fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

rat_brcko - 100975 - 25.07.2017 : Max N - best (0)

Boderište


Pozdrav svima! Da li bi neko mogao da napiše nešto o dešavanjima 08. 03. 1993. godine u Boderištu?
rat_olovo - 100787 - 18.06.2017 : Max 65 zastitni puk - best (0)

Ašpilje Slivnje


Samo da kažem ovom što traži ova tri borca što su poginuli na Slivnjama u šumi. Bila je tu i jedna žena. Ja sam ih video u prolazu, bili su tu na rovu sve četvero. Poginili su u borbi, a šta je sa njima bilo posle toga ja ne znam. Samo znam da su tela bila u tom rovu kada sam tuda prolazio.
krajina - 96349 - 07.07.2016 : Max Wolf Usora - best (2)

Ipak smo ostali na svojoj djedovini!


Boli me briga za Doboj jer nije ni mogao biti hrvatski, a nije mi važno da li je srpski ili muslimanski. Ja imam svoju općinu tj hz hb pošta struja, cips, Dom zdravlja, škola sa hrvatskim jezikom, živim na svojoj djedovini. Dominicilni Srbi u Doboju su ogromna manjina koja trpi i ništa ih se ne pita. Ni jedna jaka firma u Doboju ne radi, to je najveći grad seljaka isto kao i Sarajevo. Oba grada mi se gade! Grad ne čine zgrade nego ljudi, ovo je davno rečeno. Zaboli me briga i za Dervenčane i ostale dole! Što nisu bili odlučni i borili se, mi smo ratovali kao lavovi, bili u totalnom okruženju i muslimana i Srba pa ipak smo opstali a sada živimo na djedovini, a ne kao stranci koje domaći nigdje ne vole!

Žao mi je sarajevskih Srba, borili su se kao lavovi a morali otići bez ispaljenog metka, žalosno je koja je to izdaja. Živio lijepi hrvatsko-srpski tj. srpsko-hrvatski jezik nema ga ljepšeg.
rat_doboj - 96269 - 24.06.2016 : Max Wolf Usora - best (4)

Poraz oklopne brigade vrs, matra '93


u rano jutro 20. marta 1993. napadom sa 8 oklopnjaka VRS počinje u rejonu Putnikova brda. Sa distance počinju da dejstvuju po našim položajima i uspješno pogađaju naš položaj. U špicu imamo dva teško ranjena vojnika, jedan ostaje bez ruke a drugi je imao tešku ranu noge koju mu spasavaju ali je ostao teški invalid.

Sve to čuje moj brat preko motorole, pošto je maljutkas, brine da nisam ja jedan od tih šifriranih ranjenika! Možda mu je to dalo još veću snagu da kod sledećeg izlaska tenka koji sad gađa položaj desno od nas, misleći da je nas sredio, SSS mi mu javljamo tenk na 43, suklja vatra iz cijevi tenka plamen od minimum 20 metara ko je to doživio zna o cemu pričam tad čujemo frktanje maljutke, tenk se priprema na korekciju i jedan član posade je na luku kupole tad maljutka pogađa tenk. Taj tenkista je katapultiran iz tenka a tenk zahvaca plamen. Mi smo ludi od radosti jer smo vidjeli sve to uživo, još moj brat sve to odrađuje

Poslje rata tenkista VRS iz Doboja mi je pričao da su tenk morali puniti zemljom da bi prestao goriti!

Međutim, to je bio pomoćni pravac napada. Glavni pravac je ušće Usore u Bosnu, u Makljenovcu. Tu je VRS postavila ponton kod stadiona i počela sa prebacivanjem tenkova i oklopne pjesadije. Na našem položaju poderali smo pješadiju koja je bezglavo bježala ostavši bez oklopa. Kada je nas centar veze ulovio da neće na nas nego na Karuše, počinje se okupljati borbena grupa koja će na ispomoć dole jer su tenkovi ušli u prve kuće.

U sledećem postu ću opisati najteži poraz tadašnjeg pukovnika Slavka Lisice, poraz oklopne brigade vrs i naš povratak u Posavinu.
rat_doboj - 96267 - 24.06.2016 : Max Wolf Usora - best (3)

Pad šumareve kuće


Kota šumareva kuća na Krnjinu stvarala je probleme za civilno stanovništvo zapadnih usorskih sela. Neprestano gađanje svim vrstama projektila, od pješadijskih do artiljerijskih, uzimalo je danak čak i nad civilima koji su ubijeni iz PAT 20mm!

Zapovjednik 110 hvo zadatak je povjerio našoj postrojbi. Nismo žurili, detaljno smo izvidili teren, isplanirali sve detalje i odlučili da to odradimo bez puno buke, bez artiljerije i slično! Prije noći smo zašli za leđa srpskoj liniji i čekali jutro da odradimo svoj zadatak. Bili smo podjeljeni u četiri grupe od po 7 boraca: tri grupe su trebale da odrade rovove tj. pješadiju a četvrta, moja grupa, je imala za cilj tenk sa posadom koji je bio tu u zaleđu sa posadom. Pokazalo se da je tamo bilo još šest vojnika, od kojih smo 4 likvidirali. Zarobili smo posadu tenka i još dva vojnika!

Iznenađenje je bilo potpuno. Napad smo počeli na prvu bombu, a onda je uslijedila salva detonacija i rafala. Milosti nije bilo. Prvo smo zarobili tenkiste u podrumu, vezali ih izolirkom i čekali povlačenje ostatka pješadije koja je bježali. Ovu četvoricu nismo ni imali šansu pozvati na predaju pošto se borba brzo odvijala. Kada se pucnjava malo smirila pozvali smo ostatak preživjelih da se predaju. Preplašeni i sretni što su živi, predali su se još dvojica!

Šumareva kuća je bila naša. Za nama je došla lokalna pješadija da se ukopa na dostignutoj koti. Imali smo ratni plijen: tenk, top b1, pat, par minobacača, masu pješadijskog oružja i municije!

Kota Šumareva kuća ostala je do kraja rata u našim rukama.
rat_doboj - 96039 - 22.05.2016 : Max Wolf Usora - best (2)

Doboj


Zanimljivo je da su Srbi sve vojnički osvojili, a hvo hv i abih su dobili na poklon.

1. sam Doboj su Srbi dobili gotovo bez ispaljenog metka
2. za čitav rat samo je 12. jula 1992 bila ofanziva na Doboj i nikad više a svi znamo geografski položaj Doboja, da su to vrata Posavine i jedini izlaz i ulaz na Ozren.
3. da je politika osigurala doboj Srbima govori i ovaj primjer: abih napada sa dva korpusa Vozuću da se povežu, to je 50 km proboja a preko doboja 5km.
4. da li bi obrana Doboja izdržala dva korpusa sa 50.000 ljudi koji su napadali vozuću plus 110 hvo, 111 hvo i 3gbr hvo, koje bi se pridružile za oslobađanje Doboja

5. sve ovo je pametnom dovoljno
krajina - 96025 - 20.05.2016 : Max Wolf Usora - best (2)

Taktika


Sredinom 1994. godine formira se 3 gbr hvo iz trećeg zbornog područja Vitez, u koju ulaze interventne postrojbe iz lašvanske doline Žepča i nas iz Usore! Prvi teren Kupres, te dalje sve operacije: Zima '94, Skok 1 i 2, Ljeto '95, Oluja, Maestral, ulazimo u Mrkonjić te dolazimo do brane Bočac odakle trebamo za Banjaluku, mađutim dobijamo upozorenje ni korak dalje jer će nas bombardirat NATO! HV nema ništa protiv, ispunila je svoj zadatak, osigurala se iz pravca Zapadne Bosne 60 km nigdje srba "Sava ih čuva iz Sjeverne Bosne ekstra prepreka" sa juga Srbi odgurani do Trebinja i Nevesinja.

"Taktika savršena vojnička čizma daleko od domovine ali smo zato mi Hrvati iz Bosne popušili za Hrvatsku mi smo sve u BiH sto je valjalo dali za Hrvatsku! Posavinu od 400 000 hiljada stanovnika plodnu zemlju i živote.

Evo jedan primjer hv gbr koje su udarne imaju manje poginulih 1 gbr tigrovi 367 mrtvih, 103 hvo 486 mrtvih, 2 gbr gromovi 203 naspram 101 hvo Brod 511 mrtvih, 4 gbr split 194 vs 111 hvo Žepče 458 mrtvih... Preko 400 poginulih imali su brigade iz Viteza, Kiseljaka itd, pa vi vidite intezitet borbi u BiH i Hrvatskoj!

Najjače mi je bilo kad smo gurali od gore navedenog kupresa do Mrkonjića, oslobađamo sve ali nigdje našeg sela, grada sve srpska mjesta. Glupi smo bili Tuđman a pogotovo smrdo Sušak su pravili dubinu obrane Hrvatske! Mi smo se nadali da ćemo krenuti preko Doboja na Derventu, Brod, Odžak, tad smo mi bili organizirana vojska a ne kao na početku rata gerila.
krajina - 95979 - 15.05.2016 : Max Wolf Usora - best (6)

Doboj, Derventa, Banjaluka


Cilj napada na Doboj je bio da se pomogne obrani Posavine tj. Dervente, tj. da se odvuku snage sa tog dijela ratišta a ne da zauzmemo Doboj. Činjenica je da mi nismo imali nikakve snage u rezervi koje bi nas zamijenile nakon što bismo smo mi razbili obranu Doboja. Lično mislim da smo mogli da uđemo u Doboj, ali nakon tri dana dobijamo zapovijed da se vratimo na početne položaje. Pri povlačenju izvlačimo ratni plijen, a uništavamo svu neprijateljsku tehniku: tenkove, topove i ostalo. Rastavili smo pat 20/3 i ponijeli ga, a Zis smo digli u zrak.

Doboj je tada bio zavijen u crno, bilo je dosta mrtvih. Nama nisu dali da oslobodimo Doboj jer je bio dogovor političara da on ostane srpski. U njega su naseljeni Ozrenci, što vidimo danas jer 80% Dobojlija su stranci tj. ozrenski, dio su Srbi iz Maglaja, Zavidovića, Vozuće, Vijenca, Lukavca itd.

Mi smo trebali da idemo i na Banja Luku, ali smo onda dobili upozorenje od NATO pakta da, ako krenemo dalje, oni će nas gađati sa njihovom avijacijom.
prepiska - 95457 - 12.03.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Usora


Jak napad oklopom u rejonu Filipovići koju pokriva 3. bojna probijena je linija, ušli su im 50 metara iza rovova. Uzbuna iz zapovjedništva i mi smo gore za 30 minuta! Mi smo u standardnom sastavu pat 20/3 pam 14; 5/2 i browing 12/7 i nas 50 strijelaca! Gore zatičemo lokalce super borce stare znance i dogovaramo taktiku izmamiti m84. Kada smo to uspjeli lokalni zapovjednik intendantskog voda pogađa m84 u dio gdje je auspuh. Tenk trokira i gasi se a posada bježi mi. Mi napadamo pješadiju koja bježi u pravcu Gajakovca i ostavlja dva mrtva iza sebe.

To je bilo 1993! Zarobljena tehnika t72, m84, t55 bvp m80, Lončari (Filipovići i komin) T34 Šumareva kucć: dva t34, Putnikovo brdo: jedna uništena tehnika, ušće usore od 20 do 23. 03. 1993. sedam t55 tri ot 60m, Putnikovo brdo šest T55 dva m84, kota Križ tri t55, tri ot m60, dva bvp m80, kota Komin četiri t55, kota Ggajakovaca pet T55 i m84! Da li su bili od 16. kmbr ne znam ali su sigurno od vrs!

Volio bi da mi neko sa vasu stranu opise gdje ste se vi borili i opstali u totalnom okruženju kao što su bili i opstali Usora 5. korpusa itd!

Vezano za taj "kupljeni" m84, kad sam provirio u njega imao je dvoje žične plocice iznad svih komandi arapski ili engleski ne mogu se sad sjetiti!

ostre smo borbe imali na kanatovoj kosi krizu i kalosevicu.
forum - 95393 - 07.03.2016 : Max Wollf Hz hb - best (0)

Pitanje


Zašto moderator ne objavljuje moje cjele tekstove i tu se gubi cijela bit i nit! Moj pradjed sa majčinu stranu Bogdanović M. iz Podnovlja je bio nosilac albanske spomenice, Solunac i 1. s rata djed Ivan, otac moga oca satnik 13. djelatne bojne crne legije! Milutina ubijaju ustaše sa Kuline 1942 kao civila. Djed Ivan zadnji put vidjet na putu za Bleiburg svi iz tog doba za njega imaju samo riječi hvale (javljao im za racije, spasavao na razne načine) bio pravi vojnik i časnik! Ubili su ga šugavi komunisti sa leđa i nikad mu se za grob ne zna! Moja majka i ja 3. marta smo bili u Bos. Brodu kod mog ujaka u posjeti uobičajenoj i tad počinje igranka u Bosni! Ja sam svoju stranu znao od početka, međutim 1991. me nisu htjeli radi godina primiti u Zng, onda me 1992. šalju na obuku u HOS pa smo bili spremni za borbu!

RE: Pitanje



Max,

Još je Gebels rekao da sto puta izgovorena laž postaje istina. Zbog toga ne mogu da dozvolim da se na ovom portalu iznose laži i očigledne neistine. Sve ono što možeš da podkrijepiš činjenicama, svjedocima i argumentima, sa zadovoljstvom ću objaviti na ovoj stranici. Međutim, tvoje lično mošljenje i naglabanja rekla-kazala me savršeno ne interesuju.
16_krajiska - 95373 - 05.03.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Replika za Nomada


kao prvo hvala na komplimentu za pisanje i ako si citao moje postove onda ces vidjeti da su sve stvarni dogadjaji od kote crkva kriz napad na doboj obaranje helikoptera zarobljavanja tenkova t72 m84 t55 ot m80 to ti moze potvrditi diverzant 72!

Ja sam u rat otišao sa nepunih 17 godina. Napisao sam da bi vrs probila koridor ali da derventa i brod nisu morali pasti kao što nije ni Orašje i sve južno od Brčkog! U Johovcue smo u aprilu zarobili kapetana jna i kamion pun oružja!

