fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_kosevo - 100291 - 23.04.2017 : Nenad Krstic Beograd - best (0)

Mrkovići


Poštovani,

Vidim da se pominje selo Mrkovići, a koje je meni ostalo u dragoj uspomeni. Tu sam bio dobrovoljac tri meseca za vreme rata, otišao na odsustvo posle tri meseca i sticajem okolnosti se nisam vratio. Svi borci koji nisu bili iz sela, bili su smešteni u jednoj nedovršenoj kući blizu komande, a moj položaj - bunker se nalazio u "eksperimentalnoj šumi", gde sam bio na smeni sa Draganom, mislim da se preziva Baričanin. Jednom sam menjao čoveka i na toj maloj kuli, kako su mi rekli građevina je ostala još iz Austro-ugarske. Komandant nam je bio Mišo Baričanin, jedan od tri brata na položaju od kojih je jedan čak imao operaciju bubrega, pa je ipak bio na liniji! Imali smo i tri kuvarice, od kojih mi je u najboljoj uspomeni ostala izvesna Zdravka.

Linija je bila stabilna, borci prilično ozbiljni, a meni lično je najteže palo kada je dobrovoljac iz Kragujevca (izvesni Mirko) teško ranio jednog lokalnog borca, nakon bezrazložne svađe.

Voleo bih da jednom obiđem ponovo Mrkoviće, da vidim kako je tamo sada, posle više od 20 godina, a i da u vojnoj knjižici regulišem izlazni pečat. Takođe bih želeo da čujem šta je sa Draganom Baričaninom, mada mu je i onda zdravlje bilo narušeno: bili smo dobro "upareni", davao sam mu cigarete koje sam dobijao (nekakav MT, sećam se i danas) a on mi je zauzvrat davao hranu koju je on imao viška, uglavnom konzerve iz strane pomoći.

Krstic Nenad, Beograd tel: 063-110-55-18
groblje_sokolac - 97037 - 30.08.2016 : Nenad Sokolac - best (2)

Radomir (Radiša) Radjeljac


Dragi rođo, imao si srce veće od Romanije i ljubavi za izvoz.
Neka ti je laka crna zemlja, vječna ti slava i hvala što si bio dio nas.

Tvoj rođo
plemena - 96973 - 16.08.2016 : Nenad Šaronjić Kruševac - best (0)

Poreklo porodice Šaronjić


Poštovani, interesuje me poreklo porodice Šaronjić, odakle potiču i kom plemenu pripadaju.
Srdačan pozdrav
krajina - 95823 - 26.04.2016 : Nenad Borojevic Potkozarje - best (4)

Gluposti!


...vas 17 najurilo 2000 srpskih boraca? Pa jesi li ti normalan, kakve to filmove gledaš?
poturice - 95439 - 10.03.2016 : Nenad Pale - best (3)

Iskrivljena istina o istoriji Srba


Da se osvrnem malo na ovdje iznešeno mišljenje izvjesnog istoričara, gos. Žike M, koji djelimično, i na potpuno pogrešan način, komentariše nacionalnu genezu stanovništva Bosne i Hercegovine, i potura kao nekakvu istinu svoje vlastito viđenje Srba i pravoslavlja, u funkciji potiranja zvanične istorijske nauke.

Da je u pitanju običan čitalac, pa da mu čovjek i ne zamjeri na nebulozama, ali kad se deklariše kao svršeni istoričar i pri tome prezentira stavove pristrasnog uličnog posmatrača, onda to zadire u sferu ostrašćenosti i denuncijacije svega što je izvan njemu samome dopadljive "istorijske istine".

Eto, n pr. prvo iritira podilaženje stavovima ranije već pokazane velikobošnjačke istorije, kroz tendenciju da se potre i omalovaži samo postojanje Srba kao naroda, ne samo na istorijski autohtonom prostoru, već i uopšte da se suzbije, i ostatku svijeta (a narošito dušebrižno zaštitničkoj tzv. međunarodno zajednici) ogadi sve što nosi taj prefiks.

Tvrdnja da na području današnje Bosne i Hercegovine u prošlosti nisu postojali Srbi, već tamo nekakvi pravoslavci, usko koindicira sa negiranjem srednjevjekovne srpske države i naroda sa lijeve strane Drine, a ovo opet ima uporište u višeponavljanoj tezi o nekakvim bosanskim Patarenima ili Bogumilima koji su tu ko zna odkuda, i nekako su u toj bošnjačkoj istoriji "veoma mutni", podložni redefinisanju kako kome odgovara. Oni, dakle, mogu biti sve samo ne Srbi koji su im omražena kategorija.

Činjenice međutim govore drugačije.

Ako pođemo redom, ne hvatajući se plota samo "svog naroda" i njegove prošlosti, lako je znati da je prije Turaka (čijem patronatu ovaj istoričar drsko teži) na tlu današnje Bosne i Hercegovine živio narod veoma visoke graditeljske i duhovne kulture, koji se istorijski osvjedočio, ne podmetanjima, prekrajanjem i lažiranjima, kojima su istina podložna i neka naučna pera, nego slobodarstvom i nacionalnom žilavošću, vidljivo i u ostacima materijalne kulture koje niko ne može prenebregnuti.

A radi se o ovome:

Na širem prostoru današnje Srbije, Bosne i Hercegovine, dijela Crne Gore i Dalmacije, nepobitno je utvrđeno, živio je narod koji je, između ostaloga, svoje mrtve sahranjivao pod kamenim monolitima zvanim stećci ili mramorovi, kojih na sreću i danas ima veoma očuvanih (samo na mom vlastitom imanji ima ih oko tridesetak). Na njima su uobičajeno reljefni motivi iz života pokojnika, što posredno svjedoči i o srednjevjekovnoj društvenoj stvarnosti.

Najčešći su motivi, krsta, sunca, stlizovanog cvijeta, mača, i sl. što će reći da tadašnje bošnjaštvo nema ama baš nikakve veze sa bošnjaštvom Benjamina Kalaja koji se kao okupatorski veleposlanik, poučen od zvaničnog Beča, zdušno trudio da promoviše izmišljenu naciju po cijenu potapanja njima nepodobne nacije koja se ne uklapa u zavojevačke šablone.

Na nevolju, jedan dio povampirene, u prošlosti višestruko demantovane politike "bošnjaštva po svaku cijenu" opet nastoji izvrtati činjenice na isti, neutemeljen način, protežirajući dva nespojiva istorijska karaktera snovana na različitim ishodištima.

I da ne širimo, dovoljno je istaći:

(1) Pad srednjevjekovne Bosne zvanično datira sa 1463. godinom, tj. sa hvatanjem na prijevaru i ubistvom legitimnog bosanskog kralja (i srpskoga despota, koji nije nužno pravoslavac) Stjepana Tomaševića, od strane Turaka, i tek odatle se može govoriti o uticaju turskog elementa u Bosni, ali to je već pitanje nasilne viševjekovne okupacije.

Kako je ipak dio okupiranog srednjevjekovnog bosanskog stanovništva djelimično primivši odrednice turcizma, zadržao svoj maternji, srpski jezik i običajnu kulturu (2), to pada u vodu svako daljnje insistiranje na "modernom bošnjaštvu".

Ne može se, znači, jedan narod u formiranju istovremeno držati dvaju suprotstavljenih kvaliteta: srednjevjekovnog hrišćanskog ljiljana, i turskog polumjeseca, a da ne ode u koliziju sa realnošću. To treba da znaju svi, a ne samo istoričari.

Pozdrav N. H.
jezik - 94941 - 26.01.2016 : Nenad Pale - best (1)

Jezička kultura nekad i sada


Poštovano uredništvo, cijenjeni gosti foruma,

povodom nekih nedoumica oko pravilnog govora i pisanja u srPskom jeziku, evo i nekoliko dodatnih razmišljanja o tome. Ranije sam istakao stav o nekontrolisanoj upotrebi stranih riječi, stranih oblika pisanja, kao i o odomaćenim neispravnim oblicima korištenja određenih riječi i pojmova. Primjera radi, upućujem na pažljivije slušanje svakodnevnih radio i TV priloga, gdje će te npr. u javnoj emisiji često čuti i ovako: "U narednom periodu "potrebito" je uraditito to i to...", zatim, npr: "Dogovoreno je da se ima ispoštovati "sve i jedna" odluka...", ili: "No, međutim, desilo se da . ".

Nas su u osnovnoj školi, još u ono vrijeme odrođenog "narodnog" režima, učili da je to očigledan primjer komunikacije polupismenog svijeta, istina zastupljen u praksi, ali gramatički i sa aspekta književnosti to je nepravilno! Bilo je to u ono vrijeme kada je osnovna pismenost podrazumijevala oslanjanjanje na domaće i strane izvore književnosti svih žanrova i epoha. Među narodima je važilo pravilo društvene afirmacije samo po osnovu individualnog truda, umjetničkog dostignuća i autorove književne prezentacije. Ne ide se u školu samo da se nauči čitati i pisati, kako je govorio moj pokojni djed, nego da se, između ostaloga, ovlada sposobnošću pravilne, dignitetne i opšterazumljive komunikacije među ljudima, a ta komunikacija ima svoje jasne kanone.

Današnje generacije, na žalost, nemju više ni sluha, ni obzira, ni volje za usvajanjem "prevaziđenih" mjerila vrijednosti govorne i književne kulture. Dovoljno je da je tata moćan (?), da "sini" i "šćere" imaju "Ipod" ili "Ifon" najnovije generacije, te da ovladaju sa stotinak engleskih riječi koje prepotentno, drsko i višeznačno koriste u međusobnoj komunikaciji, i da umisle da su kulturni, pametni i načitani, bez i jedne pročitane knjige, ako se izuzmu tehnička uputstva za korištenje digitalne tehnologije, koja im je u ponudi obrnuto proporcionalna nivou usvojenih znanja.

Eto, tako se, da kažemo, i odomaćio govorno-književni haos u domenu srPskog jezika, jer sa novom, prozapadnom orijentacijom potrošačkog društva, neki će reći: "Kome je do pravilnog govora i pisanja"?

Međutim, to nije jedino zlo. Sa "onečišćenjem društvenog filtera" za kontrolu prihvata zapadnjačkog nihilizma, dolazi i serija pratećih nevolja u vidu nacionalnog mazohizma, samoomalovažavanja i nekritičko prihvatanje zapadnih subkulturnih kvazivrijednosti, kao zajedničkog imenitelja mlađih generacija.

Što egzistira npr. u posljednje vrijeme mnogo eksploatisana riječ "kul" (cool) u srPskom jeziku?

Zar ne možemo jednostavno reći, dobro ili ugodno? Pogledajte još česte komentare na internetu, povodom nekih nesretnih slučajeva, gdje je odomaćena engleska skraćenica R. I. P, (rest in peace) umjesto našeg mnogo boljeg i bogoštovnijeg: "Počivaj u miru", itd.

Odatle, od tog nivoa samopoštovanja, ili bolje reći nepoštovanja, kratak je korak do svekolike izdaje nacionalnih interesa i teške mizantropije. Dokaz ovome je i skorašnja objava osmrtnice, u nekoliko domaćih listova, za Lemija (Lemmy) Kilmistera, engleskog rokera, od domaćih "Johnn"-ija, "Steev"-ova, "Peter"-a, "Jackwelinn"-a i sl.

Kako to sve razumiti, i čemu vodi?

Konačno, da razjasnimo onu prvu nedoumicu: prisvojni pridjev srPski je u ranijem pravopisu, na koji smo navikli, "srpski", što propisuje i "Matica Srpska", i tog principa ćemo se držati sve dok zvanično tijelo, skup lingvista, na opštedržavnom nivou (a to je opet "Matica Srpska") ne propiše drugačije.

Lično mislim da je pravilnije reći "srBski", slično kao npr. "novosadski", "prigradski", "beogradski"... , a nikako ne prihvatam da jezik uređuju "novokompovani" političari dekretima. Ne zaboravimo, napokon, da odrednica Srb označava naseljeno mjesto u Lici, a pripadnik naroda je Srbin.

Pozdrav,
N. Herin
pocetak_rata - 94477 - 03.12.2015 : Nenad Pale - best (1)

Učešće na drugoj strani


Rečeno je davno: Upitajte nerazumnog čovjeka, za kojega većina znade da je takav, on će tvrditi da je upravo on najpametniji, i ta osobina ljudskog duha je predmet neprestanog razmimoilaženjag grupa i pojedinaca. U neku ruku je i dobro da je tako, jer ima nečeg naprednog u ljudskoj samouvjerenosti koja u određenim slučajevima "gura naprijed", ali je problem u odsustvu realnosti kod jednog dijela populacije, što često izaziva podozrenje i vodi u stranputicu. Dakle, osnovni problem "nemudrog" čovjeka je u nedostatku samosvijesti i zdravog rezonovanja kada se radi, recimo, o značajnim aspektima društvenog ponašanja, bilo to u mirno doba ili u ratu, a i jedno i drugo je samo trenutno stanje istorijske geneze društva.

Upravo na ovakvo razmišljanje me navede članak gospodina "Spec 141" koji osvjetljava dio rata u Sarajevu, s njegovog stajališta, i gdje govori, između ostaloga, da se on "samo branio", i usput uzima sebi za pravo da dijeli packe i javnu kritiku najvećem ostatku srpskog naroda koji se u građanskom ratu nužno svrstao na jednu stranu, kojoj je moralno i istorijski predodređen. Sud istorije će, naravno, izbalansirati i potvrditi određene vrijednosti sukobljenih strana, ali ovdje bih samo priupitao dotičnog gospodina: Šta mu daje za pravo da negira čitav jedan narod i njegovo bitisanje, i da njegov kolektivni napor za opstankom i očuvanjem nacionalnih vrijednosti, suprotstavlja svojim prizemnim interesima?

Nije li njegova priča već viđena replika onostrane politike negiranja svih i svakoga ko ne misli kao i on sam ?

Znade li, da je prošlo vrijeme političkih diletanata, koji su čak i u svoju doktrinu socijalne egzistencije uvrstili teror nad većinom (pod kišobranom velikog brata), i da je upravo ta doktrina krvavo rezultirala najviše nad slovenskim, pravoslavnim narodima, uništenjem populaciono, fizički i genetski, najzdravijeg dijela društva ? Zna li da je većini našeg napaćenog naroda preča sloboda, čast, i nacionalni dignitet, od materijalnog blagostanja potrošačkog tipa, u vidu stanova, automobila, skupocjenih namještaja, krznenih bundi i sličnih tričarija, koje nisu bile vrijedne gubitka glave, ali na žalost dosta sam ih poznavao koji su svoj život položili "na oltar materijalnog blagostanja" u građanskom ratu, a sada bi njima slični da lamentiraju nad tim "svetinjama".

