fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

akcije - 89403 - 23.03.2014 : Luna Jankovic - best (0)

Specijalna brigada Policije


Pozdrav za sve na forumu i jedno malo obavještenje:

Dana 05. aprila 2014. godine u 11 časova, na groblju u Potkrajevima iznad Mokrog kod Sarajeva će se obaviti parastos za sve poginule pripadnike Specijalne brigade policije MUP-a RS. Tu se nalaze grobovi dva prva specijalca koji su dali život za RS, Lizdek Mileta i Pupić Milorada, i na njihovim grobovima će se prislužiti svijeće, ali i svijeće za sve poginule pripadnike Brigade.

Pozivamo sve one koji prate ovaj forum da dođu tog dana na groblje u Podrkrajeve i obilježe taj dan kada je Specijalna brigada počela svoj ratni put i dala prve heroje, žrtve za stvaranje Republike Srpske i MUP-a RS. Posebno pozivamo sve porodice poginulih specijalaca kao i bivše i sadašnje pripadnike specijalne jedinice MUP-a RS da zajedno evociramo uspomene na ljude koji su dali živote i dijelove svog tijela da bi smo mi danas imali gdje da živimo.

Inicijativni Odbor
rat_sekovici - 89149 - 05.03.2014 : Luna Tuzla - best (0)

Borbe na Pelemišima i Klješanima


Poštovani posjetioci ovog sajta,

da li ima neko ko bi mogao da piše o borbama na Pelemišima, Klještanima.
pale - 84185 - 07.04.2013 : Luna - best (2)

Položeno cvijeće na grobove prvih policajaca - žrtava rata


Dana 06. 04. 2013. godine, nas desetak bivših pripadnika Specijalne brigade policije smo položili cvijeće na grobove srpskih policajaca Mileta Lizdeka i Milorada Pupića koji dadoše svoj život za stvaranje Republike Srpske. Njihovi grobovi se nalaze na mjesnom groblju Podkrajevi, na putu koji vodi sa Ravne Romanije prema Mokrom. To je i porodično groblje Lizdeka.

Polaganju cvijeća prisustvovala je i porodica pokojnog Lizdeka koja je priredila i ručak za sve prisutne, i u kući pokojnog Lizdeka su evocirane uspomene na sve pripadnike Specijalne jedinice i MUP-a RS koji su dali živote ili dijelove tijela u proteklom ratu.

Cvijeće je položila i delegacija Centra Javne bezbjednosti Istočno Sarajevo i to je prvi put da se koliko toliko zvanično obilježi dan stvaranja srpskog MUPa i da se obiđe grob prvih policajaca koji su dali život za taj MUP i za RS.

Lizdek i Pupić su bili prijeratni pripadnici Specijalne jedinice MUPa BiH i nakon podjele te jedinice 4. 4. 1992. godine, i odlaska u novu bazu jedinice i MUPa RS na Vracama, dočekani su u muslimanskoj zasjedi i ubijeni u toku borbi koje su vođene oko oslobađanja škole od Zengi i zelenih beretki. Bile su to prve žrtve srpskog novostvorenog MUPa tada Srpske Republike Bosne i Hercegovine. U toj akciji su i teško ranjena četiri srpska specijalca. Taj dan kad je Republička specijalna jedinica rekla ne Aliji i beretkama i kada je krenula u zaštitu ugroženog srpskog naroda, 4. 4. 1992. godine se uzima kao dan stvaranja MUPa RS. Samim zauzimanjem škole na Vracama od strane srpskih specijalaca, kojih je bilo oko tridesetak, počela je podjela MUPa BiH i formiranje stanica policije MUPa RS u toj školi. Tako se sjećam kako je tih dana izlazila policija iz SJB Novi Grad, Saobraćajna policija, Gradski Sup, OBL itd i formirane su stanice policije koje su dočekivale svoje radnike i raspoređivale ih na radna mjesta u srpskom MUPu.

Želim da obavijestim sve bivše pripadnike Specijalne Brigade MUPa RS da će ovo postati tradicionalno i da čemo omasoviti obilježavanje ovog dana te od iduće godine pozvati sve porodice poginulih pripadnika jedinice da izadju na grobove ovih prvoboraca i da na jednom mjestu spomenemo sve one koji su tokom cijelog rata kao pripadnici jedne od najelitnijih jedinica dali živote za stvaranje RS.
rat_olovo - 83501 - 10.03.2013 : Luna - best (0)

Ašpilja


Samo da odgovorim Pauku iz Tuzle, da sam u svom prethodnom tekstu opisao pravce napada. On pita za poginule borce lijevo od pravca na kom sam ja dejstvovao sa jedinicom. Naime Banjalučki odred specijalne jedinice je vraćao položaje na Ašpilji a lijevo od toga iz pravca naših dejstava je jedna litica i prazan prostor odnosno livada pa je preko te livade dužine koliko se sjećam 100-200 metara početak šume.

Ne znam ništa o poginulim neprijateljskim borcima na toj strani jer smo mi bili u suštini jedinica koja je vraćala izgubljene položaje i nakon akcije je odmah odlazila na novo ratište. O poginulima iz drugih jedinica se brinula lokalna vlast i ljudi koji su zaposjedali liniju nakon vraćanja.

Iskreno, bilo bi mi drago da mogu pomoći bilo kome ko traži podatke o svojim poginulim prijateljima ili članovima porodice.

Pozdrav za sve one koji posjećuju ovaj sajt!
rat_olovo - 83457 - 09.03.2013 : Luna - best (2)

Ašpilja


Da pojasnim ovo oko Ašpilje i Slivanjskih brda. U akciji vraćanja linije koja je pala su učestvovali:

  • dio Zaštitnog Puka,
  • Specijalni odred Ilidža,
  • Specijalni odred Jahorina i
  • Specijalni odred Banja Luka.

    Tom prilikom je Banjalučki odred izgubio jednog borca koji je sjeo na protivpješadijsku minu tzv. paštetu, prilikom izviđanja položaja. U toku akcije je ranjeno nekoliko boraca Ilidžanske specijalne jedinice a mislim da je Jahorinski odred izgubio jednog borca. Zaštitni puk je imao nekoliko ranjenih i mislim čak i poginulih od neprijateljskih granata.

    Akcija je tekla tako što je banjalučka specijalna jedinica, u kojoj sam bio i ja, vratila položaje na Ašpiljskoj stijeni a Ilidžanska specijalna je vratila položaje lijevo od toga preko jedne livade dužine, koliko se sječam 200 metara.

    Iskreno, ne mogu da se sjetim da su neke druge jedinice učestvovale u vračanju tih položaja, a nije ni bitno, samo je bitno da se piše prava istina. Vukovi sa Drine nisu učestvovali u toj akciji, bar ne u napadu na Ašpilju i Slivanjska brda.

    Dobro se sjećam te akcije jer nam je pokojni Pero, veoma iskusan borac, stradao i umro u strašnim mukama.
  • poginuli - 82873 - 21.02.2013 : Luna Bijeljina - best (5)

    Slavko (Milorad) Todorović


    Mislim da sam negdje pisao o pokojnom Slavku. Bio je to jedan od najboljih boraca u našoj jedinici. Ovde se potkrala greška jer u podacima za njega piše da je poginuo 1992. godine a na slici nadgrobnog spomenika je upisano 1993. godina, što je i tačno.

    Isto tako, Slavko nije bio pripadnik VRS, već je bio jedan od najboljih specijalaca Specijalne brigade policije. Slavko je poginuo na Mijatovića strani i njegovo tijelo je ostalo na strani neprijatelja, pa je naknadno razmijenjeno.

    Neka je pokoj njegovoj mladoj duši i neka znaju generacije koje dolaze da je Slavko bio jedna čista, mlada, neiskvarena osoba koja je spasila stotine srpskih života, a na kraju hrabro dala i svoj život za državu u koju je vjerovao. Mislim da ni njemu ni njegovoj porodici nikada nije na pravi način iskazana počast što su odgojili ovakvog heroja.
    losi_srbi - 78751 - 03.11.2012 : Luna Janković - best (0)

    O ratnom profiterstvu


    Pravi,

    pozdravljam tebe i tvoje pisanje na ovom sajtu. Zanima me podatak, pošto sam tada bio na podrućju Krajine, da li je sa kapetanom Veljančićem tada hapšen i Lalić? Njega znaš iz Vogošće, on je radio logistiku sa Mirkom Krajišnikom i Veljančićem.

    Isto tako me zanima ko je hapšen za krađu i prodaju onih dijamantskih noževa koji su mnogo vrijedili i prodati su negdje tokom rata? To su bila prva hapšenja za ratno profiterstvo, koliko ja znam.
    deblokada - 78596 - 30.10.2012 : Luna Jankovic - best (2)

    Lipa


    Pravi, vraćanje nekoliko rovova na Lipi se desilo 24. 06. 1995. godine. Ministar MUP-a mi je u toku akcije saopštio da mi je Dragana rodila Filipa u Banjaluci. Vidio sam ga tek nakon desetak dana, u zatišju deblokade.
    deblokada - 77962 - 08.10.2012 : Luna Jankovic - best (3)

    Liniji odbrane Semizovačkog bataljona


    Kada se govori o događajima vezanim za napuštanje linije Semizovačkog bataljona, tj. jedne njihove čete, treba pomenuti i dešavanja na drugom dijelu linije.

    U vrijeme kada su muslimani sišli na cestu i zadržali se na njoj, ja sam se u to vrijeme nalazio sa svojom jedinicom na drugoj strani u odnosu na mjesto koje Vogošćanin Pravi opisuje. Dok su oni vraćali liniju iz pravca Semizovca, banjalučki i šekovički specijalni odredi su aktivno dejstvovali iz pravca Srednjeg. Bio sam u blizini kad su borci Sredanjskog bataljona pobjegli sa linije, pa su moji ljudi sa specijalcima iz Šekovića postavili liniju i tamo se zadržali do zore, kada je krenula akcija vraćanja iste.

    Na području na kome je bio Vogošćanin Pravi dejstvovali su Ilidžanski odred i Fočanski odred. Ukoliko vas interesuju detalji mogu ih opisati u narednom periodu jer sam lično bio na cesti kad je velikom brzinom pored nas prošao i ministar zdravlja i vidio sam da je ono bilo pogođeno rafalnom paljbom od strane muslimana koji su zauzeli glavni put.
    velimir - 77708 - 01.10.2012 : Luna Janković Bijeljina - best (2)

    Saučešće porodici Adžić


    Iskreno saučešće porodici Adžić!

    Danas sam prisustvovao sahrani Velemira i ispraćen je dostojanstveno, onako kako je i živio. Upoznao sam ga prije možda godinu ili dvije i odmah me oduševio njegov način razmišljanja i njegov patriotizam. U pitanju je bila jedna humanitarna akcija.

    Sa Nevenom, njegovim sinom sam zajedno vježbao karate i hoću da im kažem da neće samo on čuvati uspomenu na njegovog oca. Velimir je ostavio mnogo dobrih djela iza sebe, tako da će ga mnogi po tome pamtiti. Knjige koje je pisao, kao i tekstovi na ovim stranicama, su ga odveli u vječnost.

    Neka mu je slava i hvala!
    bijeljina - 77456 - 23.09.2012 : Luna Janković - best (3)

    Sarajlije u Bijeljini


    Pozdravljam svog ratnog druga, Vogošćanina Pravog, i želim da mu saopštim situaciju, kakva je gotovo u cijeloj RS.

    Nakon odlaska sa teritorije Vogošće, Ilijaša, Grbavice, Hađića i drugih teritorija Srpskog Sarajeva, ti Srbi su izgleda krenuli od samog početka u svim segmentima svog života. Primjera radi, ja živim u Bijeljini i znam da svi oni koji su nešto značili u ratu u vojnim, policijskim ili opštinskim strukturama, moraju ispočetka da se dokazuju u svemu. Tako svi traže posao, nema ih u boračkoj organizaciji, nema ih u opštinskoj administraciji... U Opštini Bijeljina nema ni jednog izbjeglog stanovnika na rukovodećem radnom mjestu, a samo ih možda troje radi u toj instituciji - na mjestima portira i čistaćica.

    E, kako ti očekuješ sada da neko, recimo u Bijeljini, gdje ima mnogo ljudi iz Sarajeva i okoline, utiče na to da aktuelni gradonačelnik promijeni ime neke ulice ili da ime novoj ulici po našem Mići Vlahoviću? To je nemoguće!

    Treba napomenuti da u Bijeljini živi oko 35-40. 000 ljudi koji su doselili iz sarajevske regije. Ali, isti tako nisu politički angažovani, niti preko "Udruženja Sarajlija". Samo politički angažman dovodi do ulaska u vlast, a to odmah znači i neka prava. Ovako, vjeruj mi da ja prvi vodim bitku protiv vjetrenjača pokušavajući da ujedinim tu sarajevsku misao. Ne traži niko veća prava od domaćih stanovnika, ali ne pristaje ni na manja. Sad trenutno čekamo da nam Mićo Mićić podijeli trake sa poznatim zvijezdama da nas lakše prepoznaje na ulici.

    Pozdrav za tebe i tvoju porodicu i vjeruj da borba protiv Armije BiH nije ništa u poređenju sa borbom protiv Mićine diktature! Nedavno mu je i Bakir Izetbegović dao punu podršku.
    polom_jasen - 71609 - 13.07.2012 : Luna Janković - best (3)

    Ačkerov grob


    Vogošćanin Pravi me je zamolio da malo opišem borbe oko Ačkerovog groba u jesen 1995 godine.

