fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

upropastitelji - 92733 - 06.04.2015 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

Upropastitelji Srbije: Uvod


Tekst je preuzet od Instituta Paralaks

U ovom odabiru nema ni jednog podatka koji nije prethodno javno objavljen. Nikoga nije zanimalo da ih detaljnije izučava. Metod ove kompilacije zasnovan je na fokusiranju na određene ličnosti za koje javne informacije ukazuju da su sistemski iznad zakona. One koje su izostavljene moguće je unošeti naknadno, kako projekat bude sistematizovan, bez remećenja zaključka koji se nameće.

Tokom istorije srpski narod ispoljio je svoju državotvornost. Zakonik cara Dušana bio je, posle Magna Carta Libertatum, prvi akt koji je ograničio volju vladara, iako je Dušan tada bio na vrhuncu moći, za razliku od engleskog kralja, Jovana "bez zemlje" koji je bio u podređenom položaju u odnosu na svoje velikaše. Sretenjski ustav Miloša Obrenovića bio je, posle američkog i francuskog, treći građanski ustav na svetu. Za razliku od ovih primera, naša generacija ostavila je na sramotu pokoljenjima da je današnji Ustav donela mimo osnovnih civilizacijskih standarda (bez javne rasprave, na dvodnevnom referendumu uz aktivnu kampanju u vreme trajanja-). To je dovoljan povod da se zamisli u čijem interesu deluje današnja elita ako ne u interesu svoje nacije.

Današnju srpsku elitu, koja je deluje izvan institucija, možemo, u skladu sa njenim nastankom i načinom delovanja, nazvati - vlast iz senke, ili interesno društvo bez odgovornosti. O vlasti "u senci", govorimo zato što ona očigledno nije u institucijama. Ovaj zaključak proizilazi iz činjenice da je određenoj grupi dopušteno mnogo toga što ne proizilazi iz pravnih i društvenih normi, ali i da društvenim tokovima upravlja bez ikakve odgovornosti.

Nekada, početkom godina, novine su objavljivale liste srpskih bogataša, a izvor tačnih informacija bile su uprave prihoda. Samo dve decenije kasnije, objavljivanje zvaničnih lista poreskih obveznika izgubilo je draž. Svi smo shvatili da su pare negde drugde. Viđeni Srbi postali su obveznici stranih poreskih sistema, ukoliko ne uspeju da novac dobijaju na ruke, a među prvih sto bogataša u Srbiji, nema nijednog koji je svoj imetak formalno nasledio. Na prvi pogled, izgleda kao da među srpskim bogatašima nema mnogo onih iz sistema u kome su se obveznici i poreznici medusobno oslovljavali drugovima, ali samo na površan pogled. Analiza čak i javno objavljenih informacija ukazuje da stvari na nekom nivou stoje drugačije.

Nakon osam godina tranzicije u Srbiji, vreme je da ocenimo da li smo na dobrom putu i kako da nastavimo. Za tranziciju od kontrolisane ka slobodno-tržišnoj privredi opredelili smo se zato što su ekonomski slobodnije zemlje bogatije. Ova korelacija nije, sama po sebi, dokaz, ali jeste indikator da slobodno tržište jeste povezano sa ekonomskim razvojem i da, ukoliko želimo bogatije društvo, trebalo bi da nam cilj bude omogućavanje građanima da slobodno biraju na tržištu šta, od koga i po kojoj ceni žele da kupe. Mnogi su shvatili da je dirigovana ekonomija učinila Srbiju siromašnom, ali veliki deo građana i dalje sumnja da je rešenje koje smo tražili slobodno tržište.

Kada je u Srbiji počela tranzicija, stručnjaci su upozoravali da će prvih godina biti mnogo gubitnika društvenih i ekonomskih reformi i da će samo uzak krug ljudi biti dobitnici. Ostala je za utehu prognoza da će u drugoj fazi tranzicije mnogo više građana postati dobitnici reformskih procesa. Međutim, osam godina kasnije, u Srbiji su gubitnici ostali gubitnici, a mali broj dobitnika i dalje dobija. Sada, mnogi stručnjaci upozoravaju da Srbija na svom tranzicionom putu luta. Nismo sigurni da li je trebalo da napustimo političko-ekonomsko-vrednosni sistem devedesetih.
Izneverena je ideja tranzicije. Slučajno ili namerno, država nije stvorila ambijent da se stvaraju nova radna mesta, i imamo dosta gubitnika, što je normalno, ali više nego što bi trebalo jer nama posla. Studija Svetske banke iz 2003. godine, na osnovu razvoja istočnoevropskih zemalja nakon pada Berlinskog zida, navodi da su dobitnici prve faze tranzicije isključivo tajkuni i insajderi u državnim kompanijama, a svi ostali gubitnici. Tada su stručnjaci Svetske banke napisali da druga faza tranzicije donosi promene na bolje. Tajkuni, doduše, ne gube, ali zbog većeg priliva investicija, otvaraju se nova preduzeća i nova radna mesta, pa i oni koji dobiju posao nisu više gubitnici, a nova preduzetnička klasa postaje pobednička. Dobitnici srpske tranzicije, pored tajkuna, su i pripadnici novostvorenog političkog staleža, koji su dobra mesta u javnom aparatu i državnim kompanijama zauzeli zahvaljujući političkim vezama, i na taj račun žive dobro. U dobitnike bi se mogao uračunati i deo zaposlenih u državnim i javnim preduzećima koji zarađuju više od zaposlenih u kompanijama. Većina populacije sebe i dalje opravdano smatra gubitnicima.

Srbija je daleko od tržišne zemlje. Praktično sve velike reforme urađene su u periodu 2000.-2002. godine i svi reformski uspesi suštinski su rezultat tada donetih odluka. Od tada praktično nije sproveden ni jedan veći reformski potez. Za ovih osam godina: valuta je stabilizovana; privatizacija društvenih firmi je pred krajem; i trgovina je malo slobodnija ukidanjem uvoznih ograničenja. Čak i ograničene i nevoljne reforme doprinele su povećanju standarda prosečnog građanina. U poređenju sa 2002. godinom, ništa se nije promenilo: i tada i danas glavni dobitnici su tajkuni koji su se obogatili u vreme dirigovane privrede, a glavni gubitnici bili su i ostali nezaposleni kojih je i tada i danas, zavisno od statističke metodologije, bila trećina ili petina stanovništva. Do stvaranja nove preduzetničke klase nije došlo zato što Srbija još uvek nije ušla u drugu fazu tranzicije. Nije okončana privatizacija društvenih preduzeća, privatizacija državnih preduzeća nije ni počela, ne funkcioniše zakon o stečaju, monopoli su veoma jaki, a izostao je ozbiljan nivo direktnih stranih investicija. Jedino što imamo je privilegovane i gubitnike.

NOKTOM PO POVRŠINI

Analiza platnog bilansa Srbije od 2003. do 2005. godine otkrila je neke anomalije: a) Srbija je u velikom deficitu a istovremeno, od 2000. do 2006. godine, štednja je uvećana oko 20 puta; b) kumulativne neutralne transakcije, a posebno između državljana, uklapaju se u šeme međunarodne triangulacije za pranje novca; c) Kipar je jedan od glavnih primalaca novčanih tokova iz Srbije a istovremeno bilateralni bilans plaćanja sa Kiprom beleži značajne deficite; d) međunarodni tokovi pokazuju krajnju neobičnost veličine, strukture i disbalansa neutralnih transakcija, zbog izbegavanja propisa o deviznom poslovanju i pranja novca. Ekonomski kriminal mogao bi se kvantifikovati merenjem sive ekonomije, razlikom između zarade i potrošnje, i odnosu priliva i odliva novca. Međutim, istraživači makro tokova novca i odnosa ekonomskog kriminala (kriminal u funkciji dobiti) i organizovanog kriminala (novac u funkciji kriminala) u Srbiji, suočeni su sa nedostatkom, nepouzdanošću i neusklađenošću podataka institucija države. Godišnja šteta od ekonomskog kriminala po ekonomiju Srbije procenjuje se na oko 374 miliona evra, a ukupna šteta u periodu od 2000-2005. godine procenjenjuje se na oko 1,9 milijardi evra, što je 81,2 % od ukupno ostvarene štete i 13% od svih prestupa. Na rast privrednog kriminala, osim ljudskih i sistemskih slabosti u tranziciji, uticali su i organizovani kanali izbegavanja plaćanja poreza, korupcije, kriminalizovanja privatizacije i drugi faktori. Kriminalne organizacije raspolažu novcem kroz nove kriminalne akcije, kupovinu nekretnina, umetničkih dela, antikviteta i druge, i tako remete funkcionisanje slobodnog tržišta. Sistem protiv pranja novca u Srbiji je, iz nekog razloga, na jako niskom nivou, posebno u smislu i prepoznavanja i gonjenja. Da bi se sprečila institucionalizacija prljavog i opranog novca, opšte je poznato da bi trebalo proveravati strukturu vlasništva, varijacije u kapitalu određenog preduzeća, da li je preduzeće subjekt zelenaških aktivnosti, i to ne samo iz zvaničnih računovodstvenih podataka preduzeća, već i koordinacijom interne i eksterne kontrole finansijskih transakcija. Sve se ovo u Srbiji ne čini, a pomenuti iznos morao je od negde doći i negde da završi. Od i kod najširih slojeva građana nije.

Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija uveo je 1992. godine Jugoslaviji sankcije, kojima je ograničena razmena roba sa inostranstvom. Tokom sankcija, iznošenje novca iz Srbije postaje očigledno. Država počinje da osniva of šor kompanije kako bi prikrila poslovanja Beogradske banke na Kipru, kojoj je zbog sankcija bio onemogućen rad. Većinu tih firmi osnovala je advokatska kancelarija Tasosa Papadopulosa, koji je u kasnije postao predsednik Kipra. Haški istražioci i MUP Srbije, još 2001, utvrdili su da je državni vrh Slobodana Miloševića stajao iza 8 of šor firmi na Kipru čiji su računi u grčkim i kiparskim bankama korišćeni za prebacivanje milionskih suma deviza iz Srbije, i za razne bankarske transakcije. Pošto je Beogradska banka osnovala svoju of šor banku na Kipru, a u vreme sankcija i of šor firme koje su preuzele ulogu banke, na čijim računima su se nalazili milioni, pitanje je da li je trebalo ugasiti četiri banke u Srbiji pre nego što novac iznet iz zemlje na račune tih of šor firmi uđe u njihov bilans.

