fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

ambih - 96241 - 20.06.2016 : Sarajlija Sarajevo - best (3)

moje vidjenje rata


Evo ovako, u ratu sam imao oko 13 godina i bio sam u Sarajevu. Majka mi je teško ranjena na ulici kod Predsjednistva idući na posao od granate koja je pala pored nje.

Što se tiče rata, on nikome nije prijatelj a najviše su nastradali oni koji su u borbu išli srcem, bez obzira na kojoj su strani bili.

Evo cinjenica koje sam ja vidio svojim ocima.

Cinjenica je da je SDS znao da ce rata biti i naoruzavao svoje ljude. Sin od komsije koji je bio u SDS uticajan je meni pokazivao svu vojnu opremu cizme, uniforme, lisice, pistolj i municiju kao djeca nismo znali sta se desava. Poslje sam skontao da je imao i municiju svjetlecu i zapaljivu za snajper tada nisam znao sta je to obojeno na vrhu.

Dva dana prije potpune okupacije Sarajeva su sin i žena od istog otisli iz sarajeva u srbiju kod bake zamalo i ja nisam sa njima kreno. Znaci znali su da pocinje i bila je prica otisli kratko u srbiju vjerovatno su kontalida ce se brzo zavrsiti sa balijama niko se nije nadao tolikom otporu.

Realno kada sagledam koliko je oruzja bilo na srpskoj strani dobro smo ikako opstali, ali kada se inat probudi i kada nemas gdje bjezati moras se braniti za goli zivot.

Neko je spominjao izjasnjavanje muslimana kao srba jest eto je bilo davno jer nije bilo izbora da se izjasne kao Bosnjaci ili muslimani mogao si biti Srbin ili Hrvat. Znam da su neki dobili tako papire Hrvatske jer im se nena izjasnila kao Hrvatica 50 tih godina. Ali realno Srbi daju puno sebi za pravo ako ću se ja sada iznasniti da sam Rom, šta vas briga.

Da ironija bude veća i otac od druga mi ovoga Srbina je ranjen od granate skoro na istom mjestu kao moja mama. Tako dolazimo do onoga da rat nikome nije prijatelj.

Činjenica na terenu evo i dan-danas u Sarajevu ljudi se prepoznaju i oni nemaju problema ni barijera. Ja odem u RS, servisiram auto jer mi je povoljnije i ista je priča i kod Srba kao i kod nas samo da je posla i hljeba niko ne spominje ko je u pravu i ko je prvi počeo.

Mislim da bi se trebalo okrenuti budućnosti, djeci koja će ovdje živiti kako god se zvao taj komad zemlje. Ako ovako nastavimo bićemo smetljarnik Evrope tj. to smo već postali samo to ne znamo.

Mi smo se vratili nekih 30 tak godina unazad i dalje idemo nazad sa tim ratom, Tito je izgradio medicinsku zaštitu, fabrike, dobre kvalitetne fakultete, poslove za sve, stanove za sve, a mi sada rušimo i kako je krenulo nećemo imati osnovne stvari.

Jedino sta dobro radimo po njemackoj i EU fizicke radove muski a žene se mogu prostituisati, čistiti, čuvati djecu i biti medicinske sestre.

Eto na šta smo se sveli a sve nas je manje i manje.

Hajde živili i da Bogda ničije djete ne doživi rat na ovim prostorima.
hotonj - 84423 - 17.04.2013 : Sarajlija Vogošća - best (0)

Zoka Božić


Pozdrav svima,

Da li je neko poznavao Zorana Božića iz Hotonja? Čuo sam da mu je otac Pero poginuo, nismo se ni čuli ni vidjeli od kako je počeo rat, a bili smo nekada veliki drugovi. Ako neko zna bilo šta vezano za njega molim vas da mi to javi.
miodrag_lazic - 83761 - 18.03.2013 : Sarajlija Grand forks - best (1)

Zahvalnost doktoru Laziću


Čitam ove današnje članke i postavke i ne znam ništa o tome gdje se sada nalazi i kako se može kontaktirati dr. Lazić, ali ga i ovom prilikom pozdravljam i zahvaljujem mu se što sam i danas živ i u jednom komadu. To je čovjek koji je spasao mene, ali i na stotine drugih, kako boraca taa i civila. Doktore Laziću, ma gdje bio želim ti sve najbolje. Hvala ti još jednom što si mi omogućio da proživim sve ove godine nakon rata!
prepiska - 83713 - 17.03.2013 : Sarajlija Grand forks - best (0)

Vladika Teodosije: To je bio zločin nad ranjenikom


Vladika Teodosije je u besedi istakao da oni koji su pre devet godina na današnji dan ubijali i proterivali, palili svetinje božije, domove Srba koji su bili opredeljeni da žive ovde, mislili da će smrću sve biti završeno.

"Mislili smo da će ti koji čine zlo prestati jednog dana i najmanje smo se nadali 17. i 18. marta 2004. da se može dogoditi tako nešto i da može ovaj svet koji je bio prisutan u liku međunarodne zajednice dopustiti takav pogrom i zločin nad nedužnim srpskim stanovništvom koji je ostao da živi ovde. Martovski pogrom nas je sve iznenadio uključujući i vojnike koji su čuvali naše svetinje i bili zaduženi da obezbede mir na ovom prostoru i ceo svet", rekao je vladika.

Prema njegovim rečima, pogrom iz 2004. bio je veća rana od one "koja nam je naneta 99. godine zato što je srpsko biće bilo ranjeno" a izvršen je zločin nad tim "ranjenikom koji nije mogao da se brani i koji je bio nemoćan".
prepiska - 81213 - 05.01.2013 : Sarajlija Grand forks - best (1)

Članak o brki bez imena


Pozdrav svima,
Da li se neko sjeća jednog članka gdje se spominje vojničko groblje. Na tom članku je i postavljena slika i neko je napisao spomenik Brki bez imena.

Tragajući za jednim našim nestalim borcem čije je ime Mile Orasšnin, u nedavnom razgovoru sa bliskim prijateljima sjetih se te slike i, u namjeri da ga pokažem prijatelju, pokušao sam da ga pronađem na ovom našem sajtu, ali bez uspjeha. Ako neko zna gde je neka mi odgovori.

Nestali Mile Orašanin je živio u Lukavici. U 1992. godini je krenuo put Sokoca u namjeri da se na Sokolac prebaci autostopom. Na raskrsnici Vraca-Grbavica-Trebević ljudi su svakodnevno čekali neki prevoz za Pale. Od tada mu se gubi svaki trag. Bio je u auto-jedinici u Lukavici, a prije rata je bio vozač u "Špediciji" iz Bugojna. Vidio sam ga samo par puta u životu, pa ipak me je ta slika spomenika brke bez imena asocirala na njega, ali ne mogu da je pronadjem.

Pozdrav!
prepiska - 81057 - 31.12.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

Srećna Nova godina


Srećna vam Nova 2013. godina!
vogosca_rat - 80278 - 08.12.2012 : Sarajlija Grand forks - best (1)

Milovan Vlačić


Za Vogošćanina Pravog,

da, dotični je stanovao u Vogošći u Omladinskoj ulici broj 38. Hvala tebi na interesovanju, ali ja lično ne volim kada posle muke i stradanja, izniču neki posleratni heroji i spasitelji i na sav glas pričaju o spasavanjima, ratovanjima i tome slično.

Razlog zbog čega to ne volim jeste zato što šire nebuloze i glasine koje se nikada nisu ni desile. Nažalost takvih priča je na hiljade i upravo one prave pometnju i šire neistinu. U priči Vlačić Milovana nema ništa loše u tome što je on pomagao ljudima jer je to sasvim normalna stvar, ali je glupo kada se to uopšte nije desilo. Sa druge strane, Milovan uopšte ne liči na čovjeka koji je sposoban za tako nešto.

Mislim da svako može da priča šta mu je volja i to nikome ne osporava, nego eto rado posjećujem ove naše stranice i čitam kad god uhvatim vremena, pa pomislih pošto ima ljudi iz Vogošće da se malo i raspitam.

Milovan sada ima oko 55-60 godina. Po njegovoj priči on je stanovao u pomenutoj ulici, navodno kada se prolazi pored ili ispod hotela "Biokovo" pa se krene u pravcu Pretisa. Tu ima neka mala raskrsnica, kod koje se nalazila neka prodavnica. E, on je živio odmah iza zgrada preko puta prodavnice.

Svima pozdrav .. ..
vogosca_rat - 80107 - 02.12.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

V.M.


Pozdrav,
osoba sa inicijalima V. M iz omladinske u Vogošći je Vlačić Milovan.
price_vase - 80101 - 02.12.2012 : Sarajlija Grand forks - best (4)

Ima jedna zemlja na Balkanu...


Članak jednog američkog novinara

Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom.
Gde žive najlepše žene, a natalitet opada.
Gde nezaposleni najviše rade.
Gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gde vozovi kasne po redu vožnje.
Gde svi igraju fudbal, a pobeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci.
Gde svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme.
Gde osmočasovno radno vreme traje dvanaest sati.
Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo.
Gde su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi.
Gde je svetska kriza dobila državljanstvo.
Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne.
Gde se ratovi nikad ne završavaju.
Gde se istorija ponavlja svaki dan.
Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili.
Gde je strana valuta uzeta za domaću.
Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga.
Gde pametne zbog nerazumevanja proglašavaju ludacima, a ludake sposobnima.
Gde nepismeni pišu istoriju.
Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke.
Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
Gde se svako svakome smeška, a niko nikome ne želi dobro.
Gde sudski postupci traju duže od života.
Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale.
Gde smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje.
Gde nisi normalan, ako ne poludiš.
Gde živiš samo zato da bi umro.
Gde je vreme beskonačno, a glupost besmrtna...
vogosca_razno - 79951 - 26.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

Čudak ili spasitelj?


Pozdrav svima!

Da li neko od vogoscanske raje zna nesto o covjeku ciji su inicijali V. M. i živio u Omladinskoj ulici 38. Ne spominjem ime bas iz razloga da vidim da li se radi o čudaku ili spasitelju.

Veđ godinama se prenosi priča da je ista osoba na samom početku rata pa navodno sve do oktobra mjeseca 1992. spasao ili kako sam navodi izveo na muslimansku stranu vise od polovine tadašnji vogošćanskih muslimana. Pomenuta osoba je radila u Pretisu prije izbijanja sukoba, nisam siguran ali navodno neki kontrolor ili tome slično. Ne znam tačno jer nemam blage veze sta se tamo radilo.

Sve mi je ovo pomalo čudno jer bi se za takvog čovjeka sigurno znalo. Navodi se i to da je ovo radio bez ikakvog novčanog tj. materijalnog interesa. Kao odvede ljude do linije razdvajanja i bez razmjene ili bilo cega poželi im srećan put i oni odoše.

Ja u ovo lično ne vjerujem ali opet Vogošćani najbolje znaju.

Poštovani,

ukoliko je dotičnoj osobi ime Vlado, sa njim sam se družio do Borine pogibije i njega odlično poznajem. U tom slučaju mislim da od toga nema ništa.

Ovo što ti pominješ radili su mnogi Vogošćani. Ovo je bilo mnogo lakše odraditi preko Stupa i Grbavice nego preko prve linije.

I ja sam jednom prilikom sa jednim poznanikom iz Vogošće odveo jednu njegovu komšinicu - prijateljicu na Grbavicu i ona je potom sasvim normalno i bezbjedno prešla na muslimansku stranu. Mislim da se zvala Dženana.
zuc_razno - 79547 - 15.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

Kako je bilo na Žuči


Pozdrav svima!

Vama Željko hvala na objašnjenju oko Podžeplja. U stvari, kad se pogleda karta Republike Srpske sve se vidi kome šta pripade, ali eto ne pade mi na pamet da pogledam.

Za sve pripadnike Vojke Republike Srpske koji su se borili na teritoriji Žuč. Pošto mnogo dobro poznajem taj teren, mogu samo da kažem svaka vam čast i stvarno ne znam kako ste uspjeli da održzite te linije. Lično znam da na tom prostoru i nije bilo mnogo stanovništva. Sve je to, još od davnina, bila srpska zemlja. Bez vaše pomoći ne bi se mogli sami seljani održati. Primjera radi, od kuće Zorana Vaskovića pa sve gore do Žuči nema ni jedne-jedine kuće. Veliki je to prostor! A sa muslimanske strane, odmah iza gradskog smetljišta su velika naselja: Buća potok, Buljakov potok, Briješće brdo... Tamo je napravljena kuća na kuću, pa da je iz svake kuće samo po jedan muškarac išao na te prostore bilo ih i previše. Kako je vama tamo bilo i kako ste uspjeli da se održite, to samo vi znate. Ja za to naprosto nemam riječi!

Mnogi moji rođaci su ostavili svoje živote na toj njihovoj zemlji. Svi već znamo kakva je tragedija snašla familiju Tambur kao i sve ostale familije starosjedioce na tom prostoru.

Koliko je god kota 850 bila važna, još je važnije da je to od davnina bila srpska zemlja. Isto kao i čitava njena okolina. I ta velika muslimanska naselja: Buća potok, Buljakov potok, Briješće brdo su nekada bili srpska zemlja na koju su se doseljavali muslimani iz okoline Goražda, Žepe, Rogatice, Foče a nakon Olimpijade (posebno pred sami rat) i muslimani iz Bijelog Polja i Crne Gore. Srbi su im prodali zemlju. Kuća na kući, streha na strehu.... Bila su to mnogo ružna naselja, građena bespravno, ma katastrofa prava! Isti ti dosljaci koji sebe sada nazivaju Sarajlijama su pohrlili da zauzmu srpsku zamlju. Međutim, zahvaljujuci vama borcima koji ste prošli sve te ratne dane tu na Žuči i okolini nisu u tome uspjeli. Svaka vama čast, braćo!

Kada se povede razgovor gdje je bilo najgore na sarajevskom ratištu, uvjek se vodi rasprava da li je to bilo na Žuči ili u Neđarićima. Sjećam se kada je regularna Ilidžanska policija išla na položaje gore na Rajčevinu, i kada bi se god vratili kukali su kao da ih je neko poslao u pakao.

Bilo i ne ponovilo se! Živi i zdravi mi bili i puno pozdrava!
nestali - 79519 - 14.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (1)

Kuća Zorana Vaskovića


Pozdrav svima,

u potpuno se slažem sa Vogošćaninom Pravim. To je upravo ono što sam pokušao da objasnim. Kuća Zorana Vaskovića je daleko od Žuči. Slažem se u potpunosti da ste mnogo pješačili kada ste na te položaje dolazili kamionima.

Nakon rata sam obilazio djedovinu i vidio sam kuda je probijen taj put za vrijeme rata. Taj put kojim ste vi dolazili je ustvari iz Reljeva i prolazio je ispod kuće Zorana Vaskovića.

Kao što Vogošćanin Pravi reče, od te kuće do Žuči ima da se pješači ohoho što bi rekao naš narod.

Pozdrav!
nestali - 79467 - 13.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (2)

Opis brda Žuč i obronaka brda iznad Zabrđa


Pozdrav svima, sa najboljim namjerama pošto sam od svoje prve pa sve do 21. godine proveo mnogo vremena kod pokojnog djeda u kući koja je svima vama koji ste tamo ratovali poznata kao kuća Zorana Vaskovića.

Ja sam na tim prostorima odrastao i znam svaki putić, potok, drvo... Zbog toga ću pokušati da objasnim neke stvari kako bi i drugima bilo malo jasnije.

