fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

krusevo - 68245 - 03.04.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

Kruševo - pad i uspon


Vuče, kao prvo hvala na preciznom opisu navedenih uređaja, ja ipak mislim da to nije toliko bitno da li je bio RU 2/2 ili je RU 12. Sve to ne mijenja ništa, zar ne? Ipak hvala na pojašnjenju.

14 . 01. 1994. godine
Osvanuo jr dosta lijep dan. Uspostavlja se nova linija odbrane preko Šišnjaka, Krasula i u pravcu sela Prgoševa. Od detonacija se trese zemlja! Jednostavno više ne znaš šta po nama tuče. Posebno su mi se učinile strašnim jedna sasvim drugačija detonacije. Čuješ ispaljenje i eto ih po pet, šest pa čak i po deset. Šta je ovo, da te Bog sačuva? Neko mi kaže da je to VBR. Imali smo plan da na brzinu napravimo rovove od površinskog kamenja, ali smo od toga odustali jer ako ovo padne blizu, od detonacija će nas pobiti kamenje.

U podne je, u svom tom neopisivom haosu, došao kurir i obavjestio me da je Bolo poginuo. Nevjerica! Ne znam kako sam u tom trenutku izgledao, ali to nikada neću zaboraviti.

Kurir mi je šapatom prenio izvještaj komandanta brigade o Bolinoj pogibiji. I pored tolikih detonacija, borci koji su bili dvadesetak metara od mene, su shvatili šta se dešava pa su mi prilazili i pitali da li je tačno da je Bolo poginuo. Nije bilo šanse da su mogli čuti, ali su ipak nekako to osjetili, baš kao da je između njih i Bole postojala neka nevidljiva veza.

Nije bilo priče, suza nije mogla da se otisne lakše bi mi bilo. Gušila me nekakva unutrašnja muka i tegoba. U tom trenutku sam zaključio da će Olovo pasti jer je pao i simbol odbrane Olova.

Bola su odvezli u Ratnu bolnicu u Olovu, a zatim za Tuzlu. Nadamo se najboljem iako su rane preteške.

15. 01. '94. godine
Dan prolazi u opštem haosu. Ljudi su zbunjeni, informacije se teško prenose. Srbi neprestano navaljuju. Najprije tuče artiljerija, a zatim ide pješadija. Snage su nam na izmaku, MTS nedostaje, ljudi potisnuti na otvorenom i povlače se prema Siminoj kuči. Pada i linija Sokolačkog bataljona, tačnije pori se bez borbe da ne bi ljudi došli u okruženje. Srbi ulaze u Kruševo i tu ih zatiče mrak. Čuje se njihovi glasovi, pjevaju, pucaju, šenluče...

Nalazim se sa komandantom Brigade. Kaže mi da je poslao telegram komandantu Korpusa da dolazi odmah. Provlači se vijest da su stigle Živiničke ose. Raspoloženje se malo popravlja.

Komadant korpusa pred postrojenim vojnicima izlaže situaciju: "Ako četnici ujutro udare prvi, Olovo vam pada, ako mi napadnemo Olovo ostaje".

Nekima se ne ide u akciju, razumijem ih, ali rat je pa se mora. Srbi su nam pred Olovom, a porodice za leđima nemaju pojma šta se dešava.

Dolaze i Živiničke ose. Njihov komandant ih postrojava i izdaje zapovijest o učešću u akciji. Ne idu svi, samo oni koje on odredi. Ovi koji ne idu ljute se.

Koman Korpusa poziva komandire i određuje pravce napade. Ose su na centralnom dijelu.

02h, zima Vojska se uskomešala. Budi me jedan saborac i kaže mi da Ose kreću, a mi smo im na desnom krilu. Prikradamo se, da je makar malo brže pa da se malo zagrijem, ovako mi od zime cvokoću zubi. Uz to me obuzela i nekakva strepnja pred okršaj.

Pred nama se naziru objekti na Prgoševu. Odjednom javiše da su uhvaćena dvojica iz Osa. Pa kako, majku mu, pa ni akcija još nije počela. U tom trenutku se prolomiše rafali. Mislim da se u pojedinim trenucima nije znalo ko u koga puca. Ose, kada su saznale za zarobljavanje svojih boraca, su bez ikakve komande udarili po neprijatelju, pa su nakon toga lijevo i desno krilo mehanički prihvatili borbu. Prolama se Prgoševo. Na vezi javljaju da su četnici bježe prema Kruševu.

Svanulo je, a žestoke borbe se i dalje vode. Granate padaju daleko iza nas jer smo toliko blizu neprijatelju da ne smiju da primaknu vatru. Odjekuju bombe. Jedan borac iz Osa se nekako oslobodio, a za drugog čujemo da je ubijen. Mrtvih i ranjenih ima dosta na obje strane. Javljaju da su tri tenka ostala u nekoj dolini i da je posada u njima. Komanda je ne uništavati, već pokušati zarobiti.
krusevo - 68240 - 03.04.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

O poginulom srpskom borcu


Pozdrav Željko,

Gospođa Milka Terzić mi se obratila sa pitanjem vezano za pogibiju srpskog borca u rejonu odbrane Olova ( Jelik ) pa shodno tomu zatražila je bilo kakvu informaciju u vezi s tim.

Poštovana gospođo,

jedan od rejona odbrane Olova je između ostalih i Jelik. Međutim, to je širok pojam i on počinje od asfaltnog puta Tuzla-Sarajevo, tačnije pilana Stupčanica pa do Zelenog vira. U sklopu te zone postojale su podjele na Maslenicu, Ražište Hak i do iznad sela Bioštica. Ovo je bila jedna od specifičnih zona odbrane koja se manifestovala kroz svakodnevne aktivnosti (granatiranje, pješadijska vatra i izviđačko-diverzantske akcije) po sistemu privuci se, odradi i razguli.

Rejon Jelika je obrastao visokom crnogoričnom šumom dobro utvrđenim linijama odbrane sa obje strane. Tokom cijelog rata VRS se nije pomjerala ni jednog metra u odnosu na zaposjdnuti položaj od 1992. godine. Armija muslimanske BiH takođe nije u borbenim aktivnostima na tom pravcu ostvarila pomake, ali je zbog udaljenosti od srpske strane izvršeno približavanje srpskim linijama i uspostavljanje novih linija odbrane. Iza leđa srpskim borcima bilo je jako uporište, selo Pridvorica u kojem je znao dosta često boraviti i tenk koji im je davao vatrenu podršku.

Vezano za vaše pitanje od 07. 09. 1992. godine, mogu da kažem da je to bila dosta konfuzna godina kada su se linije uvezivale, kada su bile česte akcije sa obje strane tako da postoji velika vjerovatnoća da se desilo to što vi tvrdite. Ovo ću sigurno da provjerim, ali mislim da je riječ o srpskom vojniku koga je pogodila direktno granata od RPG-a. Daću vam par detalja o ovoj pogibiji pa ako odgovara u redu, samo da napomenem da taj vojnik nije izvučen i ostao je na svojoj tranšei ili bolje reći ono što je odstalo od njega.

U to vrijeme je bio veliki snijeg i svakog dana i noći su se iz jednog srpskog rova čule grdne psovke na račun muslimana. Nije nam bilo jasno kako mu sve to padne na um. Nekoliko vojnika je molilo komandira da izvedu akciju da ga ućutkaju, pa im je to na kraju i odobreno. Jedna grupa se po snijegu privukla tom rovu, tačnije pod sami taj rov. U rovu se čula priča i galama u rovu. Mogao je vojnik sa RPG-om opaliti direktno kroz prozor granatu u rov ali nije. Čekao je na provokatora koji je psovao, koji je izašao tačno u određeno vrijeme. Popeo se na tranše i koliko ga grlo nosi povikao: "O balije! Jeb..." Gruhhhhh. Prolomio se pucanj RPG. Psovka nije dovršena a njegova životna priča je završena.

Ako to nije ovaj borac, a po podacima koje ste iznijeli ipak mislim da nije, onda je on nastradao u akciju na Kršić kada je mislim poginulo 12 srpskih vojnika iz jedan VP. Ni tada nije ni jedan poginuli srpski vojnik izvučen. Nismo za tim imali potrebu. Koliko se sječam da je bilo vojnika iz Novog Sada među poginulim a bilo je i domaćih.

Ipak u cilju pomoći da svako nađe svoga i ako ništa dostojno ga pokopa, ako Bog da u petak predam dužnost i idem malo za Olovo pa ću da provjerim tačno i da preko Željka javim. Ali stotinu sam puta prošao pored srpske crkve niko tu nije bio ukopan, ipak ću da provjerim kako bih vam dostavio što tačniju informaciju.

Pozdrav.
krusevo - 68169 - 31.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

O mom učešću u ratu


Obišao sam mnoga ratišta: Teočak, Vidač, Omerbegovača, Požarike... Ta ratišta su bila mala maca za Olovsko. Bio sam i u Sanskom Mostu sa 5. korpusom. E, tamo je bilo trvdo! Bio sam i na Vozući, i na veliko iznenađenje lak posao i potiskivanje do Kraljice, Maćak, Šuplji kamen, Pogladin, Krivajeviči, Kruševo, Pridvorica, Jelik, Olovske Luke, Čumiči , Golo brdo više mlina, Zagajnica, Laze, ona kota spram Smoljenca više Radačića, preko Picine vodice do spoja sa Kladnjacima.

Sve sam ovo obišao i jedina nagrada koju sam dobio su bila 4 ranjavanja. Danas od svega toga imam samo loše plaćen posao u profesionalnoj vojsci sa stalnom strepnjom da će me nogirati. Imam i velike bolove od ranjavanja, čim se vrijeme promjeni.

Spreman sam o svakom gore navedenom ratištu pisati i navoditi određene detalje koje su mi ostali u sjećanju. Ne treba meni niko ništa pričati, nagledao sam i se i više nego što je trebalo. Ja ću nastaviti da pišem o Kruševu svidjelo se to nekom ili ne.

Pozdrav.
krusevo - 68168 - 31.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

Ptica trkačica


"eljko pozdrav. Odgovorio bih na komentar Vuka Gradinskog u vezi njegovog komentara na moje pisanje o Kruševu.

Poštovani, ni u jednom pisanju nisam spomenuo da sam bio na Polomu ili Drinčićima. Na Mačku jesam i to sam opisao do u detalje. Stigao sam na Mačak kada je uzeta Popratna strana. Zanoćio sam u Cepu i naveo sam dosta detalja sa tog "područja za koje sam dobio potvrdu od boraca RS koji su bili tu da je sve baš tako bilo.

Klima i klimatski faktori, prvo magla, pa sunce, kišica pa snijeg. Uzimajuči u obzir godišnje doba u kojem je ofanziva počela i u kojem se završila sa sigurnošću ti tvrdim da je baš tako bilo. Kad je ofanziva krenula bilo je kiše i blata i više no što treba. Kada je pravo zagudjelo bilo je i snijega. I suhe zime.

Dobro se sjećam kada je Kruševo padalo kakvo je vrijeme bilo. Sjećam se i njive zvana Rosulje kada ste izašli na nju, sjećam se onih strašnih detonacija topa B1 preko kanjona, ono selo tu mu je položaj bio. Sjećam se onih snježnih noći kada se zima u kosti uvlačila, a vaši pretrčavali u bijelim uniformama od drveta do drveta, i kada su vijali kao vukovi. Mislim da je vrijeme bio veći saveznik vama no nama. Da si bio tada gore sve bi ti bilo jasnije.

Složenost po datumima, dozvoljavam pravopisne greške. To je normalno i nije sramota pogriješiti kada si nekad znao pisati na koljenu uz tuntulu( fildžan ulja sa fitiljom ) Ali nisam nikad napisao da sam bio na dva mjesta u isto vrijeme, to su nebuloze to ne može biti ni u crtanim filmovima. Koliko puta nisam znao koji je dan, datum ili koliko je sati. Ko je o tome mnogo brinuo.

Tvoje pisanje oko RU ( Radio uređaja ) Ima" jo" jedan minus ko kuca. Upoređuješ RU 2/2k sa RU 12. Daj živ ti bio, pa to su dva sasvim različita uređaja, koji se razlikuju u opisu, TT podacima, rukovanju i frekventnom opsegu. Namjena im je ista. Koliko ja poznajem sistem veze, a bio sam aktivno vojno lice u JNA, mislim da je RU 2/2k najsličnija RU 2/1. Torbe za nošenje su im iste, izvori napajanja, antene, opis rukovanje, MTK-a dopunjavanje sa kurblom, sve je isto... Kakav samar k'o u garonje kakvi bakrači.

A sada o momku koji nije imao glavu. Patolog nisam da tačno ocjenim uzrok smrti i starost mrvaca. Ja sam samo objektivno iznio svoje mišljenje. Po meni, bio je jako mlad. Ruksak u kojem mu je bila tegla sira i u drugoj kajmaka bio je onaj kao u lovaca sa dva džepa pozadi. I danas tvrdim da mu je glavu samo geler mogao onako odsjeći. Ako neko ko je bio gore sa vaše strane pročita ovo, moguće da se sjeti ovog detalja.

Neznam šta je kasnije bilo sa tog trupla kada se vojska povukla sa Kruševa. Evo ti gratis minus i za ovo.

Nikad nisam želio da preuveličavam stvari koje sam vidio ili situaciju niti da minimiziram nekoga. Trudim se da govorim i pišem objektivno. Sve je to iza nas i dabogda se nikada ne ponovilo. Na Kruševu sam vidio toliko groznih stvari da i dan danas imam problema sa spavanjem.

Gledao sam kako vaš tenk prelazi našu tranšeu a mi nismo imali protiv oklopa. Gledao sam kako tenkovska granata, tj. geler, odbija ruku našem borcu i kada je tenk krenuo na tranšeu gdje je on bio on je onom drugom što mu je ostala otkočio pušku i stresao rafal sebi u prsa...

Gledao sam masakr vaših vojnika kada ih je dočekao naš PAM na onoj bodljikavoj žici. Preživjeli su bježali uz onaj do prema školi a MB 60 mm je dovršavao što je ostalo od PAM-a.

Naravno, nisam mogao sve vidjeti. Ako si primjetio da Kremenjaču ne spominjem jer do nje nisam dolazio jer nije bila u mojoj zoni odgovornosti.

Kruševo je progutalo previše života na obje strane. Čak i general Krstić ga je po lošem upamtio. Izgubio je nogu dok si rekao keks.
krusevo - 68076 - 28.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

Kruševo, nov '93. - jan '94.


Novembar je, hladnoća probija do kostiju. Obavještajni podaci se slivaju iz sata u sat i donose loše vijesti. Po njima, četnici pripremaju jednu od najačih ofanziva na rejon Kruševo, Bakići, Kremenjača kota 1113. Osmatračnice u redovnim izvještajima javljaju o pokretima neprijateljske žive sile i MTS-a.

