fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

dobra_knjiga - 24530 - 29.05.2010 : Pitar Sarajevo,Bih - best (0)

Re: Knjiga


Gdje se ta knjiga može kupiti u BiH? Ima li je na Palama?

Ima kod Nedeljka Žugića. Više puta je objavio email pa ga kontaktiraj.
obucenost - 24203 - 27.03.2010 : Pitar Sarajevo ,Bih - best (2)

Obučenost boraca...


Ako mogu da se ubacim sa komentarom u vezi obučenosti, sa ove "naše" strane..

Vidim da se na ovim stranicama često spominje malokalibarska municija, zrna i snajperi koje su koristili pripadnici Armije BiH. Nisu to bile one klasične malokaliberke-ptičarke nego su to bili lovački karabini sa optikom, pretežno češki i jugoslovenski Remingtoni 223.

Radi se o vrlo opasnom lovačkom oružju, koje je strelac sa smirenom rukom i dobrim okom bez problema upotrebljavao i na udaljenostima preko 500 metara. Na početku rata, nismo imali vojnih PASP-ova i meni lično je bilo smiješno gledati ljude na liniji sa "lovarama" ali sam prestao biti skeptik kada sam vidio da je jedan postariji teritorjalac, naoružan baš Remingtonkom, drugim metkom oborio srpsku zastavu sa posljednjeg sprata zgrade u "Šopingu" a udaljenost je bila oko 500 metara.

Slažem se sa Željkom da je neobučenost, nedisciplina i budalaština koštala mnoge ljude života. Nasmijao sam se na tu epizodu oko bombe i šljema a ja sam znao dvojcu kretena koji su se kladili oko toga koji će više izdržati u prostoriji gdje je bačena ručna bomba. Neke bombe eksplodiraju nakon 4 sekunde a nekima je trebalo i sedam-osam, al' hajde znaj kad će dreknuti... I obojica su preživjeli rat, a od nesretnih slučajeva su obično ginuli oni nedužni.

Nedovoljna obučenost je koštala života mog druga koji je, bez prethodne obuke, dobrovoljno otišao u minobacačlije i poginuo drugi dan. I ne samo on nego i kompletna posada jer je ubacio minu u minobacač 82 mm a da prethodna mina nije se ispalila jer je bilo neispravano barutno punjenje tako da je ova druga mina udarila direktno u upaljač prve.

Znao sam momka koji je radi vreće šećera poginuo u Nedžarićima. Ušao je u međuzonu i u podrumu razrušene kuće pronašao šećer, valjda je tu nekada bio granap. Uprtio je lola na leđa vreću šećera, a neko ga naciljao pravo u potiljak. I neka je! Jebo ga šećer, ja sam samo gledao kako da glavu izvučem a on je samo gledao šta će ukrasti. Kasnije sam imao sukob sa ocem tog momka jer sam mu rekao da mu je sin poginuo kao lopov a ne u "akciji oslobađanja Neđarića", kako je lagao čitavo vrijeme.

A i ja imam ožiljak na ruci od prvog ispaljenog tromblona. Od trzaja se otkinuo kaiš i dobro me zakačio po ruci a automatska puška se sva raspala. Dugo mi je trebalo da savladam strah od ispaljivanja tromblona i na kraju sam se držao PAP-ovke.

Dobro je kad se možemo požaliti jedan drugome. Hajd' u zdravlje!
grbavica - 24104 - 15.03.2010 : Pitar Sarajevo ,Bih - best (0)

Ozrenske ulica


Poznato je da svako ima svoje viđenje događaja. Pet ljudi ako je vidjelo jedan te isti događaj, prepričaće različito. U to sam se uvjerio tokom rata.

U svom postu sam pokušao Luni objasniti kako je poginuo pokojni Vinko. Očevidac nisam bio jer smo bili udaljeni nekih 200 metara a samo Luna zna šta je 200 metara na Hrasnom brdu, to je kilometarska udaljenost na nekom drugom ratištu.

Milion kuća, ruševina, krovova, garaža, prozora a sa svakog smrt vreba. Do tog 08. 06. 1992. godine na Hrasnom brdu praktično i nije bilo linije. Polovinu Zagorske ulice kontrolisali su pripadnici TO BiH a gornju polovinu pripadnici srpske TO. Klasičnih tranšeja nije bilo nego neki navrat-nanos izgrađeni bunkeri ispred kuća i oko garaža.

Sam naš napad je krenuo tako što smo pretrčali ulicu i upali u jedan, nazovi bunker, u kojem je domaćin ostavio nešto municije, bombi i zapakovani MRUD, za koji nismo znali ni šta je. Srbi su se povukli nekih stotinjak metara i tek tada je počela pucnjava. Nakon toga se krenulo sa granatiranje, i od tada pa narednih dva sata više se nije znalo gdje je ko. Već sam opisao susret sa neprijateljem a sve mi se čini da su to bili neki specijalci, imali su svi šljemove i uniforme, za razliku od nas.

Ono što nas je pokolebalo i odistinski prestrašilo jeste turiranje transportera u Ozrenskoj a za njega nismo imali lijeka. Tad smo se i počeli povlačiti a počele su nas i bombe zasipati.

Informaciju o tome ko je pucao na Vikićevce sam dobio od svog bivšeg druga koji je stanovao u toj ulici i znam da su naši teritorjalci izvukli tijelo Vinkovog ubice i da je u njemu bilo barem pedesetak metaka, bio je izrešetan kao Boni i Klajd u onom filmu. Naš zajednički prijatelj je sin pomenutog domaćina tako da me niko ne može ubjeđivati u suprotno.

Znači, nisam bio očevidac ali sam "u toku". Tog dana se nije znalo ni ko je gdje a najbolji dokaz za to je pogibija našeg kolege koji je poginuo od snajperskog zrna iz Ozrenske kad je nosio ranjenika iz TO. Bili smo ubjeđeni da je pobjegao jer je odjednom nestao i nije se više pojavljivao. Našli smo ga sutradan...

Siguran sam da ni Luna ne zna se detalje ni pojedinosti iako je bio na licu mjesta. Primjer za to je kad Luna kaže da nikom nije falila dlaka s glave prilikom zauzimanja škole MUP-a a ne zna za smrt 16-to godišnjeg učenika 20-te klase Samira Mišića iz Rogatice.
grbavica - 24081 - 14.03.2010 : Pitar Sarajevo ,Bih - best (0)

Pogibija Vinka Šamarlića


Luna,

Pošto sam učesnik bitke na Hrasnom brdu, 08. 06. 1992. godine, mogao bih ti dati par detalja oko pogibije pokojnog Vinka.

Vinko je poginuo u Zagorskoj ulici, iznad restorana Kondor, a stradao je od zrna iz garonje, čovjek koji ga je pogodio, takođe je stradao taj dan. Prije toga je taj čovjek (znam o kome se radi) otjerao svog vlastitog sina iz rova i uzeo puškomitraljez u ruke. Nije čak ni bio angažovan u srpskoj TO. Tu je bilo desetak Vikićevaca, momci iz lokalne TO i mi iz MUP-a. Prilikom pretrčavanja, otvorio je rafalnu paljbu po "vikićevcima" i zrno je zakačilo Vinka ispod pazuha-pravo u srce.

Mi smo bili sa lijeve strane a došli smo pod sami rezervoar. U jednom momentu smo se čak i mimoišli sa vašim teritorjalcima i to u desetak metara a na upit jednog od mojih drugova - "gdje su vam trake " (znak raspoznavanja je bio crvena traka oko ruke) nastao je haos a u tom haosu smo se mi bolje snašli i par teritorjalaca (može biti i MUP-ovaca, šare na uniformama su bile od specijalne policije) su pali ali je jedan od njih uspio pobjeći u jednu kuću i kroz prozor nas je zakovao vatrom iz, koliko se sjećam, sijača. Okolne kuće su gorjele i jedva smo preživjeli pad krova ispod kuće pored koje smo se krili. Krov gori a onaj sa sijačem ne popušta.

Nakon toga smo se izvukli sa te lokacije ali su nam ručne bombe došle glave. I sad se sjećam scene kad se bombe kotrljaju niz ulicu. K'o loptice. Imali smo dosta lakše ranjenih od tih bombi a dvojca su nam poginula od puščane paljbe. Jednog kolegu je pogodio snajper iz Ozrenske a drugi je pogođen prilikom pretrčavanja Zagorske ulice. Ti bi ga možda trebao i znati, stari žandar, Džambegović Halil.

Vinka nisam poznavao lično ali sam ga vidio to jutro. Bio je lafčina. Onako opremljen i nasmijan, ulivao nam je svima neku vrstu povjerenja a siguran sam da bi taj dan došli na vrh Ozrenske da on nije poginuo. Taj dan mi je ostao u sjećanju kao jedan od najtežih dana tokom rata u Sarajevu.

P. S. Za Vogoščanina pravog. U toku rata nisam bio na Žuči ali sam taj teren dobro upoznao nakon rata. Sve tri slike su načinjene sa puta prema Žuči, i to kad ideš iz Buća Potoka.
ilidza - 24044 - 11.03.2010 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

Re: HVO i VRS


"Prijatelj mog prijatelja je i moj prijatelj" - kaže stara poslovica. Na to se nadovezuje ona kako je neprijatelj mog prijatelja i moj neprijatelj. Ali šta mu dođe neprijatelj mog neprijatelja?

Mislim da je i zadnjem "patrioti" jasno da je ovaj zadnji rat vođen radi bogaćenja stotinjak porodica a ne radi ugroženosti ili očuvanja nacionalnih interesa. Kakve agresije i odbrambeno oslobodilački folovi!

Kiseljački ratni vladar, kapetan JNA Rajić, usput osumnjičeni ratni zločinac, u Hagu je bio dobrovoljni svjedok optužbe u procesu protiv generala VRS, Galića i Miloševića, i tamo je pokazao cjenovnik i tarifu po kojoj su srpski tenkovi i artiljerija bili na posudbi HVO-u. Nakon završetka sukoba HVO i Armije, artiljerija HVO-a iz Daštanskog je pružala artiljerijsku podršku Armiji BiH, a oficiri Armije su donosili koordinate srpskih položaja. Treba upitati pripadnike kiseljačkog i vareškog HVO-a jesu li vratili Srbima uslugu spašavanja tako što su opustošili srpska sela oko Glamoča, Šipova i Mrkonjić grada, kad su ih tamo prebacili jeseni 1995 u akciji pod kodnim imenom Maestral? U ratu, spremnost na saradnju sa slabijim je obrnuto proporcionalno sili kojom raspolažete.

Šta je nego šverc i ratno profiterstvo činjenica da je IV korpus Armija muslimanske BiH u Mostaru plaćao VRS da sa Veleža gađaju zapadni dio Mostara. 500 DM po jednoj ispaljenoj haubičkoj granati (u početku) a kasnije je cijena pala na 100 DM, kako se sukob zahuktavao. Komanda Nevesinjske brigade dobro je omastila brke, s jedne strane obezbjeđuje konvoje s naftom za HVO a sa druge ispaljuje granate po koordinatama koju im dostavi komanda IV korpusa.

General Milovanović je u svom intervjuu izjavio kako se, u jeku najveće ofanzive na Bihać, preko sredstava veze čuo sa Dudakovićem i da mu je Atif tada rekao, na pitanje odakle mu granate - "Prodali mi tvoji Srbi".

