fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

nebojsa_spiric - 68666 - 18.04.2012 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Nebojšina godišnjica pogibije


Dejane,

hvala ti puno na lijepim riječima! Neobično mi je drago čuti da ima još uvijek Nebojsinih drugova i prijatelja koji ga nisu zaboravili. Na 19-tu godišnjicu Špirine, 26. aprila, i ja ću biti na groblju i možda se tamo i vidimo. Vjerovatno ću na groblju biti između 10 i 11 sati i bilo bi mi veliko zadovoljstvo da se sretnemo iako nisam siguran da se poznajemo. Veliki pozdrav od "starog" Špire!
bors - 67723 - 13.03.2012 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Sole nam pamet!


Malopre pročitah u "Nezavisnim novinama" da ministar Đokić ponovo priča kako su sredstva pravično raspoređena i kako porodicama poginulih boraca i invalidimna neće biti umanjena penzija.

Meni je u februaru 2010. godine umanjena penzija za 20 km bez ikakvog obrazloženja, a februarska penzija ove godine umanjena za 53 km. Kako sam i ja otac poginolog borca VRS, pitam se kome on to soli pamet i priča o nekoj pravednijoj raspodjeli sredsrava za boračko-invalidsku zaštitu. Da li sam ja i mnogi drugi penzioneri krivi što je počeo rat i što nismo mogli ostvariti puni radni staž.

Najprije me je opštinska administracija SDS-a u Vogošći zakinula za 1 godinu i 4 mjeseca ratnog staža, a ova demokratska vlast umanjuje penzije onima koji su imali i onako male penzije, a oni koji nisu imali ni 20 godina radnog staža sada dobijaju i po 100 i više maraka povišice.
radovan_karadzic - 27269 - 12.03.2011 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

O Remmstein-u i SDS-u


Remmstein, da imaš i trunke obraza ne bi se nikad pojavio na ovom foromu. Već ranije sam ovdje napisao svoje mišljenje o takvima kao što si ti, tj. SDS-ovcima. Pred početak rata ste narodu obećavali kule i gradove, pred kraj rata novo Srpsko Sarajevo, a onda ste pokrali sve što se moglo odnijeti, pa sada, samo koliko ja znam, od Pretis-ovih mašina pojedini kadrovi SDS-a imaju fabrike po Beogradu i Zemunu.

Za vrijeme vaše vladavine imao sam penziju 18o km, a invalidninu 7o km, a da ne govorim koliko je "velikih Srba" iz rukovodstva SDS-a u Vogošći i Semizovcu imalo svoje sinove na ratištima širom Republike Srpske. Sjećam se još uvijek, kad sam svog školskog druga Ljubu Bosiljčića u toku rata pitao zašto skupština Republike Srpske ni jednom nije na dnevni red stavila pitanje dezertera. Uvijek bi mi odgovorio da još uvijek nije vrijeme za to, ali kad su njegovog sina policajci iz Srbije poslali preko Drine na Nišićko ratište, onda je promjenio priču.
dezerteri - 26280 - 27.01.2011 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

Za ponosnog dezertera


Ne bih komentarisao ovo tvoje pisanje, samo hoću da ti kažem onu narodnu "Čega se pametan stidi, time se budala ponosi".

Čudi me samo odakle ti prav o da se uopšte pojavljuješ na ovom forumu. Misliš li da te neko od nas mrzi? Ne, pogriješio si, mi koji smo čitav rat bili sa svojim narodom, i u kojem smo izgubili svoje najmilije, takve kao ti jednostavno preziremo.

Imao sam prijatelja koji je bio jedan od osnivača SDS-a u Semizovcu, a koji je još prije prvih pucnjeva svoje sinove sklonio u Srbiju. Kada sam ga negde u toku rata sreo i pitao gde je sada kad se gine, reče mi da to nije njegov rat i da taj rat vode komunjare. Pa i jeste tako, vi koji ste glumili "velike Srbe" zbrisali ste na vrijeme.
bors - 25942 - 28.12.2010 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

BORS, borci i familije poginulih boraca


U vezi pisanja mog prijatelja Vogošćanina Pravog, mislim da se i promjenom u rukovodstvu boračke organizacije Republike Srpske ništa neće na bolje promjeniti.

Već nekoliko godina pokušavam saznati gde se nalazi ratna dokumentacija Vojnog odsjeka opštine Vogošća. Gospodin Željko mi je poslao adresu i broj telefona, nekoliko puta sam slao poruke i pisma, na telefon se niko ne javlja. Mislim da osoblje koje sjedi u kancelarijama organizacije i ministarstva nema sluha za probleme boračke populacije.

Isto tako, slao sam poruke ministarstvu finansija Republike Srpske sa molbom da mi odgovore da li su dobili dokumentaciju u vezi vansudskog poravnjanja, na nekoliko poruka u vezi toga i BORS-u i finansijama nikada nisam dobio odgovor.

Znači, preostaje mi da potrošim jednu penziju i odem do Banja Luke, a pitanje je da li će me uopšte puustiti da uđem u zgradu Vlade, jer ni u Opštinsku boračku organizaciju u Zvorniku ne mogu ući kaad nešto trebam. Portir mi kaže da će mi on dati sva potrebna obavještenja.
nebojsa_spiric - 25086 - 27.09.2010 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Rušenje spomenika


Neko je ovdje napisao kako ne vjeruje da je bilo ko od Vogošćana srušio spomenik Bore Radića. Svi Vogošćani znaju koliko je pokojni Boro pomagao svojim komšijama muslimanima koji su ostali u Vogošći, ne zbog toga (kako mnogi pišu) što mu je supruga bila muslimanka, nego jer je Boro bio ona prava vogošćanska raja.

Pitam tog gospodina da li zna koliko je pokojni Nebojša Špirić - Špiro spasio svojih komšija muslimana iz Semizovca i Svraka, pa mu Semizovčani ili Svračani, svejedno, srušiše spomenik odmah nakon što je njihova vlast došla u Vogošću.

To je valjda hvala i Bori i Špiri i mnogima znanim i neznanim širom Republike Srpske koji su spasavali i pomagali svoje komšije, ali takav smo mi narod, brzo opraštamo i zaboravljamo.
akcije - 24679 - 20.07.2010 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

Za Pravog o Željku


U potpunosti se slažem sa tobom u pogledu gospodina Željka. Jednom sam na ovom sajtu napisao da mi je on pomogao da vratim poljuljano povjerenje u ljude i mislim da su samo takvi kao Željko sposobni za velika djela.

Posebno sam bio srećan i počašćen kad me je prošle godine Željko posjetio u mome domu, pa smo se i lično upoznali a i ljudski ispričali.

Zahvaljujući Željku mnogi će događaji iz prošlog rata ostati zabilježeni, a pali borci neće pasti u zaborav.