Iako na tim prostorima nisam ratovao, kada čitam vaše ratne događaje tačno znam gdje se šta događalo. Konkretno za Sabahudina, ukoliko je on bio taj diverzant kojeg njegov brat pokušava da nađe, a koji je nestao u borbama na Žuči, mislim da to nije bilo blizu te kuće. Žuč je od te kuće bio udaljen oko sat vremena hoda. Na Žuč se najlakše dolazilo iz pravca Buća Potoka, kada se kod Živkovićeve kafane skrene desno pa onda uz brdo do starog doma u kome su se se nekada davno održavale one čuvene igranke. Od doma se vidi Žuč, ali od njega do Žuči ima pola sata do sat hoda.

Do kuće Zorana Vaskovića se najlakše dolazi iz pravca Zabrđa, tako što na samoj granici između Zabrđa i Smiljevića kreneš uzbrdo i kada se popneš na vrh tog brda. Sa tog mjesta se pruža pogled na cijelo Sokolje, mislim na onu stranu okrenutu prema Zabrđu. U suprotnom smjeru se vidi Reljevo, Paljevo itd.

U pravcu Sokolja se vidi i gradsko smetljište. Od Mijatovica kose, kad se krene prema samom vrhu brda nalazi se na jedna livadu koja se zvala Prodaljka, a zatim kuća od Zorana Vaskovića. Malo kroz šumu, na nekih dvjesta metara se izlazi na Vis. Na njega se nadovezuje Rajčevina, pa onda šuma i tek nakon šume se postepeno ulazi na teritoriju brda Žuč.

Mislim da je Maks spomenuo kuću ispod pravoslavnog groblja i ispod dalekovoda, što me još više asocira da on misli na Žuč i to doista i jeste prava Žuč.

U groblju pored Zoranove kuće je pokopano mnogo mojih predaka.

Sve ovo objašnjavam da bi vam stvari bile malo jasnije. Ako se krene od Zoranove kuće niz brdo prema Zabrđu, nailazi se na kuću pokojnog Vlade Tambura. Slijedeća kuća je od pokojnog Makse Tambura ali ona je već u Zabrđu. Na pola puta izmađu Vladine i Maksine kuće, lijevo u šumi, nalazi se groblje koje se uopšte ne vidi od jedne kuće. Sva zemlja u tom dijelu je bila vlasništvo Vlade i Makse Tambur. Vlado je Maksin otac i obojica su poginuli upravo na svojoj zemlji.

Nadam se da će vam ovo pomoći da se prisjetite tih predjela. Ponavljam, kuća Zorana Vaskovića uopšte nije na Žuči, tako da vas to ne buni. U namjeri da pomogne Sabahudinu, imam i jedno pitanje za njega: "Da li je taj diverzant poginuo u napadu na Žuč ili na nekom drugom mjestu? Znaš, ipak je to malo veći prostor.

Ako se sjećaš iz kojeg pravca su išli i gdje se to desilo, nama će biti lakše da vam pomognemo. Ako neko već ima te pomenute fotografije, ja ću vam odmah reći da li se radi o obroncima Zabrđa ili Žuči.

Pozdrav svima i svako dobro.
zepa - 79461 - 13.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (1)

Šta se desilo sa Podžepljem?


Desilo se stradanje kolone. Gubitke niko ne može nadoknaditi. Bio je rat i u njemu se ginulo. Pošto nikada nisam pratio politiku, pa ni dan-danas, pitam se šta se desilo sa tom teritorijom Podžeplja? Kome je pripala poslije dejtonskog sporazuma?

Nakon našeg izvlačenja smo vraćeni kućama i raspoređeni na Trebević gdje smo držali liniju na potezu od Osmica do Observatorije.

U kasnu jesen smo prebačeni na region Jahorine i Međuplanine, da bi ista četa nakon pada Trnova išla u smijenu na liniju kod Kruševa. Tako je ostalo sve do kraja rata.

Interesuje me šta bi sa pripadnicima Armije BiH sa Podžeplja? Jeste li se i vi vratili u svoja sela i šta je bilo kasnije? Jesu li tu formirane neke linije i kako ste nastavili dalje do kraja rata.

Pozdrav svima!

Poštovani,

čitav taj dio uz Drinu je nakon Dejtona pripao Republici Srpskoj. Prošle godine sam bio u Žepi, tačnije kod Slapova. U taj kraj sam išao iz pravca Rogatice, preko Sjemeća. Posjetio sam i most na Žepi. Bio sam i u nekoj posjeti u Jelovcima, ali sam išao iz pravca Han Pijeska, pa je tako ispalo da je mjesto na kome je napadnuta kolona jedina lokacija koja se pominje na ovoj stranici koju do sada nisam posjetio.

Koliko je meni poznato, nakon napada na kolonu, Gođanci su protjerani iz tog sela i u njega se niko nije vratio sve do kraja rata. Međutim, njihove diverzantske akcije su se nastavile u 1992. i 1993. godini pa su jednom prilikom upali čak i u Jelovce. Koliko se ja sjećam, u jednom zaseoku ovog velikog srpskog sela su ubili dvoje staraca, djeda i babu. Ovo znam zbog toga što su to bili otac i majka mog bivšeg zeta, koji je već odavno pokojni, a za kojim je bila udata jedna moja rodica sa Sokoca.

Nakon onih čuvenih pokolja po srpskim selima, u proljeće 1993. godine kreće ona velika srpska ofanziva koja je značajno suzila muslimansku teritoriju. Nakon toga, niko od njih nije mogao da se vrati u to područje.

Sva ta sela u Podrinju su relativno mrtva - i srpska i muslimanska. U njima preko zime živi 3 do 4 osobe, uglavnom starci. Nešto bolja situacija je za vikend i ljeti, kada u posjetu dolaze oni koji žive u Sarajevu i Han Pijesku.

Područje Žepe i Srebrenice je dosta živo. Ova naselja, kao i obližnja sela, se vratilo i dosta muslimana. Preko ljeta tu ima i dosta omladine. Napravljene su i nove džamije. Ipak, moje lično mišljenje je da taj kraj polako izumire i ostaje bez stanovnika. A kako i ne bi kad se broj stanovnika smanjuje i u svim ostalim gradovima tog područja!
nestali - 79447 - 12.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

Kuća Zorana Vaskovića


Za Sabahudina,

u namjeri da ti pomognemo, kuća Zorana Vaskovića nije na Žuči nego je između Mijatovića kose i Visa. Ona više ne postoji jer je bila sagrađena od ćerpiča. Zapalila se i potom srušila. Ovo ti govorim jer sam u toj kući milion puta spavao. To je kuća mog pokojnog djeda Tambur Jove, moja majka je Jovina ćerka, nažalost ni ona više nije među nama.

Ako bude potrebna neka pomoć oko objašnjenja kako najlakše da dođeš do tog mjesta gdje je bila ta kuća javi se ovdje sa porukom pa sve što možemo tu smo.
ilidza - 79399 - 11.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (2)

Šta se jelo u ratu, Pijaca na Ilidži...


Na ovom sajtu stvarno može da se pročita mnogo lijepih članaka. Svaka čast uredniku i ekipi koja mu pomaže. Neki tekstovi bude sjećanja kad se čovjek najmanje nada. Eto jutros ustadoh, i onako uz doručak, uzeh kompjuter da se malo i odmorim. Kaže naš narod "valja se". Na to će moja supruga:

  • "E, sad si baš našao da se time baviš! Malo ti je bilo rata! Hajde ostavi to, bar dok se jede!"

    I eto, prisjeti me našeg ratnog jelovnika koji smo vjerovatno svi u ono vrijeme imali u kući. Sjećate li se one humanitarne pomoći, ona riba u konzervi pa je naše žene ocijede i kasnije nekako pohuju. Eh, dobra bila, samo takva!

    Pa onda oni naresci: žene ih samelju a kiselog kupusa uvjek bilo pa se smota sarma od narezaka, a onda kada dođeš sav nikakav sa linije pa zamiriše sarma i odmah ti nekako lakše. Jeste da je bila od narezaka, ali je bila dobra.

    Pa onda pita od riže, pa ono mlijeko u prahu... Eh, ala su se naše domaćice snalazile, pa jedna od druge uzimale kvas da naprave kiselo mlijeko od mlijeka u prahu uz koje dobro ide pita sa rižom.

    Pa onda onaj kolač što ga naše domaćice nazvase "Zebra kolač", mlijeko u prahu i čokolada u prahu pa da vidiš desert za medalju.

    Eto, neka se malo i naše žene, sestre i majke malo uključe pa možda ispadne i kakav dobar recept. Da se malo prisjetimo onih vremena!

    U 1993. godini sam dobrovoljno sa Pala prešao na Ilidžansko ratište. Bješe to u februaru mjesecu i tu sam ostao do kraja rata. Doduše, u maju 1993. sam teško ranjen, ali je živa glava...

    No, da se vratim na temu! Kada sam došao dole bila je sasvim druga priča. Na Palama je bilo i mesa ali dole bogami zajebano da ne povjeruješ da je to bila jedna država. I gore i dolje smo se borili za istu se stvar, ali na Palama se ide i u školu dok dole na Ilidži ništa. Nadvila se neka čamotinja i tuga poput nekog sivog neba iznad grada. Svaki dan dovezu po jednog mrtvog ili iz Nedžarića ili iz Aerodromskog naselja. Dok sam kao ranjen boravio u bolnici "Žica", bio je opšti haos. Stalno dovoze ljude, žene pa čak i djecu. Bilo je dolje krvi do koljena, samo sam Boga molio da normalan izađem iz te bolnice. Kako li je bilo onim našim doktorima to samo oni znaju.

    Ilidžanska pijaca je ponekad radila, pa se na njoj mogle kupiti razno-razne kućne potrepštine. Prodavci su dobro znali šta se traži: svijeće, baterije, gaće, čarape, a bilo je i duvana.

    Stariji ljudi su u ono vrijeme zezali prodavce da im je čaj kao duvan ali eto duvanilo se. Bilo ga je i skupog i dobrog ali i onog kila pet maraka, a on ko trina.

    Sjećam se jednom dođe jedan iz Specijalne policije na pijacu i reče jednom od prodavaca:

  • "Šta si mi bona ono prodala? Žena mi dva puta otkuvala one gaće što kupih od tebe prošle sedmice i sada ne mogu da ih navučem na ruku a kamo li na noge!"

    I doista, uvjek je bilo zafrkancija oko te robe.

    U ono vrijeme izaći na ilidžansku pijacu je bila kao nekada izlazak u grad. Naravno, kada je radila. A onda je i Brne otvori nakav mali kafić u onoj staroj zgradi preko puta restorana "Erato". Međutim, on je samo kratko radio, što bi reko Đoja "radilo".

    Pozdrav svima svako dobro!!!
  • zepa - 79329 - 09.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (3)

    Još nešto o stradanju kolone na Žepi


    Ko god da je pravio plan i radio na njegovoj realizaciji bio je stručan u svom poslu. Kolona je propuštena kroz zaseoke, a zatim sačekana na brisanom prostoru uoči samog ulaska u klanac. Dok smo se mi motali oko popravke mosta, motorne pile se čule iza kolone i ispred kolone. Bilo nam je jasno kao dan da nema nazad a nema ni naprijed.

    Pitao sam vas sa koje strane ste izvodili gađanje na kolonu. Gođenac kaže sa svi strana, ali mu to ne vjerujem. Mislim da ste dejstvovali sa desne strane kolone u pravcu kretanja. Ovo tvrdim Jer sam se kao i svi ostali pokusavao spasiti krijuci se iza kamiona sa lijeve strane.. Kamioni su nam bili jedini zaklon. Da ste pucali sa svih strana jasno je ko dan da bi i mi sa lijeve strane izginuli.

    Tako ste precizno pogađali naše vozače da je to prosto nevjerovatno, a i normalno je da prvo treba da se likvidiraju vozaci da bi se zaustavilo kretanje kolone.

    A za vašu informaciju, treba da znate da su ženevskom konvencijom šoferi ili vozači zaštićeni. Napad na kolonu vozila se po ženevskoj konvenciji se vrši tako da se onesposobe vozila a ne vozači.

    Dobro ste vidjeli kakva je panika bila u toku napada. Ja sam to sve preživio pa mogu reći da je mene lično spasila samo moja prisebnost i nekadašnja pješadijska obuka još iz klase 1988-1989, kada sam služio JNA. U toj situaciji mi se eto probudilo sjećanje na sve te dane, puzanje, privlačenje, zakloni itd. Ali isto tako i sreća da me niste uzeli na nišan. Sa vaše strane napad na kolonu je izveden za čistu desetku, ali prosjek te ocjene kvari jedna velika ISTINA a to je da niste ispoštovali dogovor.

    Vi ste bili na vašem terenu i radili ste šta ste mislili da je najbolje za vašu budućnost. Za mene je sasvim normalno da se musliman bori na muslimanskoj strani a Srbin na srpskoj, i sve one koji su se borali na suprotnim stranama protiv vlastitog naroda nikada nisam razumio.

    Tada sam shavatio i to da su posade na pragama i tenkovima i transporterima, koje su bile u Podžeplju, u stvari bile velike kukavice pa za njih nemam riječi. Da su ovi sa praga i tenkova imalo htjeli da se prizovu i organizuju stvari bi se sada bile sasvim drugačije. Zahvaljujući njihovoj "hrabrosti" vi ste mogli da nas skidate ko glinene golubove što ste ustvari i radili.

    Mi koji smo preživjeli vrlo rijetko smo pričali o koloni i njenom stradanju. To je bila nasa velika sramota. Čak smo jednom prilikom, dok smo boravili na Trebeviću, smijali sami sebi šta smo sebi dozvolili. Ali eto bio nam je to prvi vatreni okršaj. Poslije tog masakra smo se dogovorili da nam komandir bude pokojni Desimir Petronić, čovjek koji se jedini usudio da tu u školi dok su bili zarobljeni izađe i predstavi se kao naš komandir. Kada smo ga imenovali za komandira rekao nam je:

  • "Od danas sam ja vaš komandir, i vas više niko neće nasamariti i izigrati kao što se to desilo na Žepi!"

    I tako je i bilo! Desimir je održao svoje obećanje do kraja rata. Dele, neka ti je vječna slava i počivaj u miru!

    A vama Gođencima ne znam stvarno šta da kažem. Kažete da nije bilo klanja! Tačno je da nije bilo masovnog klanja, ali ste ipak zaklali jednog srpskog borca. To je apsolutno tačan podatak, a potrudiću se da saznam i njegovo ime. Neka mu je laka zemlja.

    Postavljate neka pitanja i sami dajete odgovore na ista. Nismo mi nikakvi ratni eksperti, stvarno vam tu ne možemo pomoći, pa stoga bar pokušajte da pišete onako jednostavno i istinito. Kad pročitam priče o ratištu kao što je Žuč ili ostale važne kote, i kada vidim kakvi komentara i dopisivanja ima među takvim borcima sa obje strane, ljudi koji su prežvjeli pakao pa ovo što se desilo na Žepi je ništa. Međutim, ovi borci sa obje strane sa Sarajevskog i Olovskog ratišta pomažu jedni drugima da nađu poginule, nestale. Uspjevaju, ali samo zato što pišu ISTINU. Zbog toga molim i Gođence za malo istine.
  • zepa - 78863 - 05.11.2012 : Sarajlija Grand forks - best (2)

    Malo istine!


    Željko u pravu si sto posto. Sve to ima zapisano sa strane stanovnika Gođenja i Podžeplja. Svi su znali za taj dogovor, a i na njihovom sajtu je pisalo o tome. Međutim, sada im to ne odgovara! Sreća njihova pa je to bio prvi vatreni okršaj, kako moj tako i svih Paljana. To što pričaju da su zarobili M84 i snajpere, to nije tačno. Narod se dao u bježaniju kud koji mili moji, pa su usput bacali sve što im je smetalo da se brže kreću tj. brže bježe.