Ja ovdje nikoga ne podcjenjujem. Ima autora koji predobro pišu kao Vogoscanin Pravi, gdje se vidi da je čovjek prošao siti i rešeto. Moja jedinica i ja smo časno ratovali, korektni i prema živima i mrtvima, neprijateljskim vojnicima a ne kao ti sa nekim smrdljivim leševima tu se vidi vojnička veličina!

Da li sam strastan? Da, takav sam se rodio. 4 gbr hv split nikada nije bila u Posavini, niti bilo kakva njena bg ili tg.

Pauk je bio častan vojnik kao i Lisica kod VRS!
rat_doboj - 95335 - 29.02.2016 : Max Wolf Uspra - best (0)

Osvrt na rat


Postoje neke stvari o kojim se malo priča, kao da je ratište u Posavini dalo vremena i spasilo sav kraj južno od Doboja pa sve do Zenice a možda i dalje. Da se krajiski korpusi nisu tukli sa našim Hrvatima u posavini 7 mjeseci, bog zna dokle su Srbi mogli doći?

Muslimani su na početku rata bili pasivni, Doboj je faktički pao bez metka. Da su kojim slučajem Srbi 5. maja krenuli sa jednim tenkom iz Doboja i jednim iz Teslića ubjeđen sam da bi se za dan bi se spojili. Kraj mene je prošlo 10000 vojnih obveznika iz Doboja. Mi smo im oduzimali oružje, a i to nismo trebali da radimo jer su ga bacali sami!

Borba najprije počinje na hrvatskim usorskim selima i tu ostaje do kraja rata! Tuđmanova prodaja Posavine za Dubrovačko zaleđe je naša najveća sramota! Vjerujem da bi VRS probila koridor, ali bez Dervente i Broda, kako nije palo Orašje a bilo je trnčina u koridoru!

U petkom rata mi smo išli na to ratište preko Johovca pa dalje kao vikend ustaše bili su jaki ko crna zemlja, sve je bilo očišćeno osim Podnovlja i djela Vučjaka! Kako je padalo navešću jedan primjer. Mi branimo Bjelo brdo dovoljno je da vam ljevi susjed bude neka 145. ili 139. tg, koju je poslao Susak Praljak i njih ujutro nema. Da su tu sve ostale jedinice ništa vam ne vrijedi, ujutro su Čede iza vas! Ovo je nešto slično kao i vaše Zapadno-krajiške općine! Onda je 1994. godine većina nas prešla u 3. gardijsku hvo. Počeli smo na Kupresu, Glamoč, Grahovo, Šipovo, Drvar, a završili na Mrkonjić gradu. Sav taj dio dole bili smo sa 4. gbr Split i vidim da niko od vas ali i u Hrvatskoj ne zna da je naš general Andrija Matijaš - Pauk poginuo od prijateljske vatre. Jedan naš gardista je mislio da je njegov Pincgauer srpski i roknuo ga zoljom. Eto, tako je poginuo taj hrabri i časni ratnik!
16_krajiska - 95305 - 27.02.2016 : Max Wolf Usora - best (1)

Obaranje helikoptera VRS iznad Usore


Kao jedinica vična bliskoj borbi, prebačeni smo na položaj zvani Špic, koji se usjecao u Putnikovo brdo, najbitniju kotu jugozapadno od Doboja, koja je bila prije rata poznato strelište i vojni poligon JNA. Moji preci su ga zvali Švabe pošto su tu do 1945. živjeli Nijemci, a malo ih je ostalo i do ovog rata a sada izgleda sablasno.

Ovaj položaj, Špic, se usjecao se u liniju VRS, te nas je djelilo najviše 50 metara stare hrastove šume. Nije bilo strane svijeta odakle nije pucano na nas. Iz komande smo upoznati da je linija lijevo iza naših leđa izizetno mirna i da su položaji HVO i VRS 1500 metara vazdušne linije. I baš iz tog smjera taj dan počinje pucnjava, sve žešća i žešća i sve bliža. Izlazimo iz zemunica i čujemo zvuk helikoptera koji nam se približava, a tako i pucnjava. Ugledasmo helikopter koji leti paralelno iznad položaja, ljevo od nas i ide direktno celom kabinom na nas. Uzimamo oružije. Ja sam uzeo M53, koji je bio dežurno oružije, a ostali šta im je bilo pri ruci. Pucamo na helikopter, koji je sve bliže i bliže: 100 metara, 50 metara, 30 metara... Vidimo pilote kao na dlanu. Helikopter poče da se naginje i pada iza naših položaja. Odjeknu ogromna eksplozija, stub dima i vatre. Svi smo u ekstazi radosti. Eto, takva su tad bila vremena. Nisu imali sreće, falilo im je još 100 metara i bili bi iznad svojih. Međutim, dok su došli do nas pucano je na njih iz 15 rovova, po 3 čovjeka. Silazimo ispod brda ka mjestu gdje se helikopter srušio. Navodi nas vatra i dim. Dolazimo do mjesta udesa i tu zatičemo par naših vojnika. Helikopter gori, ne moze se blizu od toplote. Vidim sklupčana, ugljenisana tjela. Ima ih ukupno pet, među njima dvije žene. Nije im bilo pomoći, svi su bili mrtvi od eksplozije. Iznenadila nas je druga strana, koja je brzo minobacačima počela da poklapa mjesto pada helikoptera, na sreću bez posljedica za našu jedinicu.

Ni sada ne znam kako je taj helikopter zalutao na našu stranu jer su se položaji već znali. Mi smo pretpostavljali da je išao iz Banjaluke za Doboj i da je pratio prugu, te da je iznad tunela promašio istu te tako završio kod nas. Još jednom kažem da mu je falilo samo 100 metara i bio bi iznad svojih. Jedan Dobojlija mi je rekao da je pilotirao neki natporučnik iz Banjaluke i da ima spomenik za njih tamo. Ako neko sa druge strane zna za njih i zašto su zalutali neka napiše jer vjerujem da ni na vašoj strani taj slučaj nije prošao neprimjećen.
rat_doboj - 95153 - 11.02.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Napad na Doboj


nastavak

Komunikaciju sa drugim jedinicama nemamo. Mi smo razbili dio koji nam je zadat. Pokušavamo pat 20/3 zakrenuti da pucamo desno od nas, međutim od toliko kiše top je propao i ne da se zaokrenuti idealno. Ja se javljam da pucam pošto niko nije obučen za to oruđe. Stišćem papučicu. Koji užitak, bolji od orgazma! Traseri ostavljaju trag iz tri cijevi, onda strašne eksplozije. Kidaju se grane od drveća, izbijaju se cigle od kuća. Užitak. Leti sve na sve strane. Ispaljujemo par tromblona i krećemo u čišćenje dalje, pa šta bude. Valjda tamo nisu naši.

Ali ne gori samo kod nas. Gori čitava linija u dužini od 10 kilometara, to je prava ludnica. Vidimo Srbe kako bježe iz tih kuća niz brdo prema Doboju. Uzimam svoj snajper, vidim dvojicu kako nose ranjenika. Ostavljam ih jer nam nisu pretnja. Tuku nas iz male kuće koja je od pune cigle. I bez optike vidim dim i crvenkastu prašinu odakle puca pkt 84 a tu su još dvojica sa sitnijim kalibrom. Moj najbolji prijatelj mrki me doziva i viče da gađm 84-ku. Vrh strelice je bio iznad kundaka pkt 84. Vidio sam ga jasno. Znao sam tačno svaki put kada pogodim. Nakon pucnja pkt84 je ispao kroz prozor, aona dvojica su nestale osavljajući svog suborca.

I dalje smo bili bez ikakvih veza. Zapovjednik odlučuje da jedni ostanu na tom dostignutom djelu. Taj dio je odmah iznad grada. Gledamo svoj rodni grad po prvi put od 5. maja 1992. godine, a danas je 12. 7. 1992. Puni smo ponosa. Drugi dio jedinice kreće u spajanje sa desnim susjedom ne imajući nikakve informacije da li su se uopće i probili. U svakom slučaju, čujemo neprestanu pucnjavu od njih a imamo i trake za raspoznavanje na ramenima. Nakon 50 metara iza krivine vidimo dvojicu sa ručnim bacačem. Prepoznajemo ih a imaju i trake. Prepoznaju i oni nas i pokazuju nam na rov na brijegu. Podižu RB i pucaju. I mi se uključujemo. Nas 20 je pucalo po tom rovu, bacili smo pet bombi. Taj vojnik se držao dvadeset minuta. Na kraju smo ga našli sa samo jednom rukom. Bomba mu je otkinula drugu. Svaka mu čast, borio se kao lav.

Na red dolaze ulične borbe, jer su tu kuće naslonjene jedna na drugu. U roku od 15 minuta smo se izmješali jedni sa drugim: dvije kuće držimo mi a druge dvije Srbi, tri kuće mi a tri oni... Sreća moja da sam zarobio ciganku i dvije zolje jer snajper na dvadeset metara i nije neka prednost. Mijenjam okvir i kroz vrata vidim tipa kako se previja, ranjen je. Prilazi mu bolničar i previja ga. Kad ga je previo, ovaj ranjeni mu puca u glavu. Ranjenog sam znao iz viđenja, a imao je i traku. Na bolničara nisam obraćao pažnju, međutim on jeste i tu mu bi kraj.

U tom haosu ginu tri rođena brata u roku od deset minuta pokušavajući izvući jedan drugog. Tu je sijevalo na sve strane. U jednom trenutku zemlja podrhtava, zveket gusjenica od asfalt izaziva muku u želudcu. Čujemo tenk. Još se ne vidi ali osjećamo mučninu. Mi smo u kući na podzidi koja je petnaest metara iznad. Rasklapam zolju i izlazim pažljivo. Još ga ne vidim. U tom trenutku ovi što su bili niže nas pogađaju tenk. On je išao još pet metara a potom se zaustavio. Na naše čuđenje vidim da taj tenk ima dvije paralelne cijevi. Dimi se iz njega. Mrki i Prco viču da ga gađam bombama. Spuštam zolju, hvatam se za bombu i bacam je na veliki otvor na njegovoj kupoli. To čine i oni. Moja bomba pada baš tamo gdje sam i gađao. Odjekuju eksplozije, jedna, druga, treća... Imao sam priliku bolje vidjeti tu grdosiju. To je bio dvostruki top 57mm na šasiji T55. Već držimo 80% kuća.
rat_teslic - 94783 - 11.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Križ


Mi smo na tu liniju dolazili u ispomoć od crkve na Križu pa ljevo od nje do Usore, par rovova 110. hvo par 207. arm. Takva situacija je bila i dalje desno od Križa preko Komina, Filipovića, Šumareve kuće, Bandera, Crvena zemlja, Porin, Putnikovo brdo, Makljenovac tj. ljeva strana rijeke Usore Sad što se tiče ljevo od Križa crkve prilikom izviđanja sa lokalnim momcima dolazili smo kroz jedan potok u šumu sa puno kamejnara gdje su bili vaši položaji. Lijevo od te šume bilo je par kuća, isto vaši položaji gore desno bilo je kameni vrtača što nije specifično za ljevu stranu Usore gdje kamenjara ima jedino u Makljenovcu koji je na ušću Usore u Bosnu!

Do tih položaja u kamenoj šumi dolazili smo iz šume nasuprot tih kuća pa kroz potok. Bilo je tu mina pmr2 i fugasa, spojeni na edk(elekticne det kap) zajebana linija jedna od najopasniji uz Komin i Filipovice u tom gore djelu!

Dalje, odatle linija je bila puno mirnija sve do Putnikova brda i Makljenovca gdje je gorilo non-stop što je i normalno jer ste tu "branili" Doboj, a Makljenovac je predgrađe Doboja!

Što se tiče datuma, jedini mi je ostao 12. 07. 1992. valjda nam je rat ostavio. Što se tiče tenkova oba su zarobljeni u hrvatskom selu Lončari (Filipovići i Komin) Prvi krajem '92. godine u Filipovićima T72 ostao je sa oštećenim prvim ljevim pogonskim točkom napustajući tenk posada mu je sjebala nišansku spravu "suv"koja je ostala sjebana cjeli rat. To znam jer mi je prijatelj istjerao istu i bio na njoj do pogibije na Sarajevu 1995. godine. Pogino pored nje od granate! Drugi tenk tj. M84 također Filipovići samo bliže vašoj strani od Gajakovca niz put prve kuće ljevo! Mi smo gore došli sa "pat" I "pam" na kamionima oni su nam bili podrška. Taj tenk rpg pogodio je Hurija, zapovjednik Miljenovčana. Pogodak je bio u auspuh i posada je pobjegla nije mi jasno kako vaši nisu pucali. Drugim tenkom jer su ga sa Gajakovca imali na nekih 150 metara. Kasnije je izvučen traktorima!

Mi smo osvojili Šumarevu kuću i tu zarobili t55 1993. godine! 12. 07. 2. bojna je zarobila 2 T34 na Putnikovu brdu. Nisu bili pokretni, ispucali su granate iz njih, pokupili browing i mitraljeze te ih uništili. Tu mi je bio brat i puno prijatelja!

Na Kominu smo prvi put bili kad su vaši probili liniju tenkovima pored groblja i krenuli niz selo. Tada je bilo rutavo par dana! Koji su vaši napadali na Karuše, Ušće, Usore (groblje tenkova) glupa akcija ne mogu da vjerujem da je Slavko Lisica istom zapovjedao. Ona je bila marta '93. godine.

Reći ću ti i zašto je glupa sa moje tačke gledišta. Poznajem taj kraj odlično! Pisaću drugi put. Pozdrav svima ko god da je časno ratovao, ne cijenim samo dezerterske cupi!
rat_doboj - 94759 - 09.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

12 07 1992. godine - Napad na Doboj (1)


Sa nestrpljenjem smo čekali taj dan, napad na Doboj tj "proboj" tako smo to zvali. U to doba to će biti naše prvo ofanzivno djelovanje. Do tada smo se samo čačkali u biti aktivne obrane.

Plan napada je bio da se frontalno napadne na potezu Makljenovića vila - most na Ušću usore u Bosnu, preko Lonđe, Zubaka pet kuća, Putnikovo brdo, Porin... Sa ove tačke gledišta, napadalo se glupo tj. frontalnoo a ne da se uklinimo i da "porimo" liniju. Ipak, mi smo bili vojska u stvaranju, više gerila bez profesionalnih oficira, samo "sro" ispričavam se zbog hronološkog nereda jer je nemoguće sve redom pisati.