U Goraždu je javna tajna da pad helikoptera Mi8 Armije BiH 1995 nedaleko od Bara, nije djelo srpske PVO nego "slučajnog kvara" koji je života koštao posadu i nekoliko dobrih oficira. U helikopteru su prenošene pare i oružje za goraždansku enklavu, a priča se da iznos koji je bio predviđen za utovar i iznos koji je pronađen nakon pada helikoptera-nije isti. Par miliončića fali a pojedini komadanti su nakon toga kupovali imanja, kuće, stanove i poslovne prostore po Sarajevu i Goraždu.

Nije džaba nobelovac napisao :"Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati! "

VBR "Orkan" 262 mm Armije BiH, koji je zaista transportovan preko Kiseljaka na Igman, nikad nije imao niti jednu raketu niti je ispalio ijednu. Uzet je u fabrici Bratstvo u Novom Travniku. Služio je više za prepadanje HVO-a jer su znali da će to prenjeti obavještajcima VRS. Da je bilo raketa, sa Igmana se komotno mogao gađati Han Pijesak. I pored novca i volje logističara, nijedna raketa u čitavoj BiH nije pronađena, čak ni u Pretisu gdje se pravila raketa jer je zadnja serija bila isporučena još prije rata za Kuvajt ili Irak.
vogosca_razno - 23920 - 01.03.2010 : Pitar - best (0)

Re: Tenk na Žuči


Poštovani,

Dobro je kad se bivši neprijatelji više ne gledaju preko nišana nego preko pera. Treba biti korektan jer su Miner i Vogošćanin više nego korektni a što moje pisanje smeta pojedinicima njihov je problem jer ja nisam nigdje pročitao da je ovo sajt isključivo za Srbe.

zuc_razno - 23884 - 27.02.2010 : Pitar Sarajevo Bih - best (1)

Tenk na Žuči


Poštovani,

U ratu, kao pripadnik MUP-a RBiH, nisam bio na Žuči, hvala dragom Bogu, a falila je "sekunda". Sjećam se jula 1993, kad su nas trebali poslati u taj pakao a mene je najviše brinulo kako ćemo doći do položaja jer je gorilo i nebo i zemlja. Iskren da budem, kad su nam saopštili gdje idemo, želudac me zabolio, srećom, nije nam dogorilo do "nokata" pa su nas zadržali u pripremi. Srpska artiljerija je po nama sipala nemilice. Ponekad sam zamišljao da vojnici na tim položajima cijevi hlade snjegom i vodom kao u onim partizanskim filmovima. Tih dana je poginulo 90 pripadnika Armije BiH i 18 policajaca.

Divio sam se vojnicima koji stoički podnose sve napade a slušao sam i razne priče, od "vučijih" jama po tranšejima pa do živih štitova sa zarobljenicima koji su korišteni u napadima. Vojnici na Žuči su bili mještani Pofalića, Velešića i Buća Potoka, većinom istočnjaci. Bili su slabo obučeni i opremljeni i među njima nije bilo šminkera i ratnih profitera nego samo ljudi riješeni da brane svoje kuće. Jedan moj poznanik mi je pričao :

"Samo iskopaj dobru rupu (tzv. vučiju jazbinu) da možeš zavući glavušu, guzica neka viri jer bez nje možeš i kad artiljerija utihne, spremi bombe i tromblone jer ide pješadija".

Pomenuti tenk se zaglavio u tranšeju i radi njega je izginulo 16 momaka iz specijalne jedinice a to su bili vrlo neiskusni momci iz 3. čete. Oni su do tada čuvali važnije objekte po gradu i nisu imali nikakvo borbeno iskustvo. Jer da jesu, ne bi istrčavali oko tenka gdje su skidani kao glineni golubovi. Koliko ja znam, vojnici VRS nisu došli do tog tenka, posada je preživjela jer je pobjegla čim je tenk pogođen, a tijela oko tenka su bili izginuli policajci. To se sigurno ne bi desilo da su na tom mjestu bili prekaljeni "Vikićevci" ili momci iz "Lasta".

Sva tijela su izvučena na našu stranu, uništeni tenk je ostao do kraja rata i poslije su ga izrezali u staro gvožđe.
islam_komentari - 23682 - 11.02.2010 : Pitar Sarajevo BiH - best (1)

Himzo Polovina


Himzo je bio doktor, i za doktora se nije učilo u Zenici.

Peko Dapčević nikad nije bio na Golom otoku niti je Goli otok postojao 30 godina. Zatvoren je 1956. Peko je bio načelnik generalštaba JA, predsjednik SIV-a, ambasador... A njegov brat je uhapšen prilikom pokušaja bijega u Rumuniju a potom odležao na Golom otoku, nakon čega je puhnuo u Albaniju pa u Belgiju...

Za doktora se može učiti i pod omorikom na Romaniji. Da bi završio fakultet u zatvoru ne moraju i profesori sa fakulteta budu u zatvoru.
pozdravi - 23166 - 31.12.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

Sretna Nova godina


Sretna Nova godina i sve najbolje svim učesnicima diskusija, bez obzira na porijeklo. Želim da na ovim stranicama čitam što više postova o "običnim" ljudima i događajima, što više slika i dešavanja sa i oko Romanije a što manje šuplje i prepucavanja...

Lokalnim i državnim političarima, želim dosta više pameti, znanja i razumijevanja za obični narod.... I da budete bolji, jer gori ne možete biti.
betanija - 23038 - 09.12.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

Odgovor učesniku


Prilično sam skeptičan u pogledu ratnih tračeva kojima su ljudi pokušavali opravdati svoje neuspjehe i sa jedne i sa druge strane. Pogotovo one o umješanosti samih političkih vrhova u neuspjeh neke vojničke akcije. Neke su akcije samo plod vojničke sreće ili slučajnosti.

Tako i sa navodnim planovima napada na Bosnalijek. Pošto nisam vojni strateg ali sam odličan poznavalac linije od Pionirske doline pa do "nizova" u Vogošći, iznjeću samo lična opažanja i mišljenje za period 1994-1995.

Lično sam zavirio u svaki rov, prepuzao čitavu dionicu po nekoliko puta i danima osmatrao, bilježio i pratio svaki korak sa suprotne strane.

Fabrika Bosnalijek se nalazila nepunih kilometar i po od linije a jedini mogući prodor sa srpske strane bio je niz Poljine ili sa Kromolja. Sa Kromolja bi imali dobru podršku PAT-a i PAM-a sa pilane, samohotke skrivene među vikendicama na Poljinama (pored koje je dr. Poplašen mogao zijaniti glavu od naše maljutke) a da ne pominjem haubice sa navišeg vrha na Poljinama, zvanog Saračevac, M84 sa Sjeničke kose itd. Sve je bilo kao na dlanu.

Sam potok je bio miniran ( Miner mogao znati više o tome ) ali je bila jedna nepokrivena rupa u vašoj odbrani i to između dna Sjeničke kose i zemunica sa minobacačima na Kromolju. Na toj livadici (gdje je sad golf igralište ) su redovno pasle ovce jednog domaćina sa Kromolja i svojim nepažljivim ponašanjem nam je ostavio prostor za upad. Taj prostor je posebno kontrolisan jer je to bio i jedan od vaših mogućih pravaca napada na Bare i Bosnalijek.

Uređajima za noćno osmatranje (posuđenim) upratili smo tog domaćina kako u cik zore pušta ovce u ograđeni prostor i kako u prvi mrak dolazi po njih. Dakle, prostor nepokriven minama što je bio znak nepažnje ili nekih budućih planova.

I sa naše strane je bilo mina, možda nekih stotinjak, što PROM-ova što kašikara i nešto tenkovskih mina na pravcu koji je bio pogodan za eventualni tenkovski napad sa Poljina. Na zgradi porodilišta je bio PAM i sijač a na Humu naša samohotka i tenk. U blizini je bili smješteni jurišnici "Prve slavne", jedne od najboljih jedinica u gradu kao i pripadnici Specijalne jedinice "Lasta".

Sam napad na Bosnalijek bio bi protumačen kao pokušaj spajanja srpskih jedinica sa Grbavicom što se nije smijelo dopustiti ni pod koju cijenu jer hajd' ti znaj hoće li Srbi sa Poljina stati pred fabrikom ili nastaviti prema željezničkoj stanici i Grbavici. Zbog toga je na tom potezu skoro uvjek bilo više od hiljadu vojnika armije i MUP-a.

Što se tiče samog Bosnalijeka, tamo se nije pravio neki značajan lijek poput Tamiflua ili lijeka za rak da bi neko iz Srbije angažovao jedinice da zauzmu fabriku koju ne bi mogli održati i radi koje bi imali žestoke gubitke jer se valja povući nazad a livada k'o tepsija. Doduše, vuk ne jede travu jer ima ovce koje to rade za njega...

S poštovanjem
grbavica - 23023 - 07.12.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

Trgovina u Hrasnom


Šverc sa "neprijateljskom" stranom bio je omiljena sportska ratnička disciplina tipova poput Rikija, Kikija, Mikija, Zoke, Berislava... i onih "patriota" i kokošara kojima je rat bio brat.

Šverc-komerc na Hrasnom brdu se odvijao u saradnji sa ruskim kontingentom Unprofora i to u ulici Ozrenska. U prvo vrijeme, Rusi su uzimali 1/3 robe kao posrednici i to na način da su vojnici VRS donosili robu do Rusa a oni zvali vojnike Armije da preuzmu "pakete". Uz procenat, naravno.

Nakon što se trgovina razvila, Rusi su izbačeni iz posla a biznis je i dalje cvjetao. I jednima i drugima je guzica zinula a količne robe bile su sve ozbiljnije i kabastije a valja sići sa Hrasnog brda neopažen pa je u švercerski krug upadalo sve više i više osoba što nije prošlo neopaženo organima bezbjednosti radi čega je desetak osoba završilo u "Viktor Bubnju". Pojedinici sa dobrim vezama sa "neprijateljskom" stranom ucjenjeni su od strane komande brigade i ponuđena im je pogodba da i dalje trguju sa deficitarnom robom ali da kupuju i municiju za sijač pa će biti amnestirani a član zakona "saradnja sa neprijateljskom stranom" je vrlo zajebana stavka na vojnom sudu.

Ovo je trajalo manjim ili većim intenzitetom od 1993. do 1994. godine kada je došlo do smjene vojnika VRS na položajima na Hrasnom brdu kao i smjene ruskih UNPROFOR-aca.

Sve ove prljave radnje ja lično nisam vidio, niti sam u njima učestvovao, ali znam ljude koji jesu.

Neko me je upitao da li sam kad odmarao, i da li sam bio u Varešu, kao i jesam li g... o pa da mu odgovorim. Linija od mog stana je bila nepunih 300 metara tako da i kad sam bio slobodan, uvijek sam bio blizu puške, u slučaju potrebe. U Varešu nisam bio kao ni na Nišićima a u ovom ratu nisam g... o nego sam, kao i većina onih koji se ratom ne okoristiše - zgužen! Ponekad me je promašilo i ono što me sljedovalo, a kamoli da sam se okoristio tuđom mukom i nevoljom.