    Ono što niko neće da potvrdi jeste činjenica da je Murat Šabanović bio tu među njima, jer nam je to Desimir Petronić rekao nakon što su ga izveli iz škole da pregorava u naše ime.
    ,br> Nije mi jasno kakvu to oni istinu traže? Napali su kolonu, mi smo se zbunili i razbježali, a njima se osladilo pa su udarili na nas. Te njihove priče da su imali male puškice i lovačko naoružanje su priče za malu djecu.

    Još jednom da ponovim, bio sam pored pokojnog Srđana kad je poginuo. Pogođen je pravo između očiju, po sred čela! Da uzmes M48 i da gađaš čovjeka među oči sa deset metara moras biti jako dobar strijelac da ga pogodiš, a pogotovu kroz šoferšajbnu. To je nemoguće izvesti sa lovačkom puškom.

    Još smješnija je tvrdnja onog Gođenca, kao komandir pucao i ubijao svoje ljude pa još dan-danas ima njegov pištolj. Ja mu postavim pitanje kad već ima taj pištolj i kad je već vidio komandira neka mi ga opiše i vjerovat ću mu.

    Interesantno je da su bila tri komandira i da ni jedan nije imao istu uniformu. Sve tri su bile različite! Jedan je imao brkove, jedan bradu, a treći je bio i bez brkova i bez brade. Evo, izazivam sada Gođenca da opiše onog komandira koji je pucao po nama. A dobro se sjećam koji je imao taj čuveni misteriozni tetejac.

    Jedni pišu kako su palili, drugi opet da nisu i svi su oni to gledali i čuli. Došao je neko tu ko je znao šta da urade i otišao, a mještani su samo kasnije naprdivali i izmišljali priče.

    Postoji čovjek iz njihovog sela koji je sve to potanko objasnio i napisao, posebno o tome ko se isticao u zlodjelima.

    Najsmješnije mi je bilo kada sam pročitao u njihovom izlaganju kako je neki gorštak koji ima preko dva metra pobio neke njihove. Navodno, bio je u maskirnoj uniformi i kasnije je otišao u pravcu Han Pijeska. Prava istina je da je taj što je otišao u pravcu Han Pijeska stvarno visok samo metar i šezdeset, pa ih je sramota pisati o tome šta je stvarno bilo. Naime, njih trojica su sjedila ispred jedne kuće, ko bajagi čuvali stražu držeći puške među nogama. Onaj naš lola od metar i šezdeset je goloruk jednom od njih slomio vrat, a ova druga dvojica su pobjegli pobjegla jer su se usrali od straha. Kasnije su pričali da ih je napao nekakav dvometraš i ubio im kolegu. Ahahaha...

    I da više ne dužim. Bio je rat, napali su kolonu svojom odlukom. Jedno je sigurno: da nisu napali kolonu ništa im se ne bi desilo!

    A Paljani ko Paljani, na početku rata su bili izvikani borci. Znate li vi muslimani da su muslimani sa Pala dobrovoljno otišli u Sarajevo, a da ih niko nije tjero. I znate li kad se desio taj 4. juni? Oni su još uvjek svi bili sa svojim porodicama na Palama, a da ih niko nije dirao ni slao u neku radnu obavezu. Oni su taga živjeli bolje nego mi Srbi sa Pala koji smo išli u rat i stavljali glave u torbe. Nakon tog 4. juna niko im se nije svetio ili im bar ružnu riječ rekao. Da ste kojim slučajem vi muslimani bili u našoj situaciji, sve biste na Palama poklali, i ni jedan od nas ne bi stigao do Sarajeva.

    Zbog toga prestanite sa tim vašim komentarima oko Podžeplja, ili se bar dogovorite da pričate istu priču, ali onu koja ima nekog smisla. Ovako ste baš bez veze!

    Moje lično mišljenje da je vaš Alija krivac za vaše nevolje.
    trebevic - 78032 - 10.10.2012 : Sarajlija Grand forks - best (2)

    Upad muslimana na Trebević


    Ni jedan upad muslimanskih boraca na srpske položaje ili teritoriju nije bio sitnica. Ovo posebno važi ukoliko je prilikom takve akcije bili i izgubljenih života.

    Takođe se ni jedan upad ne može nazivati pokušajem, jer oni koji su upali su i ostvarili svoj pokušaj tj. prešli su liniju razdvajanja.

    Prilikom upada muslimana na Trebević preko Jahorine, pokazana je spremnost i pravo vojničko držanje, kako naših pokojnih komandanata tako i naših boraca. Tom prilikom je uhapšeno oko pedeset, i svi su kasnije razmjenjeni.

    A da smo bili krvoloci i ubice, kako što nas naši neprijatelji nazivaju, mogli smo ih sve pobiti i da se o njima nikada ništa ne sazna. Mi Srbi smo bili prava vojska koja je stala na branik otadžbine. Imali smo svoj cilj, borbu za opstanak i očuvanje naših teritorija, naše djedovine a ne da budemo genocidan narod, kako to neprijatelj objašnjava sve ove ratne i posleratne godine.
    zuc_razno - 77850 - 05.10.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Miletović Ivica


    Pozdrav svima!

    Da li neko od pripadnika Armije BiH koji se borio na Žuči zna bilo šta o pogibiji borca pod imenom Miletović Ivica. Živio je u Pofalićima u onim malim zgradama ispod plavog granapa. Pre rata je radio u Pofalićima u zgradi Energoinvesta, bio je glavni poslastičar. Povremeno je radio kao dodatni posao i u slastičarnici Oloman.

    Lično sam ga poznavao. Bio je ljudina od čovjeka. Kad kažem ljudina mislim na karakternu osobinu. Poginuo je u julu mjesecu 1993. Za datum nisam siguran ali mislim da je to bilo 28. jula ili oko tog datuma možda par dana ranije ili kasnije.

    Posljednji podatak koji sam dobio pre deset godina od jednog njegovog bližnjeg rođaka, koji je inače musliman, je da je Ivica navodno ubijen sa leđa od strane Armije BiH.

    Kažu da je bio dobar borac, međutim nije bio prihvaćen od strane boraca muslimanske nacionalnosti. Ivica je inače Hrvat. Bio je oženjen Srpkinjom ali su se razveli par godina pred rat jer ga je ona prevarila. Sahranjen je na groblju Lav.

    Iza Ivice je ostao sin, koji je u trenutku njegove pogibije imao deset godina i živio je sa njim. Nakon njegove pogibije djete je bilo prepusteno samo sebi. Ni njegovom sinu nisu još uvjek jasne okolnosti pod kojima je izgubio život.

    Ako neko zna nešto o ovome bio bi mu jako zahvalan da napiše.
    federalno_sarajevo - 77820 - 04.10.2012 : Sarajlija Grand forks - best (1)

    Obrazovanje u Sarajevu


    Kenane dobro si napisao: Rijetkost je naći obrazovanog Srbina nezaposlenog!

    Najveća tuga je da u Sarajevu ne možeš naći obrazovanog muslimana. Da ih ima, Srbi sigurno ne bi bili na tim pozicijama.

    Svako dobro!
    rat_pale - 77714 - 01.10.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

    Upad muslimana na Trebević


    Pozdrav svima!

    Željko, da se i ja tebi zahvalim što pratiš sve naše članke, a samim time i istorija prošlog rata postaje sve jasnija. Eto to je moje sjećanje na te prošle nesrećne ratne dane. U svakom slučaju, kao što bi se ono reklo "timski rad".

    Eto, meni su se lično povratile neke slike pred oči i jeste tačno da je Milorad Kovačević poginuo kad se jedna grupa vraćala prema Trnovu tj. na područje odakle su došli. Hvala!

    Da baš tako, bilo ih je svuda. Ipak, naša je velika sreća da smo ih onemogućili u njihovoj namjeri. Teško je i zamisliti kako bi se sve preokrenulo da su u tome uspjeli, vjerujem da bi Trebević pao. A i sami Bog dragi je bio na našoj strani, pa su se dušmani smrzavali u jer su htjeli satiru srpski narod.
    rat_pale - 77710 - 01.10.2012 : Sarajlija Grand forks - best (5)

    Upad muslimana na Trebević preko Jahorine


    Na području između Jahorine i Međuplanine, tačnije sve do Crnog vrha je bila je prazna teritorija. Taj prostor je bio nepokriven sve do u jeseni 1992. godine, kada je formiran Jahorinski bataljon. Radari su bili obezbjeđeni sa stražama, a sav ostali prostor je bio prazan.

    Sa obronaka Jahorine se pružao fantastičan pogled na trnovsku Crnu Rijeku, Šišiće i ostala okolna sela. Vidio se čak i Rogoj. Iako je ovo bila veoma važna teritorija bila je nepokrivena sve do jeseni 1992. godine. Muslimana nije bilo na tom području.

    U zimu muslimani provališe u Međuplaninu. Tada nam poginuše i dva borca, Milorad Kovačević sa Korana i još jedan čijeg se imena ne sjećam. Milorada Kovačevića sam dobro poznavao jer je prije rata taksirao sa kombijem na relaciji Pale-Vijećnica.

    Milorad je poginuo 21. decembra 1992. godine. Lično sam učestvovao u akciji vraćanja položaja. Muslimani su prošli između 6. i 7. bajte. Kako je bila jaka zima, naši borci su naložili vatru u bubnjarama, i zaspali ko da se ništa ne dešava, a oni su udarili gdje smo se mi najmanje nadali.

    Na Međuplanini su upravo zbog jake zime i velikih vremenski nepogoda bili postavljeni veliki šatori. Unutra su bili kreveti i bubnjare. Šatori su bili iza položaja na nekih 300 do 500 metara. Borci su trebli da se smjenjuju svaka dva sata: jedni su bili u pripravnosti, drugi na straži a treći su spavali. Da nesreća bude veća u tom trenutku su svi spavali i samo su dvojica bila na straži. U trenutku kad su se muslimani pojavili, oni su pobjegli glavom bez obzira. Uletjeli su u šator i uspaničili ostale rekavši da muslimana ima 300 i da su već prošli liniju. Nastala je opsta panika i bijeg. Na našu sreću, bilo je i pribranih boraca pa se rasporedili na potezu oko četvrte bajte i zaustavili njihovo dejstvovanje po liniji. Upravo kod te četvrte bajte su ubili dvojicu muslimana. Jedan od njih je bio Arapin, mudžahedin.

    Naš odred sa Korana je u to vrijeme bio kući. Javili su nam ranom zorom da se spremimo u akciju vraćanja položaja. Međuti muslimani i nisu imali u planu da zauzmu tu liniju. Plan je bio da tuda prođu i da dođu do tornja na Trebeviću, a zatim da pošalju muslimanima u Sarajevu signal da su uspjeli kako bi ovi krenuli iz grada na Trebević. Ovaj podatak je sto posto tačan jer smo ih pohvatali žive, negdje oko njih pedeset. Kasnije su razmjenjeni.

    Nihov glavni problem je bio što su ostavljali jasne tragove u snijegu, koje smo mogli veoma lakoo da pratimo. Najveći broj hapšenja se desio u rejonu sela Kasidole, negdje baš na pola puta od Međuplanine do Trebevića.

    Vrlo je interesantno da su se mnogi muslimani izmješali sa našima. Jedan je čak došao do Trebevića i ušao u autobus koji je vozio smjenu boraca za Pale. Par njih je zarobjeno i na Palama. Pošto su bili promrzli odmah su se predali. Milorad Kovačević je poginuo jer su se muslimani izmješali sa našim borcima, upravo na Međuplanini. Za sve to je bila kriva naša nesmotrenost i neozbiljnost!

    Što se mina tiče, one su obično postavljane u planinskim usjecima i rupčagama gdje se teren baš i nije mogao pokriti sa ljudstvom. Tu na tim prostorima je bilo da se primjete muslimani ili da su bili blizu.

    Jednom smo sišli do njihovog sela Delijaši i samo je jedna naša grupa vidjela živo stvorenje - nekakvu nanu koja je došla po vodu. Drugim riječima tamo nije bilo nigdje nikoga, pa sumnjam da je ona dodatna mina mogla biti postavljena od muslimana.

    Traba se prisjetiti da je pokojni Švabo još jednom, pre njegove pogibije, sa svojim borcima naletio na mine koje je upravo oni postavljali. Srećom, ovaj put su bili u vozilu tako da niko nije nastradao. I taj put se utvrdilo da je neko postavio dodatnu minu.

    Ipak, ne odbacujem mogućnost da su i muslimani imali svoje diverzante koji su nas baš pomno promatrali. Nikad ne reci nikad!

    Sarajlija,

    kao prvo da ti čestitam na još jednom izvanrednom članku koji sam sa zadovoljstvom pročitao. Ništa od ovoga nisam znao sem za onog muslimana što je sa našim vojnicima sjeo u autobus i krenuo za Pale.

    U mojoj evidenciji sam našao da je Milorad Kovačević poginuo 21. decembra 1992. godine. Međutim, našao sam još nekoliko boraca koji su poginuli u predjelu Međuplanine, tačnije Orčevih voda. To su:

  • Dubovina (Obren) Željko rođen 06.07.1966. godine a poginuo 19.12.1992. godine u Orčevim vodama. Njegovu fotografiju možeš vidjeti i u Virtualnom groblju.
  • Kovačević (Rade) Nenad rođen 23.12.1972. godine a poginuo 20.12.1992. godine u Orčevim njivama
  • Jokić (Manojle) Goran rođen 14.02.1970. godine a poginuo 20.12.1992. godine u Orčevim vodama

    Po svemu ovome meni izgleda da su muslimani prošli našu liniju negdje oko 19. decembra 1992. godine, a da je Milorad Kovačević poginuo tek treći dan kada su se neki od njih pokušali vratiti istim putem za Trnovo.
  • rat_pale - 77680 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (5)

    Srđan Knežević


    Još jedan u nizu junaka je bio Srđan Knežević. O njemu se već mnogo zna. Prvi put sam ga vidio kada je zauzeto Zlatište (17. jun 1992. godine - ŽT).

    Bilo je to par dana nakon te akcije, možda čak i drugi dan , ne sjećam se tačno. Nalazio sam se na platou ispred motela "Osmice", na samom ćošku gdje se spaja parking motela sa putem Vraca - Pale. Upravo na tom mjestu je počinjao tkz. brisani prostor. Sjećam se kao sada, nekakva žuta bankina tj. ograda ide od puta svom dužinom do sledeće oštre krivine odakle se Zlatiste vidi kao na dlanu. Dok nismo zauzeli Zlatište ni oka nismo mogli da sklopimo na ovom djelu. Ali eto, svemu dodje kraj. Nakon toga je bilo mnogo lakše. Međutim, ispod samog ćoška provalija i kuće. Neprijatelj ih koristi preko noći, a i preko dana nam zadaju muke. Pošto se nalaze u rupi nema neke opasnosti za nas, sem ukoliko ne izlaziš na taj brisani prostor, ali ako se pomoliš u toku dnevnog svjetla sam te dragi Bog može sačuvati.

    Posebno je bila interesantna jedna kuća iz koje bi često zapucali. Ponekad nekoga i rane! Znali smo dobro koja je to kuća. Dolazio je tenk, ali nije mogao ništa uraditi jer je kuća u rupi a tenk ne može da obori cijev. Pokušavao je tenkista čak i da se popne malo na obalu kako bi dobio malo bolji ugao, ali u tome nije uspio.