Danima prije napada smo izviđali položaje, znali smo taj dio kao svoj džep, tu smo odrasli, Naš vođa je bio Stipo, naš zapovjednik, najhrabriji i najsposobniji vojnik kojeg ima HVO, a bogami i armija. Trebalo je da krenemo ujutro u 7 sati, međutim to se nije desilo jer je napad odgođen. To je bila velika sreća za nas, jer je srpska strana znala za napad i čekala nas spremna u 7 sati. Međutim oko 10 sati kažu "spremajte se krečemo..." Čekamo samo Stipu, on je na dogovoru sa našim ljevim krilom napada. Tada odjeknu oštra eksplozija iz tog smjera otrčasmo do njih kad imaš šta da vidiš. Stipo bez glave, pored njega još jedan mrtav i dvojica ranjenih. urlaju jedan je ostao slijep. Šta je bilo pitamo? Ispostavilo se da im je Stipo objašnjavao rukovanje "brk" bombom i tu je došlo do aktiviranja iste. Bio je to pravi šok! Gine čovjek koji je treba da nas vodi. Bio je to pravi zapovjednik, čovjek koji nije znao šta je strah. Nevjerica na našim licima, ali idemo. Trebali smo doći jednim seoskim putem koji dan prije nije bio miniran. Taj dan smo vidjeli minu na mini. Odustajemo od deminiranja i odlučujemo da puzimo preko njive, čistina vidimo srpske rovove. Bože, kako su bili neoprezni! Oni su nas čekali jutros, ali su mislili da je sve odgođeno. Bilo im je vrijeme ručka, jeli su i bezbrižno ležali. Mi smo ih zasuli bombama i rafalima, tako da metka nisu ispalili. Tu je bio i pat 20/3. Zauzeli smo taj planirani dio. Uokolo je ležalo desetak vojnika VRS, uzeli smo njihovo naoružanje plus pat 20/3 te Zis top ali tu ostajemo zaprepašteni njihovim rovovima, tranšejima, povezanošću... Isti mi smo imali samo rupe.

Tada se nebo otvara. Počinje kiša, ma koja kiša pravi uragan. Mokri smo do kože, ali nije to najgora stvar koja nam se desila. I naše motorole su mokre, pa nemamo vezu ni sa jednom jedinicom.

...nastaviće se...
rat_teslic - 94755 - 09.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Kalošević, Ercezi, Vrela, Bugarinovići, Križ, Komin


Čitao sam postove od "Diverzant72" pa mogu da kažem sledeće: što se tiče linije Križ-Komušanci-Vrela-Ercezi, poznata mi je ta linija skroz dole do Usore. Interesuje me da li se on sjeća jedinstvenog slučaja spajanja tranšeja vaših i naših u Komušancima. Treba napomenuti da su linije na cjelom Usorskom ratištu bile svega na 50 do 100 metara. Ako si bio na Kominu, hoću da ti kažem da smo mi bili na groblju, a dalje se linija nastavlja na Filipoviće gdje su zarobljeni jedan T72 i jedan M84, a ispod kominskog groblja transporter M80. Dolazili smo i gore u ispomoc 4. bojnoj 110. HVO Usora.
rat_doboj - 94731 - 06.01.2016 : Max Wolf Usora - best (0)

Napad na Doboj: 12 07 1992, obaranje helikoptera VRS na Usori


Prvi put u životu pišem i ispričavam se na nestručnosti korištenja laptopa. Ja sam stara garda i volim više direkt u oči. Mada sam u ranim 40-im godinama, učesnik sam napada na Doboj 12. 07. 1992. godine. On je poznat i kao napad na Putnikovo brdo, Makljenovac a kod VRS i krvavi Petrovdan. Bio je tu i jedan zanimljiv slučaj rušenja helikoptera VRS nešto kasnije. Bilo je tu još mnogih bitaka ali mislim da bi ova dva slučaja bila ovdje zanimljiva da se opišu.

Da se vratim na 12. 07. 1992. godine. Bio sam pripadnik 2. bojne 110 hvo usora koja je bila najjaca postrojba unutar navedene brigade tzv. 2. bojna neprobojna, koja nikada nije izgubila pedalj zemlje. Bila je sastavljena od hrvatski sela, općine Doboj: Makljrnovac, Ularice i Alibegovci. Zadatak 2. bojne je tada bio veći dio bojne osvajanje Putnikova brda tj. ljeva strana Visoke glavice, Razbenjak, Porin, sto je i ostvareno. Zarobljena su dva tenka T34. Čekala se desna strana odakle je napadala 203. armije. Drugi dio bojne gdje sam bio ja, napada na Makljenovac i izlazi na zadanu crtu uz jake borbe u rejonu Zubci zarobljava tu pat 20/3.

Ovo je samo u grubo bila je ta žestoka borba, sigurno najjača u cijelom ratu na tom području. Prema podacima kojima ja raspolažem gubici VRS su bili 80 mrtvih, HVO 6 mrtvih, armija BiH 24 mrtva. Pisaću dalje kako se sve odvijalo do u detalja, a ako koga bude interesiralo od ovog gdje sam ja bio do drugog djela bojne gdje je bio moj brat, znači iz prve ruke. Ima toga za roman.

Drugi put ću pisati i o obaranju helikoptera preko Šumareve kuće i zarobljavanja T55. Kažem neskromno za roman, ali vjerujte mi da smo ratovali 4 godine od toga jednu godinu u totalnom okruženju 1993/94 a ostale u poluokruženju. Pozdrav!
prepiska - 91991 - 01.01.2015 : Max Sarajevo - best (0)

Srećna Nova godina i nastupajući blagdani


Kao prvo, želio bih da četitam Novu godinu kako g-dinu Željku i njegovoj porodici tako i svim ostalim učesnicima na ovom sajtu uz želju da nam ova godina bude bolja i berićetnija od ovih prethodnih, puno zdravlja i sreće, da poživimo u krugu i sa svojim najmilijim još dugo dugo godina i da budemo bolji ljudi!

Prijateljima i poznanicima pravoslavne vjeroisovjesti (kako u privatnom životu tako i na ovom sajtu G-dinu Željku, Valteru, Pravom, Starom, Mineru, Nebi... kao i ostalim), a posebno mojim ratnim suborcima želim da čestitam nastupajuće blagdane uz puno zdravlja i sreće, da požive i u krugu svojih najmiliji dočekaju još puno puno Blagdana!

Poseban pozdrav za tebe Valtere!

G-din Željko zna, a može i da potvrdi da mu se uvijek javim kada posjetim sajt, Bog mi je svjedok da zbog nekih stvari koje su mi se izdesavale (od problema sa ičnim zdravljem do smrtnih slučajeva) duži vremenski period nisam posjećivao ovaj sajt, pa tako da nisam odgovarao ni na one poruke upučene meni, al' hele nejse nego prijatelju drago mi je da si dobro i zdravo, pretpostavljam i porodica, što vam iskreno i od srca želim i u narednom periodu, i u nardnim blagdanima.

Odgovorio sam na tvoje pitanje za pokojnog A. Š. , jednom rečenicom u postu 83507, a čak smo i od g-dina Željka dobili upozorenje za poruke lične prirode!

U gradu sam, a za kahvu se uvijek može nači vremena!

Pozdravi za sve!
Max
betanija - 91967 - 29.12.2014 : Max Sarajevo - best (5)

RE: Sjenička kosa i Orahov brijeg


Pozdravi za sve učesnike!

Kao prvo, informacioja o smrti rahmetli Šljive me je pogodila isto kao i ona kada sam saznao za pogibiju rahmetli J. I. Žutog.

Kao drugo, nazvaću te poslije Nove godine, jer vi iz 3. bataljona uopšte niste pošteni i pravedni. Ja ne kažem i ne pišem da smo mi sami vraćali taj rov, kao što se vi kitite sa tim i neka vam je to na čast. Nađi negdje gdje sam pisao "da sam ja i samo ja" uradio ovo ili ono, meni to ne treba, bilo pa prošlo, ali hele nejse, evo ti inicijali momaka iz VP koji su bili dobrovoljci tu noć: A. K. - S. L. -Dž. R. i rahmetli Izet Musić.

Boksu sam pred akciju vidio kod Medicinskog centra tu noć sa bombama, gdje je poslije bio to ne znam.

Orahov brijeg su odbranili linijaši i ja nemam pravo da pišem o tome bilo šta osim same pohvle na te ljude tamo. Skidam im kapu!

Imam par pitanja, pa ako hoćeš da mi odgovoriš:

1. A. N., mislim da ste u rodbinskim vezama, je bio operativac i on je vodio i planirao akciju vračanja?

Ovo pišem jer sam bio u Komandi čete u Medicinskom centru tu noć, bilo nas je svega oko 8-9 (sada sa ove vremenske distance nisam siguran ali mislim da su tamo bili rahmetli Šljivo, koji je imao bradu pa sam ga po tome zapamtio, a rahmetli Žutog sam znao od ranije, možda si bio i ti, al hele nejse...

2. Je li plan bio da i bez prestanka dok se grupa sa bombama privlači druga grupa preko njih puca tromblone i tako naizmjenično?

3. Je li planirano da napad počnemo u 21:00, a u rovove smo ušli tek oko 1?

4. Je li rahmetli Šljivo imao zadatak da puca tromblone sa krova Medicinskog centra?

5. Koje je poslije ostao da čuva liniju na Balvanima?

NEŠTO O MOM RATNOM PUTU

Moj ratni put počinje od ekonomske škole, Pofalica, Orlica, Kote 850, Jezera, Kote 830, Golog brda, Visa, Šabanove kuće, Kote 772 itd. ovo su samo dijelovi bez Bjelašnice i Treskavice, pa neka čitaoci ovog foruma procjene ko priča nebuloze i izmišlja a ko se kiti tuđim perjem i ko je bio "jajara". Za svaku od ovih akcija u kojima sam učestvovao mogu opisati sve što se dešavalo, ali o tome ćemo ako BOG da uz kahvu poslije Nove godine.

Selam za tebe Saleme,
Pozdravi za ostale učensike foruma i onu staru gardu!
betanija - 91823 - 15.12.2014 : Max Sarajevo - best (0)

Za Sal Numana: O laganju


Pozdravi za sve!

S. N. pozivam te da se vidimo gdje hoćeš i kada hoćeš, pa da već jednom završimo tu priču o vraćanju rova br. 5, Orahov brije, koji su spasli linijaši- mahalci... Bokso je živ, Šljivo je živ, živi su i momci iz Vojne policije itd...

Neko već godinama laže i jedva čekam da saznam ko! Drago mi je da će napokon ne red doći i to pitanje među nama bivšim pripanicima 1. slavne - 111. viteške...

Lijepi pozdravi za sve učesnike!
rat_zvornik - 91072 - 09.08.2014 : Max Veber Mali Zvornik - best (0)

Glođansko brdo


Na tom brdu je počinjen strahovit zločin. Zarobljeni pripadnici VRS su bukvalno zakivani za stabla, ranjenici su masakrirani, sječeni noževima, kastrirani, paljeni otvorenim plamenom...

Dalje, priča kaže da su neke muslimanke iz Kamenice, budacima razbijale glave srpskim ranjenicima, navodno je u pitanju osveta zbog poginulih muževa. Vojnici su vezivani žicom i lancima i tako su ih vukli i davili.

Zanimljivo je da su 5 ili 6 pripadnika VRS koji su zarobljeni, Naserove snage povele sa sobom i da su odmah, po silasku sa Glođanskog brda, u dolini rijeke Drinjače, ispod plamine Udrč - zaseok Čikarići ritualno zaklali, pred strojem od više stotina ljudi. Tu se nalazi, stari željezni most, koji je davno srušen, a danas se nalazi i neka vodenica!
rat_zvornik - 91071 - 09.08.2014 : Max Veber Mali Zvornik - best (0)

Glođansko brdo


Razloge tragedije na glođanskom brdu treba tražiti koliko među muslimanima toliko i među nama! Nije se sve to desilo iznenada, za jednu noć, već je to dobro isplanirana akcija muslimana kojoj smo i mi dosta doprinijeli svojim "glupostima".

Jedinice Zvorničke brigade su tih dana u napredovanju, lome muslimanska uporišta u južnom dijelu opštine, uzeto je Liplje, Snagovo, Novo Selo i ide se ka Kamenici. U rejonu Kamenice, izlazi se na položaj na Glođanskom brdu, ispod su Glodi i podnožje planine Udrč.

Po "starom, dobrom srpskom običaju", na položaju koji je neuređen, na kom nisu iskopani rovovi i gdje nema tranšeja, sem plitkih zaklona - bajti, naši uz rakiju i prasiće slave pobjedu. Uz sve to, pale se u vatre da se vojska ogrije jer je hladno. Procjena organa bezbednosti je da su muslimani pobjegli dublje, ka planini Udrl, i da ih tu nema!

Za svo to vrijeme, lokalni muslimani su pažljivo snimali situaciju, vršili neprestano izviđanje i pripremili kontraudar. Samo se čekao dolazak Naserove grupe od oko 200 ljudi. Situaciju je dodatno komplikovao prazan prostor širok oko 2 kilometra, koji nije bio pokriven, već su samo ponekad tim prostorom prolazile patrole. Na taj prazan prostor vezala se 1. birčanska brigada iz Šekovića, tako da su postojali idealni uslovi za kontranapad. Doduše, muslimani su imali više sreće nego pameti, jer su u momentu prolaska kroz taj prostor bilu uočeni, na njih je bila otvorena vatra, ali je grupa koja je tad prolazila ostala nepomična, tako da su naši prestali sa dejstvom po tom pravcu.

Naserova grupa, koja se kretala ka Kamenici, takođe je bila uočena od strane izviđača Milićke brigade 5. novembra. Oni su tražili otvaranje artiljerijske vatre po toj koloni, ali to tada nije učinjeno! Kad su prošli našima iza leđa, a to je bilo 5-6. novembar, spustili su se u Bakrače i na tom prostoru čekali zoru da krenu u napad. Dalje, priča kaže da su naši čuli lavež pasa iza leđa u Bakračima, ali ni to im nije bio dovoljan signal da se nešto dešava, jer taj prostor je bio potpuno prazan bez ljudi, a sad se odjednom tu nešto primjećuje!

