavam.

    Što se "razdvajanja članaka tiče", ja sam tu veoma striktan, I to je jedno od osnovnih pravila ovog foruma: u jednom članku ne možeš pisati o više stvari jer mi to predstavlja problem kod razvrstavanja tekstova. Zbog toga sam I ograničio dužinu postova na 4000 slova.

    Primjedba za tebe: čak iI ovaj članak je trebalo razdvojiti na dva. Prvi dio mi se jako svidio jer mnogo volim te priče iz djetinjstva, pa bih ga rado stavio na stranicu "Spomenar" gdje se nalaze samo najljepše priče. Međutim, zbog ovog drugog dijela, nemam blage veze gdje da ga stavim.

    Pozdrav,
    Željko
  • republika_srpska - 93695 - 25.09.2015 : Stari - best (2)

    RE: Glad


    Počitah članak "GLAD" koji u uvodu kaže:

    "Zašto sam protiv davanja mjesečnih primanja poslanicima prvog saziva NSRS?"

    Autor ovog članka je na najljepši mogućI način, i iz duše opisao svoje ranjavanje i odnos prema njemu i ostalim ranjenicima, ali i porodicama do tada poginulih boraca na području Sarajevsko-romanijskog regiona, od onih koji su tada bili u višoj i vrhovnoj vlasti.

    Šta reći nego ono što je autor već rekao u pomenutom članku? Ima toga mnogo rečenog od strane boraca na ovom forumu. Pogledaj spisak objavljenih članaka pojedinih autora na stranici "Najnoviji".Sve članke koje sam ponudio na ovaj sajt, a ima ih Bogami podosta, pa ćeš vidjeti broj učesnika i njihovih članaka. Sve što sam pisao bila je istina, jer sam ih doživljavao. Zato hoću i sada da nešto kažem u prilogu momka iz Hadžića. Ono što je on preskočio da kaže jeste i okretanje vola na ražnju na Palama dok su njihovi borci gubili živote, ostajali bez djelova svoga tijela, gladni i bosi.

    Početkom 1996 godine, u vrijeme iseljavanja sa prostora Sarajevske regije, među kojima su bile opštine Hadžići, Ilidža, Ilijaš i Vogošća, mnogi su odlazili kako su znali u umjeli. Na ovom sajtu je objavljeno I nekoliko video snimaka tog selenja. To je strašno za gledanje, ali je ostala uspomena na "one velike" i na nas male. Kopati grobnice i odnositi svoje mrtve sinove, očeve i muževe, e to je bilo neopisivo strašno gledati, posmatrati, pa i putem video snimaka, a ne uživo.

    Kao i mnogi drugi, tako sam i ja sa suprugom i mrtvim sinom krenuo u bezglavlje, bez cilja, u prazno. Sreća da među neljudima ima i ljudi, pa ponovo sahranismo svoga sina. Došavši u mjesto gdje se sruči masa svijeta bez igdje ičega, lutali smo ko današnji napušteni psi po sarajevskim ulicama. Svako nas je od "domaćih" gledao kao neprijatelja. Zahvaljujući daljoj rodbini moje supruge, koja se u to vrijeme nalazila u Beogradu, a koja je imala svoj stan u Srebrenici, oni su nam ponudili taj stan da uselimo dok se ne snađemo. Kad sam rekao supruzi o ponudi tog stana, ona gotovo da poludi. Morali smo se smjestiti.

    O Srebrenici neću ništa da pišem. Nakon nekoliko mjeseci boravka u "rodbinskom" stanu, izišao sam na ulicu, kako bih saznao o novim stanovnicima tog već izvikanog grada. Sretoh se sa trojicom ljudi od kojih jedan bijaše malo mlađi. Dvojica iz Breze, a mlađi sa područja Ilijaša. Bezbeli, tema nego koja, već ratna. Politika i ponašanje tadašnjih političara prema svom narodu, borbe na Sarajevskom ratištu, pogibije, ranjavanja i na kraju masovno iselenje. Mlađi momak poče priču kako je on u jeku selenja (koje je počelo i prije '96. godine, morao ići da zida i malta jedan objekat na imanju Momčila Krajišnika.