Ja sam na svojoj koži osjetio koliko se naši političari brinu o porodicama poginulih boraca vojske Republike Srpske, ratnim vojnim invalidima i i ostalim boračkim kategorijama, mada su im "puna usta" njihovih "uspjeha".
odlikovanja - 24320 - 14.04.2010 : Miroslav Spiric Srem,Srbija - best (0)

Borci prve kategorije


Mislim da niko nikada neće objelodaniti spiskove boraca prve kategorije jer tada bi se vidjelo koliko ih je koji čitav rat nisu uzeli pušku u ruke. Znam ih dosta iz Semizovca koji su borci prve kategorije, a u toku rata su radili privatne poslove i uzimali pare od i onako gladnog naroda. Danas uživaju sve benificije.

Isto tako mogu sigurno da kažem da je većina takvih bila član SDS-a, a svi koji nisu htjeli biti članovi u njihovim očima nisu bili "pravi Srbi". Nisam mnogo razočaran što su i meni ukrali 16 mjeseci, ali mi je krivo zbog onih koji su čitav rat proveli u rovovima a sada su borci pete, šeste ili sedme kategorije.

Boračka organizacija do sada nije ništa uradila da tu nepravdu ispravi. Nekoliko puta sam slao pisma Ministarstvu za boračka pitanja, ali nikada nisam dobio odgovor.
vogosca_razno - 24176 - 25.03.2010 : Miroslav Spiric - best (0)

Dokumentacija za penziju za Vogošćane


U toku 2002. godine sam prikupljao dokumetaciju za penziju. Kad sam otišao u Višegrad, gde se tada nalazila ratna dokumentacija opštine Vogošća, i tražio potvrdu o učešću u ratu, zaprepastio sam se kad sam vidio da mi je upisan samo period od 4. aprila 1992. do 1. maja 1994. godine. Negdje u avgustu 1995. godine sam išao na ljekarsku komisiju u domu zdravlja u Vogošći i dobio rješenje o oslobađanju od civilne i vojne obaveze. S obzirom da sam 13. juna 1996. godine od strane bivših komšija istjeran iz svoga stana i jedva spasio živu glavu, nisam sa sobom ponio nikakve dokumente pa ni to rješenje.

Tačno je da nisam bio u rovu ni na liniji, ali radio sam u komandi Bataljona ono što sam znao i mogao, ali sam uvrijeđen i nezadovoljan, jer znam dosta ljudi u Semizovcu kojima je upisano učešće u ratu od 4. aprila 1992 pa do potpisivaja Dejtonskog sporazuma, a isti su se krili po kućama ili radili privatne poslove. Sada se vode kao borci prve kategorije.

Sada pokušavam da nađem to riješenje koje bi moralo biti u arhivi vojnog odsjeka, ali niko ne zna da mi kaže gde se sada nalazi ta dokumentacija. Da li mi neko može pomoći po tom pitanju?

RE: Dokumentacija za penziju za Vogošćane


Odgovor:

Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske
Vuka karadžića 4
78000 Banja Luka,
E-mail: mpbŽmpb. vladars. net
pomoc_rat - 23724 - 15.02.2010 : Miroslav Spiric Srem - best (0)

Omer Čerimagić


Kazivanja o Baručiji su me podstakla da napišem i nekoliko riječi o mom nekadašnjem prijatelju Omeru Čerimagiću. Kad je, na početku rata, formiran zatvor u Svrakama u Planjinoj kući, išao sam skoro svaki dan da dovedem nekoliko zatvorenika kao ispomoć radnom vodu Semizovačkog bataljona. Obično bih birao svoje bivše komšije i poznanike jer sam znao da će im biti mnogo bolje sa mnom nego da obavljaju druge, mnogo teže i opasnije poslove kopanja rovova.

Jednoga dana sam među njima ugledao i Omera Čerimagića. I odmah sam zamolio pokojnog Nebojšu da Omeru obezbijedi neki lakši i bezbjedniji posao, i on ga je prebacio kod "Sonje" gde je čistio i održavao prostorije. Spavao je u sobi sa još nekoliko zatvorenika, gdje su imali i televizor, a hranili su se zajedno sa čuvarima. Jednom prilkom sam navratio u zatvor, gdje vidjeh nekog zatvorenika po nadimku Mekenzi (mislim da je bio iz Nahoreva) kako puši "Kent", a ja nisam imao ni "Supera".

Koliko ja znam u to vrijeme ih niko nije maltretirao kod Sonje, u zatvoru nije bila ni jedna jedina žena. Po mom mišljenju, zatvorenicima je bilo mnogo bolje nego našim borcima u rovovima. I svaki put kada bi se vidjeli, Omer Čerimagić bi hvalio moga Špiru govoreći "dok je Špiro tu ništa nam ne fali! "

Kada sam 1999. godine, po prvi put nakon rata otišao u Vogošću, u opštini sam sreo Omera Čerimagića koji je tamo bio neki funkcioner u opštini. Nije me htio ni pozdraviti, jednostavno se pravio se da me ne poznaje.
vogosca - 21739 - 22.05.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Suza sama krene


Jovo, čitam ova tvoja kazivanja, a ovao poslednje me je baš potreslo. Tvoje pisanje o strahotama 1995. godine sam pročitao nekoliko puta i suze su mi same krenule. Pomislio sam na svoga sina Nebojšu Špirića i još hiljade nečijih sinova, braće i očeva o kojima nema ko da nešto napiše, ali su oni zauvijek u našim srcima, u srcima svih nas koji volimo našu Republiku Srpsku.

Koliko je samo bilo neznanih heroja, takvih poput Gorana Gavrića, i pitam se da li je to sve bilo uzalud. Razmišljam o tome, kako je poginuo moj Nebojša na Ravnom Nabožiću, da li ću ikada saznati pravu istinu, hoće li njegovi sinovi ikad saznati kako im je otac poginuo. O njegovoj smrti su se ispredale razne priče, od jednih koji su bili u toj akciji, da je poginuo junački, jurišajući sam na neprijateljeski rov, drugi pričaju da je poginuo od metka svog najboljeg prijatelja... Šta je istina i ko je i zašto krije?

Hošu samo da ti kažem, svaka ti čast. Volio bih da doživim da na osnovu vasih kazivanja, vas koji ste čitav rat proveli u rovovima i na prvim borbenim linijama napiše knjiga o tim desavanjima na sarajevskom ratištu i na svim ratištima širom Republike Srpske, o svim znanim i neznanim junacima koji će ući u istoriju srpskog naroda na tim prostorima.
vogosca - 21570 - 02.05.2009 : Miroslav Spiric N.Banovci - best (0)

Hrvati iz Vogošće


Pravi, drago mi je da imaš lijepo mišljenje o mom prijatelju Željku Kajiću. Sa njegovom suprugom sam radio u istoj kancelariji dugo godina i bili smo jako dobri drugovi, a Željko je bio uvijek pravi drug i prijatelj, a to isto mogu reći i za njegovog pokojnoig oca koji je penziju zaradio u Pretisovoj alatnici i bio vrlo omiljen među svojim radnim kolegama.