U 6. sati ujutro počinje opšti muslimanski napad i sa fronta i sa leđa. Naši su u šoku, bukvalno borba je prsa u prsa, dobar dio naših boraca je bunovan, probuđen iz sna. Ko je god bježao nazad pao je živ u ruke, ko je išao naprijed poginuo je od metka. Samo oni koji su isli od bajte do bajte, duž nazovi linije, su ostali živi.

Opet tvrdim da nije poginulo 126 boraca, već daleko manje, izmedju 50 do 60, a od toga polovina je iz 1. zvorničke pešadijske brigade, a ostatak iz 1. birčanske brigade uz Šekovića. Pitam se zašto je nekome stalo da se kaže da je poginulo 126. boraca na jednom mjestu je više pitanje za političare, a manje za nas!
rat_zvornik - 91067 - 09.08.2014 : Max Veber Mali Zvornik - best (0)

Baljkovica


Dajem sebi za pravo da prokomentarišem par navoda u vezi pogibije pripadnika 3. pešadijskog bataljona Zvorničke brigade na Baljkovici 15 i 16. jula 1995.

Poginuli su najvećim delom bili pripadnici komande Bataljona i pozadinske službe koji su se branili od muslimanskih bojovnika koji su ih napadali sa leđa. Oni nisu poginuli od pripadnika 2. korpusa ARBiH, već od pripadnika 28. divizije koji su bili u proboju ka Nezuku. Drugi korpus nikad nije probio liniju na Baljkovici jer je VRS uspješno odbila sve napade tih dana! Čak ni pripadnici 28. divizije nisu probili liniju, već je 16. jula nakon ogorčenih borbi i strahovitih gubitaka na obje strane, komandant Zvorničke brigade puk. Pandurević dogovorio sa Šemsudinom Muminovićem, komandantom 206. brigade ARBiH otvaranje koridora u širini od oko 200 metara, kojim su muslimani prošli. Taj koridor je bio otvoren 24. sata, a nakon toga zatvoren. Za ta dva kritična dana, Zvornicka brigada je imala preko 90 poginulih, dok su muslimani u tom rejonu imali oko 500 poginulih.

I još nešto, kapetan Stanošević se zvao Miloje, a ne Mile, i bio je aktivno vojno lice iz Prištine, po vesu diverzant i osnivač odreda Vukovi sa Drine.
rat_zvornik - 91065 - 09.08.2014 : Max Veber Mali zvornik - best (0)

Glođansko brdo


Mislim da je broj od 126. poginulih boraca VRS na Glođanskom brdu 6. novembra 1992. netačan. Poginulo je manje pripadnika VRS. Muslimani su prošli kroz 2 kilometra nebranjenog prostora, koji je bio potpuno prazan i udarili sa leđa. To mjesto je bilo mjesto spoja 1. zvorničke pešadijske brigade i 1. birčanske brigade iz Šekovića. Otprilike, polovina poginulih boraca je iz 1. zvorničke, a druga polovina je iz Šekovića.
prepiska - 83923 - 25.03.2013 : Max Sarajevo - best (0)

Borislav Herak


Pozdravi za sve, a posebno Valteru i Pravom.

Pravi samo da te nadopunim sa onim što ja znam za Heraka.
Otac mu živi u mojoj mahali i pripremio mu je stan jer bi kako mi je rekao trebao uskoro da izađe i z zatvora (ako već do sada nije i izašao jer starog zbog obaveza nisam vidio već skoro dva mjeseca)

Srećko Damjanović je davo izašao i on se nalazi mislim negdje u RS.

Pozdravi za sve
Max
rat_sarajevo - 83507 - 11.03.2013 : Max Sarajevo - best (1)

Hronologija običnog čovjeka - Barikade


Pretdodni tekst je bio dio prepisa iz dokumenta Službe državne bezbjednosti. Taj dio sam koristio kao uvod za ono o čemu mislim pisati u narednom periodu. Inače, tekst je bio dio izvještaja Operativne službe DB SRBiH i isti je dostavljen Predsjedniku Predsjedništva SRBiH, Predsjedniku Skupštne SRBiH, Predsjedniku Vlade SRBiH, Predsjedniku Savjeta za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva SRBiH...
***

Tu noć kada su postavljene barikade, otac me je probudio negdje oko pola dva i rekao da se nešto dešava na ulici ispod naše kuće. Provirio sam kroz prozor i s obzirom da tada u mahali nije bilo ulične rasvjete uspio sam da vidim samo desetak silueta. Ljudi su odmahujući rukama hodali lijevo-desno. Izašli smo pred kuću da vidimo sta se dešava. U masi sam prepoznao moje komšije muslimanske i hrvatske nacionalnosti. Oni su mi rekli da su komšije Srbi po gradu postavili barikade, a razlog je bilo ubistvo svata na Baščaršiji.

Jedna od tih barikada je bila nekih 400-500 metara ispod moje kuće. Ubrzo je počelo spontano okupljanje mase. Sada je već bilo oko 50-tak ljudi. Sjeo sam na jedan zidić sa strane i slušao raznorazne verzije. Neko je upitao za naoružanje i sta ko ima od istog. Pojedine komšije, članovi lovačkog društva su nabrojali šta imaju od naoružanja. Uglavnom se radilo o lovačkoma naoružanju, dvocjevkama i bokericama 12 mm i 16 mm, ponekom pištolju, a dvojica su rekla da imaju i po karabin. Na kraju su dodali i napomenuli da nisu ludi da daju nekome od onih koji nisu imali ništa. Valjda su mislili da će to ponijeti sa sobom u grob.

Neko je postavio pitanje šta je sa komšijama Srbima iz mahale i zašto i oni nisu došli? Odgovor iz mase je bio kratak - oni su na barikadama!

Neke komšije su počele da paničare i unose nemir i u ostale. Mahalske kabadahije, lica iz mog naroda sklona sukobu sa zakonom, su predlagale da se postave kontrabarikade. Te kabadahije kao i ovi lovci, a što će se pokazati kasnije kada počne rat, su bili manji od makovog zrna jer su uoči akcija uvijek nalazili moduse da se nekako iz njih izvuku izmišljajući razno-razne izgovore. Zbog toga nisu vrijedni spomena pa neću da trosim riječi na njih.

Zatim su počele međusobne prepirke zašto neko ko ima dvije lovačke puške ne da jednu onome ko nema ništa. Zbog toga se i odustalo da se istu noć postave kontrabarikade.

Meni je to bilo nekako smiješno. Rasprave su se svodile na one dječije. Prisao sam i uhvatio oca za ruku i rekao mu da idemo kući jer sam ujutro morao rano ustati. On me je poslušao teška srca. Ušavši u sobu počeo sam osjećati neki duševni nemir. Bilo mi je krivo na te komšije koje su imali naoružanje da su tako lukavi i pakosni. Iskreno rečeno, radilo se o minimalnim količinama naoružanja. Otvorio sam prozor i nastavio posmatrati dešavanja na ulici. Ubrzo je pao dogovor da svako ide svojoj kući pa se masa počela razilaziti.

Majka me probudila ujutro oko pola sedam. Ustao sam spremio se i krenuo niz ulicu. Mahala je bila pusta, nigdje nikoga.
Spustio sam se do dijela na kojem je bila srpska barikada. Tu sam od strane mojih komšija srpske nacionalonosti bio zaustavljen.




Pozdravi za tebe Valtere,
Nisam zaboravio mogu ti reći po onom što sam uspio saznati "Kum ovaj put Hrvat je sredio metak kumu Srbinu", a sve je bilo zbog prostora i novca.

Pozdravi za sve!
Max

Max i ostali,

zamolio bih da vaše tekstove ne miješate sa porukama lične prirode. Napišite ih u odvojenom postu!
ambih - 83425 - 09.03.2013 : Max Sarajevo - best (4)

Hronologija običnog čovjeka - Barikade


Pozdravi za sve učesnike i da krenemo redom!

Nakon saopštenja sredstava javnog informisanja o poznatom ubistvu na Baščaršiji, eksponirani ekstremisti iz reda srpske nacionalnosti su počeli zagovarati konkretne akcije (okupljanje, blokade, proteste), kao odgovor na izvršeno ubistvo.

Do 20:00 istog dana, već se raspolagalo provjerenim podacima od Više izvora Službe da ovi ekstremisti u naoružanim grupama planiraju izvršiti totalnu blokadu grada izvana i unutra, precizirajuči da će se sa blokadom otpočeti u 23:00 sati. Pri tom se konkretno operisalo sa podacima o kojim se punktovima radi, broju naoružanih grupa, načinima prebacivanja, uvezivanja i komuniciranja, kako međusobno tako i prema rukovodstvu Kriznog štaba SDS-a.

O svim tim saznanjima zbog hitnosti, načelnik Sektora SDB Sarajevo je, oko 20:00 sati, informisao ministra za unutrašnje poslove, pomoćnika za poslove milicije, načelnika CSB Sarajevo i rukovodnog dežurnog SDB-a u sjedištu.

Nakon toga s obzirom na usložnjavanje bezbjedonosne situacije, u tri navrata, načelnik Sektora SDB Sarajevo se Interesovao kod ministra za unutrašnje poslove da li je o tim podacima, s obzirom na njihov značaj, upoznao Predsjedništvo, Savjet za zaštitu ustavnog poretka, Komandu JNA, na što mu je odgovoreno da je upoznat predsjednik Predsjedništva SRBiH i svi koji o tome trebaju da znaju.

Pomoćnik ministra za unutrašnje poslove za poslove i zadatke milicije je u prisustvu dežurnog rukovodnog radnika SDB, telefonom informisao predsjednicu Savjeta za zaštitu ustavnog poretka i sa istom dogovorio da, zbog složenosti situacije, dođe u MUP kako bi je o svemu detaljnije upoznao. Međutim, predsjednica Savjeta za zaštitu ustavnog poretka nije došla u MUP prema dogovoru.

Istovremeno je na nivou SDB, animiran operativni sastav (a na podrućju Saktora SDB Sarajevo su svi op. radnici pozvani u Sektor Kako bi se radno angažirali.

Od prvih saznanja o barikadama pa do 5. 3. o. g. , Sektor SDB Sarajevo je redovno informisao rukovodne radnike MUP-a o svim interesantnim zapažanjima odnosno ukazano je da je do izrazitog pogoršanja bezbjedonosne situacije došlo neposredno nakon završetka referenduma i objavljivanja prvih rezultata glasanja, a manifestovalo se u postavljanju barikada i potpunim blokiranjem skoro svih vitalnih ulica i raskrsnica u Sarajevu.

1) te svih putnih pravaca koji vode iz grada
2) čime je Sarajevo bilo potpuno blokirano i odsječeno od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine.
3) Barikade su takođe bile postavljene i na područjima jednog broja opština sarajevske regije.

Barikade su prvi počeli postavljati lica srpske nacionalnosti, a većinu barikada su postavili u veoma kratkom vremenskom intervalu, i to od 23:00 časova 1. 3. do 7, 30 časova 2. 3. 1992. godine.

Kao reakcija i odgovor na ove barikade, u jutarnjim satima 2. 3. iste su postavila i lica muslimanske nacionalnosti.

Zaprečavanje ulica, raskrsnica i putnih pravaca vršeno je...

Slijedi nastavak
barikade - 83389 - 08.03.2013 : Max Sarajevo - best (4)

Hronologija običnog čovjeka


Pozdravi Vama g-dine Željko kao i ostalim mogu reći "STARIM VUKOVIMA" (Pravom, Nebi, Valteru i da ne nabrajam dalje) ovog meni tako dragog foruma.

U poslednje vrijeme nisam imao nešto puno vremena da budem aktivan na ovom mjestu, mada sam povremeno pratio pisanja mojih, sada već mogu reći forum prijatelja. Ipak, vrijeme mog odsustva sam nekako uspio iskoristiti za slaganje hronologije oko ratnih dešavanja i sve navedeno je popraćeno adekvatnom dokumentacijom. Čitatelji foruma će moci donijeti sud o tome koliko sam u tome uspio.

Sve što u narednim danima budem pisao, a nadam se kao i do sada uz stručnu pomoć g-dina Željka kojem još jedan put želim reći ono istinski i iskreno Hvala, biće dostupno svim čitaocima ovog foruma.

U narednom postu ću pisati o barikadama i martu 1992. godine

Svima mnogo pozdrava!
Max
nestali - 79739 - 21.11.2012 : Max Sarajevo - best (3)

Eskumacije


Pozdravi i za Vas g-dine Stari, kao i ostale u!esnike, a poseban pozdrav za onu staru ekipu, da je ponovo ne nabrajam

Kao što sam i do sada pisao, a koliko mi ovo zlo vrijeme dozvoli, nastojacu da češće budem aktivan na ovom forumu.

Na vaše pisanje cu iskreno odgovoriti:

I ja sam za to da porodice nađu svoje nestale i da ih dostojno ukopaju, znam kako je živjeti u iščekivanju bilo kakve informacije. Znam koliko duševne boli stvaraju same pomisli da nekome svom bližem ne možete otići na mezar / grob.

Ja sam čovjek koji je veći dio vremena provodio po linijama, ne želim da sada pametujem i popujem svima Vama ali vjerujte mi da ću ja sa ove strane učiniti sve što mogu i da pomognem, za ovo što pišem svjedok mi je dragi Bog.

Moram napisati još i ovo: Zločine su vršili oni bolesnici koji su bili daleko od prve linije, oni miševi i podrumaši koji su to radili, prvo radi ličnog ega da bi se pročulo za njih kako su ustvari zeznuti likovi, a bili su obicne p... jer da su imali petlju danas bi hrabro i javno to priznali, a posebno da bi se dodvorili nekome iz vrha. Da je to radio i moj rodjeni otac ja bih ga se danas stidio i pljuvao po njemu.

Ja sam za tu opciju da se takvi likvidiraju na licu mjesta bez ikakvog suđenja ma kome god pripadali ARBiH, VRS ili HVO.

