fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

plemena - 99240 - 23.01.2017 : Jovan Prelić Beograd - best (0)

Poreklo prezimena Prelić


Interesuju me informacije o prezimenu Prelić, odnosno o mojoj porodici. Imam podatke da smo poreklom iz Gusinja kod Plava. Ako neko ima neke podrobnije informacije neka mi javi. Hvala!
trebinje - 95299 - 27.02.2016 : Jovan Sekulic Beograd - best (0)

Trebinje u ratu


Bio sam borac Trebinjske brigade VRS kada smo braneći brdo Vlašticu izgubili tri suborca čurice i mislim da je bio Dujić. Tada je sa mnom bio i Zdravko Gojšina, čiji je brat Nikolu braneci svoje selo umalo izgubio glavu. Da li iko zna išta o toj porodici, šta je sa njima? Oni su se pokazali kao izuzetno hrabri borci, cijela porodica. Slavko koji je bio učitelj u Trebinju, sestre Nada i Mara koje su u Novom Sadu imale brata Rista, takođe su puno pomogle u ratu. Ukoliko neko zna nešto o njima, volio bih da znam da li su živi i zdravo.
prepiska - 93365 - 25.07.2015 : Jovan Popov - best (0)

Pitanje za gospodina Đurića


Gospodine Đuriću, da li ste pre rata radili u Duvanu. Pozdrav, Pop.
vicevi_razni - 92311 - 05.02.2015 : Jovan Momcilovic Niš - best (0)

Piroćanac i komšija


Doziva piroćanac komčiju:
  • Komšijo, o komšijo!

    Komšija odgovara:
    -Zajebi me nemam!
  • luzicki_srbi - 87562 - 09.12.2013 : Jovan Prof. Novi Sad - best (1)

    Grad Vineta


    Posle smrti poslednjeg kneza Pribislava 1138. godine, Lužički Srbi su izgubili nezavisnost. Nemac dr Hefner u "Traganju za korenima Srba" piše, između ostalog, o potonulom gradu Vineti, kao nekada najvećem u Evropi koji je bio sinonim bogatstva i lepote. I sada ribari nerado bacaju mreže u tom delu Severnog mora, jer im se čini da iz zelenih dubina dopiru zvuci crkvenih zvona i dečji plač, sa žagorom ljudi na trgovima.

    Himna Lužičkih Srba: Hišće Serbstvo nezhublene.
    groblje_vlasenica - 86829 - 30.09.2013 : Jovan - best (2)

    Stradanje Vlaseničana 26.09.1992. godine


    Ranije sam pisao poneki komentar, a sada rijetko, skoro nikako. Ipak, ovu stranicu redovno posjećujem i smatram da bi trebalo napisati par rečenica o ovom događaju, pogotovu nakon molbi posjetioca ove stranice...

    Tekstova iz Birča ovdje nema mnogo, pogotovu što su nam natakarili i Srebrenicu pa ispade crnje od najgorih pomisli.

    Uglavnom Rogosija nije samo uzvišenje već srpsko selo u vlaseničkoj opštini koje se nalazilo u neposrednoj blizini mnoštva muslimanskih sela koja su se pod jednim imenom nazivala Cerska. Selo je zapaljeno od strane muslimana u junu mjesecu 1992. godine, a Srbi uspostavljaju liniju prema muslimanskoj enklavi Cerska krajem juna 92. godine. Linija je bila dosta široka i nikako nije bilo moguće uvezati čitavu liniju već su formirana tri bataljonska položaja na potezu Šadići-Rogosija - D. Zalukovik. Između ovih položaja su postojale šupljine i postojala je mogućnost diverzantskih upada pripadnika muslimanskog ceranskog odreda koji je brojao 1000 boraca.

    Na takvom tragu se i dogodio i napad 26. 09. 1992. godine od strane pripadnika interventnih jedinica Ceranskog odreda potpomognutih interventnom jedinicom iz Konjević Polja na srpske položaje u selu Rogosija.

    Napad je započet u rano jutro, negdje oko 4:00, a srpska popunjenost odbrane je bila najslabija do tada. Položaje branilo 80 boraca, a trebalo je da ih bude bar 250, tako da njihovi položaji brzo bivaju probijeni. Došlo je do panike i anarhičnog povlačenja koje je za rezultat imalo stravičan ishod. Praktično trećina jedinice je uništena, od kojih je najmanje polovina uhvaćena živa i svi su svirepo mučeni prije nego što su ubijeni.

    Zbog očekivanog brzog srpskog kontranapada, muslimani se zadržali jako kratko u selu i uz uzimanje bogatog plijena u MTS-u, vraćaju se nazad u svoju teritoriju. Zahvaljujući ovoj činjenici muke zarobljenih srpskih boraca su znatno skraćene, ali je ipak svaki leš bio jako mnogo oskrnavljen.

    Traženje uzroka i krivica za ovu "nepotrebnu golgotu" je besmislen posao i uzaludan trud i ja bi isto zadržao se na ovome.
    vrs - 86661 - 12.09.2013 : Jovan - best (3)

    Slaba popunjenost VRS u ljudstvu, rat 1992-1995


    U mojoj analizi rata u BiH najznačajnija činjenica je, a koja se skoro nikada ne pomene, tragična oskudica u ljudstvu u VRS tokom cijelog rata.

    Naročito je porazno stanje bilo kod obične stajaće vojske(popularni "linijaši", najčešće bataljonske formacije), koje će se naročito osjetiti u drugoj polovini rata i maltene su u 1995. sve linije odbrane (Vlašić mart 1995, Vozuća jul-septembar 1995 itd...) postajale šuplje kao sir, a naročito nakon uključenja regularne hrvatske vojske kada i omjer u ljudstvu rapidno mjenja stanje u korist muslimansko-hrvatske koalicije (4, 5:1), a artiljerija je takođe bila već osjetno mnogobrojnija (naročito broj municije za topove) na strani ove koalicije.

    Kad god su bile srpske ofanzive muslimani su kukali kako ih napada četiri srpska korpusa i 63. iz Niša, a nisu shvatali da su to bila "srljanja" bez ikakve vojne logike (tragično stanje u popuni svih jedinica) našeg komandanta koja su u većini slučajeva davala rezultate.

    Ipak gubici u ljudsvu su uvijek bili veliki (Proskok juli 1993), naročito nakon neuspjeha operacije (pominje se slučaj u rejonu Grabeža kod Bihaća kada je u jednoj noći stradalo između 80-90 srpskih boraca).