Sa Željkom i njegovom suprugom Marom se ponekad čujem telefonom. Htio bih još da napomenem da je početkom rata u Semizovcu bilo desetak hrvatskih familija, jedan broj ih je ostao u Semizovcu cijeli rat i skoro svi koji su bili sposobni za vojsku od prvog dana su bili u vojsci RS. Isto tako, kad su Srbi nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma napustali svoja ognjišta, sa njima su otišli i Hrvati. Ne želim ovdje da imenujem ni jednog od njih, ali hoću da kažem da su neki otišli u Konjević Polje, neki u Višegrad, a jedan od njih se vratio i nakon niza neugodnosti i batina koje je primio od svojih bivših komšija, čuo sam da je završio u Jagomiru. Takođe bih htio da pomenem jednog komšiju Hrvata koji je nekoliko puta dolazio iz Njemačke i dovozio lijekove za stanovnike Vogošće i Semizovca i zbog toga imao velikih problema nakon završetka rata.
knjiga_gostiju - 21286 - 07.04.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Ko nas je doveo do ovoga?


Bitću kratak u svom odgovoru. Nema razloga da slavim i podržavam bilo kojeg političara ili stranku u Republici Srpskoj pa ni gospodina Dodika i ne prodajem vjeru za večeru. Hoću samo da kažem da ne poznajem ni jednog funkcionera SDS-a u Vogošći, pa ni u Ilijašu čiji je sin bio na ratištu, ali ih znam dosta čiji su sinovi studirali u Srbiji, dok su naši sinovi, a zvali su nas "komunjare" i onih neopredeljenih i "manjih" Srba, krvarili i ginuli za Republiku Srpsku i što kažeš da neki Radovanov heroj i ratnik sada prosi, ali ne kažes ko ga je napravio prosjakom.

Možda bih i ja sa onom penzijom koju su mi davali bio prosjak, jest da je crkavica, ali kako bi nazvao ono što su mi davalai ti tvoji SDS kadrovi.
knjiga_gostiju - 21274 - 05.04.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Za Rammstein-a


Nije mi namjera da sa tobom polemišem o bivšim i sadašnjim strankama na vlasti, ali izvini, lupetaš kojekakve gluposti i vidim da baš i nisi upućen u dešavanja oko Sarajeva. Ti si vjerovatno jedan od sinova nekog SDS funkcionera, pa te je on sklonio na vrijeme i sada pišeš o onome što si negde pročitao.

Ne branim ni Dodika ni SNSD, ali ću ti reći da je SDS opljačkao Republiku Srpsku i napunio džepove funkcionerima njihove stranke, pa sada veliki broj njih ima fabrike po Srbiji u kojima su Pretis-ove, Famosove i da ne nabrajam čije sve mašine milonske vrijednosti.

Dok je SDS bio na vlasti imao sam penziju 120 KM. Sada imam preko 400, invalidnina za pokojnog sina mi je bila 80 sada 300 km. Dodik i ova sadašnja vlast kakvi su da su, ali one najsiromašnije kategorije stanovnistva u RS ipak su nešto dobile odlaskom SDS-a.
vogosca - 21143 - 21.03.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Provale stanova u Vogošći


Ovo sto se desilo "Vogošćaninu Pravom", nije jedinstven slučaj. U Vogošći je to u toku rata bila normalna pojava, a znamo da je u istoj ostala šačica muslimana i da oni i ako su htjeli nisu smjeli provaljivati u stanove.

Sličan događaj desio se u mom stanu u kojem je sa ženom i djecom živio pokojni Špiro. Negde u maju ili junu 1994. godine, poslije godišnjice Špirine pogibije došli su iz Niša njegova supruga i djeca da budu malo sa nama. Pošto je Vogošća u to vrijeme imala struju, odnio sam im televizor marke Šarp, da djeca imaju šta da gledaju. Ko je od Špirinih prijatelja dolazio da vidi djecu ne bih znao tačno reći, ali odmah nakon njihovog povratka u Niš, stan je provaljen pa je između ostalih stvari koje su odnijete, odnešen i taj televizor. Međutim, na veliku provalnikovu žalost, televizor se nije mogao koristiti bez daljinskog upravljača sa kojim se televizor dekodirao.

Nekoliko dana nakon provale, u dnevnim informacijama koje svakodnevno izlazile u Vogošći, pojavio se i oglas da se traži se daljinski upravljac za TV marke Šarp, a uz to i broj telefona na koji se može javiti. Odmah sam otisao u policiju, posto je provala bila prijavljena policiji i obavijestio ih da se obijač sam javio. Međutim, sve je ostalo na prijavi ali sam čvrsto ubjeđen da je provalu izvršio neko od onih sa kojima se Špiro družio u ratu, i koji su tačno znali šta sve ima u stanu.
nebojsa_spiric - 20968 - 09.03.2009 : Miroslav Spiric N.Banovci - best (0)

O Nebojši i nakitu


Drago mi je da si poznavao Špiru i da imaš lijepo mišljenje o njemu.

Interesuje te zašto je nosio onoliko prstenje na rukamna! Jednostavno, volio je nakit, narukvice, prstenje i lančiće oko vrata. Ne znam od koga je sve to naslijedio jer ja nikada u životu nisam stavio prsten na ruku, niti bilo kakav nakit, a njegova pokojna majka nosila je samo vjenčani prsten. Ali takav je on bio!

Kad smo mu postavili spomenik, bio je u obliku prstena, kojeg su mu njegove nekadašnje komšije a možda i prijatelji kao sto je bio Guto odmah po ulasku u Semizovac srušili do temelja.
vogosca_razno - 20870 - 01.03.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

Savo i Mira Guzina


Molio bih sve bivše radnike RZ ZS iz Pretis-a, koji posjećuju ove stranice, da ako znaju nešto o Savi i Miri Guzini da mi to jave. Savo je radio u Pretis-u, kao šef službe za informisanje a Mira u finansijama. Znam da su negde u Beogradu, a obzirom da sam i ja sada nastanjen u blizini Beograda, volio bih se čuti sa njima ili vidjeti. Ako nešto znate molim vas da ostavite privatnu poruku gospodinu Željku. On zna moju adresu.
profiteri - 20564 - 09.02.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (1)

Pretisove mašine u Zemunu


Kada sam se prije par godina vratio iz Floride, smjestio sam se u Nove Banovce, nekih petnaestak kilometara od Zemuna. Tamo nisam imao nikoga poznatog osim jednog bivšeg ratnog policajca iz Vogošće, pa zbog toga odem jednog dana u Zemun jer tamo jedan moj dobar prijatelj ima servis motornih pila. Nakon što popismo kafu, on ponudi da me provoza kroz Zemun pa da tako malo vidim grad.