    U to vrijeme sam rukavao sa ručnim bacačem. RB je bio prilično dobro naoružanje ali je uglavnom namjenjen za uništavanje oklopnjaka. Pošto su granate kumulativne nanesu oštećenje na objektima ali nemaju ono trenutno dejstvo. Odlučih da pokušam da gađam tu kuću upravo sa RB-om pa koliko god da to trajalo. Nije bio lako, a da bi imao siguran pogodak morao sam se potpuno uspraviti i dobro nanišaniti. Nije mi išlo. Saborci su komentarisali da ako ja ne mogu da to uradim onda ne može niko, jer sam bio odličan u svim prethodnim okršajima gdje sam ga koristio. Vjerovatno je i strah radio svoje jer si svjestan da si idealna meta za neprijatelja. Trebalo je stati, uspraviti se i dobro nanišaniti, dobro ocjeniti jer kada gađate nešto u rupi uvjek nekako podbacite ili prebacite.

    U jednom trenutku, pojavi se iza mene jedan čovjek i upita me šta pokušavam da pogodim i kakva je situacija ovdje na položaju. Dopuzali smo do jednog mjesta koje je po meni bilo jako dobro za osmatranje. Objasnim mu o kojoj se kući radi i da smo sa sigurnošću ustanovili da snajper djeluje upravo iz nje. Potom smo se vratili do rova. Zatražio je RB i pitao me odakle sam pokušavao da je pogodim. Objasnim mu i reče mi da bi bilo najbolje ukoliko bih mogao da pošaljem granatu ravno kroz vrata. Pokušali smo dva puta, jednom on a jednom ja. Međutim, nije nam išlo. Čovjek uze RB uspravi se, zvižde meci oko glave ali on ništa, ne mrda se već nišani. Sve je to trajalo neko vrijeme, ali kad ispali granatu ona prođe pravo kroz vrata. Bio je to 100% pogodak! Nakon toga, ladan kao špricer, spusti se na zemlju i reče mi:

  • "Ja sam otvorio vrata, a tvoje je da ubuduće poslužuješ goste!"

    Nakon toga, sa ostalim svojim saborcima ode put Pala.

    Vrijeme je prolazilo. Mi smo kasnije prebačeni na Jahorinu. Tog istog čovjeka sam viđao još u vrijeme dok je Švabo bio živ. Naime, išli su na izviđanje u pravcu Trnova i uvjek se vraćali sa ratnim suvenirima, protivničkim kapama i puškama. Jednom je rekao da su mu one dokaz da im je došao glave. Uvjek mi se nekako činio poznat, kao da sam ga negdje ranije vidio ali nisam mogao da se sjetim.

    Nakon što je Švabo poginuo, Srđan je preuzima komandu Jahorinskog bataljona. Spremala se prva akcija na Trnovo, ali je bila odgođena. Upravo kad smo došli do prvih sela javljeno je da se vratimo na početne položaje. Eh, iz koliko smo takvih akcija vraćeni nazad a da nikada nismo dobili objašnjenje za to.

    I upravo prije početka te prve akcije sam razgovarao sa pokojnim Srđanom i meni postade jasno da je on onaj čovjek koji je pogodio onu kuću na Trebeviću ispod Osmica. Uprkos tome što su meci zviždali oko njegove glave, nije odustajao dok nije nanišanio i pogodio, nije htio da se spusti na zemlju dok nije izvršio ono što je zamislio. U tom trenutku mi postade izuzetno drago što imam takvog borca za komandanta.

    Svi znamo kako je i kada Srđan poginuo. Neka mu je laka crna zemlja!
  • rat_pale - 77679 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (5)

    Rajko Kušić


    Rajko Kušić. Šta reći za takvog čovjeka. Naprosto ne znam kako početi! O njegovoj sportskoj prošlosti sve je rečeno samim time što je bio svjetski prvak u džudou.

    Svi se sjećamo početka rata i prvih barikada, "Holiday Inn" i njegovog hapšenje. I onda, kada su ga uhapsili onako svezanog su ga držali i bojali ga se kao zmije otrovnice.

    Nedavno sretoh jednog momka sa sarajevskog asfalta, sada već čovjeka od 45 godina. Nešto se zapričasmo o ratu pa spomenusmo i Rajka. On mi ispriča da, kada su uhapsili Rajka, neki jadničak je, ne znajući ko je Rajko Kušić počeo da se mota oko njega i da ga provocira. U tom momentu je u prostoriju ušao i Juka Prazina pa tom provokatoru rekao:

  • "Da li ti, bolan, znaš šta radiš i koga provociraš? Pa sada da mu odvežem samo jednu ruku, on bi te ne samo rastrgao nego i sve nas ovde zajedno sa tobom!"

    Svi oni koji su poznavali Rajka imali su i strahopostovanje. Na Palama je imao veoma dobru grupu odabranih momaka, sve jedan bolji od drugoga. Zvali su se Kušićevi lavovi. Jedan od njegovih boraca je i moj prvi komšija na Palama, pa sam ga tako i par puta vidio izbliza i razmjenili smo par riječi, mada nikada nismo pričali o ratu ili nekim tadašnjim zbivanjima. Ljudina!

    Sjećam se kao sad, kada javiše da je poginuo Rajko Kušić, a mi svi:
  • "Gdje? Kako? Ma daj! Nemoj zezati!"

    Vladala je grobna tišina i niko nije mogao da vjeruje. A onda, kada nam rekoše da je poginuo u saobraćajnoj nesreći, tek onda smo mislili da nas zezaju!

    U to vrijeme se moglo na prste jedne ruke prebrojati koliko je vozila u toku jednog dana prolazilo putem Mokro - Pale. Za Kušića kažu da je poginuo negdje u blizini Sumbulovca. Prevrnuo se sa terencom. Tada je vozio Nisana Patrol.

    Mada se tada nije o tome baš mnogo pričalo, danas postoje naglabanja da je i ubijen i da je sve to došlo od strane Momčila Krajišnika. Kažu da mu je Rajko smetao! Za mene je nelogično da se, ako se radi o nesretnom slučaju kao što je navodno bila Rajkova pogibija, sada stvari pripisuju nekome drugom. Ovo je vjerovatno zbog toga što je u ratu bilo jako čudno kada jave da je neko poginuo u saobraćajnoj nesreći. U isto vrijeme, poznavajući Rajkovu biografiju i njegove sposobnosti, baš je nekako nevjerovatno da upravo taj čovjek pogine na taj način. Navodno je autom udario u stijenu i otišao u provaliju. Negdje sam pročitao kako se navodno znalo i prije tog udesa da je vozilo imalo nekakvih problema sa točkovima. Ja lično mislim da Rajko nije bio toliko neoprezan pa da sjeda u pokvareno auto. Pored toga, kako baš da se namjesti da bude sam u vozilu, što je kod njega baš bila rijetkost? Džudisti su ujedno i najjači sportisti, ali džaba ti sve ako nemaš mozak. Rajko nije bio naivan i sirovina, u to sam apsolutno siguran! Zbog toga lično mislim da Rajko nije poginuo već da je ubijen. Siguran sam da nisam jedini koji tako misli!

    Kad sada, posle svih ovih godina, vratim film unazad zapitam se kako to da su baš svi paljanski komandanti tako lako odlazili. Jedino što mi pada na pamet jeste da su Karadžić, Krajišnik i drugi planirali da naprave jedno malo, privatno carstvo na Palama. Pogledajte sada, ona Krajišnikova vila stoji zapuštena i nezavršena. Bojali su se oni krajnjeg ishoda i ljudi kao sto su bili, Kušić, Švabo, Lolović i Srđan.

    Kada spomenuh Pale i Karadžića lično mislim da je on htio ostati na teritoriji Sarajeva, recimo Ilidža, Grbavica, sve bi se nekako drugacije završilo, čak mislim mnogo bolje. Ali eto, nije svačije kroz selo pjevati pa ni moje da sada komentarišem.

    Željko me zamoli da napišem nešto o poginulim junacima, a ja izgleda odoh previše daleko!
  • rat_pale - 77670 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand forks - best (4)

    Milorad Lolović


    Milorada Lolovića sam već spominjao u člancima koji opisuju naše stradanje u Gođenju. On nam je tom prilikom pomogao da se uspostavi veza sa komandom na Sokocu ili gde je već bila. Njemu, Lolović Miloradu, možemo biti zahvalni što smo uspjeli da preživimo taj nesrećni 4. juni 1992. godine, naravno uz pomoć ostalih koji su zajedno sa njim to odradili.

    Ja sam na Pale došao iz Sarajeva sedam dana prije početka rata. Uspjeli smo da zamjenimo kuću prije nego što je rat počeo jer nam je bilo jasno da se Srbima u Sarajevu ne piše dobro pa smo za ono što smo imali pristali da dobijemo šta bilo dok je još bilo vrijeme.

    Upravo na Palama sam upoznao i Švabu, Kušića, Lolovića i Srđana, pokoj im dušu. Zbog toga ne znam sve o njima, samo ono što je vezano za rat.

    Milorad Lolović je bio vrlo tih čovjek. Govorio je malo, ali kada je pričao slušaoci su bar imali nešto pametno da čuju. Sa samim njegovim podvigom na Gođenju tj. Podžeplju stekao je veliko povjerenje od strane boraca. Svi su htjeli da nam upravo on bude komandir. Ali tu na Palama je bilo par odreda, kao odred sa Korana, Staničari itd...

    Upravo tu na Žepi, posle par događaja, usledilo je imenovanje komandira od strane boraca. Jednom smo naivno odvedeni i to baš na Žepu pa nam se to poslije nije više dešavalo. Foteljašima je lijepo rečeno da ćemo ratovati ali samo ako upravo mi borci sami izaberemo svoje komandire. Tako je jedan naš odred dobio Lolovića za komandanta, a ja sam bio u Koranskom odredu na čije čelo je došao pokojni Desimir Petronić - Dele.

    Sa nekadašnje observatorije na Trebeviću je počeo da dejstvuje snajperista i da ubija i ranjava ljude koji su se kretali na putu Vraca - Pale. Mnogi od nas se jako dobro sjećamo tog puta. Upravo zbog toga je dogovorena operacija čišćenja terena. Taj snajperista se morao skloniti.

    Ranom zorom je počela ta akcija, koja je završena negdje pred veče. Sve to je odrađeno je munjevito i sa mnogo dobrom pripremom. Nije ispaljeno mnogo granata, ali su pješadijski transporteri odradili takav posao da je i mene samog bilo strah da gledam kako dejstvuju po rovovima ispod same zvjezdarnice.

    Međutim, nije baš sve išlo po planu! Neprijatelj nam je ušao u vezu. Imali smo one male rupovke (trojke) i bili smo podijeljeni u cetiri grupe, svaka od njih je imala svoj naziv: Strela 1, 2, 3, 4. Ušli su nam u vezu i jednu od nasih grupa, koja je išla od motela "Osmica" dole prema gradu su doveli do samih rovova. Naši su uspjeli su da se izvuku, ali bilo je i poginulih. Kasnije su razmjenjeni. Od samog početka se osjećalo da nešto nije u redu. Mi smo se naprosto ušetali u njihove rovove jer je priprema terena odrađeha odlično, bar na ovom djelu kod Zvjezdarnice, gdje sam i sam bio. Naš zadatak je bio da se bukvalno popnemo uz stijenje, pa ako vas ikada put nanese preko Trebevića. zastanite pa pogledajte sa ceste kakav je teren ispod same Zvjezdarnice i sve će vam biti jasno.

    Međutim, kada smo zauzeli njihove rovove, preko rupovke smo dobili komandu:

  • "Strele 100 metara naprijed!"

    Mi smo se pomjerili 100 metara naprijed, pa zatim 50 metara nazad, pa lijevo pa desno, pa naprijed sve dok jedna od naših grupa nije upala u klopku. Nakon toga smo preko rupovke dobili sledeću poruku:

  • "Svim strijelama alahu egber!"

    Eto tako! Nasamarili su nas. Nemam šta da kažem. Nakon toga je uslijedila komanda da pređemo na komunikaciju koja je svima vama poznata kao "živa veza". I uspjeli smo, nažalost sa gubicima.

    Na samom kraju akcije, negdje u predjelu Čoline kape, nalazio se i Milorad Lolović. Kada je sve bilo utihlo, pogodio ga je naš trocjevac u leđa. Trocjevac je bio na nekih 300-400 metara vazdušne linije iza nas. Sve je imao ko na dlanu. I šta reći nakon svega? Siguran sam da nije bila greška. Optikom na PAM-u se na 300 metara vidi i boja očiju. Izgleda da je neko ubijao naše heroje! Zašto?
  • rat_pale - 77667 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (3)

    Miloš Vukadin - Švabo


    Željko nas je zamolio da napišemo nešto o Švabi, Rajku, Srđanu i Loli. Znam samo malo o njima, ali ću to rado napisati.

    Za pokojnog Švabu, laka mu crna zemlja, nije tačno da je preminuo od toga što je nagazio na minu. Švabo je na Jahorini išao u izviđanje terena, i sa njim je bilo još par komandanata. Koji su ljudi u pitanju ne raspolažem podacima ali je jedan od tih koji su bili sa njim nagazio na minu. Od te mine, kada je došlo do njenog aktiviranja, odbio se jedan geler i ranio Svabu u glavu. Geler je ušao duboko u lobanju i Švabo se borio za život par dana, ali ga nažalost nema više među nama.

    U svemu tome čudno je to što je upravo Švabo sa svojim saborcima postavljao te mine i dobro je znao gdje je koja bila. Pričalo se među borcima i narodom u Palama da je posle svega nadjena sema mina i iskopane su sve i provjerene no među njima se našla i ta jedna nesretna za koju se pričalo da je naknadno postavljena. Jer ako je postavljeno osam a i uz pomoć šeme iskopano osam, odakle ta još jedna?

    Kažem opet pričalo se među borcima, možda neko ko ovo čita i zna nešto detaljnije.

    Švabo jeste bio sa Pala ali je bio dobro poznat kao momak sa sarajevskog asfalta.

    Lično sam bio na raportu kod pokojnog Švabe. U to vrijeme smo boravili na Jahorini par dana prije nego što smo formirali te položaje na Međuplanini. U to vrijeme taj prostor je bio potpuno nepokriven i prazan. Igrom slučaja tu na Jahorini je boravila i uza familija Biljane Plavšić. Njen brat je često izlazio i pričao neke nebuloze o Sarajevu i pri tome okrivljivao nas borce što se Sarajevo granatira i napada. Nevjerovatno ali istinito! Par nas nije ćutilo pa smo se svađali sa njim, jedan od mojih saboraca je čak htio i da ga bije. Sve u svemu, obična svađa, glupost prava. Nakon te čarke počela je da se ori romanijska duga po hotelu. Galamili smo, vikali, derali smo se i tako dalje. Sledeće jutro smo ja i moja tri saborca bili pozvani na raport kod Švabe. Smijali smo se kada smo isli prema komandi, ali kada smo ušli kod njega nije više bilo tako. Bio je ozbiljan, i čak se pomalo i derao na nas. Rekao nam je da ga bas briga za goste u hotelu i ko su oni, ali da njegovi borci moraju da budu disciplinovani, i da nam se to više ne smije desiti. Sad sam se i nasmijao sjećam se kad nam reče ovako:

  • "Ako se ovo još jednom desi, ima da iskopam oči onome ko se bude bahato ponašao!"

    Nakon toga se dugo zbijala šala:

  • "Nemojte se zezati oči ću vam iskopati!"

    Nedugo zatim su formirani i položaji. Jedna delegacija sa Švabom na čelu je došla da nas obiđe, i opet smo nas trojica bili zajedno u istoj bajti. Tom prilikom Švabo, pokoj mu dušu, reče:

  • "Gdje ste momci, kako ide, dobri ste dobri!"

    Nakon toga se nasmijao i potapšao nas po ramenu. Znao sam i zašto, jer i on se sa nama našalio na raportu. Ja sam tada bio samo jedan običan borac, i ne znam mnogo, ali jače face su pričale da ni on nije htio da šuti i drži jezik za zubima. Da li je to kome smetalo to samo oni znaju.