Gospodin se, vidim, ponosi učešćem u ratu na neprijateljskoj strani, i gle čuda, još se pita zašto ga ovamo podozrivo gledaju. Ni jednom se ne zamisli kako je to on sam (ili neka beznačajan manjina, koja protivničkoj strani daje privid legitimiteta) u pravu, a eto nas većina smo nekakva istorijsko-politički nedozrela rulja, "jahićevim riječnikom" rečeno: brđani, divljaci i đikani koji su bogom dati za odstrel i uništavanje, sve po preporuci moćnog vojno-političkog zaštitnika.

E, neće moći!

Opštepoznato je, naime, da se kroz istoriju ovog podneblja, a naročito u zadnja dva vijeka, nekako veoma signifikantno poklapaju interesi bjelosvjetskih okupatora i domaćih izdajnika, što prodaju vjeru za večeru, te im uvijek zasmeta spominjanje srpskog imena, i najradije bi da ta odrednica, i sve što je u vezi s njom, nikako ne postoji. Vidi se to svakodnevno iz ponašanja političkog miljea iz okruženja, odakle se bezobrazlukom, drskošću, čak i grubom silom nastoje restaurirati davno propale ideje B. Kalaja.

Ne sporim gospodinu pravo na vlastito mišljenje, "i mi smo se branili od njegove 141...", ali rekao bih na kraju ono što sav normalan svijet, bez obzira na vjeru, boju ili naciju, zna i respektuje: Kada se smire uzburkane strasti, i kada vrijeme neprijateljstava mine, kada se zaliječe ratne rane, i prevaziđe mržnja unesena sa strane, sistemom "divide et impera", onda se opet družimo, svi sa svima, na ravnopravnoj osnovi. Razmjenjujemo i vlastita iskustava, ali nikakav pojedinac, niti frakcija, nema ekskluzivno pravo da nameće svoj sistem vrijednosti drugoj strani!

Zato, uvažena gopodo, cijenim konstruktivan dijalog, samo nekako radije polemišem sa časnim protivnikom koji nije ogriješen o načela humanosti, nego sa domaćim prevrtačima !

Uljudan pozdrav!
N. Herin, Pale
treca_juga - 93939 - 22.10.2015 : Nenad Srbija,Sabac - best (5)

Treća Juga po modelu SAD-a


Pozdrav drugovi,

ja sa pomalo zapamtio zlatnu SFRJ i to vreme kada je Bog šetao od Vardara do Triglava. Nažalost, ta šetnja je trajala od 1980-god, još narednih 8 godina. Moglo bi se reći da je dobro, potom narednih godina dođoše iz palka tri đavola pa su oni Jugom posejaše svoje veliko zlo za koje su svi narodi brastva i jedinstva zabijali nož u leđ jedni drugima i to bez ikakvog razloga.

Ovim putem molim sve drugove i drugarice da, makar mi mladi ljudi koji imamo razumevanja jedni za druge, pokušamo napraviti TREĆU JUGU PO MODELU USA.
plemena - 93595 - 06.09.2015 : Nenad Tutnjevic Vrbas - best (0)

Prezme Tutnjević


Pozdrav! Da li neko može reći nešto o poreklu prezimena Tutnjevic SO. Doboj. Interesuje me njihovo doseljavanje, poreklo itd.
raspad_juge - 93355 - 23.07.2015 : Nenad Kac-Novi Sad - best (0)

Šta je bilo sa boljom budućnošću?


Prošlo je toliko godina od rata u BiH i Hrvatskoj, a mora da prođe još mnogo da bi se neke stvari slegle. Verovatno samo mrtvi i preživeli znaju pravu istinu. Sve tri strane su mnogo propatila, svima je neko ubijen, ranjen, mučen, zapaljena su mnoga ognjišta...

Ako pogledamo u nazad, a pri tome mislim na prediod od 65 do 500 godina, vidimo da je bilo puna interesa stranih sila: Engleske, Nemačke, Francuske, Rusije, Turske, SAD-a... U početku im je smetala Srbija, Crna Gora, Bosna, a na kraju i Jugoslavija. Svi su se okomili na raspad te velike sile u svetu: moramo napomenuti da je SFRJ bila 8. vojana sila, svi vojnici iz naroda nebitno koje veroispovesti, jezik. Pored toga, bili smo osnivači Nesvrstanih, a strane se sile su se smejale da tu nema para i da smo smešni, a mi smo napravili najjaču ekonomsku silu od koje smo svi živeli mnogo lepo. I tako, dolazimo do smrti TITA i početka zagovaranja da se sve podeli da će svima biti bolje ako se jugoslavija raspadne...

I tako, dođosmo do 2015. godine. Ako krenemo od Slovenije do Makedonije, vidjećemo da sve ove male državice grcaju u dugovima, para se nema. Od 22 miliona u SFRJ dođosmo na nepunih 20 miliona, od toga lepo živi jedan milion na račun onih 20 miliona. Iz svih bivšij jugoslovenskih republika ljudi se iseljavaju jer života nema. Na ovu temu bi bilo dobro pogledati dokumentarni film TEŽINA LANACA, koji je jako dobar.

Predlažem svima da gledamo u bolju budućnost. Ako ništa, onda zbog svoje dece...

rat_teslic - 93343 - 18.07.2015 : Nenad Suvajac Cecava - best (1)

Zmajevac 1994. godine


Bio sam u završnim bitkama na Zmajevcu, Stajama i Trešnjevom panju.
borci - 92282 - 31.01.2015 : Nenad Herin Pale - best (0)

Težak položaj boraca


Poštovanom Dr M. Petroviću,

Pozdrav, i hvala na iskazanoj realnosti i hrabroj riječi razotkrivanja činjeničnog dešavanja na Trebinjskoj pijaci, sudbonosnog januara 1993. godine.

Odmah da napomenem, nisam poznavao pok. S. Aleksića, i sa te strane ne želim ugroziti uspomenu na poginulog mladića u nesretnom spletu ratnih okolnosti, niti rastužiti njegovu rodbinu i prijatelje, ili dovesti u pitanje veličinu ničije žrtve, jer je svaki gubitak života sasvim po sebi tragičan, ali osjećam nekako po navođenju činjenica, da je Dr Petrović u pravu. Dodatno uvjerenje mi daje i vlastito ratno iskustvo, budući da sam i ja lično bio pripadnik Hercegovačkog korpusa VRS (11 LPB), te poznajući djelimično ratne okolnosti "civilnog života" na slobodnoj teritoriji, mogu sa sigurnošću tvrditi da je tako opisana pijačna situacija svojevrstan kliše koji se na sličan način ponavljao pred našim očima, u većini naših gradova u to vrijeme. Neću ovdje navoditi vlastito razočarenje kada bi, i ne htijući, bio svjedok takvih nemilih scena... A bilo ih je mnogo.

Ono što trajno ostaje za javnu kritiku iz te ratne nesreće, i što mi je naročito vrijeđalo osjećaj ljudskog dostojanstva, i tada kao i sada, jeste nezaintersovano ponašanje vojnih i civilnih organa javnog reda, koje svekoliki incidenti praktično nisu ni doticali, iako su ovi bili najpozvaniji da to prekrate.

Svi naši vojnici, bez izetaka, su ogorčeno komentarisali tako neodgovorno ponašanje pojedinaca i drskost dezertera, pa je tvrdim vam najozbiljnije, bilo trenutaka "na ivici oštrice", kada smo razmišljali da kao naoružani pojedinci lično intervenišemo u neželjenom pravcu. Sreća je što je razum većinom preovlađivao, ali eto dešavalo se izmicanje kontroli...

Znam dosta dezertera koji su se u ratu enormno obogatili, i što je naša velika nesreća, danas su zaslužni građani, priznati borci, imaju dobar upliv i sve prinadležnosti kod boračke organizacije, i ćešće nama "prašinarima" što grcamo u dugovima i bijedi, naglašavaju, da ne zaboravimo valjda, njihove zasluge i podvige u operacijama o kojima su slušali od žena "ispod suknje", ili nas samih kada neoprezno komentarišemo prošla vremena.

Ko je tome kriv? Mi, bivša vojska svakako nismo. Nama je ionako dosta belaja. Mi muku svoju mučimo da satavimo kraj s krajem, da zaposlimo dijete, da platimo dažbine... Svi vapaji razuma do sada su ostajali bez odjeka kod vlastodržaca. Zvaničnim organima dobro ide, oni nemaju razloga da se ljute. O tome što tamo neko pati, oni ne razbijaju glavu. O tome što su svom narodu navukli ludačku košulju na pleća i teret nacionalne sramote, oni ne razmišljaju. To što je više od polovine radno sposobnog stanovništva bez posla, za njih nije problem. To što su uništili nacionalnu privredu, takođe ih se ne tiče: veliki brat će davati napojnice do sudnjega dana.

A šte će biti sudnjega dana? E, oni tu imaju rješenje: kupili su novu opremu za policiju, uniforme blješte, oružje najmodernije. Neka samo narod mrdne, ako smije! Ha ha ha, i to je, Boga mi, bolje od onoga junoše od Kralja koji je govorio: "Ko j... narod"!

Ilustrativno, na kraju, mislim da je zgodan jedan komentar sa "You tube"- a: "Ako budem u prilici da ponovo obujem čizme, prvo ću prošetati svojom avlijom"!

N. Herin
treskavica - 91613 - 16.11.2014 : Nenad Pale - best (1)

O poginulom borcu na Treskavici


Poštovana gospodo forumaši,
Poštovana gospođo Slađana iz Beograda,

U oči mi pade kraći osvrt, sjećanje gosp. Đorđa iz Bijeljine na poginulog na Treskavici, borca Mira Kostića - Koleta, a zatim ubrzo i pojašnjenje na relaciji Beograd - Bijeljina, da se radi o bratu gosp. Slađane, koji se zanavijek pridruži plejadi velikana poteklih iz malog srpskog roda, što nesebično život ugradiše u ideale časti, slobode i napretka istog tog nam jednoroda. Srce mi se otvori na ratna sjećanja, budući da sam i sam u tom vremenu bio učesnik "Treskavičke završnice", samo u drugoj jedinici, i posebno se radujem saznanju da se svačije djelo (isto kao i nedjela) konačno spoznaju. Imam utisak da se o sudbini dotičnog borcau do sada nije mnogo znalo, pa me raznježi saznanje da Miretova žrtva nije pala u zaborav.

Ono, međutim, što me zaskoči u riječi gosp. Slađane, i što mi nabaci sjenku tuge na dušu, valjda dotaknut i vlastitom porodičnom sudbinom, je dio rečenice u kojoj kaže: "Moj otac je teško podneo njegovu smrt (Mire će odbijati da dođe kod nas u Beograd, bežao je od kuće da bi bio na položaju) i u toj tuzi nije se ni raspitivao ni kako ni gde je tačno poginuo."

Zar je trebalo da prođe dvadesetak godina da bi stric saznao za sudbinu svog bratića, kojemu je i staratelj?!

U svakom slučaju, pozdrav gospođi Slađani sa probuđenim sestrinskim srcem. Drago mi je da njeguje uspomenu na junačkog brata, i da nam istorijska sudbina ipak nije tako siva kako se na mahove čini !

S poštovanjem,
N. Herin, Pale
trazim - 91139 - 20.08.2014 : Nenad Zeljkovic Pale - best (0)

Želim da stupim u kontakt sa sestrom: Aleksandra Željković


Znam da se zove Aleksandra i da živi kod Šabca jer se tu udala. Otac nam je isti, zove se Ljubomir i živi u mjestu Romanovci kod Gradiške. Pošto se moja mama rastala sa ljubomirom pa se on oženio sa drugom i ima kćerku aleksandru sa kojom sam izgubio svaki kontakt već nekih 7 godina, molim vas ako ikako možem da stupim u kontakt preko ove verzije. Unaprijed zahvalan.
poginuli - 90524 - 18.06.2014 : Nenad Mijanovic Sarajevo - best (1)

Savan (Vid) Lukić


Sjajan momak i borac! Sjećam se dana kada je poginuo..
jezik - 90482 - 12.06.2014 : Nenad Pale - best (1)

O jeziku


Poštovani gospodine Tomiću, cijenjeni saradnici,

Apsolutno podržavam Vaš portal, koji njeguje nacionalno istorijske vrijednosti, ne samo s područja Sarajevsko-romanijske regije, već i šire. Obilje je tema, zanimljivih, poučnih i što je naročito važno, realno utemeljenih. Poseban kvalitet čini dopuštenje ravnopravnog pristupa aktuelnim temama, čak i među neistomišljenicima, što može biti od opšte koristi ovom napaćenom narodu, kada mine " istorijska distanca", što bi rekao V. Dedijer.

Lično mi imponuje raznovrsnost priloga i komentara iz oblasti jezika, kulture i istorije, rekao bih, naših dežurnih tema, pa bih želio dati mali doprinos očuvanju nacionalnog zdravog razuma, koliko umijem.

Jezička pravila su, ponajprije poslastica, koja redovito i u svim sredinama nalaze debatičare, i najčešći ishod je neprihvatanje tuđeg mišljenja, što je više pitanje inata, nego li poznavanja jezika i pravopisa. S tim u vezi, podržavam ovdje većinu iznešenih, zdravih komentara, da je jezik istorijska kategorija, živa odrednica, biće nastalo iz nužne potrebe komunikacije svojstvene samo ljudima, i u krajnjemu, on je rezultat čovjekovog duha, njegovog poimanja svijeta i težnje da svoja unutrašnja, i vanjska preživljavanja podijeli sa okolinom.

Jedno od češćih pitanja i ovdje je, vidim, pravilo promjene izgovora određenih imenica po padežima; konkretan primjer: razlika između dekliniranja muških i ženskih imena u svakodnevnom govoru. Odmah da napomenem da ne želim namjerno protivriječiti ustaljenim načinima govora koji su svojstveni određenim geografskim područjima u našoj zemlji, ali hoću istaći gramatičko pravilo, recimo, da: imenice (uglavnom ženskog roda) koje u nominativu jednine završavaju samoglasnikom "a", u genitivu jednine završavaju samoglasnikom "e", i imenice koje u nominativu završavaju suglasnikom ili nekim drugim samoglasnikom (uglavnom imenice muškog roda), u genitivu završavaju amoglasnikom "e". Primjer, ženska imena: Marija, u genitivu jednine je (koga ili čega)

Marije; Ana (nomin. ) .. . Ane (genit. ); Teodora .. .. Teodore i sl. Čak i muška imena koja završavaju samoglasnikom "a", u genitivu se takođe izgovaraju na samoglasnik "e". Primjer, muška imena: Andrija, Tadija, Mustafa, Fejzija, u genitivu su (koga ili čega) Andrije, Tadije, Mustafe, Fejzije...