    Sada Dodik nastoji da takvim koji su prognali skoro milion svojih sunarodnika sa vječitog ognjišta, želi da nagradi stalnim primanjima kao "zaslužnim" poslanicima. Koliko se ja sjećam, i Dodik je bio u prvom sazivu Narodne skupštine. Zato podržavam autora članka "GLAD" koji kaže da je protiv naknade onim koji nas rastjeraše sa našeg vječitog ognjišta. Neka ih bude sramota!

    Pozdrav, Stari.
    bors - 93693 - 25.09.2015 : Stari - best (1)

    BORS


    Dragi moj Milenko,

    Svako ima pravo na svoje mišljenje, bar ja tako mislim, pa smatram da to pravo imam i ja...

    Dakle, ja sam na tvoju (koliko sam mogao zaključiti), veliku dozu nezadovoljstva prema BORS-u rekao samo jedan djelić svoga mišljenja. Međutim, ima tu mnogo čega da se kaže i dokaže, ali neka to ostane vama mlađim da istjerate (ako mognete (zbog nejedinstva) istjerati do kraja svu nepravdu prema vama još živim prije svega borcima, porodicama poginulih boraca i borcima invalidima. Meni se primaklo, pa neću doživjeti ili dočekati da vi uradite za sve ono zašto ste se (da ne kažem, i ja) borili i da istrajete i istjerate do kraja. Neće ići lako, moj dragi Milenko, neće.

    Neće jer smo se (da ne kažem neku grdnu i pokvarenu riječ), toliko međusobno razjedinili mi Srbi, kao Amerika i Rusija, jedna prema drugoj.

    Zar treba dragi moj Milenko da ti predočavam sadašnje neke pojave u toj našoj, nazovi je Republici Srpskoj? Ne treba. Ali pođimo prvo od jadnih boraca koji odoše bez povratka u crnu zemlju, a ostaviše svoje najmilije i to na milost i nemilost sadašnjih vodećih ljudi u RS-koj, koji se ubiše dokazivajući ko je veći "patriota" prema "svom" narodu, oni "veliki" ili vi mali. Zar je trebalo da prođe 20 godina od završetka rata, pa da se neko sjeti da te naše hrabre poginule borce sada odlikuju? Nije, moj Milenko, nije.

    Sada se priprema teren za naredne izbore i treba da glasove dobiju oni koji su se prisjetili naših pokojnih boraca, poginulih prije dvadeset i više godina, a da se "Vlasi" (čitaj jadni narod) ne dosjeti, jer vladajuće partije nemaju odakle da plaćaju svoje simpatizere, već uzimaju iz budžeta RS i tako podmićuju nas jadne, ožalošćene, osiromašene i osramoćene.

    Sramota je ovo moj Milenko, velika sramota.

    Ali, da te pitam ko čovjek čovjeka: ko li je kriv za ovakve pojave, za ovako stanje? Mi Milenko, mi nekadašnji borci i saborci.

    Dragi moj Milenko, nemoj shvatiti da je ovo moje kazivanje zlonamjerno prema tebi, jer sam par tvojih (kako si već rekao) tekstova preletio letimično ne ulazeći duboko u suštnu koju navodiš, pa sam zaključio da upravo takvi trebaju u svojoj sredini da pokrenu sve borce da se okupe i stvore jedinstveno "Kozaračko kolo" u kome će igrati svi borci zajedno, jedinstveno.

    Pozdrav,
    Stari
    bors - 93643 - 15.09.2015 : Stari - best (1)

    Stanje u BORS-u


    Gospodine Milenko,

    Samo malo da kažem o tvom tekstu u kome uputi kritiku svim boračkim organizacijama u RS. Ja se ne bih u potpunosti složio sa tvojom osudom. Ne bih jer sam čitao i o vašim događajima u Doboju, o kojima ne bih da pišem. A narodna izreka kaže: "prvo počisti ispred svoje kuće, pa onda idi dalje."

