fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

nedeljko - 95489 - 14.03.2016 : Nedeljko Žugić Olovo - best (3)

Olovo: Javni pomen nestalim u ratu 1992-1995.


dogadjaji - 95479 - 14.03.2016 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Sokolac: 21. revija guslara Republike Srpske (5. mart 2016.)


nedeljko - 95478 - 14.03.2016 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Han Pijesak: Dragan Ostojić - Bebe


politika_srbija - 95477 - 14.03.2016 : Nedeljko Žugić Pale - best (4)

Valjevska Gračanica: BISER U MULJU NEVERE




KAKVA VLAS TAKVI I VLADARI

Ovo nije voda, ovo je jad. U ovom cecelju se čuvaju kletve.

Ove reči sam zapisao, kada sam video, da potapaju manastir VALJEVSKU GRAČANICU. Taj čin na upečatljiv način govori, koliko je vlast postala strvoderna. Ali, ne samo vlast. Narod se ustajao, počeo da gnili, na mulj da se oseća. U toj vodi, vazduh se skoreo. Nema više iskri koje na površinu izbijaju. Onih iskri, koje sunce i mesec kidaju, da bi ih u nebesima nekome darivali.

Srbi, braćo. Sram nas bilo! Zatrpali smo Boga. Potopili smo ga kao ćeten. Uzavreće freske na duvaru, ne može se oltar iz crkve izneti. Potopili smo sve. Tim kandilima se nećemo okaditi. Njima se kade ljude. A mi to nismo. Mi smo roblje, kojima su silnici počupali glasne žice. Nema više violina u našim grlima, u grkljana su pisak udavili. Šištimo ko bušne mešine.

Ni vas sveštenici nigde na vidiku, na vodi ni pod vodom. Biće da ste u neke stranke prešli. Upalite te lepe džipove, pa pravac Valjevo. Ako potope crkvu, gde će te doći. Nećete valjda u hotelima služiti liturgiju.

Bože, ako su ovi, tvoji vojnici, onda oni nisu obuku pohađali. Onda su oni neuki za nas prosto stado tvoje.

Bože, siđi u Valjevo. Nisu to loši ljudi, nego im je vlast nikakva.

Kakva vlast, takvi i vladari.

Slobodan Ristović, 8. marta 2016. godine
nedeljko - 94514 - 06.12.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Milorad Golijan: Čovjek sa otvorenim očima duše




Milorad Glijan je živi dokaz duše neugasnice i da nevolja zakon mijenja, jer je njemu otvorila, što bi rekao genijalni Nikolaj Velimirović, "oči duše", koje su pronašle božiju tačku u njemu.

U društvu, makar to bilo i ratno vrijeme, kada je pravednik "izdajnik" gubi se opna božijeg pokrova, a to je energetski štit zaštite živih pa čak mrtvih i nerođenih.

Misli njegve koračaju u košulji jezika i do Boga se čuju.

Što bi rekli stari Hercegovci: "Sjedi, i recimi što se reklo nije - evo ti imanje", ali i mudre majke hercegvoke "ne uzbuđuj krv, sine, osvedni se, stradaćeš, jr svijet je prepun zlosti i gadosti".

Kada sam, u ratu, iz sarajevskog krvavog pakla, došao u Vlasenicu, prvog čovjeka kojeg sam sreo pitao sam gdje je prota Mlorad Goljan, jer sam znao da je jedan od najboljih ljudi, ali i Srba, čovjek je djelovao izgubljeno i unezvjreno. Gutao je strah, pa nije mogao da kaže ništa! Onda sam saznao od nekih ljudi, da je Milorad premješen, po hitnom potupku i naređenju vladike Kačavende, u Mačvu ili Srem, zbog toga što je iz ratnog pakla izveo hodže Muniba Ahmetovića i Begu Selimovićau do linije koju su držali muslimani - prema Kladnju...

Duša je božansko čulo života! Zato, čovjek, kada umre, dušu vraća Bogu, jer je On tvorac svega što živi na Zemlji. Kada su vagali čovjeka, prije i poslije smrti, utvrdili su da je duša teška nekoliko grama, što dokazuje da duša postoji...

Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncentrišemo naše misli o toj istini, postajemo skladni sa ovom velikom moći, pisao je Nikola Tesla, a njemu i i Nikolaju Velimiroviću najviše vjerujem, jer je kroz njih govorio Duh Sveti, kao što sada govori kroz Milorada Golijana, koje slušamo i gledamo sa ugodicom u duši.

Od uzbuđene krvi, da ne kažem psiohosomatike kojom razum i emocija djeluju na tjelesne funkcije dobio je šešer u krvi od čega je ž┐pregorio njegov očni živac┐┐ i od tada ne vidi svijet očinjim vidom nego čulom duše. Duh intuicije vidi što drugi ne vide i čuje što drugi ne čuju.

Ima milijarde očiju! U svakoj pori kože gdje tihni zvijezde argusovo je oko, koje nema optičke ćelije, ali ima nešto što i biljke.

Kada je u pitanju intuicija, moram da kažem da se tim pojmom služe eksperti i laici... U mnogim prilikama ona je kormilo kroz život. Ja upotrebljavam izraze intuicija, slutnja, bljesak, koji se u svijesti pojavljuje brzo, čijih razloga nismo potpuno svjesni i koji je dovoljno jak da na temelju njega djelujemo. Istina koja nadilazi ljudsko razmišljanje, Božji glas, šesto čulo iznadi granice naučnog razumijevanja.

Prema zakonima kosmosa, prava ljubav opstaje. Sve što sam radio radio sam sa velikom ljubavlju. "Ljudi će učiniti bilo što, bez obzira koliko to bilo apsurdno, kako bi izbjegli suočavanje s vlastitom dušom", rekao bi najbolji poznavalac, u individualnom i kolektivnom smislu psihologije nesvjesnog, Karl Gustav Jung.

Naša malenkost napravila je ovaj razgovor, kao predložak za dokumntari film koji će uraditi Jasmina Janković i Nedeljko Žugić pod nazivom ČOVJEK SA OTVORENIM OČIMA DUŠE.

BEOGRAD, 8. SEPTEMBAR 2015.
NEDELJKO ŽUGIĆ
romanija_komentari - 94493 - 06.12.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Obrad Đurović: Život je čudo i druge kozerije


kultura_ss - 93675 - 22.09.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Deveti sabor srpskog izvorno stvaralaštva, Vojkovići, 06. 09. 2015.


romanijske_pjesme - 93511 - 20.08.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Romanijske izvorne ženske i muške pjesme


guslarske_pjesme - 93509 - 20.08.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Sokolac: 20. sabor guslara Republike Srpske 2015.


olovo - 93507 - 20.08.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Olovo: Prvi sabor povodom 75. osvještenja crkve u Olovu, 25. 07. 2015.


nedeljko - 93506 - 20.08.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Pale: Miroslav Lazanski, Filozofski fakultet, 26. 11. 2013.


prepiska - 93505 - 20.08.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Ubili su, a ne(zna) se ko je


pale - 92723 - 05.04.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Pale: Miroslav Lazanski, Filozovski Fakultet, 26. 11. 2013.


kosovo - 92722 - 05.04.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Beograd: Ožiljak Metohijke (Vesna Tomić)


sokolac_video - 92721 - 05.04.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

Sokolac: 20. revija guslara Republike Srpske


nedeljko - 92720 - 05.04.2015 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Drugi skup Olovljana, Bijeljina, februar 2015.


nedeljko - 92719 - 05.04.2015 : Nedeljko Žugić Palče - best (0)

Sokolac: Zajedno su krivi vini i nevini




SOKOLAC: ZAJEDNO SU KRIVI VINI I NEVINI
(video muzička reportaža o Novoj Romaniji)

Poštovani,

Ne želeći bilo koga da uvrijedim, ovim nijemim dramama koje gledate uz vizuelno-akustične efekte, potvrđena je još jedna moja prognoza, koju sam izrekao još u vrijeme raspada komunizma, 1990. godine: PROFITERI ┐ PAUCI RATA UZEĆE SEBI FABRIKE, A NARODU ĆE OSTAVITI SVETO SIROMAŠTVO I VIŠAK NEMANJA!

Sada je april 2015. godina, koja pečati moje riječi.
NARAVNO, MOGAO SAM BOGATIM VOKABULAROM I ARGUMENTIMA DA KAŽEM MNOGO VIŠE, ALI OVE GOLE - POKRETNE SLIKE, DOKAZUJU DA SMO SAMI SEBI UKRALI BUDUĆNOST.
ZATO SAM I REKAO - ZAJEDNO SU KRIVI VINI I NEVINI - ONI KOJI SU RASTURALI FABRIKE I ONI KOJI SU TO MIRNO POSMATRALI. NIJE BILO NEPRIJATELJA NI SA OVE NI SA ONE STRANE BARIKADE.

Nedeljko Žugić, 2015.
poznati_sokocani - 89607 - 06.04.2014 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Uzvišenost darovanja: (Čovjek božiji) Petko Tomić


nedeljko - 89031 - 28.02.2014 : Nedeljko Žugić Pale - best (3)

Javna optužnica zlorječivog čovjeka


Imajući u vidu da još vlada loš medijski ambijent, kojeg pečati neprofesionalizam, ali i jezik mržnje i medijski rat, stavio sam na svoj blog sve o sebi, kako ne bi sakrio ni jedan prijeratni, ratni i poslijeratni trag. I svaki je upućivao na "viđenje unaprijed", kao na paljanskom mitingu 1990 godine, koji je zloupotrijebio zlomisleni novinar Petar Luković. Izmišljao je i zloupotrebljavao navode, montažom slika i citata, koje na silu dovodi u asocijativnu vezu, kako bi privukao pažnju čitalaca Elektronskih novina, bez osjećaja odgovornosti za javno iznesene i zlonamjerno objavljene uvrede, koje nemaju utemeljenje na činjenicama. Tako se na udaru našla i moja audio-video obrađena pjesma "Voljena žena", koja nema blage veze sa ratom i ratnim dešavanjima, osim sa pravljenjem senzacionalističkih vijesti za njegov sajber kriminal na portalu e-novina.

Luković se, navodno, bori za nenacionalistički karakter informisanja, ali samo protiv Srba, dok Hrvate i muslimane opravdava u svemu što su radili ili prećutkuje to, kao njihov plaćenik ili potkupljiv "svjedok" protiv svojih sunarodnika.

Za mene tvrdi da "koljem po kućama", a nikoga nisam ogrebao u ratu, a trpio sam progone i od sunarodnika o čemu je trebao, da je pošten čovjek pisati, a ne da tehnikom izvedenih "dokaza" huška nazlobrze, neznalice, koji su glavni determinatori netolerancije. On se svrstao među najveće neprijatelje Srba, među "one druge" zagovarajući njihove najcrnje porive - netoleranciju koja je generator nacionalnih tenzija i forsiranja jezika mržnje u medijima.

Time je dokazao da je neprofesionalan novinar, jer je postao slijepo oružje i objkat manipulacije svakakve vrste.

Tvrditi za mene da sam "pjesnički psiho poremećaj s Pala" i objaviti to na portalu e-novina je neosnovana i zlonamjerna uvreda, sa isticanjem mog učešća na mitingu na Palama 1990. godine (koji je umjeren i opšteljudski za očuvanje Jugoslavije) i video klipom "Voljena žena", koja je, po ocjeni kritičara, ljubavna pjesma sa visokim estetsim dometima, te to opečatiti naslovom "Koljemo po kućama" je materijalno opredmećena uvreda.

No, kako bi Petar Luković, drugačije bio počasni građanin Sarajeva, a da bi se dodvorava čaršiji etiketirajući svoje sunarodnike kao zlomislen i zlorječiv čovjek, jer rat medija nije prestao, čak se pojačao, kako bi neprijatelj neprijatelju zadao još jači udarac. Zato i sam učinio dostupno javnosti sve što je vezano za mene i moju predratnu, ratnu i poslijeratnu djelatnost. Iz jednog jedinog razloga, da se u svakoj tačci, na kojoj se nalazi internet, kao nervni sistem čovječanstva, mogu braniti. To su svi razumijeli, osim svojeglavog Petra Lukovića, koji je mašina za proizvodnju neprijatelja i to među svojim sunarodnicima ili onima koji ih na bilo koji način brane, ne računajući da li su u pravu ili nisu, kao što je prof. dr. Emir Vlajki ili Emir Kusturica.

Poznato je da je njegov brat od strica, Vasko Luković, bio pukovnik u Armiji BiH i da je imao dva sina, a mlađi je poginuo kao pripadnik specijalne jedinice Armije BiH. Razumijem žal i osjećaj gubitka, ali ne da kaže da ja "koljem po kućama", a da nisam nikoga ogrebao u ratu, nego sam zbog borbe istinom protiv laži napadan i stavljan na brisani prostor od sunarodnika koji su se bavili kriminalnim radnjama u ratu, što sam isticao javno, kako u ratu, tako i poslije rata, a naročito u poetsko-filozofskoj monodrami "Ode, a da nije poginuo" , ali i žal za Sarajevom u poemi "Zbogom Sarajevo", kao i niz drugih članaka, traktata, ali i u antiratnom romanu "Sjenke", te dramama "Druga ruka".
nedeljko - 88973 - 26.02.2014 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Između medija i crne magije nema nikakve razlike


U istoriji čovječanstva vlast je nastojala da stavi pod kontrolu jedinke i sve članove kolektiva. U početku su to bili vračevi, magovi, augure, žrece i posvećenici tajnih kultova. U toj simbiozi razvila su se moćna carstva Egipta, Babilona, Rima.. . A cilj svakog vlastodršca je vladavina ljudima na nevidljivi način, kao "dobro i blagoslovljeno za društvo i njegov napredak". Sve to izmislili su vladari - oboženi grešnici, koji na suptilan način vladanja nad ljudima, koji su poželjeli biti bogovi. Svi koji nisu mislili kao oni proglašavani su luđacima, neprijateljima, izdajnicima.