Specifičan slučaj odstupanja od pravila nastaje u nekim našim sredinama poput one u sarajevskom zaleđu, ili u Krajini, gdje recimo, Risto (muško ime) u genitivu izgovaraju Riste (a ne Rista), ili npr. Nešo .. . Neše (a ne Neša), što može biti uzrokom zabune u primarnom razlučivanju pojmova, ali je to odomaćeno i opšteprihvaćeno i u sredstvima javne komunikacije, iako nije gramatički ispravno. I profesor Milorad Telebak, što slovi kao na¿ vrhunski lingvista, se upravo tako izjasnio: "Nije pravilno, ali je op¿teprihvaćeno"!

Iz ovoga slijedi ono najznačajnije:

Jezik ne treba da diktiraju političari, niti vladine ili nevladine organizacije, kao što smo, na nevolju, u neposrednoj prošlosti imali, i tako jezički znatno sputali nekoliko mlađih generacija, nego je on, kao takav, samo predmet uobličavanja kojim isključivo treba da se bave jezički stučnjaci, dajući mu na taj način jednostavnost, formu, fleksibilnost i specifičnu nacionalnu iznijansiranost. Praktično, lingvisti su ovdje u funkciji estete koji osluškuje glas naroda. Mi dokazanih stručnjaka, koji se, Bogu hvala, drže tradicije, imamo i među mlađim školovanim kadrom, dajmo im podršku njegovanjem čistote govora, i usporimo bar malo primjenu stranih pojmova, ako već ne možemo odoljeti svekolikom pritisku "lingvicida", kako reče prof. Telebak.

S uvažavanjem Vam veliki pozdrav!
N. Herin
plemena - 90151 - 12.05.2014 : Nenad Stojadinovic Beograd - best (0)

Poreklo Stojadinovića


Za svoje Stojadinoviće znam da su se u selo mog deda Ilije doselili u drugoj polovini 19. veka. Tada su tri brata: Dragomir, Dobrosav i Dimitrije, koji su sinovi Jovana Stojadinovića, trgovca solju iz Beograda.

Jovana je knez Miloš ubio zbog žene, što je neretko činio. Ova trojica su bila raseljena u Smederevsku Palanku, odakle su došli u selo Oreovicu kod Požarevca. Dobar deo Stojadinovića se polovinom 20. veka nastanio u Beogradu, ne znajući za svoje poreklo, a što je otkrio moj stric iz crkvenih knjiga Branićevske eparhije.

Međutim, nije mi poznato odakle se Jovan Stojadinović doselio u Beograd i kada. Ukoliko ima Stojadinovića čija bi se porodična istorija slagala sa gore pomenutim podacima, molio bih da se jave.

Inače, saznao sam da se najvise Stojadinovica nalazi na jugu Srbije i u Raskoj oblasti, tj. na granici Srbije i Crne Gore, te da tamo postoji i zaseok koji je naseljen ovom familijom.
boro_radic - 89833 - 20.04.2014 : Nenad Skipina Pale - best (1)

Slika Bore Radića


Da li imate nekih slika od Bore Radića i njegove supruge Zorice? Pozdrav i hvala!
prepiska - 89491 - 28.03.2014 : Nenad Grujic Sokoplac - best (1)

Prijava


sada samo da se prijavim.
saljivi_dogadjaji - 86971 - 12.10.2013 : Nenad NS - best (3)

Univerzalni vojnik


Na izložbi "Vojnik 21. veka" izloženi su, između ostalih, ruski i američki "prototip" vojnika budućnosti.

Ruski vojnik je u neprobojnoj uniformi od kevlara, sa kompjuterizovanim vizorom, laserskom puškom i sa još dosta detalja. Američki general daje komplimente svom ruskom kolegi. Odlaze na USA stand, a tamo vojnik uhranjen steroidima, novi neprobojni šlem, model Ray-Ban naočara za gledanje u mraku, sav u neprobojnim prslucima, najsavremenije naoružan, a na leđima Sony televizor...

Gleda to ruski general pa kaže:

  • Bogami, impozantno izgleda, stvarno moćno... Samo, zanima me čemu služi onaj televizor na lećima?

  • Vidite, ni nama nije baš najjasnije, ali naši stručnjaci su vršili opsežna istraživanja različitih vojnih formacija širom sveta i primetili su da srpski vojnici u ratu u Bosni, koji su važili za jedne od najefikasnijih u svetu, nose televizore na leđima, pa smo i mi stavili taj detalj na našeg vojnika.
  • plemena - 86915 - 08.10.2013 : Nenad Jankovic Kragujevac - best (0)

    Porodično stablo Jankovića iz Turučice kod Orlana


    Ja Nenad Janković od oca Radivoja i majke Ljubice, Radivojev otac Čedomir, braća Čedomirova Rade i Radovan od oca Ivana...
    groblje_bratunac - 86299 - 08.08.2013 : Nenad NS - best (1)

    Poginuli pripadnici VRS stariji od 64 godine


    Željko,

    jedno dobronamerno pitanje: Žašto se ljudi od 70 i 64 godine svrstavaju u poginule borce? U spisku od 08. 08 su dvojica stradalih 1923. odnosno 1929. godište i u godini stradanja su ušli u 70. odnosno 64. godinu života. Po međunarodnom zakonu i običaju ratovanja su to po svim kriterijumima stari i nemoćni civili i 15-tak godina ranije su ušli u dob da ne mogu biti čak ni trećepozivci. Možda je greška u boračkoj, možda su porodice insistirale da se unesu u spisak poginulih boraca da bi mogli da ostvare prava koja im pripadaju... Kažem možda! U svakom slučaju, vjerujem da su to časne starine koje su stale u odbranu naroda ali je vreme takvo kakvo je, da bi druga strana od njih napravila to što pravi od svih njihovih stradalih a mi idemo glavom kroz zid.

    Nikoletina Bursać je bio borac a djed Vukan i poljar Lijan su bili stari i nemoćni civili koji su išli uz vojsku.

    RE: Poginuli pripadnici VRS stariji od 64 godine


    Nenade,

    mislim da sam odgovor na ovo pitanje već jednom dao, ali evo da ga opet ponovim:

    Kao prvo, siguran sam da misliš na borce iz Srebreničko-bratunačkog kraja. Srebreničko ratište je bilo karakteristično po tome što je u toku čitavog rata 3 do 5000 srpskih boraca stajalo naspram 15.000 muslimanskih krvnika, koji bi prilikom osvajanja nekog sela ubijali sve živo, čak i kučiće i mačiće...

    Drugim riječima, muslimani su na tom području imali tri puta više boraca nego Srbi.

    Druga karakteristika tog područja jeste da su srpske porodice imale dosta djece: sasvim je uobičajno da jedan starkelja ima tri sina, i sedam do osam unuka.

    Treća karakteristika tih ljudi od 64 i više godina jeste da su dosta vitalni, zdravi i snažni jer se čitav život bave poljoprivredom i teškim fizičkim poslovima...

    E, sada da te pitam: Da ti imaš tri sina i devet unuka i da ih pošalješ na neku kotu, skupa sa još 50 srpskih boraca, a da znaš da na njih svakoga trenutka može udariti Naser Orić sa 2000 mudžahedina, šta bi ti uradio:

  • Ostao kući i držao svoju babu za suknju
  • Uzeo neku tandžaru i krenuo sa svojom "djecom".

    U rovu je svaka puška važna, čak i ona koja ne ubija. Uostalom, znaš i sam da neko treba da ukazuje prvu pomoć i izvlači ranjenike, donosi municiju i opslužuje oruđa...

    U ratu sam imao čast da jedno vrijeme boravim na Žepi, tačnije Skelanima, tj. Karačića brdu i Majorovom grobu. Upoznao sam nekoliko takvih starina i sve što mogu da kažem za njih jeste da su bili izuzetno požrtvovani i dobri borci, pa zbog toga ja lično nemam nikakvih primjedbi na to što su upisani u spisak BORS-a Bratunac. Naprotiv, mišljenja sam da ih treba odlikovati jer znam nekoliko takvih koji prilikom pada neke linije upravo zbog starosti nisu uspjeli da se izvuku, pa su muški i hrabro poginuli u rovu. Kako onda, i zašto, da takvog čovjeka izbaciš iz spiska poginulih boraca VRS?

    Siguran sam da i sam znaš da mlađe osobe, a pogotovu sportisti, imaju daleko veće šanse da prežive rat.

    Neka je vječna slava svim palim srpskim borcima, a posebno onima koji su u dubokim godinama, ponekad i narušenog zdravlja, uzeli oružje u ruke i stali rame uz rame sa svojim sinovima i unucima da brane Republiku Srpsku. Ovdje posebno izdvajam poginule starce iz Bratunačke brigade i Bataljona "Skelani" jer ne vjerujem da je bilo mnogo sličnih slučajeva u drugim područjima BiH, bar kada je riječ o Otadžbinsko-odbrambenom ratu.
  • ozren - 86297 - 08.08.2013 : Nenad NS - best (1)

    RE : Vozuća nije morala pasti


    Nažalost, Vozuća je 1995. godine izgubila stratešku važnost koju je imala 93/94 , tj. tada je bila klin u turskim teritorijama koji je bio i 25 kilometara udaljen od prednjih položaja SRK.

    U oba slučaja je Vozuća je trebala da posluži kao adut za okončanje rata ali je u prvoj varjanti trebalo fizički odseći Tuzlu od Sarajeva a u drugoj, goroj po nas, je trebalo dovesti teritorije na omer 50-50% i to ozvaničiti u Dejtonu.

    Politika je kurva, i da je neko rekao ljudima koji su branili Ozren da moraju da napuste rodnu grudu, visio bi na banderi u centru Banjaluke.

    Političari su jako profitirali puštanjem tih ljudi niz vodu jer su svetu pokazani mudžahedinski zločinima i da se u BiH bore islamisti iz Azije i Afrike, mada su to oni već i ranije znali.

    U oba slučaja se svodi na "koga boli briga za te ljude što su branili Ozren nekoliko godina". Jeste tada 16. mtbr povučena ka zoni 2. KK ali nije 16-ta ceo 1KK nego je 1KK imao ljudstva skoro koliko i svi ostali korpusi zajedno ali...

    Svaka čast hrabrim braniocima Ozrena na hrabrosti i upornosti i na kraju, oni su skupo prodali svoju kožu i na svakog srpskog stradalog junaka sa Ozrena dolazi dva mrtva muslimana, bilo da se radi o stranim ili domaćim...
    rodoslov - 85905 - 14.07.2013 : Nenad Zivkovic Stubica lazarevac - best (0)

    Poreklo familije Živković


    Poštovani,

    interesuje me poreklo familije Živković. Ono što znam jeste da smo u Šumadiju doseljeni iz Srema pre Karađorđevog ustanka. Krsna slava nam je Sv. Stefan.

    Unapred zahvalan!
    ozren - 85623 - 26.06.2013 : Nenad Kupresak Ozren - best (0)

    Nenad Kuprešak


    Moj otac, Nenad Kuprešak, je ratovo na Ozrenu. Inače je iz Teslića. Pogino je 11. 9. 1995. godine. Interesuje me da li ga je neko poznavao. Bilo bi mi baš drago da neko napiše nešto o njemu.
    kosovo - 84717 - 01.05.2013 : Nenad Grujic Beograd - best (1)

    Beogradske dahije


    Nikolić, Vučić i Dačić su definitivno prolupali i krenuli u otvorenu izdaju protiv srpskog naroda. Glasove naroda su dobili na priči da nikad nece izdati Kosmet, a sada preko svojih medija danima uveravaju narod da je Kosmet odavno izgubljen, da se moramo otarasiti Kosmeta ako hoćemo da živimo bolje. Njih trojica i njihova deca će sigurno živeti bolje, pošto su za svoje izdajničko delovanje verovatno nagrađeni pozamašnom sumom konvertibilnih novčanica.

    Boli njih uvo i za KOSMET, a izgleda i za Republiku Srpsku. Onaj tupavi Nikolić je počeo da priča za Srbe iz BIH da su Bosanci, a nisu bili Bosanci kada je na Romaniji 1992. ili 1993. proglašen za četnickog vojvodu. Kada je čovek nečim ucenjen ili debelo potplaćen, onda može da priča takve gluposti.

    I vojni analitičar Drecun sada peva potpuno drugu pesmu od one iz 1999. godine kad je izveštavao o zločinima NATO armade i šiptarskih terorista na KOSMETU. Ušao je u skupštinu, počeo da prima pristojnu platu i prodao veru za večeru, pa i on priča o realnosti situacije na terenu, da Srbi sa KOSMETA treba da se uklope u šiptarske institucije.

    Sve dok takve moralne gnjide i vucibatine, pod znacima navoda, predstavljaju srpski narod, njemu neće biti spasa. Guraju nas u Evropsku uniju, a ovi koji su već tamo kažu da nećemo biti primljeni. A i ako Srbija uđe u EU, korist će od toga imati samo tzv. političari, jer su svi oni za mene gnjide, a zemlju će kreditno zadužiti do iznemoglosti, a običan narod ce morati da vraca te kredite, pa će situacija biti još gora nego što je za običan narod u Grčkoj, Španiji, Italiji, Kipru, pa čak i Sloveniji.

    Dakle, ove moralne gnjide su spremne da prodaju srpsku teritoriju za nekakav DATUM, a ako se, a mnogi predvidjaju EU raspadne, a priča se da će Nemci za 5 godina da napuste evro i pređu na nemačku marku kao sredstvo plaćanja, onda ce ispasti da je KOSMET prodat-predat dobrovoljno od strane ovih moralnih gnjida za jedno veliko ništa.

    Pozdrav braći iz Republike Srpske.
    dobrovoljci_ru - 83798 - 19.03.2013 : Nenad NS - best (0)

    Braća Rusi u SRK VRS


    Na jednom sajtu sam našao neke fotografije ruskih dobrovoljaca. U objašnjenju uz poslednju sliku piše da je da je jedan od ruskih dobrovoljaca sa fotografije živ pao u ruke muslimanima, da su ga mučili i na kraju zaklali.

    Čini mi se da je i na ovom sajtu neko spominjao sličnu priču vezanu za sudbinu jednog zarobljenog Rusa pa ako neko slučajno zna o kome se tačno radi bilo bi lepo da napiše da barem negde ostane zabeležena uspomena na heroja koji je dao život za Republiku Srpsku.

    Slava mu!