    Sarajlija,

    mislim da je sasvim moguće da su tu devetu minu postavili muslimani. Vrlo dobro znam da su to radili na Sarajevskom ratištu.
  • velimir - 77663 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

    Velimir Adžić


    Vječna slava i hvala Velimiru Adžiću.
    rodoslov - 77662 - 30.09.2012 : Sarajlija Grand forks - best (0)

    Žižići


    Imate li bar neke podatke, iz kojeg kraja ste bivše Jugoslavije, odakle da počnemo sa istragom?
    rat_pale - 77596 - 28.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Miloš Vukadin - Švabo


    Ime pokojnog Švabe je Miloš Vukadin. Bio je prava ljudina od čovjeka, a uz to i mnogo dobar i u svemu odmjeren komandant.

    Nažalost, sudbina mu nije dozvolila da sa nama dočeka kraj rata.

    Nakon njegove pogibije, mjesto komandira preuzima pokojni Srđan Knežević.

    Nevjerovatno je, ali i istinito, da su paljanski komandanti i heroji ginuli pod veoma čudnim okolnostima. Sjetimo se samo pogibija Rajka Kušića, Miloša Vukadina, Milorada Lolovića i na kraju Srđana Kneževića.

    Poštovani prijatelju,

    Nađoh na ovom portalu Miloš (Kosta) Vukadin, zvani Švabo. Umro 13.02.1993. godine na VMA, nakon što je nagazio na minu.

    E, sada bih te, a i sve ostale, zamolio da napišete nešto o svakome od njih! Gotovo sve sam ih poznavao, sa izuzetkom Milorada Lolovića - Lole, o kome sam čuo neke stvari tek kada se njegova Jelena počela baviti skijanjem.
    rat_pale - 77579 - 28.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (2)

    Linija na Međuplanini, Jahorina


    Kasno ljeto, 1992. godine. Nalazimo se na novoformiranim položajima iza Jahorine, iznad Crne Rijeke, mjestu koje se zove Međuplanina. Komadant nam je Švabo. Milina božija, znam zvuči ludo ali osjećam se kao da sam na izletu. Ništa se ne dešava. Dvogledima razgledamo sa ovih visokih planinskih čuka i ne možemo vidjeti ni žive duše. Pogled je fantastičan! Mi se dosađujemo, a na radiju slušamo kako se na sve strane vode bitke. A sta da se radi, mora neko i ovo ne možemo svi biti u isto vrijeme na istim mjestima.

    Polako se bliži noć. Napravljene su i bajte. Položaj je formiran po brojevima: jedinica, dvojka, trojka... Svaki broj označava jednu bajtu.

    Neko predloži da igramo Anjca u cigarete. I tako, noć polako odmiče. U "Četvorki" se skupilo baš popriličan broj boraca, neki dolaze, prigovaraju, jedni ostaju da igraju.

    Tu su bili i Željko, Tomo, Neđo, Mirko, Jadranko, i moja malenkost Siniša. Na jedinici je ukopan minobacač 60 milimetara, jedan broving, i lično naoružanje trojice iz te bajte. Međutim, u bajti se nalazi samo jedan čovjek, Rade. On je u to vrijeme imao nekih 60-65 godina. Predlagali su mu da ostane u komandi na Koranu i da djeli platu i cigare borcima kad krecu na položaj, ali on nije htio da to prihvati uz obrazloženje da ne želi da leži kući već da ide sa nama mlađima. On hoće i želi, ali je strašljiv, ne može da trči, i svi su se pitali šta će se desiti ako dođe do povlačenja ili napada. Ipak, došao je sa nama.

    Igrajući Anjca, u jednom trenutku začujemo par pucnjeva, pa mali zastoj pa opet. Pucnjevi su dolazili sa naše strane, pa pomislimo da se neko zeza. Međutim u tom trenutku zazvoni poljski telefon. Bio je to Rade koji uzbuđeno viče:

  • "Dolazite ovamo, evo ih odozdo idu. Ima ih najmanje tri stotine!"

    "Daj Rade ne budali! Kad si ih već uspio prebrojati?" - odgovara Neđo.

    Bajtom se širi smijeh i razno-razni komentari. Dejstvovanje naše jedinice ne jenjava. Ispaljeno je i par granata. Shvatismo da je vrag odnio šalu, pa pužurismo na liniju dok ne bude kasno.

    Na položaju zatekosmo Rada u ležećem položaju, sa puškom na grudobranu, kako neprestaje puca. Međutim, mi ne možemo ništa da vidimo. Ispred se nalazio brisani prostor, mjesečina bješe jaka a preglednost odlična. Uprkos tome, ne vidimo ništa. Pitamo ga:

  • "Rade što pucaš kada nema ništa?"
  • "E, dok ste vi igrali Anjca njih 300 je išlo odozdo i sve su pušili cigare!"

    Šta se stvarno desilo i da li je Radetu bilo dosadno ili se čovjek samo uplašio, za nas je ostala misterija. Vratili smo se na spavanje, svako u svoju bajtu, i svaka dva sata smo se smjenjivali na straži ispred bajte i tako iz dana u dan. Pokojni Švabo i Srđan bi ponekad prošli pored nas i otišli u pravcu Trnova. Sjećam se da se Srđan uvjek vraćao sa tih izviđanja sa par kapa koje su imale oznaku ljiljana, i uvjek donese po par pušaka.

    Sarajlija,

    pošto pomenu pokojnog Švabu, imam jedno pitanje za tebe, naravno može i za bilo kojeg drugog:

    O pokojnom Švabi na internetu nije ništa napisano, čak ne mogu da nađem ni njegovo pravo ime jer su ga svi znali kao "Švabo". Mislim da se prezivao Vukadin i da je rođen na području opštine Pale. Gotovo sam siguran da je sahranjen na Sjetlini jer se dobro sjećam njegove sahrane.

    Pozdrav, Željko Tomić
  • prepiska - 77569 - 27.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Imena ulica


    Citam ove clanke o borbama, o ratu i miru, borci govore. Interesantno, poucno i mnogo toga se sazna sto nikada ne bi ni pomislio da se desilo ili kako vec odigralo. Ali o tom potom.

    U vezi ulica koje nose nazive nasi Heroja, ličnog sam misljenja da to uopste nije problem. Mislim ako se u bilo koju opštinu ili mjesnu zajednicu izađe sa prijedlogom da neka ulica nosi naziv nekog od palih boraca ili da joj se promjeni sada postojeći naziv ne predstavlja neki problem. Ljudi uvjerenja sam da je to tako, jer ima među nama još uvjek dobrih i poštenih ljudi. U Istočnom Sarajevu nema familije da neko nije izgubio svog najbližeg u proslom ratu. I na kraju to je samo ime ulice, mislim da ako želite da neka ulica nosi naziv poginulog borca, izađite sa prijedlogom u opštini mjesnoj zajednici i da će se to sigurno ostvariti. Oprostite ako griješim.

    Šta me je navelo da ovo napišem. O ovakvim stvarima, komentari i diskusija odu bas daleko, kao opstina Bijeljina se ponaša tako i tako, ili neka druga opština ovako onako. Ma koga je briga za Sarajlije u Bijeljini, i gdje se sve nismo raselili. Ljudi su zaokupljeni borbom za lični opstanak.

    Sto se tice naziva ulica opet da kažem da sam mišljenja da se to može srediti u jednom danu. Samo treba neko da ode na pravo mjesto sa zahtjevom evo recimo u boračku organizaciju i biće rješeno.

    Pozdrav
    izreke - 77494 - 24.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Mudre izreke


    Više vrijedi vojska magaraca koju predvodi lav, neko vojska lavova koju predvodi magarac.

    Istorija je skup dogovorenih laži.

    Nemoguće je riječ koja se može naći jedino u rječniku budale.
    srebrenica - 77373 - 20.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

    Šta ih ima živih, čudo jedno


    Ne znam koliko ih je navodno pobijeno u Srebrenici, ali lično poznajem bar 50 ljudi iz Srebrenice koji sada imaju između 30 i 50 godina, pa su ovdje u Americi sa svojim porodicama, ženama i djecom pa kolika je ta Srebrenica bila PITAM SE?
    zepa - 77096 - 17.09.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (8)

    Istine radi


    Pozdrav svima,

    Sve što sam napisao o Podžeplju je upravo onako kako sam to ja doživio. Za zapajene gume i ostala zlodjela stu i sami tvoji zemljaci napisali na sajtu "Gođenje." Siguran sam da znaš o kom se sajtu radi, pošto je u tehničkom pogledu dosta lijep. Tamo ste postavili i fotografije svih mogućih dostupnih familija iz tvog kraja sa adresama i trenutnom mjestu prebivališta. Urađeno za čistu desetku.

    Razgledajući vaš sajt vidio sam i kako izgledaju ljudi koji su bili u tom napadu na kolonu.

    Postavio si nam pitanje: "Šta bi mi uradili da smo bili na vasem mjestu?". Odgovoriću ti iskreno, a imam na to pravo jer sam na moju radost a na vašu žalost jedan od preživjeli iz kolone. Odgovor je slijedeći: "Pustio bih kolonu da prođe, kao što ste se bili i dogovorili".

    Stalno spominjes komandira koji puca po svojoj vojsci, a to je toliko netačno, pa da ti malo razbistrim glavu.

    Na samom ulazu u selo niste se odazvali na pozive koj si vam bili upućeni preko megafona. Zašto? Jednostavno jer niste poštovali postignuti sporazum. Pregazili ste ga! Vaši navedeni ekstremisti su se ponadali da će pobiti "četnike" i da će se stvari na tome završiti. Međutim, ekstremisti su obično ljudi koji ne razmišljaju racionalno i na duge staze, i njihov jedini cilj je bio da nakon brzog dejstvovanja krampom i lopatom pobiju ljude, nakon čega će iz Sarajeva dobiti neko zvanje od Alije. E, upravo zbog tih vaših ekstremista, do jučerašnjih tvojih sunarodnika i komšija vi ste dobili po guzici nakon našeg izvlačenja. Za tvoju informaciju, svi vi koji ste uspjeli pobjeći i prebaciti se u Žepu i Srebrenicu danas se vodite na sposku ubijenih u Srebrenici, a prava istina je da danas živite u Americi, upravo kao i ti gospodine Gođenjac.

    Stvarno ne znam zašto lažeš da ste pustili zarobljene vojnike? Niko te neće uhapsiti niti streljati zbog ovoga, opušteno samo opušteno. Kada su naši krenuli sa akcijom izvlačenja, koja je otpočela sa maljutkama u ranu zoru i sa munjevitim ulazom pješadije, bježali ste glavom bez obzira.

    Da ti sada ja malo opišem ta se desilo sa zarobljenima. Jedan od zarobljenika je slomio prozor i od prozorskog krila odvalio komad letve i na njoj zavezao potkošulju koju je skinuo sa sebe i mahao sa tom improvizovanom zastavom kao lud da nas ne bi pobili naši. Na taj način smo ima dali znak da se predajemo i uspjeli smo. Znači, to tvoje izlaganje da ste pustili zarobljene je bez veze.

    Navodi da su ta dva snajpera i zakletva bili posle napada na kolonu su apsolutno netačni. Pošto sam sve to preživio, i pošto sam svojim očima vidio kako ste precizno pogađali šofere kamiona pravo među oči, taman da si pucao sa deset metara vazdušne linije nemoguće je tako nešto uraditi bez optičke nišanske naprave.

    Vaš plan napada i cjelo njegovo odvijanje je jasno kao dan. A to je sledeće:

    1. Propustiti kolonu u klanac
    2. Snajperima pobiti vozače
    3. Oboriti balvane na put u samom klancu i pobiti sve što mrda


    Pošto se niste nadali tolikom broju naših vojnika, ubijanje vam je dosadilo a među vama se vjerovatno našao neko pametan ko je pomislio da nas zove na predaju. Neki od naših boraca su se sami ubijali, a svi koji ovo čitaju dobro znaju da ni na ostalim ratištima naši borci su se veoma rijetko živi predavali muslimanima u ruke.

    Sa ovim vašim napadom na kolonu ste napravili ogromnu grešku. Jer, da nije bilo tako niko vas tamo u tom kraju ne bi dotakao, kao i što nije sve dok niste napali kolonu. Da se radilo na vašem uništenju, to se moglo desiti na samom početku ali vi nikada nećete da priznate da vas niko nije uznemiravao i dirao sve dok ne sami ne zaserete stvar.

    Treba napomenuti još jednu stvar! Ni jedan jedini metak nije ispaljen na tebe i tvoje selo, kada smo sa kolonom ušli i prošli kroz selo. Da nas niste dirali ti bi i dan danas sjedio na verandi svoje kuće i živio u miru i nikada ne bi saznao šta su ratne strahote!
    zepa - 70987 - 24.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

    Žepa i stradanje kolone


    Pozdrav svima,

    Gođenjac, vidiš dobro si rekao, ne zna se kome je bilo gore. Ništa se tada ne bi dogodilo da ne dođe do napada na kolonu. Rekoh ti da sam pronašao svjedočenja Srbina Todorović Milorada i muslimana Lilić Smaila. Iz njihovog svjedočenja koje je približno tvom i mom i ti i ja smo propustili neke događaje što je sasvim normalno jer nismo svi mogli biti u isto vrijeme na istom mjestu. Sad ću da ubacim jedan članak iz Smailovog svjedocenja:

    "Then the oath was signed and all conscripts were obliged to do it, so I did it too. Then I was sent to work, and I had to do physical labor. At that time the unit in our area had two snipers carried by Kamenica Hamza and Čardaković Emin. Ridžail Ramiz, Džebo Rahman, Muratović Hamed and Lilić Nasko were distinguished for their extremism. "

    Vidiš ovdje on navodi da poslije zakletve i njenog potpisivanja bio je raspoređen u radni vod. U to vrijeme u jedinici su bila dva SNAJPERA jedan je bio u rukama Kamenica Hamza a drugi kod Čardaković Emina. Takođe navodi pomenute osobe koje su bile poznate po svom ekstremizmu. Smail ovdje takođe opisuje do samih detalja kako se odigrao napad na kolonu, izgleda nije izostavio ništa.

    Meni lično je pomogao, kao i ti, da nađem sve što me je interesovalo. Čitajući njegovo svjedočenje vratio mi je kompletnu sliku svega. Od prvog do zadnjeg dana. Kao što sam naveo u takvoj situaciji kad se nađe čovjek teško je skontati gdje si, šta si, kuda... Zahvaljujući njegovoj priči ja sam zaključio da sam prošao kompletno stradanje kolone, od zadnjeg dijela do prednjeg pa u šumu pa iz šume na njen rub pa nazad u šumu.

    Za zarobljene u školi, niko stvarno nikada od tih zarobljenih nije rekao ništa loše o odnosu prema njima kao što sam i naveo. Ali je bilo lošeg odnosa prema zarobljenim koji su ostali dole na mjestu stradanja. Ako si pročitao svjedočenja Lilić Smaila, sve će ti biti jasno. Možda nisi bio tu u to vrijeme. Evo i još jedno Smailovo svjedočenje o paljenju:

    "I have heard that during this struggle Sarija Nuhanović, from Brložnisk, set a car tire on fire and threw it among army vehicles, what caused vehicles in convoy to burn. "

    Kaže da je Sarija Nuhanović iz Brložnika zapalio automobilske gume i kotrljao ili bacao ih prema vojnim kamionima što je izazvalo paljenje konvoja.

    Spomenuo si da ne znaš ništa o paljenju dvanaest zarobljenih. Kažeš da sam ja to negdje čuo, tačno je čuo sam to prošle godine, ima snimak na youtube, isti taj snimak je Željko Tomić postavio na ovaj forum na stranici Žepa, pa ga pogledaj.