Komanda Olovske brigade procjenjuje stanje i na osnovu prikupljenih informacija sa terena i izdaje zapovijed bataljonima o upotrebi ljudstva i tehnike na zadatim pravcima. Radni vodovi i civilna zaštita užurbano vrše inženjeriske radove na uređenju saobraćajnica u odbrani. Svako je dobio svoj zadatak u sklopu prethodnih aktivnosti.

Posebnu opreznost u planiranju odbrane za komandu Olovske brigade predstavlja svakodnevno miniranje i rad mašina u kanjonu rijeke Bioštice. Da bi se vidjelo šta je u pitanju određena je izviđačka desetina koja je imala zadatak da izvrši prikupljanje podataka o aktivnostima neprijatelja pri tome ne ulazeći u bilo kakve borbene dejstva.

2. Novembar 1993. godine
Mraz steže. Krećemo sa dogovorenog mjesta. Totalna šutnja, radio veza nije dozvoljena, sporazumjevanje isključivo rukama, držimo rastojanje, nema pušenja... Prilazimo mjestu izvođenja radova, ali zbog čistine koja se prostirala ispred nas nismo mogli prići ivici kanjona kako bi imali bolji pregled. Sa druge strane kanjona su četnički rovovi i bili bi im laka meta. Spuštamo se niz kanjon bez i jednog šušnja ili oborenog kamena. Pogled je nešto bolji. Uočavamo teške mašine i usječeni put širine otprilike tri do četiri metra koji pod uglom od 30-40 stepeni ide ka vrhu kanjona. Ništa ne shvatamo, ali će nam biti mnogo jasnije za nekoliko dana.

Vraćamo se obalom Bioštice, pa u šišnjak i na današnje kupalište Zeleni vir. Komandir predaje kameru u komandu i do sutra smo slobodni. Dan je ispao ipak dobar jer je iza podne čak i sunce progrijalo. Na Kruševu se čuju detonacije, ništa neobično, redovne četničke aktivnosti kao što kaže naš komandant Bolo. Javljaju nam iz komande da moramo da se javimo u zonu odgovornosti Bolinog bataljona. Gore opuštena atmosfera. Karte na stolu, Bolo okupio sve komandire četa, vodova i desetina i kao što otac savjetuje svoju djecu, tako i on izlaže svoj plan na osnovu prikupljenih operativnih podataka. Poenta je da se ljudi čuvaju, da se ne izlažu nepotrebnom riziku i da pucaju samo u meso. Sjećam se i da je rekao da "četnici ne smiju napasti bez tenkova, a za tenkove imamo terapiju!"

Mi smo dobili zadatak da izvršimo miniranje tenko-prolaza i postavimo inženjerijske zapreke sa PP minama na predjelima gdje sami ocjenimo da bi mogao biti pješadijski napad.

Mrak je pao rano, ali momci odrađuju posao kao da je dan. Vraćamo se prema planu na naš IKM i tu smo dočekali jutro.

3. Novembar 1993. godine
Primjećujem neke nove face, kažu da su to starješine 1. 2. i 3. korpusa. Vojska im je u pričuvi. Analiziraju se podaci sa terena i prema svemu dostupnom, velike četničke snage za koji dan kreću na Olovo sa ciljem ovladavanja samog grada i doline rijeke Krivaje koja bi im stvorila uslove za spajanje Ozrena i Romanije, odnosno u taktićko operativnom smislu razdvojila 1 i 2 Korpus. Od kurira saznajem da je veliki broj naših boraca u stanju pripravnosti.

4. Novembar 1993. godine
Sa Bolom obilazim položaje njegovog bataljona. Borci koji su na straži osmatraju oprezno. Bolo je upitao jednog borca:

  • "Hoće li danas napasti?"
  • "Ja mislim gospodine komandante da neće!"
  • "Nemoj ti sine da misliš, ja sam tu da mislim a ti osmatraj i ne daj da četnici gaze po našoj zemlji!"

    Kada bi čuli Bolin glas, borci koji su se odmarali u rovovima istrčavali bi da se pozdrave. Postojala je jedna velika prisnost između našeg komandanta i vojnika. Bolo je za svakoga imao lijepu riječ. Na osmatračnici ostajemo do 14 h. Primjetno je povećano kretanje preko Ajdanovića.

    5. Novembar 1993. godine
    Jutros je primjećeno nasilno izviđanje neprijatelja na više lokacija. Dan je protekao dosta mirno. Svakih 24 sata rotiraju se bataljoni.

    6. novembar 1993. godine
    Povečano granatiranje po cijeloj zoni odgovornosti, dobijam informaciju da se artiljerci upucavaju za predstojeće aktivnosti. Da hoće viće i to mislim. Borci koji ma je kuća blizu puštaju se po nekoliko sati na odmor. Ja nemam kud, nemam kuće spalili su je a moji su u Visokom. Idem ipak sa prijateljem u jedno selo Dolovi blizu Olova. Večera je kao iz bajke: pita sa sirom i kuhani krompir sa sirom i kajmakom. Milina prava!

    Oko 23:30 vraćamo se u komandu na Bakiće. Niko ne spava. Bolo izdaje zapovijesti da se borci obilaze non-stop i da se ljudima podiže moral. Osmatračnice da javljaju svaki i najmanji pokret.

    7. novembar 1993. godine
    Razdire me nekakva čudna i zlokobna tišina. Volim kada se puca, ali ovo mi izgleda kao da je mir došao. Odjekuje pokoji pucanj, samo nema rafalne paljbe. Osmatrači i borci javljaju da je u toku dana primjećeno pojačano izviđanje naših linija odbrane. Dobili smo neku novu vrstu veze sa komandom 1. korpusa. To je dobro! Maksimalno popunjeni ljudstvom i MTS-om, čekamo šta će biti dalje.

    Ponekad čekanje zna biti gore od borbe! Kao divljač si, osluškuješ svaki pucanj, svaki poziv telefonom. Uhhh!

    8. november 1993. godine
    Krenulo je, tutnji iz svih pravaca, prolamaju se detonacije, rafali režu, dim kolje za oči. Bolo naređuje da se ljudstvo skloni u zaklon. Pitamo se da li još ima nešto što ne puca po nama, a neko u šali dobaci da bi mogla još samo da se uključi mornarica. Počela je i kiša rominjati, a granatiranje i dalje ne prestaje. Čuju se detonacije u dubini. Tuku i sam grad, granatiraju okolna sela, opšti krkljanac. Prolijeće i snijeg. Hladno im je, valjda će prestati, ali oni ne popuštaju. Čuje se i zvuk tenkova. Bolo izdaje naređenja diverzantima da se spreme za protivoklopna dejstva.

    Pješadijski napad smo lako odbili. Pomogle su nam i naše mine. Čula se dreka pod Kremenjačom.

    Kasno je popodne, obilazimo liniju odbrane, ukupno trojica ranjenih, Sa Kruševa vijesti da su jedva odbili napad jer su im izašli tenkovi iz kanjona. Eh, to je bilo to, za to im je služio onaj put što su ga probijali!

    Prolazio je dan za danom a ofanziva ne prestaje. Naši borci osokoljeni uspješnom odbranom odolijevaju svim napadima. Da bi se jedinice rasteretile uvode se sveže snage svaka 24 sata.

    Prolaze i Božić i Nova godina, ali napadi ne popuštaju. Ne znam kakav je bio moral kod četnika, ali mislim da nije sjajan jer se sve dalo na blato.

    Kod nas nestašica vode. Snijeg je oko 5 centimetara, ali ga ne možemo koristiti zbog gareži. Pocrnio je od silnog granatiranja, baš kao da si ga posuo pepelom. Veliki je rizik ići po vodu. Granate neprestano padaju. Bože dragi, kako im ne dosadi da nas više tuku! Pa i oni su ljudi, nisu valjda roboti.

    Na Kruševu sam. Na jednom proplanku ostao je ležati mlad srpski vojnik. Na leđima mu radio stanica, mislim da je bila RU 2/2K, ali bez antene. Još uvjek mu je ruksak na leđima. Po svoj prilici da su ga njegovi ubili granatom. Izvlačimo ga! Kada su dopuzali do njega jedan naš vojnik je počeo je da povraća, imao sam predstavu da je pogođen jer je grmilo svuda.

  • "Šta mu je"- upitah.
  • "Nema glave, jebo te on."
  • "Izvuci ga ovamo, šta će mu glava!"

    Uvukoše ga u tranše. Momak od nekih 17-18 godina, doista nema glave. Geler ga je doslovno zaklao. Strahota! U ruksaku tegla sira i mala tegla kajmaka. Nema hljeba. Unutra i dva ofingera za garderobu. Ko zna zašto su mu oni trebali! Druga torba je vojnička, a u njoj rupovka bez antene. Dolazi vezista da provjeri da li je ispravna. Nije imala bateriju odlazi da donese bateriju i antenu iz njegove stanice.

  • "Komandante, šta ako je u njoj eksploziv pa kad uključim svi odemo u zrak?"
  • "Pali ti nju pa neka svi izginemo."

    Vezista zavrnu antenu i upali stanicu. Čuo se onaj karakterističan šum, kad nema nikoga na vezi. Prebaci na neku drugu frekvenciju i provjeri vezu sa CV u komandi.

  • "Radi bolje od moje, uzeću je sebi!"
  • "Uzmi i čuvaj je, a šta ćete sa ovog?"
  • "Stavićemo ga ispred linije, pa da vidimo kako će reagovati kada vide obezglavljeno tijelo."

    Te noći su to i uradili! Na pedesetak metara ispred tog njihovog rova su uz drvo naslonili tijelo onog momka, okrenuto prema četnicima. I vidi čuda, napadalo se i lijevo i desno po cio dan, samo ne na taj rov. Četnici su ga zaobilazili kao đavo od krsta vidjevši tijelo onog momka. Komotno se u onom rovu mogla piti kafa dok smo se na sve strane krpili do iznemoglosti. Međutim, odmora nije bilo. Bolo je stalno bio na nogama. Obilazio je borce i rame uz rame sa njima se tukao sa četnicima.

    Vrijeme se nekako proljepšalo, ali su ga kvarile silne detonacije koje ni pola minute nisu prekidale. Kruševo je bilo u opasnosti. Top B1 sa Ponora ruši kuću po kuću. VBR sa Išerić brda zasipa linije odbrane, haubice deru bez prekida, minobacači, tenkovi, pješadija, sve se to slilo u jedan opšti huk.

    Na vezi uhvaćeno da su došli neki Gačani, tj. Hercegovci. Samo su nam još oni trebali! Jedinice su premorene. Imamo poginulih, dosta je ranjenih. Linije oko Kruševa povijaju se pod pritiskom. Zapaljena sijena, kuće gore, stalne detonacije sve je to jedan veliki košmar. Komandiri javljaju da više ne mogu održati položaj. I Kremenjača gori, sve gori, cijela linija odbrane nije više linija odbrane to je jedan đehenem. Idem na Kruševo da pokušam organizovati odbranu. Ali linije su pale, četnici su u selu, pale sve što može gorjeti. Vrište i pjevaju!

    12. januar. 1994. godine
    Dolazi nam diverzantska jedinica "Živiničke ose" na ispomoč.

    13. januar 1994. godine
    Kruševo zauzimaju četnici. Hoće još naprijed. Nedostatak MTS-a i umor učinili su svoje. Borci se povlače. Komandant Bolo ne posustaje, prebacuje PAM na novu lokaciju i grančicom crta na zemlji plan šta da radi pamista. Jedna minobacačka granata pada i ranjava Senahida i ostale iz pratnje, a bilo je i poginulih. U samrtnom ropcu pokušavao je objasniti pamisti kako da pokrije rupu u odbrani. Odnose ga u ratnu bolnicu, a zatim u Tuzlu.

    Na liniji muk, velika tuga i žalost za velikim komandantom.

    15. 01. 1994. godine
    Pada i Prgoševo. Četnici su sada vrlo blizu grada. Na oko 3/4 km su od Olova. Borci se povlače prema Štojni i tu se koncentrišu. Komandant brigade šalje telegrem komandantu korpusa o situaciji na terenu i mogućim posledicama.

    15. 01. 1994. godine
    Oko 21:00 stiže komandant korpusa, postrojava vojsku i izlaže plan za sutra. Ova rečenica mi je ostala u sjećanju:
  • "Ako četnici ujutru napadnu prvi Olovo pada, a ako mi napadnemo prvi Olovo ostaje.

    Utvrđeni su pravci napada svake jedinice, izvršena maksimalna popunjenost MTS-a. Svojim očima sam vidio vojnika iz Živiničkih osa kako na sebe stavlja deset bombi. Kaže da će biti borba prsa u prsa. Zoru dočekujemo budni.

    Mislim da si na nekoliko mjesta pogriješio u godini, a možda i u datumima. Ja sam neke stvari ispravio.
  • krusevo - 67950 - 23.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Nije bila maljutka, bila maljutka


    U to vrijeme kada je pogođen tenk i praga na lokalitetu Kruševa, nismo imali maljutke. Oni su pogođeni RB-om. Inače, dosta kasnije smo dobili maljutke, ali one su bile jako neprecizne. Nije dolazilo u pitanje obučenost operatera na njima, nego je često dolazilo do nekontrolisanog leta (otimanje kontroli )zbog određenih problema sa pogonom.

    Onaj koji je toga dana vodio akciju je već u samom početku napravio niz kardinalnih grešaka. Kao prvo, artiljerijska priprema je bila jako loša. Pored toga, tenkovi i prage su pozicionirane na čistinu. Konačno, vaša pješadija je bila nepripremnjena.

    Evo i razgovora jednog komandira i vašeg glavnog, uoči same akcije:

  • Ljudi neće u akciju.
  • Kako bre neće ima da idu ili strijeljaj!
  • Evo prenio sam neće opet!
  • O kolikom je broju reč?
  • Tri jazavca.
  • Kakva tri jazavca?
  • Tri jazavca neće, eto ih krenuli su do vas da vam objasne za"to neće.
  • Kome bre da objasne, pošalji patrolu i strijeljaj gamad na putu odmah!!!

    Ovo je dio konverzacije pred akciju. Samo nepopunjenost protivoklopom spasio je vaše "kornjače" tako je zvao TN tenkove. Kada je praga izgorjela samo ispravan na njoj ostao je retrovizor. dugo se ogledalo presijevalo na suncu dok i njega nije stigao metak 7. 62mm.

    Maljutke su se posebno loše pokazale na liniji odbrane Zagajnica - Čumići - Maslenica - Hak ratište i Jelik kada je dolazilo do propadanja raketa i borbe sa usmjeravanjem ka meti zbog konfiguracije terena. Ali kada su došle crvene strijele , došla je i smrtna presuda za tenkove na Olovskom ratištu. Strašno dobro oružje, još kada se nađe u rukama sposobnog i dobro obučenog operatera, vašim tenkistima je samo ostajalo samo da se pomole Bogu i da idu u vječna lovišta kod velikog Manitua.