    RE: Braća Rusi u SRK VRS



    Nenade,

    borac se zove Sergej Mirončuk a o tome možeš pročitati ako klikneš ovdje.
    ozren - 83785 - 19.03.2013 : Nenad NS - best (2)

    MTS na Ozrenu u završnoj godini rata


    Našao sam podatak koji u korenu seče muslimanski mit o tome da je VRS na raspolaganju imala neograničene količine MTS-a.

    " .. . Stanje municije u skladistu domicilne 4. ozrenske brigade (Vozućke) bilo je zabrinjavajuće. Dana 25. avgusta 1995. evidentirano je: 15 komada mina za MB 60mm , 40 komada mina za MB 82mm , 50 komada mina za MB 120mm , 10 komada metaka 76 mm za B-1, 27.000 komada metaka kalibra 7. 62mm za poluautomatske i automatske puške, 500 komada metaka kalibra 12.7mm."

    Izvor: knjiga N. Cvjetkovića - Bitka za Vozuću

    Zbog nedostatka pogonskog goriva, dotur municije, izvlačenje ranjenika snadbevanje hranom i vodom se vršilo isključivo konjskim zapregama a svi konjovoci su bili stariji od 65 godina.

    Znali su da neprijatelj grupiše snage oko obruča, da žele da spoje Tuzlu i Zenicu, da je pitanje sata kada će udariti i pored svega toga je u magacinu bilo taman toliko municije da svaki borac dobije malo više od dva okvira a granata nije bilo dovoljno ni za 15 min artiljerijske podrške.

    Komandant 4. ozrenske brigade, major Novoslav Nikolić je situaciju pred dane raspleta vidio ovako:

    "Sa osnovimi ciljem da "Srbe baci na koljena" krajem avgusta u rat se direktno uključila avijacija NATO-pakta bombardirajući srpski položaje, telekomunikacijska postrojenja, opremu za komandovanje, sistem protiv-vazdušne odbrane i logističku infrastrukturu. Očigledno da politička i materijalna pomoć NATO muslimanskoj strani nije bila dovoljna za ravnotežu, pa se admiral Leighton Smith, nakon tragičnog događaja na Sarajevskoj pijaci "Markale", odlučio za direktno vojno uplitanje. To je učinjeno iz više razloga: da se uništi komunikacijski sistem VRS, umanji njena borbena sposobnost, da se srpski državni grunt svede na 49 posto, te da se Izetbegovićevoj strani omoguće povoljniji uslovi za nastavak vođenja rata i bolja pregovaračka pozicija u budućim mirovnim pregovorima. U operaciji nazvanoj "Oslobađajuća snaga", koja je trajala od 30. avgusta do 13. septembra, učestvovalo je 400 borbenih aviona koji su na RS izručili deset hiljada tona eksplozivnog materijala. Za dve nedelje izvedeno je 3515 borbenih letova i gađano 150 vojnih i civilnih ciljeva. Šestog septembra srušen je telekomunikacijski čvor Kraljica, simbol prkosnog Ozrena, a radio-stanice su zaćutale, što je kod Vozućkih branilaca izazvalo osjećaj napuštenosti. Pored pričinjene velike materijalne štete, akcija NATO je usmrtila 157 i ranila 273 osoba. Sinhronizovano sa akcijom iz vazduha, snage za brza dejstva UN, artiljerijom najvećih kalibara žestoko dejstvuju po linijama razdvajanja ili po dubini srpskih teritorija.
    Dvanaestog septembra, u popodnevnim dejstvima NATO bombardera pružena je direktna podrška muslimanskoj pješadiji u operacijama na Ozrenu."
    ozren - 83758 - 18.03.2013 : Nenad NS - best (2)

    Broj stradalih u troipogodišnjoj opsadi Vozuće


    Iz knjige N. Cvjetkovića - Bitka za Vozuću 1992. -1995. godine

    Braneći vozućke bedeme tokom troipogodišnje opsade poginulo je 1008 boraca VRS i 62 civila. Ukupno 1070 osoba. Večna im slava! Gledano teritorijalno - 470 boraca i civila sa područja Vozuće, Svinjačnice, Lozne, Vijenca i Gostovića (4. ozrenska brigada, deo 2. ozrenske brigade i bataljon Gostović) i najmanje 600 pripadnika drugih jedinica 1 KK VRS, od čega najviše iz opština Prnjavor, Srbac, područja Podnovlja, Krnjinskih sela, Dobojske opštine 15 iz opštine Brod, i 4 sa područja opštine Teslić.

    Gledano po godinama, ljudski gubici na Srpskoj strani u bici za Vozucu su sledeći:

    -1992. godine poginulo 201, od čega 27 civila
    -1993. godine poginulo 55, od cega 8 civila
    -1994. godine poginulo oko 200, od čega 7 civila
    -1995. godine poginulo 614, od čega 20 civila.


    Ukupni gubici neprijatelja u troipogodišnjoj opsadi Vozuće nisu prikazani, ali ih nije teško proceniti. Iznose najmanje 1200 boraca.

    Ratna bolnica Zavidovići koja je radila u prizemlju hotela "Kristal", u periodu leto 1993 - oktobar 1995. godine, zbrinula je preko 3000 ranjenika, izvršila 800 operacija i sto amputacija. Na spomen obilježju šehidima, poginulim borcima i civilnim žrtvama rata u Zavidovićima, upisano je 1116 imena: od toga 518 boraca sa područja Zavidovića i 459 iz drugih krajeva BiH. Preostalih 138 su civilne žrtve rata.

    Slične podatke ima Istrazivačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva.

    Ako se od ukupno 518 poginulih sa Zavidovića iz tri brdske brigade (318. , 320. i 329. ) i 4. manevarskog bataljona, oduzmu poginuli na ratištu prema bližnoj (40 boraca) i oni koji su stradali u sukobu sa HVO (78 boraca), preostaje da je na Vozućkom ratistu poginulo 400 boraca.

    Pored Zavidovaćkih jedinica, u troipogodišnjoj bici za Vozuću učestvova su brigade ili manje jedinice iz 18 BiH opština. Najviše gubitaka imale su tri kakanjske brigade (309. , 311. i 329. ). U rejonu Krst, Lokve, Krvavac, Čauševac, Gradić i Stolic, tokom rata poginulo je ukupno 128 boraca. Prema zvaničnim podacima Boračke organizacije opštine Kakanj tokom rata 1992-1995. godine, 285 kakanjskih boraca je izgubilo život, što znači na Vozućkom ratištu je poginulo skoro polovina.

    Banovićke muslimanske jedinice, a pre svega 119. brigada, izgubile su 163 borca ​​( 6 se vodi nestali ). Iz ove brigade ranjeno je 880 boraca.

    Zenička 303. brigada imala je ukupno 76 poginulih i 120 ranjenih, za 8 meseci koliko je bila angazovana na Vozući. Iz ostalih zeničkih brigada (314, 330, 7. muslimanska, CSB, VP), uključujući i Žepče, poginula su 122 borca.

    Iz Tuzlanskog korpusa samo u završnoj operaciji poginula su 104 muslimanska borca. Prethodnih godina s područja opštine Živinice 25, a iz ostalih opština Tuzlanskog regiona 33 borca ​​(Zvornik 7, Kladanj 6, Kalesija 5, Teočak 3, Srebrenik 3, Sapna 2.. . Gubici, lukavačke 117. brigade koja je držala rejon Vijenca nisu poznati, ali svakako da zbog žestine tog ratišta nisu manji od 50 boraca.

    Prema nepotpunoj evidenciji, u dve letnje i završnoj operaciji "Farz" 150 stranih mudžahedina iz odreda "El mudžahid" teže je ili lakše ranjeno, dok je 99 poginulo. Trećina, ili preciznije 34 stradalih su iz država Jemena, Egipta, Tunisa i Turske. Imeđu ostalog i 6 inostranih starešina: Abu Abdullah iz Libije (veteran iz Afganistana ), Abu Muaz iz Kuvajta, Abu Umar iz Saudijske Arabije, Abu Muslim iz UAE, Abu Sabit iz Egipta (aktivni oficir Egipatske armije), i Bilahi Muatez. Deo preživjelih mudžahedina je napustio BiH i uključio se u međunarodnu terorističku mrežu.

    Troipogodisnja opsada napadača je koštala najmanje 1200 zivota i 495 ratnih vojnih invalida. Najviše poginulih je na koti 715 na Podsjelovu, gdje je poginulo 110 boraca.
    rat_nevesinje - 83739 - 17.03.2013 : Nenad NS - best (1)

    Intervju muslimanskog generala Ramiza Derkovića


    Intervju po započinjanju jedne od najvećih katastrofa tekbir multietničke armije

    "Gospodine generale, razgovaramo neposedno nakon velikih uspjeha snaga 4. korpusa koje su na konjičkom i bjelimićko-glavatičevskom bojištu oslobodile više od stotinu kvadratnih kilometara teritorije. Trenutno je intezitet borbi nešto splasnuo, ali, po svemu sudeći, borbe će u narednom periodu postati još žešće. Ako je ova konstatacija tačna, recite nam kako prognozirate ishod narednih borbi?

    DREKOVIĆ: U pravu ste, trenutno je intezitet borbi na čitavoj liniji fronta nešto opao, ali to ne znači da će se taj trend nastaviti. Mi nismo stali i ne mislimo stajati, jer naša opredjeljenja su jasna i nedvosmislena - osloboditi čitavu teritoriju BiH koja je privremeno zauzeta. Što se tiče vašeg pitanja, reći ću i ovo; u slučaju da otklonimo neke male slabosti koje su uočene tokom ovih posljednjih borbi, uopće ne sumnjam u našu pobjedu. U to me uvjeravaju i ove posljednje blistave pobjede kojima smo pokazali srpskocrnogorskoni agresoru da se nije smio igrati sa 4. korpusom Armije BiH.

    Pokazali smo i njihovim umobolnim političarima da nemaju nikakvih šansi da svoju tzv. srpsku republiku izgrade na ovim prostorima, koja je trebala imati granice na Neretvi. Granice će biti na Drini, uvjeren sam, ali granice Republike Bosne i Hercegovine, s tim da neće biti te njihove fantomske tvorevine. Njihova ofanziva, koja je počela 10. septembra, a imala je cilj presijecanje komunikacije Sarajevo - Mostar, čime bi ispunili dvostruki cilj, stavili Sarajevo u potpuno okruženje, a to bi uticalo i na odnose između Bošnjaka i Hrvata, četnički je posljednji pokušaj da počnu uobličavati "veliku Srbiju". Kao što već znate to im nije uspjelo.

    Tu njihovu namjeru smo osujetili, jer smo za tu namjeru saznali od naših obavještajnih organa. Nakon amortiziranja njihovih udara, prešli smo u kontraofanzivu. U prvom momentu smo koristili samo specijalne jedinice i izviđačko-diverzantske čete, a poslije smo uključili i ostale snage 4. korpusa. Ubacili smo neke jedinice duboko u njihovu pozadinu, poremetili agresorski sistem rukovođenja i komandovanja, snabdijevanje, sve to donijelo je dobar rezultat. Potpuno smo ih paralizirali, a u njihovim redovima nastupila je prava pometnja. Tada smo krenuli sa fronta i kao što se zna, oslobodili smo više od 100 kvadratnih kilometara teritorija. Bitno je istaći da smo skoro u potpunosti oslobodili općinu Konjic.

    Još nije slobodan širi rejon Boračkog jezera, selo Borci te komunikacija Borci - Glavatičevo, ali to će uskoro biti odrađeno, i mi ćemo produžiti dalje. Zauzeli smo više dominantnih kota, a najznačajnija je zloglasno četničko uporište na prijevoju Ljubina, i ništa manje nisu važne kote: Gluhi do, Rapti, Rakova laz, Begov do, Kalemuša, Runjavi kuk, Majdan i Zamač, te sela smještena uz rijeku Bijelu: Tešići, Livade, Jakovljevići, Janjina, Sućešnica, Vulići, Vidočkovići. Gotovo identičan rezultat postigli smo i u širem rejonu Glavatičeva, gdje smo, također, oslobodili više dominantnih kota, od kojih izdvajamo: Orlov kuk, Ćetkov kuk, Lastavu, Janjinu, Vranješine i Zaspilicu te selo Ladanicu.

    Potrebno je istaći činjenicu da smo zarobili ogromne količine materijalno-tehničkih sredstava tako da nama ne treba skidati embargo, jer oružja ima dovoljno kod četnika, a nanijeli smo im takve gubitke u živoj sili da se od tih gubitaka, zasigurno, neće zadugo oporaviti. Ovo vam govorim da shvatite da smo sada stekli sve uvjete za pregrupiranje i dalji manevar naših snaga, i po frontu i po dubini, radi daljih borbenih djelovanja. Moram istaći i činjenicu da kod četnika vlada opće rasulo koje je izazvano, prije svega, silinom našeg udara. Nakon toga, mnogi visoki četnićki oficiri u istoćnoj Hercegovini smijenjeni su, a taj trend se i dalje nastavlja.

  • Ako ovako nastavite, gospodine generale, uskoro ni Nevesinje neće biti daleko?

    DREKOVIC: Nevesinje ni sada nije daleko. Znaju to najbolje četnički oficir koji su svjesni da je sada i ovaj grad meta naše artiljerije. Od sada ćemo i mi odgovarati na svaki njihov pokušaj da granatiraju naše gradove. U tom slučaju ni Nevesinje neće biti izuzetak. Za vrijeme borbenih djelovanja o kojima sam maloprije govorio, oni su granatirali Konjic, a naši artiljerci su uzvratili po Kalinoviku. Prema tome, ovaj put Kalinovik, a sutra Nevesinje, ali isključivo vojni ciljevi, za razliku od njih kojima ništa nije sveto. Mi raspolažemo informacijama koje govore o razmještaju vojnih ciljeva i u slučaju da se granatiranje naših gradova nastavi, brzo će se uvjeriti u sposobnost naših artiljeraca, a neće proći puno vremena kada će ovaj grad u biti i na dometu lakših oruđa.

  • Nakon pada četničkog uporišta Ljubina, 56. domobranska pukovnija HVO-a Konjic napustila je linije odbrane prema neprijatelju na Turiji, koje su preuzeli pripadnici 4. korpusa Armije RBiH. Bojovnici HVO-a su predali sva oruđa 4. korpusu, a zatim su napustili Konjic. Zašto, kada je u planu stvaranje zajedničke vojske?