Svaka politička stranka i prije nego što dođu na vlast, trude se da na svaki mogući način stavi pod uticaj elektronske i štampane medije, a u zadnje vrijeme i internet sajtove, portale, blogove, društvene mreže, čak i e-mail adrese.

A nigdje spomenika dogmatskom, ukamenjeno mišljenju, ali iz nevidljivih slojeva, kao da isijavaju crnomegijsku energiju u umove ljudi, koje drže u sljepilu nadmoći i pokornosti.

A Bog je opominjao ljude na opasnost od demagogije: "Da ne bi kraljevao licemjer. Da ne bi bilo zamke narodu" (Job. 34:40. ).

Savremana propaganda najveći je obmanjivač ljudi, koja ih uništava jer kao vrijednost uzdiže potrošački način života, u kojem se robuje stvarima umjesto da se njima gospodari, nudeći genetski modifikovanu hranu od koje buja karcinom, kao i svaku drugu robu i životne namirnice sumnjivog kvaliteta.

U tome ključnu ulogu vrše mediji, koji su najveći crnomagijski agens savremenog svijeta. To nije više vračanje uz kotao nad vatrištem sa čudnim sastojcima potopljenim u vodu i magijske biljke, nego je to televizija i internet. Oni su, danas, i sutra najveći crnomagijski medij koji utiče na svijest ljudi.

Malo je ljudi budno da se tome suprostavi. Takvi, kao da su iznjedreni iz Jungovog kolektivno nesvjesnog: "Ko gleda napolje, taj sanja, a ko gleda unutra, otvara oči". Koliko takvih ima? I da li ih narod prepoznaje? Svijetle se upitnici, ali nema odgovora!

Od toga cvijeće vene i voda gori, a vatra plače! Ostaje cvijeće bez mirisa, ribe ne vole rijeku, suši se drveće, "mržnja ognjena a ljubav hladna" (N. Velimirovič).

No, i za te obožene grešnike, koji vladaju narodom, vladari iz sjenke, kao što su iluminati, sve su bliže da zavladaju kontrolom uma nad ljudima, o čemu današnji vlastodršci nemaju pojma. To svevidjeće oko bdije nad izabranima, a to su oni koji ne dopuštaju da crna magija elektronskih i štampanih medija, pa i interneta koji je nervni sistem čovječanstva, vlada nad njima. Jesu li to indigo djeca ili djeca sunca, genetski modifikovana bića od vanzemaljaca, koji su pomiješali svoju genetiku sa ljudskom rasom da stvore hibridnu vrstu ljudi - reptoide koji spolja izgledaju kao ljudi, a izvršavaju njihovu volju na zemlji.

Na svu sreću da to budu ljudi poput Tesle, koji je na svijet, na fizički plan, izumio tehnološka otkrića novog doba.

Imajući u vidu činjenicu da kod nas nema slobodnih medija, nego da su zavisni od politike, koja nije ništa drugo nego mađijanje naroda, a mediji u njihovim rukama su samo masna karta za grudvanje mozgovima izmanipulisanih ljudi. Jer, između medija i crne magije nemam nikakve razlike. To političari znaju, zato medije drže u svojim rukama.

Po duhovnim zakonima na relaciji politika + mediji = dobijanje glasova i vladavina narodom!

Tako narodu pada svijest u nesvjest, a kada se osvjesti - i sirovo gori! Narod postaje divlje razjaren, a do juče je bio tupo strpljiv.. . I onda ide bakljama na vlast, spaljujući sopstvenu budućnost. A ritual magije političari su provodili u crnim rukavicama na kojem se ne vide otisci znoja i krvi naroda kojem su potrošili sve buduće dane i noći.. . Političaari, crni magovi, su uknjižili u zemljišne knjige svijetleće čakre svojim imanja, koja svijetle čak i ne geografskoj kartii svijeta, a oni nemaju providnog dana od viška nemanja. Svoja bogastava su stvorili mađijanjem uma crpeći pozitivnu eneergiju naroda, koji su zloupotrebljavali do neupotrebljivosti.

Političari-čarobnjaci imaju zaštitni oreol istog tog pobunjenog naroda, sa bakljom i orozom na duši, kojima se pobudila percepcija žrtava energije zabluda, jer je zasvirala stomak-violina koja ih je probudila iz dubokog masovnog transa, pa su krenuli sa bakljama i toljagama na svoje izabranike na "demokratski način".

Po tome je vidljivo da je kolektivna energija zablude najjača socijalna mina, koju aktivira oroz na ranjenoj duši naroda.

Zbog toga, po svemu sudeći, je došlo vrijeme za konačan obračun. Dokaz: probudili su se spavači (čija je svijest pala u nesvjest), po sistemu da eksplozija djeluje odozdo, od najnižih slojeva. Proradilo je najjače oružje koje krasi čovjeka - a to je savjest koja nas čini istinskim ljudskim bićima, a ne, kao do sada, ljude zamađijanog uma koji spavaju i u takvom stanju ne mogu pomoći sebi ni drugima.

Treba postupiti po vojničkim pravilima: rasklopljeno oružje se obrnutim redom sklapa. Treba pitati ratne i poslijeratne profitera šta su imali do 1992. godine. To neka uknjiže, a svoju ostalu imovinu treba konfiskovati i zakonski dati narodu i narodnoj vlasti na upravljanje. Ali, da ne bude opet mađioničara koji mađijaju kolektivnu svijest naroda. Oni dušu i savjest nemaju. Sebi uzimaju sve, a da opet ponovim što sam stotinu puta rekao i napisao, a narodu ostavljaju sveto siromaštvo i višak nemanja!

Na kraju, oni koji su nepotkupljivi svjedoci, sa moralnom i građanskom savješću, koji su sebevidi i svjetovidi, posvećeni i prosvjetljeni istinom, ne treba da se bave ezoterijom i drugim okultnim znanjima i vještinama, primjetiće da jer naša svijest izmanipulisana i da su ljudi "živi mrtvaci", da glasaju za one koji ih vode preko nepostojećeg mosta, a pri tome im, kao mađioničar ili vješt lopov, izvlače iz džepova i zadžepaka sve što imaju, pa i budućnost.
Sve je to savremena, ritualna magija, koja koristi vizualne i akustične efekte, riječi natopljene enegijom zablude, a koje umjesto da padaju u prazno, pale duše narodne zablude. Ta vatra, kao od slame, buktava je i nema moć da od vode u narodnom kotlu napravi paru i pretvori je u akcione sile zdravog razuma. Ritual prizivanja duhova je uspio. U sljepilu nadmoći ┐ pozicija ili opozicija dobija izbore. Princip progonjenih progonitelja i obmanutih obmanjivača traje još četiri godine ┐ do sljedećih izbora. I sve tako, mantranje se nastavlja, u magični krug energije zablude, od koje je bolovao i veliki ruski pisac Tolstoj u Jasnoj Poljani, A kako ne bi običan čovjek, smrtnik, kojeg melju stranačke vjetrenjače.

Sve to uz pomoć medija, koji su sljepo oružje u rukama vlasti i moćnika. A između, medija i crne magije nema nikakve razlike.
2sr - 88235 - 18.01.2014 : Nedeljko Žugić Pale - best (3)

Sokolac: Da se zna istina - Risto Amović Mile


Ovo je priča čovjeka koji govori o stradanju Srba iz četničkih porodica... Ovo je istina koja se odavno nije čula!

smrtovnice - 88019 - 07.01.2014 : Nedeljko Žugić Pale - best (5)

In memoriam: Jelena Dundić življa od života


Tvoj samrt me zatekla u ravnom Sremu, ispod Fruške gore. Na Internet portalu, nad kojim su se moje suze rasplinjavale u bjelinu zanosnu! Isto onako kako sam to napisao u pjesmi "Vidovdanska preslikavanja" 1994. godine, prije 19 godina, koju sam posvetio tebi:

Vidim te kožom - odavno,
kao žednik izvorište ledno;
poručujem bezglasno, javno,
na bjelini zapisujem čedno.

Sada - rijeka od suza teče
žalobnih majki i sestara.
Molim se nečujno svako veče
onom što ne ruši već stvara.

Opštim sa duševnim izlivkom
u ovitku Duha Svetoga.
Sve to ne kazujem nikom

kao tebi, poslanoj od Boga:
da uzme i daruje davanja
u vidovdanska preslikavanja!


Draga prijeteljice, najdraža sa ovih prostora, tvoja smrt je samo dokaz da je život postojao opečaćen uzvišenošću darivanja, onako kako je blagopočivavši Patrijarh Pavle govorio "da se ljubav djeljenjem umnožava"...

Pisao sam i svjetlopisao o tebi, kao o ljubavi, iz koje se uvijek nešto rađa i raste; branio te bratski od zlih duhova opstojnih u glavama zlomislenih i nazlobrzih ljudi...

Govorio sam im da se jezikom najdublja bol nanosi, jer u njoj umire krv života, molio se za njih, sve dok se nije pojavio svijetleći - ukamenjen krst da ih zaustavi ili ostavi na istorijskom smetljištu...

Ti si rekla da nas Gospod uči da upoznamo svoga protivnika i svoga spasitelja i sve si im praštala.

Naš posljednji razgovor je bio 12. 12. 2013. godine, kada sam tražio od tebe video bim da pustimo video klip "Pjesnički pomen Radoslavu Samardžiji" u Trnovu. Rekla si mi nešto što neću javno zadugo izreći, neka se još svari u ognjištu vasionskog zapisa sa kojim tvoj duh lista stranice naših života...

Znam da će te mnogi sanjati, jer takva žena se neće zadugo roditi. Neka, snovi su Božiji govor, jezikorazumijevanje svih nas. U njima si zajedno i nema razlike u poimaju.

Neprijatelje smo pobjeđivali uz upomoć Svijetlih Anđelka i samoga Gospoda, a smrt kao spasenje striže, da te oslobodi patnje ovozemaljskog svijeta i da ti se duša raja nagleda - kao zemlja sunaca i mjeseca!

Tvoj duh što je stvorilo življe je od života, a ljubav se rađa u živoj duši. A na tom putu svi smo pobliženi, svi smo sito!

Ti si bila rijeka biljka koja hoda, savršena ljubav, sa osjetljivom i kreativnom dušom umjetnika, prilagodljiva kao znatiželjna duša djeteta. Sva od duše, koja se blistala kao nebo nad krvlju pravednika. Nisi bila ni u naumu sa zlima. Bila si pjesnik koji piše nevidljivu knjigu svoga životna, koju čitaju samo rijetki. Kao oko sa ovoga i onoga svijeta. Kao da nam odgovoraš: "Mili moji neka vas još tamo, nikada nije kasno da pročitate vasionski zapis koji sada ja čitam..."

I kada su se ostvarivala kremenska i druga proročanstava, kao što je ovo "kada iznađe mirisa iz poljskog vijeća i kada milosti iznađe iz čovjeka", tvoje čulo milosti je liječilo ljude, ali za tvoju ljubav prema čovjek - nije bilo lijeka.

Kao da si umrla da bi mi duže živjeli!

Dok slušam glas tišine - lista se tvoja nevidljiva knjiga ispisana od srca do sunaca!

Kao što se o srcu govori na svakoj stranici Biblije, taka se od uha do uha govori da je živo sjećanje na Tebe i tvoje djelo.

Kao što nam Božje riječi i magične biljke otkrivaju budućnosti, tako si biljaka koja više ne hoda među nama, ali je sunce zaspalo u Tebi!

Neka ti je vječna slava i hvala.

Duša ti se raja nadgledala, kao zemlja sunaca i mjesec!

Sokolac, 23. 12. 2013. godine
nedeljko - 87245 - 14.11.2013 : Nedeljko Žugić Pale - best (3)

Vrdnik - Pale: Krst koji opominje


nedeljko - 84595 - 26.04.2013 : Nedeljko Žugić Pale - best (7)

U besudnoj državi građani su ubili Boga u sebi


U horoskopu smo i ja i Srbija - JARAC! Onako kako sam po ocu očević i po majci majčević, ali i rođak po babinoj babi mnogima!

Zašto ovakav uvod? Zato što se odgovor ne briše čim se napiše, da se zna koje gore sam list, jer "dar mentalne energije dolazi samo od Boga", rekao bi Tesla, kroz kojeg je govorio Duh Sveti.

Sve to ide uz unaprijed određen naslov "U besudnoj državi građani su ubili Boga u sebi"!

Kako besudna?

Vrlo lako, bogougodno, naučno, narodski rečeno, da te svako razumije: U Srbiji vlada politikratija a ne narod! U Srbiji je ukradena budućnost! Tamo istoričari ne pišu prošlost, već su se pretvorili u futurologe - pišu budućnost bez učešća naroda.. . A narod, kao da je u crnu zemlju propao sa tugom što mu je ukradena budućnost!

Dokaza je mnogo, ali krenimo od prof. dr. Marka Mladenovića, koji je napisao: "Došlo vreme da se i ja razdužim sa Srbijom, ali ne da iz nje odem, nego da u njoj ostanem, ali da sa njom nemam ništa!" Čovjek naučnik, najbolji sociolog porodice u Srbiji, koji diše kroz embrion opstanka Srba i Srbije, bivši predsjednik bivšeg Udruženja "Opstanak"...

Hej Srbijo, Majko, Primajčice!

Jesu li ti amputirali dojku za primajčenu djecu?

Drugi primjer je da u besudnoj državi su novinari jedina prepreka mafiji.. . Napad na njih je glavna vijest dana. I tu se sve završava, jer je ta profesija politizovana, korumpirana, neplaćena i cenzurisana.. . Ko je ubio Slavka Ćuruviju, Milana Pantića, Ristu Đogu, Radislavu Dadu Vujsinović, Duška Jovanovića, napao Željku Kopanju, Željku Ivanovića i mnoge druge?

Novinari koji svom radu primjenjuju demokratsko etičko pravilo su na brisanom prostoru!