    Ipak je bila maljutka. Međutim, nije bio problem što si ti to pogrešno vidio sa svoje strane, ali ja sam gledao sa svoje.

    Puno pozdrava i idemo dalje.
  • krusevo - 67886 - 20.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Borbe na Kruševu


    Pozdrav za Lunu!

    što se tiče Kruševa i Ašpiljskih stijena, ima se tu štošta napisati, ali to sada ne bi bilo dobro jer bih pokvario jednu cijelinu pisanja o Kruševu koje sam obećao Željku.

    Na Kruševu sam prvi put osjetio miris baruta, prvi put vidio pragu i tenk. Ako se sjećaš kada je pogođen tenk i praga. Praga se zapalila i došao je tenk i sa tri plotuna joj jebao znanje za sva vremena. Tenk je pogođen u kupolu i tada vam je komandir tenka teško ranjen. Inače akciju je vodio Srbijanac a ne neki lokalni starješina.

    Od izlaska na Kruševo pa do ovog napisanog, i dalje kada je vojska RS prvi put ušla u školu na Kruševu pa je ponovo istjerana, pa do vaše pripreme za ofanzivu probijanje tenkom prolaza iz kanjona Bioštice, sve ćsš to imati na ovim stranicama.

    Mislim da je zajednička konstatacija da je bilo gusto. Kako je sve počelo, kako je trajalo kako je Kruševo palo i kako je ostalo do Dejtona u narednim epizodama.

    Pozdrav!
    krusevo - 67878 - 19.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    O Kruševu


    O Kruševu se može dosta toga pisati, i da opet dosta toga ostane nenapisano. O tačnosti podataka pisca vrlo je diskutabilno razgovarati, jer je svako događaj vidio iz svog ugla i sa svoje strane. Ipak, rado ću pisati o Kruševu. Tu su vođene odlučne borbe za Olovo i to ne smije ostati zaboravljeno.

    Imam ratni dnevnik koji je kod viših instanci, upravo zbog detaljnosti ali čim ga dobijem nazad ide moje pisanje.

    Za ovaj put toliko i hvala za momka iz Melburna za ispravku imena supruge i brata g. Žugića.

    Pozdrav!
    krusevo - 67856 - 18.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    To su oni što sjede gore počeli!


    Jutro je, negdje oko pola devet. Navukla se neka magla, možeš je nožem sjeći. Tenk VRS sa položaja sela Brda ispod Tomića kuća tuče po Olovu. Sjedim sa svojim dobrim prijateljem raketašem N. N. i pričamo o ratu, a o čemu bismo drugom u to vrijeme. On je volio da sluša vaše veziste kako pričaju preko radio-veze, a ja sam mnogo volio da pomoću njegove optike koja je uzgred bila strašno dobra pratim aktivnosti po vašim linijama.

    Međutim, tog jutra je optika je, zbog magle koja se nadvila, bila mrtva. Iz Mška sam iznio RSPRC 120 i pomoću poznatih frekvencija na kojima smo vas redovno pratili čujem kako prozivate učesnika TN Gavran ali taj se iz nekog razloga nije javljao. U tome trenutku vjetar je tako počeo duvati pa se magla za tili čas razišla, kao da si je rukom odnio. Ukazao se tenk na Brdima, u njivama ispod Tomića kuća.

  • "Evo ga, povika moj jaran!"

    Strijela je bila već postavljena, sve je bilo podešeno samo da se opali. Tenkista je osjetio opasnost i pod punom brzinom je nastojao da pobjegne za jednu štalu udaljenu stotinjak metara od njega. Jaran je zalegao za optiku i opalio. Gledao sam u tenka i u trag koji je raketa ostavljala iza sebe. Ide, ide vikao je N. N i odjednom strašna eksplozija. Cijev je bila oborena sa kupolom prema zemlji i crni dim je izlazio iz tenka. Niko mu nije niti prilazio niti je ko izlazio iz njega.

    Na onoj frekvenciji i dalje su prozivali tog Gavrana. Moj N. N mi ka"e hajd ubaci se vidi "ta smo im uradili. Javio sam se Gavran na prijemu:

  • "Napali su me što se ne javljam"...itd.

    Nakon obične konverzacije upitam ga ja da li smo pogodili tenk, a on me zasu masom psovki.

  • "Pusti bolan to, šalim se ja, a gdje bratstvo i jedinstvo?" - pitam ga ja.

  • "Kakvo bratstvo i jedinstvo, nema toga više" - odgovara on - "vi imate samo dva puta pod nož ili u Tursku!"

    Ja ga opet pitam šta bi sa tenkom, a on mi reče da nismo, ali mi je kasnije priznao. I tako, prepirali smo se neko vrijeme, i meni u jednom trenutku ispade psovka da mu psujem današnji dan, a baš se potrefio da je bio bitaj svetac tj. Nikoljdan. U tom trenutku javlja se stariji glas sa vaše strane i kaže mi:

  • "Nemoj sine psovati svetinju!"
  • "Ne bih ja ali tvoj je prvi počeo!" - odgovorih mu ja.

  • "Neka je" - kaže mi on - "svako će za svoje grijehe odgovarati" - kaže on - "Nisam kriv ni ja ni ti što smo ovdje, krivi su oni što sijede gore!"

    Valjda je mislio na političare. Izvinuo sam se tom starom borcu koji se javio. Kasnije sam saznao da je ovaj mlađi što mi je psovao bio Nenad Palangetić. Ali, eto bilo i prošlo. Još uvijek se nismo, a i nikada nećemo usaglasiti ko je počeo rat.

    Još nešto za informaciju o Drinskom korpusu. Nama su Višegrađani pričali da je Drinski korpus bio u Višegradu sve je bilo OK. Čim su oni otišli a došli lokalci nastao je Haos. Nisam vičan tim jedinicama i imenima brigada, bataljona, četa i sličnih stvari na vašoj strani. U nas je četa brojila po 120-140 ljudi a u vas je sigurno bila za upola manje brojno stanje, ali je kod nas bilo više problema sa oružjem. Bilo je ljudi koji su goloruki išli na liniju. Ne znam za tebe gdje si sve bio, ali ovi domicilni Srbi su imali čak pat dvocjevac na FAP-u, pa PAM-ove, MB u Bjelišu, i kod Brkljine kuće, pa haubice na Išerića brdu, samohotke na Obloj glavi, Bofors na Beka ravni i Orlovom kršu, Zis u onoj ogradi desno od Tomića kuća. Imali su i masu M84. E, baš su dobro bili naoružani.

    Olovčiću,

    sjećam se kada ste pogodili taj tenk. Mislim da smo tom prilikom imali dva ranjena ali niko nije poginuo.

    Možeš li malo više da da pišeš o borbama. Pusti psovke.

    Inače, te konverzacije preko razno-raznih sredstava komunikacije su ponekad mogle da budu jako zanimljive. Jedna od njih mi je ostala u jako lijepom sjećanju: Bilo je ljeto 1992. godine. Zanoćio sam u jednoj privatnoj kući na Kaljavom brdu (mislim da se tako zove) koje se nalazi odmah iznad Miljevića. Dvojica tipova, jedan na muslimanskoj a drugi na srpskoj strani su se satima prepucavali putem megafona tako da su ih čitavi Miljevići i Mojmilo mogli čuti. Međutim, interesantno je da su obojica imali duha, pa je to sve zvučalo poput onih zezancija u Nadrealistima. Sjećam se dobro - dugo vremena sam stajao pored neke živice i duboko u noć slušao prepucavanje ove dvojice tipova. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada se čovjek u ratu mogao i nasmijati!
  • raspad_juge - 67855 - 18.03.2012 : Patagon Olovćić Olovo - best (1)

    Ko je počeo rat?


    Pozdrav Željko,
    svako ima pravo na svoje mišljenje o bilo čemu, pa i o ovom prokletom ratu. Ja lično smatram da rat nije počeo običan Srbin, musliman ili Hrvat. Njega su počeli naši visoko-rangirani političari, naravno uz svesrdnu pomoć Zapada. Mi obični građani smo bili smo samo obični pijuni, ili kako jednom prilikom jedan vaš borac reče preko radio-veze "Oni odozgo!"

    Ja rat nisam želio , i žalim za svakom žrtvom koja je pala. Najveći razlog za žaljenje je u konačnici ni jedna strana nije dobila ništa čime bi se mogla ponositi. Dobili smo razrušenu zemlju, lopove koji su se u ratu obogatili na prljavim i sumnjivim poslovima, zemlju u kojoj niko nije zadovoljan i u kojoj još uvijek postoji velika doza mržnje, zemlju u kojoj se peru veliki novci, zemlju u kojoj krivci ne odgovaraju a sitne ribe leže po zatvorima, zemlju u kojoj haraju zločinačke organizacije, vehabije, ravnogorci i ostali šljam i otpad normalnog svijeta.. Dobili smo zemlju u kojoj političari ništa ne rade a dobijaju naknadu od osam do deset hiljada maraka plate.

    Pitam se šta su dobili borci, dojučerašnji jurišnici i hrabri momci na svakoj strani danas boluju od poslije-ratnog sindroma, obeščašćeni lutaju gladni bez posla i ikakvih prava. Neki od njih se i spaljuju da bi dokazali svoju pravdu. Vašu i našu vlast vrlo malo ili nimalo ne interesuje kako je toj populaciji , kako živi... Vaši političari tvrde da je vrijeme boraca prošlo, da ih je istorija progutala... Sa druge strane, naši bi rekli da ogradimo sebi što smo oslobodili i da ćutimo i budemo zadovoljni.

    Više si ti uradio za Vojničko groblje u Sokocu i prenos posmrtnih ostataka nego Dodik, a on sada na kostima Miće Vlahovića i njemu sličnih, uživa pjevajući po teferičima i cijepa od sile i dobre rakije košulje na sebi.

    Nije narod želio rat , u to sam 100% siguran, ali kada te neko gurne u rijeku plivaj ili se guši. Tako je bilo i tada pošto smo gurnuti u vihor rata i raznim propagandnim materijalima ubacivano sjeme mržnje koje je brzo izniklo i raslo sve više kako se više krvi proljevalo.

    O broju poginulih Srba u Sarajevu neću ni da pričam jer ne znam situaciju. Čuo sam za Kazane i mnoga druga nedjela, ali mi je ukupan broj nastradalih nepoznat.

    Milovana Žugića jako dobro poznajem, čak i više nego što misliš. Poznajem mu i ženu Danicu i sina Voju, dobrog mog prijatelja. Imao je kuću odmah iza milicije. Predavao je fiziku i matematiku. Nizak debeo, nosio naočare, žena mu je (mislim) radila u banci. Imao je brata, mislim da se zvao Rajko, koji je bio direktor Doma zdravlja u Olovu.

    Kada se ono kuhalo, vođeni su nekakvi pregovori naših i vaćih da se ne puca, bio sam na sastanku jednom u krugu pilane. Bilo je to u jednoj kancelariji u bijeloj zgradi, odmah desno kada se uđe na kapiju. Eh, tu se malo zakomplikovalo o podjeli grada kada je Milovan ustupio neke pogodnosti muslimanskoj strani. Tada je ustala Danica i rekla:

  • "Brate Rajko, hajdemo ja i ti napastiti ovaj sastanak kad neće on, jebo mater svoju!"

    Danica je pri tome mislila na Milovana. Delegaciju su pratili Goran Drage Krajišnik, Čedo Đokić i jedan fini momak koji je radio u pilani.

    Ovo ti pričam samo da te podsjetim da imenovanog jako dobro znam, isto kao što znam šta sada radi kojim se biznisom bavi, koje nekretnine i gdje ih ima, koliko je dobio odštete od vlade RS da osječe balvane i tako dalje. A za kahvu je živa istina. Redovno je putem radio-veze poručivao kako će popiti kahvu u Olovu, tj. da će osvojiti Olovo. Upravo zbog toga mu je taj restoran sa burencetom i spaljen.

    Nakon rata Milovan više nije nikada kročio u Olovo a da li će i kada to ne znam. Vojislav je bio i ostao moj drug i on je sada preuzeo od starog biznis. Za Danu nemam informacije ali nije ni bila bitna nikad.

    Toliko prijatelju o početku rata, jadno počeo još jadnije se završio a dabogda se nikada više nikome i ne ponovio.

    Pozdrav!

    P.S. Željko, samo da kažem, a tiče se Milovana Žugića, da sam ga dobro poznavao a dobro je i on znao mene. Bojao sam ga se samo kada sam bio u osnovnoj školi, bio je jako zafrkan, htio je i istući đaka pa su ga tako u ratu i prozvali "Vojvodom " valjda zbog njegovog bogastva u to vrijeme jer dok je bio u Olovu imao je svoje ljude muslimane koji su za njega kupovali marke i koji su za njeg prodavali cigare.

    Jednog od takvih njegovih muslimana ste zarobili i bio je kod vas do kraja rata, da bi danas kupio kuću i imanje na Krivoglavcima. Elem Žugini kuriri su slali poruke za tu kahvu, jebala ga ona, ogadila mu se dabogda.

    Pozdrav tebi i svim ljudima dobre volje, jedne prilike pisaću ti i za Vozuću, sam tok oslobađanja ( Bradin, Papratanj ) i tako pomalo o svemu. Globalno ja gledam nikad nisam bio lokalac. Možda nekad malo zatalasam ali isplivam i govorim istinu. Hvala na ustupljenom prostoru u idućem javljanju idemo na Vozuću. Pozdrav!!!

    Olovčiću,

    shvatio sam da ti jedino pristupaš stranici "Olovo" i zbog toga misliš da ne objavljujem sve tvoje tekstove. Ja tekstove razvrstavam u skladu sa tematikom, pa tako neki članci završe i na drugom mjestu!

    Umjesto ove stranice, možda je bolje da čitaš stranicu "Najnoviji" - gore u linku riječ "olovo" zamjeni sa "najnoviji".

    Zamolio bih te još jednu stvar: ukoliko možeš da pišeŠ i o KRUŠEVU, bio bih ti jako zahvalan. Ja sam u toku rata bio na Manjači, na Srebrenici, Žepi, Nišićkoj visoravni ( Okruglica, Čemerno, Krivajevići, Bijambare...), Ilijašu, Misoči, Žuči, Grbavici, Goraždu, Sokolović koloniji, Lukavici i mnogim drugim mjestima - ali na Kruševu nikada nisam bio. Ni u ratu, a ni prije/poslije rata.