    Naša jedinica je tokom te poslednje odbrane srpskog dijela Sarajeva bila smještena u Srednjem. Odatle smo pokrivali eventualni proboj muslimanskih snaga i to izvana prema Sarajevu. Tokom tog boravka smo vraćali neke pale dijelove linije u saradnji sa lokalnim borcima. Tako smo vratili dio rovova na Lipi sa Šorkom i njegovim ljudima, i povratili put Semizovac Srednje na koji su jedne noći izašli muslimanski vojnici. Tada je malo nedostajalo da se spoje snage Zenice i Visokog sa Sarajevom.

    Jedno popodne smo pozvani na intervenciju negdje na Nišićkoj visoravni, gdje je navodno pukla linija i ima poginulih boraca. Dobili smo naredbu i sa tridesetak specijalaca sam se uputio u tom pravcu. Javili smo se, mislim da je već tada bio general Lizdek, u nekoj kući prije skretanja za planinarski dom na Bijambarama. Rekli su nam da je linija pukla i da ne znaju tačno gdje su naši položaji i dokle se može ići slobodno. Krenuli smo u tom pravcu i u jednom dijelu se put odvaja, koliko se sječam lijevo od puta koji vodi prema planinarskom domu Bijambare. Sječam se tog doma jer sam prije rata tu bio 15 dana na pripremama sa Karate klubom "Mono" iz Ilijaša.

    Pratili smo kartu i pretpostavljali da muslimanske snage nisu napredovale naprijed već su ostali u postojećoj liniji naše vojske. Tako je i bilo, i kad smo već bili blizu, pred nas su izašli srpski borci i objasnili nam situaciju. Pošto se radilo o prekaljenim borcima, oni nisu pobjegli posle jakog napada i nekoliko poginulih već su, kad su morali napustiti 7-8 rovova, ostali i lijevo i desno od njih i u tom sijelu se povukli nekih 200 metara nazad. Poslao sam pola ljudi desno a ja sam sa drugom polovinom otišao lijevo i obavili smo izviđanje. Lijevo se nalazila mala uzvišica odakle se mogao pokrivati dio koji je pao, i tu smo i isplanirali akciju. Kad je akcija počela, sve je trajalo otprilike pola sata. Ispalili smo tri zolje, jer nismo imali artiljeriju i polako vraćali jedan po jedan rov.

    Nakon akcije smo u tim rovovima pronašli naše poginule i nekoliko poginulih muslimanskih boraca. Eto, to je otprilike ono čega se sjećam.
    Sječam se samo da nam je kad smo stigli, na početku priče u komandu vojske na tom terenu, komandant uspaničeno rekao: preuzmite vi komandu slobodno! Evo vam i moji ljudi.
    To ne bi bilo za ovu priču ali to nam se dešavalo na većini mjesta gdje smo stizali nakon pada linije. A kad se vrati linija, komandanti su ponovo preuzimali komandu i ponašali se kao da se ništa nije desilo. Ovo sigurno zna Vogošćanin pravi jer je vraćao linije i zna kako su se neki komandanti ponašali panično i uplašeno kad gube liniju, a čim se ona vrati, ponovo su uzimali potvrde za gorivo u svoje ruke, kao da se cijela stvar oko komandovanja vojskom vrtila oko toga, kod koga su potvrde za sipanje goriva.
    krajina - 70050 - 02.06.2012 : Luna - best (3)

    Operacija Maestral '95


    Tačno je ovako kako je ovaj bojovnik iz Zadra napisao. Kad se sve sumira, na kraju je ispalo ovako, ali nisu oni toliko dobro napadali, koliko su nasi bili u opštem rasulu.

    Bio sam u Drvaru 28 dana prije no što je pao. VBRovi Hrvatske vojske su radili po cijelom gradu i linijama odbrane svih 24 sata svih tih 28 dana. Nevjerovatno! Ali, na našoj strani mi nismo imali ni jednog ni ranjenog ni poginulog od tih VBR-ova i artiljerije, a o vašoj pješadiji da i ne govorim jer nisu bili vojnički obučeni za rat.

    Drvar smo napustili jer nam je naredila komanda 2. krajiškog korpusa, a ne zbog granatiranja. Nakon toga je bilo logično da padnu Petrovac, Sanski Most, Ključ i Mrkonjič Grad.

    Bio sam na ulazu u Ključ kada je iza naših leđa pao Mrkonjić Grad, i ovaj bojovnik treba da bude sretan što je bio u artiljeriji, jer oni koji su ušli u okolna sela i u grad su počinili strašne zločine nad civilima, uglavnom bakama i djedovima, koje su zatekli. A upravo ti civili su vjerovali da ima nešto ljudsko u toj vojsci koja napada, pa da ih zbog toga niko neće dirati jer su stari i ne podliježu vojnoj obavezi. Zbog toga bi ovaj bojovnik trebao da ispriča svojoj djeci kako su njegovi saborci zabadali noževe u babe i đedove. Mislim da nema mjesta hvale za granatiranje i pokolj civila.
    luna - 69755 - 24.05.2012 : Luna Bijeljina - best (3)

    Zoran Čegar


    Čegar Zoran je doveden u Specijalnu jedinicu Mupa BiH od strane Vikića i Repije jer je i on bio karatista u KK Bosna. Postavljen je za Repijinog zamjenika, odnosno zamjenika komandira prvog voda. Znali smo odmah da je to lice iz grada, koje se kretalo u kriminalnim krugovima ali iskreno nisam čuo za neki njegov kriminal osim što se pričalo da je vozilo koje je vozio tada, golf II GTI bilo skinuto sa osiguranja. Bio je ona prava tzv. "sarajevska raja" i teško mogu da pomislim nešto negativno da bih ga opisao. Zezao se sa nama, bio vrlo opušten i brzo se uklopio u jedinicu.

    Specijalna jedinica je u Sarajevu neposredno prije podjele obavljala zajedničke patrole sa JNA i to sa grupom diverzanata i izviđača koje je predvodio kapetan Marković. Kasnije su mi neki od pripadnika te jedinice pričali da ih je Čegar zarobio u Đuri Đakoviću tako što im je kad su napadnuti u koloni u vezi Dobrovoljačke, i sklonili se u RU Đuro Đaković bacio ogromne količine CS-a u tu salu. Kažu i da su ih neki od pripadnika specijalne tukli. Nisam bio tu pa ne mogu da to potvrdim.

    Isto tako, kad su Čegarovu porodicu negdje zatvorili Srbi, on je pokupio 100-tinjak građana srpske nacionalnosti i zatvorio ih u Zetru tražeći da se pusti njegova porodica pa će i on njih pustiti. Na istražnim organima je da utvrde da li je tu bilo elemenata ratnog zločina.

    Elem, rekoh, ne mogu da smislim ništa negativno o Zoranu, bar ja nemam takva saznanja, osim ovoga što sam napisao. Čegar je sigurno bio čovjek koji je imao svoje ja, koji je bio otresit, ali pošten, koji se nije bojao nikoga niti je imao neki autoritet nad sobom, osim možda Vikića. Ali Vikić je bio ogromni autoritet i danas je i mnogim Srbima koji su prešli u srpsku Specijalnu jedinicu. Mnogi i danas rado idu njemu na poklonjenje i on ih dole odere u svom kafiću jer su mi se svi žalili da su cijene paprene.

    Teško je reči zašto Čegar ovo radi, ali mislim da je vjerovatno isprovociran nekom situacijom, i da je zato odlučio da sad progovori. Isto tako mislim da je za njih dole časno ratovao i da se ne boji ni reakcija ni osude.

    Slobodna Bosna je u nekoliko navrata pisala da je zbog njegovog otpora Aidu, Ševama i Kemi Ademoviću, njemu bilo priječeno, te da je to vjerovatno razlog njegovog odlaska u Zagreb i mislim Kanadu ili Australiju.

    Osim ove situacije koja mi je nejasna o učešću Zorana u Dobrovoljačkoj i odvođenju ljudi u Zetru, o Čegaru sam imao do sada pozitivno mišljenje, isto kao i o pokojnom Vinku Šamarliću.
    luna - 69376 - 14.05.2012 : Luna Bijeljina - best (2)

    Predrag Soldar - Tedi


    Pozdrav za sve učesnike foruma!

    Imam jednu molbu. U Specijalnoj brigadi policije je od prvog dana rata bio Predrag Soldar zvani Tedi. Bio je dobar borac, pouzdan, bez mane. Negdje krajem rata je imao neke porodične probleme, znate i sami da je najgore mješati se u probleme porodice i tada je koliko znam razišao se sa porodicom, suprugom i kćerkom i sinom.

    Nakon rata je počeo da vodi život lutalice i životario je od danas do sutra, ali je uvijek obilazio ratne drugove i javljao im se. Dolazio je kod mene da popijemo po jednu i nikada se nije žalio kako živi. Znali smo svi da mu je teško, da prezivljava i da je pokidao sve veze porodice.

    Prije nekoliko godina sam ga sreo u Banjaluci i opet popio piće sa njim, malo porazgovarali i tada mi je rekao da je Banja Luka veći grad i da se bolje snalazi. Pročitam nedavno da je naš dragi Tedi umro 2010. godine i da je sahranjen na groblju u Banjaluci. Na sahrani mu je bilo vrlo malo ljudi, ali eto bio je njegov profesor Ševo Nedo i oprostio se od Tedija u ime svih nas, njegovih drugova.

    Predrag Soldar Tedi je rođen 1966. godine i završio je Srednju školu Unutrašnjih poslova u Sarajevu. U toku je akcija da se Tediju digne spomenik onako kako i zaslužuje i pokrenuta je inicijativa oko organizovanja organizacionog Odbora u vezi toga.

    Molim sve one koji ovo čitaju ako su poznavali Tedija, da se uključe u akciju, makar simboličnom podrškom i pomognu da Tedi ima spomenik kako zaslužuje jedan prvoborac i dobar čovjek. Tu pomoć će moći da uplate kad se otvori žiro račun koji će biti transparentan i kad se do kraja završe formalnosti oko papirologije. Napominjem da je Tedi Odlikovan za svoje ratne zasluge ali to nikada nije spominjao.

    Razlog mog pisanja ovde je u stvari molba da se jave oni koji znaju adresu Tedijeve sestre koja je bila na sahrani i koja živi na Palama, ili Tedijeve djece, sina i kćerke, koji su punoljetni i žive negdje u Višegradu, kako sam obaviješten. Sve to nam treba radi dobijanja njihove saglasnosti u vezi podizanja spomenika.

    Mislim da bi ovo bio lijep gest, jer nisu svi borci umrli u ratu, neki su dugo posle trpili posljedice rata i umrli kasnije. Ne treba da ih zaboravimo, ili da im ne ukažemo počasti koje su zaslužili.

    Nadam se da će se javiti oni koji znaju nešto o Tedijevoj sestri i djeci i da će to napisati ovde ili na moj mail jankoviczŽrstel. net.

    Pozdrav za sve saborce!
    luna - 68944 - 28.04.2012 : Luna - best (0)

    Ispravke za Borisov tekst


    Nemam Borise problem da napišem nešto o Specijalnoj jedinici MUP-a RS. Ako te zanima da ti razjasnim neke stvari koje si napisao pa češ shvatiti da veoma površno poznaješ tu jedinicu.

    Ovaj put ću pisati samo o onome što si ti spominjao da ti razbijem neke dileme:

    Specijalna jedinica nije nikada plaćana, niti su njene starješine uzimale novac za akcije. To je samo trač! Napisao sam ovde da je samo jednom tokom rata bila sporna situacija oko toga, i tada se od strane pripadnika digla ogromna frka. Ako ja ne znam da je neko preko nas uzeo novac, vjeruj mi da ti možeš da to znaš još manje. Pusti neke teorije zavjere!

    Sarić nije bio komandant ni u jednoj akciji na Sokolju, koje si ti spominjao. On uopšte nije bio pripadnik Specijalne jedinice. On je u nju došao tek polovinom 1993. godine.

    Ne znam nikoga ko je u SBP dva puta odlikovan karađorđevom zvijezdom.

    Prije rata u sastavu Specijalne BiH je bilo tri Srbina iz Ilijaša i jedan iz Vareša.

    Moji predratni drugovi iz karate sporta braća Raif i Rašid Buća tada nisu bili u sastavu specijalne jedinice. Možda u rezervnom sastavu ali to nije bilo to. Rašid je poginuo, bio je dobar momak ali koliko znam poginuo je u napadu na kasarnu Maršal Tito prije no što je iseljena.

    Kada je rat počeo, baza jedinice je bila u školi na Vracama, pa na Jahorini ali samo nekoliko dana i onda u Zvorniku. Tek posle toga su formirani ostali odredi iz tog tzv. Centralnog Odreda.

    U odredima nije bio ni Srpko, ni Neđo, ni taj treći a ni ovaj iz Vareša, pokojni Borislav Perišić. Oni su odmah otišli u Ilijaš!

    Neđo je tek kasnije došao i nije ratovao već je pratio i vozio komandanta.

    Ono zbog čega su i Neđo i Sarić sada zatvoreni, nema ama baš nikakve veze sa Specijalnom jedinicom. Nadam se da će dokazati svoju nevinost.