Kada se sagleda koncentracija novca, nema osnova za tvrdnju da je sistem iz epohe Slobodana Miloševića definitivno prošao. Prepoznaju se vrste tipa bogataša. U prvoj su pripadnici "stare garde". Reč je o ekipi starih direkora i partijskih funkcionera iz Titove i posttitove epohe koji su feudalizovali socijalizam i postali nesmenjivi u društvenim firmama. Slobodan Milošević bio im je potreban za održavanje moći, a oni njemu kao imaoci gotovine i lokalnog uticaja. Karakteristika tog tipa bogataša bila je aktivno učešće u političkoj nomenklaturi u koju ih je plasirala feudalna privredna moć. Zahvaljujući politici uspevali su da obezbede kontingente i povlastice u poslovanju. Iako najbliža glavnom centru moći, stara garda osećala je potrebu da drži privid legalnosti tako da je tip njihovog bogaćenja bio: sediš na čelu društvene firme, napraviš u inostranstvu srodnu ali privatnu u kojoj si sam ili preko familije većinski vlasnik, a onda u inostranstvu posluješ sa firmom u kojoj si direktor posredstvom firme u kojoj su vlasnik. Površno, ništa nelegalno, osim što odlivaš supstancu iz firme u kojoj si direktor. Stara garda imala je i neku vrstu političke odgovornosti prema glavnom centru: ona je obezbeđivala novac za Miloševićeve političke projekte, ali i politički uticaj. Ni sami, kako je primetio, šef vladinog tima za oporezivanje ekstraprofitera, Aleksandar Radović, "nisu propuštali da se posluže". Iako najveći "legalisti" među novim bogatašima, "stara garda" je bila najneopreznija. Nisu osećali da rade nešto nepošteno. Verovali su da su neprikosnoveni pripadnici društvene elite, a da bi elita funkcioinisala, mora da se posluži. Zato su bogataši "stare garde" za ostale nove srpske bogataše prava sirotinja.

Mnogo bogatiji od njih su pripadnici druge vrste, novopridošli. Oni nisu verovali da je išta večno osim para. Ta vrsta, u koju se ubrajaju pripadnici familije Karić, 1997. godine ubijeni direktor "Beopetrola" Zoran Todorović Kundak, Miroslav Mišković, Milan Beko, Marko Milošević, ubijeni Vlada Kovačević Tref- svoje prve velike pare stekla je u vreme Miloševića. Njihov metod bio je još mutniji od prethodne grupe: bili su politički udaljeniji od glavnog centra, ali je stepen nelegalnosti njihovih poslova bio veći. Nisu se puno petljali u politiku osim kada su im na trenutke rasle ambicije ili kada su dobijali specijalne zadatke. Njihov "ugovor" s Miloševicem bio je jasan: omogućiću ti da se obogatiš, da muljaš sa privatizacijom i primarnom emisijom, da radiš poslove za državu i da bude dobro i tebi i državi. Miloševića nije zanimao njihov politički uticaj, ali jeste gotovina. Njihovo bogatstvo je najteže proceniti zato što nije jasno koliko je para manipulišu njihovo, a koliko im je dato da ih oplođuju. Kako su bili na granici politike, njihova sudbina nije bila unifikovana kao tipičnih pripadnika "stare garde" (odlaze) ili pripadnika "sive zone" (nastavljaju). Mišković i Beko uspeli su, uz blagoslov vlasti, da zadrže svoje imperije neokrnjene, Karić nastavlja da se koprca, a Marka Miloševića pomelo je ono što ga je i obogatilo - porodične veze.

Treća vrsta bogataša ima najmanje problema sa novom vlašću: nema ih na spiskovima ekstraprofitera, pojavljuju se kao donatori novih vlasti (Filip Cepter je finansirao Džima Dentona, lobistu srpske vlade u SAD), nikada se nisu zaklanjali iza patriotizma, dok politiku smatraju zabavom za sirotinju i budale. Ne beže od veza s političarima, ali one su isključivo tehničke: oni su političarima dobri ukoliko im povremeno uskoče s finansijskom injekcijom, ovi njima ukoliko im ne smetaju. Za razliku od prethodne dve vrste, "siva zona" nema neposrednu vezu s političarima, više je oslonjena na policijske i debeovske aparate, ne sede na kongresima, već na zatvorenim sedeljkama. Udaljenost od politike prati viši stepen nelegalnosti posla nego u prethodne dve grupe - tu se radi o golom švercu. Taj rizik prate i veće zarade: ovo je najbogatija ekipa. Pripadnici te grupe najradije se drže anonimnosti, zbog čega je njihov identitet nekad veoma teško otkriti.
war_crimes - 92339 - 08.02.2015 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

Attack on RS Army Military Convoy In Zepa Canyon on Jun 04, 1992 (2)


Ambush in Zepa gorge

On June 4, 1992 in the early morning on that day, one armed RS Army battalion with several military vehicles, under the command of Major Suka Dragan, started from Pale through Han Pijesak towards Zepa. Their task was to deliver food, water, medical and other necessary equipment to VRS members who secured military facility and a TV relay on the Zlovrh hill, in Zepa area.

Many soldiers were murdered after being wounded or captured, when they put away their weapons as a sing of their surrender. Two members of Green Berets shot Serbian soldier Tomic Milenko, son of Diko, born on 01/11/1935 in Novi Karlovci, Indjija Municipality, Republic of Serbia, although he had thrown away his weapon and raised his hands as a sign of surrender, but due to circumstances he stayed alive. Why he was lying down severely wounded, Tomic was listening to cries of other captured Serbian soldiers who begged Muslim to kill them instead of torture the. According to the statement of witnesses of this event, one unidentified helpless severely wounded member of VRS was killed by Lilic Nasko, and the other also unidentified severely wounded VRS member was killed by Kacevic Edhem (other data on the mentioned executors of these crimes are in explanation of criminal charge under items 3 and 4). It was impossible to identify murdered soldiers for their bodies were burnt up after the murder and their corpses were carbonized.

According to obtained evidence and insinuations, the main organizers of the attack on VRS military convoy, of killing the wounded and the captured, and finally of massacring and burning down of corpses were: Cardakovic Ramo, Sahic Hurem, Lilic Nasko, Kacevic Edhem, Palic Avdo, Mujkic Hamed, Jusufovic Rasid, Ridzal Ramiz, Dzebo Rahman, Muratovic Hamed, Cardakovic Emin, Hulovac Benjamin, Omanovic Hasib and Dizdarevic Ago (other data on these persons are stated in the explanation of the charge). They have, contrary to regulations of the Geneva Convention on Treatment of War Prisoners from 12/08/1949, ordered murdering and murdered helpless wounded and captured soldiers, committed sacrileges and burnt their corpses, for what there is photo documentation under Nos. 1-13 and reports of pathologist. In most of the cases it was impossible for experts to determine the cause of death and even to identify 9 bodies, which were greatly damaged by burning.

During the operational research on this crime against wounded and captured VRS soldiers, military medical facility and on the breach of the agreement of the cooperation and maintenance of Zlovrh relay near Zepa, a number of witnesses were heard, photo documents of burnt and exhumed bodies of young soldiers and other medical documentation obtained and all that is included in the charge. Among all testimonies, it is important to look into the testimony given by Lilic Smail, son of Idriz, born in 1949 in Godenje, Han Pijesak Municipality, who was a active member of Moslem military formation that attacked the convoy as well as the testimony of Todorovic Milorad, son of Borisa, born in 1954 in Praca, Pale Municipality, who experienced golgotha of this VRS battalion.

In his testimony, Lilic Smail stated: "In the beginning of May 1992, I started to Han Pijesak together with the workers from Godenje, Podzeplje and Zepa, to get the salary and we were sent back. Upon my arrival to Godenje, meetings of SDA higher leadership were held. A TO unit for the area of Godenje, Podzeplje and other Moslem villages from Han Pijesak Municipality was formed at the beginning. The main person in that HQ was Cardakovic Ramo and Sahic Hurem and Hasanovic Salih were also members of the HQ. Weapons for that unit were obtained earlier through Mujkic Himza, President of SDA for Han Pijesak. Each person who received weapons had to pay for it, some of them even 800 DM. At that time there were no actions, but only guards were held. Some time during May 1992, Palic Avdo was appointed as a TO unit Commander and Cardakovic Ramo as TO Regional HQ Commander, covering the area of Zepa and Han Pijesak. Squad Commander for Godenje and Podzeplje area was Palic Avdo, and for Zepa area it was Beno Kulovac. The HQ was moved to Zepa. At the same time, a unit of militia commanded by Sahic Hurem was formed. Osmanovic Hasib from Zepa was also active in leadership.

Then the oath was signed and all conscripts were obliged to do it, so I did it too. Then I was sent to work, and I had to do physical labor. At that time the unit in our area had two snipers carried by Kamenica Hamza and Cardakovic Emin. Ridzail Ramiz, Dzebo Rahman, Muratovic Hamed and Lilic Nasko were distinguished for their extremism.

Sometime in the beginning of June, Zepa Squad blocked Zlovrh where JNA was placed. In the morning, a courier from Srebrenica came to the HQ in Godenje where Cardakovic Ramo was, and he said that an army convoy of vehicles and tanks was going down the road towards Zepa. I know that Ramo has said several times to let the convoy through and not prevent their free passing. Ramo ordered everybody to evacuate their respective families into shelters and that was done. Army convoy came from Stoborani towards Godenja, some time before noon. There were around 30 vehicles, several tanks, trucks, cars and busses. The Army passed through villages peacefully - they laughed and told us not to run away and threw us some cigarettes. From Godenje, the convoy went towards Brloznik. After the convoy left, Cardakovic Ramo came and ordered me to cut down three trees, with a power saw, over the road in order to block the road, down which the convoy went. In Secerov Lager I found Lilic Sejo on the road. He was cutting down the trees but he did not know how to put them over the road, so I took the power saw from him and cut down three trees over the road. In my opinion, the aim of that roadblock was to prevent the convoy from turning back as well as to prevent any possible help to them. After I finished with that, I went back to my wife and my children. A heavy shooting could be heard at that time. Standing next to the stable, I was watching the fight between the army and people from ambush.

The ambush was set up in Luke, on the crossroads for Godenje, Purtici and Han Pijesak and the convoy were attacked when some vehicles were already across the wooden bridge. Commander of the ambush was Mujkic Hamed with his soldiers from Brleznik. Later on, a unit from Podzeplje, commanded by Jusupovic Resid, came to help. The fight did not last for a long time and the convoy went on towards Luke, without any major stopping. The convoy was shot at while passing through. The convoy was moving down the road in front of the house of Mujkic Himzo, when I saw Cardakovic Ramo and Sahic Hurem together with soldiers from Godenje, Tobarani and other villages, at least 150 of them getting involved in the fight attacking the convoy from direction of Grobici and along the river. The hardest fight was in Kulevkina Ograda where the convoy was stopped and the road blocked on both sides. That is the place where quarry is, at the border of Han Pijesak and Rogatica municipalities, before Berak village. The attack was done from all sides, because that spot is very convenient for ambushing, being placed in a gorge.

Zepa Squad commanded by Kunovac Beno, was attacking from direction of Berak, and our Squad, commanded by Palic Avdo, from the opposite direction. From direction of Radava, the attack was done by the Squad commanded by Mujkic Hamed and from direction of Godenje by the Squad commanded by Cardakovic Ramo and Sahic Hurem. People from Podzeplje, Plana and Krivaca attacked together with people from Brloznik. The struggle lasted till 20,30 hrs when it was finished with the total defeat of the army in convoy. I have heard that during this struggle Sarija Nuhanovic, from Brloznik, set a car tire on fire and threw it among army vehicles, what caused vehicles in convoy to burn. I do not know exactly what was happening during the fight, because at that time I was in the cave, bellow the house of Hamed Smajic. I have heard later that especially active in that fight were Hakic Hasan, who was carrying a machine gun M-53, Muratovic Hamid, Curic Zejmil and Dizdarevic Ago.