    DREKOV1Ć: Da budem kratak i jasan, bojovnici HVO-a su sami zahtijevali da odu sa ovih prostora, koji se nalaze neposredno iznad Konjica. U toku operacije za oslobađanje Ljubine, koja je iznad hrvatskih sela: Zabrđa, Zaslivlja, Turije i Drecelja, pripadnici 4. korpusa uložili su maksimalan trud i uspjeli u tome. U toku same operacije nijedan stanovnik ovih sela nije povrijeđen. Isti tretman su imali i bojovnici HVO-a. Zašto su bojovnici napustili svoja sela, dok je većina civila ostala, ne znam, ali to je njihova stvar. Mogli su ostati i boriti se zajedno sa nama protiv četnika a za Federaciju, ali izgleda da na to nisu spremni , mada će doći i to vrijeme kada ćemo se zajednički boriti protiv neprijatelja. Neći ići to da oni leže, dok se mi borimo. I ovaj slučaj pokazuje da nisu stvoreni svi uvjeti da stvaramo zajedničku vojsku. Međutim, uvjeren sam da će se i to brzo prevladati.

  • U posljednje vrijeme neki političari iz reda opozicije, iznose tezu da bi se o ovim stvarima prije dogovorili vojnici, odnosno predstavnici Armije BiH i HVO-a, nego političari iz vladajućih stranaka?

    DREKOVIĆ: Ja tako ne bih rezonirao. Armija BiH je u funkciji legalnih organa vlasti RBiH. Prema tome ne mogu različito razmišljati i ponašati se starješine Armije. Oni su vojnici našega naroda i moraju poštovati njegovu volju i odluku organa vlasti. Mi samo realiziramo te odluke. Smatram da i druga strana samo provodi odluke svojih hrvatskih predstavnika, i ako bude politička volja mislim da će se ovaj projekat dovesti do kraja. Šest mjeseci je malo vremena da se provede implementacija političkog i vojnog sporazuma, ali je stanje iz dana u dan sve bolje, što ne znači da nismo oprezni jer ne smijemo sebi dozvoliti luksuz da budemo iznenađeni na bilo koji način.

  • Malo ste govorili o južnom dijelu zone odgovornosti 4. korpusa. Postoji li opasnost za demilitarizirani Mostar, jer znamo kako se agresor odnosi prema zaštićenim zonama?

    DREKOVIĆ: Ne postoji više direktna opasnost ni zajedno mjesto u zoni odgovornosti 4. korpusa . U slučaju da četnici nešto pokušaju na području Mostara, mi smo spremni da uzvratimo istom mjerom i spriječimo bilo kakvo iznenađenje. Mada nema nijednog našeg vojnika u gradu, koji je pod upravom Evropske unije, na linijama prema četnicima ima dovoljno pripadnika 4. korpusa, tako da opasnosti nema. Nije ovo vrijeme od prije godinu dana, sada su jedinice 4. korpusa osposobljene za sve vidove borbe, i, ako agresor ne bude poštovao principe demilitarizacije, imat će posla sa pripadnicima naših jedinica u južnom dijelu zone odgovornosti. Četnici Mostar mogu samo sanjati!

  • Prema čestitki, koju su Vam u povodu najnovijih pobjeda uputili pripadnici 5. korpusa, na čijem te se čelu svojevremeno nalazili, jasno se da uočiti da ste u razvoj te vojne formacije uložili dio sebe i dobar dio vojničkih znanja koje posjedujete?

    DREKOVIC: Znate da sam na čelo 4. korpusa došao prije 10 mjeseci. Za to vrijeme nije se moglo desiti čudo. Stvaranje 5. korpusa i uspjesi koje je postigao nisu samo plod moga rada, nego svih boraca i starješina. Želim, međutim, pojasniti i neke stvari o kojima se u javnosti malo zna. jedna od njih je i činjenica da je Cazin pao u Fikretove ruke u vrijeme dok sam ja bio komandant 5. korpusa. Oslobodili su ga borci i starješine ovog korpusa, a operaciju sam lično vodio. Na bojnom polju sa Fikretovim izdajničkim formacijama bio sam dana, a rat se vodio više od godinu dana.

    Meni je sada posebno drago što je Abdić konačno poražen. Ja sam dosta truda uložio uvjeravajući ga da neće moći formirati fantomsku Zapadnu Bosnu, ali se on nije na to obazirao. Mislio je da može prekrajati granice BiH, odnosno, odvojiti ovaj njen dio i predati ga agresoru, kao što vidite to se nije desilo iz jednog prostog razloga što su borci 5. korpusa, od prvog dana bili opredijeljeni za cjelovitu BiH. Moram istaći da su Krajišnici borci posebnog kova i do sada su puno dali za BiH. Sada je jasno daje Fikret Abdić, najveći izdajnik bošnjačkog naroda i siguran sam da će mu uskoro suditi organi vlasti.

  • Koliko su Vaša insistiranja na uvojničavanju, ustrojavanju, disciplini.. . od Vašeg dolaska na čelo 4. korpusa, koja su neupućenim u osnovne karakteristike vojnog sustava pomalo i smetala, došla do izražaja u ovoj uspješno vođenoj kontraofanzivi?

    DREKOVIĆ: Bez dobro ustrojene vojske, bez čvrste discipline i odgovornosti nema ni rezultata na bojnom polju. Nakon dolaska na čelo 4. korpusa nisam žalio ni truda, ni napora i rezultati nisu izostali, a na tom planu ćemo i dalje raditi. Samo da kažem, prilikom ovih posljednjih borbi, kada smo oslobodili dvadeset i pet objekata i pet sela, imali smo pet mrtvih boraca i osam ranjenih. Kada se uzme u obzir teritorija koju smo oslobodili i broj agresorskih oruđa, možemo reći da smo i te kako uspjeli, zahvaljujući dobroj organizaciji, disciplini i pripremljenosti svih boraca koji su učestvovali u borbenim djelovanjima.

  • Vremensku dimenziju rata moguće je pratiti i kroz pojavu tipično oslobodilačke vojske koja nosi alternativni sistem vrijednosti prihvatljiv za sve demokratski orijentirane strane. Vaše jedinice su oslobodile više od stotinu kvadratnih kilometara teritirija, a da nisu zabilježeni incidenti, pljačke, paljevine i slično. Koliko taj sistem vrijednosti i ponašanje pripadnika Armije, doprinosi njenim uspjesima?

    DREKOVIĆ: Već sam rekao da smo u ovim posljednjim borbama oslobodili pet sela i u njima nijedna srpska kuća nije zapaljena niti oštećena, a sav ratni plijen je uredno evidentiran i ravnomjerno raspoređen u jedinice. Paljevine, silovanja i ostala zlodjela koja čini agresor, nisu svojstvena našem narodu, a samim tim ni Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Armija, koja je u pravom smislu prava narodna vojska, mora imati tu humanu komponentu, koju ćemo i dalje njegovati. Već odavno je jasno sa srpsko-crnogorski agresor ne može dobiti rat jer je po svojoj strukturi prava fašistička vojska. Kolika je razlika između nas i njih najbolje se vidi iz činjenice, da smo mi u vrijeme najvećih progona iz Banje Luke i Bijeljine, pozvali srpsko stanovništvo iz oslobođenih sela, koje je napustilo svoja rodna ognjišta, da se vrate i nastave normalno živjeti i raditi, a Armija BiH će im osigurati ličnu i imovinsku sigurnost. Jedino se ne mogu vratiti oni koji su držali oružje u ruci i oni koji su mjesecima sijali smrt po Konjicu. Njima ćemo mi suditi na bojnom polju.

  • Pripadnici Vašeg korpusa uporedo ratuju i grade zemlju, kako to uspijevaju?

    DREKOVIĆ: Da, upravo tako. Dok jedni ratuju, drugi grade u čitavoj zoni odgovornosti, od Vranjevića pa sve do Bjelimića. Prevazišli smo stanje, kada smo svi morali biti u rovovima, jer je neprijatelj bio mnogo premoćniji. Danas smo došli do tog stepena da to istovremeno radimo, a takav način podržava i narod za koga se uostalom i borimo i za koga i radimo. Samo da vam spomenem jedan primjer. U jeku najvećih borbi na konjičkom ratištu posljednjih dana, pripadnici 609. brigade inženjerijskog bataljon 4. korpusa nisu prekidali radove na zaobilaznici Bijela, kod Jablanice i juče smo pustili saobraćaj tom trasom dugom dva kilometra pa je sada cestovno povezana mostarska regija sa ostalim dijelovima države. Kada smo počeli tu zaobilaznim, pripadnici španskog bataljona su nas uvjeravali da mi nemamo ni sredstava a ni znanja da završimo tako složen zadatak. Nismo ih poslušali, krenuli smo u realizaciju vlastitim snagama i juče smo taj posao okončali.

    Zaobilaznicu dugu dva kilometra a široku šest metara, pripadnici 609. inženjerijskog bataljona izgradili su u rekordno kratkom vremenu, za samo dva mjeseca. Pontonski most preko rijeke Bijele, koji su montirali pripadnici zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija, ubrzo će biti uklonjen a saobraćaj će ići novoizgradenom trasom. Ovako ćemo i dalje raditi, jer ne treba očekivati milost od bilo koga. Trebamo uzeti stvar u svoje ruke; graditi, i planirati, i borbeno djelovati i rezultat će doći. Ovakav način razmišljanja i djelovanja cijeni i međunarodna zajednica, a to će natjerati i agresora da nas uvažava. To on već radi jer je Armija BiH postala respektabilna vojna sila i više se niko sa njom ne može igrati, a to će itekako uticati na rješenje bosanskohercegovačke ratne drame.




    I na kraju "vratia se Šime i donio frisku ribu" pa su tela nekoliko stotina muslimana poređana na poljani kao sardine, mudžahedinska ofanziva JESEN 94 je jedna od najvećih katastrofa muslimanske armije u toku rata. U jednom danu je četvrti korpus praktično prestao da postoji i do kraja rata nisu ni mrko pogledali ka drugoj strani linije.. . Naravno da je intervju kompletna budalaština i propaganda za dizanje morala muslimanima. Naravno da nisu uzeli ni metar srpske teritorije i naravno da su kod Boračkog jezera na kraju ofanzive muslimani završili iza svojih rezervnih položaja na kojima su bili Anteljovi sokolovi a nekadašnja muslimanska prva linija je na kraju ofanzive bila rezervna linija VRS-a.

    Da neko, ko ne poznaje tekbir propagandu, pročita ovaj intervju pomislio bi da je general najveći vojskovođa u istoriji muslimana, da je u Sarajevu dočekan paradom, cvećem i da su mu se devojke na ulici bacale oko vrata, da je Alija pretopio zlatne rezerve da napravi ljiljane za generala... Kad ono, međutim.

    General je popio krivičnu prijavu, radikalni muslimani u Sarajevu su čak želeli da ga streljaju za primer i postao je vic kao i njegov korpus. Nekoliko stotina vojnika, 5 komandanata bataljona, 12 komandira odelenja i 20 komandira vodova su izazvali pometnju u dženetu jer je zbog velike navale Sehida Alahu ponestalo devica pa ih je uputio jedne na druge dok traje recesija devica!
  • rat_nevesinje - 83683 - 16.03.2013 : Nenad NS - best (4)

    Muslimanska katastrofa u agresiji na Istočnu Hercegovinu


    Ovo je video na kome se vide leševi 200 muslimanskih vojnika. Ovo je bio kraj ofanzive u jesen '94. godine, kada je 4. korpus izveo akciju na područje nevesinjske opštine.

    Nakon ove katastrofe 4. korpus je bio potpuno slomnjen, ali ne zbog toga što su izgubili nekoliko stotina boraca već zato što im je ovom prilikom nastradao kompletan komandni kadar:

  • 5 komandanata bataljona
  • 20 komandira vodova
  • 12 komanira odelenja

    Ovo je mapa akcije:



    Ovom prilikom je muslimanski izveštač Šefko Hodžić ovako opisao početak katastrofe:

    "Četvrtoj muslimanskoj lahkoj brigadi pod komandom Nezima Halilovića - Muderisa u operaciji "Jesen '94" dodijeljen je jedan od najvažnijih pravaca u zoni odgovornosti 41. motorizovane slavne brigade. Muderisove borbene grupe trebalo je da se, takođe u noći između 10. i 11. novembra 1994. godine ubace u neprijateljsku pozadinu u Podveležju i napadnu nekoliko srpskih utvrđenja: Poljica, Brašinu, Visoku glavu, Ratinu gomilu, te više objekata u Šipovcu, a neke da napadaju sa čela na jako uporište na Poljicima.

    Kako je komandant 41. slavne brigade Esad Humo tačno u ponoć 10. 11. 1994. poslao izvještaj da je 4. muslimanska ubacila snage u neprijateljsku pozadinu, to je bila jedna od posljednjih radosnih informacija koja je stigla na IKM 4. korpusa uoči početka operacije. Ali, odmah nakon otpočinjaja borbi u 6:20 sati ujutro 11. 11. 1994. na IKM u Blagaju je stigla prva depeša, i to od Muderisa. Drekovićevo naređenje U njoj je pisalo: "Snage koje su trebale biti ubačene u dubinu neprijateljske teritorije nisu uspjele sa ubacivanjem i iste se vraćaju, a one koje idu sa boka su na svom mjestu."

    General Dreković je pet minuta kasnije poslao Muderisu naređenje u kojem je pisalo:

    "Prema mojoj zapovijesti str. pov. broj 02-2496 bili ste dužni izvršiti zadatak. Ko vam je dozvolio da povučete jedinice? Ne izvršenjem zadatka doveli ste u bezizlazan položaj desnog susjeda. Odmah nastavite sa izvršenjem zadatka."

    Zašto u noći uoči dana "D" Muderis nije ušao u neprijateljsku pozadinu po užasnom nevremenu i kiši? A podsjetimo da je u onom izvještaju o spremnosti njegove jedinice za operaciju Jesen upravo pisalo kako je ubacivanje u neprijateljsku pozadinu "jedino moguće po magli i nevremenu".

    U korpusnoj analizi operacije "Jesen" od 21. 11. 1994. navedeno je kako 4. lahka muslimanska brigada, prema svim pokazateljima, nije pokušala ubacivanje jer je dobila onu informaciju sa PEB-a da je u neprijateljskoj pozadini otkrivena jedna naša grupa. Ekipa Štaba Vrhovne komande, sa Mustafom Polutkom na čelu, u svom izvještaju o neuspjehu operacije "Jesen" samo je u jednoj rečenici spomenula 4. lahku muslimansku brigadu i to u kontekstu otkrivanja Šemićeve grupe u Podveležju.

    "Komandant 4. lahke muslimanske brigade", piše u ovoj informaciji, "odlučuje da ne ubacuje svoju jedinicu u pozadinu agresora, a time ne izvršava dobijeni zadatak."