Mi jurišnici, ma na kojoj strani da smo bili, smo čisti, bez i jedne mrlje, ponosan sam na moju ekipu jer se nismo okrvavili mimo prve linije, borili smo se muški prsa u prsa, vojnik na vojnika, mislim da će se Pravi složiti sa mnom jer da je on radio takve stvari i protiv njega i njegove ekipe bi se vodio postupak.

Po našem pisanju se može zaključiti da među nama nema nikakve mržnje, bilo je to zlo vrijeme, niko od nas nažalost nije gledao i vidio dalje od nosa.

Sa ove strane ću uraditi sve što mogu da na bilo koji način pokušam pomoći.

Primite puno pozdrava!
Max
nestali - 79459 - 13.11.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Re: poginuli muslimanski diverzant


Perhan Vukovarac, Bačka Palanka
Da li misliš na kuću ispod pravoslavnog groblja i dalekovoda, tačnije preko puta?

Pozdravi za sve!
Max
bosna_komentari - 69672 - 22.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Za F-16 Brioni


Pozdrva svim čitaocima,

Imam kontra pitanja za F-16 Brioni
Šta ti misliš o pripadnicima mog naroda koji su se aktivno borili kao pripadnici VRS? Jesu li i oni po tebi izdajnici i prelivode?
Mnogi od njih su ugradili svoje živote u Republiku Srpsku. Ako nemaš nastojaću da ti pošaljem spisak.

Svoje mišljenje o njima ću ti napisati kada dobijem tvoj odgovor. Vjeruj mi da moje mišljenje nije poput tvog, ja za muslimane koji su se borili u VRS i za RS nemislim da prelivode, a ni izdajnici svog naroda.

Zapamti jednu stvar ne želim se ni sa kim prepucavati, ja sam ti napisao šta mislim o tim ljudima, za mene su heroji i to je moje mišljnje koje nikada neču promjeniti kako god ih neko nazivao. Onaj ko vrijeđa njih vrijeđa i mene.

Nadam se da me nečete krivo shvatiti.

Poseban pozdrav za Novaka, sve njabolje tebi i tvojoj porodici, mada se ne zanmo ali se slažem sa tvojom poslednjom porukom i ja bi učinio isto.

Valtere javi se kada dođeš, pozdravi i tebi i tvojoj porodici!

Svima mnogo iskrenih pozdrava,
Max
prepiska - 69630 - 21.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Velibor A.


Pozdrav za Vožd Danmark,

Nije u pitanju pokojni Velibor A. nego pokojni Velibor B. koji je poginuo 05. 12. 1992 na Orliću.

Mnogo pozdrava,
Max
borci - 69623 - 21.05.2012 : Max Sarajevo - best (11)

Žalosno, ali istinito


Ponekad na ovom sajtu pročitam i neka prepucavanja i u te polemike se uopšte neupuštam, nisu moj nivo. Smiješne su da danas čak toliko godina poslije rata postoje ljudi koji radikalno gledaju u prošlost. Znam dobro da onaj koji nema prošlosti nema ni budućnost. Ali mene interesuje šta možemo uraditi danas, za da bi nam sutra bilo bolje...

Ja sam uvijek za tu varijantu da gledamo u budućnost, ako smo mi bili glupi i ubijali se međusobno za neke ideale hajde da vidimo šta možemo uraditi za našu djecu. Je li i ona trebaju da se mrze i da se ubijaju radi bogaćenja nekih lijevih jajara.

Koliko nas nebitno na kojoj starni živi na rubu egzistencije, borimo se da prehranimo svoju porodicu, a truhnuli smo po linijama, pucali jedan na drugog, ubijali ili čekali kada ćemo biti ubijeni, šta smo dobili???? Ovo je pitanje za sve nas.

I ja sam za to da se svi oni koji su ubijali mimo prve linije kazne. Oni koji su ubijali nedužne strace, žene, djecu.

To su mogli raditi samo oni majmuni koji nisu imali petlje biti na prvim linijama i u prvim ešalonima , nego da bi se dodvorili ili nekome iz političkih vrhova uvukli u guzicu, a najviše i zbog ličnog ega da bi se njihovo ime proćulo kao opasni likovi. Danas toliko godina poslije svega se vidi da su to bili samo jazavci, dupelizci, obićni miševi, jajare.

Takvi ljudi danas nemaju tema o ratu kao mi. Njima smeta ovakvo naše komuniciranje. Oni bi kao i njihovi mnetori najviše volili da mi pišemo koliko mrzimo jedan drugog, kako jedan drugom psujemo, kako jedan drugog trebamo klati itd...

Drago mi je da ovako preko ovog sajta, a zahvaljujuči g-dinu Željku možemo razmjeniti mnoge informacije, pokušati pronači nestale, pokušati koliko toliko razumjeti jedan drugog jer previše je ovih koji nisu ni osjetili šta znači rat, kada gledaš kako ti na rukama umire da li protivnik ili neko tebi blizak, a nemoćan si da pomogneš, to su slike koje se koliko god želio ne mogu izbrisati.

Volio bih da poruka ovog našeg pisanja ne bude mržnja, da se nastavimo i dalje mrziti, prepucavati ko je bio hrabriji i bolji vojnik, svako od nas koji napiše da na bojnom polju nije imao poraza laže.. ako je izgubio samo jedan ljudski život to je veče od poraza.. .. .. . Sve se može nadoknaditi osim ljudskog života.

Volio bih da poruka mlađim generacijama bude da rat nikome od nas ratnika nije donio ništa dobro, da se više nikad i nikome na ovim prostorima nedogodi to što se dogodilo nama, jer mi svi koji smo bili aktivni učesnici rata, ovdje mislim na nas one koji pucasmo jedni na druge danas smo negdje na marganinama ljudskog društva... Izgubismo najljepše godine svog života, zadobismo rane po tijelu, ostadosmo invalidi, obolismo... I na kraju, 95% nas živi na rubu siromaštva!

Mnogo pozdrava
Max
rat_sarajevo - 69622 - 21.05.2012 : Max Sarajevo - best (2)

Srbi u Armiji BiH


Mnogo pozdrava g-dinu Željku, Pravom, Valteru, Nebi, Borisu, Mineru, F-16 Brioni, Novaku , Oku kao i ostalim posjetiocima...

Ako ovako nastavim nabrajati samo jedan tekst ću morati napisati kao pozdravi i želje.... hahahahahahaha.... šalim se naravno!

Za F-16 Brioni: Ovo što sada pišem je moje lično mišljenje! Rade Zoranović i Prica Simonović su moji veliki prijatelji, za mene heroji i čak ću biti slobodan da napišem i moja braća, kao i ostali koje ću pomenuti u nastavku teksta.

Pericu nisam vidio duži vremenski period, uvijek je u pokretu, trenutno je na relaciji Sarajevo - Zagreb.

Poznato mi je to šta je izjavio kada je otišao za Beograd poslije rata, neki zlonamjernici su mu zamjerili zbog te izjave, stavi se ti u njegovu poziciju, ja ga razumijem jer je to bilo vrijeme dok je Arkan još uvijek bio živ. Ipak trebalo je imati petlje pa otići odmah poslije rata u Beograd. Pričao mi je o tom njihovom susretu i rekao kako je Arkan tada bio korektan, ako je Perica lagao mene onda i ja sad lažem tebe.

Sa Radetom se viđam redovno. Rade je bio zamjenik k-dira ID čete, strašan ratnik.

Na tvoje pitanje šta ih je navelo da se bore sa nama navešću moje mišljenje pa se sa njim možeš ali i nemoraš složiti. Mi se nismo djelili po nacionalnoj pripadnosti, nismo gledali da li je neko Srbin, Hrvat, musliman ili ostali.

Napisaću i to da je rasturanje i razbijanje Armije RBiH počelo upravo onda kada je bila najjača, mislim po pitanju nacionalnog sastava, a ne po naoružanju. Preko noći su se počele formirati nacionalne brigade npr. muslimanska. Ali to su sve bile igre iz samog vrha Armije jer se u međuvremenu u njoj svašta nakotilo mislim na ubačene elemente KOS-a. Da se neko od čitalaca ne bi zbunio pišem za Armiju RBiH.

Realno, u tom perodu i ARBiH, VRS iHVO su imali svoje izdajnike.

Zbog ljudi kao što su Perica i Rade kao i još mnogih drugih koji su preživjeli i borili se zajedno sa nama od početka do kraja i poput pokojnih za mene heroja Vita, Radenka, Aleksandara, Dubravka, Nikole, Zorana, Drenka, Velibora B., Gorana, Milorada, Darka, Miroslava, Srđana Sretena, Svete, Riste, Davorina, Nebojše, Zdravka, Josipa, Branislava, Zvonka, Predraga, Tomislava, Predraga, Davora, Ivice, Momčila, Jadranka, Mladena, Dragana, Marina, Mladena P. , Ivana, Krešimira, Velibora S. , Miodraga S. , Dušana, Branka, Milorada T. , Rudolfa, Stanoje, Miroslava V., Davora V., Željku B. laka im crna bosanska zemlja, ja ne osjećam niti smijem osjećati nikakvu mržnju prema pravoslavcima i katolicima za one radikalne da me razume ću napisati Srbima i Hrvatima. Za mržnju se uvijek može nači bezbroj razloga. Čak bi me bilo i stid da osjećam bar dio mržnje.

Kao što sam uvijek pisao ljude dijelim na ljude i neljude.

Mnogo pozdrava svim čitaocima!
Max
vogosca_rat - 69514 - 18.05.2012 : Max Sarajevo - best (2)

Odgovor sa Valtera, F6 Brioni...


Mnogo pozdrava g-dinu Željku, Pravom, Valteru, Nebi, Borisu, Mineru, F-16 Brioni, kao i ostalim posjetiocima...

Za Valtera

još uvijek prikupljam informacije ide teško jer odrađujem onako kako si želio, bez halambuke, ali se nadam da ćeš biti zadovoljan odgovorom. Pozdravi mi tu ekipu i prenesi im da paze kuda idu kada malo više popiju, rekli su da više.... hahaha... Vratio si me onim komentarom Ahatovići - Reljevo, hahaha.....

Za F-16 Brioni

Za operaciju Koverat tada nisam bio upoznat pa tako nisam imao ni razloga da to prešutim.

Operacija Koverat je planirana u tajnosti i njene pripreme su trajale dugo. Po informacijama koje sada imam, ta je operacija trebala da počne u zadnjoj sedmici mjeseca Decembra 92.

Napad VRS na Otes i zauzimenje tog naselja, a sa naše strane gledano gubljenje te teritorije, nas je primoralo da izvršimo napad na Kotu 850, kako bi dobili na vremenu da se linije na tom dijelu koliko toliko stabilizuju. Taj naš napad je imao kodni naziv "Jabuka", ako me sjećanje dobro služi.

Moja jedinica je za napad na kotu 850 saznala 4. decembra u 18 sati. Radili smo ubrzano i već u 21 sat sam imao spremnu ekipu sa kojom sam se u noći 4. na 5. decembar preko Smiljevića ubacio u dio kod guma ispod sela Jezera. O tome sam već nešto napisao.

Što se jedinice "Laste" tiče, oni su samo jednom došli na Žuč i to kao ispomoć za vrijeme "Operacije Prsten". Moje mišljenje za tu jedinicu bih zadržao samo za sebe, ako baš želiš poslaću ti preko g-dina Željka moje objašnjenje i moja lična zapažanja. Laste su bile specijalna jedinica koja je bila u sastavu CSB-a, napravljena je kao kontra specijalna MUP-ovoj.

Čitao sam neke stare postove i došao do zaključka da smo ja i "Oko Bjeljina" kojeg pozdravljam, u više puta bili jedan naspram drugog. Prije svega mislim na onaj dio koji opisjue dešavanja na Mijatovića kosi.

Prepoznao sam pisanje "5450" koji je bio sa mnom i doživio je saobraćajnu nesreću 2010. godine. Ostao je paralizovan.

Svima mnogo pozdrava!

Max
dobrovoljacka - 69240 - 08.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Dobrovoljačka ulica


Pozdrav Vama g-dine Željko,

Slućajno sam u posjedu aneksa dogvora oko iseljenja kasarni iz Sarajeva, i prve i druge verzije potpisane od strane bosanske vlade, JNA i UNPROFOR-a...

Opet igrom slučaja posjedujem i izvještaje sa spiskovima kako JNA tako i MUP-a RS, a koji su vezani za 2. i 3 maj.

Spomenuli ste istoriju pa me interesuje šta ja imam sa tim? Navedite imena tih pisaca.

Kada napišete riječi "vi muslimani" imam osjećaj da nas sve trpate u isti koš, ako mislite da smo svi isti onda ću razumjeti.

Vjerujte da ja pravim razliku među ljudima na ljude i neljude, bez obzira na vjersku pripadnost.

Mnogi momci koji se javljaju na Vašu starnicu su mi postali dragi bez obzira što smo na bojnom polju bili ljuti protivnici, iskreno neke od njih bi volio lićno da upoznam.

Ako sam nekoga uvrijedio izvinjavam se onako iskreno i od srca, u narednom periodu ću biti odsutan zbog nekih neodložnih poslova.
Svima mnogo pozdrava,
Max

Max,
jako se izvinjavam ako misliš da je kritika bila upućena na tebe. Mislim da si OK čovjek, i čitajući sve ove tvoje komentare postao si mi jako drag.

Kada sam napisao "vi muslimani", mislio sam na tvoj narod generalno. Ukoliko budem imao neki prigovor za tebe, napisaću "ti", pošto sam deset godina stariji od tebe.

Inače, za razliku od nas Srba, koji smo u toku rata tačno znali šta se dešava na našoj strani (šverc, zločini, korupcija...) kod vas je vladalo neko jednoumlje, pa mnogi od vas još uvjek nisu svjesni da je i na vašoj strani bilo zločina, možda i malo više nego kod nas.

Kada smo već kod prijatelja, vjerovao ili ne, među dvadeset mojih najboljih prijatelja nalazi se i jedna muslimanka iz Sarajeva, kao i jedan musliman iz Novog Pazara. Prema tome, nemoj da pomisliš da vas sve trpam u jedan koš.

Konačno, kada odgovoram na ovom forumu, ja ne odgovaram sa namjerom da to samo ti pročitaš, nego mi je pomalo prešlo u praksu da se obraćam svima.