Treći (a boje bi bilo da je prvi) primjer su sveštenici, svrzinjaci (đavolji ljudi), koji mađijaj ionako, od političara, istetoviranu dušu naroda, okačenu na štrikove razapete između izbora... Učinili su sve da pošten čovjek izbjegava Crkvu, jer sveštenstvo živi kao kriminalci: voze skupa auta, imaju dobre kuće i stanove, bave se biznisom, naplaćuju svadbe, krštenja, sahrane, vjenčanja... Jedina su "privredna" grana koja radi i koja ne posluje sa gubicima.

Sveta Majko, Crkvo - učini nešto da spasimo narod od ukradene budućnosti, svetog siromaštva i viška nemanja!

Sveta Majko, Crkvo - osvještaj mjesta gdje će biti fabrike sa strojevima za proizvodnju budućnosti!

Sveta Majko, Crkvo - baci anatemu na sveštenike biznismene, profitere, ubice, pedofile i homoseksualce, preljubnike i nagovarače na preljubu, koji su ubili Boga u sebi, a narodu prodaju maglu!

Sveta Majko, Crkvo: Kakav pravoslavni centar za liječenje bolesti zavisnosti "Sretenje", kada je to crnomagijski hram u kojem se tuku i ubijaju narkomani. To nije samo mračna tajna Crne Reke kod Loznice i ubice Branislava Peranovića, protojereja, koji je lopatom tukao ovisnike od droge, pa je na kraju ubio jednog od takvi gvozdenom šipkom.. . ???

Sveta Majko, Crkvo - svijetle se upitnici osiromašenom narodu, kojem su lopovi, zajedo sa sveštenstvom, oteli fabrike i stroj za proizvodnju budućnosti, a ostavili mu sveto siromaštvo!

Sveta Majko, Crkvo - baci anatemu na mangupe u sopstrveim redoima: onima koji prave crkvu rascjepnicu, profiterima, ubicama, pedofilima, homoseksualcima...

Četvrti primjer je besudna država koja je skrojena za političare i mafiju, a duplo golo narodu, koja je, bez imalo sumnje, kriva za nasilje u Crkvi, jer nasilje je samo u koncentracionim logorima "terapija".

Besudna državo, Majko i Primajčice, ukini Pravoslavni centar za liječenje bolesti zavisnosti, u kojem je terapija nasilje i ubistvo!

Besudna državo, Majko i Primajčice, učini Srbiju državom u kojoj se građaninu i seljaku ne otima zalogaj iz usta zaduženjima još nerođenih!

Besudna državo, Majko i Primajčice, vrati Srbiju Srbima i svima ostalima, ali kao rijeku koja strogo češe obale, ne preljeva i ne presušuje!

Besudna državo, Majko i Primajčice, zasadi mnogo šljiva iz proročanstva Mitra Tarabića "svi će Srbi stati pod jednu šljivu"!

Besudna državo, Majko i Primajčice, naruči Srbima žene rodilje, a ne one koje su gutači duša svojih muževa, čije su oči zatvorene, a ne vide prst pred okom!

Besudna državo, Majko i Primajčice, ja ti poklanjam polen-prah Svetoga Save da oživi matricu rađanja i poštivanja Oca, Sina i Svetog Duha. Amin.

Pale-Sokolac, 8. avgusta 2012. godine

Nedeljko Žugić
prepiska - 84225 - 09.04.2013 : Nedeljko Žugić Pale - best (1)

Biljke imaju emocije i osjećaj za bol


nedeljko - 84041 - 31.03.2013 : Nedeljko Žugić Pale - best (3)

Šumska mafija pustoši šume


Ako se na sistematski i sa vrha najodgovornijih ljudi u vlasti ne zaustavi profitersko-eksploatatorski odnos čovjeka prema šumi, bolje reći privilegovanih pojedinaca koji dobro žive od jeftinog kubika, dok narod koji je tu šumu branio i održavao gladuje, desiće se ono što je predevidio Josif Pančić:

  • "Ako hoćeš da uništiš jedan narod, prvo mu uništi šume!".

    Stručnjaci kažu da je najunosnija privredna grana u Bosni i Hercegovini šumarstvo. Rat u Bosnu i Hercegovinu proizveo je šumsku mafiju, koja je jača i od narko-mafije i švercera oružja.

    Danas je teško govoriti o zaštiti prirode i prirodnih resursa narodu koji je osiromašio do te mjere da nema hljeba, dok šumska mafija pustoši šume. Neplanska i nekontrolisana sječa od strane dvonogih kukaca, uz one biološke kukce, prijeti nestanku šume na ovim prostorima.

    Sječa šuma je svakodnevna, bez zastoja. Državna preduzeća su ispolitizovana, a privatnici posluju van zakonskih okvira i još više umnožavaju štetu. Izlaz iz začaranog kruga još nije na vidiku.

    Kontrola nad šumama je partijska privilegija. Balvani nesmetano završavaju u nelegalnih pilanama. Policija i šumari ne smije na put šumske mafije, nego se uvezuju sa njima. Ako to odbiju - gutaju strah, primajuci anonimne dojave, prijetnje, paljenje štala, sijena, zasretanje, batinjanje...

    Šta radi šumska mafija? Sječe ono što pripada prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, a nemoćan i golotrb narod sve to gleda i ćuti. Mafija dobro živi od nedostatka dokaza u besudnoj državi, u kojoj je, u sretna vremena, 50 posto teritorije bilo pod šumom, a sada, zbog profiterske groznice, nema ni 30 odsto.
    Uništena je drvna industrija, koja je prije rata bila aktivni izvoznik u vrijednosti od 200 miliona dolara. Sa tim kapacitetima političari bi sačuvali socijalni mir i obezbijedili mnogo veće glasačko tijelo.

    Na satelitskom snimku se vide golosječine i brente pored magistralnih puteva, a ima ih vi┐e nego što ih je ikada bilo u svim državama svijeta.

    Šumsko blago nestaje...

    Šumska mafija je jača od volje političara za efikasnom promjenom. Stoga i ne čudi što je BiH jedina zemlja na svijetu gdje je nemoguće ekonomski izračunati vrijednost šuma. To ne spriječava krađu uz redovnu sječu, jer te poslove rade oni koji ne vole šumu, ali vole novac brzo zarađen od prerade i dodatne krađe.

    Krajnje je vrijeme formirati šumsku policiju, nepodmitljive i hrabre inspektore i rukovodioce koji primjenjuju šumarsku praksu i nauku, a ne političe i mafijaške pritiske. Zašto? Zato što nam se sve više svijetle upitnici da je enormnom sječom šume poremećen režim voda, odosno da je sve manje pitke vode i čistog vazduha.

    Zemlja koja ima dobre šume ima zdravu vodu.

    Pljačkom šumskog bogatstva nastala je šumska mafija, koja radi bez problema, jer je jača od države. Narod ćuti i guta strah. Samo se rijetki pojedinci zalete da stanu na put šumskoj mafiji, i to novinar u sredstvima informisanja, a nakon toga ih čeka brisani prostor.

    Na prostoru Bosne i Hercegovine ima 1. 800 pilana, a 1. 200 radi nelegalno. Nelegalno sijeku šume i nelegalno je prerađuju, prodaju i izvoze, a država od toga nema ništa.

    Pustošenje šume prati nedostatak kiseonika. Vlast kao da ima zaustavljeno disanje ili naopako diše. Razmjena materija u moždanim ćelijama povećava potrebu za kiseonikom, a njega je sve manje. Hektar hrastove šume godišnje proizvede 830 kilograma kiseonika, brezove 725, borove 540.

    Na pošumljenom zemljištu šuma štiti zemljište od erozije.

    Šuma, šuma, šuma.. . simbol mira i sigurnosti, života na zemlji. Život bez šume, je život bez ljudi. Ne kaže uzalud jedan seoski mudrac u Kalinoviku:

  • "Zapamti, ko zasreći od šume i lova, neće dobro završiti!"

    Pustošenje šuma izazvala je već takve ekološke katastrofe, kao što je porast srednje temperature zemlje za 1-2 stepena, što će izazvati otapanje leda, odnosno potop primorskih gradova i država.

    Postoje zakoni o zaštiti prirode, ali ga niko ne provodi i ne poštuje. Ko bi to pokušao, ušao bi u sukob sa političarima, koji političkim pritiscima štite kriminalce. A oni su se osilili do te mjere, da kradu struju i šumu, kad god hoće i koliko god hoće. Ilegalne brente kradu struju nemilice. Šumska inspekcija je nemoćna, a i ona iz elektrodistribucije. Kada pošalju montere da im isključe struju, kažu im:

  • "Ako se popnete na banderu, mi ćemo je osjeći motorkom..."

    Dok šumska mafija u zdravoj crnogoričnoj šumi bira najbolja stabla, inspekcija i druge kontrolne službe se sklanjaju da to ne vide, policija ćuti, okreće glavu u stranu, češe se iza uha, jer ako šta vidi, biće sklonjena iz službe ili života.

    I moralna kriza nastale je kao posljedica odnosa čovjeka prema prirodi. Najbolje je to definisao nepismeni indijanski poglavica, kojem su urbani bjelci oteli zemlju, u pismo američkom predsjedniku Frenklinu Pirsu:

  • "... Moraćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova. Da bi poštovali zemlju reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Moraćete učiti svoju djecu, isto kao što mi učimo svoju, da nam je zemlja mati. Što snađe zemlju, snađe i njenu djecu... Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji!... Pravom življenju je kraj, nastupa gola borba za opstanak".

    U toj goloj borbi za opstanak najbolje prolaze oni koji su sami sebi progutali dušu, jer ovo je vrijeme diktiranog haosa i nerada, vrijeme dušoždera!

    Vrijeme je da neko zaustavi eksploatatorsko-profitersku sječu šuma. Ako se to ne desi, narodu će žestoki momci, koji dobro žive od nedostatka dokaza, ostaviti sveto sirtomštvo, višak nemanja i ukradenu budućnost.

    Ekološki suicid je suicid čovječanstva. Tome najbolje svjedoči ono što je iz kosmosa vidjela Elen Kolins, astrolog:

  • "Pogled je uzbudljiv, ali istovremeno bolan. Nad Afrikom sam vidjela znakove velikog zagađenja, uništena šumska prostranstva širom svijeta. Zemlja sve više počinje da liči na planetu bez tragova života".
  • rat_olovo - 83642 - 15.03.2013 : Nedeljko Žugić Pale - best (2)

    Olovo, Zagajnica, Zadušnice 2013. godine


    pjesme_junacke - 83228 - 03.03.2013 : Nedeljko Žugić Pale - best (0)

    Safet Isović - najljepša pjesma o Gavrilu Principu


    dogadjaji - 82559 - 13.02.2013 : Nedeljko Žugić PALE - best (0)

    Sokolac - u požaru nije izgorjela povelja ''Sveti Sava''


    sokolac_video - 68290 - 05.04.2012 : Nedeljko Žugić Pale - best (3)

    Kradljivci budućnosti ili šumska mafija pustoši šume


    ogovaranja - 67943 - 23.03.2012 : Nedeljko Žugić Sokolac - best (0)

    Šest banaka u Sokocu


    Šest banaka u Sokocu
    rat_sarajevo - 48628 - 04.11.2011 : Nedeljko Žugić - best (0)

    Francuski piloti


    Kada je Petar Ćosović uhvatio francuske pilote došlo je do elike trgovine sa njima

    Kada su pripadnici Vojske RS-a oborile dva francuska aviona "Miraž 2000" dana 31. avgusta 1995. godine u Bosni, tadašnji francuski ministar odbrane i ministar unutrašnjih poslova francusku javnost su obavijestili da su nekontrolisane srpske bande otele pilote i da su ih likvidirali.

    U to vrijeme pilote su čuvali ljudi iz 10. diverzantskog odreda.

    Jugoslav Petrušić - Dominik, francuski obavještajac, kaže da je tadašnji francuski predsjednik Žak Širak sve vrijeme krio činjenicu od roditelja pilota, ali i od javnosti, da bi na njihovom oslobađanju profitirao.

    "Za to vrijeme, navodno, Ratko Mladić u zamjenu za pilote traži je oružje "sustave S-300". Rusi šalju te sustave Francuzima i oni kreću prema Srbiji. Oružje je stiglo do Mađarske, a potom je preusmjereno prema Angoli, da bi na kraju završilo u Iranu. Ti sustavi su prodati za 600 milijuna dolara ", rekao je Petrušić.

    On je posvjedočio da je zbog te afere i krađe 600 milijona dolara suđeno Širaku, tadašnjim francuskim ministrima obrane i unutarnjih poslova i još 50 osoba iz Francuske obavještajne službe.

    U slučaju likvidacije pilota bila je predviđena "Oluja 2" u kojoj bi Srbi bili protjerani iz BiH u što većem broju.

    Na svu sreću, pa domaćin Petar Ćosović iz Sjetine, kod Podgraba, opština Pale, kada ih je uhvatio nije ih likvidirao, nego ih je predao vojsci Republike Srpske.

    Nedeljko Žugić

    radovan_karadzic - 27089 - 03.03.2011 : Nedeljko Žugić Pale, RS - best (0)

    Samo(ubistvo) Nikole Koljevića (1)


    Bez obzira na težak položaj umjetnika, hvala Bogu, još niko, od njih nije izvršio samoubistvo, taj čin nasilja nad samim sobom. Zvanično, to je "učinio" samo Nikola Koljević, kada je ostao bez državne funkcije, kada je bio samo predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske. Ali, ozbiljnim istraživačima, koji su proučili sve okolnosti, pa čak i one "nepodnošljive", ostaje jasnoća svijetlećeg upitnika: "Nikola nije bio dobrovoljni davalac života". Dokaz je drugi hitac, jer jedan je mogao ispaliti sebi u glavu, ali drugi " nikako!