In the evening I was in Godenje village and saw 31 prisoners brought to a school. They were brought by the unit commanded by Sahic Hurem and Cardakovic Ramo. Several prisoners were wounded, one of them severely, who was brought in a tent fly and died the next morning. The prisoners were placed in a small room in school, into which even 10 of them would be hardly placed, so I don't know how 30 of them were managed inside. The wounded were taken care of by a male nurse Dzibo Himza. After that I went home. Bodies of dead soldiers and burnt down vehicles remained on the spot. A great amount of weapons and ammunition was seized on that occasion. I know that two vehicles were also seized- ambulance was driven by Curic Zejmil and a truck by Kamenica Hamza.

Next morning, about 20 of us who were there taken to work, under command of Dzebo Musan were sent to the spot. Every one, who had a gun, took it with him. I did not have any weapons, so I tool nothing. I was together with Lilic Himzo, Lilic Ahmed and Lilic Abid. When we came to the spot, we met Lilic Nasko and around 50 people from Brloznik. It was a complete chaos - many corpses and many burnt and carbonized bodies. We searched the terrain looking for weapons, ammunition and other equipment. I saw one wounded soldier who was standing with his arm against the stable wall. I walked beside him and 10-15 minutes later I heard a shot and saw that the wounded soldier was killed. Later, I heard that Kacevic, whose first name I don't know, killed him. That Kacevic person is young, around 20 years old, blond, from Purtici. His brother is Kacevic Hamed who worked in SIP "Planinsko".

I found the other wounded soldier on the road, who was all covered in blood. While I was passing by him, he asked me to get his cigarettes out of his pocket what I did. I took already open package of cigarettes from his pocket together with the lighter, and then took out one cigarette, lit it up, and gave it to him. He told me to take one cigarette as well, and later he gave me remaining cigarettes and told me "Take it, I won't need it anymore". Then I was called by Curic Zejmil and as I was going towards him, I heard a gun shot and it was obvious who did it - Lilic Nasko, who shot him in the chest from semi-automatic rifle. I immediately approached the soldier and I saw him dead with the half of the cigarette still between his fingers. After the weapons and equipment were collected, we returned to the village.

On the same day, as my wife, father and sister-in-law told me, five soldiers with weapons running away from the spot passed by the cave they were in. The soldiers asked them for the shortest way to the nearest Serbian village and they gave one chocolate to each of the children (7 of them). My sister-in-law showed them the way to Mislove. Later, I heard that they took the road to Berovac and one of them got killed there, but the others made it. Two our soldiers - Nurko Brgulja and Jusuf Dumenjic got killed in Berovac on that occasion.

None of our soldiers got killed during the attack on the convoy but some of them were wounded. After the action, blocked soldiers in Zlovrh surrendered to the Zepa unit and I know that they were released later and they came through Godenje and Stobran to Jelovce.

After 2-3 days, the attack of Serbian army followed and they managed to reach the spot of ambush where the soldiers from convoy got killed. There was no stronger resistance of our soldiers. During that attack, a shop was shelled and the prisoners from the school escaped. Serbian army took all the bodies from the spot. Later, Cardakovic Ramo used to say that it had been a mistake to attack the convoy and that they shouldn't have done it.

Afterwards, the Squad was named "4th June", after the event."

The statement of Lilic who was the attacker corresponds pretty much to the statement of Todorovic who was the defender, who stated:

"In the early morning on 04/06/1992, my company, to which I belonged as a soldier of Republic of Srpska, started to Zlovrh in Zepa area, in order to deliver food, medical and other equipment to VRS soldiers who were securing the transmitter. Before we started, Battalion Commander Major Suka informed us that he had been in that area during previous days and that he agreed with the villagers passing of our convoy, so he expected no problems. The convoy was escorted by one tank, two transporters and one anti-aircraft canon, in any case. Arriving to Jelovci, Han Pijesak Municipality, we found first roadblocks made of tree logs and it wasn't clear to me if they were
put by our army or Moslems from this area. After we passed those first roadblocks, we went through first Moslem village before the canyon and as we saw no villagers, we proceeded towards Zlovrh. On stiff cliffs on both sides of the canyon, I noticed bunkers and parapets but I saw no people in them. Somewhere in that direction I saw two young man and one woman who greeted us while we passed along and soon we came to a village with a Mosque, where we took the turn for Zlovrh. After we passed the village in which we saw a number of men and women hurrying towards the wood, we reached up to a bridge that was destroyed. We got off, intending to mend the bridge and while doing so, Moslems from that area attacked us from infantry weapons without any warning. We got sheltered and responded to their fire, and after the bridge was mended and the fire ceased, we got into the vehicles and moved on. There we got first wounding of our men. After we crossed the river, we came to a ravine between two hills where the Moslems heavily attacked us from all sides. And we had to get off, find shelters around vehicles and respond to the fire. There was panic and mess because many of my comrades were wounded and some of them got killed. Moslems shot the drivers first, so new drivers had to replace them and move on, and some vehicles had to be moved off the road because they were heavily damaged. After we passed through the ravine, we found ourselves in a plain where majority of my comrades got killed and we fought Moslem from that area for a long time. The convoy was cut off because some vehicles remained damaged. I was at the end of the first half of the convoy so we managed to go through the plain and as we moved forward, we kept finding barricades that we removed. In front of us we heard Moslems cutting down trees with power saws making barricades for us. They planned and prepared that earlier, by cutting into them, and as we were approaching, those trees were pulled down. It was not long before we came to a huge barricade, made of tree logs that was not possible to remove even with a power saw, so we tried to remove it with a tank and we failed. The tank got off the road and got stuck, so we couldn't move on. Commander Major Suka took around 20 people and went towards Zlovrh that was allegedly not far away, trying to get through and get in touch with the Command in Pale, since our radio as damaged, in order to ask for help and consult for further actions. After some time, Suka and his people came, carrying one dead soldier and told us that one soldier remained there, for they could not take him out. He also told us that he did not manage to get through to Zlovrh because he ran into their bunkers, where Moslems attacked them with infantry weapons. There were no armed conflicts in that area at that time and regarding the agreement with Major Suka, we were surprised by perfidious attack. If we were to expect it, we would go in different formation and not as many of us would get killed. We spent the night between Thursday and Friday there and it was heavily raining all night long. We put the wounded under the vehicles and
into transporters and the dead on trucks while we took the position around the vehicles and kept guarding as much as possible.

And they kept attacking us on that spot. Taking into account the terrain and stiff cliffs on both sides, Moslems kept throwing tree logs and big rocks on us and our vehicles, so many vehicles got damaged and some people injured. During the next day, Moslems kept attacking us from infantry weapons and we managed to establish a connection with our Command in Pale and they told us that the help was on the way. During that first night, Mico Tomic managed to come to us from last cut-off part of the convoy and he told us that all people from that part of the convoy were killed and burnt up, and that he managed to escape. However, not all the people from that part were killed, some of them were captured and later released by our unit that came to rescue. On 06/06/1992 (Saturday morning) our rescue team came from the direction of Han Pijesak. They managed to get through only to place where the convoy was cut off and where the other part of the convoy remained, so Major Suka told us that we had to get through to them with the rest of the vehicles. We put the wounded into transporters and the dead on the vehicles and we did as we were told. While going back we found barricades again that were by Moslems in the meantime. As we reached the river, we found the bridge destroyed again, so we had to mend it again. Moslems kept shooting on us from the nearby cliffs. During that attack, three young men who came to help us got killed and I don't know if anybody was wounded. After we crossed the river, we managed to reach free area around Han Pijesak and in the afternoon of that day a small group of us who survived arrived at Pale.

I wish to emphasize that upon our arrival to the place where we met the rescue team, we saw a horrible scene - our comrades lying dead on and about the road, many corpses carbonized for they were wet with fuel and burnt up. We collected those bodies, so that none either dead or wounded who was not far from the road, remained, except for one part of those who got lost and remained."
war_crimes - 92145 - 14.01.2015 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

Attack on RS Army Military Convoy In Zepa Canyon on Jun 04, 1992


ATTACK ON RS ARMY MILITARY CONVOY IN ZEPA CANYON ON JUNE 4, 1992

Organized and long prepared attacks on garrisons and military convoys of regular JNA at the beginning and in the middle of 1992 committed by Islamic fundamentalists, members of Green Berets and so-called Patriotic League, have been continued with the same intensity on regular RS Army when there was no military need for those attacks and when there were verified agreements on letting these convoys pass to their military destination in Zepa area.

Preparations and organization of perfidious attacks, after the set agreements, was done according to the same procedure as in previously mentioned attacks on JNA military convoys in Tuzla and Sarajevo, in order to destroy BH defense system and create conditions for the attack on Serbian people with the aim of their elimination and persecution - ethnic cleansing from BH area. The attack on military convoy in Zepa area showed all hypocrisy, cruelty and seriousness of crimes without precedent in the war, when the wounded and the captured were murdered in the most atrocious ways, vehicles burnt and property destroyed.

The military organizing of Muslims in Zepa region

In spite of the previous agreement with the Muslim leadership in Zepa on free passing for military convoy to the military facility and TV relay Zlovrh, Muslims, organized in Patriotic League and Green Berets, perfidiously attacked the convoy in one gorge in Zepa. On that occasion, 45 members of VRS whose names are enclosed in this information got killed, many wounded and 30 captured. Many vehicles and other equipment were burnt up and destroyed, and wounded soldiers from the convoy were, contrary to the regulations of international law, atrociously killed on the spot (KP No.
15-1/02-KU56/94-DC-1/30).

This attack was committed by special terrorist groups formed by SDA HQ in Sarajevo and Srebrenica sub-region, for the area of GODENJE, BRLOZNIK and STOBORAN and other villages surrounding Zepa.

All decisions in Muslim part of the leadership were brought in meetings of the highest SDA leadership whose members were the following: Alija Izetbegovic, Ejup Ganic, Haris Silajdzic, Rusmir Mahmutcehajic, Omer Behmen and sometimes Irfan Ajanovic. This leadership founded "Patriotic League" as its military wing. The founding of "Patriotic League", as illegal military organization, started in April 1991, when BH Deputy Minister of Defense, together with Sulejman Vranj and some more Muslims created Instructions on organization and acting in the field. In May 1991 the organization was named "Patriotic League". Sefer Halilovic and Rusmir Mahmutcehajic participated in
its organizing and foundation. "Patriotic league" achieved the high level of military organization and it had 9 regional and 103 municipal HQs with 98.000 soldiers at the beginning of the war (BH had 109 municipalities in total). Municipalities from Eastern Bosnia were also included, especially those from Srebrenica sub-region. For Zepa and Han Pijesak municipalities everything was organized through the commander of "Patriotic League" regional HQ Cardakovic Ramo, and his commander of the squad that attacked VRS military convoy was Pavlic Avdo, and for Zepa area it was Beho Kulovac.