    Neđo je, koliko se sjećam, bio kratak period komandir ili zamjenik komandira čete u sklopu Centralnog odreda i to neuspješno jer su mu u kratkom vremenskom intervalu poginula dva vrhunska borca: Niko Danojlić i Slavko Todorović. Niko je poginuo u autobusu o čemu sam pisao, a Todorović je poginuo i ostavljen je neprijatelju u ruke.

    Eto, to je moj pokušaj da razjasnim neke dileme, i dam doprinos istini.

    Ne želim da neko shvati ovo kao pametovanje, nego samo kao doprinos istini, ako je to cilj ovog foruma. Ja sam tu istinu, kao direktni učesnik, vidio ovako.
    vogosca_rat - 68914 - 26.04.2012 : Luna - best (1)

    Odgovor Borisu


    Borise, kažeš da nikada ni jedna vojna jedinica nije plaćala za akcije a znaš da je Specijalna jedinica policije RS plačala svoje pripadnike. Priča ti je baš bezveze!

    Cijeli rat sam bio pripadnik te jedinice o kojoj pričaš i o kojoj očito ništa ne znaš. Nikada, ni meni a ni mojim saborcima iz te jedinice, nije plačena ni jedna akcija niti učešče u njoj a ratovali smo po cijeloj BiH!

    Da znaš Borise, kad već Ilijašane nazivaš Nemanjićima da je i Specijalna brigada Policije Republike Srpske dobitnik ordena Nemanjiča, ali se to rijetko spominje. To samo ako nisi znao! O tome se namjerno piše malo jer Specijalci cijene doprinos i onih brigada i jedinica koje nisu dobile to odlikovanje, a i malo je učesnika iz te brigade na ovom forumu.

    Takođe Borise, učestvovao sam tri puta u napadima na Sokolje, i zaustvljanje ofanziva iz tog pravca. Tu su mi poginuli dobri drugovi i već sam pisao o tome. Ne pljuj na njihove grobove, jer i njihovi roditelji i sestre čitaju ove tekstove. Kažem roditelji i sestre jer su bili mladi da bi imali supruge i djecu!

    Te akcije su preduzimane da bi se otjerali muslimanski borci koji su se spuštali nisko prema Orlu i kasarni u Rajlovcu i snajperima ubijali ljude koji su hodali neoprezno po krugu kasarne ili se vozili putem Ilidža-Vogošća. U tim akcijama je poginulo dosta specijalaca i jednom je stradao, (sto poginuli, sto ranjeni sto zarobljeni) skoro čitav naš Odred iz Hercegovine. Ako ništa, poštuj te njihove rane.

    Sve što smo u to vrijeme radili, radili smo srcem i iz patriotizma a ne za novac. Piši o čemu hoćeš, ali ne pričaj ono o čemu ne znaš ništa.

    P.S. iz Ilijaša sam u to vrijeme znao samo jednog Borisa, nosio je malo dužu kosu i stalno bio u društvu Marinka Vidovića. Imao je kafansku bitku i ranjavanje sa Jucom ispred Dijane. Ako si ti taj Boris, negdje krajem rata sam ti uzeo pištolj koji si izvukao Leopardu iz futrole. A opet ako si taj, kažu bio si dobar borac, ali i narkoman.
    zaboravljeni - 68440 - 10.04.2012 : Luna - best (0)

    Šorak


    Ne znam da li će neko od njegovih saboraca odgovoriti, uglavnom, Šorak je poginuo na pravcu od Mrkonjić grada prema Sitnici, otprilike 3-4 kilometra prije Sitnice. Bio sam sa jedinicom lijevo krilo njegove jedinice, a sa naše lijeve strane je bila jedna jedinica Tigrova.
    luna - 68230 - 03.04.2012 : Luna - best (0)

    Podjela među specijalcima


    Ima istine u tome da pred sami rat Srbi nisu radili na obezbjeđenju ni jednog od značajnijih objekata. Ali, tih dana je već bilo očito da će doći do podjela i rata. Da napomenem, po Sarajevu i BiH su uveliko bile barikade. I među specijalcima je provejavala podjela.

    Nije tačno da Srbi nisu slati na obezbjeđenje, samo je Vikić već tada pravio podjelu pa su Srbi čuvali Srbe, Hrvati Hrvate a muslimani muslimane. Tako je recimo Ćutuk čuvao Ejupa Ganica a mene je Vikić slao da budem uz Veljka Kadijevića kad je dolazio u Sarajevo. Pa onda kad je išao Avdo Hebib i Vito Žepinić, sa Avdom je putovao musliman a sa Vitom Srbin...

    U bazi se nije spavalo a da vrata nisu bila zaključana, ili da oružje nije bilo na dohvat ruke. Najbolje rješenje u takvoj situaciji i jeste bila podjela.

    Vikić je već tada bio nebitan i bez autoriteta u takvoj jedinici. Autoritet je povratio tek početkom rata kada je pod geslom "borbe za građanska prava" stajao pred strojem u kome se nekada pozdravljalo sa "Drugovi specijalci zdravo!" a onda sa "Alahu ekber!"

    Mislim da on još uvijek ne shvata da je bio zloupotrebljen od strane muslimana da bude Valter, jer on i sada kaže da mi nismo bili fer jer smo kad je došlo do podjele, ispustili ulje iz transportera i tako ga spriječili da ih on odveze iz Krtelja. Pa, pobogu, možete li i zamisliti koliko srpskih glava je spasilo to što nije uspio da odveze transportere i bovove? Logičan potez bilo kog pripadnika specijalne jedinice je da onesposobi oružje koje bi ga kasnije moglo ugroziti od strane neprijatelja!
    luna - 67976 - 25.03.2012 : Luna - best (0)

    Da se naši pali saborci ne zaborave!


    Pozdrav za tebe koji se predstavljaš kao 0069! Još uvijek nisam skontao o kome se tačno radi, ali vidim da je to neko sa kim sam direktno učestvovao u akcijama. Pozivam te da pišeš o ratnim detaljima i situacijama koje su interesantne, a kojih se pouzdano sjećaš, da bi bile što tačnije.

    Ti znaš koliko je momaka, boraca bilo u Specijalnoj jedinici MUP-a Republike Srpske, koji su junački ratovali. Malo se piše o tome, a i niko iz tadašnje komande specijalne jedinice ne pokušava da pravi neko udruženje veterana Specijalne. Šteta! Tim se treba pozabaviti i nedavno sam bio na proslavi dana Specijalnog odreda iz Šekovića. Bilo je jako mnogo pripadnika odreda a i gostiju iz drugih jedinica. Tada smo i razgovarali o tome da se organizuje "Dan Specijalne brigade" i da to bude 4 april, dan kad se Specijalna MUP-a BiH podijelila i to je u stvari dan kad je formiran srpski MUP na Vracama. Bilo bi lijepo da delegacija specijalne ode na grobove Lizdeka i Pupića koji su sahranjeni iznad Mokrog i da se položi cvijeće na njihove grobove, te da se pozovu porodice poginulih pripadnika i da se makar porazgovara o njihovom statusu, pa ako im se može i pomoći, to bi bilo dobro. Šteta da jedna takva jedinica nema svoj dan koji obilježava a imaju ga sve ostale jedinice. Mislim da bi i rukovodstvo MUP-a, sadašnje, nakon jednog takvog organizovanja proslave, bilo prinuđeno da prihvati istoriju i podrži organizatore u daljem obilježavanju dana Brigade.

    Evo, neka se oni koji čitaju ovakve stranice, a bili su pripadnici naše jedinice, izjasne o tome, pa možda to bude i neka pokretačka snaga.

    Napominjem da će to ići teško, jer oni koji su bili na čelu jedinice, sada ne pokazuju baš neku zavidnu hrabrost, i čak su na mene, o tome sam već pisao, preko mog kuma vršili pritisak da prestanem pisati o borbama koje je ta jedinica vodila. Ja znam da nema nikakve prijetnje zbog pisanja, jer jedinica nikada nije učestvovala ni u kakvim zločinima, već samo u junačkom spašavanju našeg naroda.

    Ipak, zato što se neki plaše da im se na ovim stranicama spomene ime, oprezan sam prilikom pisanja i izbjegavam da spominjem mnogo imena da se neko ne bi naljutio. Zato, Momčilo, nisam ni naveo sa kim je pokojni Slavko krenuo u akciju i ko je komandovao tada. Najbolji način da se ne zaborave ljudi poput Slavka je da se piše ovako i da se podsjećamo nekih situacija i nakon ovoliko vremena od završetka ratu. Mi smo se okrenuli sadašnjem životu i problemima, ali nisu naši drugovi koji su uzalud dali živote da mi sada ne smijemo da ih ni pomenemo. Ja se lično ne plašim da opišem bilo koju borbenu ili policijsku akciju u kojoj sam učestvovao, jer mislim da je svaka bila u skladu sa pravilima ratovanja.
    vogosca_rat - 67924 - 22.03.2012 : Luna - best (0)

    Nešto u vezi SM


    Ne mogu da vjerujem! Inicijale SM u bivšoj specijalnoj je imao samo Muslić Samir. A ja sam mislio da je on bio hrabar borac. Ne može čovjek predvidjeti reakcije ljudi u nekim izuzetno teškim situacijama.
    Bilo, ne ponovilo se!

    Da li ti je bio interesantan podatak što sam pisao o tom momku čije je tijelo ostalo kod vas?
    luna - 67915 - 22.03.2012 : Luna - best (0)

    Specijalna jedinica MUP-a


    Specijalna jedinica MUP-a BiH je prije rata je brojala 30-tak specijalaca i jo" jedan vod tkz. Taba odnosno vozača i posade oklopnih transportera i bov-ova.

    Na godinu dana pred rat je je primljen i formiran još jedan vod, tako da je jedinica imala dva specijalna voda i jedan mehanizovani vod te je jo" Priključen vod za obezbjedjenje ličnosti i objekata koji je vodio Kemo Ademović. Svi vodovi su brojali priblizno po 25-30 ljudi.

    Kada je došlo do podjele Specijalne jedinice na Krteljima, iz svih tih vodova se skupilo oko 30 srpskih specijalaca i napustili su bazu. Ne znam tačno koliki je u jedinici bilo Hrvata, bio ali bi se moglo reći da ih je bilo trećina, s tim što je, koliko se ja sada sjećam, prvi, elitni vod u najvećem broju bio formiran od Srba.

    Nakon toga je Formirana rezervna četa koja nije bila smještena sa nama, ali je bila u istom krugu i to je bio početak primanja Zengi, Sandžaklija, tj. većinom muslimana.
    sokolje - 67914 - 22.03.2012 : Luna - best (0)

    Slavko Todorović


    Pretpostavljam da mislis na specijalca koji je poginuo u borbama lijevo od Sokolja, na Mijatovića strani? Koliko ja znam on je jedini koji je ostao i kasnije razmjenjen. Zvao se Slavko Todorović i sahranjen je na groblju Bare u Palama. Bio je jedan od najmlađih i najhrabrijih srpskih specijalaca, pravi heroj. Imao sam mnogo akcija do tada i u većini njih Slavko je bio među prvih pet boraca koje sam birao.

    Na nekoliko sedmica prije Slavkove pogibije mene su, nažalost, prekomandovali na neko drugo radno mjesto i Slavko je u toj akciji imao drugog komandanta. Ne znam detalje oko toga kako je on ostao na drugoj strani, ali sam aktivno učestvovao u razmjeni njegovog tijela.
    krusevo - 67880 - 19.03.2012 : Luna RS - best (0)

    Ašpilji i Špiljanske stijene


    Pozdravljam te Patagone i molim da, ako si već aktivno učestvovao u tim borbama oko Olova, napišeš nešto o Ašpilji i Špiljanskim stijenama i borbama na njima mislim negdje polovinom 1994. godine, ako se dobro sjecam.

    Prvo su pale srpske linije i jako utvrđeni rovovi, a onda su nakon desetak dana naši vratili linije koje su do tada pale. Zanima me znaš li šta o tome i kako si to vidio. Ne pokušavam da te ispitujem, jer i ja sam tada bio tamo. ali me zanima me kako je to vidjela druga strana. Bilo je gubitaka i kod vas i kod nas.
    grbavica - 67701 - 12.03.2012 : Luna Bijeljina - best (0)

    O srpskom vojniku koji je prešao u Sarajevo


    Neko spomenu Srpskog vojnika koji je prešao liniju razgraničenja i otišao u Sarajevo. Ako je to slučaj na koji ja mislim, onda mi je on lično pričao da je malo popio i prešao most kod ekonomske škole. Našao se u maskirnoj uniformi u gradu. Prvu noć je navodno skinuo oznake i prenoćio u jednom od vagona na Novoj stanici tj. željezničkoj stanici.

    Sutradan je krenuo nazad da pokuša da se vrati preko mosta ili makar dođe do međunarodnih snaga koje su bile tu sa namjerom da se njima preda, međutim uočili su ga vojnici Armije BiH i repetirali pušku i rekli da stane, a kad su mu prišli, prebili su ga i odveli negdje u stanicu policije. Treba reći da je rekao da poznaje Jozu Anđića i kad je došao Jozo i vidio ga, više ga niko nije tukao niti maltretirao. Nakon nekog vremena je razmijenjen.