    A na ovu kuknjavu da je sila vojske dolazila iz Srbije ostaje samo da se nasmijemo i konstatujemo da se sve svodilo na povremene (veoma rijetke) izlete malih jedinica u vidu 50-100 boraca iz Srbije koje su veoma brzo odlazile nazad (rijetko su ostajali duže od mjesec dana)
    treskavica - 86411 - 16.08.2013 : Jovan - best (1)

    Poginuli pripadnici tkz. Armije BiH od jedne granate


    Slučajno sam naišao na ovaj podatak na nekom forumu, gdje se piše na temu "Operacije Bjelašnica - Treskavica 1994. - 1995. godine".

    08. 11. 1994. godine je u Ledićima je poginulo 10 pripadnika 5. motorizovane brigade (Dobrinja) 1. korpusa. Išli su u koloni po sred livade usred bijela dana na smjenu u rovove i granata ih je poklopila direktno. Izgleda da bješe opasna artiljerija SRK-a!
    ambih - 84749 - 03.05.2013 : Jovan - best (1)

    Presretnuti razgovori (4)


    ...mi ništa nismo potpisali niti smo na bilo šta pristali. Vas smo obavjestili da se konsultujemo jer smatramo da bi za nas bilo povoljno da se izvrši razmjena ali uz garancije visokoh ličnosti svijeta. Shvatite da je ovo sudbonosni dan za ljude iz Žepe čija je Bosna veliki dužnik. PRIJEM.



    Je li to znači da narod izlazi a da vi ostajere u Žepi? Jesam li vas dobro razumio? Trebamo tačno znati šta nam je činiti prijem.



    Nije tačno narod danas živi kao i juče ali čeka da se mi vratimo i kažemo im šta ste Vi rekli. Mi vam predlažemo da alarmirate sve, čak i ukrajinskog predsjednika jer je u pitanju sudbina njihovih vojnika a mi smo spremni učiniti sve. Mi želimo da se u sigurnu evakuaciju. Evakuišemo se svi i narod i vojska ako to ne može obezbjediti svijet, uputite u proboj diviziju ili dvije da nas izvuku mirnija će Vam biti savjest, mi realno gledamo stvari i jasno nam je da ovdje ne možemo opstati. Imamo još malo vremena i čekamo Vaš odgovor. PRIJEM.



    Grupe sa oružjem pošle su onim putevima kojima se nekad išlo. Možete li sačekati da stignu do vas? PRIJEM.



    Mi ne možemo sami izvršiti proboj. Ovdje su naša djeca a ptica ne može izaći iz Žepe niti ući. Te grupe ste žrtvovali džaba, uzmite koridor Žepa-Kladanj i držite 24 sata to vam je dužnost. PRIJEM.



    Može li danas početi evakuacija civila u 10 i 14 sati kako je dogovoreno bez vaše predaje? Hoće li četnici pristati na to? PRIJEM.



    Šta to znači? PRIJEM.



    Naime, ja sam razumio da će danas početi evakuacija u 10 i 14 sati kao što je rečeno u onom papiru sinoć. Da li će to ići bez predaje ili je uslov predaja? PRIJEM.



    To tek treba da javimo sta vi mislite o tome? PRIJEM.



    Ako to može da ide bez vaše predaje mislim da je u redu, ali se bojim da oni naše žene i djecu ne upotrijebe kao ucjenu za predaju. PRIJEM.



    Možete li Vi obezbjediti bolju garanciju ako tako pristanemo? PRIJEM.



    Ja mogu osigurati pratnju UNPROFORA, UNCHR-a i Crvenog križa. to mi je sinoć obećao Smit. Ali ne znam koliko je to sigurna garancija. PRIJEM.



    Unprofor koji se nalazi u Žepi ne dolazi u obzir, oni će sa nama zajedno na onaj svijet. Ako možete obezbjedite pratnju neke druge jedinice UNPROFOR-a za civilno stanovništvo. Ponavljam da smo ubjađeni, ovo je realno, da bi palila razmjena srpskih vojnika za nas i da bi to mogao završiti ministar Muratović. Oni traže 400 ali mislimo da bi moglo i drukčije. Žepljaci su to zaslužili i odužiće se. Mislimo da nije to velika investicija. PRIJEM.



    Slažem se, slažem se! PRIJEM.



    Onda tako uradite možemo čekati još sat dok Muratović stupi u kontakt sa srpskom stranom. Mi smo skužili da bi u tom slučaju mogla i helikopterska evakuacija vojno-sposobnih. Svako JESU LI ONI PONUDILI TAJ USLOV? JE LI SADA PUCA I S KIM RAZGOVARAM?



    Ima svoj račun mi ne možemo dugo a četnicima se ne gine. Od sinoć posle obavljenih pregovora prestala su sva borbena dejstva to će trajati ali već
    se moramo čuti sa njima. PRIJEM.


    S kim razgovaram? PRIJEM.



    Prisutno je komplet Ratno presjednistvo opštine Žepa i NŠ 285, razgovor vodi Hurem Šahić, Načelnik policije koji je zbog ove situacije dignut sa linije. PRIJEM.



    A gdje je Hajrić? PRIJEM.



    Ovdje sjedi i prati razgovor i saglasan je sa svim. PRIJEM.



    Mi ćemo odmah stupiti u kontakt sa UNPROFOROM I UNHCR-OM I Crvenim Križom




    Reci!



    Mladić je rekao da neće dozvoliti izlazak civila bez predaje vojnika je li to rekao pregovaračima juče? PRIJEM.



    Rekao je ide ovim redoslijedom idu prvo ranjenici, majke sa malom djecom, starci i ostalo stanovništavo a rekao je da je najbolje da sa Muratovićem završe oko razmjene. Potrebno je odmah da Muratović stupi u kontakt sa Mladićem kako bi to dogovorio. Da ne bi smo napravili grešku, čekamo informaciju o ishodu razgovora Muratović - Mladić pa ćemo onda nastaviti dalje. Požurite imamo vrlo malo vremena. Shvatite vrijeme ne radi za nas. PRIJEM.



    Mi ćemo to uraditi ovdje, a dobro bi bilo ako možete poslati u susret ljudima koji su pošli sa municijom nekoliko momaka bila bi dobra stvar onim putevima kojima se nekad išlo. Recite mi možete li to? PRIJEM.



    Vidjećemo i izvjestićemo Vas a bitno je da Muratović odmah stupi u kontakt sa Mladićem kako bi dogovorio sigurnu razmjenu 400 agresorskih vojnika za sve naše vojno-sposobne. Taj princip je obećao Mladić i to je naša jedina šansa i mi odgovor možemo čekati do 08. 00 sati. PRIJEM.