    Zašto ovo govorim? Govorim zbog toga jer ja za sada ne bih optuživao bar kada je u pitanju tek izabrano novo republičko rukovodstvo BORS-a. Ima pomaka i njemu, tom republičkom rukovodstvu treba pomoći sa određenim predlozima koji će biti putokaz u njihovom daljem radu. Po meni, oni prvo moraju biti neovisni od uticaja bilo koje partije, pa i one vladajuće. Ono što treba pod hitno tražiti od naših pravih boraca jeste jedinstvo. Drugo mora se nastaviti revizija u svim opštinskim boračkim organizacijama da se vidi, ko je i koliko vremena bio borac-učesnik u proteklom odbranbenom ratu. Jer ove godine saznao sam nešto o jednom vogošćanskom "borcu učesniku O% vremena" da je ostvario sva najviša prava kao ("borac" po osnovu učešća u mafijaškoj borbi), tako što je dobio sva moguća primanja. Čini mi se da je dobio i besplatno školovanje svoje djece van RS. Kažu da je čak dobio i stan a doživio je saobraćajni udes na relaciji Vogošća-Mokro na osnovu koje je dobio i invalidsku penziju. Na drugoj strani lično znam čovjeka koji je od aprila do kraja rata bio učesnik, a oduzeli su mu sva boračka prava. E, ovo je problem za prave borce i zato treba jedinstvo boraca ali i obavezna revizija.
    prepiska - 92971 - 04.05.2015 : Stari - best (0)

    Hvala ti Momčilo!


    Hvala ti na savjetu, dragi moj Momčilo. Nisam ti ja školovan za računare kao vi mlađi. Dobio sam ja sličan savjet od mog nekadašnjeg komšije, vašeg kolege, al' ne ide. Možda zbog jezika koji je instaliran na kompjuteru? A sigurno, da je zbog mog neznanja. Ne znam samo o kojoj ikonici govoriš? Kakav oblik ima ta ikonica? Rekoh, hvala ti na pomoći i živ bio. Stari.
    rat_sarajevo - 92881 - 23.04.2015 : Stari - best (1)

    RE: Stevan Popov - pilot čuvenog 'Kikaša'


    Ne mogu se sjetiti da li sam već pisao (a imam kod sebe dobar dio materijala zapisanog) baš o "Kikašovom" avionu, ali evo šaljem vam video prilog razgovora hrabrog pilota, kapetana Stevana Popova.



    Ali ovog puta ne mogu da propustim a da ne kažem i ovo:
    Nek je na veliku sramotu onih koji ga proglasiše viškom i otpustiše sa posla. Ali dragi druže Stevane, neka si Ti nama živ i zdrav i velika ti hvala što si spasio ogroman broj Sarajlija, pa i djela moje porodice. Ti si ponos 50 i više hiljada Sarajlija koji Tvojom zaslugom ostadoše živi i zdravi. Ti si naš spasitelj-naš heroj.
    Pozivam one koji mogu doći do njegove e-mail adrese da mu se možemo zahvaliti na njegovoj ljudskoj veličini.
    Stari
    prepiska - 92877 - 23.04.2015 : Stari - best (0)

    Neće biti da znamo svi!


    Gospodine Željko,

    Neće biti da znaju svi kako stoji u vašem odgovru Filipu, za skidanje svojih članaka sa vašeg foruma. Ja sam vama uputio molbu istu kao i Filip, da mi pokažete i omogućiti skidanje jednog broja mojih članaka koje sam postavio na vaš forum, ali od toga do sada nije bilo ništa. Čak sam to pisao i na vaš e-mail.

    Evo ponovo vas molim, da mi omogućite ili pokažete kako da skinem dio mojih tekstova sa vašeg foruma. Mene ne interesuju tuđi članci. Ne morate pokazati na ovom forumu, možete mi pokazati na moj e-mail.
    Pozdrav, Stari.

    RE: Neće biti da znamo svi



    Stari,

    vjerujte mi da ima mnogo onih koji znaju da to urade, naravno oni se malo bolje razumju u kompjutere. Ja za to treba da napravim poseban program koji bi vama pomogao da to radite. Uradicu to čim budem imao malo vremena. Ja ovo nisam zaboravio, ali ja imam toliko posla koji je mnogo važniji za ovaj sajt. Ovaj članak sam obajvio da bih se podsjetio na to.
    politika_srbija - 92683 - 30.03.2015 : Stari - best (2)

    Kad su ljudi ljudi...