    Istina, on je teško podnosio kolektivno robovanje energiji zablude koju su proizvodili profiteri " pauci rata. Znao je da su Srbi ponosni na svoje mane. Znao je za Epimetejev sindrom. *(Epimetej je bio Prometejev brat sa karakteristikama čovjeka koji kasno shvata).

    Prevedeno na slučaj Koljević " bog ratne vatre, žrtvovao je svoj narod radi profiterskih interesa. Bezobzirno je trošio snagu svoga naroda. Ključ rata je ostavio u Sarajevu, a na Palama je našao staru bravu koja se dobro otključava profiterskim kalauzom.

    Istinski umjetnici i naučni radnici nisu mu bili potrebni, jer kao što kaže jedan od njihovih: "Mogli bi svjedočiti kako je bilo", a sada, dok vlada " pjeva: "Što to Drina teče mala, jer je prošla preko Pala". Ko im se suprotstavio, što kaže jedan običan čovjek, ali sa željom da to istaknem kao veliku, narodnu istinu: "Kako ćeš poznati komunjaru? Lako, jer progresivne ljude prvo pokušavaju proglasiti izdajnicima, a kada to ne pođe za rukom, vode usmene hajke da su ludi". Dodao sam da ima još nešto treće: a kada im stanu na put ili kada znaju sve njihove tajne " ubiju ih!

    Proučavajući istoriju života Nikole Koljevića i istoriju slučaja, nema puno dileme da je on samoubica kojeg su ubili drugi. Kao kultivisan literata, koji je izuzetno dobro poznavao dramsku književnost, znao je da je u istoriji samoubistava najmanje dramskih pisaca i onih koji se bave esejom i filozofskom prozom. Ispred svih prednjače pjesnici i prozni pisci. Ali, ubjedljivo pjesnici, jer da bi njihove riječi blistale potrebno je puno truda, intenziviranih doživljaja, viđenja unaprijed i unazad, uz proširenu brazdu saznanja u sadašnjosti. Sve u svemu, za nauku, čudesan splet osjećanja i osjećaja vlada u duši pjesnika. Ono što oni kažu, ide ispred svake nauke i krute zbilje, uopštavanja, statistike" Cijena toga je dobrovoljno davanje života za Čezara Paveza, Branka Miljkovića, Marinu Cvetajevu, Branka Ćopića, En Sekston, Silvije Plat, Sergeja Jesenjina, Vladimira Majakovskog, Ernesta Hemigveja, Paula Celana, Jasunari Kavabata" Sve te okrilaćene duše imale su mjesto u raju, a zašto su izabrali pakao, niko ne zna, jer je samoubistvo pobuna protiv Prirode i Boga. Možda je to stanje "nepodnošljivih okolnosti" najbolje definisao u završetku oproštajnog pisma Branko Ćopić: "Zbogom lijepi i strašni živote". To je okrilaćena duša, sa jednim krilom u paklu, drugim u raju, u razuđenosti osjećaja od vatre do leda, gdje se javlja loša misao, loš naum, zlomisao u akciji protiv samog sebe.

    Nikola Koljević nije mrzio ni druge ni sebe, bio je stišljive prirode, koju karakteriše znanje i promisao o svemu čega se dotiče. Istina, ne toliko naučno koliko književno i filozofsko. Nije imao kosmičku, naučnu inteligenciju kao Tesla, ali je imao u sebi energiju koju je znao kontrolisati. Dokazao je to po onome kako misli, piše i djeluje. Smetalo mu je političko ćutanje moćnika o kriminalu u kojem su ne samo učestvovali, nego su bili njegove perjanice. Ali, iz straha od prokazivača, nije sa ljudima iz svog okruženja o tome govorio, jer su metkom zatvarali jedna usta, a strahom sva ostala. Dokazalo se to u bliskoj budućnosti, na Palama, kroz desetine ubistava, gdje se žrtva ubija kao zvijer, pred maloljetnom djecom, na ulici, ispred porodične kuće i zgrade u kojoj stanuje... Pale su postale Palermo... Nikolino samo(UBISTVO) je agens kolumbijske sačekuše na Palama. Duge sjenke nevinih žrtava dugo će padati po stanovništvu ovog, na izbjegličkom rasulu i ratnim strahotama nastalog grada. Imam pravo da to kažem jer sam 1993. godine napisao pjesmu "Pale " ukraden grad" (sa prozorljivom vizijom grada):

    Napadnuti iznutra
    skriveni brane grad
    kaže crtač portreta
    koji ne vidi svoj lik u ogledalu.


    Dok šuma šumi
    vlada mirno živi
    ni šišarika da im
    padne na glavu.


    Isti kao komunisti


    Spomenici pocrvenjeli od stida.

    Vidik sa osmatračnice
    je sve uži
    prećutno govore borci:
    neko se igra rata!
    neko se igra rata!

    Lažni reporteri
    šalju vijesti u svijet
    ali vraćeni odjeci ih dave.


    Bože, da je živ
    Jovo Cicović,
    koji se klanjao samo Bogu
    zemlja bi se otvorila
    da u nju propadne
    jer najveći grešnici
    došli su na Pale
    da se obože,
    da ukradu od popa Boga
    a od Paljana grad.


    ("Molitva za mrtve", 1993. )

    Smetali su im oni koji su izbliza i iznutra vidjeli šta oni rade, a pogotovo oni koji zapisuju događaje ili, kao Nikola, pišu dnevnik. Biljanu Plavšić su držali po strani, jer je oni nisu izabrali. Ona se, po silama nacionalnog talasanja, primakla njima, odnosno uključila se u pokret razbuđivanja srpskog nacionalnog bića. Govorila im je: "Ne, ne pada mi na pamet da pišem o događajima koje teško preživljavam, jedva čekam da sve zaboravim". Od tamnih dana rata i ratnih događaja, nije doživio svijetli dan srca, treperavo svjetlo duha, svjetlost zaborava" Ubili su ga Ovi ili Oni koji su se bojali njegovog jezika sjećanja i opisivanja događaja, jer oni hoće da žive dobro od nedostatka dokaza. To su moja zadnja istraživanja, koja bi timski i institucionalno mogao potvrditi, otrgnuti od jezika zaborava koji nestaje u mutnim vodama straha... Na tim putevima poteklo je dosta krvi moga života, ali Bogu hvala, držao sam se riječi apostola: "Rekoh i spasih dušu svoju". U ćutnji se sve okamenjuje, pa i živi život koji nestaje u tvrdoj tišini nekazanih riječi. Zato su narodu digli spomenik ćutanja, a poginulim borcima šuplje krstove. Strašan govor praznine od aspurnog rata: pođi-stani-odustani, "haos ima svoju logiku" (R. K. ) i "dodatna doza haosa" (M. D. ).

    Nikola, pametniji i pošteniji od njih, puno je znao. Osvjedočen poštenjem, povlačio se u izolaciju. A to je mafijokratiji, koja je provodila ilegalni teror nad intelektualcima, i odgovaralo. Za njih nije bilo, što bi rekao otac Tadej, savjesti kao Božijeg suda. Znao je, po lapidarnoj Vukovoj poslovici da će jednog dana "doći vranac u klanac". Uveliko je pisao, ali kada je počeo sakupljati fotografije o profiterskim putevima i punktovima, bio je velika opasnost za vođe ratne vatre koji su iz dana u dan postajali bogatiji, jer su prodavali i oružje i teritorije, a kroz profiterske kanale akciznu robu neprijateljskoj strani. To opisuje u knjizi "Svedočim 2" Biljana Plavšić: "Angažovao je jednog čoveka koji je fotografisao aparatom i snimao kamerom sva kretanja i događaje u kojima učestvuje ova buduća istorijska ličnost" Oni idu na pregovore, i ne obaveste ga, ali Nikola u Beogradu, na Surčinu, još pre njih, čeka kod aviona"".

    Biljana, da nije otišla u Banju Luku, završila bi kao i Nikola. Ona u zatvoru, kao nepotkupljiv svjedok piše dvotomu knjigu "Svedočim", koja je glavni svjedok svih njihovih lopovluka: "Skupljao je Nikola sve to u sebi" Ne verujem da je u tim zapisima Momo među pozitivnima. A on, koji je tada odlučivao o životu i smrti, to ne može podneti. Koliko je on bio opsednut svojom veličinom! Da je verovatna moja pretpostavka govori i to kako je i posle Nikolinog "misterioznog samoubistva" tražio Nikoline zapise".

    U januaru 1997. objavljena je da je nakon pucanja dva hica u glavu, preminuo Nikola Koljević. Odmah sam rekao da je on "samoubica" kojeg su ubili drugi. Narod je potapala ista sumnja, ali nije smio dići glas protiv sijača straha i smrti. Službeni izvještaj uviđaja nije niko video, osim da je obnarodovao da je Nikola pucao sebi u glavu u zaključanoj sobi. Znao sam da su to učinili ljudi koji dobro žive od "nedostatka dokaza". Ljekar je rekao: "dva metka ne može čovek sam sebi da puca u glavu. " Nikola im je spremao javnu sačekušu sa zapisima i fotografijama, a to je za njih koji brišu sve gnusne tragove jezik golih činjenica, bez bezopasnih pjesničkih metafora.

    Nikolu sam posljednji put vidio na Dučićevim večerima poezije, na kojima je bio i Dobrica Ćosić. (Tražio sam od njega da se što hitnije ubacim u policijske strukture, jer će državu sahraniti lopovska oligarhija" Uveče, u prepunoj sali, dok sam govorio pjesmu "Romanijska Lazarica" nije skidao pogleda sa mene, tako da se pjesnik Ćivša čudio što onoliko gleda u mene). To gledanje sam protumačio kao prenos neverbalne komunikacije, potvrdu da nemam šta tražiti sa policijom, već da se istragom bavim sam, pa šta mi Bog da. Pisci su pitali Ćosića "što je potpisao Prevlaku", a on je odgovorio "da je Milošević do pola utakmice bio agent CIA, a od pola utakmice treba da ga pitamo, ako imamo hrabrosti, za koga je radio, te da je zbog toga podnio ostavku". Sve je to doprinijelo da se Nikola osjeća potištenim. Uveče mu je pozlilo, i da ne pričam šta je dalje bilo" U njegovom dugom gledanju u mene, pobudio se psihički signal u mojoj podsvijesti da kažem što se reklo nije, bez sjenki u riječima, uz pravila Svetog Pismo i logike, koji me ne lišavaju sumnjivog načina saznanja.
    radovan_karadzic - 27088 - 03.03.2011 : Nedeljko Žugić Pale, RS - best (0)

    Samo(ubistvo) Nikole Koljevića (2)


    U stvari, tu se dešavaju neki fenomeni, koji su na graničnim područjima nauke (koje ratna psihologija i bilo koja druga psihologija ne može objasniti), kao što je onaj kada su glumci Londonskog kraljevskog pozorišta igrali Hamleta, a u sceni prizivanja duhova, publika je vidjela ekstremni oblik živog priviđenja duha, kao poruke uzete iz podsvijesti (a u njoj je sve zapisano, ono što je naslijeđeno, što je bilo i što će biti), ali glumci koji su učestvovali u tome, završili su u ludnici" Ove fenomene namjerno navodim, jer ih ne primjenjujem, osim jasnoće do bola, kao što je to rečeno u "Narodnoj sačekuši" ili "Neka pisaca makar nikome ne trebali".

    Biljana u "Svedočim", u vezi sa svim tim ističe: "Vrlo dobro sam zapamtila kada mi je rekao, ali sa nekim posebnim naglaskom: Radovan me leči nekim tabletama".

    Zato je Koljevićevo samoubistvo sumnjivo. Takav čovjek nije imao hrabrosti da dva puta sebi puca u usta, bez obzira što u Republici Srpskoj vlada duboka depresija i mafija, reketaška sačekuša, oni koji dobro žive od nedostatka dokaza, koji su osjetljivi samo na pare i na metak. Ali, Nikola je bio ključan, glavni svjedok njihovog nastanka i održanja: Zato je vlasnik života i smrti iz njegovog okruženja, poslije hapšenja platiše ubica sa Sokoca, kojeg su uhapsila dva hrabra čovjeka (oba su ubijena u kolumbijskoj sačekuši), rekao: "B. V. je dobar momak, ali poslije hapšenja B. niko mu ne garantuje život, jer Ovi (mislio je na one koji čuvaju Radovana) će ga ubiti kao psa". Koja i kakva policija, osim Ljubiše Savića Mauzera i Srđana Kneževića se smjela suprotstaviti, u to vrijeme, takvima. Za nekoliko dana je ubijen najveći romanijski borilački mit Srđan Knežević, a nakon godinu dana i Ljubiša Savić Mauzer. Policija sve zna, ali svi, od reda svi " ćute i ćutotvorišu. To potvrđuje stario pravilo da u ratu prvo strada istina, ali i u poslijeratnim prilikama moćnici izravnjavaju nišan i mušicu... Sve to treba imati u vidu kada je u pitanju samo(UBISTVO) Nikole Koljevića.

    On je imao radi čega da živi. To je dokazao mnogim knjigama, kao što su "Otadžbinske teme" i "Od Platona do Dejtona 1996" u kojima je objašnjavao nastanak i život Republike Srpske. Lijepo bi bilo da je doživio da mu njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački Grigorije ispriča šta su mu rekli Amrikanci, kada ih je pitao šta će biti sa Republikom Srpskom... Odgovorili su mu: "Sve zavisi od vas, ako budete ozbiljni, odgovorni i transparentni, ako ne budete krali, imaćete Republiku Srpsku. Država je kao brod, on može da se okreće". Ako je iko to trebao da čuje pored pravorječivog vladike, to je Nikola Koljević. I trebao je das čuje njegov komentar Miloševiću, kojeg se Nikola bojao, poslije povratka iz Amerike: "Moram pomenuti nesrećnog Miloševića. U njegovim rukama je bilo mnogo toga. Međutim, on je sve okrenuo naopako i to se pokazalo na kraju. Neki ljudi, jednostavno, imaju blagoslov za to. Čega god se uhvate, to se osuši. Sve što je Milošević branio, to je izgubljeno, jer u stvari, to nije ni branio".