Pitar,
podržavam tvoje pisanje i stojim iza svega ovoga što si napisao! Dobro sam upoznat sa tvojom ratnom biografijom, i znam da je sve ovo tačno. Tvoje postove stavljam u rubriku "Grbavica" i namjeravam o tome pisati kada budem imao malo vremena. Dešavanja na Grbavici su moja "specijalnost".
grbavica - 23002 - 04.12.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (0)

Saradnja sa drugom stranom


Naravno da je u pregovorima, od samog početka, bilo kontrausluga i to ne samo od muslimanske strane. Ja sam konkretno pomenuo slučaj sa Betanije i tu nije bilo nikakve razmjene Ganićeve familije ili predaje srpskog Sarajeva u zamjenu za tijela devetorice vojnika i oficira VJ. Pogotovo priča o razmjeni tijela na Kobiljači, u jeku rata Armije BiH i HVO-a.

To šta su u četiri oka dogovarali oficiri za vezu na pregovorima u aerodromskoj zgradi ili lokalni ratni moćnici poput Juke Prazine i Pržulja na Grbavici - nećemo nikad saznati.

Bilo bi mi drago da napišete koji tekst o tome kako su Jukini momci dolazili na Grbavicu, kako su odvukli džipove i vozila preko Vojkovića na Igman ili šta su radili vojnici VRS u sred rata na Čengić Vili, na jednom "sijelu". Kako su ušli i otišli - Bog zna samo znam da im niko nije čvoku opalio jer je to dogovoreno sa "više" distance. Očevidac sam rukovanja, osmjeha i zagrljaja oficira VRS sa oficirima Armije BiH u Delminijumu.

Primjera ima bezbroj! Javna je tajna da je komadant Puška okretao jagnjad sa nekim vojvodom sa Borija ili kad su vojnici VRS na Hrasnom brdu prodavali VEK (najgora cigara na svijetu), kafu, alkohol a poslije i sanduke municije za sijač...
betanija - 22989 - 03.12.2009 : Pitar Sarajevo BiH - best (0)

Re: Betanija


Koliko se sjećam, tijela poginulih specijalaca su predata srpskoj strani na aerodromu, podsredstvom Unprofora, nakon 20-tak a možda i mjesec dana. Te detalje najbolje znaju gospoda Mašović (sa naše strane) i Braco Lazarević (sa srpske strane).

Nikakvih kontrausluga nije bilo tako da ne stoje razne špekulacije tipa Ganićeva familija ili "poklon" srpskog Sarajeva. Vrlo dobro se sjećam slika iz ratnog "Oslobođenja" koje je posvetilo veliku pažnju pogibiji srpskih specijalaca i slika mrtvih tijela na nekom traktoru. To je trebalo da posluži kao dokazni materijal u priči o agresiji od strane Srbije. Kad su se dovoljno "islikali i izigrali" sa mrtvim tijelima, kao indijanci oko bjelačkih skalpova, valjda su se sjetili da i oni imaju porodice koje su obavijene tugom i došlo je do predaje tijela Unproforu.

Koliko sam upoznat, oni nisu bili "niški" specijalci nego pančevački. Lično mislim da na sarajevskom ratištu nisu mogli, sem propagandne, učiniti neku značajniju stvar. Sem u opremi i fizičkoj spremi, oni nisu bili u nekoj značajnoj prednosti u odnosu na ostale borce VRS ili Armije BiH. Ti ljudi, sa obje strane, grčevito su branili svoje kuće koje su često bile nekih pedesetak metara iza linije i nisu puno prezali od "napucanih i našminkanih" vikend ratnika. Jednom sam pisao o tome kako je jedan jedini srpski vojnik na Sjeničkoj kosi zaustavio napad naših specijalaca koji su došli sa strane, tačnije iz Mostara a prije toga je bilo - lako ćemo to zauzeti.

S poštovanjem

Pitar,

to da u ovoj razmjeni "nije bilo nikakvih kontrausluga" može da bude samo tvoja lična pretpostavka. U pregovoru sa muslimanskom stranom su uglavnom "rađene" takve stvari a veoma često su davana i MTS. Takvih primjera znam mnogo i namjeravam da o tome pišem u mojim budućim komentarima.
betanija - 22982 - 02.12.2009 : Pitar Sarajevo BiH - best (1)

Orahov brijeg, Betanija


Kao pripadnik jedne od jedinica MUP-a BiH, poslije tih događaja o kojima Miner piše, bio sam na tom terenu i od neposrednih učesnika te akcije saznao detalje ali sa "naše strane". Napad su odbili linijaši čije su kuće bile neposredno ispod Orahovog brijega i Betanije. Otkriveni su sasvim slučajno, kad je jedan od pripadnika Armije BiH (inače jedan postariji domaćin iz Hotonja koji s krevetom nema 50 kila) vidio jednog od specijalaca kako izviruje iz spaljene kuće na samoj koti Orahovog brijega.

Taj specijalac se uspio neopažen provući rubom brežuljka od "Ticine" kuće ( Miner zna o čemu pričam ) ali je primjećen kad je zviždukom i mahanjem ruke dozivao ostale koji su asfaltnim puteljkom niže prvog bunkera ispod "Ticine" kuće grupno navalili kao ovce a stradali su od bombi koje su pripadnici Armije BiH bacali u jarak u kojem su se pripadnici VJ sklonili. Sve je potrajalo 15-tak minuta, u međuvremenu je došla pomoć iz Dumača a tijela specijalaca iz Srbije su ostala ležati. Poslije su razmjenjena. Dakle, nevjerovatna slučajnost i sreća po "našu" stranu jer bi, da su se uspjeli prebaciti na vrijeme, specijalci 72-ge specijalne broigade VJ pobili linijaše Armije BiH kao zečeve i zauzeli vrlo bitne dvije kote na tom djelu ratišta.

Jedan od specijalaca bio je pogođen tromblonom u prsa a tijelo kapetana Stojkovića je pronađeno tek sutradan jer je ranjen iskrvario iza linije i umro kod bunara ispod same kote. Sve u svemu, vrlo glupa i nepromišljena akcija, na terenu koji je neprohodan za tenkove i bez upotrebe artiljertije. Nije tu bilo nikakvog izviđanja sa naše strane sa Orlića i Huma. Što se tiče napada na nezavršeni objekat bolnice na Betaniji, specijalci VJ su primjećeni na prilazima istom jer je par minuta prije počeo haos na Orahovom brijegu pa je razbuđena straža na objektu već bila spremna i otvorila vatru na napadače.

Kod pripadnika armije BIH sam vidio ratni plijen iz te akcije, sijač jednog od specijalaca je ostao čitav rat na Betaniji a tad sam prvi put vidio "Zastavin" puškomitraljez sa preklopnim kundakom. Vjerovali ili ne, ti specijalaci koji su učestvovali u napadu na Orahov brijeg su imali više municije, bombi i tromlona nego svi bunkeri armije BiH na potezu od Betanije do nizova.

Moram Mineru da kažem nešto i o nezavršenom objektu bolnice na Betaniji. Ogroman objekat, na više spratova (čini mi se tri) kroz koji je više ubijao propuh nego meci. Jedne prilike sam bio na osmatračnici koja je na zadnjem spratu kad je počeo po objektu dejstvovati tenk od Šućura kuća. Od prve granate koja je udarila u betonski zid umalo mi nije drob ispao jer je udarni talas granate tako jak da me odbacio desetak metara od zida. Da ne pričam o jačini detonacije i odzvanjanju po ogromnim hodnicima. Skočio sam sa drugog sprata na stranu koja je bila okrenuta ka Sjeničkoj kosi jer nisam imao vremena silaziti niz neke improvizovane merdevine jer stepenište nije postojalo a tenkista je ispalio još desetak komada po objektu...

S poštovanjem
srk - 22345 - 13.08.2009 : Pitar Sarajevo Bih - best (1)

Sarajevsko-romanijski korpus


Dana 22. maja 1992. general Ratko Mladić naredio je osnivanje Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK), kao jedan od pet korpusa u sastavu VRS. Bilo je zamišljeno da se taj korpus razmjesti na širem području Sarajeva, u bivšoj zoni odgovornosti Četvrtog korpusa JNA. Elementi JNA pristupili su snagama lokalne Teritorijalne odbrane i učestvovali su u organiziranju i popunjavanju redova SRK-a.

SRK je sačinjavalo ukupno oko 18.000 vojnika, koji su bili podijeljeni u deset do trinaest brigada, čija se brojnost kretala od nekoliko desetina do nekoliko hiljada vojnika, koji su bili raspoređeni u bataljone i čete.

U prvoj fazi svog postojanja, SRK je sačinjavalo trinaest brigada, tri samostalna puka za pružanje podrške i pet bataljona za tehničko održavanje i opskrbu.

Krajem 1993. i početkom 1994. brigade Rajlovac, Vogošća i Koševo pripojene su u novostvorenu 3. sarajevsku brigadu, tako da se ukupan broj brigada smanjio na sedam.
rat_olovo - 22341 - 12.08.2009 : Pitar Sarajevo BiH - best (0)

RE: Istine, laži, pravo kaži


Potaknut pisanjem svog "saborca" Željka, odlučio sam da napišem koji redak, naravno, ako cenzura njegovih administratora to dopusti.

Namjerno pišem "saborca" jer smo jedno vrijeme u ratu bili na prvoj liniji samo u rovovima jedan naspram drugog. Sasvim sam siguran da me gledao kroz puškarnicu, negdje između Strojorada i ulice Milutina Đuraškovića. Gledao a nije pucao, kao što sam i ja njega posmatrao bez otvaranja paljbe. Tih dana, iskren da budem, molio sam Boga da mi neko ne dođe na nišan jer sam bio ubjeđen da ću nekad morati odgovarati pred ovim ili onim sudom za oduzimanje nečijeg života. Bilo me strah, unatoč mladosti i ludoj glavi koja se dobrovoljno prijavila za borbu. Izvana sam bio borac a iznutra sam bio neiživljeni balavac, neiskusno i nedozrelo derište jer sam tad imao nepunih 20 godina.

Ljudi moji, prvi put kad sam čuo zvuk prage sa Grbavice i turiranje transportera u prvim zgradama iza, umalo nisam dobio proljev od straha. Pravio sam se da mi je svejedno i da jedva čekam da "nas" napadnu i da zaplijenimo kakav ratni plijen, da narod priča o nama, hrabrili smo jedan drugog, tražeći strah kod nekog od saboraca, da ga izvrnemo ruglu i zajebanciji. U stvari, svi smo umirali od straha mada su to neki bolje krili od drugih, kako sam i sam radio. Pošto je čovjek najveća životinja, ogugla i na to tako da mi je poslije bilo svejedno hoće li biti napad ili ćemo mi napadati. Ušlo se u neku kolotečinu i ratnu rutinu i samo sam čekao svoj red na pogibiju jer se ginulo svakodnevno a ratni rulet će nekad i moj broj izbaciti. Hvala Bogu, i to stade i ja ostadoh živ. Ostaje nam uspomena na one koji nisu bili takve sreće.

Što se tiče boraca i sa jedne i sa druge strane, mišljenja sam da su pojedinci rješavali bitke. Nema tu razlike u naciji nego je to stvar pojedinca, njegove lične hrabrosti i spremnosti na žrtvu. Sjećam se Sjeničke kose i pokušaja deblokade, juna 1995, kad nas je 53-ojkom za livadu zakovao jedan jedini srpski vojnik, ostali njegovi subroci su pobjegli ili izginuli i taj čovjek nam je upropastio akciju na tom djelu ratišta a uspio nam je ubiti par momaka i još nekolicinu raniti. Ili primjer sa naše strane kad sam upoznao jednog postarijeg čovjeka-zemuničara kako smo ih zvali mi ufurani "ratnici", koji je sa još jednim čovjekom otkrio i spriječio upad srpskih specijalaca na Orahovom brijegu kad je nastradao kapetan Piksi i još nekolicina pripadnika 72 brigade VJ. Čovjek, metar i žilet, nema 50 kila sa krevetom, tih i smiren, tromblonom sa par metara je pogodio u prsa vođu specijalaca. Takvi ljudi su pisali istoriju i mjenjali tokove bitaka, nisu korpusi i brigade.