    Stručna grupa Štaba Vrhovne komande, kojom je rukovodio Šaćir Arnautović, a koja je nakon Polutkovog izvještaja i upućena u 4. korpus da utvrdi konkretnu odgovornost za neuspjeh operacije, u izvještaju od 17. 12. 1994. utvrdila je "najznačajniju pojedinačnu odgovornost" i kod Nezima Halilovića Muderisa. Jer, kako piše u izvještaju ove stručne grupe, Muderis" i pored upozorenja, ne izvršava naredbu komandanta 4. korpusa i ne uvodi jedinicu u borbu".

    General Ramiz Dreković je u svojoj knjizi u "U obruču" napisao kako je Komanda Korpusa, odnosno on kao komandant, "pokrenula krivične prijave protiv starješina koje nisu izvršile postavljene zadatke", te da iz njemu nepoznatih razloga "krivične prijave nikad nisu procesuirane". Na tom spisku, koji Dreković nije objavio u knjizi, pod rednim brojem šest, nalazi se ime Nezima Halilovića Muderisa. Postoji više varijanti zašto Muderis nije te noći ubacio svoju jedinicu u neprijateljsku pozadinu.

  • miodrag_lazic - 83676 - 16.03.2013 : Nenad NS - best (2)

    Film o Doktoru Laziću


    Ovde je ceo film o srpskom heroju Doktoru Laziću, a ono samo deo filma.

    ambih - 83615 - 14.03.2013 : Nenad NS - best (5)

    Bajka za uspavljivanje malih talibančića


    Čitajući ovo setih se da je Pravi jednom opisivao dejstvo Milkor MGL ili kako su Turci jednostavno govorili "nitroglicerinka". Eh, Pravi, ti mislio da je opasno samo ako granata padne u neposrednu blizinu jer su Turci "nitlogricerinkom" i tenkove uništavali pa u povratku skrenu kod Albuquerque levo da unište još dva mitraljeska gnezda.

    "Sa Ibrom sam bio neposredni svijedok. Tenk 84 je svako jutro od 9 sati ujutro pa tako povremeno cijelog dana je djelovo sa Grbavice prema Pofalićima. Redovno je izlazio na ulicu koja vodi direktno sa Grbavice do fabrike duvana u Pofalićima, a put ispod željeznickog mosta u Pofalićima je bio jedini put koliko toliko bezbijedan za prolaz do grada. Da bi zaštitili odnosno na neki način presjekli brisani prostor na tom dijelu puta prema Grbavici odbrana grada je postavila najveće kontajnere pune zemlje sa dva reda uvis. Taj tenk je redovno svako jutro gađao te kontajnere dok ne bi napravio neki prolaz kroz koji bi pratili kretanje tom ulicom i povremeno je tukli. Zato je jednog jutra dosao Ibro sa ruksakom i municijom u njemu a sa nitroglicerinkom u rukama. Kad je rekao šta treba da uradi ostao sam bez riječi. Ja sam po zadatku bio u zgradi "Feroelektra" jer je tu bio smješten dio namjenske proizvodnje odakle su mi naši ukrali T55 pun granata.

    Glavni ulaz prije rata je bio sa te ulice kojom je tukao tenk, dok je u ratu bio sa one strane od pruge. Odatle smo između zgrada prešli do Titove kod "Elektroprivredine" direkcije od bakra. Ja sam ostao sa lijeve strane ulice koja vodi prema Grbavici, a Ibro je prešao na desnu stranu. Tako smo sačekali dok se nisu heroji pojavili. Prvo je izašlo oklopno vozilo sa desetak četnika. Kada su izašli na ulicu kojom obično djeluju prvo su krenuli prema nama da bi ušli na rikverc u lijevi dio iste ulice. Zatim je izašao T84 i on je napravio isti manevar tako, ukoliko bi bili izloženi kakvoj direktnoj opasnosti da se mogu najbržim putem skloniti sa brisanog prostora. Svo to vrijeme Ibro je čekao spreman da opali a pregled je bio idealan, udaljenost optimalna i on je vjerovao da sa te udaljenosti može pogoditi. Kada se tenk zaustavio i počeo dizati cijev Ibro je opalio. To je bio pogodak iz snova, nešto što se graniči sa fantastikom. Kupola tenka je jednostavno spala sa njega.

    Par sekundi iza toga mogla ce cuti galama četnika i povici "Karadžiću da mu majku čime nas ----- tuku". Ovi što su bili iza tenka pokušali su da ga zaobiđu da bi se vratili na polazište, a Ibro je ispalio sljedeća dva metka i uspio prevrnuti pomenutog oklopnjaka.

    Mi smo istog trenutka skočili i počeli da se vraćamo istim putem kojim smo i došli. Više T84 nije pravila probleme a Ibro je poslje izvšenog zadatka otišao do željezničkog depoa u Rajlovcu gdje su četnici na plato vagonu napravili dva gnijezda za pat i tukli po obližnjem naselju. I dole je Ibro zabilježio uspjehe. Kasnije je nagrađen i zlatnim ljiljanom. "

    I tako je Ibro nitroglicerinkom uništio tenk, pa mu usput bilo da uništi jos dva mitraljeska gnezda. Ne znam da li je u ovoj bajci smešnija radnja ili što se Turci u pisanju redovno sapletu na "dž" i "đ".

    Braca Rajt i Braca Grim za Turke su p.... dim pa ako nekom zatreba bajka za laku noć uz ovu priču sami kapci padaju.

    dobra_knjiga - 83583 - 12.03.2013 : Nenad NS - best (2)

    Objavljivanje delova knjiga


    Možda nije u redu objavljivati delove knjige bez dozvole autora, pogotovu što su za pisanje knjige potrebne godine istraživanja i prikupljanja podataka i meseci pisanja i uređivanja. Na kraju i samo štampanje košta. Knjiga je skoro džabe, red vrednosti 3 kutije cigareta a ogromnu većinu knjiga o ratovima na Balkanu 90-tih pišu entuzijasti (naravno direktni učesnici) koji štampanje finansiraju ličnim sredstvima pa od prihoda od prodatih knjiga zavisi da li će tiraz sledeće knjige biti 500 ili 1000 primeraka. Vašarske pevačice drže predavanja o autorskim pravima i kako je piraterija krađa a mi nanosimo štetu borcima koji pišu knjige da bi ispričali svoju priču a ne da bi profitirali. I posle kukamo kad ne možemo da pronađemo neku od njihovih knjiga zbog malog tiraža.
    sarini_specijalci - 83205 - 02.03.2013 : Nenad NS - best (1)

    SBP


    Baš sam se obradovao kada sam pročitao Ivanov tekst o SBP, o tome da se njihovo ratovanje na Zapadu uzima kao primer za brzo uvezivanje i uspešno izvođenje kotranapada.

    Od srpskih ratnika, tu čast je imao i Vojvoda Putnik koji je druga fusnota i uzmima se kao primer za uspesan prelazak iz povlačenja u rasulu u silovit kontranapad u Kolubarskom boju, a takođe se spominje manevar Druge armije Stepe Stepanovića kao i to da je slomljena i poražena armija uspela da se organizuje u opštem rasulu, sa Kosmaja i Rudnika izvede kontraofanzivu, oslobodi Beograd i čak po drugi put pređe u Srem na teritoriju AU, zauzme Zemun i uništi i zarobi čitavu komoru 5. armije AU vojske. Opisano je i to kako su nam Francuzi poslali preko Soluna topovske granate pogrešnog kalibra i kako je Vojvoda Putnik organizovao da se već iseljena fabrika iz Kragujevca postavi iza fronta, da preprave granate i da ih direktno iz fabrike konjskim zapregama prenose do topovskih baterija.

    Prva fusnota i prvi primer je Kutuzov i slavna Borodinska bitka.

    Čim budem našao malo vremena prevrnuću internet i otići do biblioteke Matice Srpske da pronađem gde se tačno spominje SBP, jer biti u društvu Vojvode Putnika, Stepe Stepanovića i Kutuzova je velika čast.

    Čak i ako je možda neko u našem narodu preterao u želji da naglasi hrabrost i veštinu SBP-a pričom o proučavanju njihovih akcija na vojnim školama na Zapadu, opet je velika čast što je srpski narod imao tako hrabru i uspešnu jedinicu.
    prepiska - 83145 - 27.02.2013 : Nenad NS - best (2)

    Okupatori i oslobodioci


    Željko,

    zašto dozvoljavaš da mudžahedini pišu bljuvotine o tome kako su oni oslobodioci jer onda dođe da su Srbi okupatori?! Neka oni cvile Anđelini da su Srbi Drvara, Glamoča i Grahova okupatori, iako je Srba procentualno u tim mestima bilo više nego u Beogradu, a oni tobože oslobodioci! Srpska je oslobođena od mudžahedinske okupacije i državljani Republike Srpske su svoji na svom! Tekbir multietičnost neka prodaju Hrvatima u Zapadnoj Hercegovini, a gazdama neka objašnjavaju Vehabije i Elmedinove rekreativne aktivnosti.

    Stvarno vređaju inteligenciju ljudi sa tim pisanjem, pa ako baš ne mogu da izdrže neka idu na "Dnevni Avaz" online.

    Velka je to uvreda za ljude koji su se borili i dali svoje živote za oslobođenje Republike Srpske od muslimanske okupacije i odbrane od mudžahedinske agresije.
    rat_hadzici - 82937 - 23.02.2013 : Nenad Đukić Istocno Sarajevo - best (3)

    Hadžići 25. 05. 1992. godine - ispravka netačnih navoda


    U kombiju-furgonu je bilo nas 13 pripadnika VRS. Na licu mjesta je poginulo 9 ljudi, a nas 4 su izvukle muslimanske snage na čelu sa Čedom Domuzom i nekim kog su zvali Cicko. Mene lično su tukli jer sam im bio nepoznat. Mirko je poznao Čedu Domuza pa je Čedo poslao Miloševića da ode po ambulantna kola, jer kako muslimani rekoše nije im se isplatilo da nas nose do Silosa.

    Kasnije su po nas došla dva pripadnika VRS sa kampanjolom i jednog od njih ranjavaju sa jednog metra udaljenosti, samo zato što su naredili da dođe samo jedan čovjek!

    Molio bih te da ubuduće pišeš samo o onome što si lično doživio i da ne širiš tračevi i neistinu!
    bosna_danas - 82533 - 13.02.2013 : Nenad NS - best (1)

    Ratne kuhinje


    Čitam sve ove razloge zašto Srbi nikada neće biti Bosanci i kako je sve dogovoreno i isplanirano, i da su svi narodi na kraju na gubitku.

    Ko je 1989. godine mogao da zamisli da ce se SFRJ raspasti? Ko je samo mesec dana pre početka rata u BiH mogao da zamisli da će za 20 godina Bosna biti čtnicki podeljena na dve celine i da će Srbi u jednoj biti apsolutna većina, u sledećih 3-4 generacije verovatno 95%? Najveći problem je bio što su svi drugi mnogo ranije počeli da se spremaju za rat i da planiraju šta i kako, dok su Srbi bili zaluđeni idejom jugoslovenstva, bratstvom i jedinstvom sa dželatima njihovih očeva i dedova. Čak ni u prvim danima rata, da je neko napravio anketu, među 10 srpskih boraca sa pitanjem šta je cilj borbe , dobio bi 7-8 razlicitih odgovora.

    Pošto ni na početku rata nismo znali šta želimo, morali smo platiti najveće žrtve.

    RSK ni pod razno nije mogla biti država sa 0, 35 mil stanovnika na tri odvojene teritorije. Ona je odigrala trojanskog konja Hrvatima, obezbedila dubinu odbrane Republike Srpske i držala Hrvate zaposlene da VRS ne brine o 350 km fronta u najosetljivijem delu teritorije. Na kraju je 99% naroda RSK platilo cenu a 1% ološa se obogatilo ratnim profiterstvom. Kada je trebalo da se žurka privodi kraju onda je narodu stigla naredba da se pakuje i ide pravac za Republiku Srpsku i Srbija, a zatim i na Kosovo da opet glume trojanskog konja.

    Muslimani kukaju za Zepom i Srebrenicom, a Drvar, Grahovo i Glamoč su imali veći procenat Srba nego Beograd pa se niko nije zakašljao kada su ti prostori etnički očišćeni. I na kraju je stiglo najveće zlo jer su ljudi koji su bili najzaslužniji za stvaranje Republike Srpske morali da u miru napuste svoje domove u Srpskom Sarajevu, iako su ih u ratu odbranili, čak i onda kada su pokvarili planove političara jer su trebali da budu vojnički osvojeni.

    Narod je platio najveću cenu, a plodove toga će ubirati tek njihovi unuci i praunuci u Republici Srpskoj.

    Da zlo bude još veće, sada je cela Republika Srpska trojanski konj i kontra-teg evropskoj fobiji od Islamske države u srcu Evrope i masu muslimanima ispred nosa Srpskom Republikom da bi im ovi za uzvrat mahali repom kada postavljaju penzionisane EU birokrate za vladare Bosne, za vojno prisistvo i za zeleno svetlo za kolonizaciju. A pretnja glasi:

  • "Budite dobri da ne ozvaničimo ono što je u praksi već odavno druga država"

    P. S. Najveći je paradoks što sada svaki političar iz Republike Srpske koga BiH ne zanima, ispada veći bosanski patriota od najradikalnijeg SDA jer se bori protiv toga da stranci ovde vladaju.
  • zepa - 82475 - 11.02.2013 : Nenad NS - best (1)

    Borbe na Žepi


    Sve čestitke Sarajliji - Grand Forks za opis događaja na Žepi. Baš se vidi da si pisao od srca i da je to prokleto Podžeplje ostavilo dubok trag u tebi.

    Ja sam prosto u jednom dahu pročitao sve što si napisao i prvi put u životu sam na poslu ostao sat vremena duže jer nisam mogao da se odvojim od ekrana iako su tu došli i oni iz druge smene.

    Interesuje me da li ste vi pre polaska na taj nesrećni Zlovrh znali za Grahovište, Pofaliće i da su u Sarajevu iz svojih kuća preko noći nestajale čitave srpske porodice bez traga i glasa!

    Da li ste znali da su džihadlije prekršile dogovor u kom je posredovao komandant UNPROFOR-a i da su iz zasede mučki masakrirali mladu vojsku koja se vraćala svojim kućama i napuštala SR BiH?

    Da li ste znali da su džihadlije prekršile dogovor o povlačenju JNA iz Tuzle?

    Molim te napiši ko je insistirao na dogovoru da VRS prođe do najdominantnije kote u okolini Žepe?

    Znas kako Amerikanci kažu:

  • "Fool me once shame on you, fool me twice shame on me.

    Nevjerovatno je da su Srbi dozvolili dozvolili da ih muslimani prevare prevare nekoliko puta na isti način!