    Hazarski put Miloševića vodio je i Nikolu da bude samo(UBICA) kojeg su ubili drugi! Njemu, koji je imao moralni i državni dignitet, mafija nije mogla uvesti sankcije na riječi, ali ga je, po svemu sudeći, sklonila iz života.

    I o tome književnici ćute. Sa energijom istine moguće je poboljšati njihov položaj. Istina je, kako je rekao Gorki, Bog slobodnog čovjeka. Tada ih vlasti neće kupati bez sapuna. Istina skida svaku prljež na duši. Ko to može, postaje čist kao nebeska suza. A takvih pisaca, nažalost, je malo. Potopio ih je strah moćnika, koji su i njima i narodu ukrali budućnost. A pred takvom istinom prvo pisci zaćute. Slavopojnima su parama začepili usta, a ostalima strahom. Ali, hrabri i pravi ne prihvataju ta pravila, oni žive i umiru za štafetom svjetlosti. Nikola je bio jedan od tih. Hvala mu u ime naše tvrde i ukamenjene istine, u ime budućnosti i budućevića.
    dobra_knjiga - 24527 - 28.05.2010 : Nedeljko Žugić Pale, RS - best (0)

    Knjiga 'Liječenje biljem'


    Prodajemo knjigu Jove Mijatovića, "Liječenje biljem".

    Originalno, reprint izdanje: Liječenje biljem i melemima od legendarnog romanijskog travara Jove Mijatovića. Predgovor: Dragoš Simović, Milan Soldatović, Mihailo F. Protić. Tvrdo ukoričenje, format B5, 272 strane + 16 ilustrovanih (bilje) Izdavač reprint izdanja: Književni fond 'Sveti Sava' 2008. Cijena: 13 eura + poštarina (ili druge valute u po srednjem dnevnom InterBank kursu) Devizni žiro-račun: NLB Nova razvojna banka, Ekspozitura Pale: 508-11784577 Dostupnost: Isporuka u roku od 2 dana. SAD i Kanadi za 7 - 15 radnih dana, Evropi za 7 radnih dana (avionskom poštom).
    novosti - 24469 - 14.05.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Portret pozitivnih likova


    JELENINO KULTURNO UZDIGNUĆE NARODA

    Ovo oslovljavanje i orječivanje, sa moje strane, uklapa se u matricu nezasite borbe ISTINOM PROTIV LAŽI, kao rezultat blagodarnih djela podarenih srpskom narodu. Ovo je moj poklonički dar Onoj kojoj ne mogu ništa Oni koji sebe vide u umjetnosti, a ne vide umjetnost u sebi, koji su bili daleko od rovova i grobova, kao što su dva Nepomenika (svrzinjaka koji skandaliziraju čaršiju svojim karikatuurama i izjavama)...

    Kulturni život Sokoca je bio na niskom nivou, sve do 1997. godine, kada inventivna i nezasita radom Jelena Dundić dolazi na mjesto direktora Ustanove za kulturu, koja nije imala ni kancelarije, a godinu dana je radila iz svoga stana. Sama je sebi napravila kancelariju, uz novi ulaz, koji je bio iz kino sale, uz unošenje novog namještaja i uređenja kompletnog enterijera, koji je za svaku pohvalu. Sve to je ličnim učešćem i inventivnošću postigla, uz ogroman rad i ljubav prema poslu i ljudima koji imaju kulturne potrebe u opštini Sokolac.

    Jelena Dundić, kao malo ko potvrđuje pravilo koje sam davno narekao, izrekao i dokazao: da nesposobni imaju samo jednu sposobnost " da onesposobe sposobne. Ona, bez zagrcnuća, sjetnim i reskim glasom, u kome se intonira himna velike ljubavi prema poslu koji radi, kaže: "Ljudi su navikli da žive i životare u beznađu, a svaka pozitivna inicijativa je, u današnje vrijeme, na nož dočekana... Ja sam tipičan primjer čovjeka koji je prošao sve te ujdurme, ali opet smatram da sva svoja znanja, iskustvo i pamet, trebam i dalje ulagati sve dok vidim neki rezultat u tome. A vidim ga u mladima! Ustanova za kulturu je stožer okupljanja mladih. A to je glavno mjerilo moje poslovne politike. Ustanova je bila i ostala otvorena za sve potencijale koje imaju dobre programe u promovisanju kulturnih vrijednosti našeg podneblja"...

    Slovopisao i orječivao: Nedeljko Žugić

    FONOGRAM (UMJESTO SAMOPISA) JELENE DUNDIĆ

    Ustanova za kulturu Sokolac je jedan od implementatora projekta MFG-F (UNESCO, UNICEF, UNDP) projekat 'Kultura za razvoj'.

    Opština Sokolac je jedna od deset koja je dobila sredstva, od 54 opštine koje su aplicirali projekte.

    Projekat koji ostvaruje Ustanova za kulturu odnosi se na revitalizaciju enterijrera sa ciljnim plasiranjem kulturnih sadržaja koji će implementirati u narednih 18 mjeseci. Planirane su tri manifestacije, koje prate godišnja doba. Prva, koja je trenutno aktuelna, provodi se sa rekonstrukcijom objekta uređenja sale, je "proljećne svečanosti", a pretpripreme su počele prvog marta, organizacijom sekcija i radionica iz oblasti likovnog stvaralaštva, ekologije i planinarenja, dramskog i muzičkog stvaralaštva. Te radionice će dati konkretne kulturne proizvode. Muzička radionica radi u organizaciji "Slaja produkcije" sa Pala, gdje se sa grupom od 25 djece radi na muzičkom opismenjavanju i na uvježbavanju elementarnih pravila scenskog nastupa, kao i pravilima grupnog i pojedinačnog pjevanja, a krajnji produkt te manifestacije će biti nastanak jedne pjevačke grupe koja će pjevati pjesme autora Slaviše Guje, zasnovane na izvornim pjevovima, sa modernom obradom. Rezultati će biti promocvisani na Festivalu dječijeg pjevanja, koji će se održati 4. jula u Istočnom Sarajevu. Kompletan koncept projekta je takav da je zasnovan na tradicionalnim vrijednostima ovog podneblja oplemenjenim i obogaćenim sa inovativnim vrijednostima, kako muzičkog, tako literarnog i likovnog stvaralaštva...
    nedeljko - 24033 - 10.03.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Balvan puk'o od opterećenja


    Analizirajući, površno i dubinski, stanje u šumarstvu, dolazimo do zaključka da je balvan opterećen troškovima da je "puk'o" još u dubećem položaju. Gledano očima prosječnog čovjeka, to se čini nevjerovatnim, jer kada vide kamion sa balvanima odmah pomisli da novac ulijeće u džepove zaposlenih u šumarstvu.

    Stručnjaci za poslove eksploatacije znaju šta sve tereti kubik, odnosno trupac.

    To su (kao direktni troškovi) provođenje doznake i izrade izvedbenog projekta, izgradnja novih šumskih kamionskih puteva, popravka i održavanje postojećih šumskih kamionskih puteva, izgradnja i održavanje izvoznih traktorskih vlaka, sječa i izrada drvnih sortimenata u šumi kod panja, primicanje i izvoz drvnih sortimenata šuma od panja do šumskog kamionskog puta i utovar i prevoz od šumskih stovarišta do centralnog stovarišta, a (indirektni troškovi) izrada šumskoprivredne osnove, šumsko uzgojni radovi, zaštita šuma, izrada, izvoz i plasman slučajnih užitaka, izgradnja pratećih objekata u šumarstvu (lugarnice, osmatračnice, čeke i drugo), ostala investiciona održavanja i tekući troškovi poslovanja.

    Kada se svemu tome doda da su redovni, ozakonjeni zahvati da JPŠ 'Šume RS' izdvaja po deset odsto za Agenciju za šumarstvo, proširenu reprodukciju i lokalnu zajednicu na kojoj se nalaze organizacione cjeline, balvan je 'puk'o' još na panju. Obaveze 'šuma' prema opštinama su tri puta veće od izdvajanja u Federaciji BiH, Srbiji i Hrvatskoj.

    Mr. Radovan Simić, koji je pisao prošli Zakon o šumama (važeći od 1992 do avgusta 2008. godine) kaže da novi Zakon o šumama ima negativan odraz na ukupno poslovanje Javnog preduzeća šumarstva i njegovih organizacionih dijelova, kojeg je zbog značajnih manjkavosti i nedostataka nemoguće sprovesti u praksi. Simić se pravom pita: zašto je i kako donesen. U prilog tome ide mišljenje šumarskih stručnjaka i svih zaposlenih u JPŠ 'Šume RS', koji su potpisali peticiju u kojoj traže da se što prije ide u izmjenu i dopunu Zakona o šumama, jer Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao predlagač, u postupku donošenja, nije prihvatilo i ugradilo u zakon ni jednu primjedbu i sugestiju koje su isticali u toku javnih rasprava predstavnici 'Šuma Srpske', u kojem je zaposleno više od 400 inženjera i i 600 šumarskih tehničara... 'Zbog svega toga, Zakon o šumama je nametnut', naglašava Simić.

    Neđo Ilić, direktor JPŠ 'Šuma Republike Srpske" ističe: 'Imamo zaposleno oko 4. 000 radnika i plašim se da će cio sistem da bude doveden u pitanje kada Agencija počne sa radom. Iako smo upozoravali da formiranje Agencije za šume nije dobro rješenje, nije bilo sluha za naše stavove. Nije mi jasno zašto se predlagači Zakona o šumama nisu osvrnuli na iskustva Srbije i Hrvatske, kada je riječ o radu agencija za šume'.

    Direktor Ilić je u pravu, jer Srbija i Hrvatska nemaju Agenciju za šumarstvo, a Slovenija ima, ali pri Slovenskom šumarskom institutu.

    U opertivnoj analizi nameće se zaključak da je agencija fantomski organ u šumarstvu Republike Srpske, a prema analizama Radovana Simića, 'glavni je razlog donošenja novog Zakona o šumama, koja slabi status i važnost Javnog preduzeća šumarstva u RS'.

    Siguran sam da bi u akcionom istraživanju fenomena 'balvan puk'o od opterećenja' došli do rezuiltata da je ovo stanje 'nepodnošljivih okolnosti' uzrokovao najviše nepovoljan i nametnut Zakon o šumama, na drugom ekonomska kriza i na trećem organizacija Javnog prduzeća 'Šume RS'.

    Nedeljko Žugić
    izbori - 24032 - 10.03.2010 : Nedeljko Žugić Pale, RS - best (0)

    SDS - Stranka rascjepnica


    Rascjepi u SDS-u su odraz nesvjesne i nartikulisane demonstracije unutrašnje histerije. Uzalud im borba u rukavicama ili bez njih, golotrb narod im ne vjeruje. Oni bi iz ilegalnog terora da pređu u legalan " da vrše javno nasilje nad svjesnim stavom naroda.

    Nekada su imali "državne" firme koje su sarađivale sa neprijataljem i tako su ostvarivale profit: "Centreks", "Selekt Impex", "Matresa", "Spektra", "Rojal", "Cicko-micko"" Sada bi u ring sa golotrbim narodom, da mu zadaju posljednji udarac u stomak. I to sa teškim, olovnim rukavicama. Da mu ugasi svjetlo izgubljene nade.

    Sve to gledao je oboženi grešnik, sin besmrtnik crkvenih profitera, sve dok posljednnji Srbin boluje od njegovog virusa zablude... Sve dok ga nisu izdali!

    U profirerskom ringu SDS-a je banda korumpiranih političara i desetine sveštenika koji su čitali i slušali božićnu poslanicu, koju je potpisao mitropolit dabrobosanski Nikolaj i nadbiskup Vinko Puljić. One koje prati snažno osjećanje na žrtve, ne treba pitati šta misle o saradnji mitropolita i nadbiskupa. Njihovo mišljenje se ukamenilo u mermernim spomenicima.

    Grobari srpskog naroda u BiH i dalje misle da je nizak nivo narodne svijesti pa mogu da mu burljaju elektrodama u mozgu, proizvodeći emocije pokornosti i poslušnosti. Misle da će vječito vibrirati na talasnoj dužini narodnog osjećaja, kao spasioci, a ne porobljivači. To bi Karl Gustav Jung definisao kao "nemogućnost integrisanja nekih unutrašnnjih procesa, koji se nemionovno projektuju vani""

    U ring do posljednjeg Srbina, samo da grobari imaju šta raditi.

    U "Otvorenom pismu Draganu Čaviću", dok je bio predsjednik RS napisao sam i objavio da je kao Epimetej, Prometejev brat - čovjek koji kasno shvata. Ono što mu dobronamjerni ljudi govore shvatiće kada ne bude na vlasti, u dubokoj sjenci poraza.

    Ako ima u vidu da je politika svjesno i aktivno usmjeravanje društva ka određenom cilju, u kom cilju ide politika koji on vodi?

    Radovan ga dograbio u svoju vlast, jer je znao da je slaba ličnost i da od takve može napraviti slijepog izvršioca za svoje "smišljene besmislice".

    Sljedbenici SDS-ove stranke rascjepnice ne znaju šta čine, dok im namiguje oboženi mit iz oblaka nabijenog munjama, kojima su sklanjali iz života sve ljude koji ne misle kao oni.

    Kasno vam je da budete "grešnici pokajnici", pa čak i kod onih popova koji su dobro zamastili bradu sa vama. Vaše utonuće u grijeh je toliko da ste i nerođenoj djeci ukrali budućnost.

    Izgubili ste strpljenje, a đavo se po tome poznaje. Niko vam ne pruža ruku. Sa vama nikada providnog dana, rekla bi svaka oštroumnija baba u selu, već samo tamni dani.

    Vrijeme je da odete. Iza vas, na licu istorije, ostaće grdna rana srama. Izgubili su sjenku dobrog glasa, a ko gubi sjeku izgubio je sebe samoga.