    Za HELIKOPTER, da bio je jedan, sanitetski sa oznakom crvenog krsta i prebacio je najteže ranjenike do bolnice u Sokocu. Nije se vraćao tamo vamo samo je obavio jedno letenje.

    U svjedočenju Lilić Smaila, on navodi da je Čardaković Ramo na kraju svega izjavio da je napad na konvoj bio greška i da to nisu trebali da urade.

    Poslije svega što sam pročitao u vezi tog svjedočenja, našao sam se u svemu tome kao i istinu.

    Sve sumnje i priče o prodaji Srba, te namještaljki da bi se ubio neki Elek, ili to da nas je Dragan Šuka odveo na klanje meni više ništa ne znače nakon pročitanog svjedočenja od Todorovića i Lilića. Ako je neko uspio da pročita njihovo svjedočenje sve će mu biti jasno kao i meni samom šta se tu desilo. Dogovor je bio da prođe kolona no međutim , došlo je do napada i dalje se zna...

    Napadi na konvoje su tada bili učestali u svim djelovima Bosne. Sjetimo se samo Dobrovoljačke, Tuzlanske, pa i ove Žepske kolone. Negdje u isto vrijeme se desio i napad na kolonu kod Šekovića, ili gdje već to bi.

    Rat je već bio počeo a mi Srbi smo se do tada uvijek držali oko puteva i kolona. Sam početak rata niko nije toliko vodio računa kako se ide u konvojima i kako se oni obezbjeđju pa smo našim životima plaćali prolaze.

    Poštovani,

    vjerovatno misliš na napad na kolonu kod Konjević Polja.
    zepa - 70944 - 23.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Žepa i stradanje kolone


    Gođenjac,

    evo ti i spisak od tri grupe koje su izvršile napad na nas, tj. kolonu. Možda ćeš se i prepoznati u nekom od navedenih.

    Za sve ljude dobre volje koje stvarno interesuje Istina o Žepi otiđi te na web stranicu: "Crimes against Serbs in Zepa" i naćićete istinu. Ja sam je pronašao nakon toliki godina, na toj stranici imate svjedočenja srpskog borca Tomić Milenka koji je ranjen od strane muslimana, ali je Božijom pomoći ostao živ. Muslimani su mislili da su ga ubili. I takođe svjedočenje muslimanskog vojnika čije je ime Lilić Smail. Pogledajte i pročitajte!

    Evo i spiska pripadnika tadašnjih Zelenih beretki koji su izvršili napad na kolonu u svjedocenju Lilić Smaila, se navodi tačno ko je šta radio. Gdje god da se nalaziš hvala ti Smaile, našao sam poslije dvadeset godina odgovor kako se to sve odvijalo, takođe se zahvaljujem Gođenjcu koji se javio na ovaj naš forum pa ujedno i mene zainteresovalo sve ovo.

    The second group, from the direction of Gođenje, was led by Šehić Kurem and Nesib Mulić, and the following participated in the attack:
  • Ćurić Zejnil,
  • Lilić Bajuzin,
  • Lilić Zajko alias Žuti,
  • Lilić Sejdalija,
  • Lilić Selim,
  • Džebo Hajrudin,
  • Lilić Safet,
  • Omerspahić Abid,
  • Lilić Soćan,
  • Kulić Hasib,
  • Lilić Sejo,
  • Hodžić Ibro,
  • Lilić Šefik,
  • Džabo Ismet,
  • Lilić Remzo,
  • Podžić Edhem,
  • Podžić Ramiz,
  • Džebo Suad,
  • Lilić Ibrahim,
  • Džebo Nedžad,
  • Muratović Nedžad,
  • Omerspahić Agonja,
  • Muratović Safet,
  • Smajić Zahid,
  • Kamenica Hamza,
  • Avdić Suad,
  • Kamenica Mujo,
  • Omerspahić Mehmed,
  • Kamenica Ahmet,
  • Lilić Zajko,
  • Avdić Besim,
  • Avdić Zenadil,
  • Šahić Elsadet,
  • Lilić Nasko,
  • Muratović Hamed,
  • Džebo Rahman,
  • Muratović Emin,
  • Nakić Hasan and his brother
  • Avdić Meho alias Pero,
  • Žigić Nijaz,
  • Džebo Mušan,
  • Žigič Rasim,
  • Lilič Himzo,
  • Žigič Zajim,
  • Lilič Abid,
  • Omerspahič Hurija,
  • Džebo Meho,
  • Omerspahič Nusret,
  • Curič Mehmedalija,
  • Lilič Ahmet and
  • Muratovič Dževad alias Ćiro.

    The third group, from the direction of Brložnik village, was organized and commanded by Mujkič Hamed alias Hajva, and the following participated in the attack:

  • Mujkič Hasib,
  • Mujkič Muhamed,
  • Mujkič Ahmo,
  • Mujkič Mehmed,
  • Mujkič Himzo,
  • Nuhanovič Sahman,
  • Mujkič Kadija,
  • Nuhanovič Hamzo,
  • Mujkič Ibrahim alias Alkan,
  • Ferlak Hajrudin,
  • Nuhanovič Sabrija,
  • Nuhanovič Mustafa,
  • Nuhanovič Neil,
  • Nuhanovič Mevludin,
  • Nuhanovič Jusuf,
  • Nuhanovič Meho,
  • Nuhanovič Sarija and
  • Mujkič Selman.

    The fourth group, from the direction of Stoborane and helped with people from Podžepolje was led and commanded by Ibro Čardakovič, and the following participated in the attack:

  • Čardakovič Ramiz alias Zoran,
  • Čardakovič Alsad,
  • Čardakovič Safet,
  • Jusufovič Rašid,
  • Bitič Mujo,
  • Ridžal Ramiz,
  • Sejfič Sead,
  • Gušič Ramiz alias Cajner,
  • Hodžič Hasan,
  • Hodžič Zejnil,
  • Hodžič Alija,
  • son of Zaim,
  • Hasanovič Ekrem,
  • Džebo Himzo,
  • Ivojevič Jusuf,
  • Čardakovič Emin alias Braco,
  • Jusufovič Hajrudin,
  • Hodžič Hamdija,
  • Hodžič Zejnil,
  • Hasanovič Salko and
  • Kreštalica Mehmed.
  • zepa - 70941 - 23.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Žepa i stradanje kolone


    Pozdrav svima!

    Gospodine Gođenjac, u svom prvom obraćanju kažeš ovako:

    "Istina je jedna i svi zaslužuju da je znaju!"

    Ako tako misliš, hajde nam bar ispričaj do kraja i onako kakva jeste. Ovi dana sam krstario po raznim dokumentima. Kažeš da ste izveli spontani napad, da naš komandir ubija naše borce... Bio si tamo kažeš, a ja pronađoh još jedno svjedocenje borca VRS, i u njemu nema puno razlike između mog i njegovog, samo što je on uz pomoć Boga ostao živ iako je sa podignutim rukama i bačenim oružjem izašao pred vas. On je to sve bolje opisao, a o vašem lijepom odnosu prema zarobljenim Srbima pročitaj moj sledeći članak. Pored svog imena Gođenac, dodaješ i SAD, pa pomislih kad si već u SAD engleski ti neće biti problem.

    According to obtained evidence and insinuations, the main organizers of the attack on VRS military convoy, of killing the wounded and the captured, and finally of massacring and burning down of corpses were:

    1. Čardaković Ramo,
    2. Šahić Hurem,
    3. Lilić Nasko,
    4. Kačević Edhem,
    5. Palić Avdo,
    6. Mujkić Hamed,
    7. Jusufović Rašid,
    8. Ridžal Ramiz,
    9. Džebo Rahman,
    10. Muratović Hamed,
    11. Čardaković Emin,
    12. Hulovac Benjamin,
    13. Omanović Hasib and
    14. Dizdarević Ago


    ...(other data on these persons are stated in the explanation of the charge). They have, contrary to regulations of the Geneva Convention on Treatment of War Prisoners from 12/08/1949, ordered murdering and murdered helpless wounded and captured soldiers, committed sacrileges and burnt their corpses, for what there is photo documentation under Nos. 1-13 and reports of pathologist. In most of the cases it was impossible for experts to determine the cause of death and even to identify 9 bodies, which were greatly damaged by burning.


    ZA tvoju informaciju dvojica koji su najviše mučili i ubijali ranjenike su:

  • KAČEVIĆ EDHEM
  • LILIĆ NASKO

    Gođenjac, šta god ti pokušavao ovdje da dokažeš, žao mi je ali to je neko mnogo prije mene i tebe odradio. Zato kad si ovdje na ovom sajtu bar nam napiši detaljnije o svemu ako hoćeš.

    Pozdrav i hvala na javljanju!
  • zepa - 70935 - 23.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Haški tribunal


    THE ACCUSED: (Interpretation) Thank you, Mr. President.

    Because of this answer, we have to go back once again to the causes of the conflict.

    MR. TOLIMIR: (Interpretation) Q. Witness, Mr. Fortin, I would like to ask you to look at 24 paragraph 3 of this report. Could you please see who it was that first 25 started the conflict in Zepa? I quote:

    Page 3272

    "On the 4th of June, 1992, a military convoy under the command of Major Dragan Suka moved from Pale to Zepa to relieve the JNA garrison. The convoy was ambushed by local Green Berets and the Patriotic League on the way to Zepa. In the ensuing fighting, the VRS sustained heavy casualties, including 45 soldiers killed and 31 wounded. The JNA garrison in Zepa was wiped out too. The operation was a defeat for the Bosnian Serbs."
    zepa - 70847 - 22.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (2)

    Žepa i stradanje kolone


    Gođenjac, pozdrav za tebe i sve ostale koji prate ovo. Na samom početku priče si se javio i objavio da ti je drago da sam se javio i da ti i ja imamao mnogo toga da razmjenimo, ali nažalost moram priznati da sve što sam ja naveo i pitao te za tvoje iskustvo ti na to ne odgovaraš u potpunosti. Naravno to je tvoja dobra volja i tvoj izbor. Držiš se komandira kojeg si vidio kako ubija borce iz tetejca k'o pijan za plot. Eto, ja te još jednom pitam ako možeš da nam svima kažeš šta ti znaš o slijedećem a to je:

  • Da li je Murat Šabanović bio tu i dogovarao razmjenu?
  • Da li je postignut sporazum o prolazu kolone?
  • Da li znaš išta o navedenom šumaru koji je bio vodič izvidnici?

    Nemoj ovo da shvatiš kao neko ispitivanje, odgovori ako želiš, ovo sam ponovo napisao jer sam u svom prijašnjem javljanju pisao o ovome ali nisi dodavao nikakve komentare ili odgovore.

    Pisao sam takođe da ako možeš i ako se sjećaš komandira koji je pucao po borcima, da ga i opišeš. Bilo kakav detalj će pomoći. Sam kažeš da i dan-danas imaš njegov tetejac, pa ako si ga već uzeo od njega onda bi se mogao lako sjetiti kako je izgledao.

    Šta god ti odlučiš i bilo kakav odgovor da daš to je tvoja lična odluka i to ti niko ne može osporiti.

    Kada ste nas prvi put pozivali na predaju još uvjek nisam prešao u šumu. Tačno vrijeme ne znam, ali bilo je negdje između podne i tri sata. U takvoj situaciji je teško misliti i sjetiti se vremena. Nije bilo jutro kao ni kasno veče. A zašto smo se bojali predaje, lično moj razlog je način na koji ste prvi put pozvali na predaju a to je glasilo ovako:

  • "Četnici, predajte se sve ćemo vas poklat'".

    Budi realan pa reci da li bi se ti predao da je situacija bila obrnuta i da je glasilo:

  • "Balije, predajte se sve ćemo vas poklat'".

    Dobro sam ovo čuo i bilo je vrlo blizu, glas je bio od nekog mlađeg sigurno, to se može ocjeniti po boji glasa lako, a isto tako i koliko ste bili udaljeni, vrlo, vrlo blizu. To o blizini si nam već objasnio i hvala ti na tome.

    Između svega javio se i dezerter koji sam sebe tako naziva, i vidiš da ima i novi informacija. Dezerter navodi da je ovo bilo namješteno nekom Eleku, a Novica se sam javio, komandir koji nije pitao borce šta misle o tome, sve bolje od boljeg. Mislio sam da napustim ovu priču o Žepi ali izgleda postaje zanimljivije.

    Između svega ovoga veliko hvala Željku Tomiću koji i pored svojih obaveza nađe vremena da sve ovo poreda, sortira i šta već sve radi... ŽELJKO, HVALA TI.
  • zepa - 70790 - 22.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Žepa i stradanje kolone


    Nisam nikakav ratni ekspert, bivsi komandir, ili neki bivsi borac pod znacima navoda "RAMBO". Sudbina me odvela na Pale i u taj predio Zepe gdje i mnogi ostavise svoje zivote. Napisao sam u prvi devet clanaka koje je Zeljko sortirao i poredao po brojevima od 1-9, ovom prilikom hvala Zeljko!!!, reko napisao sam kako sam ja to sve prezivio.

    Godjenjac, bio si tu i ucestvovao u svemu tome, vjerujem da si imao sto puta bolju preglednost na sve nego bilo ko od nas. Spomenuo sam a da vise i ne duljim i ne spominjem to stalno zadnji put cu to da spomenem sada, mi koji smo bili u koloni bez obzira bio to prvi ili drugi dio nismo imali blage veze odakle pucate. Vidio si i sam da je nastala opsta panika. Zato sam ti se i javio. Mene licno je interesovalo, kao i sada odakle ste nas gadjali. Objasnio si mi da su bili prirodni zakloni, i da se izvodilo sa udaljenosti od 50-100 metara zavisno o kom djelu se govori. Po mojoj procjeni mislim da ste sve izvodili sa desne strane kolone. Znaci kad se predje most pa u pravcu kretanja kolone tj, prema sumi, mislim da ste bili sa desne strane. Mene licno to zanima. Gdje god da ste bili, dobro ste se zaklonili. Pokusavao sam da provalim odakle pucate ali bez uspjeha. Interesujeme , i slijedece zasto niste nastavili sa daljim zarobljavanjem i likvidiranjem nas koji smo pobjegli u sumu, jer smo i u sumi ipak bili 100% okruzeni.

    Takodje pozdravljam tvoje javljanje na ovu temu. Eto to su ti dogadjaji koji mene zanimaju, ako mozes da mi to malo pojasnis i nista vise.

    Bio si tamo, kao i ja ucestvovao u svemu i kao sto reko imao si sve kao na dlanu. O vasoj poziciji govore i svi oni precizni pogodci. Da je neko od komandira pucao po nasima ti si sve to gledao i vidio , to je ipak nesto novo za sve nas. Poznajem dosta boraca koji su bili zarobljeni i razgovarao sam sa njima prije dva dana njihov odgovor je bio slijedeci:Jebite se svi vi koji o tome pisete, zaboli nas dupe i za Zepu i za rat, Jedan mi rece"kad budes dolazio navrati brate na po jednu da popijemo a zajebi rat. " Malo se ljudi osvrce na prosli rat, pogotovo borci koji su ga prezivjeli. Mozes li da se prisjetis kako je izgledao ili kakva mu je bila uniforma. Sjecam se sve trojice , Dragan Suka, Jokic Novica , Pavlovic Zdravko , sve trojica su imali uniforme razlicite. Tako ako se sjecas , mogao bi tacno znati o kome se radi. Takodje znam da je jedan od njih trojice imao i pistolj 7, 65 a druga dvojica pistolje 7, 62 ili tetejac koji spominjes. Tako ako mozes da se prisjetis uniforme i lika i ako se sve uklapa potvrdit cu tvoje izlaganje. Kad si vec sve gledao , pa sta bi sa tim komandirom na kraju svega ubili se sam, ili je ubijen od strane pripadnika TO zepa?