    Dobro, razumio sam, Allahimanet. Čujemo se u 08. 00




    OPERATOR: M. ŠUBAšIć






    23.




    ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE ODBRANA REPUBLIKE

    KOMANDA 2. KORPUSA VOJNA TAJNA

    Str. pov. br. 02/8-01-1604 STROGO

    POVJERLJIVO

    Tuzla, 23. 07. 95. god.





    Dostava RI podataka

    dostavlja: Komanda 285. brigade

    n/r obavještajnom organu



    Za sve a/v iz jedinica koje se nalaze u sastavu ZP u Kasabi i Milićima je zabranjen odlazak na odmor do daljnjeg.

    Zepa




    U večernjim satima 23. 07. 1995. g. pozadinac iz DK, major Bašević, je poslao 4 sanduka Zolja i 50 komada mina za MB 60 mm za popunu jedinica koje se nalaze na Žepskom ratištu. Takođe je pomenuto da se za potrebe ZP (zaštitnog puka) pripremi 30 kumulativnih i 20 pancirnih granata (za nepoznato oruđe). U toku večeri 23. 07. je završena popravka mehanizovanog sredstva (redni broj u oznaci je 49) koje bi trebalo da se u toku noći prebaci od Vlasenice prema Rogatici. U 21:00 je iz Milića krenuo izvjestan broj autobusa sa dijelom jedinica iz sastava Milićke brigade (tačno odredište nepoznato). U 07:00 je na IKM stigla smjena jedinicama koje učestvuju u ofanzivi na Žepu, pretpostavljam da se radi o jedinicama koje su sinoć krenule iz Milića. U 12:10 je traženo da se za artiljerijsku jedinicu na Žepskom ratištu upute granate 105 i 120 mm iz pozadinske baze GŠ u Han Pijesku.


    U 13:00 iz razgovora EIiPED-ovaca GŠ tzv. VRS saznajemo da su četnici pogodili nepoznat cilj, te da prema njihovim podacima ima mnogo poginulih na našoj strani (iz samog razgovora je nemoguće zaključiti o kojoj se lokaciji tačno radi).


    U 13:24 je naređen prekid vatre iz minobacača radi izlaska delegacije naših predstavnika na UNPROFOR-ov punkt br. 2. Goražde.


    Od 07:30 do 08:30 je trajao napad naših jedinica iz Goražda prema Vranovini i Dobriljevićima (sjeverna strana ratišta) dok su naše snage na dijelu l/o na Sjenokosu imale izvjesnih uspjeha.



    OOP PK za ObP 2. korpusa.

    dr Esad Hadžić





    24.




    Republika Bosna i Hercegovina ODBRANA REPUBLIKE

    A R M I J A R B i H VOJNA TAJNA

    285. IBlbr Zzepa STROGO POVJERLJIVO

    Str. pov. broj:08-22-288/95 > URGENT <

    žepa, 24. 07. 1995. g. > VRLO HITNO <

    oper. vrij. :23:50

    2. KORPUS TUZLA

    n/r NAčELNIKA ŠTABA



    Molim Vas da nam u najkraćem roku a najkasnije do sutra u 10:00 h dostavite sljedeče podatke putem fajla:



    1. Liniju rasporeda naših snaga prema ulazu u Kladanj iz našeg pravca

    2. Liniju rasporeda četničkih snaga prema ulazu u Kladanj iz našeg pravca

    3. Moguće varijante prolaza kroz četničku liniju iz našeg pravca u pravcu Kladnja

    4. Ugrubo skicirati ako je moguće na fajlu približnu liniju prolaza

    5. Naglasiti koja je varijanta po Vama bolja prema podacima kojima raspolaže 1. muslimanska podrinjska brigada



    Naglasiti da li je kanjon Ježernice još uvijek prohodan ili nije ili se mora ići lijevo od njega iz našeg pravca



    7. Dostaviču Vam tačne frekvencije motorole na kojoj bi neko iz Prve muslimanske brigade trebao da dežura kako bi u slučaju potrebe diverzantska grupa mogla izači u susret (iskoristite ljude koji su već tamo i koji znaju prolaz).




    OVO SHVATITE OZBILJNO JER VEč POSTOJE USLOVI DA DIO LJUDSTVA KOJI NE SMIJE PASTI U čETNIčKE RUKE KRENE U PRAVCU KLADNJA I DA IM SE POKUŠA POMOčI. Vjerovatno ste obavješteni da sa PMCV Konjuh imamo ugovorenu fonijsku vezu na RMR 52a i da oni već vrše 24-oro satnu dežuru. Molim da neko iz Prve muslimanske dežura na frekvencijama motorole koje ću Vam dostaviti.




    Do konačne pobjede! NAčELNIK ŠTABA

    Rč/HJ Ramo čardakovič



    25.




    ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE ODBRANA REPUBLIKE

    KOMANDA 2. KORPUSA VOJNA TAJNA

    Str. pov. br. 02/8-01-1598 STROGO POVJERLJIVO

    POVJERLJIVO

    Tuzla, 24. 07. 95. god.





    Dostava RI podataka

    dostavlja: Komanda 285. brigade

    n/r obavještajnom organu





    Na osnovu detalja iznesenih u razgovoru NN učesnika koji je vođen u 08:55 saznajemo sljedeće:



  • desno krilo je uspjelo da probije našu l/o (glavna odbrana Žepe na desnom krilu: Brezova ravan, Vratar i zaseok Vratarac) - proboj su završile jedinice iz sastava 1. romanijske br. (pod komandom NŠ 1. romanijske br. ppuk. Milan Savčić) i spec. brigade MUP. U toku napada u pozadinu naših jedinica, četnici su ubacili IDG koje su vršile navođenje artiljerije po našim l/o 24. 07. će se nastaviti napad na Ljubomišlje




    OOP Obavještajni odjel



    26.




    Armija Republike Bosne i Hercegovine odbrana Republike

    Komanda 2. Korpusa - Vojna tajna

    Str. pov. br. 02/8-01-1610 STROGO POVJERLJIVO

    POVJERLJIVO

    Tuzla, 24. 07. 95. god.

    HITNO!!




    Dostava RI podataka

    dostavlja: Komanda 285. brigade

    n/r obavještajnom organu



    U 22:25 puk Obrad Vikić je primio informaciju od puk. Cerovića sa IKM DK da će naše jedinice iz Žepe pokušati da se u toku noći izvuku kroz obruč i krenu prema slobodnoj teritoriji. Naređeno je da se pojačaju linije i da se cijeli prostor zatvori. Ista informacija je odmah proslijeđena u OC 1. podrinjske brigade u Rogatici i naređeno je pojačavanje linije kao i da se po dubini teritorije preduzmu mjere (postavljanje zasjeda, ojačavanje seoskih straža i aktiviranje CZ po selima na potezu od Žepe do Goražda i od Žepe prema Kutima gdje je već od ranije MUP trebao da postavlja zasjede u slučaju da borci i civili iz Žepe krenu prema Kladnju.