Obilazeći Zemun, odvede me i u neku napuštenu kasarnu. Kada uđosmo u jednu halu, a ona puna strugova, bušilica, glodalica i ostalih alatnih mašina. Gledam pa ne mogu da vjerujem! Pitam prijatelja odakle ove mašine a on kaže:
  • "Hajde pogodi! "
    Nakon kraćeg razmišljanja sjetih se bivšeg Pretisovog predstavništva u Beogradu koje se nalazilo u ulici Terazije 27, a mi smo ga u ratu zvali "Šverc-komerc". Direktor tog preduzeća, nekadašnji predsjednik Upravnog odbora u Pretisu, sada je vlasnik te fabrike u Zemunu. Da pomenem i to da je on veliki prijatelj gospodina Mome Mandića.

    Čudni su putevi Gospodnji, pa eto i Pretisove mašine došle za svojim direktorom iz Vogošće u Beograd.
  • vogosca - 20562 - 09.02.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

    Vogošćanski SDS


    Prijatelju dragi, svaka ti čast za sve što si do sada napisao. Međutim, ne slažem se sa tobom u vezi tvoga mišljenja o Joji Tintoru. Mada mi je jako žao pokojnog Ace Tintora, koji je bio dobar momak, za Joju to ne mogu reći mada smo se jako dugo poznavali a i družili smo se dosta a pogotovu kada je držao kafanu "Čikin vir" u Semizovcu. U to vrijeme sam dosta puta išao sa njim u ribolov na Drinu i Drinjaču.

    Mnogo toga bih ja njemu oprostio, ali ne mogu da mu zaboravim 1995. godinu. Prilikom napuštanja naših ognjišta, porodicama poginulih boraca je obećan prevoz do njihovog odredišta. Međutim bilo je po onoj narodnoj "obećanja ludom radovanje" a oni koji nisu pušku ni uzeli u ruke dobiše i po dva do tri kamiona. A ja sa pokojnom suprugom ostah u Semizovcu.

    Jedan dan, spremim se i odem na Pale i pravo kod Joje, čekao sam nekoliko sati a on neće da me primi, pa naiđe jedan Nebojšin prijatelj, zaboravio sam mu ime, pa me on uvede kod Joje. Kad sam mu rekao da je sramota da su nas ostavili na milost i nemilost našim bivšim komšijama, on izvadi novčanik, pa mi se pravda kako sad nema uza se novca, kao da sam ja došao da prosim i da tražim od njega milostinju.

    Nedugo nakon toga, upade u moju kuću sin Seje Gajevića - Nail sa još petoricom pajdaša, pa prebiše mene i pokojnu suprugu. Meni slomiše nogu i dva rebra i dadose nam pet minuta da napustimo Semizovac uz pretnju ako nas poslije toga nađu da će nas pobiti.

    Eto, takvi su bili ti funkcioneri i veliki Srbi ili SDS-ovci kao što su Joja Tintor, pokojni Rajko Koprivica i da ne nabrajam ostale koji su vodili opštinu Vogošća a svoje sinove krili negde u Srbiji.
    boro_radic - 20501 - 06.02.2009 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

    Moja priča o Borinoj pogibiji


    Prije nekoliko godina sam na ovom mjestu napisao ono što znam u vezi Borine pogibije, pa bih te zamolio da i ti nešto napošeš. Neke stvari koje sam ja pisao se izgleda nisu uklapale u priču jednog mog i tvog prijatelja pa mi je to zamjerio, što mi je jako teško palo jer nisam imao namjeru da demantujem ničije priče nego sam samo iznio ono što sam znao i vidio.

    Puno pozdrava od Špire!
    ilijas - 19081 - 24.09.2008 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (1)

    Rekoh li ja tebi...


    Maločas pročitah u Glasu Srpske članak "Voz za jednog putnika", pa se podsjetih nečega sličnog iz ratnih dana. Za godišnji pomen mome pokojnom sinu trebali smo postaviti spomenik, a majstor Jevto mi reče da mu trebaju dva irgeta za mješanje betona.

    Obratim se zamjeniku komandanta bataljona sa molbom da mi da dvojicu ljudi iz radnog voda da mi pomognu oko uređenja spomenika, međutim naš novi komandant, Rajkov zamjenik neće ni da čuje, trebaju mu valjda za cijepanje drva kod kuće i košenje trave. Bi mi strašno krivo, pa oko jedanaest sati uveče upalim auto i pravac u Vogošću kod komandanta brigade pukovnika Miloševića. Ispričah mu zbog čega sam došao, a on odmah zatraži vezu sa našim "velikim" komandantom i naredi mu da mi stavi na raspolaganje čitav radni vod.

    Vratim se u Semizovac, a naš komandant me dočeka, kaže da nisa morao da se žalim, on se samo šalio. Rekoh mu tada: "Slušaj komandante, prije rata si bio konobar i kad bih došao u hotel Park sa tvojim šefovima i direktorima skakutao si oko mene i govorio "Izvoli Špiro, šta želiš? ". A doći će vrijeme pa ćeš me to opet pitati.

    Kada sam 1999. godine, po prvi put došao iz Amerike u Bosnu, vraćajući se iz Zvornika u Sarajevo autobusom "Kondor", zaustavismo se u Konjević Polju. Sjedoh sa svojim starim prijateljom, vozačem autobusa, kad nas bivši komandant, konobar u restoranu na pumpi u Konjević Polju, priđe stolu, pa onako profesinalno kao da se ne poznajemo reče: "Izvolite, šta želite".
    ilijas_razno - 18575 - 05.08.2008 : Miroslav Spiric Novi Banovci - best (0)

    Svaka čast Ilijašanima


    U potpunosti se slažem sa svima onima koji smatraju da su Ilijašani na čitavom Sarajevskom ratištu iznijeli glavni teret. Ne samo hrabri ilijaški ratnici, nego i čitavo opštinsko rukovodstvo na čelu sa Ratkom Adžicem, Stjepanom Pepom Macanovićem, Jovom Cerovinom i ostalima, za mene su bili i ostali veliki ljudi.

    U toku rata sam se divio junačkim podvizima ilijaških boraca u Čekrčićima, Lješevu, Misoči, nikada nisam čuo da je kod njih postojala komanda povlačenje i zato smatram da ako je i jedno mjesto u Republici Srpskoj zaslužilo naziv "grad heroj" - onda je to Ilijaš.