    Igrom slučaja on je bio taj koji je pripazio Jozu kad je Jozo prešao na našu stranu sa Ferdom Dejanovićem i bio uhapšen. Koliko je meni poznato, ovu dvojicu na našoj strani niko nije ni dotakao.
    bors - 65462 - 25.02.2012 : Luna Bijeljina - best (0)

    Ševo Nedo


    Želim samo da dam podršku pisanju profesora Ševe Nede. Ja lično se, kao i specijalac Momčilo ne slažem sa nekim njegovim potezima 1998 godine, ali to je njegovo legitimno pravo da odabere svoj put, medjutim smatram da je dobar čovjek i da ga treba podržati u njegovom traženju svojih prava.

    Kako sam shvatio on će da piše ovakve tekstove pa da ih stavlja na internet, ili da otvori neki blog ili slično? Volio bih kada bi Momčilo pokušao da ga ubijedi da piše na ovim stranicama, jer se radi o čovjeku koji je opšte-obrazovan, koji je voli druženje, jako zanimljiv i specifičan, vozi bicikl i bavi se sportom, ukratko gradska sarajevska raja, koga mnogo ljudi znaju i koji može da dobro opiše dešavanja pogotovo sa početka rata na dijelu Grbavice i uopšte Sarajeva.

    Potpuno razumijem ovu njegovu borbu sa vjetrenjačama u MUP-u i BORS-u za svoja prava koja ga sleduju kao borca i učesnika u ratu.

    Pantelija i ovi oko njega kao da su počeli rat onog momenta kad su se oni uključili u njega. Za njih niko drugi ne postoji. Žalosno je da i kada ostvari pravo borca I kategorije, shvatiće da nije dobio mnogo. Samo papir. U suštini nemaš nikakva prava na osnovu toga. Evo nek' neko kaže koja prava ima borac I kategorije u odnosu na bilo kog drugog borca. Odgovorno tvrdim nikakva!

    To ti ne pomaže ni u jednom slučaju. Nemaš nikakva primanja na osnovu toga, nemaš prioritet u zapošljavanju, ne pozivaju te ni na kakva obilježavanja Boračke organizacije i što je najgore, neki borci 7 kategodije su im u opštinskim i republičkim boračkim organizacijama.

    Ja sam već jednom pokušavao da otvorim tu temu na ovim stranicama međutim niko nije bio zainteresovan da piše o tome. Pa mogli bi ovako da počnemo! Evo pokrenuo nas je Ševo sa svojim tekstom i nevodjenju računa o borcima.

    Več sam izrazio neslaganje sa izborom u strukture boračke organizacije. To se bira ispred nekih mjesnih zajednica, da te predlože. Pa kako če predložiti neko borca koji je ratovao po Hercegovini, Ozrenu, Krajini i sad živi u Bijeljini ili Doboju??? Kako? Mi borci smo p.. . e što ni jednom do sada nismo ustali i tražili svoja prava, nego čekamo da nam ta prava da Ćurguz i njemu slični. U Federaciji borci izađu i protestuju, traže svoja prava, organizuju se, daju podršku onim koje progoni sud za ratne zločince, a mi kao miševi, ćutimo i molimo boga da ne dođu po nas. Zato nam na obilježavanjima godišnjica nekih stradanja i bude pet šest ljudi. Ko da ih povede, Ćurguz? On i Mišićka? Dok god smo mi ovako inertni neće se ništa promijeniti. I dalje će Panteliju voziti audi sa treptačima i rotacijom iako je to protivzakonito.
    hrasnica - 49725 - 08.11.2011 : Luna Bijeljina - best (0)

    Odgovor Fripetu


    Fripe, da ti odgovorim, iako nisi ni postavljao pitanje. Ružno je da pišeš neke stvari o kojima nisi upoznat. General Milenko Karišik je živ kao i Fikret Prevljak kog ti nazivaš generalom a koji je prije rata bio kerovodac u Gradskoj specijalnoj jedinici u Sarajevu.
    odgovor - 39982 - 09.09.2011 : Luna From sarajevo Srbija - best (1)

    O sajtu


    Poštovanom gospodinu koji mi je odgovorio,

    Uz dužno poštovanje vašeg vokabulara i fakta koje poznajete iz samoga rata, smatram da ste izuzetno ograničeni samim time što ne prihvatate tuđe razmišljanje.

    Nema potrebe da mi objašnjavate ko je Ciceron, niti da mi navodite njegove izreke a još manje da ih prevodite. Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu, odsek klasični jezici tako da je moje poznavanje datih civilizacija šestostruko bolje od Vašeg.

    Ni u jednom trenutku nisam željela da omalovažim ljude koji ovde pišu ali znam da ima i onih koji hvalospeve sriču o sebi a dezertirali su preko Drine već drugog jutra rata od početka rata.

    A istoriju Žuci ne mogu da pišu sakupljači činjenica i notari no oni koji su to u duši preživeli i čija djeca su svake noći gledala u to prokleto brdo.

    Poštovanja gospođo Luna,

    ne znam odakle ti pravo da tvrdiš da "šest puta" bolje od mene poznaješ Cicerona kada ne znaš ništa o meni! Možda sam ja upravo ekspert za grčke filozofe. Neprovjerena tvrdnja da si završila Filozofski fakultet u Sarajevu ti mnogo ne pomaže jer jedan moj bivši profesor filozofije, Živko Kekić - provjereni vlasnik iste takve diplome, jednom prilikom reče: "U Beogradu se više može naučiti na ulici nego u Sarajevu na fakultetu".

    Pošto vidim da ti Ciceron nije otvorio oči, navešću ti jednu istinitu ratnu anegdotu iz Sokoca:

    Upita neko jednog borca koji se upravo vraćao sa linije na Kruševu, inače na olovskom ratištu.

    - "Šta ima novo na Kruševu? "
    - "Ne znam, ali saznaću od žena, čim dođem u Sokolac! " - iskreno odgovori on.


    Nadam se da ćeš u ovoj zadnjoj priči pronaći sebe! Ako ne uspješ, onda doista imaš nekih problema u toj svojoj filozofskoj glavi. Ne moraš da mi ponovo odgovaraš jer tvoje članke više neću objavljivati jer ne vjerujem da iko želi da ih čita. Ipak, pokušaj da shvatiš da se oni koji pišu na ovoj stranici nisu igrali rata već se rat igrao sa nama. Rat je u naše avlije serviran od strane stranih sila i lokalnih političara i niko od nas nije želio da do toga dodje. Konačno, imaj malo poštovanja za one koji su bili u rovovima na Žuči! Vjerovatno je njima bilo gore nego tebi, koja je isti posmatrala sa nekog kauča u Vogošći.

    Pozdrav,

    Željko Tomić

    P. S. Ovim komentarom ne želim da podcjenim sve sarajevske fakultete, a pogotovu ne i sve studente istih. Čovjek se ne cijeni prema fakultetu koji je završio nego prema znanju koje nosi ispod kape.
    odgovor - 38262 - 31.08.2011 : Luna From sarajevo Srbija - best (0)

    O sajtu


    Dakle, zaista ne znam ni kako se nađoh na ovoj stranici. Pretražujući slučajno nabasah i snimih imena mesta, ljudi i događaja odveć poznatih. Iako sam tih zlih godina bila dijete, vaskrsnu kad-kad jezivi momenti i nikada neće proći...

    Zanima me kako ljudi i dalje mogu da se prepiru ko je bio i kakav heroj? Nema tu heroja ni gubitnika samo hiljade ojađenih porodica na obje strane... I o prokletoj Žuči? Zvuke i prizore nikada neću zaboraviti i taj jezivi strah koji osjećah nikad nije prošao, a i neće. Kamo sreće da nikada do toga svega nije ni došlo, a kladim se da se najvećim srpstvom, za mene nepostojećom kategorijom, busaju oni koji su zapalili u Srbiju...

    Pozdrav svim normalnim i pravim ljudima koji poštuju ljude onakve kakvi su, a ne na osnovu imena, prezima i lokaliteta.

    Poštovana,

    ne mogu da kažem ništa drugo nego da se ne složim sa ovim tvojim, zbog nekog meni nepoznatog razloga, dosta ograničenog i neracionalnog mišljenja. Posjetioci ove stranice se trude da, što je moguće objektivnije zabilježe svoja sjećanja na stvari koje su se desile u nama bliskoj prošlosti a koje će jednog dana sačinjavati nešto što se zove istorija. Jer ako mi ne zapišemo ono što znamo, istoriju će nam pisati oni koji su surove godine rata proveli u foteljama i na plažama Jadrana.

    Jedan mnogo pametan filozof, koje je ime Ciceron, je jednom prilikom zapisao:

    Historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoria, magistra vitae, nuntia vetustatis.

    ... što u prevodu znači...

    Istorija je svedok vremena, svetlost istine, život uspomene, učiteljica života, vesnik davnine.


    Na ulazu u Aušvic, zloglasni nacistički logor iz 2. svjetskog rata, Poljaci su napisali: "Da se ne zaboravi, jer ako se zaboravi može da se i ponovi! "

    Mislim da su ove dvije izreke dovoljne da nekome, iole pametnom odgovore na tvoje pitanje pa zbog toga moj komentar ovdje i nije potreban.

    Danas je sve više onih koji se bude iz ideološke opijenosti, pa u potrazi za istinom dolaze na ovaj portal. Hoće ljudi da upoznaju i drugu stranu medalje. Sa tobom se samo mogu složiti u jednoj činjenici - ti si doista zalutala na ovoj stranici!
    pocetak_rata - 35583 - 19.07.2011 : Luna - best (0)

    E, zašto nismo ušli u grad


    Zašto nismo ušli u grad, pa lako je sad nakon svega razmišljati o tome, ali tokom rata je bilo mnogo teže. Kažu, poslije bitke je lako biti general, ali ja pokušavam da budem objektivan kako u ratu tako i sada, kad pričam ili razmišljam naročito o borbenim dejstvima.

    Moje skromno mišljenje, kao učesnika rata na sarajevskom ratištu, od prvog dana je da je bilo niz faktora koji su sprečavali zauzimanje grada ili bilo kakvo njegovo presijecanje. Grad se mogao presjeći na dijelu Vraca-Pofalići ali neposredno po izbijanju ratnih sukoba. Međutim, JNA se tada stvarno nije stavila na stranu Srba, jer su oni ustvari bili Unprofor izmedju nas i snaga iz grada. Pa i mi smo im, kao i muslimani, otimali naoružanje i opremu, tenkove, minobacače, jer su sve to povlačeći se htjeli da odvuku u Srbiju.

    Realno gledajući, nije bilo dovoljno naših snaga da bi smo izvršili proboj kroz grad. Tada su neki, koji su kasnije postali "veliki komandanti" smatrali da to nije njihov rat i nisu htjeli da uzmu pušku u ruke. Ovdje mislim na Srbe. I veći dio stanovnika na Vracama i okolo su noću čuvali samo svoja dvorišta a danju odlazili u grad, dok se još moglo. Trebalo je dugo vremena da svi shvate da moraju izaći na neku zamišljenu borbenu liniju koja ne graniči sa njihovim dvorištem i da ratuju. Tada je već bilo kasno da se presiječe grad jer je i suprotna strana u međuvremenu izvršila organizovanje svojih jedinica i napravili su dobru odbranu grada.

    Druga stvar je što su Pofalići i pored velikog broja Srba i mnogo naoružanja u njihovim rukama, loše organizovali odbranu i pali za jedan dan, iako su bili jedno veliko srpsko uporište. Vraca, koje su opstala, nisu ništa više naseljena Srbima pa su se odbranila.

    Treći razlog je što su neki komandanti smišljali neke akcije proboja do muzeja i Kasarne "Maršal Tito" pa su mnogi borci završili u Lorisu i po Grbavici zarobljeni, ubijeni ili ranjeni. Kakve su to jadne akcije bile govori i to što je jednu od prvih takvih akcija vodio Dragiša Kujačić poznati sarajevski narkoman i kriminalac.

    Sve u svemu, pošto to nije moglo zbog ovakvih okolnosti da se uradi početkom rata, kasnije je to bilo prosto nemoguće jer je Sarajevo gusto naseljen grad, jer su na suprotnoj strani bili borci armije federacije BiH koji su dobro znali da linije ne smiju pasti i da na tim linijama brane svoje porodice, djecu, roditelje... A čak i da smo bili brojniji, teško je savladati neprijatelja koji vodi odsudnu bitku u kojoj nema povlačenja.

    Eto to je otprilike moje viđenje tadašnje situacije, i mislim da je realno.

    Olovčić je pisao o velikim snagama koje su trebale da izvrše deblokadu Sarajeva. E i to je njima bilo teško! Prvo zato što tada nisu znali gdje smo slabi, a drugo zato što su stvarno dobili po nosu na nekoliko mjesta gdje su ostvarili početni uspjeh. Prvo su na Trebeviću napravili proboj pa su upali u potkovicu i stradali, onda su uzeli Lipu kod Srednjeg pa su stadali, onda su uzeli Ačkerov grob i ubili nekoliko srpskih vojnika pa su stradali, zatim su presjekli komunikaciju Srednje - Semizovac, kod kafane Ranč i tu su doživjeli strahovite gubitke, kao i na linijama oko Trnova.

    Sarajevsko ratište je po meni bilo jedno od najtežih ratišta u BiH za obje strane i bilo je teško bez strahovitih gubitaka značajno pomjeriti linije.
    lipa - 29522 - 13.05.2011 : Luna - best (1)

    Lipa '95


    Evo, ukratko ću opisati kako je vraćen dio rovova na takozvanoj Lipi koji je bio pao u ruke neprijatelja, pa su oni mogli odatle da dejstvuje po dijelu puta Semizovac - Srednje.