    Nedeljko Žugić
    jovo_mijatovic - 24031 - 10.03.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    O Jovi Mijatoviću


    Rođen i odrastao između kamena i neba, drugujući sa nemaštinom i divljim zverima, Jova se još od malih nogu suočio sa teškim životom ljudi, kojima je, kako kažu: "I Bog rekao laku noć".

    Udaljei od popa i doktora; bolnice i škole romanijski vidar, kao i mnoga druga deca, sa Romanje - 'Ostao je slep kod očiju", te kasnije, kada se zamomčio i poostario, naučio je da čita i piše. Dok su se drugi dečaci verali po planini jureći vukove i medvede, mladi Jova sakupljao je trave pomažući svojoj babi Staniji, čuvenoj romanijskoj vidarki u njenom nesvakidašnjem poslu.

    Vremenom, učeći od svoje babe, a i od drugih ljudi koji su poznavali lekovito bilje, mladi Jova Mijatović postao je viđen vidar i travar koga au poznavali i prizivali na sve strane.

    A onda je došao Prvi svetski rat. Služeći u austrougarskoj vojsci, kao bolničar, na Tirolu, Montegrafu, Pešti i Beču, vispreni gorštak sa Romanije naučio je još više, od onoga što je znao o tome - kako se ljudi leče lekovltim biljem.

    Posao travara i vidara nastavlo je da obavlja između dva rata, spremajući obolelim i povređenim ljudima čajeve i meleme. Tu, na Romaniji, izrodilo mu se česnaestoro dece, od kojih mu je danas živo sedam sinova i tri kćerke.

    Ljudi pritisnuti nevoljama, bez para, udaljeni od lekara; dolazili su kod Jove tražeći da im pomogne. On je to činio, koliko je znao i umeo. A znao je mnogo. Vremenom, baveći se poslom koji je od jednog broja ljudi osporavan i anatemisan, postao je svojevrstan poznavalac lekovitog bilja i priznati narodni lekar nastavljajući tako tradiciju poznatih bosangko-hercegovačkih hećima.

    Došao je još jedan rat, u kome je Jova, iako star, učestvovao lečeći bolesnike i ranjenike. Kada su umukle puške, stari vidar nastavio je i dalje sa svojim poslom. Zbog toga je, jedno vreme, imao i neprilika. Vremenom ljudi su shvatili da lečenje čajevima i melemima ne može škoditi, naprotiv, samo koristiti.

    Vreme je učinilo svoje: osporavan i hvaljen, progonjen i prizivan, Jova Mijatović, je najzad, danas, u svojoj 78 godini dobio mesto koje mu pripada. Obični ljudi, oni kojima pomaže, amatraju ga najboljim travarom u našoj zemlji. Za njegov posao interesuju se mnogi učeni ljudi širom sveta.

    U smiraj svoga života stari vidar sa Romanije, kako reče: "Ne želim da odnesem sa sobom sve ono što sam više od 60 godina sakupljao i proveravao... ".

    Zato je rešio da ovu knjigu ostavi onima kojima je pomagao i onima kojima će zatrebati, sa jedinom željom - da vreme i ljudi prosude da li se i koliko bavio korisnim poslom.

    (Beograd, 1982)
    Dragoš Simović
    akcije - 24030 - 10.03.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Preuzet film o Jovi Mijatoviću


    Željko,

    napokon sam preuzeo film o Jovi Mijatoviću iz Kinoteke Srbije. Sjećam se, prije 45 godina, on se prikazivao kao žurnal uz filmove u našim krajevima.

    Zahvaljujem se tebi koji si mi poslao 40 eura, a Miner mi je poslao 50 eura, tako da sam ja dodao 10 i sve je plaćeno i urađeno kako valja. Miner i ti imate od mene knjigu od Jove Mijatovića "Liječenje biljem" u originalnom, reprint izdanju. Izdavač je "Književni fond "Sveti Sava" Istočno Sarajevo, odnosno moja malenkost. Ista se može naručiti preko mene i njena cijena je sa poštarinom 20 eura. Moje adrese su dostupne, dovoljno je ukucati samo moje ime i prezime i sve je tu.

    Ništa ne krijem što radim, ponašam se kao voda koja nema sjenke.

    Sve vas pozdravljam i volim.

    Pale, 11. 03. 2010.

    RE: Preuzet film o Jovi Mijatoviću


    Nedeljko,
    drago mi je da si dobio kopiju filma o Jovi Mijatoviću. Ja ću se na ljeto potruditi da i ostali učesnici u akciji imaju priliku da isti pogledaju.

    Posebno bih se zahvalio Mineru, koji je ispao pravi laf sa svojim velikodušnim prilogom. Naravno, ne treba zanemariti ni učešće Vogošćanina Pravog koji je u akciji učestvovao sa 20 evra.

    Posebno se izvinjavam tebi što u rubriku "dobra knjiga" još uvijek nisam stavio informacije o knjizi Jove Mijatovića "Liječenje biljem". Na ovom forumu se toliko piše da ne stignem da sve to uradim. Obećajem da ću to uskoro uraditi!
    savo_derikonja - 23780 - 19.02.2010 : Nedeljko Žugić Pale, R.S. - best (3)

    Čuvali su Dražu (1)


    Milanko Kočević, rođen 1920. godine (89 godina)
    Preljubovići, kod Sokoca, četnički pukovnik.


    Vrijeme uzimanja izjave: 11. 06. 2009. godine
    Mjesto: Preljubovići
    Fonogramski zapis: Nedeljko Žugić


    SILNA VOJSKA, A MI UNUTRA

    Došao nam je Dražo 1. avgusta 1945. godine, u selo Donje Babine, kod Mare Vuković, koja je bila šnajderica (kasnije udata Batinić). Imala je dva sina, i sada su živi. Jedan je Slobodan Batinić, što je bio u vojnom odsjeku. U to vrijeme bilo nas je 35 četnika - Borkovaca (kojima je Borko Radović iz Kruševaca bio komandant), a bilo je i petnaest četnika Vojina Lučića iz Vrabačke kod Pjenovca (opština Han Pijesak). Vojin je bio krupan, koščat, ali i hrabar čovjek. U to vrijeme je komandantu Draži sin Vojo, prebacujući se do nas sa Sjemeća, poginuo kod Rogatice.

    Četnički komandant Borko Radović se dogovorio sa Vojinom Lučićem da se nađu (tamo gdje ćemo mi sada ići) kod vrela Ponorca. Tu smo napravili barake od lubovitih (šupljih) stabala, gdje smo ostali gotovo mjesec dana, do kraja avgusta. Odatle smo se preselili u Više... Pokojnji Draža... Ne mogu, hoću da zaplačem, kada mu ime spomenem... On je (guši se u nevidljivim suzama) nosio engleske dukate u torbi. Pozvao je dva sina Marina i zagrlio ih je, a tu je bio i slikar iz čete Borke Radovića, Savo Čelik, koji ih je slikao. Čiča Draža je izvadio dva dukata i dao ih je Marinoj djeci.

    Kada smo došli u Više, odlučeno je da u istom mjestu ne možemo biti svi. Teško se dolazilo do hrane. Bila su dva brata Batinića. Ne znam da li je Vojislav živ. On je doveo svoga vola. Zaklali smo ga. Jeli smo to meso, jer nije moglo da stoji. Bila je voda. Jedan dio mesa smo držali u vodi, da se ne pokvari.

    Penezić, Penezić Slobodan. On je digao armadu i viku, od Koštice prema Vrapcima, pa sve do Kruševaca, sve je bio vojnik do vojnika. Po noći je vatra do vatre. Od moje kuće, preko Vrabaca, Kuta, sve do Kruševaca, pritiskao vojnik do vojnika. Ne može miš proći da ga ne vide i čuju. Toliko je to steglo. Od Han Pijeska, pa sve naniže, do Olova" Naše su patrole izviđale teren o kojem govorim. One su bile malo vještije od njihovih. (Smijeh, ne sa podsmjehom, nego smijeh čovjeka koji koristi vještinu preživljavanja u teškim situacijama). Imali smo svojih ljudi. Bila su samo dva-tri čovjeka koje su vrbovali komunisti.

    Odatle smo se premakli (premjestili) u Više, iza sela Kuta, na jedno vrelo, gdje je Vojin Lučić preuzeo četu i komandu. Borko nije tu ni dolazio. Bilo je obezbjeđenje i straže. Toliko se mjesto boravka Čiče Draže čuvalo da nije bilo greške, kako pojedinaca, tako ni patrola.
    akcije - 23752 - 17.02.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Preuzimanje filma o Jovi Mijatoviću


    Željko, danas sam dogovorio sa Srpskom kinotekom iz Beograda da izvrše prsnimavanje na DVD film Puniše Đorđevića 'Film o Jovi Mijatoviću', legendarnom travaru sa Romanije. Dogovorio sam se sa Aleksandrom Kardenalovićem. Presnimavanje će koštati 100 eura. Na filmu će stajati žig kinoteke i nije dozvoljeno javno emituovanje. Neki su već poslali 40 evra. Naravno, tu treba računati i moje učešće. Najljudskije, s otvrenim očima duše! Vaš Nedeljko.
    islam_komentari - 23711 - 13.02.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (1)

    Islamiziranje svijeta (1)


    Svijet i kultura na njemu će biti sasvim drugačiji nego danas. Postaće svjedoci mijenjanja svjetskog poretka"

    Prema istraživanjima, da bi jedna nacija opstala duže od 25 godina, mora imati prosjek nataliteta od 2. 11 po porodici, a sa manje od toga nacija nestaje.

    Istorijski, nijedna nacija sa prosjekom nataliteta od 1. 9, a prosjek od 2. 3 nije moguće ispraviti, jer je potrebno od 80 do 100 godina da se taj broj ispravi i popravi. Ne postoji ni jedan ekonomski model koji može održati društvo za to vrijeme. Drugim riječima, ako dva bračna pra imaju po jedno dijete, onda je duplo manji broj djece nego roditelja. A ako njihova djeca imaju samo jedno dijete, onda je broj unučadi naspram djedova i baki 1 prema 4. Ako se u 2006. godini rodi samo jedan milion beba, teško je imati dva miliona radno sposobnih odraslih 2026. Kako se broj populacije smanjuje, tako i ta nacija. U 2007. godini prosjek nataliteta u Francuskoj bio je 1. 8, Engleskoj 1. 6, Grčka 1. 3, Njemačka 1. 3, Španija 1. 1, Italija 1. 2. U Evropskoj uniji 31 zemlja, prosjek nataliteta je 1. 38.

    Istorijska istraživanja su nam pokazala da su ove cifre neispravljive. Za nekoliko godina Evropa, kakvu je sada znamo, će prestati da postoji. Ali, ipak se broj stanovnika u Evropi ne smanjuje. Zašto? Imigracija! Islamska imigracija!

    Od svog povećanja stanovnika u Evropi od 1900 godine 90 odsto bila je islamska imigracija! Fransuska 1. 8 djece po porodici. muslimani, 8. 1 odsto po porodici! U južnoj Fransuckoj, tradicionalno jednom od najpoznatijih dijelova po crkvama na svijetu sada je više džamija nego crkvi. Oko 30 odsto djece ispod 20 godina su muslimani. U većini gradova kao što su Nantes, Marsej i Pariz taj broj se povećava na 45 odsto. Do 2027 godine jedan od pet Francuza će biti musliman. Za samo 39 godina Fransuska će biti islamska republika. U zadnjih 30 godina broj muslimana se u Velikoj Britaniji se povećao od 80. 000 na 2. 5 miliona, sa povećanjem od 300 odsto. Postoji više od 1. 000 džamija. U Holandiji 50 odsto novorođenčadi s muslimani, a za samo 15 godina polovina stanovnika će biti muslimani.
    raspad_juge - 23709 - 13.02.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (1)

    Kraj trojedne Bosne


    Bosna i Hercegovina, kao multietnička država, davno je primila smrtonosni udarac sa odloženim djelovanjem, prije bilo kakvog pominjanja referenduma o otcjepljenju Republike Srpske. (Objavio sam to sa istim naslovom u sarajevskom 'Oslobođenju' krajem 1991. godine)

    Dejtonski sporazum je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali neće onemogućiti raspad Bosne i Hercegovine, jer Bošnjaci, kao Srbi i Hrvati, žele svoju nacionalnu državu. I to je kraj svih krajeva, sna o multietničnosti koji frustrira Bošnjake.

    Ako su Albanci mogli proglasiti nezavisnost Kosova, kao nacionalna manjina u Srbiji, onda i Srbi u Republici Srpskoj, kao državotvoran narod, ima međunarodno pravo da se na referendumu izjasni za nezavisnost.

    Muslimani, bježeći od svog nacionalnog identiteta, vide u Srbima svoje neprijatelje, a u dalekim islamskim zemljama svoje prijatelje. Srbima iz Bosne kažu: "Ako niste za Bosnu, idite u Srbiju". A šta bi se desilo da njima Srbi kažu: "Ako vi niste za naše otcjepljenje, idite u neku od 52 islamske zemlje širom svijeta, ostavite Bosnu nama! "

    Niko kao Meša Selimović nije bolje odgovorio Islamskoj vjerskoj zajednici, kada ga je pitala: "Zašto nas, bolan, Meša nazva otpadnicima od vjere", a on im je lakonski odgovorio: "A kako da nazovem one koji prime vjeru okupatora?! "
    Evo tog citata iz njegovom romana "Derviš i smrt", koji slikovito opisuje muslimane u Bosni: "Muslimani su kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog riješenja. "

    Ne mogu Bosne održati moneta, registarske tablice, PDV sistem, granična kontrola i korumpiran i podijeljen državni sud. Preko noći se to može promijeniti, jer volja naroda je najjača koheziona sila.

    Republika Srpska je faktički nezavisna, jer njenu vezanost za Bosnu i Hercegovinu srpski narod doživljava kao najveći čin uvrede.