Srdačan pozdrav za tebe,
Željko
dobrovoljacka - 69210 - 08.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

Dobrovoljačka ulica


Poštovani G-dine Željko,

Pokušaću da malo pojasnim stvari:

Želio bih naglasiti da su žestoke borbe vođene 2. maja na platou Skenderije, kod Doma JNA i komande 2. VO, tog 2. maja bilo je dosta poginulih.

Tačno je da je u koloni 3. maja poginulo šest pripadnika JNA kako je naveo pokojni Kukanjac.

Drugi i treći maj su dva različita datuma, problem je u tome što su se desila u dva dana.

2. maja 1992. godine u borbama kod predsjedništva su poginuli:

  • kapetan Marko Labudović,
  • poručnici Obrad Gvozdenović
  • Ivica Cvetković
  • Nihad Kastrati
  • vojnik Branko Popović
  • vojnik Kruno Bešlić
  • vojnik Mladen Nikolić
  • vojnik Radoš Pajović
  • vojnik Aleksandar Blagojević
  • vojnik Srđan Nikolić
  • vojnik Nebojša Bojanić

    Ranjeni su vojnici:
  • Dragoslav Nikolić
  • Dragan Lazukić
  • Dragan Matić
  • Dragan Glamočić
  • Milan Pejić i
  • vozač Mihajlo Babović.


    U borbama kod Druge vojne oblasti poginuli su:

  • kapetan Petrović
  • vojnik Pelemiš

    U borbama kod Doma JNA, u transporteru JNA poginula su trojica vojnika:

  • Srećko Jovanović
  • Slobodan Jelić i
  • Predrag Cerović.

    U Domu JNA ranjeni su:
  • potpukovnik Bogoje Božinovski i
  • vojnik Vojislav Ducan.

    3. maj 1992. godine, u Dobrovoljačkoj ulici u koloni su poginuli:


  • pukovnik Sokić Miro
  • pukovnik Radulović
  • dr. Budimir
  • pukovnik Mihajlović Boško
  • potpukovnik Jovanić Boško
  • vojnik - Tomović Zdravko iz Han Pijeska
  • građansko lice na službi u JNA Šuko Nurmela

    Nadam se da sam Bar malo pomogao!

    Mnogo Pozdrava,
    Max


    Max,

    Kao prvo, tačno je da su ova 42. oficira i vojnika poginula 2. i 3. maja. Međutim, tvoj spisak je nepotpun, nastavi dodavati.

    Ja bih Dobrovoljačku ulicu nazvao i "masakr oficira" jer je u njoj poginulo više oficira bivše JNA nego na čitavom prostoru BiH u toku rata. Nemoj nikada da zanemariš i ovu dimenziju!

    Hoću ovom prilikom da ti pojasnim neke stvari:

    kao prvo, istorija koju vi pišete zasnovana je na puno neistina i laži, a zaboravljate i važne detalje poput ovih:

    Destetak dana prije zločina u Dobrovoljačkoj ulici, postignut je dogovor sa krnjim Predsjedništvom BiH o bezbjednom izvlačenju JNA sa teritorije Sarajeve.

    Lično Alija Izetbegović je garantovao bezbjednost kolone, i zato se on i nalazio u njoj. Za uzvrat, muslimanska strana je tražila nekoliko ustupaka, od kojih ja znam samo dva:

    1) Da im se isporuči 1300 pušaka M48 - ovo je urađeno, mislim 29. aprila. Puške su iz kasarne "Koran" na Palama prebačene u Lukavicu, a zatim kamionima UNPROFOR-a u Sarajevo.

    2) Da se Armiji BiH preda svo raspoloživo naoružanje iz kasarne Maršal Tito u Sarajevu. Pripadnici JNA su smjeli da ponesu samo lično naoružanje, tj. pištolje.

    Interesantno je da sam "materijalni list" o izdavanju ovih pušaka lično držao u rukama, jer je kasarna "Koran" pripadala 27. PoB sa sjedištem u Sokocu. Imam sačuvan i broj tog materijalnog lista, samo mi se on nalazi negdje u mojoj arhivi u Sokocu.

    Nakon što sam doznao ovu informaciju, upitao sam se zašto bi Alija, od toliko naoružanja tražio baš puške M48. Naravno, odgovor je jasan! Ta puška je najbolja za gradsku borbu, jer ste vi imali "Zrak" u kome ste ih preradili u - snajpere. Oružje perfektno za vas: troši malo municije a nanosi ogromne gubitke u neprijateljskoj živoj sili.

    Već ranije sam obećao da ću objaviti broj ovog dokumenta na ovoj stranici.

    Što se tiče naoružanja u Kasarni "Maršal Tito" i ono je kompletno ostavljeno Armiji BiH. Kažem kompletno, jer su vaši inspektori na dan-dva prije iseljavanja iz kasarne ulazili u istu i izvršili popis. Naravno, prema podacima koje imam od jednog kapetana (mog prvog komšije) saznao sam i da nešto naoružanja (koje nije bilo popisano) isječeno na komade i bačeno u kanalizaciju. Napominjem, ovo su radili vojnici, samooinicijativno, uprkos naređenju generala Kukanjca da se ništa ne dira.

    I UNPROFOR je garantovao bezbjednost ove kolone. Mislim da ste nakon ovog zločina izgubili i povjerenje kanadskog generala Luisa Mekenzija. O zločinu u Dobrovoljačkoj ulici Luis Mekenzi u svojoj knjizi "Čuvar mira - put u Sarajevo piše:

    "Mogao sam da vidim kako vojnici teritorijalne odbrane proturaju cevi kroz prozore civilnih automobila, koji su bili deo konvoja, i pucaju. Video sam kako se krv sliva niz vetrobrane kola.... Bio je to definitivno najgori dan u mom životu."

    Ono što je za mene poražavajuće u vezi Dobrovoljačke ulice, jeste činjenica da se sa muslimanskom rukovodstvu u ratu nije mogao postići nikakav dogovor koji bi oni ispoštovali. Uprkos tome što je Alija Izetbegović svojim životom garantovao bezbjednost kolone, i što je JNA ispunila sve uslove koje su od nje traženi, desilo se ono što se desilo.

    U našem narodu se kaže: "Čovjek se veže za riječ, a životinja za rog!".
  • vogosca_rat - 69208 - 08.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    O poginulim borcima


    Pozdrav i tebi Neba Bak kao i ostalim učesnicima,


    Upravo sam pročitao da je pokojni Mićo u Vogošću došao početkom '93. godine, a onda koliko mene sjećanje služi, još jednom smo isto tako imali grupu od sedam do osam boraca VRS koji su iz pravca Perivoja išli putem prema Visu, to je sasvim lijevo gledano sa naše linije od Golog brda, tačnije prema dalekovodu na Visu pa je moguće da je to taj slućaj koji si naveo, samo što je ovaj put momak koji se nalazio na našem rovu br. 5 kod samog dalekovoda i koji je gledao niz put povikao "Stoj!!!!" i odmah zapucao.

    Moguće je da je to taj slućaj koji si pomenuo.

    Imam pitanje za tebe:
    Da li ti je poznat datum 19. oktobar 1992. godine, na potezu Kolačuša-Studenac-Aleksina kuća (Foćanska)?

    Ovo pitam iz razloga što je taj dan bio napad i taj dan je po mojim informacijama poginulo sedam dobrovoljaca i trojica mještana, svi su bili pripadnici VRS.

    Mnogo pozdrava
    Max


    Za Vogošću još uvijek nemam podatke o poginulima. Međutim, ako to nešto znači pravim Vogošćanima, taj dan je u Vogošći poginuo i Blagojević (Miladin) Dragan. Mislim da je pripadao 2. sarajevskoj brigadi.
    vogosca_rat - 69206 - 08.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Ježevi


    Pravi,

    U potpunosti se slažem sa tvojom analizom, naša komanda je bila u pravu, tada to nisam mogao shvatiti, u tim danima sam mislio da nije cilj uči u Vogošću. Tek poslije, kako je rat trajao počeo sam povezivati i razumjevati neke stvari.

    Bio je to period mladosti i ludosti. Ja i moja ekipa smo bili previše hrabri u odnosu na godine koje smo imali. Tada nisam znao čitati karte i marginalne informacije, nisam znao šta su MEP-ovi, infiltracija itd., da više ne nabrajam, sve sam to učio u pokretu i na brzinu.

    Kad je riječ o čuvanju ljudi, 95% momaka iz moje jedinice je poginulo od granata. Od metaka i bombi smo se koliko-toliko mogli saćuvati. Sve rane koje nosim po tijelu su od gelera, što od bombi, što od tromblona, jedna je od granate ali to nije bitno. Poenta je u tome da se od granata rijetko ko mogao sakriti.

    Imam dva pitanja:

    Prvo pitanje: po tvojim saznanjima do kada smo držali dio Mujkića brda/Ježeva?

    Ovo pitam jer sam nekoliko puta lično bio na dijelu koji smo držali, prvi put u januaru '93 godine, a u narednim mjesecima još nekoliko puta. Koliko se sjećam taj dio linije koji smo držali je bio uklinjen.

    Jedan moj prijatelj je poginuo na tom dijelu 12. 01. 1993, pisao sam prije o tome.

    Drugo pitanje:

    Volio bih da ako možeš napišeš analizu ili tvoje viđenje vaše operacije "Bosna '92". Naređenje za nju je napisano 14. 09. 1992. godine os strane, komande SRK, borbeno naređenje op. br. 1 i trajala je od 18. 09. do 23. 09. 1992, pravac Kota 850-Tri bukve-Orlić frontalno Orlić-Volujak.

    Ako si o tome već ranije napisao vjeruj mi da nisam uspio nači.

    Mnogo pozdrava,
    Max
    vogosca_rat - 69196 - 07.05.2012 : Max Sarajevo - best (2)

    NORA


    Pozdrav Valteru,

    ako želiš da to bude diskretno, možeš preko g-dina Željka poslati na mail ili traži od njega moj mail, pa ako budem znao odgovor napisaću ti, a ako ne budem imao podataka ili informacija za taj slućaj iz ljeta '92 vjeruj mi da ću ga iskopati. Nemoj zaboraviti tvoj sam dužnik i stojim ti na raspolaganju.

    Pravi,

    Naš tenk je tada imao samo pet granata, moguće je da je to bio neki drugi, a možda je čak i NORA gađala, ona je imala granata. Da pojasnim, NORA je naša haubica koja je bila na polžaju negdje kod Visokog.

    Mnogo pozdrava Valteru, Pravom, Nebi Bak, F-16 Brioni, Mineru kao i ostalima.
    Max
    vogosca_rat - 69164 - 07.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    RE: Borac sa pet jakni


    Pozdrav svima,
    Kada sve povežem, i koliko uspjem povezati za te decembarske dane, a i po informacijama koje imam, jedinica na čelu sa rahmetli Hakijom Mršom je uspjela uzeti dio Mujkića brda/Ježeva. Tu noć ih je zamjenila jedna studentska četa sa Bjelava koja nije imala neko veliko borbeno iskustvo.

    Istu noć ste uspjeli povratiti taj dio izgubljene linije i tamo je ostao Bajić Salko. Moguće da je to borac sa pet jakni.

    Želim napomenuti da mi tada nismo bili spojeni sa jedinicama iz Vogošće i oni su djelovali kao druga brigada.

    Mnogo pozdrava,
    Max
    vogosca_rat - 69162 - 07.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Vaše formiranje linije na Ježevima


    Pozdravi Pravom, F-16 Brionu, Valteru, Mineru, Nabi Bak, Borisu kao i ostalim!

    Pravi,

    moram ti odgovoriti vezano za period 15. na 16 . decembar 1992 i dio linije ispod Golog brda prema Kutima, gledano sa moje strane lijevo od Mujkića brda/Ježeva prema Rajlovcu.

    Želim napomenuti da taj dan moja jedinica nije imala pravac napada prema Mujkića brdu/Ježevima. Naš zadatak je bio napad na Golo brdo.

    Po padu Golog brda, na dijelu te pomenute linije, tu noć nije bilo nikoga od pripadnika VRS. Ovo pišem iz razloga što sam se uspio spustiti šumum ispod Golog brda najmanje oko 500 metara po dubini, tako da su mi Ježevi dolazili sa desnog boka.

    Dobili smo komandu da se vratimo nazad i u prednjem nagibu nekih 80 do 100 metara ispog Golog brda formoramo liniju i da se pripremimo za kontranapad i odbranu Golog brda.

    Dva do tri sata poslije našeg povratka nazad i formirana je privremena linija.

    Na dijelu puta koji se sa Golog brda spušta lijevo prema Kutama, to je onaj put koji ide prema dalekovodu ispod Golog brda a gdje su poslije bile vaše linije, putem je direktno nekih 150 do 200 metara od nas prema nama iz pravca Kuta išla grupa od 10 do 15 vojnika. Ovo je informacija koju su mi dali oni koji su imali bolji pregled, mada sam ja uspio da vidim svega 5 do 6.

    Kretali su se taktički, oprezno, a naoružanje je bilo spremno za dejstvo, očekivali su kontakt.

    Na početku smo pomislili da je to neka naša grupa, tj. naši lijevi susjedi i iz pravca Visa, koji su zalutali. Uspjeli su nam priči na nekih stotinjak metara.
    Jedan od naših momaka nije imao strpljenja da ih pusti da mu priđu još bliže nego se onako proderao na njih: "Koji ste?".

    Došlo je do razmjene vatre i ti momci su pobjegli nazad. Ko su bili i koja jedinica, to ne znam.

    Krenuli smo za njima dublje u šumu, tada smo motorolom ponovo dobili naredbu od rahmetli Šehovića:

  • "Namojte dole, ima ih u šumi!"

    Slijedeća komanda je bila:

  • "Izvlači se nazad!"

    Kada smo se vratili i zaposjeli privremeno formiranu liniju, dok smo čekali smjenu bili smo smo zasuti granatama sa svih strana. Tom prilikom smo imali i ranjenih.

    U narednih nekoliko dana od tog 16. do 20. decembra, naši izviđaći nisu mogli da lociraju vašu novu liniju na tom dijelu. A onda je vaša linija preko noći bila uspostavljena, kao što ste već napisali pod uglom od skoro 90 stepeni.