    OOP PK za ObP 2. korpusa

    dr Esad Hadžić






    27.




    Republika Bosna i Hercegovina ODBRANA REPUBLIKE

    ARMIJA RBiH VOJNA TAJNA

    285. IBlbr Zzepa STROGO POVJERLJIVO

    Str. pov. broj:08-22. 509/95

    žepa, 26. 07. '95. g.

    oper. vrij. : 22. 25 h

    URGENT


    Predsjednik PredsjedniŠtva

    Gospodin Alija Izetbegovič



    Gospodine Predsjedniče oko 21 čas završeni su pregovori u rejonu Bokšanice (Rogatica) kojem su prisustvovali general Smit, Torlak Hamdija predsjednik IO žepa i ratni zločinac Ratko Mladić. Na te pregovore kako me je obavjestio danas general Šuvalić trebao je da se donese ugovor o razmjeni "svi za sve" prihvaćen i od naše strane. Tim pregovorima je trebao da prisustvuje ministar Muratović ali nije zbog toga što mu nije garantovana bezbjednost. To me je isto obavjestio general Šuvalić. Na pregovorima general Smit je izjavio da naša strana nije prihvatila ugovor o razmjeni "svi za sve" i da naša strana traži neke dodatne ustupke. Na mjestu pregovora Bokšanica ostao je Hamdija Torlak kome je rečeno da ako smo spremni na razmjenu "svi za sve" da se u toku noći odnosno ujutro do 08. 00 sati izvjesti general Smit kako bi se pravio plan helikopterske evakuacije. Predsjedniče, ja vas u ime moje brigade molim, koja je na ivici nervnog sloma, da poduzmete sve da naša strana prihvati ugovor i da konačno i nas riješite muka. Mi ne možemo da vjerujemo da ovaj problem izgleda nećete Vi da riješite.



    Ovaj problem ako se ne riješi u toku sutrašnjeg dana moram se odlučiti sutra naveče na proboj prema Vama sa 2 000 ljudi i sa 10 000 metaka pa ko prođe, a imate sliku Srebrenice i prikupljene obavještajne podatke da smo sa svih strana blokirani i da nam nema spasa bez obzira što ćemo krenuti u proboj. Sutra će se završiti evakuacija civila i odmah se povlači UNPROFOR tako da ćemo vjerovatno sutra ostati prepušteni sami sebi. Gospodine predsjedniče ja vas molim u ime boraca koji su se zadnjih petnaest dana lavovski borili, molim Vas u ime poginulih boraca a u mojim redovima imam sinove ili roditelje tih poginulih, molim Vas u ime evakuisanih porodica i djece koja jedva čekaju da se sretnu sa svojim očevima koji su ostavljeni na Žepskoj planini da budu poklani ili na drugi način uništeni, molim Vas opet u ime mojih boraca da nam omogućite da na nekim BiH ratištima branimo Bosnu, da je oslobađamo i da ginemo kao ljudi. Nemojte dozvoliti da umiremo od gladi, od najobičnije bolesti jer nemamo ni jednog doktora a već ima bolesnih koji ne mogu ako krenemo u proboj preći na slobodnu teritoriju te Vas molim nemojte dozvoliti da ubijam svoje borce jer ih ja ne mogu ostaviti žive četnicima a ne mogu ih ni ubiti jer sam sa njima ratovao tri godine, oni su tri godine branili Žepu i Bosnu i Hercegovinu i zaslužili da umru časno ili časno poginu na nekim od ratišta širom BiH. Molim Vas još jednom poduzmite sve što je u vašoj moći da se izvrši helikopterska evakuacija vojnika i u toku noći nas izvjestite jer me sutra u 09 čekaju vojnici postrojeni da ih obavjestim šta ste uradili. Poslije večrašnjeg Vašeg odgovora u slučaju da bude negativan vjerovatno se više nećemo čuti a isto tako nećete čuti niti imati od koga saznati kako su mi završili borci. Ja u svojim redovima imam još oko dvadeset ranjenika koji nisu smjeli sjesti da se evakuišu kopnom ostali su nadajući se helikopterskoj evakuaciji, među njima je i moj Načelnik štaba koji je 80% invalid iz helikopterskog udesa u Žepi. Mogao je juče otići sa ranjenicima ali nije htio ostaviti svoje saborce, htio je znati do kraja kakva će im biti sudbina i podjeliti sa njima istu. Čekaću Vaš ogovor nadajući se da ćete ovaj problem uspješno riješiti.




    KOMANDANT

    pukovnik

    Avdo Palić
  • ambih - 84678 - 29.04.2013 : Jovan - best (1)

    Presretnuti razgovori (3)


    U akciji zauzimanja punkta UN-a učestvovala je i jedinica "Vukovi sa Drine" pod vođstvom kapetana Legende. Registrovane RMr agresora u opsegu 30-70 MHz i 130-170 MHz u z/o 28. dKoV:

    RUP-12 kanal 406 U: KONAK-1, -3, BAGAT, GALIJA, IRAC, PIROT, MAKS,

    LEGENDA, BADEM, REKS, KOREJA, ŠARAC, KONAK-1 zis, KONAK-3 top, GALIJA artiljerija.

    Napomena: Ove jedinice su 08. 07. 95. god. zauzele punkt UN-a

    FQ: 153. 775 U: ČIčIN, JEZZ, ORAO, SOKO, (artiljerija)

    KAN. 305 , KAN. 210 U: LUTALICA, BORAC-1, POSKOK, KOSOVO, MALINA, MEKENZI

    Mekenzi - starješina (pretpostavljeni mu kap. Dasić) BORAC lično je moguće da je kapetan Dasić

    FQ:149. 750 U: MOSTAR, CEZAR, VUK

    KAN. 213 U: VAREŠ, KOSOVO

    OOP PK za ObP 2. korpusa dr Esad Hadžić


    20. RAZGOVOR R. Čardaković- general Suljević

  • Ovdje general Suljević, upućujem selame i možemo razgovarati. Prijem ovdje Ramo NSS. u 19:00 h počeo je do sada najači artiljisko pješadijski napad na Žepu sa svih strana. Imamo informacije da se oko 18:00h u Žepu uputio zamjenik gen. Smita i oficir iz Ukrajinskog bataljona radi pregovora, mi smo odbili da idemo na pregovore na Bokšanicu tražimo da pomenuti oficiri dođu u Žepu. Da li će doći do tog susreta ne znamo. Tražimo od vas da upoznate gen. Delića i predsjednika Izetbegovića o ovim zbivanjima, te da oni traže obustavu vatre i pregovore na državnom nivou. Tražimo da poduzmu sve ovo su nam najteži trenuci. Ne znamo da li su nam linije pomjerene. PRIJEM