Kustura Zeljko supplied these terrorist formations with weapons in April 1992, and he performed that task through the authorised person of SDA - Demonjic Hazem, born in Olovo village, Gorazde municipality, who lived in Sarajevo (testimony of Cavcic Mehmedalija, son of Mehmed, born in 1957 - DC-1/30). A big amount of infantry weapons was brought, among which the most numerous were AP "Kalasnjikov". All weapons were brought to the house of Kustura Zajko. Other part of weapons came through Osmanlic Ismet, the Chief of PSS Rogatica and the President of SDA Rogatica.


Municipal Board. The following persons helped them distribute weapons:

  • Imamovic Musan,
  • Imamovic Amir,
  • Cesko Salem,
  • Podzic Ago and others.

    After Muslim terrorist units were armed, the organization of the attack on military convoy was done by Brigade Commander Osmanovic Hasib with Sehic Muharem, Hasib Mulic, Mujkic Hamed and Cardakovic Ibro.

    The first group of diversionists was led by Omerovic Hasib, and the following participated in the attack: Stitkovac Enver, Zimic Abid, Divovic Hamed alias Div, Cavic Meho, Cavcic Bohodil, Zimic Ago, Mehmedovic Alija, Zimic Ramiz, Omanovic Ibro, Zimic Osmo, Podzic Dzevad, Cavcic Hamza, Podzic Ago, Rucic Himzo, Kacevic Omer, Rucic Omer, Hraljo Hamid, Hraljo Ceman, Imamovic Esad, Cavcic Sinan, Imamovic Amir, Cavcic Hamdija, Imamovic Musan, Kacevic Sejdalija, Rucic Ahmo, Kacevic Ohran, Kacevic Galib, Kacevic Hamed, Kacevic Edhem, Kacevic Kemal, Cavic Bego, Kacevic Adil, Cavic Smajo, Hodzic Ragib, Hrulja Osman, Brdanin Ago, Zimic Ibro, Brdanin Avdo, Zimic Hasan, Gluhic Himzo, Zimic Mustafa, Gluhic Camil, Zimic Mehmed, Gluhic Zulfo, Zimic Hamdija, Cesko Sinan, Mesanovic Resid, Kulovac Sabid, Mesanovic Camil, Kulovac Nezir, Hodzic Resid, Kulovac Nedzib, Hodzic Halil, Cesko Salim, Zimic Samedin, Dizdarevic Ago, Cavcic Zejnil, Dizdarevic Hasan, Ramic Hajrudin, Dizdarevic Mujo, Bicic Numo, Ramic Sakib, Mujcinovic Mujo, Vatres Mustafa, Bogilovic Avdo, Omanovic Nusret, Lisic Halid, Kustura Himzo, Kacevic Hamza, Cavcic Himzo, Hajric Mehmed, Cavcic Omer, Cesko Nedzad, Udovcic Jasmin, Kulovac Sead, Otajagic Ferid, Cavkusic Fuad, Holjic Fadil, Cavkusic Sefko, Brankovic Munib, Kulovac Benjamin, Salic Dzemal, Zigic Asim, Karahodzic Iso and Covcic Mehmedalija.

    The second group, from the direction of Godenje, was led by Sehic Kurem and Nesib Mulic, and the following participated in the attack: Curic Zejnil, Lilic Bajuzin, Lilic Zajko alias Zuti, Lilic Sejdalija, Lilic Selim, Dzebo Hajrudin, Lilic Safet, Omerspahic Abid, Lilic Socan, Kulic Hasib, Lilic Sejo, Hodzic Ibro, Lilic Sefik, Dzabo Ismet, Lilic Remzo, Podzic Edhem, Podzic Ramiz, Dzebo Suad, Lilic Ibrahim, Dzebo Nedzad, Muratovic Nedzad, Omerspahic Agonja, Muratovic Safet, Smajic Zahid, Kamenica Hamza, Avdic Suad, Kamenica Mujo, Omerspahic Mehmed, Kamenica Ahmet, Lilic Zajko, Avdic Besim, Avdic Zenadil, Sahic Elsadet, Lilic Nasko, Muratovic Hamed, Dzebo Rahman, Muratovic Emin, Nakic Hasan and his brother Avdic Meho alias Pero, Zigic Nijaz, Dzebo Musan, Zigic Rasim, Lilic Himzo, Zigic Zajim, Lilic Abid, Omerspahic Hurija, Dzebo Meho, Omerspahic Nusret, Curic Mehmedalija, Lilic Ahmet and Muratovic Dzevad alias Ciro.

    The third group, from the direction of Brloznik village, was organized and commanded by Mujkic Hamed alias Hajva, and the folloeing participated in the attack: Mujkic Hasib, Mujkic Muhamed, Mujkic Ahmo, Mujkic Mehmed, Mujkic Himzo, Nuhanovic Sahman, Mujkic Kadija, Nuhanovic Hamzo, Mujkic Ibrahim alias Alkan, Ferlak Hajrudin, Nuhanovic Sabrija, Nuhanovic Mustafa, Nuhanovic Neil, Nuhanovic Mevludin, Nuhanovic Jusuf, Nuhanovic Meho, Nuhanovic Sarija and Mujkic Selman.

    The fourth group, from the direction of Stoborane and helped with people from Podzepolje was led and commanded by Ibro Cardakovic, and the following participated in the attack: Cardakovic Ramiz alias Zoran, Cardakovic Alsad, Cardakovic Safet, Jusufovic Rasid, Bitic Mujo, Ridzal Ramiz, Sejfic Sead,
    Gusic Ramiz alias Cajner, Hodzic Hasan, Hodzic Zejnil, Hodzic Alija, son of Zaim, Hasanovic Ekrem, Dzebo Himzo, Ivojevic Jusuf, Cardakovic Emin alias Braco, Jusufovic Hajrudin, Hodzic Hamdija, Hodzic Zejnil, Hasanovic Salko and Krestalica Mehmed.
  • bihac - 91187 - 19.09.2014 : Ratko Obrenović Detroit,USA - best (3)

    U Dudakovićevim akcijama ubijeno 1.200 Srba


    Predstavnik Kancelarije za traženja nestalih lica Republike Srpske Milan Ivančević rekao je da je u tim akcijama ubijeno 1. 200 Srba, od čega 870 civila, dok se 830 osoba vodi kao nestalo. Na tom području nađena je 21 masovna grobnica Srba, koje su ubili pripadnici Petog korpusa Armije BiH.

    Zbog sporosti istrage o slučaju vođe Petog korpusa, u javnosti je više puta pokretano i pitanje "ko štiti Dudakovića".

    BN TV je emitovala video snimke, nastale 9. jula 1994, na kojima su pripadnici Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, koje je zarobio Peti korpus u akciji na Izačiću, koju je predvodio Dudaković. Dudaković, okružen vojnicima, pitao je tada gde su dva zarobljenika, a kad je dobio odgovor da su u kampanjoli, izdao je naredbu: "Streljati na licu mesta!"
    politika_amerika - 90257 - 21.05.2014 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    Uključen HAARP centar i u Srbiji


    Da li su skorašnje poplave uzrok elementarnih nepogoda ili meterološkog rata koji se vodi u Svijetu?

    Elektronski akcelerator elektromagnetnih talasa (HAARP) od 3. maja uključen je i nad Srbijom u selu Beljina kod Barajeva, a njegovo delovanje osetilo se toga dana već u prepodnevnim časovima, kao nagli pad atmosferskog pritiska i omorina, što je kod mnogih rezultiralo otežanim disanjem i glavoboljom.

    Brane li nas i ovu državu ovi ljudi ili nas zajedno sa SAD kontrolišu i uništavaju - ministar odbrane Dragan Šutanovac i Načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general-potpukovnik Ljubiša Diković

    BEOGRAD - Prema rečima očevidaca iz okoline Barajeva gde je sistem HAARP instaliran, u popodnevnim časovima trećeg maja, od 17. 30 do 18. 30 časova po "oblacima" se moglo zaključiti da sistem radi punom snagom. "Talasaste" strukture su se veoma brzo formirale, a onda za nekoliko minuta razlivale, kako su išli talasi uključivanja. Na taj način se i Srbija upisala na listu zemalja čije je stanovništvo izloženo dejstvu HAARP sistema. A šta je zapravo HAARP? Ono što je kod HAARP sistema i najopasnije, a o čemu se u Srbiji malo zna i drži pod velom tajne, jeste i činjenica da ovaj sistem talasima niske frekvencije utiče i na rad ljudskog mozga.

    Program Aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije (skraćeno HAARP) projekat je istraživanja sa ciljem razumevanja, stimulisanja i kontrole procesa u jonosferi. Jonosfera je deo zemljine atmosfere na visini od 50 do 80 kilometara koji sadrži veliku količinu jona (naelektrisanih čestica) nastalih delovanjem sunčevog vetra i ima veliki uticaj na prostiranje elektromagnetnih talasa.

    Oprema je smeštena na površini od 13 hektara u blizini mesta Gakona na Aljasci. Sastoji se od velikog broja uređaja za prijem i slanje ogromnih količina energije, koju čini 180 antena i šest generatora ukupne snage od preko tri miliona vati. Iako su osnovni ciljevi izučavanje polarne svetlosti i satelitskih radio-komunikacija, komuniciranje sa podmornicama u domenu ekstremno niskih frekvencija, ovaj sistem omogućuje ispitivanje šupljina ispod površine zemlje (pretraživanje skrivenih tunela i podzemnih skrovišta), ometanje radio-komunikacija na određenim područjima pa čak i uništavanje neprijateljskih aviona, projektila ili satelita.

    Ipak, ono što je najvažnije je mogućnost sistema da se promenom hemijske strukture, temperature i vlažnosti viših slojeva atmosfere deluje na klimu i sve prateće klimatske efekte na željenoj teritoriji. Jedna od mogućnosti ovog sistema koja se ne pominje na listi zvaničnih ciljeva, ali ipak postoji, jeste da se talasima niske frekvencije utiče na rad ljudskog mozga. HAARP stanica trenutno ima 150 u svetu, a jedna od lokacija je i selo Beljina kod Barajeva, pedesetak kilometara udaljenog od Beograda.

    Iako osmišljen kao sistem odbrane i preventive, u SAD je objavljen veliki broj knjiga najcenjenijih vojnih stručnjaka koji sumnjaju u pravu svrhu HAARP-a, posebno što je u njega najveća svetska vojna sila uložila neverovatno veliki kapital. Veliki broj protivnika HAARP-a u SAD je otvoreno upozoravao javnost da se zracima ovog sistema može direktno uticati na ljudski um, odnosno mentalni sastav svakoga od nas.

    Predsednica Internacionalnog instituta za brigu o ljudskom zdravlju, Rozali Bertel za HAARP smatra da je mamutski grejač sposoban da u jonosferi napravi velike promene. HAARP može da svojim dejstvom bukvalno zaseca atmosferski sloj koji nas čuva od veoma štetnih kosmičkih zračenja, što može izazvati globalne posledice po klimu, biljni i životinjski svet i naravno čoveka.