    Treba biti fer i priznati da je Srbima trebalo tri dobra šamara na kvarno pa da se izleče od dečije naivnosti. Možemo se tešiti što su ta tri šamara osvestila ljude u VRS, pa je nakon toga na čelo te vojske došao pravi vojnik, uveo reda i što su isti ti muslimani u Žepi četiri godine kasnije cvilili pred generalom prilikom bezuslovne predaje.

    Mislim da je 48 života veoma skupa cena za nešto što su do tada uglavnom vec svi znali. A spremnost komandanta da se kladi u 300 života da će muslimani održati neki fantomski dogovor posle prekršena dva za koja su stranci garantovali nije za streljanje nego za psihijatriju.

    Kao drugo, treba biti realan pa priznati da je vojna kolona pod punom borbenom spremom, sa tenkovima, pragama i transporterima sasvim legitiman vojni cilj i ne treba biti Tesla pa zaključiti kakav bi odgovor muslimani dobili da su tražili nešto tako slično.

    Kao treće, zar stvarno misliš da je u vrhu VRS bilo neke prodaje, izdaje ili šta već i da je bilo ko imao interes, mogućnost i želju da namerno pošalje 300 vojnika pod nož? Ili je realnije da ste vi krenuli u tatatatira akciju, bez izvidnice, bez ikakvih saznanja šta je ispred, šta levo a šta desno. Obaveštenje meštana o zasedi ste ignorisali i na kraju ste neiskustvo jako skupo platili jer je prvi metak ubio komandanta, koji je verovatno na sebe natrpao 4-5 stvari koje su ga razlikovale od prašinara. Nakon toga je praga pobegla, tenk izbio top iz kolevke, ljudi se samoranjavali u bekstvu... Prve noći ste ostali bez vode, cisterna goriva vam bila isturena i izgorela, glasanjem ste birali komandanta a vojska se nagurala u transporter.

    Sreca u nesreći je to da su i oni preko bili podjednako neiskusni jer bi koji mesec kasnije retko ko pretekao, a ko zna šta bi bilo sa zarobljenicima.

    Posebno je potresno sto su se vojnici birali samoubistvo umesto predaje, sto je garant posledica babskih prica "zaklanih vojnika na repetitoru", a uz to su nadvladali i panika i strah.

    Nosio sam 478 dana uniformu ozbiljne armije, SRJ i duboko sam ubeđen da je VRS najbolja i najsposobnija srpska armija, ali mi dođe da zaplačem kada čitam koliko je ljudi izginulo zbog nečije gluposti i naivnosti. Možda treba da budete još ponosniji jer vi niste krenuli od nule nego od -100, a na kraju postavili standarde za sve ostale armije na Balkanu.
  • prepiska - 82473 - 11.02.2013 : Nenad Novi Sad - best (2)

    Mapa položaja VRS u Srpskom Sarajevu


    Da vidite kartu kliknite ovdje

    Željko, ima li šanse da ovako ucrtaš mapu položaja VRS na unutrašnjem i spoljnom prstenu oko Srpskog Sarajeva, postavis to u link pa da klikom na taj link vidimo mapu. Moglo bi po godinama rata ili da se obileže i promene posle većih akcij. Ovo bi sigurno mnogo olakšalo praćenje nama koji nismo iz Sarajeva.

    Molim te da pogledaš, znam da sam ovo već jednom pitao, pa si mi odgovorio da je to jako skupo ali ovo je tako jednostavno da bi verovatno ti ili Vogošćanin Pravi ili bilo ko iz Sarajeva to mogao da napravite za manje od 3 minuta, a nama bi bilo veoma korisno.

    Tu imas mapu od Vojkovica preko Lukavice niz Novopazarsku ( Ozrensku) ka Grbavici pa preko Jevrejskog groblja ka Trebeviću pa bukvalno sa 7-8 klikova možeš da završiš, ti samo proveri da li je ovo tačno.

    Ovo je srpska istorija i sramota je što se online nigde tako nešto slično ne može pronaći. Istoriju Srba smo učili čitajući Ćorovića, a istoriju srpske na ovom tvom sajtu.

    Ne želim da budem dosadan, ali ako ti se svidi ovo razmisli o nekoj legendi pored mape sa pojašnjenjem šta je koja brigada pokrivala.
    Znači, molim da pogledaš ovo gore!

    Nenade,

    prijedlog i nije tako loš, mada niko od nas ne poznaje dovoljno kompletno Sarajevo kako bi ucrtao sve pozicije. Ja dobro poznajem ovaj istočni dio, od Vogošće do Vojkovića ali imam problema da ucrtam onaj dio od Ašpriljskih stijena preko Darive do Trebevića jer je to predio u komji niko sem onih koji su bili na liniji nisu zalazili. U isto vrijeme, Sarajevo se sada izgradilo, posebno onaj dio Žuči prema Uglješićima, Hotonju i Zabrđu, pa ga više i ne prepoznajem. Konačno, mnogo je komplikovanije nacrtati liniju na mapi nego pokazati na terenu.

    U svakom slučaju, ja sam kartu objavio, pa ukoliko bi neko htio da malo pozabavi ovim poslom i ja bih mu bio zahvalan.

    P.S. Ja sam pokušao da nacrtam kartu oko Sarajeva, ali imam problema jer sam se kod Vogošće u Poljinama spustio nisko, promašio Pretisovu fabriku, a ne znam da se vratim i ispravim samo jednu tačku. U Rajlovcu ne vidim kasarnu na karti, ne mogu da nađem Doglode, Osijek i Zoranovo (Otes). Na Ilidži ne vidim čak ni Željeznicu, a dalje prema Blažuju uz padine Igmana ni sam ne znam gdje su bile linije... Izgleda da je ovo malo komplikovanije nego što sam mislio! Konačno ne znam kako se ucrtavaju mjesta jer mi ne dozvoljava da prekinem liniju i uradim isto. :-)
    drinski_korpus - 82469 - 11.02.2013 : Nenad NS - best (0)

    Izvinjenje u vezi pitanja o Zvorničkoj brigadi


    Greška je bila slučajna, ali bez ikakve loše namere. Jednostavno sam pročitao za 582 poginula, 32 nestala i 1800 ranjenih boraca od čega 1100 sa trajnim invaliditetom i bukvalno mi je zazvonilo u ušima, a pogotovu u odnosu na njihovu zonu odgovornosti, prosečno brojno stanje kao i na sam geografski položaj opštine Zvornik. Moram priznati da sam potpuno prevideo Bratunačku brigadu, a u mislima sam imao broj stradalih a napisao sam broj poginulih.

    Elem, čitam sada Željkov odgovor i skapirao sam da moje pitanje može delovati potcenjivački, bez dovoljno poštovanja prema poginulim borcima Zvorničke brigade i sa uličarskom upadicom o rikošetiranju u kafani.

    Svaki pripadnik VRS, od kuvara do generala, ima moje duboko poštovanje, naklon do poda i večno hvala za svaku sekundu koju je proveo u odbrani svog naroda.

    Čista znatiželja me je navela da pitam jer je broj poginulih, nestalih i invalida daleko veći nego prosečno brojno stanje brigade, a u odnosu na broj boraca koji su prošli kroz njen sastav ona verovatno spada među najveće u VRS.

    Jos jednom se izvinjavam ako je moje, pomalo loše formulisano pitanje, zazvučalo ispod nivoa koji zaslužuju heroji Zvorničke brigade!
    drinski_korpus - 82427 - 10.02.2013 : Nenad NS - best (1)

    Zvornička brigada


    Koji je razlog da je Zvornička brigada imala skoro pa jednak broj poginulih kao sve ostale brigade u Korpusu? Deluje pomalo i nestvarno, ali i General Krstić je upravo Zvorničku brigadu još u avgustu 1992. godine uzimao za primer da "ležeći daleko od prve linije imaju više stradalih nego jedinice na frontu!" Da li je razlog nedisciplina, neobučenost, komandni kadar ili su samo bili loše sreće pa to sada tako izgleda? Da li je zbog blizine Srbije bila popunjavana vikend ratnicima pa su ginuli od rikošeta u kafani? Ima li nekog iz te brigade da pojasni ovaj fenomen?




    Dejane,

    kao prvo, jedna mala ispravka: nije tačno da je Zvornička brigada imala više gubitaka nego sve ostale brigade. Treba naglasiti da je Bratunačka brigada imala 635 poginulih, dok je Zvornička brigada imala 538 poginulih, 32 nestala i 1800 ranjenih.

    Mislim da si postavio odlično pitanje, u kome si nabrojao sve razloge ovih katastrofalnih gubitaka. Ja sam trenutno u procesu obrade podataka za ovu jedinicu, pa se po ovom pitanju još uvijek neću izjašnjavati. U svakom slučaju, bilo bi interesantno da neko od pripadnika ove brigade kaže nešto više o tome.




    Evo i nekih činjenica koje mi je poslao jedan od posjetilaca ovog foruma:

  • Zvornička brigada je u Drinskom korpusu po brojnosti bila jedina formacijski prava brigada. Kroz nju je prošlo preko 5000 boraca. Sve druge brigade u Korpusu su formacijski bile lake, i brojale su maksimalno 1500 boraca, sa izuzetkom Bratunačke brigade koja je prelazila 2000 boraca.

    Kao centralno mjesto Birča i Srednjeg Podrinja, sve sa Drinom pred nosom, Zvornik je bio veliki mamac za ogroman broj srpskih izbjeglica koje su pristizale sa svih strana...

    Zvornička brigada je imala ogromne ljudske gubitke u jednom događaju:

    a) Glođansko brdo 6.11.92 kada je poginulo 126 srpskih vojnika

    b) Gubici posle 11. jula 95 prilikom muslimanskog povlačenja. Ovi podaci su skrivani a poginulo je otprilike 50-100 poginulih pripadnika Zvorničke brigade.

    c) Ne treba zaboraviti ni Vukove s Drine koji su non-stop išli na druga ratišta, sa ukupno 82 poginula borca. Kada zbrojimo samo ove tri činjenice dobijamo preko 300 poginulih boraca.
  • bihac - 82333 - 07.02.2013 : Nenad NS - best (4)

    Bužim - redial


    Moraš obaviti još par poziva da bi stigao do prave brojke. Svako jutro uz kafu stisni "redial" pa kad saznaš tačan broj poginulih a ti to i napiši. Krenulo te, jer se već posle jednog poziva taj broj smanjio za 100.
    bihac - 82287 - 06.02.2013 : Nenad NS - best (1)

    Srpski gubici kod Bihaća


    Za vreme čitavog rata Novigradska brigada 2. krajiškog korpusa nije imala toliko poginulih boraca koliko ti navodiš da su izgubili za ta dva dana. U glavnom gradu RS se u kasarni "Kozara" nalazi se kompletan arhiv pa je sve to veoma lako proveriti.

    Svako jutro da se lepo zahvalis NATO paktu jer vas je spasao u Bihaću kada je VRS ušla u grad do bolnice, posle večere da ponoviš sve to a i dalje sanjaj stotine mrtvih četnika.

    Kada se već gađaš frazama iz Avaza o "oslobođenim teritorijama od četničke okupacije", prošetaj se na proleće od Trebinja preko Zvornika, Vlasenice, Bijeljine pa do Banja Luke i Prijedora da vidiš kako narod proslavlja oslobođenje od mudžahedinske okupacije!
    plemena - 82115 - 31.01.2013 : Nenad Cumbo Banjaluka - best (0)

    Poreklo prezimena Cumbo


    Želeo bi znati poreklo svog prezimena Cumbo, djed mi se zvao Bogdan, a pradjed Jovo, rodom su iz Šipova, oblast Janj, selo Babići. Slavimo Nikoljdan. Pozdrav!
    srpska - 81387 - 09.01.2013 : Nenad NS - best (2)

    Srećan rođendan Republiko Srpska


    Srecan praznik jedinoj pravoj srpskoj državi na Balkanu, sa željom da državljani Republike Srpske na demokratski način, na demokratskom referendumu, sami odluče o svojoj budućnosti!
    trazim - 81347 - 08.01.2013 : Nenad Simeonov Beograd - best (0)

    Tražim jedinog brata Aleksandra Sekulića iz Australije


    Zovem sa Nenad Simeonov i imam 34 godine. Prezime po majci mi je Sekulić. Jedini brat koga tražim mi je brat od pokojnog ujaka Koste Sekulića, rođenog brata moje majke Zorane Sekulić. Aleksandar Sekulić je rođen 1958. ili 1960. godine u Australiji (nisam siguran za godinu) otac Kosta Sekulić majka Tereza Sekulić devojačko Penc.

    Živeli su u Sidneju, Aleksandar ima rođenu sestru Aleksandru. Ujak Kosta je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1963. godine, godinama posle toga kada je Kostina majka a moja baba Melanija Sekulić umrla izgubljen je svaki kontakt. Ja svog brata Aleksandra Sekulića znam samo sa slike, on mi je jedini brat od cele familije i sa očeve i sa majčine strane. Zato vas molim da, ako postoji neka mogućnost da stupim u kontakt sa njim, da mi u tome pomognete.

    P.S. Ja nisam siguran da li on uopšte i zna za mene.
    2sr - 80319 - 09.12.2012 : Nenad NS - best (0)

    U Novosadskoj raciji, januara 1942. godine, ubijeno preko 3000 civila


    U Novom Sadu su bile dvije racije, ali je najkrvavija bila ona iz 1942. godine u kojoj je za 48 sati stradalo oko 5000 ljudi. Ova racija se još naziva i Jovandanska ili Sajkaska ali ne po selu Sajkasu nego po tome sto je Sajkaška ulica u Novom Sadu postala ulica duhova jer su u njoj ubijeni svi njeni stanovnici.

    Mađarski Honvedi su krenuli dan pre Svetog Jovana sa racijom od Sajkaške ulice (nalazi se na ulazu sa autoputa Novi Sad - Beograd) pa su odatle nastavili da divljaju po okolnim selima na tom potezu ( Kać, Kovilj, Šajkšs, Gospođinci, Đurđevo, Nadalj, Budisava ), ljudi su zatvarani u velikim prostorima kao što su opštine, škole, crkveni domovi i selektivno su odvođeni na Dunav, na plažu Strand gde su mađarski fašisti iskopali rupu u ledu i ljude ubijali tako što su ih žicom vezivali u parove pa jednog vezanog bi udarili maljem i on bi drugog povukao pod led u Dunav.