    Godjenjac , hvala na dosadasnjem javljanu i eto ako mozes da mi odgovoris na stvari koje mene interesuju. kao sto reko nisam nikakav ratni expert , niti nesto istrazujem, bio sam tamo , prezivio sam , to su gore navedene stvari koje mene interesuju.

    Na samom pocetku pisanja moji dozivljaja sa Zepe, iste komandire sam nazivao "pametnjakovicima". Odakle njima tada ti njihovi cinovi i ko im dade je ne znam. Sjecam se da jedan nije ni imamo nikakve cinove prije odlaska u Zepu. Krivica se pripisuje Draganu Suki, vjerovatno jer je on jedini prezivjeli komandir. Sta bi s tim Draganom ni dan danas ne znam, niti me interesuje. Za jednog od dvojice koji su poginuli na Zepi tog 4 juna, sam zivi svjedok i gledao sam kada je po samom pocetku rata dolazio pred kuce ljudi koji su izbjegli iz Sarajeva na Pale i razgovarao sa njiman preko nisana. Dodje covjek pred kucu parkira Ladu nivu, izadje napolje nasloni onaj vojni snajper na krov od lade i uperi prema domacinu i ispituje tu javno , ko je odakle dosao i sta misli dalje. Zasto oruzje upereno prema Srbima iz Sarajeva to je samo njegov bolesni mozak tada znao.

    Pozdrav!!!!
    zepa - 70524 - 20.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

    Žepa i stradanje kolone


    Danas sam pročitao ove članke koji su navedeni u Rratnom dnevniku Žepa. Moram reći da poslije svega "jer sam preživio sve to" ovde se u tom dnevniku nenormalno laže. Istina je jedna i jedina, ko ce je kako prihvatiti to je lična stvar svakog pojedinca. Moram reći da borbe u Budučinom potoku nisu bile kako se navodi, konstante u manjim prekidima, pa onda opet. Vi ste presjekli kolonu, pobili ljude na brisanom prostoru. Sačekali ste nas sto bi se reklo partizanski. Pogibija i ranjavanje naših ljudi se dogodila u ta 2-3 sata borbe. Pred samo veče ste zarobili opkoljene. Poslije toga sve dok nije došlo do našeg izvlačenja nije bilo nikakvi dejstava.

    Pa evo čitajuci taj "Ratni dnevnik Žepa", naiđoh i na podatak da nisu bili samo stanovnici sela. Bilo vas je mnogo i iz Višegrada, što ne izostavlja mogućnost da je tu stvarno bio i Murat Šabanović. Iz priloženog se vidi da je ipak bilo pregovora o prolasku kolone jer je vaš kurir i dobavio tu poruku u komandu TO Žepa.

    Evo još jednog članka iz "Ratnog dnevnika Žepa":

    Tenk koji su izgubili, uništen je u trenutku kad je pokušao da pređe prepreku na putu (stablo bora oko 15 kubika) gdje je i ostao. Zarobljeni vojnici su navodno pričali da im je pretpostavljeni Pavlović naređivao da izvrše samoubistvo koje je već počinilo više od četrdeset vojnika, te da su naočigled naših branitelja sami sebe uništavali jurišajući naprijed. Pored vozila JNA u krvavi pohod su bila uključena i civilna vozila kao i privatni kamioni domaćina sa Pala i Sokoca, o čemu govore civilne registarske tablice. U krvavim, ali i herojskim borbama naših branitelja prvo su ranjeni: Sead Sejfić i Jusuf Ivojević, tj. u prvim sukobima na Rizi (4. juna), prije ulaska u Budučin Potok, da bi naredna dva dana (5. i 6. juna 1992. god) svoje živote za odbranu Žepe dali sljedeći branitelji: Hamid Divović - iz sela Oškoplje kod Rogatice; Samedin Zimić; Zejnil Čavčić; Meho Čavčić; Edin Karčić iz Višegrada, dok je teže ranjen Zafer Lilić (kuglom PAM-a u glavu), a lakše je ranjen Rešid-Rešo Hodžić.

    Pored ljudi koji su u odbrani svojih porodica i kućnoga praga za slobodu dali i svoje živote ili zadobili vječne i bolne ožiljke, kao i svih ostalih koji su stali kao čelični bedem na put dušmaninu, treba znati i to da je izuzetno mnogo zaslužan i čovjek koji je posjekao bor na kome se "okliznuo tenk". Mehmed Zimić je u vrhuncu borbe, motornom pilom presjekao bor koji je pao ispred tenka T-55 koji je pokušao preći preko i tu je ostao uništen. Njegova hrabrost je bila neizmjerno velika u trenucima kad je čekao da tenk priđe što bliže, da ga iznenadi i zbuni dok je granatirao teren ispred i oko sebe.

    Jezivo je sjetiti se toga pakla i oružja koje je srpsko-četnički agresor upotrebljavao. Tu jezu nadilazila je i pojačavala borba naših patriota koji su im stali na put, koji su zaustavili agresora u njegovim krvavim namjerama.

    Teško je opisati neprekidne odjeke koji su se satima poput huke olujnih vjetrova praćenih jakom grmljavinom, razlijegali žepskim šumama. Bilo je i malih pauza, pa ponovo ispočetka. I tako tri dana... Pojačanje koje im je dolazilo (5. juna oko 15:00 sati) iz pravca Han-Pijeska, preko sela Jelovci, na svom putu preko našeg sela Stoborani, uništavalo je i ubijalo sve pred sobom.
    zepa - 70517 - 20.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (2)

    Žepa i stradanje kolone (1)


    Ovo je jedna priča koju sam pronašao u "Ratnom dnevniku Žepa, a koja govori o "spontanom" napadu na kolonu.

    Odgovor: Žepa - Ratni dnevnik prije 2 Godina, 9 mjeseci

    Zaprječavanje puteva prema Žepi

    Četvrtak, 4. juni 1992. god. (zabilježeno 7. juna)

    Tog kišovitog i tmurnog jutra boravili smo iznad Jelika (planina Bokšanica), kad je oko deset sati urlanje snažnih mašina preraslo u topovsku kanonadu praćenu raznim kalibrima ostalih oružja i oruđa iz pravca Han Pijeska. Po našoj slobodnoj procjeni borbe koje su nastale i nisu prestajale, dogodile su se oko sela Brložnik. Nismo bili puno pogriješili. To nam je kazao kurir Nedžad Bajić, koji je upravo došao do nas sa još nekoliko ljudi koji su nosili motorne pile, sjekire i kanistere sa gorivom. Ubrzo smo saznali šta nam je raditi, jer nas je Nedžad upoznao sa zbivanjima i donio poruku u kojoj je glasilo da hitno moramo zapriječiti puteve koji vode prema Žepi. Reče nam je da mu je prenijeto da su četnici 3. juna kasno poslijepodne, tražili saglasnost od TO Podžeplja da prođu do objekta JNA kod Žepe. Tako su ovi iz Podžeplja prenijeli informacije oficirima u TO Žepa, na što se digla opća mobilizacija. Detalje nismo znali, kao što ne znam ni sada, jer nisam u Štabu.

    Dok su borbe trajale, cijeli dan suprotno od nas na drugom kraju Žepe, mi smo energično zapriječili put Rogatica - Žepa obarajući velika stabla drveća preko puta. Pored toga, iskopali smo duboko cestu po njenoj širini i ponešto minirali, računajući da se eventualni nasrtaj tenkova i vozila može usporiti za duže vrijeme. Cijelo vrijeme dok smo to radili mijenjali smo se, tako da su jedni kopali ili sjekli, dok su drugi čuvali i obrnuto. Bile su tu i izvidnice koje su nas koncem dana obavijestile da Srbi oko Borike ne izvode nikakve pokrete ili pregrupisavanja.

    Razmatrala se tog dana i noći varijanta pružanja pomoći suborcima na drugom kraju naše teritorije, ali se nije mogao ostaviti naš teren, zbog činjenice da su napali Žepu, a gdje će još pokušati to su samo oni znali.
    zepa - 70479 - 19.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (3)

    Žepa i stradanje kolone


    Kako kaže naš narod, nikad ne reci nikad. Vi ste bili na dobrim položajima i mjestima tako da ste bili u mogućnosti da gledate sve što bi rekli odozgo. Među nama je zavladala opšta panika i haos. Imali ste pregled na sve što se događalo.

    Niko vas lično nikada nije osuđivao za sve što se desilo. Uvjek se stradanje kolone pripisuje Draganu Šuki, koji i jeste jedan od komandira koji su nas odveli u klanac. Mi obični vojnici nismo znali ni gdje je to ni kakav je teren, ni ko tamo živi. Sa Draganom Šukom su komandovali zajedno, Jokić Novica i Pavlović Zdravko. Možeš li se prisjetiti kako je izgledao komandant koji je okolo pucao sa pištoljem?

    I na kraju, imaš li ikakvih informacija da li je bio dogovor o mirnom prolazu ili se to nikada nije ni dogodio.

    Za pomenute rovove kažem ti da sam išao u obezbjeđenje okoline dok se most popravljao, i na samom raskršću, sjećam se da put preko mosta odvaja desno kad se dolazi iz pravca tvoga sela, a jedan ide lijevo. Na tom mjestu sam otisao znaci lijevo od puta i ušao u šumu nekih možda dvadeset do trideset metara a možda i manje i naišao sam na neku vrstu rova ili zemunice. Sjećam se dobro da je vatra tek bila ugašena, u rovu od dasaka napravljen je krevet ili klupa, pokrivena ponjavom, i u samoj blizini rova a bila je tu i plinska boca narandžaste boje zapremine tri litra, dobro se toga sjećam.

    Kažeš da se napad desio sasvim spontano, ali jedna je istina da su oklopna vozila kao i druga vozila koja su bila u prvom djelu za koja ti kažeš da su propuštena u šumu i tamo bila spriječena na dalji prolaz, jer se prvi tenk nasukao na balvane i proklizao pa se nije moglo proći dalje. To mi govori da su i ti balvani već bili postavljeni prije našeg dolaska. Most je bio onesposobljen a ne uništen. Grede su bilo ostavljene pored samog mosta, kao namjerno, da li zbog vas u slučaju da vam most ponovo zatreba ili je možda zbog nas da se nekome da neki znak da ste tu.

    Ako imaš vremena opiši i ti kako se sve to dogodilo.

    U svakom slučaju, hvala ti na javljanju. Nas su poslije te bitke svi i onako ismijavali, rekli su nam da je bolje da ćutimo i nikada to ne spominjemo. Kažu sačekali vas mještani i naprašili vas momački. Tačno je da ste nas sačekali i dobro nprašili. U svakom slučaju bili smo ljudstvom i tehnikom 100% moćniji, a dozvolili smo da nas tako udesite. Stvarno jedna velika sramota, ali i istina. Panika i vaš iznenadni napad su odradili svoje.

    Ako nadjes vremena napisi ponešto, kao sto si i sam rekao istina je jedna i svi zaslužuju da je znaju.

    Pozdrav
    zepa - 70465 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

    Žepa i stradanje kolone


    Dugo se, nakon ovog jada, među borcima pričalo da je starac kojeg sam naveo na početku price, a koji je bio sa još par muslimanki na samom ulazu u selo držao štap u rucu, i za svaki prođeni kamion i tenk, pragu i transportere bilježio na taj stap i nakon našeg prolaska to je navodno bilo dojavljeno dole vama u klanac.

    Da opet ne dođe do zabune, navodim da se ovo pričalo poslije svega što se desilo, pa ako znaš nešto o ovome i ako je tačno ne bi bilo loše da napišeš.

    Nakon svih ovih godina, kada se sve ponovo slučajno vrati u glavu, nikada mi neće biti jasno zašto se niste vratili u šumu gdje smo pobjegli i nastavili sa napadom? Kako to da ste samo par nekih balvana i eksplozivni naprava bacili na nas i ostavili nas na miru. Nikada mi neće biti jasno, pobili ste mnoge naše borce, pozarobljavali ste ih pa ste tu stali! Niste bili uopšte uporni u tome da i nas u šumi likvidirate do kraja.

    Sve ovo se odigralo u nekih 300-500 metara, a nas iz šume posle svega svi zaboraviše. Kao što sam i pokušao da objasnim, u šumu uđu i više se iz nje niko ne vraća. I ja sam uspio da se izvučem u šumu. Ušao sam i unutra mir, tišina, sve pogašeno. Ljudi leže mirno oko kamiona i stabala, a napolju na brisanom prostoru borba za goli život. Hej, ljudi umiru na samo 300 metara od nas a ovde u šumi se ništa ne dešava?

    Kao da vam je neko rekao to je to dosta je, mi smo ovde završili.

    Istina je da su dejstvovali avioni, ali ni blizu nas. Nama je rečeno da je iz pravca Žepe krenula velika grupa vaših boraca i da su ih u tome avioni spriječili.

    Ako je to, kao što si naveo, sve počelo spontano, a mi tako naivno uletili u zamku, izvinjavam se svima na izrazu "najebasmo i mi i vi" i to za šta - na kraju nizašta.

    To je mnogim borcima VRS bio i prvi okršaj, ljudi su se uspaničili i počeli da bježe na sve strane, niko nije pružao otpor samo je svima bio cilj da se sklone sa tog prokletog brisanog prostora i iz te zamke, da se sklonimo ni sami ne znamo gdje. Nekako smo, može se reći, svi bježali za tim tenkom i pragom, oni u šumu a mi za njima.
    zepa - 70464 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (1)

    Žepa i stradanje kolone


    Nigdje nisam naveo da ste pobjegli nemajući vremena da pobijete zarobljene. A da ste pobjegli, to jeste!
    Kada ste okružili ljude koji su ostali u drugom djelu kolone i pozivali ih na predaju sama sreća što se među borcima našao jedan pametan i predložio ljudima da se predaju. Citiram njegove riječi:

    "Ajde ljudi da se predamo, možda imamo neke šanse da ostanemo živi. Ovako ćemo se svi poubijati i nemamo nikakvih šansi, ako se predamo možda i preživimo!"

    Prije predaje rekao je ljudima da povade udarne igle iz puška, sva postojeća dokumenta da poderu ili bace, jer je mislio ako i dođe do ubijanja da nas bar ne ubijaju našim puškama. Jedan od veliki razloga što su se predali je i to dok su bili u okruženju oko kamiona tako ste ih precizno gađali da koji god dio tijela pomjere taj dio je bio i pogođen. Žao mi je što nisam u trenutnoj mogućnosti da stupim u kontakt sa pojedinima ljudima pa da vam sami to kažu. A nadam se da ću i to uspjeti jednog dana.

    Zarobljeni navode da ste pojedino naoružanje koje ste tada pokupili od mrtvih i zarobljenih, po njihovim ocjenama prvi put vidjeli u životu. Kada ste ih odveli u školu, tamo je nastala galama i vriska, čak su neki tražili da ih izvedete napolje i skinete gole da navodno otkrijete da li Srbi imaju repove. Međutim sva ta galama prestaje, pojavljuje se neko od komandanata Armije BiH i smiruje situaciju. Ista osoba ulazi među zarobljene i pita da li među zarobljenim ima neki komandant. Svi su ćutali i javio se pokijni Desimir Petronić. Izveli su ga i nije se pojavljivao par sati. Nakon izvjesnog vremena se vratio i rekao svima:

    "Ljudi ne bojte se, nikome nece vise faliti ni dlaka sa glave, niko nas ne smije dirati, zamijeniće nas za brašno. Kažu od kako je rat počeo nemaju brašna. I sreća naša da smo se predali, svi preostali su pobijeni. Svi do jednog!"