    Što se tiče četničkih dejstava, čudno je da su u večernjim časovima preduzeli te napade, vjerovatno radi psihološkog pritiska radi primoravanja na pregovore. Vi ste konkretne zadatke oko pregovora dobili ranije, ja ih sada neću ponavljati. Izvijestit ću komandanta Delića o situaciji kod vas, a pregovore ne može UNPROFOR izvoditi bez naše strane. Mislim da ste pravilno postupili što na pregovore niste išli van Žepe. Četnicima i Unproforu nikad ne treba vjerovati. Ja vam mogu reći da izdržite. Preduzimamo razne mjere da vam olakšamo stanje. Naše jedinice uspešno izvode ofanzivna dejstva na južnom djelu ratišta, u dolini rijeke Prača a i prema vama se pripremaju razni oblici neposrednih kontakata. PRIJEM.

  • Sve sam razumio, ali bojim se onog najgoreg. Za sada toliko o novim informacijama. Izvjestiću vas. Selam i čujemo se!

  • I ja vas selamim i sutra je 21. juli, četnici nisu ostvarili svoj plan prema kojem su bili zacrtali da osvoje Žepu jer navodno međunarodna zajednica im je do tog vremena dala prećutno odobrenje. Svi smo uz vas i želim vam uspešnu odbranu. Alah imanet! Prijem.

  • Hoćete li nam reći ćta za nas znači 21. jul i hoće li nam od sutra imalo biti lakće? Prijem!

    Sutra je sastanak u Ženevi. Kontakt grupe i sastanak Islamskih zemalja ocjenjujemo da će to biti jedan preloman događaj u odnosu svijeta prema Bosni a posebno prema zaštićenim zonama. U jednoj informaciji iz OUN preko četničkih medija govori se navodno da Karadžić može raditi do 21. jula a kasnije ne. Prijem.

  • Daj Bože da tako bude. Selam i prijem.
  • Selam i vama, selam za operatora i čujemo se. Hvala i čujemo se!

    Pored mene je general Suljević

    PRIJEM: Ovde je N SS, gospodine generale našim RI otkrili smo da četnici ujutro u 05:00. h treba da izvrše opšti napad na Žepu sa izričitom naredbom ulaska u Žepu. Večeras smo dobili podatak od komandira Ukrajinske čete Andreja koji je u Žepi sa vojskom da sutra presjednik Izetbegović i general Smit imaju dogovor oko konačnog raspleta o Žepi. Saznali smo da je predsjednik u Kaknju. Možete li nam provjeriti tačnost ove informacije. Prijem Gen. Suljević.

    Ne znam gdje je trenutno predsjednik Izetbegović, ali mi je poznato da su sve vaše depeše naslovljenje njemu dospjele do njega. Jučer je imao sastanak sa turskim predsjednikom Demirelom u Zenici.

    Sigurno je da je na tom sastanku dogovoren zajednički stav po pitanju zaštičenih zona i ulogi islamskih zemalja u Ženevi na razrješavanju ove naše krize. Zauzeti su povoljni stavovi. Što se tiče napada četnika danas u 05:00 časova na Žepu sve je moguće, ali da li je jasno Ukrajinskoj četi šta će biti s njom u tom slučaju PRIJEM.

  • Ukrajinskoj četi je jasno šta će biti sa njima isto ko što je i nama jasno. Saznali smo iz kabineta predsjednika da se on nalazi u Kaknju ( Crni labudovi ) PRIJEM.

  • General Suljević: Šta vama treba predsjednik u ovom trenutku, bilo gdje da se nalazi on prima podatke o stanju u Žepi. PRIJEM.

  • Kad ne znate gdje se nalazi ne vjerujem da prima podatke o Žepi, a on nam je trebao da nam kaže je li bio u kontaktu sa generalom Smitom to sam na početku testa već rekao. Selam i ćujemo se!

  • General Suljević: Ja ću tražiti podatak da provjerim da li je kontaktirao predsjednik sa generalom Smitom jučer pa ću vam javiti. Javiću vam i ostalim podacima bitnim za Žepu. Četnici su razvili ogromnu propagandu zastrašivanja građana i boraca Žepe. Čak su u stranim medijima već nekoliko dana izjavili da su Žepu osvojili, da su se Žepljani predali i slično. Ja vas puno selamim i nemojte se mnogo plašiti njihovih prijetnji. Dok su Ukrajinci pod vašom komandom četnici imaju strah od intervencije NATO, jer im više nemože pomoći Akaši pošto su sada udari NATA direktni bez posredstva komandanta UNPROFOR-a. Da li imate još nešto da mi kažete? PRIJEM:

  • Četnici nas ne plaše niti nas mogu zastrašiti ali problem je u tome što više ni jedan naš borac nema više od 30 metaka. Zato smo ovih dana a to nam je i obaveza redovno Vas izvještavali o svemu pa i u kasne sate. Za sada toliko Prijem!

  • Gen. Suljević: Ovo zadnje je problem, ali izdržite, preduzimaju se mjere da vam se pomogne. Nadam se da ćete i vi iznaći neko riješenje da dođete do povoljnijeg odnosa sa municijom. Ja vam želim uspješnu odbranu i vjerujte mi smo stalno sa vama. Selam. Kraj.

  • Kad se možemo nadati informaciji od predsjednika Izetbegovića. Prijem!

  • Čim bude došla bit će vam odmah prenesena. PRIJEM!

    Ja Vas molim da nam dostavite ove informacije što prije. Kraj

    21.