    Sjećam se da smo dan ranije bili na izviđanju terena lijevo od dijela linije koju smo trebali da povratimo. Toga dana je pala minobacačka granata i pogodila drvo iznad nas, i od nje je teško ranjen Dragan Lukač. Isti je u teškom stanju prebačen do "Žice", gdje mu je život spasao doktor Lazić a potom je zahvaljujući Dr. Karadžiću, helikopterom prebačen na VMA. Mi smo nastavili sa izviđanjem i dogovorili da se krene u akciju sledećeg jutra.

    U vraćanju Lipe je učestvovala jedinica kojom sam ja tada komandovao i dio Šorkove jedinice, tačnije Šorak i njih desetak uz njega. Dogovorili smo se da Šorak sa svojim ljudima ide odozdo uzbrdo direktno od puta a mi smo išli linijom rovova krenuvši od krajnjeg desnog rova koji je bio u našim rukama. Artiljerijska priprema je dobro izuzetno dobro odrađena, prije svega zahvaljujući generalu Josipoviću koji je još uvijek u zavojima i ranjen bio kod našeg tenka i gađao tačno po našem zahtjevu.

    Mi smo krenuli od rova do rova i iskreno, nismo osjetili poseban otpor neprijatelja, ali smo našli nekoliko pušaka koje su ostavili u rovovima i na obližnjim livadicama. U toku akcije mi je Tomo Kovač, ministar MUP-a Republike Srpske, putem veze javio da sam dobio sina i čestitao mi. U toj akciji toga dana ni moja, a ni Šorkova jedinica, nisu imale ni ranjenih ni poginulih.

    U to vrijeme sam živio u Banjaluci, gdje se moja supruga i porodila, a ja sam zbog ofanzive na Srpsko Sarajevo morao da idem na ratište. Sina sam vidio tek desetaki dana kasnije, jer sam uspio da dobijem jedan dan da bih otišap do Banjaluke i vidim njega i suprugu.

    Tih dana je pala i linija i na Ačkerovom grobu, a u izgubljenim rovovima je ostalo i nekoliko poginulih iz Ilijaša. Tih desetak rovova smo povratili za nekih pola sata.

    Nekoliko dana kasnije, nakon jakog napada, muslimanske snage su uspjele da siđu na put Semizovac - Srednje i malo je nedostajalo da izvrše proboj do Pretisa i spoje se sa gradom. Međutim, i oni sami su bili iznenađeni svojim uspjehom, tako da nisu iskoristili svoju pobjedu tako što bi ubacili jake snage u tu zonu. Zahvaljujući tome, mi smo sledećeg dana uz sadejstvo svih raspoloživih jedinica uspjeli da ih potisnemo i vratimo izgubljene linije.

    Šorka sam i upoznao tokom ovih akcija i mislim da je bio izuzetno hrabar borac, a što je u ratu najvažnije, i pouzdan saborac. Sve ono što sa njim dogovoriš, on bi i odradio.

    Toliko se sada mogu sjetiti tih akcija. Pozdrav za sve one koji čitaju ovaj forum. I zlonamjerne i dobronamjerne!
    nesortirano - 29382 - 11.05.2011 : Luna Bijeljina - best (0)

    Odgovor Pravom


    Pozdrav za Vogošćanina Pravog i ostale na forumu. Kratko ću da komentarišem njegovo pisanje o tome šta kaže predsednik SDS. Naime, ti nisi u RS da bi znao kako se političari ponašaju licemjerno, dvosmisleno i kukavički kad su im fotelje u pitanju.

    Tako je nedavno Mirko Šarović gostovao na TV BN nakon golgote koju je preživio od strane međunarodne zajednice. Postavio sam mu pitanje u studiju na koje mi je malo eskivirajući dao neki šturi odgovor. Pitanje je glasilo: "Kako sad iz ove pozicije vidite, da li je trebalo izaći na ulice i dati kolektivne ostavke na sve funkcije kada je Visoki predstavnik smijenio oko 70-tak visokih funkcionera SDS-a, kao i kada je SFOR hapsio ljude po ulicama sa djecom i ostavljao djecu od pet godina samu na ulici a njihove roditelje odvodio u nepoznatom pravcu da bi ih po mjesec dana ispitivali gdje se nalazi Radovan Karađić? Da li misli da je sramota da oni nisu smjeli reagovati na sve to samo zbog fotelja koje bi izgubili?

    E, moj Pravi, ne znas ti koje su to gnjide od ljudi! Prodali bi sve za svoje plate, a mi se ovde bakćemo i pišemo o poginulim herojima. A zamisli da su ti heroji u ratu odbili zadatak jer postoji mogućnost da će poginuti, kao što oni vagaju mogućnost da izgube privilegije i fotelje. Prodali bi oni i te heroje da mogu. Zar nije logično da su pozvali narod da izađe na ulice i spriječi dalje maltretiranje i hapšenje građana, pogotovo što oni tvrde da su narodna stranka i da su oni poveli narod u odbranu.

    Jedini i prvi ko im je pružio otpor kako treba je Milorad Dodik. Ja ga baš i ne simpatišem, ali je za njih pokazao kako se štite interesi Republike Srpske. A isti taj Bosić je na osnovu naloga Tužilaštva BiH da se podigne optužnica protiv Dodika izgradio cijelu predizbornu kampanju i tvrdio da će on i Tadić podržati taj stav tužilaštva BiH, da bi sada potpisao referendum da se sruši to isto tužilaštvo. Toliko o njegovoj dosljednosti.

    Ne znam da li ste čuli da je jedan mudžahedin, zahvaljujući svojim sposobnim advokatima, dobio presudu u Strazburu da je Sud BiH neregularan jer sudi retroaktivno, za djela koja su izvršena prije donošenja Zakona o Sudu BiH. Pa zar nije SDS mogao za sve svoje ljude kojima je suđeno po zakonu BiH da angažuje Tadića i još neke advokate pa da oni napišu tu apelaciju. Zašto je prošla apelacija mudžahedina a njihove ili nisu podnošene ili nisu prošle? Valjda zato što su nesposobni da zaštite svoje ljude, svoje borce, svoje građane.
    bihac - 27195 - 07.03.2011 : Luna - best (1)

    Ofanziva na Bihać


    Pozdravljam svog druga Momčila i da pokušam da razjasnim neke detalje o kojima je on pisao.

    Proveo sam bez prekida 48 dana u kontraofanzivi kada su snage Armije Bih izašle iz Bihaća i krenule u pravcu Petrovca. Mislim da smo krenuli negdje od Crvenih stijena (topografski). Napredovali smo svakodnevno i zauzeli sva mjesta na putu ka Bihaću. Bila je tu Zlajina jedinica, Ratina, Banjalučka, i ne mogu da se sjetim više.

    Ispred Bihaća smo osvojili Lohovska brda i prešli jednu kotlinu prema Zavalju i Debeljači. Inače to su hrvatska sela sa lijeve strane ispred samog Bihaća. Desno se nalazi Debeljača, pa muslimansko naselje Sokolac, koje je već u Bihaću, a sasvim desno uzbrdo ide kasarna Grabež.

    Kad smo krenuli ka Zavalju, Hrvati su pobjegli, pa smo gotovo bez borbe ušli u naselje. Tu su Rato, Danijel, i još tri momka naišli na mine i teško su povrijeđeni.

    Sledeći dan smo nastavili prema Debeljači i isti dan smo osvojili Debeljaču i Sokolac sa druge strane. U Sokocu sam ja ranjen, doduše lakše, tako da sam pošto sam se sam previo tek uveče otišao do bolnice u Petrovcu gdje me je previo i zbrinuo kako treba poznati doktor patolog Karan.

    Na tim položajima smo ostali desetak dana i tada je vojska prestala da napreduje. Ovaj što reče da se nije moglo osvojiti neko veće mjesto, siguran sam da griješi. Biščani su mogli da se bezbijedno izvuku u pravcu Cazina, Bužima, Velike Kladuše. Bili su u potkovici a ne u okruženju. Vjeruj mi da nismo osjetili jači otpor tih dana, silazili smo u kasarnu "4. juli" i tu je bila još jedna kasarna do nje. Nismo imali nikakvih gubitaka, i da nije stala vojska mi bi smo napredovali.

    Međutim, kao što rekoh, Milovanović je bio tu i zaustavio je napredovanje vojnih jedinica. Nama niko nije naredio da stanemo, samo što su naši napadi postali pod tim okolnostima bezuspješni.

    Tada je u mjesto Sokolac stigla studentska brigada koju je vodio Nikola P. njihov profesor.

    A mi smo nakon nekoliko dana dobili smjenu i tada su došli Batovi, Šekovčani, Boneli, Staljin i ostali koje si spominjao. Tek tada su došli. Zašto su oni posle pokušavali neke male akcije, kad je cijela potkovica stajala, to ne znam.

    Jednog dana je došao i tadašnji ministar MUP-a Žika i gledali smo Bihać kao na dlanu, a on je odozgo iz Zavalja onako tužno i nostalgično rekao da mu je dole negdje gdje je pokazivao, u nekoj pilani ostalo 300 kubika građe. Ovo je bila njegova pohvala za nas koji smo za 48 dana vraćatili ogromnu teritoriju.

    Zašto ovo pišem, zato što je sa nama ispred CJB Banja Luka išao i neki snimatelj, koji je svo vrijeme snimao sve akcije, i moram priznati da je bio izuzetno hrabar. Snimio je sva borbena dejstva i akcije pješadije. Međutim, prije no što smo se mi povukli, taj snimak je prodao Rojteru i sve je objavljeno od strane njih.

    Da se razumijemo, on je izbačen iz MUP-a a snimak prikazuje junačku borbu bez zločina i bilo čega sličnog. Kompletnu kopiju tog snimka posjedujem i ja. Tu se vidi kako se sam previjam kada sam bio ranjen, kako ulazimo u te kasarne koje su u gradu, ako neko poznaje Bihać, i kako osvajamo Debeljaču i ostale kote.
    radovan_karadzic - 27121 - 05.03.2011 : Luna - best (0)

    Radovan


    Čitam komentare o Radovanu Karađiću pa iako nevoljno, hoću kratko da komentarišem neke stvari koje sam pročitao o njemu.

    Kao prvo, od svih onih SDS-ovaca, smatram da je bio najviše čovjek. Svi mi imamo vrline i mane, međutim, ne volim SDS ali Radovana smatram pozitivcem. Ovo je moje mišljenje koje iznosim, i smatram da je to moje pravo. Znam da je pravio i grešaka, ali istorija ce govoriti o tome.

    Razlog zašto sam odlučio sad da napišem ovaj tekst je to što neke stvari znam, jer sam bio neposredni učesnik u njima.

    Odgovorno tvrdim da je Bihać bio pred padom i da su srpske snage bile ušle na Debeljaču, u Sokolac, koji je predgradje Bihaća i da je on bio u potkovici, pred padom. Zna se da je Specijalnu brigadu angažovao uglavnom Radovan kao tzv. stratešku rezervu Vrhovnog komandanta, i da je brigada učestvovala u borbama oko Bihaća. Te borbe su bile tako uspješne da ne možete da vjerujete. Gdje god smo udarili, osvojili smo. Isto tako je napredovala i vojska sa naše lijeve i desne strane, te od kasarne Grabež.

    Međutim, u jednom momentu je Vojska sa Manojlom Milovanovićem odlučila da stane i da se povuče, odnosno da zadrže postojeće pozicije. Više niko nije radio ofanzivno osim Specijalne brigade policije. To je trajalo 15-tak dana, bez uspjeha jer smo samo mi radili. Logično je ako ne radi cijeli presten oko Bihaća, da se sve snage onda navuku na naš pravac. Tada je znači stao Milovanović i vojna komanda a ne mi kojima je malte ne direktno komandovao Vrhovni komandant.

    Drugi slučaj, o kome sam več pisao je bio Dravar. Bio sam u Drvaru 28 dana, sve do pada. Tada su Drvar branile najelitnije snage policije i vojske RS, i ni jednog od tih 28 dana nije bila ugrožena odbrana Drvara. Onda nas je General Kukobat sve pozvao na Pasjak u svoju komandu korpusa i naredio nam da tu noć moramo povući snage iz Drvara. Eto tako je pao i Drvar i Petrovac i Ključ i Mrkonjič grad jer je brdo između Drvara i Petrovca najdominantnije u tom kraju. I tada je naredba došla od vojske.

    Novac iz trezora Narodne Banke RS je legalno, naredbom Guvernera Narodne Banke RS prebačen iz Banjaluke u Narodnu Banku u Zvorniku. Da je Radovan uzeo te pare, one ne bi završile u Banci u Zvorniku i ne bi bilo naredbe Guvernera.

    Toliko za sada, pozdrav za sve na ovom sajtu. i ovo je moje mišljenje, a prihvatam slobodu mišljenja i od onih koji ne vole Radovana. Ima ljudi koje ja ne volim a oni ih vole. Evo vidim dole neko veliča Mauzera, za kog pouzdano znam da je izvukao pola Pretisa i cijevi i radijatore iz firmi u Vogošći. A kad je 1995 godine došao sa svojom vojskom na Nišiće, bio je dva tri dana i povukao se jer je vidio da je gusto.
    bors - 26381 - 08.02.2011 : Luna - best (0)

    Veterani službi bezbjednosti


    Hvala Vogošćaninu Pravom na podršci. Znam da nisi ovde pa je teško shvatiti da mi nismo inertni u izboru kadrova ali to se tako perfidno nametne i u boračkoj i u drugim segmentima organizovanja učesnika rata. Sjećam se da, gdje god sam došao na liniju koja je pala, a pogotovu ako sam zatekao rasulo i mnogo poginulih na našoj strani, uvijek su mi oficiri na komandnim mjestima govorili: "Preuzmite komandu odmah imate sva moja ovlašćenja! " Kad mi vratimo liniju, onda oni odmah dođu i počnu komandovati, ali tek pošto se stabilizuje situacija. Ne kažem da su svi oficiri bili takvi, ali navešću nekoliko primjera, pogotovo oko Sarajevskog ratišta.