    Želim da navedem još jedan primjer ljudskosti. Nakon pogibije mog sina Nebojše Špirića, tj. nakon što smo mu dali četrdesetdnevni pomen, ja i moja pokojna supruga poželjeli smo da vidimo unučad, Špirine sinove Kristijana i Nebojšu, pa rješismo da odemo na nekoliko dana u Niš. U to vrijeme nigde nisam mogao nabaviti 15 litara benzina, da stignemo barem do Zvornika. Odem u opstinu Vogošća da zamolim da mi daju malo benzina, jer mi je predhodno Vito Slagalo koji je u to vrijeme radio na benzinskoj pumpi u Semizovcu rekao da benzina ima, ali da mu treba potvrda iz opštine, međutim za tadašnje rukovodstvo u Vogošći benzin se čuvao kako bi isti mogli obilaziti svoje sinove i familije po Srbiji.

    Jedan dan dodje kod mene Keva, pa mu se požalih, a on mi reče da dođem ujutro u opštinu Ilijaš. Ujutro otiđoh kod Pepe i ispričah mu šta mi treba, a on, bez ikakvih komentara napisa potvrdu sa kojom otiđoh u Luku i napunih rezervoar goriva, još mi reče, ako ti ubuduće nesto zatreba, nemoj nikome iću dođi ovdje kod nas, tvoj pokojni sin je zaslužio i mnogo više.
    nebojsa_spiric - 18233 - 08.07.2008 : Miroslav Spiric Srbija - best (0)

    Rajko i Špiro


    Ovdje se neko raspituje kakvi su bili odnosi između Rajka Jankovića i pokojnog Špire. Koliko ja znam, njihov odnos je uvijek bio korektan iako je Rajko bio pomalo ljubomoran na Špiru, ne znam zbog čega i nakon Špirine pogibije pokazao je svoje pravo lice.

    Pošto je Nebojša često išao u Niš da obiđe ženu i djecu, jedne prilike od nekog svog prijatelja iz Niša donio pištolj, neki najnoviji model Zastave, posudio ga je da ga malo pronosa, pa je i Rajko tražio taj pištolj da bude malo i kod njega. Desetak dana prije pogibije, Nebojša mi reče da tražim od Rajka pištolj jer ga mora vratiti. Kad sam od Rajka tražio pištolj, reče mi da momentano nije kod njega i da će mi ga donijeti.

    Poslije Nebojšine pogibije, Snježa, Nebojšina supruga me je molila da uzmem od Rajka pištolj da bi ga vratila tom čovjeku, međutim kad sam opet od Rajka tražio pistolj, kaže mi:

  • "Ja sam od Špire kupio pištolj za 1. 000 maraka i nemam namjeru da ga vraćam!"

    Ispao je pravo đubre i nečovjek, jer sigurno znam da mu Nebojša ne bi prodao tuđi pištolj. Isto tako, ne bi meni rekao da tražim od Rajka pištolj, ako ga je već prodao.

    Uostalom, kad bi sad pitali nekog od Semizovčana ili njegovih komšija iz Nebočaja, Donje Vogošće ili Vranjka svi bi vam rekli o njemu sve najgore, a ja se uzdržavam od ovog mišljenja, a bio mi je komandant i glumio Boga.
  • boro_radic - 17680 - 22.04.2008 : Miroslav Spiric - best (0)

    Pitanje Sabini


    Kažeš da je pokojni Boro Radić štitio muslimane pa je zato i ubijen. Znamo mi Vogošćani kako je Boro ubijen i ko ga je ubio, ali i ako je tako kako ti kažeš, pitam te da li možda poznaješ nekog muslimana koji je štitio Srbe pa je zato ubijen. Molim te ako ima takvih da imenuješ barem jednoga.
    vicevi_romanija - 16947 - 04.01.2008 : Miroslav Spiric - best (0)

    A koga vi farbate?


    Kad je potpisan Dejtonski sporazum, obilazio naš veliki političar Momo Krajišnik mjesne zajednice po Srpskom Sarajevu i obećavao narodu kule i gradove, pa tako dođe jedan dan i u svoje Zabrđe. Prije početka zbora sa mještanima Zabrđa, Reljeva, Dobroševića i okolnih zaselaka, javi se starina Risto Špirić, pa kaže:

  • "Momo, imam ja nešto da te pitam"
  • Momo kaže: "Čekaj Risto, sastanak nije još ni počeo".
    A Risto će:
  • "Ma da ja tebe pitam, pa vi sastančite koliko hoćete! " Momo onako prejo... pa pitaj Risto.
  • Imam da pitam, kaže Risto, što vi nas farbate, čitav rat pa evo i sad kad je završen. "
  • "Kako farbamo? ", čudi se Momo.
  • "Farbate, farbate nas stalno, a nije ni čudo kad vam je glavni savjetnik moler Jovan (Joja) Tintor. "
  • vasi_komentari - 16781 - 22.12.2007 : Miroslav Spiric - best (0)

    Srbi u dijaspori


    Koncem avgusta 1996. godine sa dva kofera u rukama stigosmo ja i moja pokojna supruga u Ameriku i to na Floridu, o kojoj smo nekad sanjali i gledali je u američkim filmovima i zamišljali je kao obećanu zemlju u koju samo treba doći i obogatiti se. Našli smo jednosoban stan, a ja sam se ubrzo zaposlio u hotelu "Hilton" na pranju suđa, sa startnom satnicom od 5 dolara.

    U naselju gde smo stanovali bilo je dosta izbjeglica iz Bosne, uglavnom sa podrucja Livna, Duvna i Kupresa, te nekoliko familija iz Zenice i okoline. Kad smo se doselili u pomenuti stan, zatekli smo jedan stari kauč i jos stariji TV aparat. Nismo imali ni kašike ni tanjura i očekivao sam, s obzirom da su mi u komšiluku bili uglavnom Srbi, da će nam priteći u pomoć dok se ne snađemo.

    Nekako u to vrijeme, tačnije 26. aprila padala je i četvrta godina pogibije moga sina, pa sam jednog od komšija zamolio da me odveze u crkvu i da damo pomen. U to vrijeme tamo je bio neki pop Nikodin. Rekao sam mu zbog čega sam došao, a on obuče onu svoju mantiju, zapalismo svijeće, a potom nakon izgovorenih nekoliko nerazumljivih rijeci uze mi 40 dolara, jednih koje su mi ostale do kraja mjeseca za hranu i prevoz na posao.