    Referendum i deklaracija o nezavisnosti treba da bude neprimjetan čin za međunarodnu zajednicu, koja je do sada primjenjivala pogrešne aršine kada su Srbi u pitanju.

    Ako se tome suprostavi OHR, to će biti jalova prepreka, kaže bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun, naglašavajući 'da je OHR mrtvo tijelo i da ga treba odbaciti".

    Bez trećeg entiteta Hrvatima u Bosni prijeti nestanak, iako Hrvatska, ustavno ima obavezu da pomaže Hrvate u BiH.

    Kulturne institucije sa obilježjima multietničnosti se gase, skoro da i ne postoje. Nacionalne kohezione sile su raspukle tlo njene trojednosti. Bilo i nikada više! Opominju nas na to i duge sjenke iz prošlih ratova. Zar nam trba još jedan da bi shvatili da je tako?

    Islamiziranje Bosne potvrdiće svi napredni Srbi, Hrvati i muslimani. Ona nema matricu trojedne države!

    Po porukama iz kolektivno nesvjesnog, 'pada šapatom' nestaje dok se ogleda na geografskoj karti svijeta!

    Nedeljko Žugić
    znanje - 23706 - 13.02.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Psiho test od narodnih poslovica


    Narodne poslovice su ogledalo kolektivnog života. U ocjeni i procjeni ličnosti ništa nije uputnije od toga koje poslovice bi izabrali ispitanici prilikom testiranja za procjenu karakternih i drugih osobina ličnosti od naših lapidarnih narodnih poslovica, kao što su: 'Kakav čovjek takva i besjeda', 'Ko koga begeniše sa njim i egleniše (razgovara)', ili (o Bogu) 'Zna Bog čije ulje u kandilu gori. ', ili (o čovjeku) 'Čovjek se u muci, a konj u blatu poznaj. e', ili (o ženi) 'Sačuvaj me Bože od rđave zemlje i zle žene. ', ili (o roditeljima i djeci) 'Dijete mnogo milovano, nikad dobro vaspitano. ', ili (o ljubavnom jadu) 'Dok srce ne zaboli, ne može oko zaplakati, ' ili (o odnosu čovjeka i žene) 'Muž je glava, a žena je srce kuće', ili (odnos prema drugima) 'Ko zlima pomaže, dobrima škodi', ili (mudrost, nauk) 'Dok se ne namuči, čovjek se ne nauči. ', ili (šta je bolje slušati ili govoriti) 'Bolje ćeš čuti nego reći. ' i 'Lijepa riječ gvozdena vrata otvara. ', ili (govoriti-činiti) 'Lako je govoriti, a teško je činiti. ', ili (prijatelj, put) 'Drži se novog puta a starog prijatelja. ', ili (traćanje familije) 'Ko se na svog tuži, sam sebe ruži. ', ili (zakletva) 'Tako me krv ne jela. ', ili (star čovjek, pomama) 'Ne može se staro čeljade podmladiti, ali može pomamiti. ', ili (udovica) 'Bunar voda svaka grozničava, udovica svaka samoglava. ', ili (pravda-istina) 'Dok se pravi ne namuči, ne može se krivi naći. ', ili (ljudi-Bog) 'Ko se ljudi ne stidi i Boga se ne boji', 'Ko drugome jamu kopa, sam u nju pada. '"

    Uostalom, sve što čovjek izgovori je testiranje, verbalno ili neverbalno. Sve se to, kad tada, dokaže da je tako. Ne kaže se uzalud da 'rijeku upoznaješ plivanjem, a čovjeka razgovorom'. Sve što čovjek kaže je psihometrijska matrica, za mjerenje odnosa među ljudima. Zato je priča, za čovjeka, bitnija od hrane i haljina, jer sve što je nastalo među ljudima, razvijalo se kroz govor.

    Iz neizgovorene Božije riječi nastao je svijet. Svjetlost Božje riječi čovjek nosi u sebi od začeća do umiranja.

    Suha riječ je jalova i besplodna, sa oreolom mraka, a vlažna je rodna sa oreolom svjetlosti, koja oplođuje majku zemlju sa najljepšim cvijetom zemaljskim " čovjekom!

    Naučnici su na pragu da stvore uređaja koji će "čitati" svjesna iskustva i percepciju druge osobe. Dakle, komjuter će "čitati misli", ali nije li zlato pravilo teološko i moralno da je čovjek odgovoran prema mislima, kao i prema riječima i djelima!

    I ti uređaji će potvrditi činjenicu, siguran sam u to, da su narodne poslovice ogledala kolektivnog života i kolektivne svijesti jednog naroda. U njima pulsiraju gravitacone sile opstanka čovjeka na zemlji!

    Naprvio sam psiho test sa Vukovim nariodnim poslovicama. Evo kratkog testiranja za čitaoce.

    Koja vam se poslovica najviše sviđa: (1) 'U Pravo drvo grom najčešće puca', (2) 'Doći će vranac u klanac' ili (3) 'Ko istinu gudi gudalom ga po prstima biju'. Odgovori se ne razlikuju u nijansama, već u 'krupnim sitnicama' koje život znače. Onaj ko se aktivno suprostavljao odnosima koji vladaju u drušvenoj zajednici, odgovoričće da mu se najviše sviđa (1) prva ili (3) treća, a koji je bio posmatrač, bolje reći prilagodljiv tim i takvim odnosima, odgovoriće na (2) drugu poslovicu. Daljnjim gradiranjem istih, dobije se test (još bolji od Roršahovog) za procjenu ličnosti. Pokušajte sami. Osjetićete uzdignuće od sopstvenog umijeća.

    Nedeljko Žugić
    nedeljko - 23580 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Višegradska staza pod kapom moćnika


    Nimalo slučajno, ovaj javni proglas počinjemo s riječima Njegove Svetosti, Patrijarha Pavla: 'Kada su dokazi slabi, riječi su jake'. Nama, za ono što kažemo, ne trebaju jake riječi kao lažna argumentacija.

    Da je moralna kriza dostigla samo dno, dokaz je što se kulturom kao društvenom nadrgadnjom bavi svako i čini sve što hoće.

    Najbolji dokaz za to je 'Višegradska staza', koja svake godine okuplja najlošije pjesnike iz Republike Srpske, epigone i minorce, poput Milanka Borovčanina Romsoka sa Sokoca (dvije godine), Neđe Đevića iz Foče - sada iz Banje Luke (desetak godina), koji nema ni jednu objavljenu knjigu, Vojina Ostojića iz Bratunca, Milenka Jevđevića iz Višegrada (tri godine) i njima slične. Sve to radi jedan čovjek " Milan Šušnjar, a oreol 'zaštite' mu je tzv. 'umjetniučki savjet', koji mu ne može ništa.

    Do rata, 'Višegradsku stazu' je vodila i organizovala biblioteka u Višegradu, a u ratu i poslije rata SKPD 'Prosvjeta', bolje reći podobnici i poslušnici Vojislava Maksimovića, koji je prave pjesnike stavio na crnu listu, a stranačke kadrove, poput Milanka Borovčanina i Neđe Đevića na listu sa koje ih niko ne može skinuti.

    Ne vjerujem da ne uvažavate nepobitnu činjenicu da 'Višegradsku stazu', organizuju i vode oni koji bi se, u prvom smislu pojava i događaja, mogli naći u publici, a nikako kao ključni ljudi koji o svemu odlučuju, kada je ona u pitanju.

    Nakon moje malenkosti, koja je više godina tražila da se na 'Višegrdsku stazu' pozovu neki naši ključni pisci (tu sam namjerno isključio sebe, jer mi je poznato da su pogrešni ljudi tipa Milana Šušnjara ponosni na svoje mane). Tako se i dokazalo, on je, uznosito i prkosno, nastavio da poziva na 'stazu' nižerazredne pisce, kada se oni, sasvim slučajno, nađu u banji, kao što je to bio slučaj neke godine sa Milankom Borovčaninom Romsokom. Grešku, Šušnjar prkosno ponavlja svake godine. Što neće, u Višegradu vlada SDS, pa čak i kada SNSD osvoji vlast. To potvrđuje činjenicu da vladaju interesne grupe i primitivizam, a ne stranka na vlasti. Što veća provincija, tim više.

    Dva puta je pozvao Milanka Borovčanina Romsoka, sabrata iz stranke ""dobrih domaćina"", koja je narodu ponudila sveto siromaštvo a sebi je uzela sve što se uzeti moglo, od fabrika do hotela.
    Pozvao je nezamjenljivi kadar Milan Šušnjar i Vojina Ostojića iz Bratunca, koji je postao pisac zahvljujući samo sponzorima (kao Romsok), a ne instituciji recenzije koja izostaje kod neozbiljni izdavača koji objavljuju njihove knjige.

    A smisao 'Andrićeve staze' nije u njihovom okupljanju, već afirmisanih proznih pisaca u Republici Srpskoj, koji nisu učestvovali na ovoj značajnoj kulturnoj manifestaciji, koja se ne smije privatizovati ni od predsjednika SKPD 'Prosvjeta' Višegrad, a ni opštinskih struktura, pa i tzv. 'umjetničkog savjeta', kojim Šušnjar dugi niz godina manipuliše.

    Voditelj 'Višegradske staze' je pjesnik sladunjavih pjesama, kojima se dodvorava prosjekašima, koji su mjerilo svega što postoji, ali nisu za nadgradnju, posebno književnu avangardu, jasno vam je koliko je ova manifestacija oskrnavljena. Pravi umjetnik se ne smije dodvoriti prosjekašima, osim ako to ne odgovara stranci na vlasti, koja nas je i dovela do totalno poremećenog sistema vrijednosti, kao da nesposobni imaju samo jednu sposobnost: da onesposobe sposobne!

    Istinski pisci, ako tako nastavite, odreći će se 'Anrićeve staze', kao što bi se odrekao i sam Andrić.

    Nedeljko Žugić
    nedeljko - 23578 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (2)

    Da te nema, trebalo bi te izmisliti


    Lagan, kao vjetar što pohodi Romaniju, uđem u frizersku radnju na Sokocu, nedaleko od sjedišta preduzeća u kojem radim već deset godina, čiji naziv nije više 'Srpske šume', već u navodnicima 'Šume Republike Srpske'. Sve to, nametnuli su međunarodni mešetari, prije inficiranog Zakona o šumama po kojem je balvan pukao čim ga pogledaš.

    Ako ima ljudi u frizerskoj radnji, kada uđem, zavlada neka tišina, ali nema napetosti u njoj, kao da se boje da imam kod sebe češalj za misli ili da vidim neviđeno i čujem nečuto.

    Frizerka, starija, već baka, ali brzih uzmaha, čuje sve što ljudi kažu, pa i ono što neće da kažu. Sasvim moguće, jer ako je kosa antena misli, provlačeći prste kroz kosu onih koje šiša, kroz njena nervna vlakna struje misli u ovitku nekazanih riječi.

    Osim toga, čovjek kod frizera, skidajući kosu, bradu, dlačice iz ušiju, želi nesvjesno da se oslobodi ovozemaljske prlježi u ljudskim odnosima, kako bi izašao čist, kao krsnik na bojište poslije molitve.

    U tom gradu sam ostavio neizbrisive tragove neprilagođenosti sili i silnicima, mafijašima i profiterima, onima koji su bez dana staža stekli bogatstva, griješeći se od grobove izginulih u proteklom ratu, ali i od rovove i borce koje su gurnuli u rat, kradući im budućnost uzimajući sebi fabrike a njima ništa i ostalo.

    U tom gradu sam doživio da oni koji bi me do juče sklonili iz života, sada persiraju, jer ih je nebeska sila natjerala da osjete grijeh prema onima koji nisu tražili ništa osim da budu nepotkupljivi svjedoci svega što se dešavalo, a nisu izdali narod i nacionalne interese.

    Takvi ne ulaze u ovu radnju, već oni izbirljiviji, kultivisaniji, što bi rekli pošteni seljaci, oćutni, koji govore kratko i pojmljivo, koji sporo pričaju, a brzo misle.

    U frizerskoj radlji, kod Angeline, ljudi misle šta govore, a govore ono što misle. Mislima im nije tijesno u košulji govora.

    Ljudi koji se kod nje šišaju su kao biljke, koje reaguju na osjećaje i misli svojih vlasnika. Oni su za nevidljivu knjigu života nepotkupljivi svjedoci, koji pokazuju put do univerzalne životne istine. Nisu hrabri da vas podrže na licu mjesta, na kojem ostavljate svoj i njihov pečat istine, ali jesu pošteni, da vam na skrovitom mjestu kažu šta misle.

    Uvremenjeni su, znaju da je ovo nedoba istine i pravde, da je država besudna i da je za laž nagrada, a za istinu kazna.

    Frizerka u brznom kretu, prema zapamćenoj matrici prethodnog šišanja, odrađuje posao uljepšavanja, do kultivisanog kraja, kada skida ogledalo sa zida i pokazuje odlik glave sa potiljka.

    Ipak, od svih tih ljudi koji se šišaju, a nisu dlakavi iznutra, zapamtio sam ono što mi je rekao jedan dobromisleni advokat i jedan empatični hirurg, koji me operisao nakon ranjavanja u Vojnoj bolnici u Sokocu. A možda su mi to i najdraže riječi koje sam u životu čuo: 'Da te nema, trebalo bi te izmisliti' (advokat) i 'Pišeš, kao da mi čitaš misli(hirurg).

    Nakon toga sam zapisao da su riječi, koje imaju u sebi energiju ljubavi i istine dobromislenog i pravorječivog čovjeka, male munje " svjetlice koje prožimaju cijelo tijelo, jer su prošle kroz središte srca.

    A frizerska radnja na Sokocu, ostaće mi u sjećanju kao istureno odjeljenje psihoterapisjeke zajednice u kojem su ljudi dobromisleni i pravorječivi. Penzioner, najčešće, govore ono što se ne može naučiti iz knjiga - oćutno i mudroslovno, tako da im je 'iskustvo dijete misli, a misao dijete akcije'.