    Republika Bosna i Hercegovina, Odbrana Republike

    Skupština Opštine Žepa, vojna tajna

    Ratno predsjedništvo, strogo povjerljivo

    Broj:01-124/95

    Žepa: 21. 07. 1995. godine

    VRLO HITNO

    Predsjedništvo Republike
    n/r Predsjednika


    Poruka za predsjednika:

    Vjerovatno osokoljeni neuspjesima u pregovorima četnici su u toku cijelog dana napadali sve linije odbrane Žepe a posebno Brezovu Ravan. I pored velikih žrtava (19 naših boraca je izbačeno iz stroja) ostali smo na toj koti, ali daj bože da dočekamo zoru. Ako izgubimo tu kotu više vas nećemo moći izvještavati da su nam linije odbrane stabilne jer će četnici sa tehnikom izaći na put žepa-Rogatica i onda je naša odbrana gotovo nemoguća a sudbina tužna. Molimo Vas da preduzmete sve aktivnosti pa čak i da razmišljate da sakupite dovoljan broj Srba i zamijenite za nas. Gospodin Mašović izgleda nije shvatio opasnost u kojoj se nalazi narod Žepe i za dva dana pregovora nije ostvareno ništa konkretno. U pregovorima koje on vodi Žepa mora biti na prvom mjestu i daljnjim odugovlačenjem steći će se vrlo loše pregovaračke pozicije. Gospodine Predsjedniče shvatite da nismo vanzemaljci, vrijeme ističe ako već nije isteklo. Ako ne ubijedite svijet da nas počne spašavati odmah, sutra počinje naš kraj. Molimo Vas da nas u toku noći izvjestite o novostima oko Žepe i da dobijemo instrukcije šta da činimo. Molimo da nam što prije obezbijedite razgovor sa ministrom odbrane Ukrajine.

    Ovo se mora proslijediti odmah do predsjednika ma gdje bio. Selam!

    MH/HJ ratno predsjedništvo opštine Žepa


    22.

    Ratno predsjedništvo Opštine Žepa i Komanda 285. IBLBR Žepa


    Rć/MS
    Prijem!

  • Ako imate municiju nastavite borbu sa njihovim snagama, a ako nemate municiju morate se predati. PRIJEM!

  • Mi znamo najbolje koliko oni imaju snaga jer sudbina vojnika OK? UNPROFOR-A zavisi od nas. Prije toga tražimo razgovor sa generalom Smitom jer sudbina vojnika UNPROFORA zavisi od nas i želimo direktno da im kažemo šta će im se desiti!PRIJEM

  • Onda dakle imate li garancije za život žena i djece?? Hoćemu vidite garancije da će oni stići na sigurno. PRIJEM.

  • Mi ne kažemo da je to neka garancija samo tražimo gen. Smita da mu kažemo šta čeka njegove vojnike ako ne obezbjedi siguran izlazak stanovništva. PRIJEM.
  • Ali tu poruku Smit nije dobio ja sam ga vidio sinoć u 8 sati. On za to ne zna, a koliko znam Smit nije danas u Sarajevu više. Otputovao je za London na konferenciju koja se održava. PRIJEM.

  • Možete li nam reći šta ste razgovarali sa Smitom u vezi Žepe?

    7792
    7782
    PRIJEM OK

  • Smit je jućer razgovarao sa Mladićem u rano popodne. Mladić je tražio da položite oružje Smit je to odbio po mojoj instrukciji na tome je razgovor završen izmedju Smita i Mladića, jer sam ja mislio da nikad ne mogu pristati na predaju oružja. Nije mi jasno kakva je vaša situacija u ovom trenutku. Jesu li ćetnici ušli u Žepu?

  • Oni tvrde da jesu. Imate li municije? PRIJEM.

  • Četnici nisu ušli u Žepu, uzeli su dvije značajne kote što je izgledno da bi mogli u toku dan-dva uzeti neka rubna sela. Municije imamo za dan-dva ali smo slabi sa protiv-oklopnim sredtvima a četnici koriste sve pa i rakete zemlja-zemlja. Mi nismo pristali na predaju oružja niti ćemo ga predati. Borićemo se do zadnjeg a šta će biti sa narodom to ide na vašu dušu. Mi samo tražimo helikoptersko izmještanje 7 000 živih duša iz Žepe. Ako budemo primorani uradićemo najgore i vojnicima UNPROFORA zato tražimo da razgovaramo sa najvišim ličnostima iz UNPROFORA i Predsjednikom Ukrajine. PRIJEM!

  • Nevolja je u tome što ćetnicima nije stalo do UNPROFORACA. Oni bi voljeli da ih vi pobijete! U tome je problem! Sada mi nije vaš plan jasan. PRIJEM!

  • Šta vam nije jasno? A ako nije briga četnika za UNPR, onda mislimo da će se za njih zabrinuti UNPRROFOR i njihova država. Zato tražimo razgovor sa njima. PRIJEM!

  • Ali, to ste trebali njemu juće javiti prije razgovora sa Mladićem. Nije mi jasno jer u vašem papiru sinoćnjem stoji drugaćije nego što sada prićate. Ja sam sinoć drukćije razumio, ja sam razumio da se svi vi predajete i vojnici i nejać, ovo što sada ćujem je nešto drugo. PRIJEM.

  • Očito ja da ste do sada pogrešno informisani kao i sinoć. Zaboravite sinoćnu informaciju i dozvolite da Vam ispočetka objasnimo sve. PRIJEM.

  • Slušam. PRIJEM.

  • Posle dogadjaja u Srebrenici mi smo odlucili da se borimo za sta smo se i pripremili što i pokazuje uspješna odbrana tokom deset dana ofanzive, uz Božiju pomoć nismo imali većih gubitaka juče. Izgubili smo samo dvije kote koje smo gubili i '93. godine. Ostali položaji se još dobro drže. Trebate znati da je Žepa opasana lancem četničke pješadije a da zauzimanje kota isključivo koriste artiljeriju svih vrsta tako su juče na kotu Brezova Ravan ispaljene dvije rakete zemlja-zemlja od kojih je jedna srećom promašila i pored toga tu kotu još držimo ali ako izgubimo tu kotu onda sistem odbrane je daleko slabiji. Juče je preko UNPROFORA sa srpske strane pouđeno da se održe pregovori između Komandanta UNPROFORA za sektor Sarajevo i predstavnika UNHCR-a Mladića i predstavnika Zepe o tome je obavješten Generalštab i dao je dozvolu da se ode na pregovore što je i urađeno ali tamo je bio samo Mladić koji je izdiktirao uslove srpske strane koje smo Vam i proslijedili. Naši predstavnici su uspjeli da umjesto predaje vojske i odlaska u logore izdejstvuju mogućnost razmjene zarobljenih četnika za vojnosposobne iz Žepe.
  • rat_zavidovici - 83983 - 29.03.2013 : Jovan - best (2)

    Vozuća jun-jul 1994. godine


    Ozren, Vozućko ratište
    Ofanziva ARBiH na VRS

    Vrijeme: juni-juli 1994.
    Cilj operacije:

    Odsijecanje i ovladavanje južnim klinom oko Vozuće kako bi se otvorio vrlo važan put Tuzla-Zenica.