Ne zamjerite, pozdrav.

Pitar,

Možeš ti da pričati šta hoćeš, ali treba da znaš da nas je u rovovima bilo bar tri puta manje nego što ste vi vjerovali. Možda je postojala neka prednost u municiji na početku rata, ali se ona vremenom istopila pa ste na kraju vi bili u prednosti, pogotovu u pješadijskoj municiji koju ste od UNPROFOR-a kupovali arapskim novcem a u velikoj mjeri i od Srba.

Na kraju rata, bosanski Srbi su preživjeli i agresiju hrvatske države koja se u istoriji nigdje ne pominje. Predvođeni najboljim oficirima Zapada i podržani NATO avijacijom i potpomognuti mudžahedinima koje ste na hiljade uvozili iz arapskih zemalja, niste uspjeli da deblokirate Sarajevo, mada su vas u rovovima dočekali, sada već desetkovani Srbi. Ishod vaše zadnje ofanzive je bio jedno veliko razočarenje za NATO generale, koji nisu mogli da vjeruju da ih je zaustavila šačica ljudi. A oni su tačno znali koliko je Srba bilo u rovovima jer su njihovi "mirovnjaci" obišli sve naše linije u cilju "kontrole prekida vatre".

Nije vam pomogao ni srpsko-muslimanski dogovor o deblokadi Sarajeva, postignut na najvišem političkom nivou. Naš Karadžić je prodao Sarajevo, a vi ste nama dali selo zvano Srebrenica, za koje ni Beograđani nisu znali da postoji...

Dozvoli mi i da pomenem vaše glavne saveznike - srpske političare i zvaničnike. Oni su prodali Bihać za 46 miliona maraka, Goražde (ne sjecam se koliko) a čak su Hrvatima iz Vareša naplatili 80 miliona maraka da prvezu svoje trupe preko cijele Republike Srpske. Sve ovo ste vi u istoriji prikazali kao "vojne pobjede". Ispade da ste odbranili Goražde, Igman i Bihać. E, malo sutra!

P. S. Ono za Grbavicu nisi trebao da objaviš, to je bila privatna informacija i obećao si da ćeš to zadržati za sebe... Kao što već znaš, nisam ti ja bio baš neki borac.
vogosca - 20943 - 07.03.2009 : Pitar sarajevo BiH - best (0)

Prelasci na drugu stranu


Ljudi su skloni svakojakim vjerovanjima i pričama a i na našoj strani je bilo kojekakvih priča o pojedincima koji su išli čak do Pala na kafu. Nema ni promil šanse da je neko sa "vaše" ili "naše" strane, pored svih rovova, patrola i punktova, mogao sa nekim poznanikom šetati po kafanama i prepoznavati svoje bivše komšije.

Jedino mjesto na kojem su se mogli nalaziti "prijatelji" su Delminijum i pojas između dvije linije na mjestima poput Hrasnog brda, Zečije glave, Stupskog brda i Kobiljače. Znam i za slučaj (dogovorenog) prelaska linije ali to je bilo pokriveno sa toliko očiju i cijevi da je svaki pogrešan korak bio fatalan. Radilo se o razmjenama na Grbavici i u Aerodromskom naselju.

Također, zasmetalo mi je pisanje o "našem" pokušaju diverzantskog upada u Vogošću i to tako da su se dva diverzanta prikradala iza psihičkog bolesnika koji je galamio. U to može vjerovati samo onaj koji nije okusio rata i linije.
grbavica - 20897 - 04.03.2009 : Pitar Sarajevo - best (0)

Prelazak na drugu stranu


Pošto sam učesnik rata sa "one" strane, napisaću jedan istinit događaj. Krajem 1994, pored mosta simboličnog naziva "Bratstvo i jedinstvo" i policijskog punkta, primjećen je vidno zbunjeni vojnik koji je pokušao preći na drugu stranu. Imao je maskirnu uniformu VRS i PASP. Policajci su zagalamili na njega, misleći da se radi o vojniku Armije BiH, da ne prilazi mostu jer će pucati "sa one strane". Natjerali su ga da priđe punktu a kad su mu zatražili dokumente, ustanovili su da se radi o srpskom vojniku.

Noć prije, pod uticajem alkohola, prešao je sa Grbavice preko Vrbanje mosta u grad. Niko ga nije primjetio, ni srpska ni naša straža. Kad je stigao do bivše Robne kuće, po sopstvenom priznaju, došao je sebi i skontao gdje se nalazi. Strgnuo je oznaku VRS sa ramena i čitav dan je lutao po gradu, a radi uniforme i puške, niko ga nije zaustavljao ni kontrolisao. Čak jednom policajcu dao cigaru da zapali. Poslije se približio skupštini i zgradi Izvršnog vjeća da vidi mogućnost prelaska na onu stranu. Tu su bili rovovi i poveća koncentracija vojske pa je smislio da priđe mostu ali radi Unprofora na sredini mosta, nije smio da pretrči na drugu stranu, jer bi ga ovi zaustavili i sasvim sigurno vratili na stranu sa koje bježi.

Dok je to pričao, počeli su ga tući a on je samo govorio-zovite mi Jozu (komadanta Laste). Taj vojnik je priveden u stanicu a ubrzo je došao i Jozo. Prepoznao je tog srpskog vojnika jer mu je isti spasio život prilikom zarobljavanja u Rajlovcu, kad je bio u pratnji Kardinala Puljića. Iz transportera UN-a su izveli Jozu i ispitivali ga par dana dok, na intervenciju Kardinala i UN-a, srpska strana nije natjerana da ga razmjeni za neke zarobljene vojnike.

Srpski vojnik je, na intervenciju komadanta Laste, isti dan doveden do punkta UN-a na mostu i pušten da ide na drugu stranu. To je živa istina a pisanja kako je neko sjedio u "Parkuši" koja je bila sva razvaljena i spavao u parku pored baze specijalne jedinice MUP-a je nebuloza.
komentari - 20137 - 16.01.2009 : Pitar Sarajevo - best (29)

Kome ti glumiš?


Čitam post Bošnjaka sa Sokoca koji je sad u dijaspori i ne mogu da odolim a da ga ne upitam šta je on uradio za svoju domovinu, Romaniju ili bar rodno selo?

Da se razumijemo, ja sam Bošnjak iz Sarajeva ali mi smetaju ovi "dušebrižnici" koji sa udaljenosti od 10 ili 20 hiljada kilometara vode brigu o nama, našem načinu života i glume zaštitnike bošnjačke kulture i istorije.

Isparili ste guzice kad je najviše trebalo (čast izuzecima ali slabo ih ima) i sad iz Osla ili Štokholma tumačite kako i šta bi trebalo da narodu bude bolje. Dođete jednom godišnje u skupim limuzinama uzetim na kredit, vodate djecu po čaršijskim ćevabdžincama u trenerkama sa švedskim zastavama, kupujete stanove po Grbavici (omiljeno papansko naselje) a kad odete u rodni kraj, požderete janjca a smeće izbacite u prvom šumarku.

Šta ste uradili za ovu Bosnu ili za svoje selo? Jeste li obnovili nekom povratniku kuću, kupili ovcu ili bar kokoš? Jeste li bar nasuli put ili kupili sto metara plastičnih cijevi da povratnici imaju vodu?

Niste, niti imate namjeru!

Gledate ih sa visine, kao da ste plave krvi. Počele su vam i štale smrditi, pogotovo hanumama u štiklama koje bi, da ne bi Karadžića, i sada muzle krave po vukojebinama.

Znate pričati po Norveškoj kako ste bili "neko i nešto", kako ste imali na stotine ovaca i krava, najnovija auta i traktore a bili ste bijeda, kao što ste i sada. Samo što ste danas moralna bijeda. Džaba vam stanovi po Oslu ili Vašingtonu, umrijećete u zemlji u kojoj vam ni prezime ne znaju izgovoriti!

Nemate vi pravo ništa prigovoriti Željku Tomiću. On jeste velikosrbin i rojalista ali je za svoj narod i taj kraj uradio dosta. Pokrenuo je mnoge akcije, pomogao nejač, sačuvao neke stvari od zaborava. Ispašće da ga branim i da mu se uvlačim, ali nije tako! Ja sam ratovao protiv njega ali ga poštujem jer svoj kraj i porijeklo nije zaboravio.

Više sam ja kao Sarajlija pomogao povratnicima i narodu na Romaniji nego svi vi Bošnjaci iz Norveške i Švedske sa dva pasoša, usta vas grebem!
vasi_komentari - 18996 - 19.09.2008 : Pitar Sarajevo - best (0)

Emir Kusturica, bivši počasni građanin Užica


Slavni režiser Emir Kusturica, koga mještani užičkog sela Kremana ovih dana optužuju da proširenjem Parka prirode pokušava da im otme djedovinu, navodi da ne odustaje od svojih projekata i da ga "lovokradice i neradnici neće otjerati iz Mokre Gore". Kusturica kaže da su ga uvrijedile poruke seljana da se preseli u Istanbul ili Novi Pazar, i da se zbog toga odrekao statusa počasnog građanina Užica.
On, ipak, poručuje da nipošto neće napuštati ovaj kraj.

"Od ovog ovde neću odustati! Ovaj projekat ne odgovara samo onima sa nečistom savješću, samo onima koji su navikli da muljaju i da zarađuju na crno. E, pred takvima se ja ne povlačim! ", navodi Kusturica.

Na protestnom skupu, koji je nedavno bio održan, čule su se oštre riječi i ozbiljne prijetnje upućene poznatom režiseru.

Nekoliko dana nakon protestnog skupa strasti su se stišale, ali su nastupile podjele između građana koji su protiv Parka prirode i onih koji taj park podržavaju.

(24sata. info)

Ovo je još jedan primjera kako se svađa između braće, Nemanje Kusturice na jednoj i mještana čuvenog sela Kremna na drugoj strani, mogu iskoristiti od strane islamsko-ustaške propagandne mašinerije. Stvari su se ovako dešavale:

"Meštani užičkih sela Kremana, Bioske, Vrutaka i Stapara su na protestnom zboru pre pet dana u Kremnima negodovali zbog uredbe Vlade Srbije kojom je Park prirode "Šargan - Mokra" proširen sa ranjih 3. 678 hektara za još 5. 500 hektara. "

"Građani optužuju Kusturicu da u Parku prirode gube pravo da raspolažu svojom imovinom. Ovo je Kusturica odlučno demantovao ističući da se radi o nezadovoljstvu onih kojima se sprečava divlja stambena izgradnja na tom području. "

Jedan od građana je na tom skupu je rekao da "Kusturica hoće da proširi svoj emirat ili pašaluk, kako bih ga ja nazvao, na 7. 000 hektara, malo li mu je, nek' ide tamo gde treba, znači ima Istanbul, ima Novi Pazar, ima Sarajevo, ima šta ja znam".