    Nekoliko dana poslije toga, posjetili su pripadnici Luteranske crkve i kad su vidjeli da u stanu nemamo ništa, sutradan su nam sa kamionom dovukli sve što nam je trebalo od suđa do posteljine i ostalih kućnih potrepština, a iz moje crkve me niko i ne upita treba li mi što. Eto takvi smo vam mi Srbi u dijaspori, a te iste slušao sam kako se hvale koje više u toku rata poslao dolara u Republiku Srpsku.
    nebojsa_spiric - 9587 - 09.05.2006 : Miroslav Spiric Florida,Usa - best (0)

    To nam je hvala


    Guto, svaka ti čast. I ti sebe nazivaš Spirinim prijateljem. Tvog oca i majku sam držao u kući i štitio od pojedinaca, da bi po završetku rata tvoj otac pored mene prolazio kao da me nikad nije ni vidio. Znaš dobro koliko je "vaših" Spiro spasio, a vi ste mu se na lijep način odužili, njegove roditelje ste isprebijali i isjerali iz Semizovca, srusili ste mu spomenik odmah po ulasku u Semizovac.

    Sta si to ti, kao Spirin "prijatelj" učinio da ne dodje do toga, nisi bio u stanju ni da me pozdraviš, što za pojedine moje komšije ne mogu reći, ali ti su pokazao svoje "prijateljstvo". A što kažes od koga smo se branili, vi ste jadnici bili goloruki i nenaoružani. Pa kome to pričas?

    Ti si nekome posuđivao pare, bio si jado i to si i ostao, smuči mi se kad vidim sa kim se moj sin družio i koga sam primao u svoju kuću, neka ti je na čast. Slagao si i za dzamiju u Svrakama, Spiro je nije niti gadjao niti srušio, ali jednog dana će se i to saznati.

    Možeš sada da pričaš i izmišljaš šta hoćeš, ali da li ćeš jednog dana moći da pogledaš u oči Spirinim sinovima, hoćes li možda i njima de se predstaviš kao Spirin prijatelj, ali ne čudim se, iver ne pada daleko od klade, otac ti je bio ustaša a izgleda da si i ti krenuo njegovim stopama.
    profiteri - 9548 - 29.04.2006 : Miroslav Spiric Florida,Usa - best (0)

    Krađa vojničkih cigareta


    Gospodine Tomiću, negde u ovim komentarima spomenuste da je Mladić u Sumbulovcu zaplijenio šleper švercovane robe, među kojima i cigarete. Sjećam se da je u naš bataljon došlo pet paketa, znači 250 šteka cigareta, čini mi se da su se zvale "Holidey" ili "Holivud".

    Paketi su smješteni u kancelariju pomoćnika komandanta bataljona za pozadinu Jefte Lukića. Komanda bataljona se u to vrijeme nalazila u bivšem restoranu "Sarajka", mi Semizovčani smo to zvali "Kulina kafana". Pomenuta kancelarija je bila okrenuta prema dvorištu restorana.

    To veče stražu ispred komande je čuvao jedan starac od nekih sedamdeset godina. Zvao se Slavo Djurić, a bio je izbjeglica iz sela Vlaškovo kod Ilijaša. O njemu mogu reći sve najbolje, bio je velika poštenjacina i pravi srpski domaćin.

    Ujutro, kad sam došao u komandu, vidim neka gužva. Hoće da hapse stražara! Pitam šta je bilo, a oni kažu da je ukradeno svih pet paketa cigareta. Odem kod komandanta i kažem mu da ostave čovjeka na miru, nije on ukrao cigarete i da lopova treba tražiti među nama u komandi bataljona.

    Prozor Jeftine kancelarije, u kojoj su se nalazili paketi sa cigaretama, je ostao otvoren kad je Jefto otisao kući.

    U to vrijeme šteka "Supera" prodavala se u Varešu i do 100 maraka. Lopov nikada nije pronađen, jer ga niko nije ni tražio. Vojnici su ostali bez cigareta.

    Neki gospodin Stanišić iz Brgula, koji je imao privatnog Dajca, je postao najbolji prijatelj našeg komandanta i njegovog pomoćnika za pozadinu, tog istog pomoćnika koji je hranio po 5-6 svinja sa vojničkom hranom (svaki dan obavezno su 2 manjerke išle Jeftinoj kući), a vojska se stalno bunila da nema dovoljno hrane.

    Ne znam trebali li kakav komentar na ovo!
    nebojsa_spiric - 9441 - 28.04.2006 : Miroslav Spiric Florida,Usa - best (1)

    Jedna je istina


    Rade, vidim da si dobro upoznat sa akcijom na Ravnom Nabožiću.

    Sve što si iznio je tačno, međutim to kako je neko pozvao Špiru po imenu i sasuo u njega rafal ne uklapa se u priču onih koji su tada bili na licu mjesta.

    Sve je moguće, međutim, Špiro je poginuo od samo jednog metka sa kojim je pogođen u vrat. Kada je krenuo tu veče u akciju, imao je na sebi dupli pancir i na glavi šlem, što znači da mu je samo vrat ostao nezaštićen.

    Uoči polaska, kada su se maskirali rekao je da ga namažu i po vratu jer bi tu mogao biti pogođen. To se i dogodilo. Prilikom tog razgovora bili su sa njim "Ćurka" i njegov rođak Vaso Bošković. Jedan od njih dvojice je u akciju nosio snajper sa kojim je Špiro vjerovatno i pogođen.

    Jedan naš komšija, inače Špirin školski drug, je bio sa njim kad su ga dovezli u Dom zdravlja u Vogošću. Taj momak je nakon nekoliko dana napustio bataljon i više se nikada nije vratio. Čuo sam da je sada u Australiji. Vjerujem da on zna mnoge stvari, čak vjerujem da je bio i svjedok Špirinog ubistva, te da mu je vjerovatno zaprijećeno, ali svijet je mali, možda se nekad i sretnemo.

    Hvala Bogu, Špiro ima dvojicu sinova koji takođe žele da saznaju pravu istinu o pogibiji svoga oca, vjerujem da će je nekada i saznati.
    nebojsa_spiric - 9360 - 27.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Fl.Usa - best (0)

    Hvala svima


    Gospodine Tomiću, lijepo je znati da jos postoje ljudi poput vas, a to mi vraća već davno izgubljenu vjeru u ljudski rod. Znam da ni vi ne želite da vam se puno zahvaljujem, jer to što radite i što ste uradili je samo dokaz da u našem narodu još ima VELIKIH ljudi, a samo VELIKI ljudi su spremni na velika djela.

    Takođe mnogo hvala i Srletu, Radetu i svim ostalim koji su iznijeli i napisali tako lijepe stvari o mom Špiri.

    Ja i moja porodica, a posebno njegovi sinovi Kristijan i Nebojša ponosni smo što smo ga imali. Zivio je kratko, ali je imao život dostojan pravom Srbinu. Kada je bilo najpotrebnije, ni jednog trenutka nije razmišljao ima li smisla poginuti za svoj narod.
    nebojsa_spiric - 9240 - 25.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Fl.Usa - best (0)

    Pretis Komerc iz Beograda


    Gospodine Željko, ne bih se vise javljao, da dole na dnu ove stranice ne nadjoh vasu napomenu posvecenu pokojnom Rajku Koprivici i gospodinu Radovanu Karadzicu, samo jos da ste spomenuli Momcila Mandica i lopove iz bivseg "Pretis" komerca iz Beograda sa svojim direktorom Brankom Prodanovicem i kompanijom, ekipa bi bila kompletna.