    Jedan takav slučaj se desio kad sam vraćao Ačkerov grob sa 20 ljudi iz jedinice koju sam vodio, a drugi kad sam vraćao Lipu na putu Srednje - Semizovac.

    Ne možeš da vjeruješ koji su licemjeri ti ljudi koji nisu vidjeli rat a žele da koriste povlastice boraca. Ma, u suštini tih povlastica i nema, ali oni ipak žele i tu da budu u vrhu.

    Elem, što ovo sve pišem? Mi bivši policajci i pripadnici i službe bezbjednosti smo zbog još uvijek neriješenog statusa i ukidanja, odnosno smanjivanja penzija osjetili potrebu da napravimo Udruženje bivših pripadnika službi bezbjednosti. Udruženje nosi prefiks "Veterani". Sve je to lijepo krenulo a onda se odjednom kao i u BORS počela miješati politika u to novo udruženje. Stranka PDP je, zbog sve većeg pada rejtinga u društvu pokušala da prisvoji to udruženje, što im je donekle i uspjelo. Iako udruženju pod ovakvim uslovima prijeti raspad, jer niko nije lud da kroz njega prikuplja PDP glasove. Sve to su pokušali: Goran Mačar, koji vodi udruženje i član je PDP-a. On je prvo, na osnivačku skupštinu republičkog udruženja, pozvao uglavnom pripadnike PDP-a i postavio ih na glavne funkcije u udruženju, kako na republičkom, tako i u opštinskim i regionalnim udruženjima. Znam ja da će oni ovo čitati, zato im to i pišem, pa ću to i argumentovati. Na osnivačkoj skupstini republickog udruženja koja je održana u Bijeljini, u hotelu Drina, svim prisutnim se obratio direktor Direkcije PDP-a Gavrilo Antonić, koji nema ama bas nikakave veze ni sa službom bezbjednosti ni sa bilo kim u udruženju osim sa svojim pripadnicima stranke koji su sjedili u prvim redovima. Tu su funkcije uzeli PDP-ovci: Njeguš Radomir PDP, Sarić Goran PDP, Draganić Ratomir PDP i da ne nabrajam dalje. Ako ih bude zanimalo, preko svojih prijatelja mogu dobiti podatke osoba kojes u u ostalim opštinskim udruženjima iz PDP-a.

    To je politizacija tog udruženja iako ono još uvijek nije ni zaživjelo kako treba. To je toliko perfidno i pokvareno, da nemam riječi za opisati. Sve u službu politike pa i mrtvi policajci! Nisu ti policajci umirali nikome od njih na rukama, ni Pejiću, ni Mačaru, ni Njegušu, da bi oni sad pokušali sve te poginule policajce da stave u politički ogranak PDP-a Udruženje veterana službi bezbjednosti. Tako su nam ti ljudi radili i u toku rata. Ja lično nisam ništa dobro vidio ni od jednog od njih. Nisam im ni dužan, niti su mi dužni, zato ovo i pišem - da se zna istina kako se dovode stranački kadrovi da vode neka udruženja bivših ratnika.

    Ista situacija je i u BORS-u. Prvo je doveden Bojić, Pa Ćurguz, a sve to po liniji stranaka odnosno konkretno SDS. Sad kad im je SNSD preuzeo Ćurguza i on kao i Mišićka igra kako mu oni kažu a ne zastupa interese organizacije kojoj pripada, vidi se kako se perfidno stave političari da vode borce.

    Toliko od mene, da dam priliku ovim koje sam prozvao da se brane. Ljudi, ja ne želim da budem saborac tim ljudima!
    bors - 26333 - 05.02.2011 : Luna - best (0)

    BORS na ulicama?


    Evo BORS je zaprijetio da će izaći na ulice u znak protesta. Volio bih i to da vidim! Poznavajući one koji sad predvode borce, teško da će uspjeti u tome.

    Kada pročešljam sva ratišta na kojima sam bio, ne mogu da se sjetim da sam na prvoj liniji vidio bar jednog od ovih vođa boračke organizacije. Sve ovo pričam onako iskreno, iz duše, a vi sada pogledajte ko u vašim opštinama i regijama vodi boračke odbore pa ćete shvatiti da su na prvoj liniji bili sasvim druge ljude.

    Iskreno, ja bih volio da borci izađu na ulice i da traže svoja prava. Da vidim da li bismo se prepoznali, pod uslovom da izadje onih 100000 boraca prve kategorije. To bi bilo pravo! Ja sam već odavno tražio da neko objavi spiskove boraca 1. kategorije. Nije to bitno niti je neko nadmetanje, ali sam siguran da bismo tada prepoznali kako je vršena kategorizacija i kako su časni i pošteni oni koji su to radili. Kakva je to tajna objaviti te spiskove? Svaki borac 1. kategorije koji se plaši da mu ime bude objavljeno neka se izbriše iz evidencije.

    Predlažem da pokrenemo inicijativu da nam se dostave spiskovi o kategorizaciji. To je prvi korak ka stvaranju BORS-a koji će zastupati interese boraca. Ovako, dok god ima uljeza, nije realno tražiti neka prava jer ih onda tražimo i za one koji ih nisu zaslužili. Mišljenja sam da borci moraju sami da prečiste svoje redove, a ne da to neko drugi radi za njih. Tako bi smo sačuvali uspomenu i na one koji su hrabro dali živote u proteklom ratu. Ovako, iako mi znamo da je uvijek nedostajalo ljudi na linijama, sve gubi smisao jer su po ovome svi ratovali. Nema nas toliko koliko ima prijavljenih učesnika rata.

    Besmisleno je razglabati dok god borce i ratnike zastupaju Dukić i Slavuj, koji nisu nosili pušku. Ispade da oni bolje znaju o borbama na Grbavici, Jevrejskom groblju, Žuči i Ozrenu nego mi koji smo tamo bili tamo.

    Rat je već odavno završen, ne tražim ništa za sebe na osnovu zasluga, ali ne mogu da gledam one koji su se muvali po kancelarijama da pričaju o ratu i pišaju po našim ranama.

    Kod nas u Specijalnmoj policiji je bilo dvadesetak vozača koji su se vodili kao pratioci i policajci specijalci. Svi su oni po pravilniku po kom se kategorišu borci, borci prve kategorije! E pa dosta više sa tim! Ništa ne tražim, ali neću ni njih sa sobom kad se priča o ratu. Kakvi su to borci koji nisu ni metka opalili u ovom ratu. Doduše, jesu nosili puške ali one nisu bile njihove već od oficira u čijoj su bili pratnji.

    Elem, da skratim, rekoh volio bih da borci u Republici Srpskoj makar jednom izađu da se bune i traže svoja prava. To bi bila jedinstvena prilika da vidimo ko je to ratovao. Siguran sam da bi se na ulici našli i heroji i dezerteri na jednom mjestu.
    akcije - 26290 - 28.01.2011 : Luna - best (0)

    Podsjetnik


    Pozdrav za Željka i ujedno molba da ne zaboravi da podsjeti sve one koji su obećali da će pomoći akciju premještanja posmrtnih ostataka naših poginulih drugova. Naime, iz tekstova vidim da je akcija u toku, a još nisam dobio nikakve upute gdje da uplatim moj dio koji sam obećao.

    Luna,

    u pravu si! Mislim da je krajnje vrijeme da obnovimo ovu informaciju. Sakupljanje novca je već počelo i do sada sam na ruke dobio 250 evra (200 evra od Bagi-Marsej, i 100 maraka od Gorana iz Rogatice). U procesu slanja novca su Ognjen i Vogošćanin Pravi. Novac možete uručiti lično u Sokocu ili Beogradu, kao na Velemirov žiro-račun u Bijeljini (za sve one iz Australije i Evrope). Oni iz Kanade i Amerike neka mi se obrate na moj email: slavicnetŽhotmail.com za instrukcije. Za slanje novca važe sve informacije kao i prošlog ljeta za aleksandrovačke siročiće i babu Šimšu. Ipak, prije nego što pošaljete isti, molim vas da mi se javite na email.

    Što se tebe tiče, ti si mi najmanji problem jer se sa tobom uvijek mogu sresti. Ipak ako hoćeš, kontaktiraj Velimira iz Bijeljine.

    Napomena za sve ostale: akcija je u toku i prenošenje posmrtnih ostataka naših drugova ćemo obaviti u rano proljeće, čim sakupimo dovoljno novca.
    bors - 25924 - 27.12.2010 : Luna - best (0)

    Budućnost boračke organizacije


    Želim da kao borac dam punu podršku Zoranu Jankoviću za kritiku boracke organizacije i njenog rukovodstva. Naime, BORS je potpuno otuđen od boraca i vodi neku svoju politiku koja je pogubna za svu boračku populaciju. Doduše, oni povremeno podrže i mali broj pravih boraca i onda te rijetke poteze koriste kao odbranu od kritike. Suština je da borci iz godine u godinu gube dio svojih stečenih prava, tako da ih sad već počinju proganjati. Skoro da im, kad nešto traže kažu da bi dobro bilo da nisu učesnici rata.

    A od Ćurguza, Slavuja, i još nekoliko njih su napravili heroje. Pantelija je bio komandant i borac, ali takvih je bilo na hiljade. Slavuj i Dukić su bili u logorima dok smo mi krvarili, i kad su izašli iz logora, unovčili su te svoje patnje iako su oni bili civili koji su svojom naivnošću pali u ropstvo. Treba ih nagraditi kao civilne žrtve rata, a ne dati im da vode državu.

    A Boračka organizacija vrši izbor rukovodstva i u opštinama i u Republici pogrešno. Evo primjera za to: zar ne bi bilo logično da, kada se bira rukovodstvo opštinske boračke organizacije i BORS-a, da se raspiše konkurs i postave uslovi koje mora zadovoljiti taj predsjednik. Recimo, da je uslov da bude borac 1. kategorije, da je odlikovan, da navede da li je ranjavan, da li je invalid, da li ispunjava uslove što se tiče stručne spreme, da navede koliko je proveo vremena na prvoj liniji i koliko je vremena proveo u odbrani cijele Republike, a ne samo opštine gdje mu je kuća. Zašto to govorim, zato što je većina pripadnika Specijalne brigade MUPa RS recimo boravila u bazama i djelovala na području cijele države u ratnim dejstvima. Baš kao što su to nekada radile proleterske brigade. E sad kada se bira rukovodstvo na nivou opštinske organizacije, potreban je prijedlog mjesne boračke, što neko ko je čitav rat mijenjao ratišta i nije branio samo svoje selo, tesko da može ostvariti. Neko ko je branio samo Miliće ili Dubicu, lako će dobiti tu podršku, a šta da rade oni koji su ratovali po mjesec dva u Nevesinju, Zijemljima, Ravnom Nabožicu, Ozrenu, Stolicama na Majevici, Ključu, Budimlic Japri, Trebinju, Bihaću, Jajcu, Sarajevu, Ilijašu, Vogošći, Rajlovcu, Vracama, Dobrinji itd...... I sad mi treba podrska mjesne boračke organizacije? Pa kako da je dobijem? To su potpuno nerealni uslovi i to se mora promijeniti.

    Isto tako se mora ispoštovati uslov da se bude borac 1. kategorije. Ovako imamo više boraca 1. kategorije nego što je bilo učesnika rata. Zna se po zakonu koliko je trebalo da se provede na prvoj liniji i u borbenim dejstvima da bi neko bio kategorizovan. Recimo u Specijalnoj policiji je po sadašnjim propisima dovoljno da si bio na spisku operativnog dijela brigade da bi ti u MUP-u dali potvrdu da si borac 1. kategorije. To je bez veze! Neki ljudi su pratili komandire i komandante i vozili ih, a komanda ih je vodila u sastavu operativnog dijela, pa su oni sada borci 1. kategorije. Ili su bili pripadnici operativnog dijela ali su izbjegli većinu akcija i boravili u bazi, i opet dobiju potvrde da su borci. Tako je vjerovatno i u vojnim jedinicama.

    E ovo pod hitno treba mijenjati po cijenu da se formira paralelna boračka organizacija bi za pocetak okupljala borce 1. kategorije koji mogu da dokažu da su stvarno ratovali i ostvarili to pravo. A kada ojača ta organizacija koja bi vrednovala prave borce, onda bi se uz dobro rukovodstvo mogli ponuditi kao jedina prava organizacija koja stvarno zastupa interese pravih boraca.
    sokolje - 25658 - 28.11.2010 : Luna RS - best (0)

    Detalji sa Sokolja


    Čitam komentare "Djeteta" sa Sokolja, ali mi se tu nešto ne slaže. Međutim, ne želim nikoga da ubjeđujem u to kako se nšsto desilo jer svi mi različito doživljavamo stvari...