    Odlazeća Vlada Srbije kao ni resorna ministarstva za odbranu i zaštitu životne sredine nijednog trenutka nisu našle za shodno da srpskoj javnosti saopšte nijednu reč o HAARP antenskom sistemu, koji se nalazi na svega 50 kilometara od Beograda, kao ni o razlozima za njegovo postojanje i početku rada trećeg maja.

    Predsednik Ekološkog pokreta Novog Sada Nikola Aleksić kaže za "Pravdu" da građani Srbije nisu svesni kakva se tempirana bomba po ljudsku psihu i klimatske promene nalazi kod Barajeva, a bivša vlast koje je dozvolila da se HAARP sistem instalira u srcu Srbije, sve vreme je ćutala o tome.

  • HAARP je ništa drugo do elektromagnetna kontrola ljudske psihe i to su činjenice a nikakva naučna fantastika ili teorija zavere. To elektromagnetno zračenje ljude može da učini bezvoljnim, zatim mrzovoljnim i na kraju vrlo agresivnim. Pravi je kriminal što je dozvoljeno da se HAARP postavi u Srbiji i što je dozvoljeno da se on aktivira, a odgovorno tvrdim da bi SAD putem te stanice smeštene u Barajevu mogle da unište Srbiju za jedan dan, samo kada bi to želele. Odlazeća Vlada je takođe po nalogu SAD spremila zakon o GMO hrani, koja će učiniti to da izgubimo treću generaciju stanovništva Srbije. GMO i HAARP su trenutno najveće opasnosti po Srbiju i naš narod, i sramno je što vlast i vojska koji su dozvolili instaliranje HAARP antena kod Beograda, besramno ćute - upozorava Aleksić.

    Izvor: srpskapolitika.com
  • ukrajina - 89207 - 08.03.2014 : Ratko Obrenović Sokolac - best (0)

    Uloga fašista u Kijevu


    Mjesecima su se demonstranti na Majdanu borili da svrgnu korumpiranu vladu na čelu sa Janukovičem. Među njima su bili i pripadnici desničarske "Slobode". Kakva je njihova uloga u novoj vladajućoj garnituri u Kijevu?

    Od samog početka kijevskih demonstracija desničari i ekstremisti su igrali važnu ulogu. Ultranacionalistička politička partija "Sloboda", koja je sa dobrih deset procenata glasova prisutna u Parlamentu Ukrajine, bila je, uz "Udar" Vladimira Klička i Otadžbinsku partiju Julije Timošenko, značajan sudionik zbivanja.
    Šta se krije iza "Slobode"

    "Sloboda" je utemeljena 1991. godine. Njeno prvotno ime, koje je promijenjeno 2004. , bilo je Nacional-socijalistička partija Ukrajine i organizovana je po uzoru na austrijsku Narodnu stranku Austrije (FP÷). Istorijski se ova stranka pak povezuje sa Organizacijom ukrajinskih nacionalista (OUN) pod vodstvom Stjepana Bandera (1909. -1959. ). U zapadnom dijelu Ukrajine Bandera slave kao borca za nezavisnost i slobodu ove zemlje, a istovremeno ga na jugu i istoku označavaju izdajnikom i nacističkim saradnikom. Zanimljivo je i da je on u junu 1941. proglasio nezavisnost Ukrajine, što nije bilo po volji njemačkih nacional-socijalista, zbog čega su ga deportovali u koncentracioni logor Sachsenhausen.

    OUN je kontrolisao i Ustaničku vojsku Ukrajine, koja je bila sastavljena od domaćih SS trupa. OUN je učestvovala u ubistvima desetina Jevreja, Poljaka i Rusa. Po okončanju Drugog svjetskog rata Bandera je živio u Minshenu pod lažnim imenom. U SSSR-u su ga u odsustvu osudili na smrt, a stradao je u Minhenu 1959. od ruke KGB-ovih agenata, koji su ga otrovali cijanidom. Njegov grob u Minhenu redovno hodočaste ukrajinski ultranacionalisti.

    Zvanična koalicija sa "Slobodom"

    Kličkov "Udar" i Otadžbinska partija Julije Timošenko formirali su koaliciju sa "Slobodom", a koja njeguje dobre odnose na njemačkom neonacističkom strankom NPD. "Sloboda" sada predlaže i nekoliko svojih članova za novu vladu, uključujući i zamjenika premijera i državnog pravobranioca. Čelnik "Pravog sektora" Dmitrij Jaroš sada je potpredsjednik Vijeća za nacionalnu sigurnost, na čijem čelu je izaslanik za sigurnost na Majdanu Andrej Parubi. On je, pored toga, jedan od osnivača "Slobode". Šef stranke Oleg Tjagnibok jednom prilikom kritikovao "rusko - jevrejsku mafiju " koja kontroliše Ukrajinu:

  • "Zgrabite oružje i obračunajte se sa rusikom kugom, Nijemcima, jevrejskim svinjama i ostalim nakazama. Budite čvrsto uz svoju domovinu Ukrajinu. "

    Konzervativni zakon kojim bi se ukinuo ruski kao drugi službeni jezik još uvijek nije donešen, ali će se sigurno njemu ponovo vratiti.

    Najveće zasluge u sukobima sa Janukovičevom vladom pripadaju aktivistima Pravog sektora

    Radikalne paravojne snage

    Pored "Slobode" u Ukrajini su aktivne i neke još radikalnije snage. Takav je primjerice "Pravi sektor", koga je u novembru 2013. tokom protesta formirao neonacista Dimitrij Jaroš. Uz njega su okupljeni neonacisti od kojih su neki, kako se navodi na njihovoj internet stranici, bili sudionici oružanih sukoba na Kosovu i u Čečeniji.

    Tokom odlučujućih sukoba sa snagama sigurnosti, koje je tada kontrolisao Janukovič, odlučujuću ulogu su odigrali upravo pripadnici "Pravog sektora". U svojim glasilima oni su te okršaje nazvali "nacionalnom revolucijom". Njegovi članovi su također dio "samozaštite Majdana" koji su se na kijevskom trgu brinuli za sigurnost i red.

    Autori: J. Edelhoff/ J. Jolmes/ N. Casjens/ F. Šabanović
  • zlocini - 88800 - 18.02.2014 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    Srebrenica - izdani grad


    madjarski_srbi - 86619 - 04.09.2013 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Kako je stvoren mađarski narod


    U krajeve u kojima sada stanuju, Mađari su došli između 860 - 870. poc. Hrista. Grčki i latinski pisci, koji govore o njima, prikazuju ih kao divlje pljačkaše. Mađarski istoričari kažu to isto. Prema Juliju Pauleru (nav. delo str. 3.) Mađarima iz doba pre primanja hrišćanstva "najomiljenija i glavna zabava su bili ratovi odnosno pljačkaški upadi u zemlje susednih zemljoradničkih naroda, da bi samo došli do što većeg plena i da bi zarobili što više ljudi". Na svojim brzim konjima oni su vršili iznenadne prepade u manjim odredima na mirna naselja, paleći i pljačkajući, zarobljavajući i ubijajući one koji su im davali otpor, da bi se posle izvršenja prepada isto tako brzo izgubili kako su se i pojavili.

    Prvo su napali, opljačkali i podjarmili srbska plemena koja su već imala svoje domove i bila stalno nastanjena u Panonskoj ravnici, pa su zatim preduzeli pljačkaške pohode u nemačke, talijanske, vizantijske pa čak i franačke pokrajine. Marcali piše da su 898 - 899. u dva maha opljačkali Veronu i okolinu joj u severnoj Italiji; napali su i na samu Veneciju i opustošili njenu okolinu. 901. upali su u Bavarsku, gde su sve opljačkali, spalili i poubijali, ali gde su i prvi put bili poraženi od strane Nemaca. Iduće godine opustošili su dolinu Drave i Mure. Opat iz Sen. Galena veli za njih da "ne opraštaju ni ocu ni majci", da "kolju decu pred očima roditelja", da je od njih "zemlja opustošena" i "da se beli od kostiju poubijanih i poklanih". (Nav. Marcalievo delo str. 147.) A prema priznanju samog Marcalija (nav. delo str. 168.) ondašnji kulturni svet uneo je u svoje molitve reči: "Bože spasi nas od strela Mađara".

    Ovim pljačkaškim pohodima Mađara učinjen je kraj tek šestdesetih godina 10. veka, kada su se Mađari, posle pretrpljenih strahovitih poraza u Nemačkoj, Italiji i na Balkanu, iscrpljeni i krajnje proređeni, smirili. "Nekadašnje vere u sigurnu pobedu nije više bilo. Morali su uvideti da svet za njih postaje sve uži. Uvideli su da nemačke i talijanske pokrajine brani sve više ogromna i nepokolebiva kula zapadno-rimske imperije. Iskusili su, da je grčka imperija ponovo postala strahovito jaka..." (Marcali, nav. delo str. 198.)

    Kao nomadskim plemenima, kojima je, pored pljačkaških pohoda, lov bio jedino zanimanje, Mađarima je trebalo dugo vremena da se priviknu na zemljoradnju i ostale privredne pozive, koji označuju viši stupanj kulture. Obrađivanje zemlje oni su primili od starosedeoca Srba, koji su se ne samo, dakle, nalazili na višem kulturnom stupnju, nego su prema Mađarima činili i većinu stanovništva u zemljama u kojima su se nastanili. To, ulepšvajući, priznaje i Balog (nav. delo str. 31-32.) kad veli da su Mađari "osećajući u sebi poziv vojničkog i političkog naroda" samo vojevali i zapovedali, dok su zemlju obrađivali samo starosedeoci Srbi, koji su kao narod sačinjavali većinu.

    Usled tih i takovih rasnih osobina pretila im je opasnost da se sasvim izgube, jer su bili pritisnuti sa jedne strane rimskom - sa druge strane vizantiskom imperijom. Prelaz u hrišćanstvo dao im je podlogu, kojom je stvoren kasniji i sadašnji mađarski narod.

    Mađare su prvobitno sačinjavali ratnici sa svojim porodicama, koji su, kada nisu ratovali, provodili svoje vreme u lovu i spremanju za buduća vojevanja. Zemljoradnjom i ostalim privrednim poslovima bavili su se Srbi, koje su prilikom svog dolaska podjarmili. Pavle Balog (delo str. 31.) kaže: "Zemlju su prvobitno samo starosedeoci Srbi kultivisali. U prvim vekovima nije moglo biti mađarskog varoškog života". (Delo str. 32.): "Mađar je osećao u sebi poziv vojničkog i političkog naroda". "Mađari su samo vojevali i zapovedali, dok su Srbi radili, sačinjavajući većinu kao narod".