Ja bih ovo mogao protumačiti i ovako: Nemanja pokušava da se proširi na ognjišta mještana sela Kremna, tako što je u Vladi Srbije "sredio" saglasnost. Neki seljaci sumnjaju da tu "nešto smrdi", pa se boje da izgube jedinu stvar koja im je ostala u ovim prevrtljivim vremenima, svoju zemlju. To što su pale uvrede, to se podrazumjeva u svađi, ali nije lijepo od tog seljaka da optužuju najvećeg Srbina toga kraja da je musliman, jer je Nemanja već odavno dokazao da je 100% Srbin. Moj savjet Nemanji je da nigdje ne ide, i da se sa seljacima lijepo dogovori, a sva obećanja stavi na papir u prisustvu advokata. Nije Nemanja Turčin pa da upada u tuđi posjed, kao što su to nekada oni divljaci iz Anadolije radili!

Konačno, Kusturica se odrekao titule počasnog građanina Užica jer nije zadovoljan kako su lokalne vlasti reagovale na uvrede koje su mu nanesene. Smeta svakom Srbinu kada ga nazoveš - Turčinom. I meni bi!


predlozi - 17995 - 05.06.2008 : Pitar E. Sarajevo - best (1)


Često se upitam kakvi smo to ljudi pa ni mrtvima ne damo mira. Svi prizivamo Božije ime a radimo sve kontra božijih zapovjesti. Recimo, sve džamije i crkve su srušili vjernici. Oni koji su imali razdrljena prsa sa zlatnim krstovima od pola kile ili ratnici sa tespihom i Allahovim imenom na trakama oko čela. Preorati groblje ili mezarove i onda otići u svoju božiju kuću i moliti se Bogu tražeći zdravlje, sreću i napredak?! ?

Dajte ljudi kakvih normalnih tema, pustite mrtve na miru. Nazivati ih pogrdnim imenima niti je lijepo niti je kulturno. Malo više poštovanja i respekta prema svojim najmilijim automatski će značiti i respekt prema tuđim svetinjama. Ljudi koji pišu takve bljuvotine očigledno nisu čitali molitvu ili učili Fatihu svojim najmilijima jer bi onda znali kako to boli. Nije nas rat dovoljno opametio.
raspad_juge - 17796 - 02.05.2008 : Pitar Sarajevo - best (0)

Re: Betonske stope


Gospodin je vjerovatno mislio na betonske stope oko kruga preduzeća "Pretis". Te betonske stope postoje i danas a služile su bivšoj JNA kao postolja za rampe protivavionskih oružja (SAM) radi odbrane fabrike.
zlatan - 17339 - 22.02.2008 : Pitar Sarajevo - best (0)

Jeben,lud,zbunjen-nenormalan!


Poštovani,

Biću sretan ako se moderator objavi ovaj tekst jer ne vidim nikakvo pravilo o objavljivanju tekstova osim etničke pripadnosti "pisaca". U zadnje vrijeme je cenzura gora nego u ratno doba.

Ono što želim reći je sljedeće. Ne vidim kakve veze imaju ovi klipovi sa aktuelnom situacijom. Bolje bi bilo da su moderatori postavili video klip "Kosovo za patike" i da vidi svu nemoć i bruku srpske politike. Ruše se i pali sve američko ali se "Leviske" i "Nike" ne spaljuju nego nose kući. Pa nije valjda ono sve organizovano da se pokrade što se stigne a opet će svu štetu morati nadoknaditi ti isti Srbi.

Ostade nekoliko hiljada Srba bez primanja koje su zarađivali kod "mrskih zapadnjaka". Ode Kosovo bez ispaljenog metka a tek je sad došlo iz guzice u glavu da je Kosovo izgubljeno prije devet godina. Valjda su mislili da se šipci zajebavaju...

Neko će pomisliti da likujem nad situacijom u Srbiji, međutim nije tako. Srbija tonući u blato povlači i nas ovdje u glib a to mi se nimalo ne sivđa.

Pozdravljam gospodina Aldina i njegovo mišljenje, ali mi se ne sviđa što svoje tekstove malo ne "doradi" u estetskom i gramatičkom smislu.

Pozdrav dobronamjernim!
pale - 17008 - 10.01.2008 : Pitar sarajevo - best (0)

Re: Jahorina


Gospodine sa Pala,
Ukoliko cenzura pusti moj tekst - želim da ti kažem sljedeće.

Nisam mislio da blatim predivnu Jahorinu jer je još uvjek volim više od Bjelašnice. Bjelašnica je divlja.

Meni je zasmetalo što omalovažavaš te momke koji su došli iz Sarajeva da pomognu (na poziv V. L. ) i što ismijavaš sposobnosti pilota helikoptera a nisi ni svjestan koliki su troškovi pokrenuti specijalnu jedinicu i helikopter... Bitna je lijepa namjera a ne špijunaža ili spletke koje ti zamišljaš. Kad su spasili dvoje Slovenaca prije mjesec dana koji su zalutali sa Jahorine i pronašli ih čak u blizini Trnova - nisi ništa napisao!

Sumnjam da se znamo jer sam ja učio djecu iz jedne sarajevske firme u zamjenu za smještaj, hranu i prevoz. Što se tiče novinara iz Avaza, šta da ti kažem, valjda si svjestan činjenice ko sve radi u Avazu i da nisu nikad ni čuli za Jahorinu dok ih Radončić nije dovukao iz Sandžaka.

S poštovanjem!

Istina o "spasiocima iz Sarajeva" je sledeća. Jedan od Bošnjaka, koji se skijli na Jahorini, se našao među ovima "zarobljenim" na žičari, pa je mobilnim telefonom nazvao svoje roditelje. Izgleda da su oni imali neke veze, pa su uzbunili organe iz Federacije.

Niko od zvaničnika sa Jahorine nije tražio pomoć od spasioca iz Sarajeva.

Ovakvih slučaja zastoja na žičarama, ima svugdje po svijetu ali oni nikada ne traju duže od 15 minuta. Skijališta Sjeverne Amerike su opremljena i alternativnim motorom i agregatima, koji omogućuju da se skijaši bezbjedno skinu sa žičare čak i u najgorim mogućim slučajevima - kao što je nestanak struje. Nažalost, tu opremu kod nas niko nema. Zbog toga su takvi kvarovi mogući na svim planinama. Ne samo na Jahorini.
pale - 16995 - 08.01.2008 : Pitar Sarajevo - best (0)

Re: Jahorina


Ne želim da ulazim u polemiku s gospodinom s Pala u vezi bruke na Jahorini. On tvrdi da su dvojca, gore imenovanih, spasile tih 120 skijaša. Svaka im čast! Samo ne znam radi čega su moji prijatelji iz specijalne jedinice MUP-a Kantona Sarajevo i Gorske službe spasavanja iz Sarajeva bili na Jahorini? Možda stajali u redu na žičari? Da li je to trajalo 5 ili 8 sati - to nije najvažnije. Radi čega je bio angažovan i helikopter koji je kružio po Jahorini? Možda je i to laž? I nemoj sebi ufuravati u glavu sa ljudi iz Sarajeva ne znaju ni gdje su Skočine. Nije Jahorina Sent Moritz sa 16 žičara i 40 ski-liftova da ljudi ne znaju gdje je šta. Moja malenkost je na Jahorini bila jedno vrijeme i instruktor skijanja i bio sam više puta na Jahorini nego što je tvoja malenkost i pomislila na Jahorinu!
S poštovanjem.
pale - 16948 - 04.01.2008 : Pitar Sarajevo - best (0)

Bruka na Jahorini


Jučer je oko 120 skijaša na Jahorini "visilo" na pokvarenoj žičari od 15 do 23 sata na temperaturi - 12 C. Pojedinci koji su bili bliži majčici zemlji su se spasili iskakanjem. Ostatak je čekao spasioce koji nisu organizovani a u jahorinskim prospektima ističu svoje spasilačko iskustvo (ne znam u čemu? ). U pomoć su pozvali spasioce iz Sarajeva, specijalnu jedinicu MUP-a RS i specijalnu jedinicu MUP-a Kantona Sarajevo. Sad možete zamisliti kako je bilo gostima smrzavati se od 3 popodne do 11 navečer, po mrklom mraku i užasnom minusu a domaćini mudrovali kako će i šta će, dozla da su ih spašavali sa Mont Everesta. Ovo je velika mrlja na jahorinske domaćine koji bi izgleda da se j... a da im ne uđe, tj, da nikad ne ulože koju marku u žičare stare po 25 godina. Dobar dio gostiju je otkazao svoje aranžmane i put turske Bjelašnice i Vlašića i ustaškog Kupresa...

Provjerio sam ovu vijest i ustanovio da je dosta stvari preuveličano. Kao prvo, gosti su bili na žici 5 a ne 8 sati. Kao drugo, neki moji rođaci su bili na skijanju sledeđi dan nakon ovog događaja i rekli su mi da je bilo predivno i prepuno gostiju, kao da se nista nije desilo. Žicara je normalno radila. Nije tačna ni informacija da su gosti otišli u pravcu "turske Bjelašnice".
republika_srpska - 16750 - 19.12.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Milorad Dodik


- Prvo pravilo o Miloradu Dodiku je da ne pričaš o Miloradu Dodiku.

- Milorad Dodik nikad neće doživjeti srčani udar jer njegovo srce nije toliko glupo da ga napadne.

- Kad Milorad Dodik igra monopol, to se u stvarnosti odrazi na svjetsku ekonomiju.

- Milorad Dodik je jednom rekao Adnanu Terziću da je glupan, i ovaj ga nikad nije demantirao.

- Milorad Dodik je jednom popio cijelu bočicu tableta za spavanje, onda je morao da trepne.

- Milorad Dodik zna zadnju brojku matematičke konstante PI.

- Milorad Dodik ne čita knjige, on smrknuto bulji u njih dok ne dobije informacije koje mu trebaju.

- Milorad Dodik je istrijebio dinosauruse.

- Milorad Dodik je jednom navijao za Bosnu i Hercegovinu i oni su pobijedili. BiH:Turska bilo je 3:2.

- Milorad Dodik ne nosi sat, jer on odlučuje koliko je sati.

- Mi živimo u svemiru koji se širi, jer sve pokušava da pobjegne od Milorad Dodika.

- Milorad Dodik je prešao ulicu. Niko se nije usudio da ispita njegove motive.

- Milorad Dodik je morao prestati da pere veš u okeanu, jer su cunamiji ubijali ljude.

- Milorad Dodik je jednom pojeo cijeli kolač, prije nego što su mu njegovi jarani rekli da je u kolaču striperka.

- Milorad Dodik je jednom došao u Sarajevo. Od tada se glavni grad BiH zove Teheran.

- Milorad Dodik može dodirniti MC Hamera.

- Milorad Dodik nije htio doći Senadu. Zato je Senad došao njemu.

- Milorad Dodik je jedini čovjek koji je u tenisu pobijedio zid.

- Kad Milorad Dodik želi da donira krv, on odbije špricu i traži pištolj i kanticu.

- Milorad Dodik je brojao do beskonačnosti " dvaput.

- Milorad Dodik ne spava, on čeka.

- Obećanje koje da Milorad Dodik ne smije niko prekršiti. Osim Milorada Dodika.

- Ne postoji teorija evolucije. Samo lista stvorenja kojima je Milorad Dodik dozvolio da žive.

- Milorad Dodik je izmislio vodu.