    Snage ARBiH:

    OG "Bosna" (III Korpus):

    5. 000 ljudi iz:

    318. Zavidovićka br. (standardno držala liniju na tom sektoru)
    309. Kakanjska br. (standardno držala liniju na tom sektoru)

    Pojačane sa udarnim formacijama (oko 7. 000 ljudi) iz:

  • El Mudzahid odred
  • 7. muslimanska br.
  • 303. brdska br.
  • 311. laka br.
  • 314. brdska br.
  • 320. laka br.
  • 330. laka br.
  • 3. IDG bataljon
  • 120. oslob. brigada "Crni labudovi"

    6. OG "Istok" (II Korpus)

    5. 000 ljudi iz:

    119. Banovićka brdska br.
    117. brdska br.

    Pojačane sa jedinicama (ukupno oko 6. 000) iz:
    212. oslob. br.
    251. oslob. br.

    Vjerovatno i dijelovima:

    211. oslob. br.
    210. brdske br.
    te sve tri tuzlanske br.

    Snage VRS

    TG 6
    1. Ozrenska laka p. br.
    2. Ozrenska laka p. br.
    3. Ozrenska laka p. br.
    4. Ozrenska laka p. br.
    1. Vučijak laka p. br.

    Dijelovi iz:

    OG "Doboj" i to:
    2. oklopne brigade
    1. mjesovita artilj. regimenta

    Glavnina udara ARBiH bila je koncentrisana na položaje 1. Vučij. i 4. Ozrenske brigade koje je inicijalno držalo oko 2. 500 ljudi.

    Važno je napomenuti da je u pripremi za ofanzivu ARBiH tokom perioda april-maj oslobodila brdo Vijenac (700m) čime je omogućeno nadgledanje vozućkog džepa. Tom prilikom zarobljeno je oko 70, a ubijen 21 pripadnik VRS-a. Zarobljen je ZIS 76mm, 4 minobacača 120 mm i 4 minobacaca 82 mm.

    Sama vozućka operacija počela je 18. juna 1994. godine istovremenim napadom snaga 2. i 3. korpusa koji su nastojali presjeći 10 km širok klin i staviti Vozuću u okruženje. Inicijalni napad je iznenadio VRS i početne linije su brzo probijene. Tokom sledećih sedam dana ARBiH se dalje probijala kroz položaje VRS-a i do 26. juna jedinice 2. i 3. korpusa bile su udaljene 3 km jedne od drugih, prijeteći da spajanjem potpuno odsijeku 4. ozrensku brigadu koja se nalazila oko Vozuće. Međutim 3. ozrenska brigada je uspjela da održi položaje na brdu Lisna na sjeveroistočnom krilu napada, čime je onemogućeno proširenje kojim bi se bočno štitio glavni pravac napada ARBiH. Tokom ovog vremena VRS je pripremao kontranapad koji je krenuo 28. juna uvođenjem elitnih jedinica iz 1. KK i IBK (Panteri, 1. bataljon vojne policije, 9. izvidzačko-div. četa.. . ukupno oko 2. 750 ljudi).

    Do 1. jula kontranapad je izbacio jedinice 3. korpusa iz glavne ose nastupanja. Pokusavajući da blokiraju prodor VRS-a jedinice 3. korpusa navučene su u neoznačeno minsko polje i pripremljenu artiljerijsku baražu pri čemu trpe dosta gubitaka. Nakon ovoga VRS pokreće opšti kontranapad i potiskuje jedinice ARBiH na početne položaje.

    Ova bitka imala je efekte kako na ARBiH tako i na VRS. Po prvi put je ARBiH pokazala da je sposobna preduzeti ofanzivu većih razmjera prema VRS i gotovo poraziti veće koncentracije snaga. Uprkos neuspjehu operacija je pokazala nove važne aspekte vezane za ARBiH. Sposobnost glavnog štaba i dva korpusa da organizuju, upravljaju i snadbijevaju ovako veliki broj jedinica predstavljala je impresivnu osobinu za armiju koja se više branila nego što je napadala. Posebno su se iskazale izviđačko-diverzantske jedinice koje su sa lakoćom prolazile srpske linije i sijale paniku iza linija slabeći defanzivne napore VRS-a.

    S druge strane, operacija je pokazala i do tada ustaljene snage i slabosti VRS-a. Prvo, spoosobnost da organizuje i brzo uključi elitne formacije u kontranapad odslikala je superiornost VRS-a u štabnim poslovima, logistici i mobilnosti. Sposobnost oficira srednjeg nivoa VRS-a ogleda se u dobrom koordiniranju jedinica i korištenju vatrene moći kao i uvlačenju neprijatelja u minske i baražne "zasjede". Ipak, glavna slabost VRS-a ostale su jedinice na nivou bataljona i niže koje su u većini brigada bile slabo vođene, disciplinovane, obučene, sklone panici i brzom povlačenju.

    Upravo sve više rastuća potreba VRS-a da krpi linije sa elitnim formacijama doći će do izražaja u nastavku rata posebno u završnim borbama kada jednostavno nije bilo dovoljno ovih elitnih formacija da zakrpe sve "rupe" koje su se pojavljivale širom fronta tokom operacija ARBiH i hrvatskih snaga u 1995. godini.

    Sažetak iz studije "Balkan Battlegrounds"
  • prepiska - 83293 - 05.03.2013 : Jovan - best (1)

    Za Vogošćanina Pravog i Željka


    Prije svega Hvala Ti na svemu! Kada sam na portalu isčitavao tekstove, naletio sam i na tvoje tekstove i otad je nastalo moje veliko poštovanje prema Tebi, a posebno tekstove o Operaciju Prsten, koje sam pročitao u jednom dahu.

    Inspirisan Tvojim tekstovima odlučio sam da i ja dam doprinos na ovom portalu objavom sopstvenih tekstova.

    Svaka čast uredniku, velika faca Heroj, isključivo sopstvenim radom stvorio je portal bosansko-hercegovačkih Srba, iza njega ne stoji niko a dostojan je svojim djelovanjem protivničkim portalima poput onoga kojeg ima patriotska-liga.

    Male zamjerke u fazonu "svakom loncu poklopac" se može ukazati Željku.

    Radi planetarne pravde i istine dostojne ovog portala, neka se zna da nikakav 10. diverzantski odred (ej. odred Bogovu ti majku a maksimalno nisu imali 50 boraca) nije razbio Srebrenicu već je PRAVA ISTINA da je Srebrenicu osvojila TG Drinskog korpusa na čelu sa najmoćnijom jedinicom Drinskog korpusa Zvorničkom (pješadijskom brigadom brojnosti u jesen '95. od oko 4800 boraca) brigadom.