    U toku rata sam jedino bio u kasarni na Paleži, kod kožare, kada smo sam išao na smjenu na Žepi - preko Skelana.
  • olovo - 65964 - 28.02.2012 : Patagon Olovćić Kod Olova - best (0)

    Teško nama s njima


    Poštovani gospodine Tomiću,

    U jednom od ranijih pisama sam pokušao objasniti kakvi su naši današnji političari, pa sam između ostalih spomenuo i gospodina Tadića. Tom prilikom sam rekao da njega boli ona stvar za Kosovom i srpskim narodom u BiH. Prodao je Tadija i Karadžića i Mladića, u pokušaju da uđe u EU, a kad ni to nije bilo dovoljno nabacio je i odvajanje Kosova od Srbije.

    U isto vrijeme, grlati patrioti su na sva usta uzvikivali "Ne damo Kosovo", ali izgleda da je sve to bilo džaba jer Tadić će priznati Kosovo isto kao što će ga priznati i Laktašenko. I da kulminacija njihovih političkih nestašluka bude veća , Tadić izjavama, kako su pregovori bili teški, ali da je Srbija nakon dugotrajnih pritisaka na posrednike u pregovorima i same Kosovare uspjela da za duži vremenski period ostvari pravo na objedinjenu vremensku prognozu Kosova i Srbije.

    Eh sada mene kao obićnog laika i ovozemaljskog smrtnika interesuje da li je to Tadić stvarno umislio da je objedinjenom vremenskom prognozom dobio Kosovo, Ili je Tadić ovom izjavom samo pokazao svoju političku nezrelost i nezainteresovanost za ovaj problem, koji je zahvaljujući samom njemu nije više problem nego riješeno pitanje u korist "bakljave" i "hurmašic".

    Sa druge strane, vidimo kako Laktašenko baca narodu prašinu u oći. Prijeti referendumom i plebiscitom da bi jadnom i osiromašenom srpskom narodu odvratio pažnju od stvarnog problema. A taj je problem toliko veliki da će ga ispaštati i praunuci i mnoge njihove generacije.

    Ali Mila boli ona stvar. On se napljačkao i njegovom plemenu može biti da planduju decenijama i uživaju u otetom srpskom novcu. Ni borac u RS-u ni borac u BiH za koju godinu neće smjeti kazati da su bili u ratu. Poniženi, osiromašeni materijalno nezbrinuti sa nikakvom perspektivom da će budućnost biti svjetlija bivši srpski i bosanski vojnik tapka u sunovrati svojih vladara.

    U prethodnom pisanju sam govorio da je moguć suživot sva tri naroda u Bosni, samo treba malo dobre volje i da se svi oni koji su činili zlodjela kazne. Potvrda ovih mojih navoda je šamar koji su demobilisani vojnici armije BiH udarili Dodiku, tako što su od svojih 320 km akontacije svaki od njih izdvojili za kolegu sa srpske strane određena sredstva kako ni oni ne bi ostali gladni, znaći možemo mi dalje samo treba oseknuti ove narodne pijavice.

    Nagradno pitanje, dali se Dodik osječao nelagodno kada su borci Armije BiH davali od svoje crkavice dio novca za borce RS.

    a)jeste, jako se loše osjećao zbog tog čina.
    b)Osjetio je određenu nepravdu jer nije uspio u toj transakciji ništa dobiti
    c)Rekao je "ko vas jebe! Crknite i jedni i drugi!"

    Neka odgovor zadrži svako za sebe, ko god da ovo pročita, a vama pošteni srpski narode puno pozdrava od Patagona.
    rat_olovo - 59122 - 03.01.2012 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (2)

    Oni će u Đehenem !!!


    Željko, hvala ti što si objavi moj tekst. Do sada si ih objavio dosta, doduše ponekad sa izvjesnim korekcijama, ali ni to nije bitno umanjilo ono što sam htio kazati. U plavom odgovoru nisi mi potvtrdio ili negirao za koncentracione logore u Olovu, a postavio si mi snimku Zagajničkog groblja.

    Ja sam već do sada na ovu temu pisao Goranu Žugiću, pa da i tebi kažem nešto na ovu temu. Ovo sto sam vidio, ne samo da me iznenadilo, prosto sam bio zatečen da jednostavno nemam riječi da bilo šta kažem. Vandalizam je mala riječ, ja bih ovo okarakterisao kao krivično djelo sa dalekosežnim posljedicama. Ovo je pojedinac ili grupa uradilo kako bi poslali poruku srpskom narodu sa ovih prostora o nemogućnosti suživota. Ovo je grozno i surovo! Ovo Željko nije uradio čovjek, uradio je nečovjek, nemam trenutno pogrdniju riječ u glavi da to još teže iskažem. Kukavica i jado, bio jedna duša i mentalno retardirana osoba je mogla samo ovo da uradi. Ovo nije uradio borac koji je bio na liniji 100% ovo je uradilo đubre od insana. Linija naša je bila vrlo blizu i gotovo svaki dan sam prolazio pored. Nikad niko od boraca nije nanio bilo kakvu štetu bilo kojem grobu. Oštećenja sto je bilo bilo je zbog ratnih dejstava od gelera granata i to je to. A ovo što sada vidim to je da bog saćuva i sakloni. Ovo je posao za kriminalnu policiju i ne može biti da se ne sazna ko je ovo uradio. A taj bi trebao debelo da odgovara, a ako ima boga za ovo što je i ma ko god da je uradio đehenem ili pakao će mu biti vječno boravište. Ograđujem se od ovakvih zlodjela. Ovo nije uradio olovski narod, ovo je uradio neki otpadnik, nemam boljeg naziva za takvu osobu. Dabogda ga najteža ovozemaljska kazna stigla, a ako se provuče ovdje, bogami tamo gdje svi idemo neće mu biti lako. Dabogda ga proganjale duše onih kojima je oskrnavio grobove - i na ovo i na onom svijetu.

    Pošteni i čestiti građani Olova, a ima ih fala bogu podosta, da znaju za ovo isto bi ovako reagovali kao i ja. Otići ću maksuz koliko i sutra da se lično uvjerim na licu mjesta.

    Pozdrav Željko, pozdrav svim čestitim Srbima ma gdje god bili.

    Olovčići,

    tvoje tekstove objavljujem zbog toga što mislim da si dobar čovjek, a ovaj članak je to još jednom potvrdio. Hvala ti na tome što si opravdao moje povjerenje, a da među muslimanima ima i dobrih ljudi i sam sam se uvjerio jer još uvijek ima onih koje sa pravom mogu da nazovem "prijatelju". Na žalost, sve je manje takvih u Federaciji BiH jer svakodnevna antisrpska propaganda svakim danom čini štetu na ovom planu.

    Što se tiče koncentracionih logora u Olovu, nisam ti ništa odgovorio jer jednostavno ne znam ništa o njima. Preporučio bih ti da o tome svjedoče ljudi koji su, eventualno, bili u tim logorima. Ja sam jednom uletio u situaciju da sam tvrdio da se u toku rata nisu dešavali neki događaji, a kasnije se ispostavilo da jesu i to baš ispred moga nosa. Od tada govorim samo ono u šta sam siguran i ne želim da ponovim istu grešku.

    Pozdrav,

    Željko Tomić, Sokolac
    olovo - 59082 - 02.01.2012 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    Replika uredniku


    Ne mogu a da ne odgovorim na vaš komentar ispod moga teksta oko koncentracionih logora u Olovu. Pretpostavljajući da ste dobro pročitali moj tekst, pa ni u jednom momentu nisam tvrdio da takvih logora za Srbe nije bilo u nekim drugim mjestima. Ja sam se samo koncentrisao na svoj grad i opet ti kažem da koncentracionih logora kako ste naveli u onom spisku nije bilo u Olovu. U Olovu je bio vojni zatvor, i u njemu su odsjedala gospoda sa linija, tj. borci Armije BiH. U jednom od tih zatvora je bio i Guma, dok je nad njim vršeno ispitivanje a zatim je poslat dalje i tako je razmjenjen. On je ujedno bio i jedini Srbin koji je boravio u tom vojnom zatvoru, sve do pada Vozuće. Eh, tada se 32 srpska vojnika bježeći uzvodno rijekom Krivajom uhvaćena u selu Čuništa. Bili su tu par dana u zatvoru dok se provela procedura evidentiranja i prijavljivanja crvenom krstu. Nakon toga su poslati u Vareš gdje su imali tri obroka i kutiju cigareta dnevno. Niko ih nije dirao, a radili su komunalne poslove po gradu do razmjene. Svi su bili iz Novog Sada.

    Toliko o nepostojećim koncentracionim logorima. Ja ne znam koliko je srba ubijeno u Sarajevu, i zato ti neću reći da to što pišeš nije istina, možda jeste a možda i nije. Znam samo da kada granata padne onaj geler ne zna ko je ko, on ranjava, kida meso i ubija.

    Željko, varaš se kad pišeš ovo za SDA. Pa svi su oni isti, to su narodne pijavice, krvopije samo zamotane u stranačke odore. A Dodik se igra vatrom koja bi ga mogla jako opeći. Boli me, šta će biti sa Kosovom, ali lično mislim da je ono izgubljeno. Šiptarija je to i možete se samo nadati nekom novom boju na Kosovu polju koji se nikad više dogoditi neće.

    Srbija je dala i Karadžića za ulazak u EU, pa im je to bilo malo. Zatim su dali Mladića, ali je i to bilo malo. E, sada vas jebu sa Kosovom, uzeće vam ga zvanično, za radi ulaska u EU. Ne sekira se Mile Laktašenko šta će biti sa Kosovom ili sa Republikom Srpskom ili Bosnom. Njega muče samo cifre. Što više nula to bolje! A narod, ah pobogu pa to su ovce za klanje, potrošni materijal ili topovsko meso. Ali teško sine! Neće više niko poći za njihovim suludim idejama. Nama Alija obećavao zlatne kašike a dobismo ku*rac od ovce. Još malo pa nećemo imati šta jesti ni sa aluminiskim, a to čeka i vas. Ne bacaj mržnju među raju niti muslimani mogu u Bosni bez Srba niti Srbi mogu bez muslimana. To je lanac sastavljen od nacionalnih karika koji se sve više vezuje jer nam prijeti socijalni bunt, gdje gladan stomak neće pitati ko je ko nego će se otimati i oduzimati od onih koji sistematski oduzimaju od naroda od kako se rat završi.

    Pozdrav Željko i sretna ti Nova godina i da bude u ovoj 2012. god što manje ovakvih tekstova a što više onih u kojima se stari prijatelji traže. Pozdrav svim poštenim i dobronamjernim Srbima ma gdje oni bili.

    Olovčiću,

    tebi srećna Nova godina, ali ja slavim onu od 13. januara pa se tada možeš javiti da mi je čestitaš.

    Hajde da zaboravimo rat! Pitam te šta se desilo sa Zagajničkim grobljem, i svim ostalim grobljima na području olovske opštine. Koliko je meni poznato, ono je uništeno nakon rata. Evo šta o tome kaže moj prijatelj, a tvoj zemljak, Nedeljko Žugić.

    rat_sarajevo - 58583 - 26.12.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    Koncentracioni logori


    Poštovani Željko,

    Ovih dana poslušnici Milorada Dodika vrše neviđenu kampanju na bošnjački narod, kao i na samu državu BiH. Pa hajde da je samo to, nego uzima on za pravo da tumači i Kuran. Tu je i njegova izjava od prije par dana da muslimani nemaju dovoljno oružja da se brane. Sve nebuloza do nebuloze.

    Poštebi Srbi bi trebali da se ograde od ovih ratnohuškačkih izjava ovog megalomana i kolekcionara svih vrsta novčanica. Kažem trebalo bi da se ograde, jer ni ove rane nisu zarasle, a on bi da čupa kraste i otvarao nove. Protiv koga da se sada ratuje? Ako mu je do rata, neka sebi iskopa rov pa dajte mu kakvu tandžaru neka ratuje do mile volje. A do toga bi sigurno došlo ukoliko bi Republika Srpska pokušala da se silom odvoji od ostalog dijela BiH. Imenovani bi sa svojom familijom pobjegao glavom bez obzira u bijeli svijet ponijevši samo račune u stranim bankama na kojima je deponovao srpski jad i muku.

    Čvrsto vjerujem da je srpski narod toliko mudar da više ne nasjeda na brato-ubilačke provokacije. Da ne bude ovo dovoljno, iz Republike Srpske dolaze nekakvi spiskovi o muslimanskim ratnim zločincima. To neću da komentarišem, neka svako odgovara što je učinio ma ko to bio. Pojavio se i spisak koncretracionih logora, između ostalih navodi se da je jedan takav logor za Srbe bio i u Olovu, u sali za fizičko vaspitanje ( SŠC 25 maj ), a drugi da je bio u policiskoj stanici.

    Molim da ovo pročitaju Srbi koji su ostali u Olovu da bi se lijepo nasmijali na sve ovo. Kakvi logori, koga smo mi mogli zatvoriti, pet šest gariba Srba koji su slobodno živjeli niko ih nije nikada dirao, Osim Budimira Stanišića o kojem sam ranije pisao, a koga je sopasila naša VP. Sam je bio kriv, svašta ga je interesovalo. Međutim, ni on nije bio u logoru, nego u svojoj kući do dana prebacivanja na drugu stranu.

    Gimnaziju ste, a pogotovo salu, srušili već na samom početku rata. A u policiskoj stanici nikad nije bio, sve se da provjeriti, ima podosta živih Srba koji su bili i ostali i u Olovu sve do današnjeg dana.

    Toliko moj drug! Znam da je Dodik sada možda nedodirljiv, ali ne bi trebalo za radi njegovih glupih ideja i utopističkih misli da kvarimo ponovo stečena stara prijateljstva. On nije vrijedan toga!

    Pozdrav za poštene i čestite Srbe ma gdje bili.

    Olovčiću,

    kao čovjek, možda bih se i složio sa tobom u vezi onoga "da rata ne bude", ali mislim da su svi tvoji ostali navodi pogrešni.

    Kao prvo, već petnaest godina Srbi se optužuju za nekakve "koncentracione logore", navode se tu i Pale i Sokolac. Svaki zatvor u kome je bilo, bar na 24 sata, zatvoreno dva muslimana proglašavaju se "koncentracionim logorima". Srbima se sudi, veliki broj njih je neopravdano poslato u Hag... Progon Srba se nastavlja, i nikako ne jenjava...

    U Sarajevu je ubijeno bar pet hiljada nevinih Srba, civila koji su vjerovali u bratstvo i jedinstvo i ostali lojalni Aliji Izetbegoviću. Po nekim podacima ovaj broj se kreće i preko osam hiljada, ali prava istina nikada neće biti poznata zbog toga što muslimani odbijaju da formiraju komisiju koja će ustanoviti pravu istinu.