    Zasigurno znam da je mnogo čitalaca pročitalo ovaj članak u dnevnoj štampi, u državi u kojoj se desio ovaj veoma lijep i dirljiv trenutak dostojanstva jedne porodice i odgovornog čovjeka sa svojim saradnicima koji su bili spona između dvije porodice. Jedne koja je bila u beznađu i žalosna a sad radosna, i druge koja je sada ostala ožalošćena ali sa velikim ljudskim srcem i čovjekoljubljivosti. Ali ja kao čovjek osjećam potrebu da ponudim i drugima posjetiocima ovog foruma da pročitaju ovaj članak i osjete šta je ljdskost.

    Hranitelji predali Ajmena ocu: Čuvaj ga, kao što smo ga mi čuvali

    N. N. - 30. 03. 2015 15:36 Foto

    BEOGRAD - Porodica Nedeljković iz Obrenovca predala je bebu koju je čuvala godinu i po dana. Otac Firat poveo ga je u Zapadnu Evropu.

    "Evo ti dete. Čuvaj ga, kao što smo ga mi čuvali. I javi se", drhtao je glas Radošu Đuroviću dok je mladom Iračaninu Firatu pružao na beogradskom aerodromu 16-mjesečnog dječaka.

    Uzeo je, nježno, malog Ajmena iz naručja uplakanih Aleksandra i Suzane Nedeljković i dao ga ocu. Ispunio je ono što je Firatu, izbjeglici iz Iraka, imigrantu na putu ka Evropi sa trudnom suprugom, obećao kada su se prvi put sreli u novembru 2013. godine, na Institutu za neonatologiju u Beogradu. Tog hladnog jesenjeg dana, Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pružanje pravne pomoći tražiocima azila, dobio je poziv iz Instituta sa porukom da je stigla tek rođena beba "imigrant". Došla je na svijet u sedmom mjesecu sa malim šansama da preživi. Majka je već bila izgubila dvije bebe. Iscrpljena od pješačenja stazama, koje poznaju samo krijumčari ljudima, počela je da se porađa u Bugarskoj. Devet sati nosio ju je muž na leđima do Srbije. Porodila se, ali...

    Pričao je Radošu isprekidanim riječima svoju životnu dramu izbezumljeni mladi čovjek koga je sreo na Institutu i preko prevodioca zaklinjao: "Ostavljam ti dijete. Ako preživi, čuvaj mi ga, ako umre, sahrani ga. Ja moram dalje". Gledao je u šoku Radoš čovjeka koji je već trčao prema taksiju za ilegani prelazak preko granice, osvrtavši se i ponavljajući: "Čuvaj mi ga, javiću ti se!" I mislio šta će dalje.

    Ali, sreća se osmijehnula malom Ajmenu. Ljekari su ga spasli. Ostalo je bilo na Radošu.

    Uspio je da uz komplikovanu pravnu proceduru i pomoć Centra za socijalni rad Savski venac crnomanjastog mališana smjesti kod hranitelja.

    Suzana i Aleksandar Nedeljković su mu pružili dom i brinuli se o mališanu... Nježnog dječaka kome ni pluća nisu bila razvijena vraćali su u život sopstvenim dahom, hranili ljubavlju, podijelili roditeljsko krilo u kojem je do tada sjedjela samo njihova kćerka. Znali su Nedeljkovići da će se možda jednoga dana po Ajmena vratiti njegovi roditelji, ali su strepili od rastanka. I nisu vjerovali da će toliko boljeti.

    Firat, Ajmenov otac, došao je u Beograd prije sedam dana. Dobio je azilni status i vizu za Srbiju. Još prije pola godine čim je bio u prilici javio se Radošu iz jedne zapadnoevropske zemlje u kojoj je tražio azil. Kada su čuli da im je sin živ, za Firata i njegovu suprugu Senu život je postao čekanje.