- Milorad Dodik je već bio na Marsu; zato tamo nema znakova života.

- Ahilej je, navodno, najveći borac i ratnik svih vremena, ali je umro zbog svoje slabe tačke - Ahilove pete. Ne postoji Dodikova peta.

- Milorad Dodik je naručio pitu u ćevabdžinici Željo, i dobio.

- Milorad Dodik spava s upaljenim svjetlom. Ne zato što se boji mraka, već zato što se mrak boji njega.

- Parkirni znak sa slikom kolica ne znači da je mjesto rezervirano za invalide. Zapravo je to znak upozorenja da mjesto pripada Miloradu Dodiku i da ćete ubrzo postati invalid ukoliko tu parkirate.

- Milorad Dodik često donira krv Crvenom križu. Ali nikada svoju.

- Kada je u zatvoru, Milorad Dodik uvijek daje, nikada ne prima.

- Policija označava sve koji napadnu Milorada Dodika šifrom 45-11... - samoubojstvo!!

- Zašto se Milorad Dodik zove Milorad Dodik. Ime Haris Silajdžić je već bilo zauzeto.

Magazin "Start" 17. 12. 2007
srebrenica - 16531 - 03.12.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Orić je osuđen!


Željko,

Naser Orić je osuđen na dvije godine zatvora pred MKSJ za nepoduzimanje preventivnih mjera na sprečavanju ubistva pet i mučenja jedanaest srpskih zarobljenika u periodu od 27. decembra 1992. do 20. marta 1993. Ostale tačke optužnice su odbačene radi nedostatka dokaza srpske strane.

Nažalost, u pravu si. Stvarno je osuđen, što je i bolje za njega, jer ga više ni jedna država ne može teretiti za genocid.

Ako hoćeš da znaš, grešku nisam napravio namjerno, jer presudu nisam ni čitao, samo se sjećam da sam negdje pročitao onu čuvenu rečenicu da je sud donio odluku da se Naser Orić odmah pusti.

A ti, ako misliš da je ta presuda adekvatna, ili da Srbi nisu dostavili dovoljno dokaza - grdno se varaš. Sud je odbio da koristi bilo koju vrstu video-zapisa, pa je na kraju presuda kojom je on postao "nedodirljiv" samo kulminacija haškog cirkusa.

Ako hoćeš pošteno, dobio je kaznu zatvora koja se daje nekom maloljetniku za provalu u prodavnicu ili neku benzinsku pumpu.

Presudom od 30. 06. 2006. godine Naser Orić je osuđen na 2 godine zatvora zbog:
- korištenje otrovnih oružja ili drugih oružja smišljenih za nanošenje nepotrebnih patnji;
- bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom;
- napad, ili bombardovanje, bilo kojim sredstvima, nebranjenih gradova, sela, stambenih objekata ili zgrada;
- zauzimanje, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji, dobrotvornim svrhama i obrazovanju, umjetnosti i nauci, istorijskim spomenicima i umjetničkim i naučnim djelima;
- pljačkanje javne ili privatne imovine.

Svaka čast Majstore!
bihac - 16278 - 21.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

50 miliona za Bihać


Iran je krajem 1994. i početkom 1995. godine Hrvatskoj platio mnogo više od 50 miliona američkih dolara za oružje i municiju za odbranu opkoljenog Bihaća, tvrdi Ivica Mišić, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova BiH i generalni konzul BiH u Njujorku

"Prisustvovao sam susretu Harisa Silajdžića, tadašnjeg ministra vanjskih poslova BiH, Mate Granića, Hrvatskog ministra vanjskih poslova, i Ali Akbara Velajatija, savjetnika vrhovnog vjerskog vođe Irana za međunarodna pitanja. Na tom sastanku je dogovoreno da Hrvatska isporuči oružje, municiju i ostalu pomoć Bihaću, a da će sve platiti Iran. Radi se o velikom iznosu koji je obuhvatio i neke ranije isporuke", kazao je Mišić, kojeg smo posjetili u njegovoj vikendici na Hrvatskom otoku Vis.

Prisjećajući se sastanka Mišić kaže da se desio u jesen 1994. godine u Njujorku. "Silajdžić se tada požalio Velajatiju da je stanje u opkoljenom Bihaću teško, da nema oružja i municije, te da bi ovaj grad u svakom trenutku mogao pasti. Odlučeno je da se oružje nabavi u dogovoru s hrvatskim vlastima", priča Mišić.

Dodaje da je potom pozvan Mate Granić, koji je pojasnio da Hrvatska ne može dati oružje Bihaću, jer to mnogo košta.

"Velajati je potom upitao Granića koliko je novca potrebno. Cifrom koju je naveo Granić bio sam šokiran, a Velajati je samo kazao: 'Pošaljite oružje Bosancima, sutra ćete dobiti ček'", ispričao je Mišić.

Mišić je odbio precizirati koliko je novca Iran isplatio Hrvatskoj, ali je naglasio kako je riječ o "veoma, veoma značajnom iznosu". Upitan da li je u pitanju 46 miliona dolara, kako se nezvanično spekuliše, Mišić je samo kazao da se radi o mnogo većoj sumi.


Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske ranije je pak izjavio da je njegova vlada u kontaktima s umjerenijim islamskim zemljama željela spriječiti radikalizaciju islama u BiH.

Novinar Esad Hećimović je u svojoj knjizi "Garibi - Mudžahedini u BiH 1992 - 1999" naveo da su BiH, Hrvatska i Iran početkom rata u BiH formirali zajednički komitet čiji je zadatak bio unapređenje ekonomske i političke snage. Iran je, kako je naveo, pomagao u naoružavanju Armije RBiH, a Hrvatska je uzimala dio te pomoći. Oružje u BiH je dolazilo preko teritorije Hrvatske.

Haris Silajdžić, aktuelni član Predsjedništva BiH, odbio je komentirati iransku isplatu oružja Hrvatskoj.

Mnogi se obogatili
Trgovina oružjem i municijom bila je "redovna aktivnost" Jedinica za specijalne operacije Vlade Republike Srbije, navedeno je u specijalnom filmskom serijalu "Jedinica", koji je prije nekoliko mjeseci emitovala beogradska TV B92.

U tom filmu objavljeno je da je JSO od nastanka učestvovala u povlaštenim i kriminalnim poslovima elite Slobodana Miloševića. "No nikad i nigdje nisu 'tako masno zaradili' kao u operaciji 'Pauk', koja nije okončana sve do sloma AP Zapadna Bosna u avgustu 1995. godine", navodi se u filmu

U filmu "Jedinica" objavljeno je da su se nekoliko godina kasnije Manojlo Milovanović, komandant Glavnog štaba Vojske RS, i Atif Dudaković, komandant Petog korpusa ARBiH, sreli u Sarajevu, te u prisustvu Alije Izetbegovića sumirali ratna iskustva iz bihaćkog regiona. "'I naišao je Alija Izetbegović u pauzi između dve sednice', sjeća se Milovanović i nastavlja: 'Ja mislim da se Dudaković uplašio. Bilo mu je neprijatno, pocrveneo je, a Alija prolazi pored nas i kaže: 'Dobro je dok razgovaraju ratni komandanti'. Dudaković valjda da bi se izvadio kaže: 'Gospodine predsjedniče, objašnjavam generalu kako sam odbranio Bihać'. Na to Alija u prolazu onako ni pet-ni šest reče: 'Vraga bi ti odbranio Bihać da ja to nisam platio četrdeset i šest miliona maraka'", zabilježeno je u filmu "Jedinica".




Pitar,
kada kopiraš članak iz "Nezavisnih novina", bar ga kopiraj u cjelini, i nemoj da izvrćeš stvari. Izbacio sam zadnja dva paragrafa tvojih nebuloza, i na njihovo mjesto stavio zadnja dva paragrafa iz originalnog članka.

Iznos koji navodi Biljana Plavšić u svojim memoarima je 42 miliona maraka. Možda je "poštar" uzeo svoju "proviziju", ili je možda stara žena zaboravila tačan iznos. Međutim to više nije ni važno. Mnogo je bitnije da se radi o novcu i to o velikim parama.

Iz ovog članka je očigledno da je Iran platio preko 50 miliona da vas Hrvati naoružaju, a Alija platio 46 miliona Radovanu da Srbi ne zauzmu Bihać.
srebrenica - 15955 - 13.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Naser Orić


Naser nikada nije bio u ličnom obezbjeđenju Miloševića. On je bio u saveznom SUP-u, kadar iz SJB Srebrenica. Jedne prilike je, u sklopu zadataka službe, bio na obezbjeđenju skupa na kojem je Slobo "obećavao sjajnu budućnost srpskom narodu u kojoj ni oružane borbe nisu isključene". Bio je dvije godine u Bg, da bi potom bio prebačen u SJB Ilidža. Pred sami rat je prebačen u SJB Srebrenica. Jedini bliski susret sa Slobom je imao u Haškom tribunalu. Imao sam priliku upoznati Nasera a prije neki dan je imao operaciju - izvadio je geler iz noge.

S poštovanjem!
jezik - 15936 - 13.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Spokoj i pokoj


Ана, не могу они избацити ријеч "спокој", због тога што се у многим крајевима користи у молитвама у којима се помињу мртви. Нпр. на истоку Српске, када се помињу мртви изговарамо: "За рај СПОКОЈ душа", односно, требало би се изговарати: "зарад спокој душа", што би представљало упокојење-смирење. Ријеч,, мир' означава стање равнотеже(неактивности) у физичком, а "спокој" у духовном смислу.

Danas, ljudi zbog ne razmišljanja o onome šta govore, poistovjećuju i ostale riječi, a koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka kada je pitanju značenje, npr. edukacija (engleština) i obrazovanje, objasniti i obrazložiti i t. d. Pored ostalih "unakažavanjavanja" jezika i pisanja, najčešće primjećena greška prilikom pisanja je upotreba navodnika. 95%, možda i više, "pisaca" koristi pravilo iz engleskog jezika o upotrebi navodnika (primjer: "to i to"), stavljajući znakove početka navođenja na vrh riječi, a trebalo bi ih staviti na dno npr: "to i to".

Pitar,
u srpskom jeziku postoje dvije riječi, koje ti izgleda "trpaš u jedan koš". Riječ "spokoj" se koristi rjeđe od je atributa "spokojan", koja je mnogo češće u upotrebi.

U našem narodu se kaže: "Za pokoj duše", i ova riječ dolazi od staroslovenske riječi "upokojiti se", što znači "umrijeti". Danas je našem jeziku mnogo prisutniji pridjev "pokojni", koji potiče od imenice "pokoj".

Riječ "spokoj" označava mirnoću, i ne znači da je neko umro. Ovo je staroslovenska riječ i upotrebljava se mnogo u poljskom jeziku. Oni npr. kažu "krótki spokój".
trazim - 15934 - 12.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

RE: Ognjen i Goran Miličević


Miličevići su svi živi i zdravi u Kanadi. Ognjen je bio prije par mjeseci kod ujaka u Sarajevu. Goran se oženio sa Ruskinjom, vode šahovski klub za djecu, dobro im ide, Goran ima 120 kila, dvoje djece.
vasi_komentari - 15856 - 08.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (1)


Nije moje da komentarišem rat, ratne ideale, ciljeve jer iskreno u tome nisam na bilo koji način učestvovao. Komentirao sam ljude s kojim sam proveo cijeli život, s kojima sam dijelio radosti, tuge, provode, tuče, dobro i zlo. Nitko mi ne može reći da je rat normalno stanje i da ljude koje sam poznavao doživljam po osobinama koje su ispoljavali u ratu.