    Sa druge strane, na spisak srebreničkog masakra ste stavili 7.108 osoba. Muslimani svake godine iskopavaju mrtve i prenose novoumrle iz Sarajevskog kantona u Potočare. Pravi se cirkus u koji samo muslimani vjeruju, dok se čitav svijet tome smije.

    Hag je na slobodu pustio Nasera Orića, po mišljenju mnogih najvećeg zločinca u poslednjem ratu.

    Vidiš, bolan, da u Bosni nema nikakve pravde! Jednim aršinom se siječe prema "Turcima", a drugim prema "Vlasima". U kući u kojoj se podgrijeva mržnja i nema sloge, ni sreće ne može da bude! Zar ne shvataš da muslimanska politika benzinom gasi vatru, kišom gasi kreč? Dodik samo mudro koristi Njutnov zakon reakcije, da uveća svoje bogatstvo. Ako hoćeš da nešto promjeniš, prvo istjeraj "gubinu" iz svoje "torine". Analiziraj stvari u cjelini, a ne istrgnute iz konteksta!

    Zbog toga ne vidim zbog čega bih ja podržao tebe ili bilo koga drugog na tvojoj strani. Ja samo kažem: ako se Kosovo otcijepi od Srbije, onda i Srbi u Republici Srpskoj isto tako imaju pravo da odu iz Bosne i Hercegovine. Neka svako živi onako kako hoće. Samo da rata ne bude!
    olovo - 48742 - 04.11.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    Otrovne strijele


    Željko, nakon duže pauze odlučih da napišem par riječi i to baš tebi. Na ovoj stranici si poznat po pravednosti i po tome što nisi dao da se na ovom mjestu ispoljava mržnja i nacionalistička retorika, a sada izgleda jedva čekaš da neko nešto kaže za muslimane pa da ga i ti dopuniš. E vidiš, ovo baš i nije u skladu sa normama koje si baš ti postavio. Ovo se posebno odnosi na ovog lika što piše iz Australije i ko fol žali Srbe a huška na muslimane.

    Željko apsolutno se slažem kao čovjek od morala i karaktera, da je na svim stranama bilo svega i svačega. Dabogda svi, ma ko god da je šta uradio loše odgovarali pred sudom i bili kažnjeni. Nisu samo Srbi krivi za zločine, ista priča se dešavala i na drugoj strani. A svaki od nas dobro i najbolje zna kakve su mu ruke dali su krvave ili nisu.

    Nemoj Željko svuda nas ( muslimane ) poistovjećuješ sa našim političarima. Nemoj za mila Boga to činiti, pa njih nacionalistička retorika i drži na vlasti. Narod bi se do sada izmirio i u dobroj mjeri to i jest ali oni to osporavaju. Jer dok je nama loše i dok se mrzimo njima je dobro. Misliš da Dodik ili Tihić vole svoj narod, Vole nas ko Bajro mater, a Bajro mater isjeko sikirom. Politika je biznis i toga se oni drže a takvo stanje održavaju ubacivanjem nacionalne mržnje i ugroženošču nacionalnih interesa.

    Pa vidite li gospodine Željko koliko je godina prošlo da nas političari još uvijek jebu ko sanske koze. Ja sam se sa svojom porodicom distancirao od svega toga - ne glasam za njih i tako mi je bar čista savjest da nisam glasao za nesposobnjakoviće i ne znam kako da ih nazovem.

    Misliš Željko da je nama muslimanima drago što je onaj imbecil pucao po ambasadi SAD-a. Nije bolan, stalo nam je da se počne koliko-toliko lijepo živjeti. Preko glave nam je patnje! Vidiš li Tadića šta radi? Vidi ove naše pa to su ortodoksni glupaci. Narod im rovi po kontejnerima i danas misli šta će sutra jesti. Imamo mase nezaposlenih, korupcija nas uguši a neimaštinja uveliko kuca na vrata mnogih, dok naši vajni političari mašu li mašu nacionalno-retoričkim izjavama i skreću pažnju jednog naroda sa sve crnje stvarnosti. A kada padne narodu mrak na oči, onda će nastati haos. Neće se pitati ko si i šta si nego će tražiti hljeba. Strašna je i sama pomisao da može do toga doći, a svaki dan smo sve bliže tome. I kada i do toga dođe, naši specijalci ( političari ) će zbrisati iz ove naše vukojebine i ostaviti narod da se pita gdje smo pogriješili i ko nas je do ovoga doveo. A socijalne pobune gladnog naroda gore su od svih ratova. Bože dozovi naš narod pameti i pomozi nam da se oslobodimo ovih krvopija koje vladaju našom zemljom, a u stvarnosti je samo sistematski uništavaju.

    Neka im je svima Bog na pomoći! POzdrav svima ma gdje bili.

    Olovčiću,

    vidim da si mi zamjerio na nekim tekstovima koje sam nedavno objavio. Ipak, mislim da bi bilo poštenije od tebe da navedeš činjenice, koje su po tvom mišljenju netačne. Nakon toga bismo mogli da argumentovano diskutujemo, kako bi eventualno ustanovili ko je u pravu.

    U svakom slučaju, ja se trudim da iznosim istinu, a pišem o stvarima koje su mi dobro poznate.
    krusevo - 36322 - 29.07.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    Tamo daleko 12 km iza linije


    Poštovani g-dine Željko. Lijep pozdrav za vas i hvala vam na objavljivanju mojih tekstova, Drago mi je kada sa druge strane dobijem odgovor na svoje pisanje, a istina je da nastojim da maksimalno budem objektivan i da ni jedne sekunde ne preuveličavam stvari o kojima pišem nego da ih sto vjernije postavim u okvire istine i objektivnosti momenta kada se određena radnja dešavala. Ovom prilikom bih odgovorio g-dinu pod pseudonimom Valter. Nismo to bili mi Valtere, odnosno nije bila moja grupa. Ne znam o čemu pišeš iz slijedećih razloga.

    1. Vatru nismo smjeli ni pomisliti da naložimo.
    2. Sa sobom nismo nosili minsko-eksplozivna sredstva
    3. Nismo niti jednu noć spavali u bilo kakvoj pećini iz bezbjednosnih razloga. Mislim da je nesuvislo pričati o toj vatri 12 km iza linija kada smo se samo rukama sporazumijevali. Kada smo pazili na svaki šušanj, na lavež psa, na pticu koja prhne iznenada. Ko nije bio u takvoj situaciji ne može ni znati kako nam je bilo.

    Išli smo sa posebnim zadatkom i mine nam nisu uopšte trebale. To je bilo pred ofanzivu na Kruševu kada nam je trebao "živi jezik" i još ponešto.

    Za Valtera: to su bili neki drugi, od Olova nisu, to sam siguran. Ako imaš još nekih detalja slobodno reci, rado ću da ih potvrdim ili demantujem isto kao sto ću rado da opišem taj ulazak i šnjuhanje iza vaših leđa, naravno ako Željko to dozvoli i opet naravno sve realno i objektivno.

    Možda će neko i prepoznati neke detalje pisanja jer spomenuo bih tu neka dešavanja iza linije, imena i određene radnje pojedinaca, no dobro o tom potom. Puno pozdrava za sve učesnike na ovoj stranici a maksuz pozdrave iz kišnog Olova šaljem svom prijatelju Radanu Bunjevcu - Gumi i njegovoj porodici i želim im sve najbolje.

    Pozdrav!
    nesortirano - 35602 - 19.07.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    Tako je, kako je


    Neko napisa da "lažem na ćutuke. " Nema potrebe za laganjem, bilo pa prošlo, ne želim nikoga da favorizujem u svom pisanju nego samo da sa pripadnicima Vojske RS popričam malo o proteklim dešavanjima, tj. da evociramo uspomene i iznesemo neke činjenice i detalje koje je svako gledao iz svog ugla.

    Ja sam bio tamo kada je bila ona frka oko Mačka, ali dao Bog da nisam. U rejon Šupljeg kamena sam došao sam sa svojom jedinicom iz pravca Gnionice. I dok se čekalo da Sokočani odrade Popratnu stranu, procunjao sam malo na desnu stranu prema koti Pogledin gdje je Armija muslimanske BiH imala na položaju top Zis, koji je htjeli vi to ili ne priznati pravio velike probleme Srbima.

    U jednom srpskom rovu nađen je čak i frižider, a u istom rovu je u šinjelu pronađeno 100 franaka, a pred iastim rovom je ostala nabrana polovina vreće šipuraka. Baš me interesuje da li se neko sjeća ovih detalja!

    Odatle sam, kada je pala Popratna strana, sišao sam do Ćepa. Tamo su bili jako loši rovovi, prljavi i zapuštani. Spavalo se na nekim omorovim oblicama prekivenim granama i preko toga je bila stavljena neka UNHCR deka. U rovovima su bile one UNHCR okrugle peći. Grudobrani su zato bili jaki i dobro urađeni, sa sasječenom šumom ispred. U rovovima nakon pada Popratne strane bila su ostavljena dva mitraljeza M53 koje nismo mogli upotrijebiti jer se zatvarači nisu mogli pomaknuti od barutnih zapeknutosti. Ne sjećam se datuma, a i nisam imao potrebe da ga pamtim. Nastojao sam samo da preko glave preturim ješ jedan dan i sačuvam glavu na ramenima.

    Ali prije novog sutra došao je Slaviša Šućur sa svojom skalamerijom. Otišao sam da vidim kako tenk izgleda izbliza. Tada sam vidio i Slavišu. Počelo se smrkavati pa sam otišao do rejona počivala, ili kako su je zvali Crnoriječke kuhinje. Sjećam se, bila je to jedna velika rupa iskopana za neki objekat jedno 5x4 sa oko 2 metra dubine. Istina je da je nas nekoliko bez ikakvih problema došlo do groblja sela Drinčići. Sa mnom je bilo i nekoliko momaka iz pomenutog sela koji su odnekle iznijeli zakopane ruksake sa bombama. Ja sam uzeo tri, kasnije se ispostavilo da smo svaku morali provjeriti jer se pričalo da one sa kratkim upaljačem eksplodiraju odmah prilikom otpuštanja kašike tako da smo ih zvali "Samoubice. "

    Tu veče malo je rominjala kišica, a mi smo zanoćili na otvorenom. Sutradan se sve rasulo, akcija je obustavljena a mi smo ostali na dostignutim položajima.

    Evo i moga komentara na onu Željkovu konstatacija da su poslije bitke svi generali. Ma i nije to bila nekakva bitka, malo puc-puc, malo bježanije i to je to. Ja samo pokušavam da iznesem svoje viđenje onoga što se tada dešavalo, a ako to kome smeta neka komentariše koliko hoće. Ipak, bilo bi lijepo da me pobije argumentima a ne samo kritikama.

    Lijep pozdrav svima a gospodinu Željku zahvaljujem na objavljivanju mojih tekstova i ako nemate ništa protiv rado bih napisao u narednom periodu kako izgleda biti 12 km iza srpskih linija i o zarobljavanju Bunjevca Radana zvanog Guma. Hvala Bogu, Guma je razmjenjen i sada je u inostranstvu i živi puno bolje od nas koji ostadosmo na svojim ognjištima i treba da bude sretan što ga tada zarobismo u ribolovu. Pozdrav i za njega ma gdje da se nalazio. Toliko za ovo javljanje pa se čujemo.
    nesortirano - 35462 - 18.07.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (1)

    Nedeblokirana deblokada


    Lijep pozdrav tebi Željko. U vezi onog teksta o deblokadi Sarajeva želio bih da ti kažem još par stvari. Poznato ti je od ranije da pišem istinu i samo istinu, i tako će i ostati. Ovo oko deblokade, možda nije onako vojnički uobličeno i nakićeno, ali je to bilo moje viđenje u tom trenutku i nastojim da to što vjerodostojnije prenesem.

    Pored toga, ne želim da isticem ničiju hrabrost, niti da tvrdim ova je vojska bolja niti ova je gora. Da je Bog dao da rata nikada ne bude ja bih lično bio najsretniji.

    Željko, nisam bio oficir a nisam to nikad ni želio. Radio sam druge poslove i imao tako dovoljno vremena da vidim mnogo više što drugi nisu htjeli ili smjeli da vide. Ja sam samo opisao ono šta sam vidio na početku same deblokade Sarajeva, a očito da se to nije svidjelo izvjesnim posjetiocima ove stranice, pa ni vama. Ipak, tako je bilo. Ne sjecam se tačno datuma, ali sam u rejon počivala, Šuplji kamen i Mačak došao kada je Mačak bio zauzet od strane Armije BiH. Ostala je samo Popratna strana, koju su kako mi se sada čini držali Ilijašani. Pa čim je zapucalo povukli su se u pravcu Kundakovog groba i Crne Rijeke. Obilazio sam dostignute položaje i mogao konstatovati da je u opštoj bježaniji ostalo dosta MTS-a: bilo je tu dosta granata za neki top, pa pješadiskog naoružanja, municije i svašta nešta. Tragovi u rovovima ukazivali su da je bilo ranjenih ali poginulih nismo vidjeli. Tačno je da je tu noć na Nišićkoj visoravni bilo masa vojske, ali taj potencijal nije komanda znala iskoristiti, ili im u krajnjem slučaju nije odgovaralo da se Sarajevo deblokira.

    Srpski živalj se dao u zbjeg prema Kruševu. Crkva je zvonila a narod je bježao ostavljajući nezatvorena vrata za sobom na kućama. Prokleti rat! Tu veče sam zanoćio u rejonu Cepa, ispred rova se nalazio nekakav sto za ručavanje, lobanja na kolcu sa rupom od metka na potiljku, pisao sam i o kokardi na jednom drvetu i ikoni i natpisu uspod nje na grudobranu.

    Tu veče umalo nisam poginuo od strane svojih komadanata. Sišlo nas nekoliko prema Drinčićima do groblja a ovi hoće da nas pobiju.

    Tom prilikom nam rekoše da se ujutro nastavlja akcija, ali je tu bio i njen početak i kraj. Nikad se nije nastavila i bolje je da je tako bilo jer koliko bi samo mrtvih bilo na obje strane, samo Bog zna.

    Sledećeg dana se vojska raziđe, te ostaše samo linijaši da čuvaju dostignute položaje. I tako bi do Dejtona.

    Slažem se za Srebrenicu da je vladao šverc, ali pobogu zar toga nije bilo i na Nišićima pa Slavo je bio pijacu tu napravio kao u Arizoni. Tačno je da je nekadašnja fukara danas truli bogataš, ali šta ćeš tako nam valjda grah pao, nije lako biti patriota.