    Roditelje imigrante iz Iraka i dijete rođeno u Srbiji, nije bilo lako spojiti. Radoš Đurović je u taj cilj uložio sve svoje znanje, energiju, a najviše volju. Službe za socijalni rad dvije države, ministrastva spoljnih poslova, granične policije - svi pomalo su učinili poneki pravni ustupak da bi Ajmen bio vraćen biološkim roditeljima.

    Firat, koji je proveo u Beogradu pet dana, nikada neće saznati kakve je sve prepreke preskakao njegov prijatelj iz Srbije da bi u petak ujutru iz jednog stana u zapadnoj Evropi stigla vijest: "Sve je u redu, brate. Ajmen ne plače. Majka ga drži."

    Sa hraniteljima Suzanom i Aleksandrom Firat se susreo u Centru za socijalni rad, kako procedura nalaže. Psiholog Davorka Filipović, koja je vodila slučaj iračkog dječaka, znala je da mora razviti povjerenje između Firata i Nedeljkovića. Postavljalo se međusobno milion pitanja i davano je milion objašnjenja - Suzana i Aleksandar govorili su Firatu o tome da je Ajmen najbolji dječak na svijetu, umiljato jagnje, da voli muziku, da igra, da nikada ne plače...

    Firat Nedeljkovićima kako on i nije želio da ostavi dijete, ali da je to bilo jedino rješenje i jedini spas, da se on ne plaši da će dijete patiti, jer mora osjetiti njihovu ljubav, da će spavati na njegovim i majčinim grudima.. . Rekao je Firat da je dužnik Nedeljkovićima, da će dovoditi Ajmena u Srbiju, da dijete sada ima dvije porodice...

    "A onda smo otišli u Obrenovac. Otvorili smo vrata stana i mladi Iračanin je prvi put ugledao svog sina. Uzeo ga je u naručje i nježno privio na grudi", priča Radoš.

    Na srpskom mu je kroz suze šaputao: "Sine moj". Naučio je. Želio je tako da se na jeziku ljudi koje je prve nazvao mamom i tatom obrati svom djetetu. Da ga on razumije, osjeti. Do četvrtka je Firat živio sa Nedeljkovićima. Kuvali su zajedno, jeli, išli u igraonicu.. .. Socijalni radnici nisu željeli da predaju dijete, dok se makar malo ne navikne na oca.

    "Teško je bilo Nedeljkovićima. Trudili su se jako. Da Ajmena što više zbliže sa Firatom", nastavlja Radoš.

    "Pokazivali su da su međusobno prijatelji, pokušavali da ga uspavaju u njegovom naručju, prepričavali skoro svaki dan proveden sa njim, ali su odlazak veoma teško podneli. Naročito njihova mala kćerka. Nikakve igračke i suknjice koje je kupovao Firat nisu uspele da uteše njeno malo sestrinsko srce. U sredu uveče dobila je visoku temperaturu i herpes. Od stresa. Ostala je u krevetu, nije ispratila brata do aviona", pišu "Novosti".

    A na aerodromu suze, strepnja, nježnost, nada.. . i prećutano: "Ne zaboravi nas, Ajmene. "

    DRAMA NA AERODROMU

    Poslije komplikovane procedure u vezi zbrinjavanjem mališana, Ajmenov odlazak do samog kraja bio je pod znakom pitanja. Policajci na aerodromu do sada se nikada nisu susreli sa sličnom situacijom. Sat i po trajala je provjera i Radoševo iznošenje argumenata. Ali, granična policija na beogradskom aerodromu je na kraju pokazala veliko razumijevanje za ovaj slučaj.

    Kada su pravne nedoumice konačno riješene i sin se smjestio u avion, vrata na letjelici nisu mogla da se zatvore i let je otkazan za sutradan.

    "Ajmenov otac nije mogao da izađe iz tranzita, imao je samo jedan ulaz u Srbiju da preuzme dijete, a za grad u kojem živi ostao je još samo jedan let", prepičava nam Radoš dramu sa aerodroma.

    "Vremena je bilo malo, a policija me je pozvala i pitala da li mogu da sakupim novac, jer Firat nije imao za novu kartu. Uspio sam brzo da sakupim pare".




    Idi na stranu - |listaj dalje|