    Čovjek sa kojim je pregovarao, a bar njemu tako rečeno, bio je Murat Šabanović. I zarobljeni su tu boravili do dolaska naših snaga koje su nas izvukle.

    Jednu grupu zarobljenih ste navodno odveli u neku štalu, možda to i jeste ta grupa koju Gođenac navodi, i kaže da su izvedeni iz sela. Iz te štale bježe trojica kroz kidaonicu (otvor za izbacivanje đubreta). Ta tri čovjeka su uspjeli da se pred samu zoru probiju do nas u šumu, lično sam ih vidio. Dugo vremena se nije znalo za preostalih 12 boraca. Mene lično je žena jednog od njih zaustavljala na Palama mnogo poslije toga i pitala da li se možda sjećam ikakvog detalja ili bilo čega. Sjećam se da je uvjek govorila da bi joj bilo lakše da zna da je mrtav i da može da ga sahrani kao čovjeka. Takođe se sjećam se njenih riječi, kada mi je govorila da su mnogi svoje sahranili a ona sa za svog muža ne znam ni šta je sa njim.

    Tek prošle godine, jer prije se stvarno nešto nisam ni interesovao, vidio sam na internet portalu Istočnog Sarajeva članak o poginulim na Žepi i vidio sam video snimak sa parastosa poginulih. Nisam imao pojma da su im i spomenik podigli. E, tu sam prvi put čuo da se spominje 12 boraca koji su odvedeni u neku štalu i živi zapaljeni, pa sam to povezao sa onih dvanaest nestalih, odmah nakon bitke.

    Kažem da sam na ovaj sajt slučajno naišao tražeći bilo kakve podatke o poginulom drugu iz Sarajeva. I vidio sajt, pod naslovom Žepa naišao i na Gođenca, tako sam i ovo počeo.

    O ovim zarobljenim i njihovim događajima sam čuo od njih samih. A posle svega što se desilo baš zbog hrabrosti i sposobnosti za pregovore koje je vršio pokojni Desimir Petronić sami mi borci smo ga imenovali za našeg budućeg komandanta. Bio je sa nama do zadnjeg dana rata. Večna mu slava i hvala. Umro je prirodnom smrću.

    Nadam se da će se još neko uključiti, pa će tako istina u svom punom sjaju izaći na vidjelo.

    Pozdrav!
    zepa - 70462 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (3)

    Žepa i stradanje kolone


    Da, tačno je da nije bilo nikakvi sukoba sve dok mi nismo popravili i počeli prelaziti preko mosta. Ako si pažljivo pročitao, napisao sam svoj događaj i kako sam ja to sve preživio. Sa vaše strane su se prvo oglasila dva pucnja koja su pogodila krov Lade Nive. Bio sam u prvom djelu odsječene kolone i uspio sam da se prebacim do šume.

    Kao što rekoh, sve do trenutka kada su nas naši izvukli nisam znao kako se zove mjesto u kojem smo se nalazili, kao što to nije znalo ni 90% naših boraca.

    Tačno je da je naš PAM počeo sa dejstvom ali posle ispaljenih hitaca sa vaše strane. Moje lično mišljenje je da je sve bilo isplanirano jer dok smo prelazili most i kad je počela pucnjava čule su se i motorne pile na samom ulazu u selo, što je meni stvaralo sliku da nema nazad. Isto tako, balvani sa kojima ste nas gađali u toku noći između 4. i 5. juna su bili veliki, odsječeni i uredno skresani a za to vrijeme se nisu čule motorne pile. Znači, što se tiče tih balvna već su bili pripremljeni.

    Nigdje u svom izlaganju nisam naveo snajpersku pucnjavu, već da ste pucali pojedinačno i veoma precizno. Lično sam vidio pogibiju vozača kamiona koji je pogođen između šljema i obrva. Opisao sam i njegov izgled a kasnije sam se raspitivao i pričao sa saborcima pa danas mislim da se zvao Pandurević Srđan, ili mi je bar tako rečeno.

    Za tu grupu ljudi koji su nam rekli da su otišli do Zlovrha i vratili se, mogu samo da kažem da ja lično nisam išao sa njima i da su oni nama su rekli da su bili na Zlovrhu. Ja sam ovdje pokušao da vam uz moje događaje opišem upravo onako kako je sve to bilo.

    Ne mogu da vjerujem da je neki komandant pucao po našim borcima! Imam sto posto istinite podatke od ljudi koji su bili zarobljeni, i opisaću i to.

    Niko nije bacio bombu da bi pobio naše ljude. Oni su počeli ubijati bombama kada ste ih vi potpuno okružili. Niko nije htio živ u vaše ruke. Vjeruj mi da se nisam izvukao u šumu i ja bih bio jedan od mnogih koji su se ubili bombama. Već sam i naveo da sam u momentu kada sam se našao na brisanom prostoru i sam u ruci držao bombu spremnu da se ubijem.

    Na kamionu marke FAP-13, vlasništvo jednog od autoprevoznika, nalazilo se i rezervno gorivo, nafta i benzin. Prilikom vaših dejstava po vozilima vi ste probušli burad. Pošto je put bio blago naget prema šumi spasa, normalno da je i to gorivo curilo i išlo prirodnim padom prema šumi, tj. curilo je po tom putu. Kažem na tom putu ste uspjeli da pobijete naše borce. Neki od njih su bili ranjeni i pred samu predaju su se ubijali.

    Svima nam je poznato da je bomba sastavljena od kuglica i prilikom njenog aktiviranja došlo je do paljenja goriva koje je već teklo niz put i tjela i uniforme naši poginulih boraca su bila natopljena tim gorivom, toliko dovoljno da je došlo do samog paljenja nafte i benzina. To su bili neki od onih koje smo dizali na kamione kada smo se izvlačili.

    Grupa naših boraca koji su bili zarobljeni su nam nakon par mjeseci na Trebeviću objasnili da ih nisu zapalile Zelene beretke već da je do vatre došlo usled aktiviranja bombi.

    Zarobljene ste odveli u školu. Tačno je da su žene dolazile i donosile hranu i vodu i da su im rane previjene. Dok ste vodili ranjene od mjesta pogibije do škole prelazili ste neki mali potočić. Jedan borac je bio nezgodno ranjen ispod uva i mnogo je krvario, svi zarobljeni su ispricali da se među vama našao neko ko ga je izdvojio na stranu i zaklao na očigled svih zarobljenih i dodao je da je to uradio "da se četnik ne muči".

    Kada su došli naši na izvlačenje, zarobljeni su ostali potpuno sami u školi, u strahu da ih ne pobije Vojska Republike Srpske, jedan od zarobljenih je slomio prozor u školi i od prozorskog krila je napravio štap ili letvu za koju je zavezao svoju potkošulju i mahao sa njom kao lud. Prava je sreća da ih nisu pobili. Da ste tom prilikom pobjegli i to je tačo!
    zepa - 70461 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (3)

    Žepa i stradanje kolone - završni komentar


    Uvjek kada se govori o krvavom 4. junu 1992. godine, spominje se i Žepa. To je tako još od tog kobnog dana, iako tom prilikom Žepu nismo ni vidjeli. Kao što sam već naveo, mi obični vojnici tom prilikom nismo ni znali kuda idemo. Navodno da se mjesto gdje su nas sačekali zove Budučin potok. Drugi opet kažu da se to zove Podžeplje, a treći Gođenje, ko će mu ga znati!

    Moje lično viđenje stvari je da su nas Dragan Šuka tadašnji "major" i komandant paljanske čete sada već pokojni Novica Jokić odveli na klanje, prodali ili ko zna kakve su to sve kombinacije bile. Sa njima je u izvidnicu i na taj dogovor isao i Draganov brat, mislim da se zvao Jadranko. Da i vrlo važan podatak za vodiča po tim prostorima su imali nekog čovjeka koji je navodno bio šumar u tom rejonu. Ko je taj šumar i odakle je, to smo mi obični borci pokušavali u više navrata da saznamo, ali bez uspjeha. Kasnijim ratnim zbivanjima i događajima to se vremenom zaboravilo. Ostale su samo traume i sjećanja na poginule. A o šumaru ni traga ni glasa.

    Pojedini borci to smatraju i velikom prodajom srpskog naroda jer je u to vrijeme došlo do pada Pofalića, a potom i pogibije jedne paljanske čete na Trebeviću kada je poginuo i Petar Pandurević. Takođe su se i tu na Trebeviću iživljavali na mrtvima, vadili im oči iz glava a umjesto njih u glave nabijali čaure od Brovinga. Lično sam i tome svjedok jer sam se po samom povratku iz Žepe našao i u borbama na Trebeviću, kada smo vraćali naše položaje.

    Sve ove događaje borci povezuju u jednu cjelinu a to je da se oslabi brojnost ljudstva na Sarajevskom ratištu. Misle da smo mi namjerno poslati na klanje, nisu se izgleda nadali da ćemo se izvući. Kada smo uspostavili vezu sa komandom, ona je podigla veliki broj ljudstva sa sarajevskih položaja i poslala ih na naše izvlačenje. Tada su uslijedili napadi Armije BiH po svim našim položajima oko Sarajeva, pa su, dok su se obavljale sahrane poginulih na Žepi, provalili na Trebeviću. Zar ovo sve ne zvuči baš kao da neko javljao šta se kod nas dešava u svakom trenutku?

    Međutim, zahvaljujući našoj prisebnosti i borbi za opstanak srpskog naroda, vratili smo sve naše izgubljene položaje i naučili Armiju BiH šta je pravo vojničko držanje. Na Trebeviću smo se popucali čak i prsa u prsa a ne ko oni iz zasjede, pa kad dođoše naši da nas izvuku na Žepi oni pogbjegoše kud koji.

    Sami su krivi za sve što im se desilo tokom našeg izvlačenja. Pokazano im je kako se što oni stalno govore zauzima Zlovrh. Da nisu napali kolonu ništa im se ne bi desilo, ama baš ništa. Vjerovatno su mislili da su nas sve i pobili.

    Toliko od mene o prokletom 4. junu 1992. godine. Pokušao sam da pomoću slova prenesem ove nemile događaje, pa se nadam da sam u tome koliko-toliko i uspio.

    Možda će se nekada javiti neko ko je direktno učestvovao u svemu ovome i sa one strane tj. od Armije BiH, da i oni nešto napišu o ovome. Kao što rekoh po samom odvijanju događaja vidjelo se da je sve unaprijed izrežirano i namješteno, samo se čekalo da uletimo u klopku. Ipak su znali da ćemo mirno proći kroz sela. Sačekani smo na najgorem mogućem mjestu po nas.

    Uz Božiju pomoć, mnogi od nas su i preživjeli. Svako dobro vam svima želim i fala vam svima koji ste čitali moje svjedočenje. Za pokoj duša svima onima koji poginuše taj dan!

    I na kraju da se predstavim: moje ime je Đukić Siniša, rođen sam 11-02-1970 u Sarajevu. Trenutno živim u SAD, država Nort Dakota, grad Grand Forks. Vlasnik jedne uspjesne velike farme. Srbin Cowboy! Jedno je sigurno - ima nas svugdje.
    kosovo - 70454 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    O pjesmi Šota


    Šota Galica je bila ljubavnica i saborac Šabana Poluže, jednog od najvećih krvnika srpskog naroda na tom području.

    Da bi ostavila što jači utisak na njega klala je srpsku decu pred njim , a onda igrala. Istoričari kažu da je ta igra bila karakteristična po tome što je gornjim delom tela mrdala levo- desno i to je ta igra koja je kamen spoticanja. Oni tvde da je numera Šota oda ženi zlikovcu.
    zepa - 70452 - 18.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Žepa i stradanje kolone


    Da, dobro pitanje "Šta ćemo mi na Zlovrhu". Ni mi to nismo znali. Za tog domaćina Duška sam i naveo da je izašao ispred nas i upozorio nas da ne idemo dalje. Takođe sam objasnio da smo bili VRS, a ne JNA. Mladi vojnici tadašnje JNA su bili na Zlovrhu.

    Zašto smo i pored upozorenja ušli u selo? Vjerovatno jer je postignut sporazum da prođemo. No, međutim, bi šta bi.

    Isto tako, može se i vidjeti iz dodatih snimaka, da su sela sravljena. Ništa se ne bi desilo ni tim ljudima ni njihovim imanjima da su nas na miru pustili da prođemo, jer sam bio tamo i očevidac sam tih događaja.

    Kada je rađena akcija našeg izvlačenja, mislim da je svima iz tih sela, uključujući i pripadnike Zeleni beretki, bilo jasno kako ide kolona koja prolazi u miru. Ni jedan metak nije ispaljen sa naše strane!

    Na izvlačenju se dobro vidi čak i iz priloženih snimaka, kako su prošli oni koji su kolonu napali. Sami su krivi za svoje gubitke kako ljudi tako i imovine. I na strani mjestana Gođenja i Zelenih beretki takođe je bilo velikih gubitaka, samo što se to nigdje ne pominje. Oni su napali kolonu koja je mirno prolazila, bez obzira da li smo mi VRS, bili prevareni od strane naše komande, mi ipak nismo ni jedan metak opalili. I svi se predstavljaju kao veliki heroji koji su napali po njihovim rijecima 500-600 četnika, deset tenkova itd...

    Na Youtube ima i snimak: "Bitka u Budučinom potoku 4. i 5. juni 1992".

    Kad su već bili toliki heroji što to ne pružiše jak otpor kad je došla VRS da nas izvuče. Tada su pokazali svoje pravo lice, nisu se suprostavili VRS, onako pravo vojnički. Tada nisu mogli da prave sačekuše. Nisu imali pojma šta ih je snašlo. E, da mi nismo poštovali dogovor o mirnom prolazu tako bi izgledao i naš ulazak u ova sela.

    Napadnuti smo tog 4. juna, mučki iz zasjede, prevareni, naivni.

    Kažu da se žrtve u VRS pripisuju kapetanu ili majoru Draganu Šuki. Isto tako žrtve koje su pale na suprotnoj strani među pripadnicima Armije BiH mogu se pripisati svima ovima koji su napali kolonu, jer su upravo oni krivi za sve što im se desilo kasnije u toku našeg izvlačenja.

    Prilikom izvlačenja je takođe pokazano kako izgleda kada se ide u zauzimnje Zlovrha, a mirnim prolaskom kolone se pokazalo kako se ide u dopremanje hrane na Zlovrh.

    Istina je jedna i svi zaslužuju da je znaju!
    nevesinjska - 70416 - 16.06.2012 : Sarajlija Grand Forks - best (0)

    Sjećanje na dolinu Neretve


    U mjestu Buna kod Mostara danas će biti obilježeno godišnjica stradanja srpskog naroda iz doline Neretve u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

    Na lokalitetu Bune 15. juna 1992. godine nestalo je 18 srpskih boraca i osam civila, čime je počeo egzodus srpskog naroda u Mostaru i okolini. Tog dana 1992. godine granatirana je i zapaljena Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, koja je nedugo potom i minirana. Obilježavanje dana nestalih regije Hercegovine počeće u 10. 00 časova simboličnim bacanjem po jedne ruže sa mosta na Buni u istoimenu rijeku, najavljeno je iz Organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila opštine Nevesinje.

    Potom će u 11. 00 časova biti služen parastos u pravoslavnoj crkvi u Bjelušinama, u Mostaru.

    Nakon parastosa u 13. 00 časova biće položeno cvijeće na spomen-kosturnicu u Nevesinju, gdje se čuvaju posmrtni ostaci neidentifikovanih boraca i civila iz hercegovačke regije.




    Idi na stranu - |listaj dalje|