    Pozdrav Željko i ne zamjeri, ja pišem samo ono što vidim ili što sam vidio a ne kako neko drugi kaže. Možda se to nekom drugom ne sviđa, šta ću ja! Ja nisam kriv za sve ovo, i ponovo tvrdim da se sve moglo uzeti i deblokirati. Međutim, ne može nastavnik biti komandant bataljona, niti vozač autobusa komadant brigade, dok su pravi, školovani oficiri bili pozadinci. U ratu b trebalo dasvako radi svoj posao, kao što se ono kaže po VES-u. Pozdrav!

    Olovčiću,

    ovom prilikom bih samo želio da pohvalim tvoje pisanje! Mnogo si toga napisao iskreno, a pogotovu da je sve bilo moguće samo da je druga strana znala šta je trebalo da se radi. Naš narod kaže su "poslije bitke svi generali".

    Puno pozdrava za tebe i drago mi je da si se ponovo javio!

    Željko Tomić
    nesortirano - 34722 - 07.07.2011 : Patagon Olovćić Bosnija and Hercegovina - best (0)

    RE: Deblokada Sarajeva


    Ovdje se trabunja o nekim herojima i o deblokadi Sarajeva. Trice i kučine! Politika je u svemu tome odigrala glavnu ulogu, a mi smo bili samo pijuni.

    Da su Srbi samo mogli da vide koliko je silne vojske Armije BiH bilo na Nišičkoj visoravni uoči početka deblokade Sarajeva noge bi vam se odsjekle od straha. Odmah na početku akcije Srbi su otjerani na asfaltni put prema Čevljanovićima. Bio je tu i Slaviša Šućur, 1O5, 1O2 jedinice iz Olova, jedinice 2. i 3. korpusa...

    Mogli smo mi u to vrijeme uću u grad preko Vogošće igrajući kolo. Međutim, komanda naređuje obustavljanje daljeg napredovanja - navodno akcija se nastavlja u tri sata ujutro. Nikad se nije nastavila, ostalo je tako do Dejtona. Ko kaže da se nije moglo uzeti, i da se nije moglo deblokirati. Sve se moglo, ali politika je to pobro moj.

    Zar misliš da se Srebrenici nije moglo pomoći? Moglo je ali i to je politika je drugačije odlučila.

    Olovčiću,

    kada čitam tvoje "naglabanje" pomalo mi žao što i ti nisi bio general u muslimanskoj vojsci. Očigledno je da nemaš čin oficira, nego pričaš gluposti poput hanuma u Olovu.

    Nemoj da, zbog mojih oštrih riječi, pomisliš da te omalovažavam. Naprotiv, već ranije sam potvrdio da poštujem tvoje mišljenje, ali sam jako siguran da u ovom slučaju iznosiš stavove za koje nisi dovoljno "potkovan".

    Podsjetiću te da je u Drugom svjetskom ratu na Staljingradskom frontu nekoliko miliona vojnika (i ruskih i njemačkih) nastradalo tako što su upali u "džepove" a nisu imali obezbjeđenje sa bokova...

    Konfiguracija terena oko Sarajeva je jako nezgodna za ratovanje, a pogotovu za ofanzivna dejstva. Postoji samo tri pravca na potezu od Igmana do Nišića sa kojih su muslimani mogli da izvrše deblokadu Sarajeva. Glavni problem vaših generala je bila srpska artiljerija koja bi vas na tim komunikacijama "poklopila" pa biste prošli mnogo gore nego Nijemci pred Staljingradom. Prema tome, glavni problem vaše komande je bio da nisu izvršili brzo i efikasno pregrupisanje snaga u zonama u kojima su ostvareni početni uspjesi, proširili liniju fronta na kojoj muslimani potiskuju Srbe, a teko onda nastavili dalje napredovanje.

    U mojim ranijim pisanjima sam u više navrata objavio mišljenje visokih generala VRS, koji su tvrdili da je muslimanska vojska imala najgori komandni kadar. Ovo, prije svega zbog toga što su se veši generali uglavnom bavili snabdjijevanjem Sarajeva, a zatim svu ostvarenu dobit trpali u svoje džepove. Ovo se vidi iz činjenice da su oni sada najbogatiji ljudi u Federaciji.

    Da ne bude da samo kritikujem, želim da kažem da je muslimanska vojska imala dobru vojsku. Svi se, uglavnom, slažu da ste bili bolji ratnici od Hrvata, ali ne i od Srba.

    Što se Srebrenice tiče, ona je dogovorom zamjenjena za Srpsko Sarajevo. Obje strane su ispunile svoj dio dogovora:

    - Alija Izetbegović je helikopterima UNPROFOR-a je prebacio Nasera Orića i 40-tak komandanata na nekakvu "obuku" u Tuzlu. Ovo je, prije svega, uradio da Srbi ne bi saznali istinu o tome ko je komandovao napadima muslimanske vojske iz "zaštićene zone".

    - I Karadžić je održao svoje obećanje - obustavio je slanje materijalno-tehničkih dobara u zonu Srpskog Sarajeva. Međutim, muslimani nisu uspjeli da čizmom pokore ono što je dogovoreno za pregovaračkim stolom.

    Možda si ti sada pomislio da ja ovdje pričam gluposti. Međutim, ako malo bolje razmisliš vidjećeš da u ovome ima dosta logike. I za Aliju i za Karadžića gubitak teritorije vojničkim putem je značio mnogo manju političku štetu nego predaja gore pomenutih teritorija mirnim putem nakon završetka rata. Sasvim je logično da Karadžić nije bio srećan što muslimani nisu uspjeli da zauzmu Srpsko Sarajevo, jer su mu Radikali nakon toga preuzeli većinu glasačkog tijela u Republici Srpskoj.

    Sa druge strane, za nas Srbe je velika sreća što vaša operacija deblokade Sarajeva nije uspjela jer bi se u tom slučaju broj srpskih žrtava vjerovatno iznosio negdje između 20 i 30 hiljada.

    U zaključku, mnogo više volim tvoje tekstove u kojima pišeš o borbama u okolini Olova. Vjerujem da si bio dobar borac. Međutim, što se vojne doktrine tiče, predložio bih ti da to ostaviš onima koji imaju malo više znanja od tebe.
    crkvine - 23063 - 16.12.2009 : Patagon Olovćić Bosna - best (0)

    Istorijsko naslijedje


    Jako je žalosno gledati ovaj snimak Crkvina. Možeš samo zamisliti koliko oskrnavljenih Crkvina leži po Bosni. Blago, ama kakvo blago? Zbog nekog sitnosopstveničkog interesa pojedinci ili grupno uništavaju ovakva i slična istorijski neprocjenjive vrijednosti, nadajući se da će ispod njih naći ćup zlata i sl.

    Pa eto, da se bar to mjesto nakon njihovih arheoloških avantura vrati u prvobitno stanje. Ama jok! Valjda im je ovako ljepše da su oskrnavljeni i razbacani. Jadne duše i još jadniji umovi! Ovakvih slučajeva ima mnogo. Nikada nismo znali niti ćemo znati cijeniti ono što su nam preci ostavili. Rado prihvatamo sve što dolazi sa Zapada a svoje zapostavljamo. I to samo zbog toga da budemo "u trendu" i da odemo u Evropu.

    A ne znaju jadne duše da smo mi iz bivše Jugoslavija bili za čitav svijet bili raj na zemlji. Istorijski spomenici koji su govorili o našem nastanku na ovim prostorima, pitke i bistre rijeke, (riječni, planinski, seoski i morski turizam ) je nešto što smo samo mi imali. A da bi to vidjeli i uživali u takvim ljepotama svake godine rijeka stranaca se slivala u Jugu i ostavljala pozamašna sredstva. Bili smo priznati u svijetu. Kakva viza i redovi za vizu tog nije bilo, samo crveni pasoš i sve države su nam bila otvorene.

    Elem, dojadio nama takav rahatluk pa hajde da se ispoštuje istorija. Svakih 4O godina obavezna je klaonica na ovim našim prostorima, pa tako i ovaj put. A moglo je drugačije. Otac i sin kad se dijele ne kolju se nego se mirno raziđu, ali šta se tu može kada je nekome trebao rat da ostvari svoje prljave ciljeve. I dobismo ga. Kolji se kolji i na kraju opet niko ne dobi ništa, sem što postasmo jad i bijeda.

    Politički nezreli, sa nezaraslim ranama iz rata nametanjem svih odluka visokog predstavnika, zanemarivanjem aneksa 7 i mase drugih aneksa postasmo slijepo crijevo Balkana i Evrope. Uništiše nas, ili još bolje uništismo sami sebe. Pa i poslije tog prokletog rata ne dođe narod pameti. I ono što rat i granate ne uništiše a Dodik i Tihić ne privatizovaše, evo uništava nas obični čovjek. To nad Crkvinama je ono što kažu "kulturološko istorijski genocid".

    Počinioci ovog djela bi trebali debelo odgovarati za to. Kažem odgovarati ali kome? Jadna policija se slomi hvatajući kojekakve kriminalce, a sud ih elegantno pusti. Zbog toga se policajci sada osjećaju ko najviši papci, i nemaju volju da to rade. I dok god je ovako narod će uništavati Crkvine i mjesta slična njima tražeći Blago a ne znajući da gleda u njega. Valjda je to zbog ove proklete ekonomske situacije.

    Eto šta bi sa piramidom sunca? Da se kojim slučajem našla na koševskom brdu umjesto u Visokom, pitari bi od nje napravili svjetsku atrakciju i uz put dokazali da su se burek i ćevapi pravili i jeli još za vrijeme sarajevskog faraona Hasana III. Svašta ljudi moji! Pozdrav tebi Željko i svim posjetiocima stranice ma gdje da se nalazite.
    olovo - 22943 - 27.11.2009 : Patagon Olovćić Bosnia And Hercegovina - best (0)

    Nestali skeleletoni


    Lijep pozdrav poštovani susjedi i posjetioci ove stranice! Nisam u mogućnosti da vas stalno pratim a kad mogu da sjedem za ovu skalameriju prvo svratim da vidim šta ima kod Slavića pa onda idem dalje.

    Vidim gospoding Kabil Mandra pokušava da pronađe posmrtne ostatke svoga rođaka. Možda bih i ja mogao da ti pomognem sa nekoliko podataka. Kada smo ponovo uzeli Mačak, mi iz Armije BiH smo na koti koja se zove Počivala našli u tranšeu dva tijela. Nismo znali o kome se radi pa su ih Crnoriječani preuzeli i odnijeli. Ispostavilo se da je jedan od njih dvojice bio neki Bilal, prezime ne znam. Otac mu se zove Kunosa sa Crne Rijeke koji i sada živi na Crnoj Rijeci, mislim u selu Drinčići, a kuća mu je pored džamije. Mogao bi kod njega da se raspitaš o svom slučaju, jer je on dugo tragao za svojim sinom dok ga nije našao.

    Pored toga, u potoku zvanom Čep ispod Počivala smo našli i jedan nekompletni skelet. Navodno, bio je to neki borac Armija muslimanske BiH, rodom od Tuzle.

    Toliko od mene. Ako sam imalo pomogao bilo bi mi drago. Od svog srca bih želio da se sve neukopane duše jednom smire i nađu svoj vječni mir i počinak ma ko da su bili. Pozdrav svim učesnicima i posjetiocima.

    Patagon,
    podržavam traženje poginulih, ali ne želim da takvi postovi imaju ikakvu političku obojenost i mnogo grafičkih detalja. Ovo iz prostog razloga da čitaoci ne bi stekli predstavu da su Srbi "rasčerupale" leševe. Napominjem da u divljini ima dosta vukova i drugih životinja koje se bez ustručavanja hrane na poginulim leševima i raščerupaju ih u vrlo kratkom vremenu. Ovo je posebno bilo karakteristično za Mačak, jer su se borbe vodile krajem godine, u hladne zimske dane kada je u prirodi smanje broj male divljači kojima se vukovi hrane.

    Leševima se nisu hranile samo divlje životinje, nego i napuštene. Kada je u Sarajevu počeo rat, dosta vlasnika pasa je bilo primorano da napusti svoje kućne ljubimce. Mnogo Sarajlija je svoje pse dovodilo na liniju koju je držala Koševska brigada. Nadali su se da će njihovi dotadašnji ljubimci naći svoj dom na drugoj strani - Srpskoj. Na žalost, to je bila i omiljena ruta izvlačenja Srba iz Sarajeva, a mnogi su svoje kosti zauvijek ostavili u tom području. Jedan od boraca iz tog regiona mi je pričao stravičnu priču: nikada u životu nije vidio deblje pse nego u tom regioni u prvoj godini rata. Mislim da je čak postojalo i naređenje za vojnike VRS da se psi na "ničijoj zemlji" u to vrijeme - ubijaju.
    olovo - 22770 - 24.10.2009 : Patagon Olovćić Bosnia - best (0)

    Gdje odoste?


    Pozdrav svim posjetiocima ove stranice iz prohladnog i kišovitog Olova. Navratih na ovi vašu i "moju" stranicu da vidim šta se radi i šta ko piše, pa se noćas neprijatno iznenadih vidjevši da ima vrlo novih komentara.

    Ne vjerujem da je opao interes za ovu stranicu. Prije bih rekao da se svako zabavio o svom jadu. Posebno mi je neobično što tu nema Jove Pejića, pa da malo prodikutujemo. Ali nema veze, valjda će ekipa biti u kompletnom sastavu kad padne snijeg i kada čovjek u nedostatku materijalnih sredstava ne zna kuda da krene. Biće opet dernek do zore! Do tada puno pozdrava svim učesnicima ma gdje bili.

    Patagon,
    istina je da je broj komentara na ovoj stranici značajno opao. Međutim, broj posjetilaca je opao "samo" za 18%, što nije nije ništa neobično i ne zavisi mnogo od broja novih postova.

    Glavni krivac za sve ovo sam ja, jer sam bio na službenom putu u San Francisku. Za te dvije sedmice provedene na "Divljem zapadu" članci nisu redovno objavljivani, pa je pomalo opao interes i onih koji su najredovniji posjetioci i "pisci".

    Naravno, izgleda da su se od pisanja pomalo umorili Vogošćanin Pravi, Jovo Pejić ali i mnogi ostali. Konačno, i ja sam vam obećao neke komentare, a obećanje još nisam ispunio...

    I ja sam siguran da će biti bolje. Opadanje broja postova u nekom vremenskom periodu je pravilo koje se na ovom forumu mnogo puta ponovilo. I uvijek je bilo prolazno!
    profiteri - 22337 - 11.08.2009 : Patagon Olovćić Bosnia And Hercegovina - best (1)

    Ratni profiteri


    Željko veliki pozdrav za tebe i posjetioce ovog sajta, Zbog nekakvih obaveza bio sam odsutan neko vrijeme, i evo me opet tu, sa vama. Pročitao sam vaše pisanje o liku, borbenom putu i pogibiji Miće Vlahovića, pa do odavanja parastosa istom. Svi od učesnika koji su poznavali pokojnog Miću, ja nisam. Govorili su isto, hrabar, neustrašiv i slično, pa iako mi je bio "ljuti protivnik" ali na suprotnoj strani, ne mogu a da kao takvom ne odam počast, pa makar i rečenicom: "Pokoj mu duši".