    Pošto je moja familija iz Kaća i bili su tamo u to vreme, slušao sam mnogo o tom zločinu i postoji nekoliko veoma interesantnih stvari. Kao prvo, Bačka je tada bila dodeljena Mađarskoj ali su u praksi Nemci vodili glavnu reč i u Kać je stigla depeša mađarskih vlasti iz Novog Sada sa imenima domaćina koje treba uhapsiti. Zatvoreni su svi ugledni domaćini, svi koji su bili deo državnog aparata pre izbijanja rata, kao i svi oni koji su imali na duže vreme odsutnog muškarca iz kuće, svi koji su se vratili iz zarobljeništva posle Aprilskog rata (a u ovu grupu spada pola sela koje se vratilo na Đurđić dva meseca ranije) kao i svi potencijalni butovnici...

    U Kaću je čitava generacija mog pradede bila bez palca na desnoj ruci jer su se sakatili da ne bi u prvom ratu išli na Srbiju, pa su i njih pokupili mada niko od njih nije bio u Aprilskom ratu.

    Drugi dan racije, Mađari su iz grada došli po Srbe i tu se dešava divna stvar. Nemci, folkdojčeri, takođe stanovnici Kaća, inače su generacijama bili tu, su izašli pred Mađare na ulaz u selo i nisu želeli da ih puste da odvedu njihove komšije i prijatelje jer se po selu uveliko pričalo o strašnim dešavanjima u gradu. Satima su domaći Nemci, inače seljaci i zemljoradnici a ne vojnici, po ciči zime stajali i blokirali ulaz u selo i na kraju je zahvaljujući njima sprečen masakr Kaćkih Srba. I ti domaći Nemci su znali da su mladi Kaćani u Partizanima i da njihovi roditelji lažu da su kod familije u drugom selu ili da rade u gradu ali su i pored toga spasili svoje komšije od sigurne smrti.

    Na početku 1945. godine se dogodila obrnuta situacija. Kada je Hitler naredio da Nemačko stanovništvo mora pratiti vojsku u "Fatherland" i tada su Srbi bili ti koji su molili Nemce da ostanu, garantovali im sigurnost ali su ipak otišli, valjda zbog toga što su neki verovali u Rajh a drugi su se plašili.

    Kada se 1942. godine otopio sneg, Sremci su iz Dunava u jednom danu izvadili preko 2200 tela žrtava racije i tog proleća je goreo Srem (u jednom danu je u Krčedinu zauzeta kasarna i ubijeno 120 ustaša). To je valjda ono sunce posle kiše i ono da i najveće zlo donese nešto dobro.

    Danas NVO pričaju gluposti, kao da su Srbi proterali Nemce, Honvedi se okupljaju u Novom Sadu a organizator zločina je pre dve godine proglašen nevinim u Mađarskoj.
    softver - 78452 - 26.10.2012 : Nenad Markovic Beograd - best (0)

    Pojavljuje mi se Babylon


    Poštovani,

    Kada pokrenem Mozilu, ja sam namestio da mi glavna strana bude Google. To je funnkcionisalo do skoro. Međutim, sada mi se pojavljuje nekakav Babilon, koji ja ne mogu da pronađem kako bih ga isključio.

    Molim za savet. Hvala unapred!

    Nenad Marković

    Tools-Options-General-Restore to default
    deblokada - 78342 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (1)

    Ofanziva na Treskavicu 1995. godine


    Zvanični plan muslimanske ofanzive na Treskavicu sa ciljem presecanja komunikacije sa Hercegovinom ( sa ucrtanim unutrašnjim prstenom )

    treskavica 1995

    Snaga muslimanske armije u agresiji na Srpsko Sarajevo ( tzv. deblokada 1995. godine)

    Živa sila 40500

    Pešadijsko naoružanje
    poluautomatske puške 3114
    automatske puške 23521
    snajperske puške 75
    puškomitraljezi 724
    mitraljezi 630
    puške M-48 131
    minobacači 60 mm 155
    minobacači 80 mm 446
    automati 30
    Protivoklopna sredstva
    zolje 1328
    ose 77
    bestrzajni topovi (BsT) 73
    zis -
    SO90 -
    topovi T-12 -
    protivoklopne vođene rakete (POVR) 5
    SA 76/90 - -
    lanseri POLK 9K11 9
    Oruđa protiv-vazdušne odbrane
    protivavionski mitraljezi (PAM) 45
    protivavionski topovi (PAT) 20-40mm 34
    strele 2M - -
    Artiljerija
    minobacaci 120 mm 32
    topovi 76-105 mm 22
    haubice 122 mm - -
    haubice 152 mm - -
    haubice 155 mm - -
    samohodna oružja (SH) 122mm -
    topovi 130 mm - -
    Oklopno-mehanizovana sredstva
    tenkovi T-34 2
    tenkovi T-55 9
    tenkovi M-84 -
    oklopni transporteri 4

    Izvor: Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 1999.

    Predpotstavljam da je autor pokušao da opravda debakl muslimanske vojske jer ispada da nisu delovali 122mm, 152m, 155mm , ZIS , T-12 , da su imali samo 5 maljutki ( pre toga je opisivao delovanje crvenih strela na Sokolju i snajpera 12,5 mm ali su nestali u konačnom zbiru. Vi najbolje znate da li je 105mm najveći kalibar koji je po vama padao. Zanimljiv je broj vojnika a naglašeno je da se radi o Armija muslimanske BiH ( policija nije spominjana).
    ambih - 78334 - 22.10.2012 : Nenad NS - best (1)

    Mešetarenje (2)


    Sefer: Halo?
    Juka: Halo?
    Sefer: Da?
    Juka: Gospodina Halilovića mogu li dobiti?
    Sefer: Izvolite gospodine Jusufe!
    Juka: Oooo, kako je moj dobri priajtelju?
    Sefer: Slušaj.. .
    Juka: Reci.. .
    Sefer: Upucat ću te! Gađat ću, te plotunima ću te gađati!
    Juka: Joj, odrađuješ posao to je čudo jedno!
    Sefer: Jel odrađujem?
    Juka: Odrađuješ majke mi.
    Sefer: Kako si?
    Juka: Dobro ide, eto i smjenjen eto i sve ko podmazano!
    Sefer: Slušaj!
    Juka: A?
    Sefer: Kako si, kaži mi prvo?
    Juka: Odlično! Skinuo šipke, pravo dobro!
    Sefer: Jesi li sa zdravljem dobro, to me zanima!?
    Juka: Jeeesam, sad ti kažem, skinuo šipke i sad još samo malo nogu da popravim i kao nov!
    Sefer: Kako ti je žena i dijete?
    Juka: Nije dobro.
    Sefer: Nije dobro?!
    Juka: Nije kakvi.. .
    Sefer: Je li, gdje ti je porodica, u Zagrebu ili Ljubljani?
    Juka: Jok, jok.. . na moru..
    Sefer: Na moru?!
    Juka: Ja..
    Sefer: Hajd' makar da si ti dobro.. .
    Juka: Nismo mogli sredit da izađe, pasoš joj uvalili srpski i tako to. To me gospodin Mahmutćehajić izradio, fino me nasanko i moram mu odati priznanje. Kaže načelnik je upoznat i sve, da ti moraš izaći da bi izašla i Šaklina (Jukina žena op. a). Ja kažem ja ću izaći, al da idem na Igman. Kaže on nema nikakvih problema, sve sređeno, sve upoznat načelnik, kae nemas nikakvih problema, sve ti je sređeno.
    Još mi kaže hoš li para?!! Još mi kaže hoćeš li para!!!??? Koliko ti treba?? Ja kažem fala ne treba, prodo sam golfa za devet hiljada, vlastitog, jer imo' sam džipa, pa sam se mijenjo' sa Čegarom i imam još jednog golfa u gradu novog! Jer ja sam imo 4 auta prije rata i izradio me pošteno, nasanko me pošteno!!!
    Sefer: Juka?
    Juka: Postigo' je uglavnom ono što je zamislio u glavi.. .
    Sefer: Da ti kažem Juka!
    Juka: Ja.. . ?
    Sefer: Ja predlažem ovako, da ti kažem. Ja i ti moramo sjesti, meni i tebi treba makar dva sata da se ispričamo kao.. .
    Juka: Ja sam za priču uvijek.. .
    Sefer: Nadam se kao prijatelji. Eto, evo ja se iskreno nadam kao prijatelji!
    Juka: Može!
    Sefer: Ja predlažem Juka, evo dva prijedloga imam. Prvi prijedlog je da se ova tvoja vojska gore uključi u ovu brigadu što se formira gore i drugi prijedlog je.. . gore ti je Karić, gore ti je Divjak, gore ti je sva ova bulumenta, da im ti pomogneš gore svojim ugledom, autoritetom, ti možeš.. .
    Juka: Kako kad sam smjenjen?
    Sefer: Čuješ li?
    Juka: Ja.. . ?
    Sefer: Sve obustavljam sa ove moje strane dok se ne vidimo, a vidjet ćemo se brzo i onda ćemo sve dogovoriti!
    Juka: Sve je to uredu, al šta ću ja kad sam ja smijenjen razumiješ?? Shvataš me? Ja imam ponudu da pređem u HVO, imam ponudu u zajedničku komandu, svugdje, mene to ne interesuje. Ja sam počeo u Armiji i ja ne mijenjam dres tako lako! S tim što sam ja vas sve molio, ti znaš koliko sam ja uložio u svoje ljude??
    Sefer: Sve znam.. .
    Juka: Stvarno sam puno uložio i dao sam sve, čak šta više dam još više, međutim ne znam kome treba ono, švercuje sa drogom, autima, sa cigarama.. .


    Sefer: Auto prošlo, kažu auto prošlo preko četnika gore na brdo. Juka ja ti opet kažem..
    Juka: E da ti kažem i ovo. Ja ću raditi kako mogu i sve što je u korist države. I ja da ti kažem taj džip u kojeg može osam ljudi da stane, meni je potreban. Ne daj Bože gdje god da krenem osam ljudi će doći za pet minuta, na bilo koji položaj, bilo u Trnovu, bilo u Kijevu ili neđe.. .
    Sefer: Tačno!
    Juka: Prema tome sve što je u interesu.. . Ja ću sada pokušati da ih prevarim da mi ubace u grad kamion ovaca i kamion teladi. To je u interesu meni, mojih ljudi, grada, čega ne, eto.
    Sefer: Slušaj ovako molim te.. .
    Juka: Ja.. . ?
    Sefer: Sve obustavljam sa ove moje strane dok se ne vidimo, a vidjet ćemo se brzo i onda ćemo sve dogovoriti!
    Juka: Sve je to uredu, al šta ću ja kad sam ja smijenjen razumiješ?? Shvataš me? Ja imam ponudu da pređem u HVO, imam ponudu u zajedničku komandu, svugdje, mene to ne interesuje. Ja sam počeo u Armiji i ja ne mijenjam dres tako lako! S tim što sam ja vas sve molio, ti znaš koliko sam ja uložio u svoje ljude??
    Sefer: Sve znam.. .
    Juka: Stvarno sam puno uložio i dao sam sve, čak šta više dam još više, međutim ne znam kome treba ono, švercuje sa drogom, autima, sa cigarama.. .
    Sefer: Auto prošlo, kažu auto prošlo preko četnika gore na brdo. Juka ja ti opet kažem..
    Juka: E da ti kažem i ovo. Ja ću raditi kako mogu i sve što je u korist države.
    I ja da ti kažem taj džip u kojeg može osam ljudi da stane, meni je potreban. Ne daj Bože gdje god da krenem osam ljudi će doći za pet minuta, na bilo koji položaj, bilo u Trnovu, bilo u Kijevu ili neđe.. .
    Sefer: Tačno!
    Juka: Prema tome sve što je u interesu.. . Ja ću sada pokušati da ih prevarim da mi ubace u grad kamion ovaca i kamion teladi. To je u interesu meni, mojih ljudi, grada, čega ne, eto.
    Sefer: Slušaj ovako molim te.. .
    Juka:Ja.. . ?
    Sefer: Je li, ja predlažem opet kažem, vojska da uđe u sastav one brigade, ti sa Jovom i sa Karićem da im pomogneš, ja ću to njima reći i ja kad dođem gore, sjednemo ja i ti i ispričamo se, sve ćemo ispraviti, ja ću zaustaviti sva ova sranja što idu linijom države
    Juka: Evo šta mogu, mogu ti se zakleti da će to sve biti, al bogami ono što je meni oduzeto nepravedno, da mi se vrati! Mislim da je to pošteno!
    Sefer: Kad se budemo vidjeli, sve ćemo vratiti, dogovoriti ćemo se, ovaj put pomozi im, dokaži im i sebi i meni i svima svojim primjerom, dokaži da se taj problem na Igmanu riješi, da se uvežemo!
    Juka: Problema nema! Radimo ko sat! Evo meni su sad ljudi na položaju. Sad je meni 30 ljudi na položaju, 30 u pripremi da pomognu, ne znam koliko ih imam po stražama, po punktovima i ono ostalo su slobodni...

    Ali sutuacija s Jukom se na kraju, na žalost svih nas, njega, a najviše na štetu naše borbe nije završila kako je on najavljivao.
    Juki se nije svidjelo da njegovom vojskom komanduje Karić ili neko drugi, a da on ima savjetodavnu ulogu, što bi nakon svega njemu ipak bila nagrada!
    Prazina je na Igmanu jednostavno pobjesnio.
    Nakon što je zarobio IKM-Glavnog štaba, pretukao Vehbiju Karića, njegova sina Emira, Mirsada Čauševića-Bradu, te maltretirao ostatak komande i vojnika koji su tu stigli iz Sarajeva, Juku je jednog jutra munjevitom akcijom rasturio Zuka Ališpago, po naređenju Sefera Halilovića. Njegov bliski pomoćnik Samir Kafedžić "Kruško" je ubijen, dok se mala Jukina banda nekako provukla do zapadnog Mostara.
    Šokantno je da su Jasmin Jaganjac, savjetnik Alije Izetbegovića za vojna pitanja, Mirsad Srebreniković i Šefko Omerbašić, pisali predsjedniku Izetbegoviću 15. maja 1993. godine, u 18 sati i 5 minuta, dakle u vremenu kada je Juka već uveliko harao po Mostaru, da bi bilo korisno da ga Alija primi i sasluša.

    Evo šta su napisali članovi Izetbegovićeve Komisije, o stanju u Mostaru:
    ".. . Mirsad Mahmutčehajić, brat člana Vlade BiH Rusmira Mahmutčehajića, koji je bio logističar u Korpusu, odnio je pune dvije torbe deviza pokupljene iz kase... Rat u Mostaru skoro da se može nazvati rat muslimana protiv muslimana.. .

    Kćer Arifa Pašalića, ALMA ima butik u Makarskoj ili Splitu, gdje odvozi robu iz Korpusa na prodaju.

    Juka Prazina nam je rekao da je na Igmanu vidio dokumenta koja kompromitiraju Sefera Halilovića i Arifa Pašalića.




    Idi na stranu - |listaj dalje|