    Postoji dokumentacija koja ce nekad izaci na vidjelo, koliko je auto dijelova iz TAS-a otislo za Beograd, ko ih je primao na ime isporuke hrane i odjece za VRS u Vogošći i ko se bogatio. Znam da je po Semizovcu kruzila jedno vrijeme prica, nikad naglas izgovorena, kako je Spiro tezak nekoliko stotina hiljada njemackih maraka, jer se znalo koliko je izvezao golfova, dijelova za automobile, farbe itd.

    A sva ta roba je zavrsila u Beogradu kod bivseg sefa biroa RS u Srbiji gospodina Momcila Mandica. Znao je to i pokojni Spiro i na sve opaske na racun toga, samo bi se nasmijao, ali dobro sam zapamtio jednu njegovu misao, koja mi se i dan danas vrzma u glavi. Jednom prilikom je medju jednim drustvom rekao:

  • "Kada je poginem, na mojoj sahrani ce biti svi, od cigana do ministra".

    Stvarno je tako i bilo, jer pored cigana u Semizovcu, koji su ga obozavali jer bi ih uvijek razveselio sa nekim sitnim poklonom, bio je i ministar iz reda srpskog naroda u prvoj demokratskoj vladi BiH, gospodin Simovic.

    Sad, kad razmisljam o tom ratnom periodu, dosta puta sam sebi kazem da sam bio lud, jer biti lud i posten to mu ga dodje isto.

    Zasto se sad pod stare dane potucam po svijetu, kad sam sada mogao uzivati u plodovima "ratovanja" kao i drugi koji su znali unovciti svoje "Srpstvo", pa su sad ugledni i posteni gradjani Republike Srpske, a najcesce matice nase Srbije.
  • nebojsa_spiric - 9142 - 24.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Florida,Usa - best (1)

    Neću da mi kažu da sam bio miš!


    Neko od mojih anonimnih poznanika mi je postavio pitanje da li je istina da je Nele ubio Špiru?

    To prvi put čujem i u tu priču ne vjerujem jer znam da su njih dvojica bili veliki prijatelji. Moje bivše komšije su mi nakon rata ispričale da je sa "druge strane" došla jedna priča kako je Špiro poginuo. Pričali su mi da je Špiro nešto ranije bio osuđen, a egzekutor je bio njegov nerazdvojni drug zvani "Ćurka".

    Zašto je, i od koga, bio osuđen znaće se jednog dana, jer istina se ne može sakriti. Nedugo poslije Špirine sahrane, pričao mi je pokojni pop Cvijan, da je jednu noć uoči pogibije, Špiro došao kod njegovog sina Aca, i da mu je rekao da ide u akciju iz koje se neće vratiti živ, što znači da je nešto predosjećao.

    I sam sumnjam u "Ćurku" jer su bile u pitanju neke porodicne "veze", ali možda postoji i neki drugi razlog, a to je da je Špiro previše znao, i to je morao da odnese sa sobom u grob.

    Hoću samo da navedem jedan primjer.

    Špiro je bio jedan od onih Vogošćana zadužen (ne znam od koga) da izvlači i šalje golfove na Pale, Sokolac, Han Pijesak itd.

    Jednom prilikom dovezao je novog golfa trojku boje trula višnje i pita me:

  • "Stari, hoće li joj se dopasti? "

    Pitam ga za koga je to, a on kaže da očekuje Plavšićkinog vozača, jer je taj golf bio za nju. Nije mi se dopadalo to njegovo "zaduženje" pa sam mu jednom prilikom, kada je krenuo za Niš da obiđe ženu i djecu rekao:

  • "Nebojša, ne vraćaj se, izgubićeš glavi, vidiš li šta se radi, kako su završili, Boro, Gipso, Božur, Lalić i još neki momci... "

    A on će meni:

  • "Stari kako možeš to da mi kažeš! Pa kako bih se ja ikada mogao pojaviti među ove ljude? Hoćeš li da mi kažu da sam bio najobičniji miš? "

    Poslije Dejtona, kad su Srbi napuštali Vogošću i ostala naselja Srpskog Sarajeva, rečeno mi je da će porodice poginulih boraca biti prve kod prevoza stvari. Ja taj prevoz nisam nikada dobio, ali su zato po dva - tri kamiona dobili oni koji citav rat nisu uzeli pušku u ruku.

    Negde u martu 1996. godine otišao sam na Pale i potražio "velikog" Srbina Joju da ga pitam zašto su mene i moju suprugu ostavili na milost i nemilost muslimanima, a on mi pokazuje svoj novčanik i kaže da nema novca, kao da sam ja prosjak i da od njega tražim milostinju. Naši "veliki" Srbi koji su osonovali SDS u Semizovcu, su svoje sinove sklonili na vrijeme.

    Kada sam u Višegradu tražio potvrdu o ratnom stazu, grdno sam se iznenadio kad sam vidio da su mi upisane samo dvije godine, a moj bivši komšija koga sam doveo u komandu da bude kurir, da mi borci ne bi prigovarali sto ga drzim na platnoj listi, a krio se u kuci, je sebi upisao citav rat iako je "djelio" muslimanske kuće po Semizovcu i Svrakama izbjeglicama dok ih je bilo. Kasnije je upisivao vrijeme provedeno u ratu kako je kome htio.
  • nebojsa_spiric - 8752 - 20.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Florida - best (0)

    Kako smo branili Semizovac


    U martu mjesecu 1992. godine zajedno smo čuvali straze sa komšijama muslimanima, navodno od velike grupe HOS-ovaca koja se kretala iz pravca Olova prema Semizovcu. Naše komšije su bile nauruzane sa heklerima i kalašnjikovima, a moji prijatelji Srbi koji su bili članovi SDS-a su imali nekakve stare tandžare, a ja sam, pošto nisam bio član SDS-a, nosio ispod šatorskog krila poveliki kolac iščupan iz obližnje ograde.

    Nakon ubistva Srpskog svata Gardovica u Sarajevu, straže su se podjelile, pa smo mi čuvali straže na jednoj strani, a "oni" na drugoj strani ulice.

    Jedno veče, pokojni Boro Mumalo obilazio je straže. Vrijeme je bilo ružno, kišno. Ja sam se sklonio u nekakvo grmlje, ali vidim prema svjetlu da mi se neko približava. Molio sam Boga da je to neko od onih prijeko, pa da mu prislonim onaj moj kolac na ledja i otmem kalasnjikov ili hekler. To veče sam grdno isprepadao pokojnog Boru Mumalu.