    Herojstvo pokojnog Miće ponukalo me da napišem par riječi i o onim isto tako hrabrim borcima koji su za razliku od pokojnog Miće ostali živi. Elem, takvih je bilo i kod vas i kod nas. Jurišali su ti momci na rovove, zadobijali grdne rane i ponovo se vraćali u prve redove. Nisu se štedjeli. I dok se ovi hrabri momci boriše, pozadinci tatini i babini sinovi osjetiše da se ova ratna situacija može lijepo unovčiti. Nisu gubili vrijeme i biznis je cvjetao. Cigarete, so, sapun, drvni sortimenti, oružje i municija, pa čak i razmjena živih i mrtvih donosilo je našim pozadincima iz dan u dan lijepe svote novca.

    Rat se oduljio pa se nakupi u njihovim džepovima masa novaca. Eh, jedne prilike kad je rahmetli predsjednik Alija dolazio u Olovo, ovako je sokolio borce i narod: "Izdrži narode, izdržite borci. Sve će ovo jednog dana proći. Pa ko ostane živ ješće zlatnim kašikama". A narod ko narod, upeco se pa mu aplaudiraju.

    I dočekasmo ti mi Dejton. Stade rat. Bogami kontali mi sad će posle ratna krenuti obnova. Radiće gdje ko radio i sl. Ama, jok bolan! Dobismo bajagi nekakve devizne knjižice sa stanjem na istim u visini od oko 21. 000 km. Drago nama, ipak je to svota, Svako konto šta da uradi sa tih silnih hiljada, Kad jest đavola. Ispostavi se da smo sa tim certifikatima mogli obrisat našu sjedalicu. To je prva i najveća pljačka svojih boraca od strane vođstva ove napaćene države. Prodavahu jadni borci poslije te certifikate u bescijenje za otprilike 350 km. Plus minus 5o km. Mali broj je uspio otkupiti stan dok je većina tih papira završavala preko isturenih posrednika u rukama onih koji nisu znali gdje je linija a kamoli šta drugo. I tako se ti obični prijeratni građani koji živjehu prosječno uzdigoše do te mjere da više nikoga nisu poznavali, zaslijepljeni naglim bogastvom pokupovaše obezvrijeđene firme, i sve što se moglo kupiti a donosilo je profit. Naši / vaši borci koji krvariše po rovovima i akcijama dođoše u situaciju da se ulizuju tim nadri-gazdama moleći ih za posao. Tuga brate. Pa zar je jedan Milovan Žugić koji sa svojim sinom Vojom jeba znanje svim mogućim drvnim sortimentima na području Republike Srpske može biti priznatiji od pokojnog Miće i stotine drugih Mića. Naravno da ne može, ali eto takav je vakat da može.

    Vjerujem gospodine Tomiću da niko od ovih švercerskih jurišnika nije dao ni centa da se pomogne oko parastosa pokojnom Mići. Pomogli su njegovi saborci i običan svijet.

    Kad je Gazi Husref beg umirao, jedina želja mu je bila da ga pronesu na tabutu kroz Sarajevo sa rukama ispruženim izvan tabuta, Upitaše ga age: "A što to beže baš tako?" A on odgovori: "Pa da vidi narod da od ovolikog svog bogastva ne nosim ništa na onaj svijet, da idem tamo praznih ruku". E pa nisko štovani šverceri nećete ni vi te svoje kule i račune po bankama ponijeti sa sobom. Razjebaće se to, kako došlo tako i otišlo. Samo jedno će vam ostati uz vas. Dobra djela, njih nemate, i loša djela tu ste puni ko brod. A pakao ili džehenem su poslednja vaša destinacija, ima da cvrčite tamo kao čvarak.

    Ovakvu destinaciju svim švercerima, ma gdje bili, želi od sveg srca Patagon Olovčić uz pjesmu "Sve se vraća, sve se plaća." Pozdrav za sve učesnike i posjetioce ovog sajta ma gdje bili.
    nisici - 22192 - 24.07.2009 : Patagon Olovćić Bosnia - best (0)

    Mačak - Popratna strana (2)


    Pozdrav iz paklenog Olova. Ovo pakleno odnosi se na nesnosne vrućine koje ovih dana uzimaju svoj danak harajući po krastavcima, buraniji i voćkama. Eh, tako malkice šale ( ali baš je tako ) a sada da napišem koju rečenicu o preuzimanju Mačka, popratne strane šupljeg kamena i počivala iz ruku srpske vojske u ruke armije BiH. A bilo je ovako:

    Dovukoše nas ponovo u tu prokletu Gnijonicu i nakon kratkog dogovora u kojem je iznesen plan napada jedinice krenuše na zadatak. Ispred mene strana, a ja se natovario svakojakom opremom pa ne mogu maknuti. Ama ne bih mogo ni bježati da je prigustilo, toliki sam teret imao. I hajde i hajde uz ono brdo, ma nikad stići...

    I nakon dužeg pješaćenja ( patnje) stigosmo ispod kote Mačak. Ona je već bila dan ranije odrađena, pa ja ko svi sretni pođoh da se otarasim one ujdurme sa sebe. Vidje šta ja radim jedan naš "glavnokomandujući" pa zavapi kao da Sarajevo pada:
  • "Šta to radiš bolan, pa svaki čas treba napad da počne!"
  • "Ma kakav napad, pa Mačak je uzet?"
  • "Jeb'o te Bog i Mačak nije pala popratna strana!"
  • "O jeb'o te te život i popratna strana, nikad čuo za nju!"

    Taman sam završio preobuku kad gruhnu. Puc-puc malo rafala i opet nekoliko gruhova, i to bi to. Hodam po vašoj liniji i mislim bože mili vidi ti sve ovo! Sad bi njihovo, a sada naše. Sjećam se dobro na popratnoj strani da su bajte bili jako slabe. Od tankih oblica a unutra nije bilo palata nego homarove grane po zemlji i ćebad po njima. Inače, bile su i jako neuredne.

    Na jednoj jeli, prečnika jednog metra, neki srpski borac od čahura uradio pravo umjetničko remek djelo. Napravio kokardu ogromnih razmjera. Uradio je kako valja brate. Ne znam koliko mu je vremena trebalo zato ali svaka mu čast. Mislim da to i danas postoji. Opet, kod drugog rova na grudobranu od balvana ostala slika nekog sveca sa tekstom "Bog čuva Srbe". Niko je nije ni čvokom dohvatio samo je neko prokomentarisao: "Pa što ih ne sačuva?"

    Mislim da su borci sa popratne strane jedva dočekali da kliznu odatle jer nije ostalo ništa u rovovima vrijedno ratnog plijena, čak i telefone su odnijeli i samo su žice ostale. E jeste jedna 53-ka ostala ali toliko je zatvarač bio zaribao da se nije ni nogom mogao repetirati.

    Tu veće sam zanošio u čepu. Što pred bajtom od sinije napravljen. Ujutru gaj reko da se malo prošnjuham dalje pa se uputih do počivala. Ništa posebno idem desno od Mačka. E jebo ti Mačak, pa bože da li je on vrijedan tolikih ljudskih života? Ama nije! Tu su rovovi bolji. U jednom čak i frižider donešen. Ne sjećam se šta je sa strujom. Manijerka hrane pred rovom.

    U tom dođe i naš PAM, tačnije konj ga iznese pa mu konjovodac istrese onu manijerku i veli hajde posluži se. Nećete mi vjerovati, ali riža je bila takva da je ni konj nije htio jesti. I bez konjske degustacije sam mogao mirne savjesti zaključiti da vam je ishrana bila loša. Bogami nije ni u nas bila nimalo bolja samo nismo imali toliko riže u nas je bila leća da Bog da da se svaka stabljika posuši ma gdje bila!

    Eh, tu sam vidio vojske više nego na kakvom manevru. Izašla silna vojska iz Sarajeva, kažu počinje deblokada Sarajeva. Ali halt komanda naredi da se ona stopira i da će se kao sutra nastaviti akcija i kako tada tako osta i do Dejtona.

    Žali bože za onim silnim ljudima što izgidoše na svim stranama i teško nama ovim preživjelim "ratnicima" koji danas ne smiju kazati da su u ratu bili. Teško i kuku nama sa ovakvim rukovodstvima. Sreća pa su i oni smrtnici te će i oni jednog dana pred Božiji sud. A tako bi voljeli da mogu parama sa naših leđa kupiti besmrtnost. Ali ne može i to je to! To je po meni najvažnija Božja pravda da ćemo svi jednog dana dole. Pozdrav živima, rahmet i pokoj duši mrtvima.
  • olovo - 22106 - 07.07.2009 : Patagon Olovćić Bosnia - best (0)

    Priča sa druge strane


    Komšija Jovo! Nismo mi daleko jedan od drugog pa bi ovo mogli ispričati jedan drugom uz kaficu kod Hadžije na Krivajevićima, ali neka, pisaću zbog posjetilaca ovog sajta neka vide kako smo mi to sa druge strane doživjeli ili ono što kažu iz drugog ugla.

    Pa zauzimanje Mačka od strane srpske vojske izgledalo je ovako. Dok je Olovo gorilo i prolamalo se od desetine detonacija svakodnevno, na Crnorječkoj visoravni život je tekao normalno. Srbi nisu dirali muslimane i obrnuto. Bilo je nekakvih seoskih straža ali to sve nije bilo ni nalik paklu kako je bilo nama u Olovu. Čudili su se tome borci na liniji. I dok su se oni čudili svemu tome, šverceri su koristili takvu situaciju i biznis je cvjetao. Najbolje su išle cigarete i kafa. Naša VP je to, k'o fol, zabranjivala, i koga bi uhvatila u takvoj radnji, roba se oduzimala i naravno završavala u rukama otmičara. Poznajem dosta onih koji su to radili iz razloga da bi prehranili svoju porodicu prodavajući šteku-dvije a bogami bilo je i onih koji uzeše maha pa je trgovina krenula i paketima.

    Elem, išlo je to tako dok jedno jutro ne zaguđe. Potmula grmljavina topova, tenkova praga i minobacača slijevale su se u Olovo. Komanda je bila nespremna za takvo nešto. Nagađali su šta bi to moglo da bude. Na odgovor jednog od komadanata bataljona, da je to na Crnoj Rijeci svi ga energično pobiše. I bi Crna Rijeka. Talas izbjeglica otisnu se prema Olovu. Pričaju da je kolona tenkova ušla u Drinčiće, i tako to... Uglavnom, niko ni za koga svoga ne zna. Kažu Srbi uzeli Mačak i sa njega se vidi Olovo ko na dlanu. Odlazim u Gnijonicu IKM brigade, slika jeziva. Vojska se povlači, mrtvi i ranjeni na svakom koraku. Tuzlaci popustili, navrat-nanos formira se linija, ali pošto su tu zonu držali domicilni borci bilo je napuštanja linije i traganje za najbližim. Prava agonija!

    Velike napore komanda brigade je uložila dok se nova linija odbrane nije stabilizovala. Rovova nije bilo, kiša i zima, borci pod najlonima. Nije se znalo gdje su srpske linije i zaustavljanje srpske ofanzive, nas muslimane je najviše zabrinjavalo.

    Otišla je Crna Rijeka, kao da je Bog nikada nije dao. Mislim da su zbog toga bili najljući šverceri, jer nije bilo više biznisa. Tu veče, Risto Đogo je na kraju TV Dnevnika izvadio mačka ispod stola i tresnuo ga od pod uz odjavnu rečenicu: "Mačak je pao! "

    Pozdrav svim srpskim borcima ma gdje oni bili. Eto tako pade Crna Rijeka, Mačak i Pogledin. Padoše što ono kažu bez metka jer u dobro isplaniranoj akciji mi nismo imali šanse.

    Pitanje za Jovu: Zašto niste nastavili akciju dalje, nego ste se zadovoljili zauzimanjem pomenutih terena?
    olovo - 22085 - 03.07.2009 : Patagon Olovćić Bosnija And Hercegovina - best (1)

    Ne daj se Oko


    Željko hvala na ustupljenom prostoru, u ovom obraćanju želio bih da odgovorim "OKO-u iz Bijeljine. Dobra procjena druže, 1oo% sam od onih koji kažu šta misle i mislim da je to dobra osobina ljudi koji to praktikuju. Nemam šta zamotavat. Svjetla obraza i čiste savjesti rado ću sa vama komunicirat na ovom sajtu. Isti je veoma dobar i naravno sve pohvale za Željku. Prijatelju "Oko".

    Ja sam iz generacija 1960-te i neke gdje je prijatelj bio prijatelj bez obzira koje i šta je, a ne kao danas da prijatelji imaju rok trajanja kao i baterije. Istroše se i fertik. Mrziti ne mogu, da li je to dar Božji ili je po srijedi nešto drugo, ali tako je. Volim istinu ma kakva ona bila! Ovo današnje vrijeme me prosto ubi. Lopovluka, mita i korupcije, laži, prevara svih mogućih vrsta i svega onoga što ne valja. Ova jadna i napaćena planeta nije zapamtila. Rat je bio i prošao. Ko ga više želio u kući mu bio! Svašta je bilo, a da Bog da nije. Ne mogu ja mrziti srpski narod zbog grupe ili pojedinca. Zašto da mrzim tebe "Oko" ili Željka ili bilo kog drugog Srbina. Ne mogu i to je to! A svako onaj ko je okrvavio ruke treba da odgovara, ma ko on bio i ma koje vjere bio. I sve ove kazne ko god koliko dobio blage su naspram njihovih nedjela. Radujem se Božjem sudu da će svi oni koji su krivi odgovarati pred Svevišnjim, a tad neće biti advokata i sudskih zavrzlama, jer noć i dan su se zakleli da se ništa ne može sakriti.

    Zahvaljujem se na tvojoj procjeni moje ličnosti. Kao potvrda da si ispravno ocjenio moju malenkost, zamolio bih te da nazoveš Ugljevik, tačnije gospođu Milenu Tomić, ako se javi Biljana to joj je kći pa možeš upitati za mene, samo reci da sam pobratim njihove Radmile i da sam iz Olova. Ama stidio bih se samog sebe kada bih mislio jedno a pisao drugo, istina i samo istina. Pozdrav Bijeljini iz kišom okupanog Olova.
    ilijas_razno - 22022 - 25.06.2009 : Patagon Olovćić Bosnia And Hercegovina - best (0)

    Sjećanja


    Željko pozdrav tebi i svim posjetiocima ovog sajta. Nisam se odavno javljao pa evo nakon duže pauze da i ja napišem koju. IMAM JEDNO OBEĆANJE DA ISPUNIM I JEDNU POHVALU DA UPUTIM. Što se obećanja tiće a ono se odnosi na knjigu Olovo u ratu, nabavio sam ti i pored nje imam jednu još, koliko je dobra to ćeš ocijeniti sam, a zove se poćetak rata u BiH. Prvom prilikom poslaću ti na adresu Škiljević Dragana iz Sokoca naći ćeš njegov tel, br u imeniku. Ali prije preuzimanja obavjestit ću te na ovom sajtu. To toliko o knjigama, rek'o ne porek'o.