    Vidi se iz ovoga, kao i iz ostalih dokaza, da su Mađari već u početku iskorišćavali Slovene u krajnjoj meri i u svakom pogledu. Kada su primili hrišćanstvo, priznavajući nadmoć i vlast rimske carevine, još im se više ukazala prilika, da Slovene podjarme i iskoriste u svoje vitalne interese. Kada su, usled pritiska kulturnog sveta, bili onemogućeni za daljnja pljačkanja i kada im je pretila opasnost da će ih sasvim nestati, dobili su, putem hrišćanstva, od potlačenih Slovena novu krv, koja im je donela preporođaj. Nasilnim asimiliranjem uspelo im je da povećaju svoj broj tako, da su na taj način i postigli svoju sadašnju brojnost. Najbolje dokazuje, koliko ih je propalo u ratovanju i pljačkanju u prvom veku i kako ih je malo bilo kada su primili hrišćanstvo, što su brojili svega oko 20-30.000 porodica. Fraknoi i Salai kažu, da je posle prelaza u hrišćanstvo broj njihovih naseobina prema Slavenskim bio apsolutno neznatan. Tek u 13. veku postaju nešto brojniji, ali se po nazivima naseobina vidi, da su poreklom slavenske. U ovom veku se Slaveni spominju u mađarskoj istoriji već kao Slovaci, Srbi, Hrvati, i Slovenci, a pored njih, i sa njima zajedno, i Rumuni i Nemci. Kako je malo Mađara bilo još i u 15. veku dokazuje Hunfalvi, koji piše (delo str. 412.) "U praškom, češkom muzeju ima veoma mnogo čeških dokumenata Kralja Matije. Na nemačkom jeziku izdato je još više, ali ne poznajemo ni jedan njegov dokument na mađarskom jeziku. To karakteriše doba Kralja Matije u pogledu narodnosti. Češki i Nemački dokumenti su trebali: Kralj Matija je dakle izdavao takve; mađarski dokumenti nisu trebali: "Kralj Matija nije dakle ni izdavao takve (tj. mađarske). Balog kaže (delo str. 3.) "U srednjevekovnoj Mađarskoj mesto narodnog jezika zauzimao je latinski jezik"; (delo str. 32.) "Kao da ova država nije šestotina godina ni bila otadžbina Mađara"; (delo str. 32). "Nije nam ostala ni jedna mađarska reč sa usta naših narodnih kraljeva (Arpadovaca)". Dr. Dezider Čanki kaže, da je broj mađarskih gradova i sela u XV. veku bio neznatan prema ostalim narodnostima. U početku XVI. veka, neposredno pred okupacijom Mađarske od strane Turaka, veoma je malen broj Mađara i u narodu i u jav-nom životu Mađarske. Mađarski kraljevi, da bi popunili broj u ratovima izginulih i održali vojsku, bili su primorani davati zemlje, plemstva i privilegije i ostalim na-rodima. Naime sve do ukidanja kmetstva, 1848. godine samo onaj je mogao biti državni, politički i vojni faktor, koji je bio plemić, ili privilegovan, slobodan građanin. Tako su se, za nekoliko vekova, gotovo sasvim izgubile one mađarske porodice, koje potiču iz mađarske rase, a njihovo mesto su zauzimali prestavnici Srba, Čehoslovaka, Nemaca i Rumuna, koji će kasnije sačinjavati takozvani visoki mađarski stalež. To je onaj stalež mađarskih magnata, koji je dao mađarskoj sve državne, političke i vojničke funkcionere sve do ukidanja kmetstva i staleških privilegija, koji je jednom reči sačinjavao i značio državu u doba feudalizma.

    Ivan Nađ je napisao delo: "Porodice Mađarske sa grbovima i geneološkim tablicama" u trinaest knjiga i na 6553 strana. Delo je štampano od 1857. god. do 1868. godine i sadržava imena porodica, koje su igrale ulogu u mađarskoj istoriji, porodica, koje su dale sve državne, političke i vojničke funkcionere pre ukidanja kmetstva 1848. godine. U ovom delu ima oko 12.000 porodičnih imena, od kojih je Srba oko 2.000, čehoslovačkih, poljskih i ruskih oko 4.000, nemačkih oko 2.000, rumunskih oko 3.000, a jedva hiljadu iznose takova imena, o kojima se zna, ili se barem da slutiti, da su mađarska.

    Ivan Nađ je naročito pazio na to, da istakne dela onih porodica i onih ljudi, koji su imali u rukama sudbinu Mađarske. Vidi se po imenima, koja se najviše pominju u mađarskoj istoriji, da jedva ima među njima takovih, koja su čisto mađarska.

    Deo iz publikacije Lazara Stipića "Istina o Mađarima" (po mađarskim podacima)

    SIBINJANIN JANKO ( SABINJANIN, SRBINJANIN )

    Originalno ime mu je bilo Janjoš Hunjadi (Hunyadi JŠnos), iliti Ivan Korvin (Ioannes Corvinus), i bio je najpoznatiji hrišćanski vitez, koji se proslavio u borbama protiv Turaka, u 15. veku.

    U domaćoj tradiciji on je u XVII veku pretvoren u sina Stefana Visokog (despota Lazarevića). Imao je po istim verovanjima sestru Janu ili Rudul, koja je bila majka slavonskog bana "Sekule", koji se stvarno zvao "Janoš Sekelj" (poginuo na drugom Kosovskom boju 1448. godine).

    Jankov otac se zvao Vojko ili Vuk, i prvi katolik je u porodici bio, spominjući se pod ta dva imena 1409. i 1414. godine. Prvi poznati član njegove porodice je njegov otac i Janošov deda, Srba (1409. godine).

    Bio je jedna od vodećih ličnosti u velikoj borbi protiv Turske u 15. veku, postao je i simbol borbe protiv Turaka. Predvodio je više uspešnih krstaških ekspedicija, potukavši Osmanlije 1441. kod Beograda, 1442. kod Sibinja i iste godine kod Gvozdenih vrata u Transilvaniji (Erdelj), ali je 1448. pretrpeo poraz na Kosovu, kad su mu Turci gotovo uništili vojsku. Srpska narodna umotvorina "Kasno Janko na Kosovo stiže" daleko poreklo ima u ovom događaju. Godine 1454. mađarske i srpske trupe pod njegovom komandom do nogu su potukle Turke kod Kruševca. Razbio je i tursku opsadu Beograda 1456. ali se potom razboleo od kuge i umro u Zemunu.

    Izvorna pjesma o Sibinjanin Janku, stara preko 500 godina, otkrivena je prije dvadesetak godina. Srbi koji su pobjegli u Italiju, slave Sibinjanin Janka (Hunady Janoša).

    Filip De Diversis, talijanski pisac, koji je živio u Dubrovniku izmedu 1440. i 1450., spominje narikače, a u Italiji je u malom mjestu Doja del Kole 1. maja 1497. godine grupa iz tamošnje Srpske kolonije pred napuljskom kraljicom Izabelom del Balc, koja je bila na prolazu za Napulj, pjevala jednu srpsku narodnu pjesmu:

    "Orao se vijaše nad gradom Smederevom
    Nitko ne ćaše s njima govoriti
    Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice:
    "Molim ti se, orle siđi malo niže
    Da s tobom progovorim: Bogom te brate jimaju
    Pođi do smederevske gospode da s žmole
    Slavnomu despotu da m žotpusti iz tamnice smederevske
    I ako mi Bog pomože i slavni despot pusti,
    Iz smederevske tamnice, ja te ću napitati
    Crvene krvce turecki, bijeloga tijela Viteškog.


    Ovu bugaršticu, vezanu za Smederevo i srpskog despota –orda Brankovića, zabilježio je u izvornom obliku talijanski pjesnik Roger di Pacienca, pa je ona tako i došla do nas, štampana u okviru jednog njegovog speva.
    bihac - 83663 - 16.03.2013 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Bihaćko ratište, šverc oružjem, porjeklo oružja u Bosni


    Iz knjige "Istina o Srpskoj" Miroslava Lazanskog - tekst napisan 1994. godine

    U novembru 1994. godine snage 2. krajiškog korpusa su se nalazile u predgrađu Bihaća, sa velikim izgledima da potpuno ovladaju Grmuško-grabeškim platoom, koji je strateški važan položaj u tom području. U borbama oko Bihaća razbijeno je nekoliko muslimanskih brigada iz sastava 5. korpusa generala Atifa Dudakovića, pri čemu je najveća bitka bila u Ripačkom klancu, gdje je srpska vojska uvela u borbu i tenkove. Istina, cijena srpskih uspjeha u zoni Bihaća nije mala jer je u muslimanskoj ofanzivi na pravcu Bosanske Krupe, kao i na Grabeškoj visoravni u prvim danima zarobljeno 27 oklopnih vozila, što tenkova što transportera, kao i veća količina minobacača i topova VRS. U tim prvim danima muslimanske ofanzive 2. krajiški korpus VRS je imao vrlo malo ljudi na borbenim položajima: neke brigade držale su na liniji fronta samo pet do deset osto vojnika, sve ostalo je bilo na odmoru kod kuće, ili zauzeto poljoprivrednim radovima.

    Koristeći NATO i američke obavještajne slike i informacije, muslimani su uočili opuštenost, slabu posjednutost i statičnost srpske linije odbrane prema Bosanskoj Krupi i tu su usmjerili jedan od svojih pravaca udara.

    Drugi klin muslimansko prodora, onaj prema Kulen-Vakufu (Spasovo), mogao bi da bude i plod taktičke varke srpske Vrhovne komande, koja je "izmamila" Peti korpus muslimanske vojske iz zaštićene zone Bihaća, rasjekla ga po dijelovima i sada uništava jednu za drugom jedinice tog korpusa. Trenutno je muslimanski Peti korpus u sendviču između dva korpusa Vojske Republike Srpske.

    Muslimanskoj armiji Alije Izetbegovića oružje je do sada stizalo preko operacije "Padobran", kopnenim putem od hrvatskih luka na Jadranu, preko UNPROFOR-a i od strane srpskih švercera spremnih da vojnim protivniku za devize prodaju čak i tenkove. pogledu švercera, nediscipline, i raznih mahinacija, situacija je bila najkritičnija upravo u nekim jedinicama Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.

    Ukoliko srpska strana i BiH želi da sačuva Republiku Srpsku kao državu, ona mora u korijenu sasjeći svaki kriminal u redovima vojske, ojačati moralne kriterijume borbenih sastava u borbenim i neborbenim operacijama, maksimalno podići nivo borbene discipline i ojačati ofanzivni duh vojske. Biće vrlo teško kordinski braniti više od hiljadu kolometara duge linije fronta, na i u tom pogledu treba izvršiti određene predislokacije jedinica.

    Upravo oko isporuke oružja muslimanskoj vojsci srpski borci mogu da iskoriste partizansko iskustvo otimanja oružja i opreme od protivnika. Dosadašnji tok sukoba na prostorima BiH, pokazao je i veliku razliku u aktivnostima srpskih i muslimanskih komando-jedinica. Dok su muslimani od prvih dana rata forsirali osnivanje specijalnih udarnih diverzantskih timova, grupa i jedinica, predviđenih za upade u duboku pozadinu protivnika, srpska strana se zadovoljila osnivanjem manjeg broja takvih elitnih jedinica.