    Nedeljko Žugić
    nedeljko - 23576 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (1)

    I primirje je rat (1)


    EPIGLOG RATOVONJA POĐI-STANI-ODUSTANI

    Hoćete da vam priČam o djetetu rata, šta je ono naučilo?!

    Prva lekcija je bila: pođi pa stani! Druga: pođi pa stani! Treća, opet: pođi pa stani! Četvrta: pođi-stani-odustani! Gledano iznutra: toplo pa hladno, toplo pa hladno, toplo pa hladno. To istrga duše! Uz to " primirja dovedena do besmisla. Ona su najveće ratne iluzije koje se razbijaju o glavu borcima, komandi, narodu, ali i onima koji se rađaju, pa i onima koji se neće roditi, jer su izginuli oni koji su ih mogli donijeti na svijet.

    a u ovom svijetu postoje samo dva stanja: stanje rata i stanje mira. Kada nema rata, u stanju mira " vrše se pripreme za rat. Dakle, sve je rat! A posebno nama Srbima koji dobijamo u ratu a gubimo u miru.

    Zato naše ratnike dave sjenke rata, ne samo ovoga, već i prošlih ratova.

    U vrijeme primirja uvijek neko nekoga nastoji da prevari; slabiji jačem da utupe oštricu raznim igrama lukavosti, a jači slabije da puste bliže, kako bi im zadali jači udarac!

    Sve je varka " igra suprotnosti i lukavosti, koju igraju čak i životinje, a ljudi još perfidnije, jer imaju tehniku i razum.

    Za vrijeme primirja profiterski tragovi postaju širi, razuđeniji, pa se obično uhvati po nekoliko švercera sa neprijateLjskom stranom. A u vrijeme kada puca i kada zemlja gori od granata, profiterima i švercerima gubi se svaki trag.

    U ratu je najinfektivniji nemoral, jer se u naručju naroda umnožava višak nemanja, ali sve do jednom " dok imaju čime da ga kupuju. Kada toga nestane, kada ratnik počne razmišljati stomakom, unutrašnja trvenja su neminovna " kao vatra koja je u početku tiha, da bi iz dana u dan sve više dobijala na jačini. Ta vatra, za pravo čudo, ne gasi se vodom, već ravnomjernim raspoređivanjem tereta rata " i psihičkog jarma na duši i fizičkog jarma na vratu, sa obaveznim otkrivanjem tatinih i maminih sinova sklonjenih u zavjetrinu i vraćanju dezertera u rovove, a ne u fotelje.

    Sve je to jasnoća koja ubija, ali ne neprijatelja, već svoj svoga. Još ako je pri tome vlast nedodiljiva, bojeći se ako se dodirne pravim problemima, da će se osuti " ta jasnoća zadaje smrtonosni udarac, ali sa odloženim djelovanjem...

    Sve to ako se ima u vidu, ali i vremenska dimenzija, pogled iz budućnosti na prošli rat, samo jedno, dva, a najviše tri primirja " mogu se opravdati! Sva naredna su takve varke iza kojih teku potoci krvi i umnožavaju se grobovi.

    Strana koja iza primirja pobijedimo svoje slabosti, bolje napreduje u ratu.

    U Drugom svjetskom ratu Srbi su opijeni komunizmom branili iluzije o Jugoslovenstvu, koje im se sada i zauvijek razbijaju o glavu.

    Nedeljko Žugić
    nedeljko - 23575 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (1)

    Neobično obični ljudi


    SRPSKI ODBRANBENI PAS

    Nenada Gavrilović, travara i vidara sa Romanije, pored vidanja bolesti koje gorskim biljem zacjeljuje, pa i svinjski grip, stvorio je sopstvenu rasu pasa, poznatu kao srpski odbranbeni pas " SOP.

    On kaže da nije stvorio nikakvu novu rasu, nego da je obnovio jednu od najstarijih psećih rasa na svijetu, iz koje su proistekle mnoge druge rase.

    "U praskozorje civilizacije, kada su se u Evropi topili posljednjni glečeri iz ledenog doba, Romanija i čitav Balkan bili su prekriveni gorostasnim šumama. U Evropi su živjeli pećinski medvjedi i vukovi, lavovi i tigrovi. Narod koji je tada naseljavao Romaniju i Balkan sebe je nazivao 'sorabima' (so " sunce, rab " sin) sinovi sunca; oni koji obožavaju sunce i život koji ono donosi', kaže ubjedljivim tonom ovaj neobično običan čovjek.

    U širokom zamahu priča da Aleksandar Mekedonski i staromakedonci vode porijeklo od starih 'soraba', kao i dinastija Nemanjića. Naša istorija je u posljednja dva vijeka toliko krivotvorena od strane germanskih istoričara, tako da su jedini vjerodostojni istorijski spisi koji su očuvani: arapski, indijski, perzijski i koptski zapisi o Srbima. Ne treba zaboraviti, naglašava Gavrilović, da je i Sveti Sava putovao do Tebe u Egiptu da bi saznao staru istoriju svog naroda.

    Stari "sorabi" su odgojili srpskog odbranmbenog psa od pećinskog vuka, jer im je bio neophodan veliki i snažan pas koji će se neustrašivo suprostaviti lavovima u odbrani mladunaca crnih bikova " apisa. Pored čopora takvih pasa, lavovi i druge divlje zvijeri nisu se usudile napadasti stada bikova.

    I Aleksandar Makedonski vodio je takve pse u svoje vojne pohode. Oni su čuvali Nemanjnino carstvo, a i braća Jugovići su ih vodili sa sobom u boj na Kosovo. Na Kosovu Polju su se suprostavili jurišu turskih kamila i od brze turske pobjede, bitka se pretvorila u pirovu pobjedu. O tome svjedoči pjesma 'Smrt majke Jugovića': 'Zalajaše devet ljutih lava'.

    'Ljudi zaslijepljeni sopstvenim neznanjem, a bolesno zavidni prema svakome za koga osjećaju da je bolji od njih. Da biste kritikovali ili osporavali nečija dostignuća, poptrebno je da imate određene preduslove i rezultate iza sebe. Naša kinelogija je oštećena našim istorijskim nemarom i današnjim kinološkim grandomanima, koji uništavaju dvije stare rase sa Balkana " šarplaninca i bosanskog tornjaka. Oni u već hiljadama godina postojeće pse ubacuju gene drugih rasa da bi dobili što krupniju štenad, a sve u cilju bolje prodaje. Sve je to odraz grandomanije, pohlepe i neznanja koje neće imati nikakvog utemeljenja za budućnost', kaže mirnim, ali nepomirljivim tonom Gavrilović.

    Većini Srba je isplićao korijen istorijskog i narodnog pamćenja i tato su dozvolili da pedesetih godina prošlog vijeka rasa potpuno izumre. Ljudi koji su sahranjivali svoje istorijske korijene, prekinuli su istorijsku nit našeg naroda koja nas je povezivala sa prošlošću koja je slavna i časna. Narod je tjeran u zadruge, stočarstvo je uništavano, od domaćina su se pravili proleteri i takvim ekonomskim sunovratom osuđen je na izumiranje i srpski pas koji je vijekovima branio tor i ognjište.

    'Opšti je značaj u približavanju istorije stvarnosti u kojoj živimo. Ono što je ostalo u drugim rasama pasa pomoglo mi je da obnovim srpskog odbranbenog psa, jer su te rase i nastale od njega', kaže travar i obnovitelj rase SOP-a Nenad Gavrilović.

    Nedeljko Žugić
    poturice - 23574 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Duge sjenke iz prošlih ratova


    KRAJ TROJEDNE BOSNE

    Bosna i Hercegovina, kao multietnička država, davno je primila smrtonosni udarac sa odloženim djelovanjem, prije bilo kakvog pominjanja referendum o otcjepljenju Republike Srpske. (Objavio sam to sa istim naslovom u sarajevskom 'Oslobođenju' krajem 1991. godine)

    Ni Barak Obama, ni Alkaida, ni 52 islamske zemlje, ne mogu to spriječiti, osim da se crna zemlja raspukne i da Srbi u Republici Srpskoj u nju propadnu.

    Dejtonski sporazum je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali neće onemogućiti raspad Bosne i Hercegovine, jer Bošnjaci, kao Srbi i Hrvati, žele svoju nacionalnu državu. I to je kraj svih krajeva, sna o multietničnosti koji frustrira Bošnjake.

    Ako su Albanci mogli proglasiti nezavisnost Kosova, kao nacionalna manjina u Srbiji, onda i Srbi u Republici Srpskoj, kao državotvoran narod, ima međunarodno pravo da se na referendumu izjasni za nezavisnost.

    Muslimani, bježeći od svog nacionalnog identiteta, vide u Srbima svoje neprijatelje, a u dalekim islamskim zemljama svoje prijatelje. Srbima iz Bosne kažu: 'Ako niste za Bosnu, idite u Srbiju'. A šta bi se desilo da njima Srbi kažu: "Ako vi niste za naše otcjepljenje, idite u neku od 52 islamske zemlje širom svijeta, ostavite Bosnu nama! "

    Niko kao Meša Selimović nije bolje odgovorio Islamskoj vjerskoj zajednici, kada ga je pitala: "Zašto nas, bolan, Meša nazva otpadnicima od vjere", a on im je lakonski odgovorio: "A kako da nazovem one koji prime vjeru okupatora?! "

    Evo tog citata iz njegovom romana "Derviš i smrt", koji slikovito opisuje muslimane u Bosni: "Muslimani su kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo u naprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog riješenja. "

    Ne mogu Bosne održati moneta, registarske tablice, PDV sistem, granična kontrola i korumpiran i podijeljen državni sud. Preko noći se to može promijeniti, jer volja naroda je najjača koheziona sila.

    Republika Srpska je faktički nezavisna, jer njenu vezanost za Bosnu i Hercegovinu srpski narod doživljava kao najveći čin uvrede.

    Referendum i deklaracija o nezavisnosti treba da bude neprimjetan čin za međunarodnu zajednicu, koja je do sada primjenjivala pogrešne aršine kada su Srbi u pitanju.

    Ako se tome suprostavi OHR, to će biti jalova prepreka, kaže bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun, naglašavajući 'da je OHR mrtvo tijelo i da ga treba odbaciti".

    Bez trećeg entiteta Hrvatima u Bosni prijeti nestanak, iako Hrvatska, ustavno ima obavezu da pomaže Hrvate u BiH.

    Kulturne institucije sa obilježjima multietničnosti se gase, skoro da i ne postoje. Nacionalne kohezione sile su raspukle tlo njene trojednosti. Bilo i nikada više! Opominju nas na to i duge sjenke iz prošlih ratova. Zar nam trba još jedan da bi shvatili da je tako?

    Islamiziranje Bosne potvrdiće svi napredni Srbi, Hrvati i muslimani. Ona nema matricu trojedne države!

    Po porukama iz kolektivno nesvjesnog, 'pada šapatom' nestaje dok se ogleda na geografskoj karti svijeta!

    Nedeljko Žugić
    poturice - 23572 - 31.01.2010 : Nedeljko Žugić Pale, Republika Srpska - best (0)

    Islamizacija muslimana


    VJEROVATI I BORITI SE

    Ako je za muslimane Memorandum SANU dokument Srpske akademije Nauka i Umjetnosti kao strateški program srpske inteligencije za zaštitu srpskih nacionalnih interesa, za Srbe je 'Islamska dekmlaracija' Alije Izetbegovića ideološka matrica koja muslimane priprema za rat i islamsku državu u Bosni i Hercegovini. Ta država je za neke muslimanske ideologe je određena od Alaha, a Izetbegović njegov izaslanik koji provodi njegovu volju.

    U Bosni, na čardaku ni na nebu ni na zemlji, sjedio je dušman sa dušmanom za istim stolom, ulagivao se jedan drugome, grudvajući se mozgovima, uzimajući jedan drugom potajn o mjeru, a čuvao je suhi barut u potaji.

    Mačevi mržnje ukrstili su se u BiH i potekla je krv iz njene koride rata, zato što je "suverena država' BiH bila za muslimane i Hrvate, a za Srbe ustašoidna.

    Na prvoj stranici, kao misao vodilja, 'Islamske deklaracije' Alije Izetbegovića piše:

    NAŠ CILJ: Islamizacija muslimana!
    NAŠE MOTO: Vjerovati i boriti se!

    Kod poginulih muslimanskih boraca, često su se nalazili u džepovima čini i dove. To je sekundarni dio džihada, jer su borci umirali sa povikom "Alahu ekber", dok ih je pri tom pratila strašna psihotičnost, odnosno vjera da će u raj.

    Din-dušmanin je turska riječ i prevodi se kao smrtni neprijatelj, ko nije islamske vjeroispovjesti i koji ne spijedi ratničku ideju islama, jer islam je nedjeljiv i netolerantan, a naročito kada je rat u pitanju. U našim prilikama Srbi su za muslimane najveći dindušmani i oni se neće smiriti dok nas ili ne pobiju ili ne protjeraju sa njihove zamišljene i zacrtane zemlje.

    Kada se ima u vidu uvod i konkretizacija uvoda, bolje reći konstitutivni elementi džihada, ne može se drugačije zaključivati nego da je Alija Izetbegović krivac za rat u BiH.

    On je od zatvorenika za širenje islamske ideje, postao nacionalni lider onih koji su ga do juče osuđivali. Na Osnivačkoj skupštini SDS-a u Skenderiji, na početku govora rekao je: "Gdje ste vi Srbi, mi smo vas ranije čekali da se organizujete... ! " Sve to govori koliko se on sa podrškom iz vana borio za stvaranje nacionalnih stranaka, za razgradnju Jugoslavije, ali opstanak suverene Bosne, koja je za Srbe bila ustašoidna država

    U Vlasenici, na osnivačkoj sklupštini SDA je rekao: "Mi, muslimani, ući ćemo u savez sa svim osim sa Srbima... "

    Nedeljko Žugić




    Idi na stranu - |listaj dalje|