    A sada pohvala! Gospodin Jovo Pejić Šabanci. Jovo ne ulazeći nimalo u istinitost i vjerodostojnost činjenica iz tvoga pisanja, jer ja sam gledao na neke stvari o kojima pišeš sa kontra strane ne mogu a da ti ne pohvalim pisanje. Čovjek si od pera što kažu ili kako neko skoro napisa "Svaka ti je Njegoševa". Iskrene pohvale, samo (bez uvrede) kako zapamti te silne detalje sa tolikog prostora. Moja zona je bila od velikog Hrastika rejon Karaula pa do Šišnjaka podno Kruševa ukupno 35 km konfigurativno ne po karti. Pa kad sam išao u obilazak npr. Šišnjaka lijevo krilo prema Kladnju je moglo pasti a da se ništa ne zna i ne čuje. Zato me baš interesuje kako si to sve upratio?

    Iskreno mislim da bi svoje pero trebao usmjeriti na neku bolju temu i vrstu pisanja. Znam ja da tebe vole rado da čitaju oni srpski "borci" koji 1992. godine, "zdimiše" u bjeli svijet pa ih sada ko živo interesuje kako je tekao ovaj ili onaj napad kako je ovaj ili onaj poginuo i tome slično. Ja bih to tvoje pisanje pretočio u jednu knjigu pa nek bjelosvjetski patrioti ako hoće da čuju šta smo jedni drugima radili "budalasali" nek izdvoje svoticu i kupe knjigicu.

    I Ovi naši "ljiljani" što zajedno sa vašim odperjaše u bijeli svjet a da nisu ni miris baruta osjetili ponašaju se isto. Kada dođu iz dijaspore, ponašaju se nadmeno, gledaju u nas ratnu bijedu sa visoka a ako uđeš s njima u kakvu priču, ma jok ne možeš im perke odbiti. Znaju oni bolje od nas kako je ovamo bilo. I na kraju kad nama ratnoj bijedi pukne film oni se povlače sa zaključkom da mi ono što smo oslobodili ogradimo, i eto nam naša Bosna a oni odoše u život.

    E, ko je sad ovdje gornji? Oni što zdimiše ili mi što ostadosmo? Eto Jovo ovo je bila moja pohvala i sugestija pa ti vidi šta ćeš i kako ćeš. Pomoći ću ti i ja iz svog ugla sa nekim detaljima gledao sa druge strane pogotovu kada ste zauzeli Mačak, pa kako ste ga izgubili, pa napad na Crnu Rijeku, pa ofanziva na Kruševo, pa kontra-udar na kruševo sa "Osama" pa ako hoćeš i o situaciji u Olovu pred rat i u ratu. Naravno neću ti pisati imena pojedinaca iz poznatih razloga a ne mogu se sjetiti ni datuma navedenih događaja jer to za nas u to vrijeme nije ni bilo bitno. Najbitnije je bilo dočekati novo sutra. Neću moći opisati kao ti, ali nastojaću makar približno i vjerodostojno, pa ti rođače mog dobrog prijatelja Vlade i Čede Pejića zaključi ko je počeo rat u Olovu. Do tada pozdrav tebi i Željki kao i svim posjetiocima ovog sajta.

    Poštovani,
    hvala ti za knjigu. Molim te da je pošalješ što je prije moguće, jer i meni je stalo do istine, a kao Sokočanina mnogo me interesuje dešavanje i razmišljanje "druge strane" o ratu, u to ratno vrijeme.

    Što se Jove tiče, on je izuzetno obrazovan čovjek i ima perfektan stil pisanja. Svaka mu čast! Vjerujem da je vodio dnevnik u toku rata, pa se zbog toga sjeća svih detalja, datuma i imena. Nema drugog logičnog objašnjenja za sve ovo! Slažem se sa tobom da bi sve svoje memoare morao pretočiti u jednu knjigu, pogotovu što u njegovom pisanju uopšte nema neke pristrastnosti. Kao da je profesionalni istoričar!
    raspad_juge - 21890 - 05.06.2009 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Prodjoh Srpskom


    Zbog vrste posla kojom se bavim, često sam u prilici da obilazim mnoga mjesta ne samo u Federaciji nego i u Republici Srpskoj. Tako sam proteklih dana boravio na području opštine Trebinje i odatle nosim jako prijatne impresije.

    Kao prvo što mi se svidjelo u Trebinju jeste čistoća grada, to je nešto na ćemu trebaju ostali gradovi da se uče. Kao drugo, uočljivo je da je taj lijepi grad i grad mladosti. Sam centar grada i posebno stari dio grada "Platani" i Tvrđava vrve od omladine. Tu smo svi isti i niko se ne obazire kada tražiš ljeb, hljeb ili kruh. Možeš glasno dozvati druga bez obzira na nacionalnost, a da se pri tome niko ne okrene.

    Prelijep grad, mješavina nekoliko kultura tradicija i običaja. Da Bog da pa da ih bude što više!

    Dođoh na autobusku stanicu Srpsko Sarajevo. Tuga i jad na svakom koraku. Drugačija vrsta ljudi iako iste nacionalne pripadnosti ( smrknuti razdražljivi zabrinuti ) a ulice priča za sebe. Leglo svih izvora boleština. Srpsko Sarajevo ugledajte se na Trebinje i sve će vam biti jasno. Ko ne vjeruje svemu ovom put pod noge pa vidi da li je tako.

    Pozdrav svim Trebinjcima ma gdje oni bili a posebno mom dobrom prijatelju Miodragu Mitrović i njegovom komšiji Boži iz Petrova Sela kod Trebinja.

    Poštovani,
    mislim da je kasno pričati o nekoj "mješavini kultura". Da nam je bilo stalo do toga još uvijek bismo živjeli u Jugoslaviji. Na Balkanu je sada moda podjela po republikama i pokrajinama, a kada njih nestane nastavićemo dalju podjelu po entitetima, kantonima a možda i opštinama. Jer, kako naš narod kaže, "što jedna budala pokvari ni sto pametnih ne može ispraviti".

    Žalosno je što isti SDA koji nas je podijelila u Bosni i Hercegovini sada propovjeda ideologiju multietničkih sredina. Kada smo kod tolerancije, hajde da ne pričamo o toleranciji u Trebinju ili Srpskom Sarajevu. Zašto, na primjer, ne pomeneš da Sarajevom haraju vehabije koje provaljuju u srpske stanovi i iznuđuju novac u dobrotvorne svrhe.
    olovo - 21209 - 27.03.2009 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Olovo u 'kojem ratu'


    Moj dobri " nekadašnji " susjede ovu knjigu što tražiš imam a ima je i u gradskoj biblioteci Olovo. Jednostavno ćeš doći do nje, a nemaš nešto posebno ni pročitati, jer je štovani Jeremija pisao i što je bilo i što nije u toj knjizi. Isto kao kad se seoske mahaluše sastanu iz kahvu pa rastresaju i bistre bjelosvjetsku politiku.

    Za razliku od te knjige ja od srca preporućujem novu knjigu o Olovu "Olovni junaci" gdje je apsolutno istinito opisano sve ono od 92 pa do 95. Bez imalo nacionalizma ili mržnje knjiga obrađuje temu ratnih dešavanja kako u gradu tako i po linijama, posebno su interesantne priče vezane za bitku na Kruševu, presretnute razgovore putem RV vaših komandi, a za dunjaluk sa Nišičke visoravni biće interesantan ratni dnevnik jednog vašeg komandira čete kad je klizno sa Mačka preko Ravanjskog polja.

    Knjiga izlazi polovinom aprila u izdanju "Mladine" i biće štampana u 5ooo komada, koji će biti besplatno podjeljeni. Ovo je poklon ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona.

    Eto tako, ako još šta mogu pomoći, ja sam ovdje 24h. Pa ljudi moramo se pomagati, uništiše nas ovi naši vladari i ako mi sami jedni drugima ne pomognemo, neće ni oni nama. Pozdrav za moderatora uz poruku "Ova knjiga gostiju i rubrika gdje se traži familija i prijatelji mogla bi se nazvati i "Pokidane veze". Care pozdrav za tebe i trebao si na nekoj od stranica objaviti onaj moj tekst o ribolovcu.

    Pozdrav od Patagona.

    Patagon,
    ako mogu da te zamolim da mi nabaviš jednu od tih knjiga "Olovni junaci", bio bih ti jako zahvalan i za to bih ti se odužio. Konačno, ako možeš da ostaviš svoju pravu email adresu. Garantujem anonimnost, kako tebi tako i mnogim ostalima sa kojima sam u kontaktu.
    zaboravljeni - 21183 - 23.03.2009 : Patagon Olovćić Bosnija - best (0)

    Groblja


    Danas sam oko deset časova išao nekim poslom u Lukavicu. Tačnije, išao sam kod onog majstora što popravlja karburatore. Ima radnju kod crkve. Elem, dok sam čekao za auto ja malo procunjah po tom mjestu i vjerujte da sam ostao i začuđen i iznenađen.

    Šta je u pitanju? Groblja. Eto to je u pitanju. Vaša srpska groblja su u pitanju. Musliman sam, ali vjerujte da sam bio neprijatno iznenađen kada sam vidio u kakvom su vam stanju groblja. Vidi se po tekstovima na spomenicima da su većina od njih bili vaši borci. Eh, šta me potaknulo da vam ovo pišem. Strašne priće pišete o vašim junacima koji padoše za otadžbinu, za srpstvo, a dozvoljavate da vam groblja vaših junaka budu pretvorena u smetljišta.

    Dođite pa vidite! Pogledajte svoju sramotu i zapitajte se da li je to u redu. Sve je lijepo uklesano poneki stih i tome slično ali prljavo do bola. Jednostavno da vas sve bude sram. Ako ih ne zaboravljate u pisanju nemojte ni zaboravljati njihova vječna počivališta. To im bar duguje država to im dugujete vi njihovi saborci.

    Neće vaši političari doći i zapaliti svijeću ni pokupiti ono silno smeće i rastjerati gavranovee što se otimaju o oglodanu koščuru iz obližnje mesare. Prihvatite se posla, i da se to uredi kako treba makar vi borci i njihovi suborci to odradite ako neće opštinari a Bogami i u većini slučajeva ni njihove porodice da to odrade.

    Nek vam je to u amanet, pa kada opet odem tamo da mogu lijepo napisati. Ljutili se ili ne ljutili, tako vam je kako je. Vjerujem da sva groblja nisu kao ova ali ja vidjoh ova i zato vam kažem da ne valja što ste ih brzo zaboravili.
    olovo - 21072 - 16.03.2009 : Patagon Olovćić Olovo - best (0)

    Lovci, Kruševo, rat


    Znam da je još daleko od istinskog pomirenja i njega neće biti dok zločinci sa sve tri strane ne budu izvedeni pred sud. Ali znam i to da ima lijepih pomaka u zbližavanju starih prijateljstava i obnavljanja komšijskih odnosa. Navešću ti i jedan lijep primjer lovačkog druženja. Gotovo svakog vikenda u Olovo dolaze braća Drago i Marko Žugić i sa Imširovićima iz Ponijerke idu u lov. Sve je to lijepo i krasno, samo jedino što ne valja u svemu tome što se vrši i razmjena sokolačkih pasa za lov za pse iz Olova. Jedni se uhvate i idu gore a odozgo dolaze drugi. Prepoznaće se oni u ovome koji su.

    Mogu ti ako hoćeš sa svoje tačke gdje sam bio opisati kako je to teklo ofanziva na Olovo 1992. godine, bitka za Kruševo i borbe na Nišičkoj visoravni kao i neke prepiske ratnog dnevnika sa centra za PEB. u pa da vidi čitateljstvo kako je to izgledalo iz drugog ugla. Bilo je jako veselo to je neosporno.

    Ali kad sve to sada onako realno sagledam koja je to budalaština bila-Na primer, kada ste uzeli Kruševo imali ste dosta poginulih. Sjećam se slike jednog odbijenog napada kada je na snijegu ostalo sedamnaest srpskih vojnika. A nakon Dejtona mi uzesmo Kruševo bez borbe. Jebeš rat!
    losi_srbi - 21046 - 15.03.2009 : Patagon Olovćić Olovo - best (1)

    Srpski izdajnici


    Imam potrebu da repliciram na temu srpski izdajnici. Pomenuste Slavišu Šućura, divan čovjek i dobar borac. Ne toliko koliko ga uzdižu, ali dosta dobar. Više puta sam bio sa Slavišom na položaju kada je gađao pa i tada na Nišičkoj visoravni. Nije istina da je Slaviša gađao crkvu na Nišićima. Prvo položaj sa koga je dejstvovao nije mu to dozvoljavao, a i svaka granata se čuvala se za kontranapade sa srpske strane.

    To je bilo onu veče kad smo od vas uzeli kotu Mačak. Tri su vaša tenka petljala na asfaltnom putu ali nisu smjeli da krenu prema Drinčićima. Tukao ih je zis sa pogledina. Slaviša je tu došao sa skalamerijom, jer se akcija trebala nastaviti dalje.

    Jedne prilike pravio nam je probleme jedan zis sa Brda, tj. rodnog sela Milovana Žuge. I tukao je taj ZIS po gradu i po liniji i dojadio nam svima. Eh, Slaviša je došao i prva meta za gađanje bio mu je taj ZIS. Svi smo čekali na prvi pucanj. Gruhhh. Opali on a granata pogodi na metar ispred ZIS-a. Toliko o njegovim sposobnostima i neosnovanim optužbama, a to što ga neko prozva srpskim izdajnikom, pa to je bez veze.

    Veći vam je izdajnik Milovan Žugić. Više pažnje posvetite njemu. Dok ste vi ginuli i trunuli u rovovima Milovan i Vojo su zgrtali novac i šakom i kapom. Pa po čemu je on to bogastvo zaslužio. Samo da se malo zamislimo.

    Milovana je bilo na sve tri strane a mi patrioti i nazovi hrabri borci ne smijemo ni kazati gdje smo ratovali i šta smo propatili, jer možemo nehotice da se zamjerimo ratnoj formaciji ratnih profitera koji bi nas mogli poslati na biro za zapošljavanje i onda nam samo ostaje štrik ili samoubistvo.




    Idi na stranu - |listaj dalje|