    Mnogo Pozdrava,
    Max
  • vogosca_rat - 69106 - 05.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    O ratu i ostalo


    Hvala Vam svima za trud i informacije, realno gledajući sve je to davno bilo, ali opet te slike su ostale negdje u podsvjesti.

    Pravi, F-16 Brioni, Valtere, Mineru: Kako ja Vama mogu pomoći, da Vam se bar malo pokušam odužiti.

    F-16 Brioni, imam slike tih poginulih boraca pa cu vidjeti da ti ih preko G-dina Željka pošaljem na imail.

    Ono što si napisao za Ježeve moram ti napisati, a to je moje mišljenje ono što je ko mogao osvojiti ili uzeti to je i uzeo prije tog pokreta perom 1995. Ostalo ili se nije moglo ili nije postojala volja boraca na obje strane.

    Mogu vam realno reći kada sebi postavim pitanje da li sam ponosan kada danas odem, na primjer u Vogošću ali i na Ježeve, Golo brdo, Uglješiće, Rajlovac itd., a koje nismo vojnički osvojili već smo ih dobili potpisom pera? Smijem se zakleti da je ista stvar i razmišljanje ljudi i boraca VRS.

    Sjeti se da smo i mi potpisom izgubili dijelove Krajine koji su vojnički bili dobijeni.

    Teško je kada pojedina mjesta koja su do kraja rata ostala pod vašom kontrolom danas nemaju ulice sa imenima nekih junaka, kao npr. Vogošća nema ulicu pokojnog Bore Radića, zatim Miće Vlahovića, Špire itd. Vjeruj mi da ja to mogu jako dobro razumjeti.

    A onda opet kada se sjetim kako su se pripadnici mog naroda razbježali iz Vogošće, faktički bez otpora predali Vogošću mislim na onaj urbani dio, danas ti isti po njoj šetaju kao paunovi podignutih glava, a sve su to Pizdurine, kao što jedan moj prijatelj kaže "Pusti ih bolan to su mehke kite". Na kraju ti isti nisu imali toliku želju da se ponovo vrate u Vogošću. Mislim na pojedince koji su skontali da je bolje u Sarajevu.

    Moram ti priznati da ja i dosta nas koji nemamo nikakve veze sa Vogošćom smo želili vojnički uči u Vogošću.

    Vjeruj mi u Vogošću nismo ušli vojnički i iskreno ću da ti napišem i odgovorim nimalo nisam ponosan na to.

    Mineru moram ti odgovriti: "Dobri smo mi kakvih ima, vjeruj mi čak predobri!" Imaš sreće da si odavde na vrijeme otišao i uspio da se uklopiš u novi svijet, da se malo rehabilituješ. To mogu razumjeti, novi svijet, nova sredina, normalna situacija, neki lijevi ljudi. Uklopi se u nju i bigaja vajpli.

    Mi, koji smo tu ostali, koliko god da pokušavamo da pobjegnemo od prošlosti ona je uvjek tu oko nas, prati nas poput sjene. Na primjer, kada idem ulicama skoro svaka treća nosi ime nekog od poginulih prijatelja, slušaš radio pa počnu reklame i onda opet neka od ulica sa poznatim imenom, pogledaš oko sebe i za svako te brdo vezuju uspomene, svaka kota ima svoju priču... A ti moraš da živiš sa tim!

    Pomagao sam i ranjenima, kada sam god mogao, bez obzira o kome se radi, naši ili vaši. Ovo može potvrditi jedan momak, vojnik VRS, mislim da je bio '74. ili '75. godište, kojeg smo zarobili na Treskavici kao pripadnika Gardijske brigade. Bio je ranjen u ruku i nogu. Ja sam ga previo, preživio je i sa još šest svojih saboraca je kasnije razmjenjen. Jednom prilikom ću i o tome pisati. Nije htio da se preda i borio se muski, ranjen je od bombe. Dok sam ga previjao rekao sam mu:

  • "Pa konju jedan hoćeš li da pogineš, glumiš borca?"

    Ne znam da li je preživio rat, ali ako jeste sjetiće se on mene: zvao sam ga "Borac".

    Da li sam bio human može potvrditi, ako je živ, i Neđo Bozalo stariji čikica koji se jednom prilikom toliko napio da je promašio put i došao u Butmir. Poslije je prebačen u Sarajevo i tamo je bio sa nama do razmjene.

    Za Minera: Ja sam najprije čovjek, pa tek onda sve ostalo. Kome god sam mogao pomoći ja sam i pomogao, a i dan-danas to radim.

    Za Valtera: Preživjeli smo, u pravu si, ali nam sada živci pomalo popuštaju! Mogu nas razumjeti samo oni koji su bili sa nama, i prošli isto ono što i mi. Drugim riječima, oni sa kojima smo bili u istim govnima.

    Mnogo pozdrava prijateljima,
    Max
  • zuc_nestali - 69050 - 03.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Potraga za poginulima


    Imam pitanje pa ako neko od učesnika može da mi odgovori sa bilo kavim informacijama bio bih mu zahvalan, mada znam da je ovako javno nezgodno pisati zbog roditelja ili porodice može preko G-dina Željka ili od G-dina Željka tražiti moj mail.

    U borbama na Žuči su ostali i do sada nisu pronađeni slijedeći pripadnici ARBiH:

  • Gološ ( Ćamil ) Kasim poginuo /nestao 09. 06. 1992 - na dijelu Orlić - Tri bukve
  • Čelik ( Mustafa ) Izudin poginuo /nestao 18. 09. 1992 - na dijelu blizu kote 850
  • Čengić ( Bećir ) Tarik poginuo /nestao 18. 09. 1992 - na dijelu blizu kote 850
  • Bajuić ( Hajrudin ) Salko poginuo /nestao 23. 12. 1992 - na dijelu Mujkića brda/Ježeva
  • Pindžo ( Meho ) Ramiz poginuo /nestao 03. 07. 1993 - na dijelu ispod Golog brda.

    Valtere tebi i g-dinu Željku hvala još jednom, prvom prilikom ću odraditi po tvojim uputama, ako bude lijepo vrijeme možda ček i za vikend i javiću ti za rezultate.
    Mnogo pozdrava!

    Max
  • zuc_nestali - 69038 - 03.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Poručnik sa Žuči


    Pozdrav Pravom i Valteru i ostalim učesnicima,


    Za Valtera,

    Veliko hvala na poruci i objašnjenju koje sam dobio, veliko hvala i g-dinu Željku koji je to odradio, poslao sam mu imail.

    Pravi,

    danas sa ove distance, po tvom opisu, teško se i pored dobre volje prisjetiti lika. Tačno je da je to bio mlađi momak, mada nije isključena ni ta varijanta, ali moram ti napisati da znaš i sam kakvo dejstvo i učinak napravi bomba u malom prostoru. Možda bi ovom prilikom želio da zaštitim porodice poginulih momaka.

    Tog dana su poginula još dva borca sa činovima poručnika, ali na drugim dijelovima. Po informacijama koje imam i koje sam dobio od momaka iz druge udarne grupe, tj. grupe koja je prva ušla malo dublje i koja se, da budem iskren, bila izgubila. I ta grupa je pred sami početak akcije naletila na jednog momka poručnika koji je najvjerovatnije krenuo u obilazak linije. Ne isključujem ni tu varijantu.

    Sada, dok ovo pišem, kroz glavu mi prođe jedan poginuli momak u SMB uniformi koji je imao tu visinu koju mi opisuješ i pored kojeg je bila transportna torba sa natpisom Gagović.

    Vjeruj mi, i pored sve dobre volje, ne mogu se sjetiti 100% lika. Moram biti iskren pa ću napisati, a vjeruj mi ako hočeš da je na mojim rukama izdahnulo nekoliko momaka. Evo i sada dok pišem prisjećam se svih likova i kao kroz maglu mi prolijeću njihove face, a oni njihovi poslednji pogledi mi se kao neki film redaju ispred očiju.

    Ti su mi momenti i danas, poslije toliko godina, teški. Nije lako kada gledaš kako se gasi jedan život a nemoćan si da bilo šta uradiš, čak ne možeš ni na bilo koji način da pokušaš spasiti taj život, bez obzira ko je u pitanju.

    Da li sam baš toliko proklet pa da me te pojedine slike prate čitav život? To je nešto što se ne može izbrisati! Nekada te popuste, a onda se opet ponekad vrate. Napominjem da su to slike kao kroz maglu.

    Često se upitam: "Da li je to prokletstvo koje nosim sa sobom?"

    Vjeruj mi da sam u ovom trenutku malo potresen!

    Svima puno pozdrava!
    MAX
    zuc_nestali - 69020 - 02.05.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Zarobljenici sa Orlića 8. juna 1992. god


    F-16 Brioni,

    Želim da ti odgovrim da moja jedinica na dijelu na kojem smo napadali nije imala zarobljenih. Možda ovo ne bi trebao pisati ali napisaću mali dio.

    Moja jedinica je prilikom napada na Orlić, tačnije prednji nagib imala zadatak i pravac napada je bio od Kobilje glave ili naselja Bušća lijevo kosom na dijelu ispod pravoslavnog groblja (na Orliću ima jedno malo pravoslavno Groblje) pa lijevo kosom prema kući pored koje je bila česma. Naš lijevi susjed su bile jedinice iz Pofalića.

    Po dolasku na taj dio daljnji pravac tj. nastavak akcije je bio manevar desno gdje smo mogu reči pod uglom od 90 stepeni nastavili pravcem prema Orliću.

    Naš dio smo uspjeli mogu reči odraditi bez problema, neutralisali smo tri bunkera, dva momka su bila lakše ranjena (gelerima bombe) ali se nisu povlačili iz borbe nastavili su dalje.

    Penjući se prema gore i došavši do prve kuće, sa jednom manjom grupom krenuo sam lijevo od iste, a moj prijatelj je krenuo sa desne strane kuće. Poslije jedne do dvije minute dok sam se kretao, lijevo sa moje desne strane u pravcu u kojem je otišla druga grupa prolomio se rafal. Po zvuku bio je to rafal iz garonje. Pošto sam znao da niko od nas nema takvu vrstu naoružanja pretpostavio sam das u naletili na gnijezdo što će se ispostaviti tačnim.

    Par momaka ostaje na dijelu na koji smo došli, kao bočno osiguranje, a ja sam se sa dvojicom vratio desno tako da sam tom mitraljeskom gnijezdu dolazio sa desnog boka.

    S obzirom da se pucalo sa svih strana kroz unakrsnu vatru smo se uspjeli probiti i uspjeli smo mu prići na nekih desetak metara. Pripremio sam dvije bombe i stavio ih ispred sebe. U tom bunkeru koji nije bio natkriven vidio sam trojicu boraca VRS. Pozivali smo da se predaju. Jedan od njih okrenuvši se desno prema nama nas je automatski zasuo rafalom. Uspio je u desno rame pogoditi momka do mene, koji je ne čekavši prvu pomoć skočio i neobazirući se na metke koji su prolijetali oko naših glava otrčao nazad. Drugi momak i ja smo ih onda zasuli bombama. Uslijedila je eksplozija i na tom dijelu nastala je mrtva tišina. Par sekundi poslije uspjeli smo uskočiti u taj bunker. Dvojica boraca VRS su bila mrtva.

    Sjećam se da je jedan od boraca VRS koji je na sebi imao smb jaknu sa činovima poručnika. Bio teško ranjen. Pokušao sam mu pružiti prvu pomoć. Rane su bile teške i to u predjelu glave, vrata i po stomaku. Umro mi je na rukama. Laka mu crna zemlja!

    Grupa koja je bila bočno ispred tog bunkera je ponovo otvorila vatru po nama. Dozivali smo ih i poslije par minuta su prestali pucati. Kada smo se ponovo spojili sa tom grupom sazanao sam da su dva naša momka poginula, a da su četvorica ranjena.

    Poslije smo nastavili dalje, a u međuvremenu smo dobili informaciju da su naši lijevi susjedi u ovom slućaju borci iz Pofalića i dio iz Velešića naletjeli na jača uporišta i da imaju dosta gubitaka.

    Valtere g-dine Željko je u pravu, provjeri mail adresu na koju si poslao tako da ni ja nisam ni ja dobio odgovor, pa te ništa ne mogu pitati

    Mnogo pozdrava,
    Max
    zuc_nestali - 68990 - 30.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Hakija, srpski zarobljenici...


    F-16 Brioni:

    U pravu si za datum pogibije Rahmetli Hakije Mršo, bila je moja greška jer sam ga tu noć vidio poslednji put. Vjeruj mi da sam malo požurio sa pisanjem nadam se da ćeš razumjeti, znaš kako je kada djeca vrše pritisak da bi im oslobodio računar. Ok, u pravu si do mene je.

    Otes i Azići su bili obezbjeđeni, a imali smo i dovoljno ljudstva tako da se ne bih mogao složiti sa tobom i tvoje pretpostavke oko nastavka borbenih dejstava. Možda sam ponekad tvrdoglav ali sam mišljenja da nekom iz komande nije bilo u cilju da se nastavi.

    Valtere, vezano za tvoj demant mislim da nisi u pravu. Što se tiče pokojnih Pavla Žuge i Kenjić Drage, zamolio bih te da ako možeš da se tačno sjetiš u kojem dijelu Žuči su bili zarobljeni. Sa Pravim sam što se tiče poginulih, pokoj im duši, vršio razmjenu informacija za period od septmbra 92. tako da je decembar koji spominješ nešto drugo.

    Sada sa ove distance koliko se mogu sjetiti, imali smo jednog zarobljenog, simpatični stariji čikica sa PAP-ovkom, mislim da je čak zarobljen 8. decembra u rovu kod kuće na kojoj je bila srpska zastava trobojka. To je ona kuća na samoj raskrsnici puteva od koje lijevo vodi put prema Jezerima, a desno prema Koti 850.

    Ako je u pitanju jedan od pomenute dvojice odgovorno ti tvrdim da ga niko od nas nije ni taknuo. Zbog čega mi je bio simpatićan navešću samo jedan primjer. Zezao sam ga kako na takvoj blizini slabo nišani i kako nikoga nije mogao da pogodi, a on mi je rekao:

  • "Ma ima vas puno pa nisam znao kojeg da pucam!"