    Poslije nekoliko dana naši su zauzeli kasarnu u Faletićima, pa je moj pokojni sin Spiro dovezao nekoliko sanduka automatskih pušaka marke "Tompson" i reče mi:

  • "Stari odmasti ove automate i uzmi sebi jedan sa dva okvira municije".

    Bio sam presrećan da sam se konačno i ja naoružao. Ne znam tačno, kako su i zašto Krivoglavčani uhvatili Eseta Muračevića, navodno da mu je u autu pronadjeno nekoliko sanduka granata. U svakom slučaju, znam da su nam "Svračani" postavili ultimatum, da ako, tog drugog maja 1992. godine do 18:00, ne bude oslobodjen Eset Muračević, oni će napsti Semizovac.

    S obzirom da smo predosjećali da se sprema nešto krupno, moj pokojni sin Spiro je iz kasarne u Semizovcu, dovezao je nešto oružja za one koji nisu imali ništa.

    Organizovan je sastanak u domu u Semizovcu gde je trebalo da se dogovorimo kako braniti Semizovac. Odmah na početku sastanka došlo je do neslaganja oko strategije odbrane. Moj pokojni sin je bio zato da se prva linija odbrane postavi kod benzinske pumpe, kako bi se onima iz Svraka onemogućio prelazak preko mosta na rijeci Bosni i ulazak u Semizovac. Miro Kuzman, Ilija Crnogorac i jos neke komšije su predlagale su da se Semizovac napusti i da se svi evakuišemo u selo Vranjak, iznad Semizovca. Spiro se naljutio i nikome nije dao nista od naoružanja, jer nije htio da Semizovac ostavi na milost i nemilost muslimana, jer bi došla u veliku opasnost i sva srpska sela u okolini Semizovca.

    Nakon isteka ultimatuma, oko šest sati uveče, je počela pucnjava. Nije se znalo ko i odakle puca, ali je treštalo na sve strana. Nakon dva-tri sata, nastupila je mukla tišina.

    Ujutro 3. maja, opet je počela pucnjava, ali ovoga puta, na istu smo odgovarali samo ja i moj pokojni sin. Malo potom, umukao je Spirin heklera, pa sam pomislio da su ga pogodili. Desetak minuta nakon toga, iz pravca naselja "Sangaj", koje je bilo naseljeno uglavnom Sandžaklijama, odjeknuo je zvučan tresak, a potom se pojavio i oblak dima. Kasnije sam saznao da je moj Spiro pregazio Ljubinu, prišunjao se ispod kuce iz koje se najviše pucalo, te im poslao jednu "zolju". Nakon toga je opet nastupila mrtva tišina.

    Poslije par minuta Spiro se vratio i kaze mi "stari, ja mislim da ce se sada malo smiriti, ja odoh u Vogošću, da vidim sta se tamo događa". Sačekao sam nekoliko minuta, pa sam odlučio da i ja odem do stare željezničke stanice, da vidim šta mi je sa ženom i punicom. Tek što sam izašao na cestu kad osu po meni iz "Sangaja", Kuline kafane i jedne kuće ispod ceste.

    Semizovac prazan, nigde zive duse. Preskakao sam preko ograde, i tako od kuce do kuce, kroz komsijske baste, domogoh se sume i kroz istu stigao na Vranjak, gde nadjoh moje "hrabre" komsije kako pucaju na Svrake iz pristojne udaljenosti.

    Cetvrtog maja doletjela su dva aviona i granatirala Svrake, nakon cega je uslijedila predaja.
  • boro_radic - 8042 - 10.04.2006 : Miroslav Spiric Altamonte Springs,Florida - best (0)

    O Borinoj pogibiji


    Pismo gospodina Miroslava ¿pirića, oca pokojnog Nebojše ¿pirića, saborca Bore Radića.

    Poštovani gospodine,
    slučajno sam nabasao na ovu stranicu i veoma sam zbog toga sretan, jer se u ovim komentarima o pogibiji Bore Radića pominje i ime mog pokojnog sina Nebojše Špirića zvanog Špiro.

    S obzirom da sam dobro upućen u dešavanja oko pogibije Bore Radića, htio bih da dodam nekoliko stvari koje ovdje niko ne navodi.

    Kombi koji je u Misoču vozio familiju poginulih boraca, braće Marković iz Ilijaša, naišao je na zasjedu bivšeg policajca Duraka i njegove grupe kod kafane "Ranč".

    Sav izrešetan, kombi je zastao ispod mog prozora u Semizovcu, gdje su se odmah okupili mještani i vojnici koji su se tu zatekli. Vozač je bio teško ranjen, a u kombiju je bilo i nekoliko mrtvih civila. Prebačeni su u nekoliko automobila, kojima su odvezeni u Dom zdravlja u Vogošću.

    U Semizovcu je odmah organizovana grupa najhrabrijih momaka, među kojima su bili moj pokojni sin Nebojše Špirić i pokoni Mladen Kuzman. Međutim prije nego su oni krenuli, kroz Semizovac su velikom brzinom projurila dva-tri autpombila u kojima su bili Boro Radić i njegova grupa. Tu je bio i sin mog prijatelja Nenada Markovića, zatim sin mog prijatelja Rajka Amidžića i još nekoliko momaka.

    Nakon nekoliko sati napetog iščekivanja, iz pravca Ljubine je velikom brzinom projurio jedan auto. Mi nismo znali ko je u njemu. Zatim je stigao moj pokojni sin u Borinom automobilu. Boro je ležao mrtav na zadnjem sjedištu. Izbrojao sam 62 rupe na automobilu, ne računajući one metke koji su pogodili stakla i šoferšajbnu. Nakon toga, stigli su i ostali iz semizovačke grupe, samo nije bilo pokojnog Mladena Kuzmana, koji je tom prilikom ranjen, a preminuo je 20 dana kasnije na VMA.

    Nismo znali šta je sa ostalima iz Borine grupe. Sutradan je pukovnik Vukota, koji je u ime komandanta vogošćanske brigade, Miladina Trifunovića, počeo da sakuplja grupu, koja je trebala da pokuša da izvuče i ostale poginule. Slušao sam šta Vukota predlaže i znao sam da će na takav način opet uletejeti u zasjedu. Pošto je i moj Špiro bio u pomenutoj grupi, nasao sam za pravo da predložim da u kombi natrpaju zarobljene muslimane i da oni izvuku poginule. Tako je i bilo! Tada se ustanovilo da je pored Bore u toj sačekuši poginuo i Marković i Amidžić, kao i još dvojica mladića, čijih se imena ne sjećam. To je prava i jedina istina.

    Boro je bio sahranjen na porodičnom groblju u Radića potoku, Vogošća. Da li su mu kosti negdje prenešene, to ne znam. Toliko od mene i hvala na strpljenju.




    Idi na stranu - |listaj dalje|