    Vijesti sa terena pokazuju nevjerovatno veliku aktivnot muslimanskih komando-jedinica, koje uspjevaju da uđu u pozadinu srpskih položaja i po tridesetak kilometara, da napadnu glavne štabove srpskih korpusa, jednim prilikom čak i Glavni štab Vojske Republike Srpske, dok za slične poduhvate srpskih komandosa nema podataka. Možda će nova situacija sa dopremanjem oružja za muslimansku stranu inicirati i ofanzivnije akcije i operacije srpskih komandosa daleko u protivničkoj pozadini?

    Bosna polako postaje svjetski bazar oružja, svih mogućih tipova i porijekla. Za muslimansku armiju islamske zemlje kupuju oružje u arsenalima bivših članica Varšavskog ugovora, oružje sovjetskog porijekla, jer je ono najlakše za obuku i slično je jugoslovenskim tipovima oružja. Posebno vilik arsenal modernog sovjetskog oružja postoji i danas u Njemačkoj, koja je naslijedila cjelokupan ratni potencijal biše armije Njemačke DR, više od 2500 tenkova, 250. 00 automatskih pušaka, 2. 000 topova, oko milion tona municije raznih kalibara, helikoptere i avione, rakete i mine, radare i inženjerijsku opremu.. .

    Tu su naravno i razni tipovi pakistanskog oružja i opreme, jer Pakistan ima vrlo solidnu industriju oružja, kinesko oružje koje je vrlo jeftino i na crnom tržištu, neki zapani modeli protivavionskih raketa, italijanski eksplozivi i plastične mine, tursko i egipatsko oružje proizvedeno po zapadnim, ili sovjetskim licencama.

    Šta će dakle donijeti zima u bivšoj BiH? muslimani se sigurno neće zaustaviti svoje ofanzivne akcije, sada i uzotvorenu i jasnu podršku Amerike. Hrvatska još uvijek neće ući punom snagom u bosanski sukop jer je zauzeta "domaćim" problemima sa Krajinom. Vojska Republike Srpske nastojaće da sačuva što više teritorije koju sada kontroliše, čekajući jače pukotine u Kontakt-grupi, posebno između Moskve i Vašingtona.
    izreke - 78588 - 30.10.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Izreka


    Niko neće da te zove tata dok mu ne opališ majku.
    ambih - 78096 - 12.10.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Mudžahedini su bili u sastavu Armije BiH


    druga_juga - 77948 - 07.10.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    SFRJ za početnike - Alija Sirotanović


    molitve - 73794 - 10.09.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    Spasi Bože ljude svoje: Legende


    poginuli - 73728 - 07.09.2012 : Ratko Obrenović Detroit,USA - best (2)

    Aleksandar Škrabov - Saša Rus


    Aleksandar Škrabov, u Srpskom Sarajevu poznatiji kao Saša Rus, je nekada bio major ruske vojske i jedan od najzapaženijih dobrovoljaca na Sarajevskom ratištu.

    Škrabov je poginuo 04. juna 1994. godine u okolini Sarajeva, tačnije na Moševačkom brdu kod Srednjeg. Inače, Saša je komandovao Trećim ruskim dobrovoljačkim odredom koji je aktivno učestvovao u velikom dijelu operacija Vojske Republike Srpske u Sarajevskoj regiji i istočnoj Bosni.

    Vječna ti slava, Saša!
    dobra_knjiga - 72726 - 13.08.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (1)

    Srebrenica: falsifikovanje istorije


    Knjiga "Srebrenica: falsifikovanje istorije" u izdanju Stefana Karganovića, predsednik nevladine organizacije "Istorijski projekat Srebrenica", na zahtjev Federacije BiH, a po odluci komisije BiH i UN, zabranjena je za uvoz i distribuciju na području cele BiH.

    Ova knjiga javnosti nudi nove argumente, činjenice i brojke o žrtvama u događajima oko Srebrenice pa tako javnosti daje prikaz ove priče sa jednog naučnog stanovišta. Ova knjiga ruši "srebrenički mit" pa su se muslimanski centri moći i njihovi sponzori, međunarodna zajednica, uplašili da će njihov projekat propasti.

    KNjIGA "Srebrenica: falsifikovanje istorije" je zbornik kritičkih eseja vezanih za dešavanja u Srebrenici u julu 1995. godine, i u njoj su objavljene studije američkog profesora Edvarda Hermana i grupe stranih autora, kao i domaćih autora koji gledaju kritički na ta dešavanja.

    Zabranjivanje ove knjige još je jedan dokaz njihove nemoći. Zabrana knjige podsjeća na srednjovekovnu inkviziciju i spaljivanje knjiga.
    srebrenica - 72456 - 08.08.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    Srebrenica puna laži


    Vijest iz 2007. godine

    Boračka organizacija Republike Srpske (BORS) sačinila je posle opsežnih istraživanja i upoređivanja podataka s relevantnim organizacijama koje se bave istraživanjem žrtava proteklog rata spisak od 954 bošnjačkih vojnika koji su poginula do 30. januara 1994. godine, a uvršteni su u spisak žrtava stradalih u julu 1995. u Srebrenici.

  • Sada je sasvim jasno da su tvrdnje da je u ratnim operacijama u Srebrenici jula 1995. godine život izgubilo oko 8. 000 Bošnjaka bile manipulacija. Mi smo sačinili pouzdan i relevantan spisak 954 vojnika 28. divizije bošnjačke Armije BiH koji su poginuli u borbenim dejstvima oko Srebrenice do 30. januara 1994. godine, a za koje se tvrdilo da su pobijeni u periodu od 12. do 19. jula u Srebrenici - rekao je predsednik BORS-a Pantelija Ćurguz.

    On smatra da ovaj spisak pokazuje da su se tokom rata u BiH, ali i kasnije, dešavale stravične stvari i da su bošnjačkom političkom rukovodstvu srebreničke žrtve služile za potkusurivanje radi ostvarenja političkih ciljeva.

  • Spisak predstavlja dokaz da su žrtve namerno preuveličavane i, što je još gore, da su kasnija zloupotrebljene u dnevnopolitičke svrhe. Svih 954 vojnika su izginula u borbi s Vojskom Republike Srpske i prilikom krvavih pirova po srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca, a kasnije su njihova imena i njihove porodice izmanipulisani što je zaista sramotno - dodao je Ćurguz.

    Suditi svim zločincima

    Pantelija Ćurguz kaže da spisak ni u kom slučaju ne predstavlja pokušaj minimiziranja zločina u Srebrenici i dodaje da BORS stalno ukazuje na potrebu procesuiranja odgovornih za ono što se desilo tokom jula 1995. godine.

  • Niko ne želi da amnestira pojedince koji su odgovorni za zločin u Srebrenici, ali hipoteka kolektivne krivice mora jednom zauvek da se skine sa srpskog naroda. Niko ne postavlja pitanje šta je sa 37 Srba, koji su ostali u Srebrenici, kada su počela ratna dešavanja. Da ih je bilo i 3. 700, bio bi isti odnos i niko ne bi pitao ni gde su, ni šta se desilo s njima - kaže Ćurguz.


  • Predsednik BORS-a je naglasio da pojedinci iz srpskog naroda koji su učestvovali u zločinu u Srebrenici moraju da preuzmu odgovornost za ono što se desilo, ali isto tako moraju da odgovaraju i oni koji su počinili zločine nad Srbima u Sijekovcu, Sarajevu, Mrkonjić Gradu, Podrinju.

  • Samo tako se može postići poverenje koje bi obezbedilo bolju budućnost za sve u BiH. Ali, bošnjačke političare boli istina jer su godinama obmanjivali svoj narod i manipulisali žrtvama. BORS će upravo zbog toga insistirati na istini jer jedino istina odgovara srpskom narodu - kaže Ćurguz.

    Predsednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić smatra da ovaj spisak predstavlja samo deo podmetnutih žrtava i još jedan dokaz manipulacije.

  • Uputili smo zahtev Savetu ministara BiH da se ispita stradanje Bošnjaka od 1992. do jula 1995. godine jer ispada da do jula 1995. godine u Srebrenici niko nije umro prirodnom smrću ili poginuo u borbenim dejstvima, već su svi nastradali u julu 1995. godine - rekao je Dukić.

    Spiskove na proveru

    Predsednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović najavio je posle obelodanjivanja ovog spiska da će tražiti reviziju izveštaja Komisije za Srebrenicu Vlade RS. On je rekao da se među Srebreničanima koji se vode kao nestali u julu 1995. godine nalazi veliki broj onih za koje se pouzdano zna da su nastradali u borbama i po nekoliko godina pre pada dešavanja u Srebrenici.
  • vogosca_razno - 72352 - 05.08.2012 : Ratko Obrenović Detroit,USA - best (0)

    Predao se Joja Tintor


    Tintor je osumnjičen da je u petak uveče hicima iz pištolja usmrtio Branka Petrovića (50) iz mioničkog sela Todorin Do.

    VALJEVO - Osumnjičeni za ubistvo u Banji Vrujci predao se valjevskoj policiji, potvrđeno je u Istražnom odeljenju Višeg suda u tom gradu. Jovan Tintor (59), izbeglica iz BiH, koji živi u selu Kadina Luka kod Ljiga, došao je sinoć u policiju i brani se ćutanjem.

    On je u petak uveče hicima iz pištolja usmrtio Branka Petrovića (50) iz mioničkog sela Todorin Do, a motive treba da utvrdi dalja istraga.
    sudjenja - 72084 - 28.07.2012 : Ratko Obrenović Detroit,USA - best (1)


    Da li bi i lud povjerovao u ovu priču? Slučajno provjerih pa vidim da je Salihović (Ramo) Hamed rođen 1942. godine u Potočarima kod Srebrenice, inače po zanimanju mašinbravar, prijavljen kao žrtva "Srebreničkog masakra". Evo Hameda živ i zdrav u Tuzli, dok zbog njega Srbe sude u Hagu!

    Lokalno pravosuđe - Tuzla: Nejasan motiv



    Pravosudne institucije Tuzlanskog kantona 09 juli 2012 Na suđenju za zločin počinjen u Srebreniku, vještak neuropsihijatar zaključio je da je optuženi Nedžad Orić imao smanjenu sposobnost procjene ponašanja u vrijeme kada je u julu 1995. godine djelo počinjeno.


    Vještak Kasim Brigić objasnio je da su smanjenu sposobnost kod optuženog prouzrokovali alkohol i okolnosti koje su vladale zbog pada Srebrenice.

    "Nedžad Orić je osoba sa psihopatskim poremećajem u ponašanju, a učešće u ratu je dovelo do posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Alkohol koristi da bi potisnuo strah i anksioznost. U vrijeme izvršenja krivičnog djela, Orić je bio u stanju srednjeg stepena pijanstva. Okolnosti pada Srebrenice imale su utjecaja na formiranje ličnosti", kazao je Brigić.