Kao što moral prestaje tamo gdje počinje politika, tako i normala nestaje u stanju kada popuste sve kočnice, kao što je to u ratu. Predrasude tipa ako se javlja iz Sarajeva, automatski znači da je loš ili da je musliman (hehehe), ne bih komentirao, ali hoću da kažem Roki ali i ostalim koji to ne znaju ili ne žele znati, pa i samom administratoru koji koliko tumačim je sa Sokoca dobacio u Sarajevo, da, zamisli, postoje ljudi koji su iz Sarajeva ili Vogošće (nas je ipak trola povezivala sa Sarajevom, rođeni smo uglavnom na Jezeru, koji smo završili fakultete, radili bogovske poslove u TAS-u, jednako se radovali željinim uspjesuma, ali i zvezdinom kupu šampiona) a zamisli nismo muslimani, ustaše, četnici ili što još ne, već bili i ostali obični, a normalni.

Rokin komentar je za pohvalu zato što mu je drag Zvornik, Bijeljina jer bože moj, to je srpska zemlja, ali eto meni su draža Vogošća, Ilidža, Ilijaš, Sarajevo jer su ljepši, zdraviji, ugodniji, a ako ćemo po Rokinom ili po moderatoru mnogo više srpski, nego svi Zvornici, Bijeljine, Srebrenice, Foče, pa i Banjaluke.

Gruntovno je lako i dokazivo, ratom zadržano, za razliku od nekih koji su nakon samo jednog približavanja na 23 km bili popakovani da napuste. To je realnost, a onda nastupa politika, lako je Crnogorcima raznim Miloševićima ili Karadžićima bilo reći napuštaj, jer je njih bolila ona stvar za krajeve koje su vjekovima naseljavali Srbi sa ovih prostora, koji su opstali i za 600 godina turskog zuluma, oni koji vole politiku ili koji vole lidere poslušali su, ali koliko je srca radi toga prepuklo nema statitističkih podataka.

Ali eto ima nas koji vole da upravljaju svojom glavom, a ne mrze ili ne krive ni one što drugačije misle. Na kraju Roko za godišnju platu koju si naveo (60. 000-80. 000 KM) hm, zvuči ono baš realno, sigurno ti se ostvario san da vozaš nekoga od onih koje ti vidiš svojim idolima, ja ti u tom smislu ne konkurišem, jer kao priznati inžinjer u TAS-u sam 91 zaradjivao tek oko 25. 000, nešto više u Wolsburgu od 91-03, a sad koliko je meni ili tebi auto stvar prestiže (hahaha), ja sam ih na stotine hiljada iz fabrika ispratio, u Vogošći na desetine KUPOVINOM izmjenjao, a nisam dobio odren što sam ih par lapio i preprodao u Srbiji, kao tvoj i Željkin idol N. Poplašen. Pozdrav svoj raji iz Vogošće i naravno svima uspjeh. Šućuru koji iz Bijeljine pita kako je u Vogošći sada isto ko u Bijeljini, Srebrenici ili drugim mjestima kad si ti tamo doselio. Mi smo žrtvovana i prodana generacija, ali valjda je tako suđeno.
vogosca - 15823 - 07.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Junaci iz Vogošće


U Vogošći je se znalo tko su face, a tko su miševi, koji vrebaju svoj trenutak. Tako je se znalo za Boru Radića da je bio legenda i za njegovog života. Također Gipso, Genga, Miki Polovina, Paradžići, Đonla, Željko Janković, koji eto postade Luna, a inače smo ga zvali Kinez, spadali su što bi rekli u zeznute likove, ali pozitivne u svakom smislu.

Drugu ekipu činili su Gaga, Zajko, Kenedi, Semir, Muse i ostali Gagini poltroni, čiji je glavni poduhvat bio opaliti čvoku nekom tko je sa strane dolazio u Vogošću.

Treću ekipu bi činili oni koji su se divili prvoj ili drugoj i svoj trenutak su dočekali u ratu, e tu su mnogi hvaljeni i spominjani na ovom forumu (ne znam radi cega, Vitko, Dule, Pice, pokojni Špiro i sl. ) Naježim se čitajuci hvalospjeve kako se tu radilo o velikim srpskim, muslimanskim ili hrvatskim herojima. Nitko od njih nije imao pojma ni o jednom nacionalizmu. Njihov ideal je bio doći do lake love i onda imitairati provode što je npr znao provoditi Bori kod "Cige".

Ne sporim da je se neko ili čak i svi pokazali sposobnim i dobrim borcima, ali sporim ono sto piće npr. Špirin otac da je njegov ideal bio borba za srpstvo. To je demagogija i prodavanje magle. Joja je dobro plaćao dovoz oružja iz Novog Sada i to je bio dobar početni kapital, u ratu se na prodaji dijelova iz TAS-a, auta, saobraćajnih dozvola to prilično uveličalo. Mudri su tada znali stati, pa su se pokupili i u Srbiji započeli posao, a oni koji nisu znali stati platili su glavom.

Božurovi najbolji prijatelji su bili Škore, Špirini Dino-Guto, Hete, Devici. Volio bih da se o ljudima, posebno o onima kojih više nema piše onako kakvi su doista bili. U tom smislu, evo ja mogu napisati da je većina likova o kojima se ovdje raspravlja bili raja, da su druženja sa njima ostala u dobrim sjećanjima, da su ostavili traga za vrijeme svog života, ali "idealizirati" ih da su bili borci za srpstvo, ustaštvo, četnistvo, islamizam i sl. daleko je od istine.

Nebojša Špirić je bio dobar čovjek, zanimljiv za društvo, da su ga djevojke voljele, da su mu profesori u školi ocjene davali za njegove fore, a ne za znanje - jer se nije ni trudio, da je imao cilj i da nije birao sredstva da dođe do njega.

Okolnosti u kojima smo mnogi bili, projektirale su nam neku "sredinu" u društvu i životu, a on je želio uvijek biti netko. Zato je i bilo druženje sa Hetama, koji su bili imućni (on im se revanširao na početku rata jer ih je izvukao, kao i Gutu kojeg proziva njegov otac, stoga je bio dobar i svećenik iz Semizovca koji mu je oženio sestru i poslao prvu lovu da kupi poker aparate i bilijar, nije bio ni loš Meša sa stanice kao drugi zet i brojna druga druženja i poznanstva sa pripadnicima drugih vjera. Kad je se otvorila mogućnost da se lova i utjecaj uvećaju na drugi način i tu je se našao.

Pitar,
prilično objektivno pisanje, i sa dosta argumenata. Međutim, molim te da iz svojih klasifikacija izbaciš Božura, jer je on bio drugačiji od svih gore nabrojanih. Kao prvo, jedino je on imao svoj legitimni biznis od koga je živio, a za vrijeme srpskih (ali i muslimanskih) praznika mnogi prosjaci su se nahranili u njegovom kiosku, koji se zvao "Božur" po na daleko čuvenim kosovskim božuruima.

Tačno je i to da mu je Škore bio najboli prijatelj, da Božur nikada nije bio nacionalista, čak ni u ratu. To mi je i lično rekao! Ali je tačno i to da je godinama postio svake srijede i petka, kao i to da je jedan od rijetkih koji u ratu nije bio opsejdnut novecem i slavom. To i zbog toga što je duboko vjerovao da rat neće preživjeti, tj. da će poginuti. I to mi je lično rekao.

Znam nekoliko primjera da je poklonio aute (npr. Vojnoj bolnici na Palama). I meni je nudio novog golfa, kojeg sam ja - odbio.

U godinama nakon rata sam se naslušao svakojakih priča o Vogošćanima. O mnogima sam čuo kontraverzne priče, ali jedno je sigurno - o Božuru svi pričaju najbolje.
izbori - 15789 - 05.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Za odbornika


Odborniče održao sam riječ da ću dostaviti listu odbornika pa da se vidi ko to vas/nas zastupa. Tvoja ekipa ima i "koordinate". U sljedećoj epizodi ćemo o tome i kako je ko došao do "Top 21. in Town", i šta su uradili ili šta "mogu" uraditi.


Odbornici SDS-a:
1. Milorad Šolaja
2. Nenad Samardžija
3. Milorad Šupić
4. Ognjen Ećimović
5. Milada Biljić
6. Dragomir Curović
7. Luka Marić
8. Bojan Dobrilović
9. Ljiljana Koprivica

Odbornik SDA:
1. Šemso Bećar

Odbornici PDP-a:
1. Mile Obrenović
2. Radmila Cvijetić

Odbornici SNSD-a:
1. Predrag Radović - Bjelosavljevići
2. Zoran Borovčanin - Vidrići
3. Miomir Debelnogić - Podromanija
4. Radenko Sando - Nišići

Nezavisni odbornici:
1. Nenad Malović
2. Brane Kezunović

Odbornici SRS Dr Vojislav Šešelj:
1. Petko Vukojičić
2. Delivoje Podinić

Odbornik SP:
1. Branimir Đurković
judo - 15784 - 05.11.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)


Čestitke za Strahinju.
savo_derikonja - 15555 - 25.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Za Milorada


Ne mogu razumjeti čovjeka, evo sada iz toronta pita za Savu Derikonju, a cijeli zivot mu pred nosom bio njegov rodjak Radislav (čiko) koji je odrobijao 20 godina i mnogo je znao o Vučijoj luci. Ali tada se Milomiru nije družilo sa čikom, nije bilo isplativo, jer kako zaslužni komunista koji je bez škole dobio da snabdjeva bolnice u Sarajevu da se viđa sa onim koji je "odradio" narodnog odbornika i ratovao sa četnicima sa Okruglice.