    Međutim, mislim da ovo "Dijete" i nije bilo dijete jer zna neke stvari koje djeca ne bi trebala i ne bi mogla da znaju. Drugo, ne znam tačne datume akcija u kojima sam učestvovao u napadima na Sokolje, ali tada, kad sam sa desetak svojih drugova bio u okruženju u tzv. crvenoj kući, doista je ostala u toj kući ostala i moja motorola. Ostala je i jedna zolja i mislim da je to sve.

    Izmišljotina je da nam je ostao ranjeni vojnik čije su kosti kasnije pronađene ispod stepeništa crvene kuće. To je nemoguće jer u toj akciji nismo imali nestalih.

    Tačno je i to da je pogođena kupola na jednom BVP-u, ali niko nije stradao jer je ona bila samo okrznuta. Taj dan nismo imali poginulih, već samo nekoliko ranjenih i to koliko znam svi su bili lakši.

    Isto tako, tvrdim da taj dan niko nije ušao u Sokolje dalje od crvene kuće. Čak su i oni koji su trebali da budu meni sa lijeve i desne strane, uplašeni pucnjavom su odustali. To je i bio razlog zašto sam ja upao u okruženje. Toliko o toj akciji oko crvene kuce.

    P. S. Poruka za dijete: provjeri malo sa starijima, možda ste vi ubili i ubili i zakopali ispod stepenica nekog Srbina iz Sarajeva. Nisu svi Srbi mogli da završe u Kazanima!

    Luna,

    meni je već odavno jasno da je "Dijete" doista bilo dijete za vrijeme rata. Ovo što ono priča, to je priča njegovog oca, koji je (u to sam jako siguran) bio jedan od ključnih ljudi u TO Sokolje. Čvrsto sam ubjeđen da je otac ovog "Djeteta" učestvovao i u pregovorima u kasarni Rajlovac na početku rata.

    Što se tog poginulog borca tiče, i tu postoji sasvim jednostavno objašnjenje. On nije nastradao u toj akciji, nego u nekoj drugoj. Vjerovatno je uhvaćen živ, a potom likvidiran odmah tu na prvoj liniji. Možda je neko planirao i razmjenu za njega, ali je ona propala pa je leš istrulio odmah tu, ispod stepeništa crvene kuće. Naravno, sve to je zaboravljeno, a onda je nakon završetka rata jedan od boraca pronađen ispod stepeništa "crvene kuće".

    Ovdje se otvara pitanje ko je bio taj poginuli srpski borac koji je zarobljen a zatim ubijen u jednom od napada na Sokolje. Ukoliko neko ima neku ideju ili informaciju, bilo bi dobro da to i napiše. Možda na taj način riješimo pitanje još jednog nestalog Srbina u prošlom ratu.

    Sasvim drugo pitanje je šta se desilo sa tim lešom? Naravno, to nije teško ustanoviti jer treba samo zakucati na vrata sadašnjeg vlasnika crvene kuće i pitati ga za informaciju. U ovom trenutku, i bez gledanja u pasulj, ja ti sa sigurnošću mogu reći da je taj poginuli srpski borac završio na groblju u Potočarima - kao žrtva srpske agresije. Ako ne vjeruješ u ovo što pišem, otiđi u našu Komisiju za nestala lica u Srpskom Sarajevu i pitaj ih da li je nakon rata prijavljen leš pronađen na Sokolju!
    groblje_sokolac - 25166 - 04.10.2010 : Luna - best (0)

    Duško Malović i Boro Perišić


    Pozdrav za Željka i da, kad već niko ne piše, kažem da sam poznavao Duška Malovića. Učesnik je rata od prvog dana kad je formiran MUP RS. Bio je komandir specijalne jedinice koja je bila pod komandom Ministra MUP-a RS. Poginuo je u Beogradu, ali iskreno ne vidim razlog da neko ne bude poginuli borac, ako je ratovao svo vrijeme i onda se zatekne negdje u Beogradu i pogine. Mišljenja sam da i takvi borci zaslužuju da budu u Vojničkom groblju.

    Poznavao sam i Boru Perišića, radio je sa mnom u Specijalnoj policiji i na početku rata je otišao u Vareš gdje mu je bila porodica. Ratovao je i bio je koliko znam komandant bataljona na Okruglici. Poginuo je od strane srpske Vojske, greškom, ali ni to nije razlog da ga ne staviš u virtuelno vojničko groblje. Bio je dobar borac, dobar Srbin i dobar čovjek.

    Luna prijatelju,

    upravo tako će i biti! Svi oni koji su u trenutku pogibije bili borci VRS zaslužuju da budu u Virtuelnom groblju, ali će biti označeni kao: "umro od posledica ranjavanja", "poginuo nesrećnim slučajem" ili tako nešto slično.

    Sasvim druga vrsta problema je je što neki koji su poginuli greškom ili nesretnim slučajem ostvaruju boračka prava, dok neki koji su poginuli u sličnim okolnostima to ne mogu. Po mom mišljenju sve porodice poginulih boraca bi trebale, na određen ali ne uvijek isti način, uživaju privilegije boračkih organizacija i Republike Srpske.
    luna - 24750 - 07.08.2010 : Luna - best (2)

    Da li treba pisati?


    Već duže vrijeme ne pišem o dešavanjima u ratu i nakon njega. Ustvari, ja pišem samo kada na ovom sajtu pročitam nešto što mi je dobro poznato pa se onda potrudim da to i opišem.

    Razlog zbog čega se sada javljam je da su neki od mojih drugova i starješina iz rata čitajući moje tekstove komentarisali, između ostalih i mome kumu, da ja ne bi trebalo da pišem i tako "ispravljam krive Drine". Ovom prilikom želim da im poručim, a oni će se prepoznati, da u proteklom periodu ni jednog momenta nisam sebe štedio i niti učinio išta čega bih se stidio. Zbog toga mislim da nema razloga da neke događaje ne opišem upravo onako kako sam ih ja vidio. Rat nije od mene napravio čovjeka koji mrzi!

    Moram reči da neki ljudi sebi daju daleko veći značaj u proteklom ratu nego što su ga stvarno imali. Kako to mislim? Tako što ti neki moji drugovi misle da su pametniji od svih nas boraca koji smo jurišali, pa ako sada neko treba da piše istoriju onda bi to po njima trebali da budu oni a ne mi glupi jurišnici. E, ne ide to tako! Ja ću i dalje pisati, a vi se slobodno žalite mom kumu Neši u Valjevu kada ga ponovo vidite.

    P. S. Ako se plašite toga, neću pričati o nekim aferama oko Višegrada, nekim dešavanjima kad vam je nedostajalo m... ili o golfovima i ostalim vozilima koja ste dijelili.

    Pozdrav za sve istomišljenike koji pišu na ovakvim sajtovima i mislim da je najvažnije ne lagati, pa ako je neko neku situaciju vidio i malo drugačije - to se dešava. Ljudi imaju različitu moć opažanja.

    Poštovani prijatelju,

    u potpunosti slažem sa tobom! Ovaj put bih samo htio da dodam da svako vijeme ima svoje heroje, a ti si za mene jedan od heroja današnjice. Jako sam ubjeđen da su svi ti "nojevi" koji sakrivaju danas svoje glave u pijesak, u ratu bili upravo takvi junaci kakvi su i danas.

    Treba pisati, i samo pisati! Ne možemo mi kritikovati "da Republika Srpska nije uradila ništa u pogledu širenja istine o prošlom ratu", a u isto vrijeme poginjati glavu kada muslimani pričaju ponosno o njihovoj borbi za suverenu BiH. Za Boga miloga, pa mi smo iz rata izašli kao pobjednici a dozvolili smo sebi da to zaboravimo za manje od petnaest godina. Tek sada mi je jasno zašto još uvijek nismo sigurni ko je pobjedio na Kosovu!

    Na ulazu u Aušvic, zloglasni nacistički logor iz Drugog svjetskog rata, Poljaci su napisali: "Da se ne zaboravi, jer ako se zaboravi može da se i ponovi". Interesantno je i da su ovu istu parolu od braće Slovena ukrale i "majke Srebrenice", a nama Srbima savjetuju - da mi naše zaboravimo. Izgleda da su ih naivni Srbi već poslušali i sve zaboravili.

    Naš glas mora da se čuje jer smo mi Republika Srpska!

    Naš glas mora da se čuje jer su mnogi naši drugovi pali jer su vjerovali u ono za šta smo se borili!

    U isto vrijeme, ima i dosta "krojača" koji pokušavaju da preprave istoriju i napišu verziju koja njima odgovara. I protiv takvih se treba boriti, bez obzira da li se radi o bratu Srbinu ili muslimanu. Jer ako im to mi dozvolimo, ne samo da će nam biti tjesno odjelo koje će nam skrojiti nego će nam biti tjesna i koža u kojoj smo se rodili.

    Puno pozdrava, za tebe i takve kao što si ti, od tvog brata po mišljenju.
    forum - 24584 - 21.06.2010 : Luna - best (0)

    Obećanje


    Molim gospodina Tomića da objavi, naravno ukoliko je u medjuvremenu nabavio, spisak boraca I kategorije za neka područja. To u skladu sa obecanjem da ce mozda nesto da se nabavi od Boracke Organizacije.

    Za vašu informaciju to ide jako teško. Očito da su u Boračkoj davali kategorije i šakom i kapom pa im se sad ne objavljuju javno ti spiskovi. Možda se izjasne i da je to tajna, ali ako neko treba da se stidi ili plaši sto je borac 1. kategorije, neka ga skinu.

    Na sajtu Boračke organizacije RS nije moguće dobiti statut tako da je nemoguće utvrditi način izbora u predsedništvo boračke organizacije. Molim one koji imaju statut da ga objave jer me zanima da li u rukovodstvu boraca na opštinskom ili republičkom nivou može biti neko ko nije borac 1. kategorije ili teži ratni invalid.

    Pozdrav za sve.

    Luna,

    Još uvijek nisam nabavio spisak. Pokušaću ovih dana da provjerim šta se može uraditi na tom planu.
    akcije - 24416 - 04.05.2010 : Luna - best (0)

    Spreman sam da objasnim


    Željko, možeš slobodno da objavljuješ sve komentare upućene na moj račun. Nemam nista protiv toga kad sam ja u pitanju. Spreman sam da dam i dodatna objašnjenja za događaje u kojima sam ja učestvovao. Na tebi je da procjeniš da li su to obična vrijeđanja ili nešto slično.

    Nisam u zabludi pa da mislim da me svi vole i da nemam neprijatelja. Spreman sam svima pogledati u oči i ako traže da odgovorim na njihova pitanja, a ako ne traže ja im ne mogu pomoći. Pozdrav za sve.
    luna - 24349 - 20.04.2010 : Luna - best (0)

    O Pedji Ćeraniću


    Peđa Ćeranić se strancima i agentima CIA predstavljao kao borac protiv kriminala i neko ko istražuje ratne zločine, a istovremeno se sastajao sa ljudima koji su na optuznicama za ratne zločine i čak je i sada na platnom spisku takvih ljudi.

    Peđa priča o sukobu Karadžićevog obezbjeđenja sa agentima CIA, a 1997. godine kada je Radovan Karadžić već bio tražen od strane SFOR-a on odlazi na Pale po nalogu Dodika i Biljane sa ministrom MUP-a Stankovićem i sastaje se sa Karadžićem da bi mu obećao pogodnosti koje mu nude Biljana i Dodik da bi se sklonio sa Pala. Isto tako te značke CIA kojima se mogu pozvati na zaštitu i koje dokazuju da rade za strane obavještajne službe su pokazivali i Peđini prijatelji Žarko Ćosić i Zenga Lazić.

    Peđa je nedavno, u TV emisiji "TV Arena" iz Bijeljine, izjavio, odnosno skoro da se hvalio da je on organizovao naoružanu policiju iz Banjaluke i Laktaša koju je poslao 1998. godine da oružanim sukobom zauzmu CJB Bijeljina. On tu kaže da su ga tada po dogovoru kao kvislinzi i petokolonaši tog centra trebali dočekati Vajo Andrić i Mauzer sa svojim vjernim psima. Međutim, to im se izjalovilo. To su uspjeli da urade samo u Banjaluci. Lično sam bio prisutan kada su Sutilović, Ćeranić, Ševo Nedo... izlazili iz transportera SFOR-a i preuzimali funkcije u Centru Banjaluka. Istovremeno je SFOR poštene policajce centra na silu istjerao napolje i maljevima je otvarao vrata - koja su bila otključana.

    Prošto je neshvatljivo da niko nikada nije odgovarao za takve stvari, a on i Vajo se čak i hvale tim dešavanjima. Poznata je ona narodna: "Čega se pametan stidi, time se budala ponosi! "

    Do tog vremena je Peđa važio za velikog patriotu, i kada je sa Branetom Pećancem obilazio položaje oko Bihaća, pa i kada je sa Radovanom Grajićem uništavao repetitor radio Krajine na Kozari koji je koristila vojska RS.
    luna - 24316 - 14.04.2010 : Luna - best (0)

    Vikić i njegovi specijalci


    U školu na Vracama nije došla ta ekipa Yutela. Logično je da im iz razloga naše bezbjednosti nismo dozvolili da snimaju niti da dođu. Kasnije je neki novinar iz Duge dolazio i snimao iako većina nas nije bila raspoložena za propagandu jer smo već tada imali mrtve u svojim redovima.