    Orić je optužen zajedno sa Hamedom Salihovićem i Azemom Ahmićem da su, kao pripadnici Armije BiH (Armija muslimanske BiH), 17. jula u mjestu Jasenica kod Srebrenika pretukli Stevu Tešića, nanijevši mu višestruke prijelome, jer je "odbio useljavanje izbjeglica iz Srebrenice u svoju kuću".

    Tešića su, kako se navodi, dok je još bio u besvjesnom stanju, unijeli u autobus te odvezli do kasarne u mjestu Ciljuge na području općine Živinice i ostavili da leži na zemlji. Istu noć, neko je Tešiću nanio ranu na vratu, zbog čega je preminuo.

    Na suđenju je svjedočio i optuženi Salihović, koji se izvinio zbog svega što je učinjeno.

    "Sva trojica smo ga ugurali u autobus, a i danas se pitam zašto smo to uradili", naveo je Salihović i dodao da je on upravljao autobusom i da se nije okretao, mada je čuo da Tešića neko tuče.

    Saslušanjem optuženog i vještaka, okončan je dokazni postupak, a 27. avgusta bit će iznesene završne riječi.
    krusevo - 68948 - 28.04.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    RE: O Jovu Divjaku


    Moram da odreagujem na par nebuloza koje je napisao ovaj Hamo, u vezi Jove Divjaka, ali i Mladića.

    Kao prvo, više je i očigledno da je Hamo bio učesnik u ratu, čak je vidio i Jovu da pravi salto bez ruku. Međutim, da bi se znala kompletna istina o nekom događaju, potrebno je u mozaik stvari staviti informacije koje se dobiju od boraca sa prve linije, oficira koji rukovode nekom akcijom i osoba koje imaju informacije o političkoj pozadini situacije.

    Vojna bezbjednost VRS raspolagala detaljnim podacima o tome ko je postavio liniju na Kruševu, pa su istinite tvrdnje moderatora ovoga sajta da je glavni kreator muslimanske odbrane na Kruševu bio Jovo Divjak.

    Za Hama: pročitaj članak Vogošćanina Pravog koji opisuje kako mu je jedan naš oficir VRS na topografskim kartama, čak i ne izlazeći na liniju, nacrtao gdje treba da se postave rovovi i sve će ti biti jasno! Mošda je taj tvoj Bolo bio omiljen, ali nema smisla da mu pripisuješ zasluge i za ono što nije uradio. Može on biti veliki i bez vaših laži!

    I na kraju, Mladić nije dobio jedan metak u pancir nego dva. U to budite sigurni, jer sam to vidio vlastitim očima. A dobio ih je jer ste vi, nakon zarobljavanja jednog mladog vojnika, odsjekli njegovu glavu i nabili je na kolac. Pošto ste znali da je u to vrijeme na liniju došao Mladić, jedan umobolnik iz vaših redova je podigao kolac na koji je bila nabijena glava tog mladog vojnika i glasno je povikao:

  • "Hoćeš li mladog vojnika generale? Evo ti njegova glava!"

    U tom trenutku, general je iskočio iz rova i pravo je čudo da tada nije i poginuo jer ga je neko već imao na nišanu.

    Eto, toliko o vašem "viteškom" ponašanju sa zarobljenicima i poštovanju mrtvih!
  • bors - 68916 - 26.04.2012 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    O problemima boraca


    Vidim da se na ovom forumu sve više pišu i posjetioci iz zapadnog dijela Republike Srpske, što mi je veoma drago.

    Ovom prilikom se javljam jer sam u zadnjih nekoliko komentara o BORS-u pronašao i par stvari koje, po mom mišljenju, nisu u redu.

    Pošto i ja imam čin oficira, malo mi je zasmetalo što pojedini borci diskutuju u formacijkom razmještanju boraca "po selima" i negiraju njihovu ulogu u ratu. Treba da budemo realni, neki su borci proveli čitav rat na prvoj liniji a da pri tome gotovo ni metka nisu opalili.

    I u ratu, kao i u miru, važi jedno generalno pravilo: "Nekom govna, a nekom med i mlijeko!" Drugim riječima, nekom Neđarići a nekom duboka pozadina.

    Mišljenja sam da o kategorizaciji treba raspravljati, i raditi na njenoj reviziji. Međutim, umjesto što pljujemo po borcima VRS koji su bili u pozadini (a ponekad ni to nije bio bezopasan posao) bolje bi bilo da diskutujemo o ratnim profiterima i onima koji su za vrijeme rata imali potvrde da su ludi a danas su nenormalno bogati.

    Zbog toga se dana pitam: "Ko je u prošlom ratu bio lud, mi ili oni?"

    Mišljenja sam da u ovom trenutku nije najvažnije da ustanovimo ko je bio borac u pozadini a ko na prvoj liniji, već da odvojimo žito od kukolja. Svako dalje prozivanje pojedinih boraca na ovu temu će dovesti do daljeg raslojavanja među borcima VRS (namjerno ne kažem BORS-a) a to je i cilj našeg neprijatelja, od Pantelije Ćurguza pa sve do mudžahedina. Razlika među njima nije velika jre svi oni rade protiv nas boraca, samo im je cilj drugačiji.

    Dalje, mišljenja da nije najvažnije da na kormilo boračke organizacije dođe "strastveni borac" već osoba koja će pravedno zastupati sve borce Republike Srpske. Duboko poštujem heroje iz rata, ali biti uspješan političar u miru je nešto sasvim drugo! Borcima ne treba bombaš Boško Buha da grudima juriša na bunkere već čovjek od pameti i inteligencije koji može da se kosi i sa najpokvarenijim političkim ološom, koji je premaznan svim mogućim bojama uključujući i one anti-srpske.

    Treba da naglasim i da je takvog borca-političara moguće naći i u vašim redovima! Jedini problem je što naša srpska država konstantno radi na njihovoj diskreditaciji pa generalno mnijenje ponekad i nema baš najbolje mišljenje o njima. Primjera radi, ne znam da li su Zoran Janković i Luna bili najhrabriji borci ali sam siguran da su "najstrastveniji heroji" današnjice jer se (ako ništa drugo) bar smiju javno potpisati ispod svojih komentara. Znam da je i njima, isto kao i nama, potpuno jasno da u toj borbi sa prljavim političarima danas možeš izgubiti glava mnogo lakše nego u ratu - čim zakoračiš u duboku pomrčinu!

    U isto vrijeme, poznati su mi neki istinski heroji iz rata koji su u vremenu današnjem zabili glavu u pijesak pa ne smiju da povise svoj glas čak ni pred unučićima lokalnih funkcionera u opštini svoga življenja.

    Drugim riječima, treba poštovati ratne zasluge ali tražiti vodiče raspuštenog boračkog stada u ljudima koji su u stanju da se nose sa problemima vremena u kojem živimo. Jer naš narod kaže da "Svako vrijeme nosi svoje breme", "Vođe se ne rađaju, njih stvara vrijeme u kojem se živi!"


    I konačno, nešto o tih pišljivih 20 maraka koje su ponudili borci Federacije BiH. Možda bih to protumačio kao neki lijep gest da ne vjerujem da se iza toga krije još jedna propagandna akcija mudžahedina koji hoće da za bijednih dvadeset maraka kupe glasove srpskih boraca za - jedinstvenu Bosnu.

    Braćo Srbi, svako poštenje ima svoju cijenu samo je pitanje iznosa za koji je svako od nas spreman da isto proda. Ja od Republike Srpske nisam ništa uzeo, mada mislim mi ona mnogo duguje. Danas živim od novca koji pošteno zarađujem napornim radom u ovom poganom svijetu pa ove probleme ne dijelim sa vama. Ipak, molim vas da shvatite da se pred vama nalazi trojanski konj u vidu novčanice od 20 maraka.

    P.S. Možda ste i vi koji ovo čitate došli do sličnog zaključka! Međutim, treba da znate i to da na ovom svijetu ima najviše krivih drva i sitnih duša, pa zbog toga ovu gorku istinu treba stalno ponavljati jer će nas u protivnom pojesti vlastito neznanje.
    zoran_borovina - 47703 - 27.10.2011 : Ratko Obrenović Detroit, USA - best (0)

    Pjesma o Zoranu Borovini


    Ovu pjesmu posvećujem srpskim brаniocimа Srpske Ilidže i legendаrnom komаndаntu Zorаnu Borovini koji je sа hiljаdаmа srpskih sinovа stаo nа brаnik Otаdžbine i ostаo dа je vječno čuvа.


    Jutro hlаdno, zemljа zаleđenа
    po drveću čаk ni pticа nemа
    decembаrsko jutro osvаnulo
    bijelim ruhom sve je obаvilo

    Otes mjesto tаmа zаgrlilа
    i zаjedno sа nаseljem snivа
    u dаljini pucnji odjekuju
    remeteći jutаrnju tišinu

    Zorа ćuti k'o dа nešto skrivа
    niko ne znа štа će dа se zbivа
    pаšće dаnаs nа stotine glаvа
    biće hrаne zа crnog gаvrаnа

    Srpske čete čekаju nаredbu
    pа dа složno krenu u pobjedu
    dа pregаze islаmsku аždаju
    što nаm prljа zemlju prаvoslаvnu

    Iz komаnde stiglа je nаredbа
    Otes mjesto zаuzeti trebа
    poletješe srpski sokolići
    kа poljаni gdje će borbа biti

    Kаd dušmаni Srbe ugledаše
    iz rovovа vаtru otvoriše
    sve u nаdi dа će Srbi stаti
    i dа će ih tаko zаdržаti

    Put Otesа iz prаvcа Doglodа
    bitku poče nаjboljа brigаdа
    borbu vode Specijаlne čete
    nа dušmаnа k'o tigrovi lete

    Od Osijekа, selа u rаvnici
    nаpаdаju sа voćnjаkа Četnici
    dobrovoljci, junаk do junаkа
    jedinicа hrаbrijeh momаkа

    Sа desne strаne od Ilidže grаdа
    nаpreduje Srpskа Gаrdа mlаdа
    i sа njimа Ilidžаnski borci
    svi heroji i probrаni momci

    Nа stotine pаdаju grаnаtа
    kаo dа je prolom iz oblаkа
    turski porаz nаsluti se tаdа
    bježe Turci put Teherаnа

    Od tenkovа zemljа se potresа
    jurišаju u prаvcu Otesа
    kаd ih vidiš srce ti zаdrhti
    dok svirаju simfoniju smrti

    Džаbа silnа turskа pojаčnjа
    što dolаzi od prаvcа Teherаnа
    hrаbru vojsku neće zаustаviti
    jer pobjedа morа srpskа biti

    Već dvа dаnа boj se ljuto vodi
    i tаdа se nesrećа dogodi
    poginu nаm Zorаn Borovinа
    u proboju dušmаnskih linijа

    Od trenutkа kаdа Zokа poginu
    još se jаče u krenu u dubinu
    još silnije Srbi nаvаliše
    i pobjedu čаsnu izboriše

    Po Otesu stotine leševа
    turskа silа sаd je u jаdimа
    dа po grаdu nigdje nikog nemа
    Teherаn se nа predаju spremа




    Idi na stranu - |listaj dalje|