A brate Milorade, ako su te baš zanimali četnici što ne ostade u Ilijašu, mogao si pitati vaskove sve što te interesovalo.
savo_derikonja - 15360 - 18.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Derikonje mijenjali prezimena


ja sam cuo da su neke Derikonje zbog problema koje su imali nakon Drugog svjetskog rata mijenjali prezimena, odnosno da su zenidbom uzimali zenino prezime. Da li Sanja iz švajcarske zna nešto o tome?
srpski_simboli - 15265 - 12.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (1)

Grb


Слажем се да кованица од четири,, С' је распрострањена као опомена како трба да се опходимо као народ, али имам једну малу исправку везано за четири слова,, С' на српском грбу. Немањићки хералдичари су приликом осмишљавања грба Немањића посудили детаљ са једног грчког краљевског грба, на коме су се налазила четири слова,, В'.
Ta četiri slova "V"-naravno grčkog alfabeta su predstavljala kovanicu: Vasileas Vasileon Voithe Vasilea, što bi u prevodu na srpski značilo: Car careva (misli se na Hristosa) pomaže cara. I kada se malo bolje zagledate u slovo "S" na našem grbu, vidjećete da je ono napisano kao grčko slovo Vita (odnosno V).
moji_sokocani - 15234 - 10.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Ljudina


Постоји стара изрека: "Неће ивер од кладе"; "С ким си такав си", али зато има и она "О човјеку не можеш судити на основу његових рођака". Мислим, када је Тода у питању ова задња важи за њега. Небитно је којој странци човјек припада, ако је он човјек. Уосталом, први пут и чујем да он има некакве везе са СДС-ом. Toda da je i u SDA, i da se kandiduje (iako ne glasam) dao bih mu podrušku.
moji_sokocani - 15231 - 10.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Za Sretena i Čiču


Mislim da vam je priča bez veze. Toda je jedan od boljih momaka u gradu i da je takvih više. To što se njemu desilo moglo se desiti bilo kome od nas. Frajer je, mlad, iz radničke porodice i završio je školu na mjestu gdje su mnogi malo puta zavirili, i drag mi zbog toga. Momak je pored toga sportista dug niz godina, u slobodno vrijeme se bavi i muzikom - ukratko svestran. I sigurno uvijek oko sebe širi pozitivnu energiju gdje se god pojavi, takav je po prirodi, nikad nisam ni od koga čuo da je nekome rekao ružnu riječ, nije tip kao završio sam školu i sada treba da digne nos, njega boli dupe za to, voli provod. Za epitet uvlačiguz, i tu ste mnogo pogriješili. Uostalom je pošten, i nema oraha u džepovima, tog golfa 2 je sam kupio i mnogi od vas bi s njegovim nivoom škole tražili da kupite makar golfa 4.
sport - 15212 - 09.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

MOSI 2011 - odgovor


Kada su u pitanju MOS igre, vjerovatno si čuo/la za njih, a o održavanju i organizovanju, možda si jedino slavu koji put proslavio/la.
Vjerovatno je Sarajevo, Peking, Atina itd prije kandidature za Olimpijadu napravilo sve objekte i borilišta pa se onda kandidovli.
Tebi je izgleda čaša uvijek do pola prazna. Misliš da se pomenute igre organizuju prvenstveno zbog provoda (jalijaša), pa su potrebne diskoteke, picerije, kafići. U 49. godina organizovanja tih igara mogao bi jednom i Sokolac da bude organizator. Sportove koje se pobrojao/la, (košarka, rukomet, odbojka) se održavaju u 95% slučajeva na otvorenom. Plivanje kao disciplina je zastupljena samo u gradovima koji već posjeduju bazene i ono nije stalna disciplina. U okviru Igara ne organizuje se kros i boks. Vjetovatno su Višegrad, Rudo, Rogatica imali svu infrastrukturu i,, k a f i ć e'.

Možda bi ti hito-htjela, da se vuče ruke, podiže balvan, starta motorka, okreće tamić pod ručnom, pa i po koji put zabije prst u uvo i digne koja ganga? Možda je tom tvom kompjuteru jasenova matična ploča, bukova tastatura, trešnjev monitor, kućište hrastovo? Odakle ti pravi kompjuter u Sokocu?
cemerno - 15144 - 03.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Podignut spomenik na Čemernu


Postavljen je spomenik na Čemernu.
forum - 15136 - 03.10.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)


Željko, ako je to tvoj rođendan, onda nek je sa srećom. Zaslužio si samim time što si napravio jednu interesantnu stranicu. SREĆNO
hobi - 14932 - 28.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Piće za cijelu kafanu


Tri člana iz ekipe "Fešta" zaglave jedne noći u irskom pabu, koji je imao i sprat iznad (obično su u podrumu). U svakom slučaju, oni se popnu na sprat. Cugaju oni, kad u po frke dođe neki "narandžasti", čitaj Irac, i uhvati se za zvono koje je stajalo na sredini lokala, strese ga par puta pa ode. Ovi naši se samo zgledaše jer nisu znali šta se dešava.

Prošao jedan sat vremena, kad eto ti druge "nerandže", opet priđe onom zvonu i ponovo zazvoni i ode. Kad su se braća Srbi "nalizala", počeli i oni da mlate u ono zvono, malo-malo, pa ga zdrmusaju. Niko ne reaguje. E, kada su pošli kući, da plate, i kada im je kelner ispostavio račun, u nesvjest umalo da popadaju. Pitali oni njega odakle toliki iznos, kada nisu toliko popili, a on im objasni da po irskom običaju, kad god neko strese zvono koje stoji na sred paba, to znači da je tura za cijelu kafanu!
odgovor - 14926 - 28.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Primjedba


Када приликом уписа у књигу гостију ћирилицом испишем текст са већим бројем слова (чак и око 300), приликом слања (уписа) ми пријављује проблем око пријема (прихватања). Не знам у чему би могао да буде проблем. Исто тако сам пробао да идентификацијске рубрике попуним ћирилично, али ћорак. Може ли се шта ту "исчарламати"? ma ne moze, za sada!

Ne bas mnogo. Baza mi nije podesena za cirilicu, a i skriptovi za generisanje stranica. U svakom slucaju, ti i Mijat ste rekorderi po dužini unećenog teksta u cirilici.

Ipak, mislim da cu uskoro i na tome nesto da uradim. Za mene nije problem da kompletan forum generisem u oba pisma, bez obzira u kojem pismu vi unosite tekst. Medjutim, veoma vazno je da prilikom pisanja obavezno koristite svih 30 slova iz srpskog jezika.
hobi - 14925 - 28.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Fešta


Vidim sazivate se na taj ribolov, a imate i rakije. Na kraju bi se sve to pretvorilo u jednu dobru feštu. Međutim, ako se kada sastanete, pripazite da ne napravite džumbus sličan ovom koji ću vam opisati.
Par likova sa ovih prostora je u ratu i neposredno poslije rata doselilo u Sjevernu Ameriku, jedni u SAD, drugi u Kanadu. Dogovarali se svake godine da se sastanu i da profeštaju, ali svaki put ih nešto zezne. Prije par godina dogovore se oni i svi uzmu da koriste odmor u isto vrijeme i da se sastanu. Tako i bi. Odluče oni da nešto i okrenu na ražnju, ali nikako da nađu čitavo bravče u mesari, sve polutke ili vagano. Jedan lik od njih reče da će se on za to pobrinuti, ostale posla kući da pripreme ražanj. Poslije sat vremena pojavljuje se onaj lik što je otišao po "lovinu", ide i na povodcu vodi prase s mašnicom. Kupio ga u prodavnici kućnih ljubimaca. Naložili oni vatru u dvorištu, pristavili vodu, zavale prase i precvrljaju ga - skika na sve strane, digli oni i romanijsku pjesu- ori se sve. Nije prošlo ni pet minuta, upada u dvorište kolona auta pod rotacijama i sa uključenim sirenama (vatrogasci, murija, ambulantna kola, i još masa nekakvih drugih). Vatrogasci pošutaše vatru i izgasiše je aparatima, ustrakali se medicinari, murija - prava graja. Murija im spuca prijavu za izazivanje opšte opasnosti, za narušavanje javnog reda i mira, sanitarna inspekcija doda prijavu za nenamjensku upotrebu prostora za planiranu radnju. Sve to i nekako, ali kad im je Udruženje za zaštitu životinja spičilo prijavu za zaklanog ljubimca, okrenulo im se sve oko njih.
Tako da je na kraju jedan od njih morao da podigne kredit da sve to isplaća.

Istina!

Pa vi vidite!
boro_radic - 14922 - 27.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (2)

Jos nešto o Bori Radiću


U Vogošći je i prije rata postojala ekipa kojoj je Boro Radić bio trn u oku, jer su znali da su u njegovom prisustvu "mali". Vođa te ekipe bio je bio Gaga Prodanović, kojem je muka bila i od samih prica o Bori i njegovim borilačkim vještinama, kao i životu u Francuskoj. Gaga je želio da bude prva faca Vogošće. Stoga je naručio Borino ubistvo, koje je trebao izvršiti Gagin zet i to je pokušano u pivnici, kada je poginuo Miki Polovina, a Boro bio teško ranjen, ali ne toliko da poruči gagi da za njega više nema mjesta u Vogošći i Gaga je zbrisao.

Ipak, Boro je oprostio Gagi i ovaj se pred rat vratio, ponovo okupio svoje miševe, sitne lopove i ulizice. Uzeo je Vitka i buraza Duleta, seljačiće sa Blagovca, kojima se po prvi put ukazala prilika da budu nešto u Vogošći.

Boro nije bio lopov, nije želio da stekne lovu na tuđoj muci, za razliku od Gage i likova sličnih njemu. I zbog toga im je Boro smetao, zato su skontali da ga smaknu. Navukli su ga u zasjedu u Kamenici, koju su trebali odraditi Semizovcani, ali oni sui to odbili i to su odradili Kakanjci. Veza koja je dogovorila akciju, bio je milicajac motika. Boro je upao u zamku, a u svemu tome ni krivi ni dužni stradali su oni koji su voljeli i divili se Bori: Srđan Amiđić, mali Lalic i Mladen Kuzman. Tadašnji Borin vozač Slaviša je kasnije je lizao ruku Gagi, a motika se izvukao sa ranom koju je sam sebi nanio. Gaga je naspokon dobio priliku da bude prvi u Vogošći, Vitko da svercuje sa cigarama i da ga raja i 1993, i 1994, viđa po čaršiji, jer je to zaslužio trgujući sa muslimanima.

Upravo su takvi najveći krivci što je srpski narod napustio ono što je vjekovima bilo njegovo u Vogošći, Ilijašu, i na Ilidži. Sad su oni po Srbiji, imaju kucerine u Arilju (ratko adžić), poslovne prostore po Beogradu i Novom Sadu (Gaga, Jokići, Tintorovi, Gračani i sl. ), a oni koji su imali sve, koji su bili prvi ljudi u ovim opštinama: Jovanovići, Lalići, Blagovčani, Lukići, šućuri, ćebe, čelici i dr. sad se jebu po nekakvim Vlasenicama, Srebrenicama, Zvorniku, pa I Milićima.
vogosca_razno - 14900 - 26.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)


ognjene, pitaj tatu kako je poginuo nebojša špirić, to sigurno bolje zna, a ujak mladen kuzman je bio dobar momak, poginuo je u zamci koje je ekipa pripremila za boru radića kod tihine kafane. pozdravi starog od školskog prijatelja, I-IV a.
moji_sokocani - 14878 - 26.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

sOkOčanin


To što sam pitao za Samardžiju, zanimalo me je da li je onaj iz Vraneša, za koje nas je uvijek "mlavio" kada ne bi rekli da su Vraneši glavni grad Sokolovića. Taj čova mi je ostao drag, kao i njegov pajtos "difovac" - (M. M. ). Završio je faks kada nije ni morao, među prvima radio sa videotekom, "skupljao metal" - ali "dojč koinz", ne kao ovi što sad skupljaju stare šporete. Na vrijeme digao sidro. Dobar lik! Jedino da ga u zemlji "javorovog lista" nisu pokvarili ili u Kalgariu, gdje imaju dobre uslove da "nasankaju". I za "ribe" bih možda imao šta da dodam, ali bojim se da ga Vesna ne opali kakvom tavom. Znam da su te kanadskih trapera poteške.
ogovaranja - 14749 - 20.09.2007 : Pitar Sarajevo - best (0)

Kondukteri


Када су Читлучани купили соколачки "Романијапревоз"-сада
"Аутохерц", довезли новије аутобусе,
и јавила се потреба за пријем нових радника-између осталих, и кондуктера.
Нови директор је лично организовао пријем
наведене струке, а који се састојао
у сљедећем: Кандидата за кондуктера стави у крило и да му блок с картама и
зада му да напише одређену релацију, а истовремено га
цупка (треска) у крилу.
Ако напише релацију читко - примљен је!




Idi na stranu - |listaj dalje|