    Zvuči nevjerovatno, ali mi je to tada bilo simpatično. U mojoj bazi je bio dva dana, jeo je isto što i mi, a spavao je u jednoj od naših spavaonica. Borbena dejstava su se nastavljala pa nisam imao vremena da se dalje petljam oko toga.

    Vjeruj mi da smo ga proslijedili i predali živog i zdravog vojnoj bezbjednosti. Šta se dalje desilo sa njim, "Kunem se Velikim Allahom da ne znam". A mi vjernici dobro znamo šta znači ta zakletva.

    Valtere zamolio bih te još jedan put ako hočeš da mi napišeš za onog našeg momka Sandžakliju. Pisali smo o tome i g-din Željko je upoznat. Ovo ti pišem jer skoro svaki dan vidim njegovog oca i ja sam mu kao poslednja nada da sazna istinu o sinu ma kakva god ona bila. Vjeruj mi da kao čovjek vjernik ne mogu da ga pogledam u oči jer osjetim neku grižu savjesti mada sa tim nemam ništa. O tome sam pisao na ovom forumu, a i g-dinu Željku na mail.

    Poseban pozdrav za mog, biću slobodan da napišem prijatelja, Pravog. Mogu ti reči da vjerovao ili ne imamo dosta toga zajedničkog. Čitajući neke od tvojih tekstova vraćaju mi se sjećanja i dopunjavaju stranice ratnog dnevnika.

    Pozdravi g-dinu Velimiru Adžiću, Ilijaš!

    Napisaću dodatak za pogibiju rahmetli Buća Rašida. Preko svojih veza je uspio da iz Ilijaša preko Vogošće izvuče suprugu i sina. Kada je dobio informaciju da su prošli poslednji punkt u Vogošći krenuo im je u susret da bi ih dočekao na Kobiljoj glavi. On je otišao okolo glavnim putem, a porodica je u međuvremenu prošavši punkt na Kobiljoj Glavi nastavila sporednim putem koji ide ispod džamije, lijevo prema Barama a zatim u Barama ponovo izlazi na glavni put. I tako, dok su se oni vozili donjim, a on gornjim putem, pogodio ga je taj kobni snajperski metak i on je poginuo na licu mjesta, a njegov brat blizanac je tim istim metkom bio ranjen u ruku.

    U sjećanju je reakcija njegovog malog sinčića koji je došavši pred bazu, vozajući mali trocikl vidjevši grupu momaka iz jedinice koji su mu dolazili u susret da supruzi saopšte vijest o pogibiji, preduhitrivši ih upitao: "A gdje je moj Baba".

    Gospodine Velimire, ovo je prava istina i tačne su sve informacije i vaši navodi, kao i to da se oni nisu uspjeli vidjeti.

    Mnogo pozdrava,
    Max


    Max,

    jedna molba za tebe, a i za sve ostale posjetioce ovog foruma: bilo bi dobro da svaki odgovor ide u poseban post, tako da mogu da ih dodjelim odgovarajući naslov kako bi se posjetioci lakše snalazili. Ovo bi pomoglo i meni u pogledu razvrstavanja vaših komentara u odgovarajuće rubrike.

    Znači - više postova a kraći tekstovi!
  • vogosca_rat - 68976 - 29.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Orlić i položaji ispod Golog brda


    Pozdrav Pravom kao i ostalim učesnicima,


    Moram te demantovati kada pišeš za vrh Orlića, jer sa vrha Orlića se baca prelijep pogled na grad kao i oklna naselja i da smo taj dio izgubili mislim da se više nikada ne bi vratili na Orlić jer se iza naših leđa nalazila čistina, šume više nije bilo, isjekli su je što mještani što građani tako da se mi nikada više ne bi mogli popeti na Orlić.

    Tačno je da ste uzeli dio Orlića. Znaš i sam dobro kao i ja kako i na koji način.

    Možda si primjetio da ja u svojim tekstovima nikada nisam napisao da smo držali dio Mujkića brda / Ježeva.

    Ovo pišem iz razloga što u pojedinim tekstovima dolazim do dijelova u kojim se piše da je uzeto navešću primjer Golo brdo. Po mom mišljenju i pisanju ja pišem samo za ono što smo u potpunosti kontrolisali. A to podrazumjeva da se kompletna ta kota ili taj dio nalazio iz naših leđa i bio 100% pod našom kontrolom.

    Tačno je da je prilikom Operacije "Prsten" dio Golog brda bio pod vašom kontrolom. Realno gledajući čak mislim po završetku te operacije i 50:50, niko nije držao vrh. Ovo je moje mišljenje.

    Sigurno si primjetio da za neke dijelove pišem da smo uzeli dio kao što je i bilo.

    Možda rovovi na Orliću nisu bili tako blizu, možda se meni tada to tako činilo, ali vjeruj mi da ću prvom prilkom kada odem gore ponovo obići taj dio linije.

    Za vaše pokojne borce koje si naveo ću napisati da niko od njih nije bio živ. Poginuli su na licu mjesta. Svi su već bili mrtvi kada su izvučeni. Jedan od njih je imao malo veču bradu u SMB uniformi preko koje je imao džemper.

    Na jednoj AP, na drvenom kundaku je bio urezan križ i ćiriličnim slovima su bila napisana četiri slova "S" i sa potpisom "Mićo", a pištolj koji je poginuli borac imao kod sebe je bila (kako sam ga zvao) zastavina kratka devetka. Imam i slike, pa ti ih ako želiš mogu poslati. Kod G-dina Željka imaš moj mail.

    Napominješ da si neke postove na tu temu već ranije napisao i opisao, dosta stvari, ali ih ja još uvijek nisam uspio da nađem.

    Zamilio bih te ako možeš da napišeš koja je jedinica držala dio ispo Visa, tačnije šumom desno od Visa prema dalekovodu ispod Golog brda. Da ne bi bilo zabune jedan dalekovodni stub je bio na Visu i tu je bio naš rov br. 5, a drugi je bio ukoso i dolazio je ispod Golog brda, tačnije sa desne strane puta. To je onaj put koji ide lijevo prema Kutama. Mislim da je iz tog pravca bio vaš napad prema Golom brdu.

    U jednom od narednih tekstova ću napisati i zašto te pitam za taj dio.

    Mnogo pozdrava
    Max
    vogosca_rat - 68955 - 29.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Dodatna objašnjenja


    Da dopunim prethodni odgovor F16 Brioni
    Za Maxa:

    Max je u jednom od poslednjih svojih komentara rekao da je njima komanda bukvalno zabranila da u decembru 92. nastave pohod prema Vogošći i da je to bila greška komande, jer bi oni navodno tada mogli lako da uđu u samo naselje. Međutim, kada mi je odgovarao na pitanje o diverzantu sa Ježeva, izvjesnom Fehimu Agiću Agi, Max mi je rekao da je Aga poginuo 19. februara 93. pred samu akciju na pravac lijevo od Mujkića brda prema Rajlovcu, a da je on tad bio kod Šabanove kuće, gdje je imao zadatak da izvede lažni napad na našu liniju u Ugorskom. Zbog toga se pitam, ako je njihova komanda obustavila napade na Vogošću i Ježeve, otkuda onda napadi cijelu zimu 1993. godine, pa onda ponovo u junu?

    Realno gledajući sa ove distance: Komandi je došlo iz guzice u glavu šta smo propustili, pa se zbog toga nastavilo dalje, u međuvremenu je dolazilo do nekih pregovora i primirja, svako primirje je korišteno za utvrđivanje linija, ali kako sam ranije napisao sada je bilo kasno jer su vaše linije bile dobro utvrđene i artiljerijski dobro pokrivene.

    Sjeti se šta sam napisao poslije pada Golog brda i šta sam rekao momcima iz jedinice tog davnog 15. decembra 1992 godine.

    Nas je operacija Prsten opametila pa smo poslije na nekim dijelovima imali čak i po tri rezervne linije.

    Nikad niko nije niti će odgovarati zašto se na spoju ispod Golog brda tačnije na dijelu između rovova broj 17 i broj 1 koji su bili prvi na udaru nije napravio još jedan rov, kao i to da niko taj međuprostor nije minirao ili ako ništa bar očistio travu i paprati radi boljeg pregleda. Mnoge stvari iz rata će ostati tabu tema.

    Mišljenja sam da bi mi, obićni ljudi, te stvari trebali da počnemo otvarati...

    Kako se navodi u pisanjima da ste Vi među svojim imali izdajnike tako smo i mi među svojim imali iste.

    Ko su ti izdajnici danas najbolje govori njihovo bogatstvo. Još jedan put moram reči: Veliko hvala gospodinu Željki što je napravio ovaj sajt i što je svoje slobodno vrijeme posvetio nama, onim malim ali kao ratnicima velikim ljudima, bez obzira na kojoj strani smo bili!

    Možda griješim ali moje mišljenje je da sam preko ovog sajta počeo stvarati nova prijateljstva, čak mogu reči da ni prema kome ko se borio sa druge strane ne osjećam mržnju, doduše ljude sam uvijek dijelio na ljude i neljude, vjerska pripadnost po meni nije mjerilo.

    Iskreno, neke ljude sa ovog sajta bih volio i lično upoznati, sa nekim imam dosta toga zajedničkog, Pravi je jedan od njih.

    Moram napisati i ovo da ću prvom prilikom obići vojnička groblja. Neka sam i obišao. Možda čak dođem kada bude organizovan neki parastos.

    Možda sam nekome od učesnika postao naporan sa ponekad dugim pisanjem ali ima dosta toga što se treba napisati, a opet dosta toga ostane nenapisano.

    Izvinjavam se svima, morao sam!
    Mnogo pozdrava
    Max
    vogosca_rat - 68952 - 29.04.2012 : Max Sarajevo - best (0)

    Dopunska objašnjenja


    Pozdrav svim učesnicima na forumu!

    Odgvor za F16 Brioni:

    Želio bih prvo da razjasnimo neke detalje: Od 5. decembra 1992. pa do 15. decembra 1992. godine vodile su se konstantne borbe na dijelu od Orlića, preko Kote 850, Jezera, Golog Brada do Visa. Evo ti po datumima da ti bude jasnije:

  • 5. i 6. decembra 1992. godine - probijamo linije na Orliću, slijedi nastavak prema Koti 850
  • 8. i 9. decembar 1992. godine - Padaju Kota 850, a 2. Viteška zauzima Vis
  • 10. decembra 1992. godine zauzimamo Jezera.
  • od 11. do 15. decembra nastavljamo sa napadima na Golo Brdo.

    Tačno je da sam naveo da smo sa padom Golog brda 15. decembra trebali nastaviti dalje. Plan komande je bio da je padom tj. zauzimanjem Golog brda kraj borbenih operacija.

    Moje mišljenje je bilo da smo operacije trebali nastaviti u kontinuitetu tog decembra 1992 godine. Razlog za to je da Vi ne bi imali vremena za konsolidaciju i bolje organizovanje oko uspostavljanja, formiranja i utvrđivanja linija.

    Pravi ispavi me ako griješim.

    Nakon 15. decembra borbena dejstva sa naše strane su utihnula. Nastavljena su tek 27. decembra 1992. godine kada je rahmetli Hakija Mršo pkušao napad na Mujkića brdo.

    E, sad u periodu od 16. do 26. decembra ste imali dovoljno vremena da se konsolidujete i organizujete, kao i to da koliko toliko učvrstite linije.
    Sjećam se da sam bio iznenađen kada sam 23. decembra prilikom izviđanja u dijelu ispod Golog brda prema Kutama vidio da ste u par dana uspjeli da učvrstite liniju i da se u 50 metara nalazi 8 do 9 rovova ( dobro utvrđenih bunkera).

    Zašto sam bio iznenađen pa iz razloga što sam se nekoliko dana prije spuštao pa mogu reči do livade iznad kuća u Kutama ( pedesetak metara od kuća) gledano sa Golog brda prema Petlji. Nije bilo ni žive duše. Liniju ste formirali mogu reči preko noći.

    Taj period, hajde da kažem prestanka borbenih operacija, od 15. do 23. decembra ste dobro iskoristili.

    Sada da se nadovežem da su dejsta potpuno stala poslije 27 decembra.

    Moraš se sjetiti da su borbena dejstva stala i u januaru 1993 ( mislim do 10 . januara) zbog pregovora u Ženevi. Bilo je onog prepucavanja i granatiranja, ali napadne aktivnosti ni sa jedne strane nisu izvođene.

    Nastavak je uslijedio, ali bez bitnih rezultata poslije 10 januara. Prvi pravi i ozbiljniji pokušaj napada (poslije onog 27. decembra) je bio kako sam naveo tog 19. februara 1993. godine kada je poginuo moj prijatelj Rahmetli Aga.

    Za diverzanta na Ježevima provjeri datum ranjavanja tog tvog prijatelja.

    Za mene su datumi veoma bitni.

    E, sada za našu artiljerijsku pripremu:

    Moram te ispraviti, preskačeš vrijeme i postavljaš mi pitanje za naše napade 12. juna 1993. godine, pa se među učesnicima foruma stiće utisak da smo mi od decembra '92. pa do jula '93. godine konstantno napadali.

    Opet, hronološki gledano operacija "Prsten" se dešavala od 2. - 3. jula do 28. jula ( možda čak i do avgusta, ali borbene aktivnosti one žešće i teže su bile do 28 jula).

    Pravi i ja smo već o tome malo diskutovali.

    Kao što navodiš tih pet granata je bilo sve što smo imali za tenk. ipak bila je to 1993. Jedna ako ne i najteža godina. Nije smjelo biti greške. Bilo ih je još nekoliko za ZIS.

    Nismo imali, to odgovorno tvrdim, adekvatnu artiljerijsku pripremu. Na jednu našu palo je najmanje onako ofrlje da napišem 10 do 15 vaših granata. Ratovali smo na dva fronta.

    Ako imaš dnevnik volio bih i zamolio bih te da mi kada postaviš pitanje navedeš i datum ako ništa bar približno.
    I da ti ne ostanem dužan, za odgovor po mojoj evidenciji nemam podatak za onu granatu da je pogodila u spavaonu, na sreću po datumu koji si naveo nemam evidentirano da je neko poginuo taj dan, a opet što ja nemam ne mora značiti da se to i nije desilo.

    Nadam se da sam ti sad uspio bar malo pojasniti.

    Mnogo pozdrava
    Max




  • Idi na stranu - |listaj dalje|