    Vikić i njegovi specijalci taj dan kad je oslobađana škola MUP-a na Vracama nisu učestvovali u tim dejstvima i nisu se sukobili sa nama. Oni su negdje u popodnevnim časovima krenuli preko Širokače, prema nama. Taj put u stvari vodi od Širokače, iznad ograde jevrejskog groblja i ispod kasarne Bosut, pa izlazi iznad spomen parka na Vracama i dolazi sa leđa školi MUP-a.

    Ja sam bio određen da sa pet ljudi spriječim eventualni napad sa leđa. Međutim, prije nas ih je dočekao Slavko Aleksić sa svojom grupom koja je tada brojala desetak članova. Tu su bili Todorović, Pandurević, Jugović, Pedja Ždrale... Oni su ih sa razvučenim zoljama natjerali da se vrate nazad preko Širokače i niko nije upotrijebio vatreno oružje.

    Eto to je taj pokušaj Vikića da nas napadne sa leđa. Kasnije je Sakib Puška sa svojom grupom uletio preko Jevrejskog groblja i u prvim kućama na našoj strani uhvatio nekoliko starijih civila i pobio ih. Jednog Srbina je odveo do pola jevrejskog groblja, vezao ga za spomenik i ispalio mu zolju u glavu.

    Nakon toga smo mi iz Specijalne organizovali odbranu na Jevrejskom groblju sve do momenta kada je Slavko Aleksić ojačao dovoljno da samostalno preuzme taj bok odbrane koji je uspješno branio do kraja rata.
    luna - 24313 - 13.04.2010 : Luna - best (1)

    Biljana Plavšić


    Sve je počelo dosta ranije, oko organizovanja nasilne promjene vlasti u Banjaluci 1997. godine. Ja sam tada radio u Banjalučkom odredu Specijalne policije. U kancelariji do moje su bili Predrag Ćeranić sa Obavještajnom i kontraobavještajnom grupom koju je formirao Tomo Kovač i dodijelio je komandi brigade za ATD. Sjedište im je bilo u Banjalučkom Specijalmnom odredu policije.

    Peđa je bio šef tog odeljenja i imao je pet, šest ljudi. Svako jutro sam sa njim pio kafu i razgovarao o dnevnim aktivnostima. Negdje početkom 1997. godine, zbog brojnih prijava od strane policije i građana sa puta Mrkonjić Grad - Bihać, da policija otima vozila, kamione, robu i druge stvari i da pljačka sve koji se kreće tim putem, ministar je naredio da se to istraži.

    Istragu je vodila grupa Pedje Ćeranića. Nakon nekih mjesec dana istrage, Peđa mi je pokazao većinu dokumenata, zabilješki policije, izjave građana, negdje oko četrdeset prijava u kojima se navodi da su Dragan Lukač ili njegovi ljudi na tom putu otimali kamione sa robom, pratili sumnjive konvoje, te otimali cigare koje su Srbi prodavali muslimanima u Bihaću. U jednoj izjavi nekog studenta, sjećam se da mu je Lukač sa još jednim specijalcem u šorcu pokazao službenu legitimaciju i sa oružjem oduzeo šest kartona cigareta.

    Napominjem da je dosta zabilješki o tome dostavio sadašnji direktor policije MUP-aa Republike Srpske, Uroš Pena, koji je u to vrijeme bio načelnik krim policije u CJB Mrkonjić Grad. U jednoj od tih njegovih zabilješki, policija je zapisala da su zaustavili kamion koji je praćen od strane civilnog vozila i da su iz tog vozila izašli specijalci, konkretno Perać Radomir, kasnije pratilac Biljane i sadašnji pratilac Dodika, te otjerali policiju sa pištoljima rekavši da to rade po naredbi ministra Kijca. Kasnije su ti ljudi u događajima koje ću poslije opisati, bili najveće bukadžije u borbi protiv kriminala, i Ministra Kijca. Kada se i Biljana suprotstavila kriminalu lagala je banjalučki narod i okružila se baš tim ljudima. A oni koji su pošteno radili svoj posao ispalo je da podržavaju tu kriminalnu stranu ministarstva.

    Kada je Biljana pokušala da smijeni ministra MUP-a Dragana Kijca, vlada je to odbila. Onda se Biljana iz čistog ženskog inata okrenula ka strancima i izdala sve nacionalne interese, zavadila je Srbe. Najprije je poslala depešu u kojoj je naredila da se ona sluša i da je nezakonito ministarstvo koje vodi Kijac. Ja sam tada stao na stranu Vlade, MUP-a i komande Specijalne brigade, što je sasvim razumljivo za jednog pripadnika MUP-a. Zamislite da danas Kuzmanović kao predsednik države uradi to što je uradila Biljana? Ja bih ponovo slušao naređenja predsednika Vlade, ministra i komandanta Brigade. I sto puta tako!

    Međutim, Peđa je ucijenio Lukača sa tim svojim zabilješkama i ovaj nije imao drugu mogućnost nego da pređe na njegovu stranu, tj. podrži Biljanu Plavšić. Napominjem da se radi o izuzetnom borcu: hrabrom, inteligentnom i do tada velikom patrioti. Iznenadilo me je da je on pristao da uz pomoć SFOR-a zauzima srpske stanice policije koje smo rame uz rame branili od muslimana.

    Neposredno nakon preuzimanja vlasti od strane Biljane sam kod Ferhadije sreo Peđu Ćeranića i razgovarao sa njim. Rekao sam mu da razumijem njegovo političko opredjeljenje i neke razloge što je stao uz Biljanu ali, otkuda to da je nakon što je sakupio 40 zabilješki o Draganu Lukaču i njegovim nezakonitim aktivnostima, uzeo Dragana sa sobom. On mi je tada rekao da mu je Dragan trebao u početku kao fizička zaštita svih njih a da mu više ne treba jer ga sada štiti politika.

    Eto to je jedan dio tih dešavanja iz ugla neposrednog učesnika.
    odlikovanja - 24311 - 13.04.2010 : Luna - best (0)

    Borci I kategorije


    Ako neko posjeduje zvanične spiskove o kategorizaciji boraca po pojedinim regijama, molio bih da ih objave ovde. Da svi vidimo ko je na tim spiskovima. Željko, mislim da si i ti obećao da ćeš pomoći u tom objavljivanju spiskova. Čisto da se orijentišemo koliko je pošteno rukovodstvo Boračke organizacije koje nas predstavlja. Ne vidim razlog da BORS te spiskove ne objavi na svom sajtu ako je već sve transparentno.

    Luna,
    ne samo da ću da objavim spiskove, nego imam i obećanje pojedinaca iz BORS-a a će mi poslati spiskove za neke opštine.
    luna - 24303 - 12.04.2010 : Luna - best (1)

    Biljana Plavšić i 1997. godina


    Hajde, ako može, da se otvori tema o preuzimanju vlasti, u Banjaluci od strane Biljane Plavšić 1997. godine. Da malo komentarišemo i ta dešavanja koja su po meni, za Srbe ružnija od čitavog rata. Jer, tada su Srbi udarili na Srbe, a dojučerašnji saborci u vojsci i u MUP-u Republike Srpske jedni na druge.

    Ja sam u to vrijeme živio i radio u Banjaluci. Svi koji su iole bili na linijama odbrane Banjaluke, znaju da sam učestvovao u svim značajnijim bitkama za Krajinu. Međutim, Biljana Plavšić je u svojoj knjizi "Svjedočim" napisala, oko onih dešavanja i preuzimanja vlasti u Republici Srpskoj od strane nje, njenih pristalica i Nato pakta, da su joj njene bezbjednosne službe dojavile da sam se ja raspitivao o tome gdje ona stanuje da bih, kako ona kaže, organizovao napad na nju.

    Ja sam u to vrijeme bio zamjenik komandanta Banjalučkog odreda Specijalne policije, i baš tih dana sam imenovan za pomoćnika komandanta Specijalne brigade. Živio sam u ulici Talijanskog bataljona Mateoti, 30 metara od stana Biljane Plavšić i svaki dan sam na posao prolazio ispred njenog stana. Bio sam dobar sa njenim šefom obezbjedjenja Draganom Glodancem i u dogovoru sa njim sam Biljani lično ja odredio obezbjeđenje od šest ljudi, kojima ona i danas vjeruje.

    Namjera mi je da kažem da je ona u toj knjizi samo laprdala po običaju, kao kakva stara baba torokuša. Ako su joj i ostale informacije u knjizi tačne kao ta, onda je jasno koliko je bila iskrena.

    Te informacije joj je davao kontroverzni Predrag Ćeranić, bivši radnik DB o cijoj sramnoj ulozi u tim dešavanjima ću takođe malo pisati.

    Evo ja sam spreman da u nekoliko tekstova opišem ta dešavanja jer sam direktni akter, ali cu sačekati još neke komentare.
    luna - 24301 - 12.04.2010 : Luna - best (0)

    O Vinku Samarlicu


    Vinko Šamarlić je bio Hrvat oženjen Srpkinjom. To i nije toliko bitno, on je bio dobar čovjek, dobar specijalac, vrhunski sportista i dobar drug. Tako ga ja pamtim. Kad sam na ovom forumu pitao kako je poginuo, učesnici te akcije su mi to opisali, i taj opis se ne slaže sa filmom snimljenim povodom toga. Ali, nema veze, meni je bilo bitno da znam da ga nije ubio niko od srpskih specijalaca koji su taj dan dejstvovali u tom pravcu.
    ilijas - 24215 - 29.03.2010 : Luna - best (0)

    Boro Perišić


    Boro Perišić je radio u Specijalnoj jedinici MUP-a BiH, možda sedam-osam mjeseci prije no što je počeo rat. Bio je u odeljenu vatrene podrške. Kada se podijelila jedinica, izasao je sa Srbima iz jedinice i učestvovao u borbama na Vracama.

    Koliko se sjećam, nakon petnaestak dana je napustio jedinicu i otišao u Ilijaš. Posle toga smo čuli da je tamo bio u bataljonu VRS na Okruglici, po našim saznanjima bio je komandant ili zamjenik komandanta bataljona. Ubijen je od strane Vojske negdje na putu Srednje - Semizovac. Znam ga kao otresitog i hrabrog momka. Eto, to je sve što ja znam i mogu napisati o Borislavu Perišiću. Ukoliko ga neko bolje poznaje neka dopuni ovo moje pisanje.
    luna - 24198 - 26.03.2010 : Luna - best (1)

    Autobus


    Ne znam tačno koji su datumi u pitanju, mislim da je to bilo negdje u ljeto 1993 godine. Karišik je reorganizovao tzv Centralni odred, da bi koliko-toliko sačuvao jezgro starih boraca koji su učestvovali u stvaranju MUPa od Vraca pa nadalje, te da bi mu oni poslužili kao instruktori u stvaranju novih odreda od kojih je nastala Brigada policije.

    Tom prilikom je nas nekoliko prebacio u instruktore a Abazovića i svog dotadašnjeg tjelohranitelja Neđu Ikonića je postavio za komandira i zamjenika čete. Znači oni su tada trebali da se uključe aktivnije u komandni kadar i u borbena dejstva. Jedna od prvih akcija koje su imali kao novi komandni kadar je bila akcija na odbijanju neprijatelja na Mijatovića strani.

    I Karišik i mi, stara komanda smo bili u kasarni u Rajlovcu i pratili njihova dejstva. Planirano je da ujutru rano krenu do položaja na Mijatovića strani i pokušaju pomjeriti linije. Bili smo u kasarni očekivali da su Ikonić i Abazović već prebacili ljude do početnih pozicija, međutim uveliko je svanulo, kad smo začuli pucnjeve. Pitali smo se šta je sad to? Ubrzo smo i saznali, bila je to jedna od najvećih gluposti i grešaka koje je Specijalna jedinica do tada napravila.

    Novi komandni kadar je naručio autobus da prebaci ljude do prvih rovova, iako su rovovi bili udaljeni manje od kilometra. Nismo mogli da povjerujemo da su sačekali da svane i ljude potrpali u autobus, onako u pancirima i sa opremom i naoružanjem i poslali ih kroz kasarnu u kojoj je snajper do tada odnio stotine života! Bilo mi je teško, u autobusu su bili moji drugovi, ljudi, borci koje sam do tada uspješno vodio u stotine akcija.

    Naime, kada su izlazili iz kasarne, neko od vojnika armije BiH je zapucao rafalno po autobusu i ubio jednog borca. Srećom, svi ostali su preživjeli. Vjerovatno su se i ti muslimanski vojnici uplašili kontraudara pa su nakon kratkih rafala, pobjegli u zaklone. Inače su ih na toj čistini, za pet minuta mogli pobiti sve u autobusu. Poginuo je na licu mjesta Niko Danojlić, miran, povučen i hrabar momak, rodom iz jednog sela pored Podgraba. Ja sam ga lično primio u jedinicu i bio je jedan od prekaljenih boraca.

    Eto, to je opis, kako je došlo do pogibije tog mladog specijalca, i opis kako su zbog gluposti gubljeni životi.

    Bez obzira koliko grubo izgledalo ovo moje iznošenje podataka, pišem samo o onim događajima za koje sam siguran da su se tako desili, pa makar to izgledalo i neorganizovano. Ne želim da se predstavi da je pokojni Niko Danojlić poginuo kao civil. Poginuo je kao specijalac koji je krenuo na zadatak. Njegov poslednji zadatak. Greška je onih koji su ga poveli u akciju da su bili neoprezni, pa umjesto da pretrčavaju do borbene linije, oni su ih poslali autobusom, kao da idu na neku ekskurziju.




    Idi na stranu - |listaj dalje|