    Taktičku osnovnu udarnu grupu prilikom operacije Krivaja 95 su činile:
    Taktička grupa 1 TG1 Laki pješadijski bataljon sastavljen od Zvorničke brigade(oko 400 boraca + Podrinjski specijalni odred Vukovi sa Drine(oko 250 boraca)

    Taktička grupa 2 TG2 - probrane ojačane čete Vlaseničke , Milićke, Rogatičke i 2 romanijske motorizovane brigade(oko 600 boraca)

    Osnovni pravac napada u operaciji Krivaja 95 VRS je izvodila pravcem Zeleni-Jadar- Srebrenica koje su branile najelitnije jedinice 28. divizije ARBiH na čelu sa komandantom Sućeske brigade Zulfom Tursonovićem.

    Zvornička brigada na čelu sa veoma istaknutim oficirom pukovnikom Vinkom Pandurevićem(daleko je on bio od veličine Generala Josipovića ili pukovnika Anđića iz Hercegovačkog korpusa, ali realno kada se skonta da su većina naših oficira bile jajare iskreno pukovnik Pandurević je bio odlićan oficir) okuplja se u rejonu Milića odakle se polazi u rejon sela Podravanje odakle kreće napad na Srebrenicu.

    Za kraj da se vratim na pitanje Vogošćanina Pravog o saputnici Ilije Sorka.

    Sve što znam je od mojih sugrađana jer sam u tom periodu bio izvan opštine Vlasenica.

    Definitivno saputnica Ilije Sorka je bila je teško ranjena i mislim da je preživila.

    Iz poštovanja prema Vogošćaninu pravom danas sam otišao do Karanfilice da pogledam spomen ploču.

    Na njoj je ime Ilije Sorka 1960-1995 i onda sam skontao da je saputnica preživila.

    P.S. A jes' me Željko poklopio sa Ružinom vodom, svaka mu čast!
    rat_vlasenica - 83257 - 04.03.2013 : Jovan - best (2)

    Zasjeda kod Karanfilice


    Da se uključim u priču o Iliji. Mislim da se prezivao Sorak. Zasjeda se dogodila u junu 1995. godine na magistralnom putu Vlasenica - Han Pijesak nadomak Han Pogleda na 9 km od Vlasenice odmah iznad oštre krivine sa duplim branicima (krivina zvana Karanfilica sa koje se pruža veličanstven pogled na Birčansku regiju) nakon koje ide duži pravac i na njemu se dogodila zasjeda(na mjestu zasjede nalazi se spomen ploča odmah pored puta)

    Vogošćanin Pravi pominje izvor vode i odmah nakon ovog pravca nalazi se izvor vode zvan Ružina Voda. Ipak, to nije najbolji izvor vode na putu Vlasenica - Han Pijesak jer je mnogo bolji onaj na šestom kilometru iz pravca Vlasenice na lokaciji zvanoj Pećina. To je odmah uz put u neposrednoj blizini motela Javor koji je odavno zatvoren.
    ambih - 82673 - 15.02.2013 : Jovan Vlasenica - best (0)

    Presretnuti razgovori (2)


    REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ODBRANA REPUBLIKE
    ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE VOJNA TAJNA
    1. ZEPSKA LAKA BRIGADA STROGO POVJERLjIVO
    Broj: 180-141/94
    Zepa: 31. 12. 1994. god.
    URGENT
    SVK OS R BiH
    KM Kakanj


    n/r brigadnog generala Envera Hadzihasanovica


    Sa naše strane sve je urađeno po vašem naređenju dosta uspješno, brzo je istovaren teret, prebačen na sigurno mjesto, tragovi uklonjeni. UNPROFOR je pri ulazu u zonu vidio helikopter i svome komandantu prijavio u Žepi da su u blizini Zlovrha sletila tri helikoptera, vjerovatno zbog kruženja pri slijetanju. Poduzeo sam sve mjere da UNPROFOR onemogućim da bilo šta uradi nepovoljno po nas i o tome ću vas izvjestiti kada bude vrijeme. Ovu lokaciju heliodruma je predložio vama Brigadir Orić Naser. Dostaviću vam kasnije sve prijedloge za dalje aktivnosti da se ovo ubuduće odvija izvan zone, ima dobrih lokacija udaljenih od zone 5-10 km. Sve detalje šta je stiglo i šta mi je predato poslaću dok primim kompletan izvještaj. Nemojte brinuti, najgore je prošlo, samo ako mogu znati, obavjestite me o sledećem:


    - da li je pilot helikoptera sretno stigao nazad,
    - da li je rođi brigadiru Orić Naseru javljeno da pošalje što prije svog čovjeka u Žepu po ranijim naredbama, ako nije onda ga izvijestite o svemu da zna. Detaljan izvjestaj o svemu poslaću u narednim danima, kao i odgovarajući broj upita o situaciji u Žepi narednih dana.


    AP/AH KOMANDANT Pukovnik Avdo Palic




    Dokument 12.


    REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ODBRANA REPUBLIKE
    GENERALSTAB ARMIJE VOJNA TAJNA
    STAB ARMIJE Strogo povjerljivo
    Broj: 1-1/94-1
    Kakanj, 10. 01. 1995. godine
    Izvještaj hitno - traži

    U R G E N T
    K-da 1. žepske lahke brigade (na ruke pukovnika Avde Palića)

    Veza nas akt strogo pov. br: 1-1/81-1 od 07. 01. 1995. godine.

    Na pomenuti akt niste dali precizan odgovor. Hitno nam dostavite tražene podatke. Ono što ste predložili kao vjerovatno po nama je blizu linije. I dalje predlažemo da ostane isto mjesto, a UNPROFOR ako možete udaljite. Budite spremni da prihvatite dva tereta. Prostor očistite od snjega zbog dizanja
    snježne zavjese. To Brgulja odlično zna.


    Čekamo odgovor i podatke!


    Selam!


    EX/AK NACELNIK STABA brigadni general Enver Hadzihasanovic



    Dokument 13.


    REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ODBRANA REPUBLIKE
    ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE VOJNA TAJNA
    1. ZEPSKA LAHKA BRIGADA STROGO POVJERLjIVO
    Broj: 08-20-24/95
    Zepa, 11. 01. 1995. godine


    URGENT
    GENERALSTAB ARMIJE
    STAB Armije Kakanj
    n/r brigadnog generala Envera Hadžihasanovića


    Saglasnost, molimo
    Gospodine generale,


    Prije tri mjeseca uputio sam jednu grupu po zadatku u Sarajevo, koja je otišla, izvršila zadatak i vratila se u Žepu. Obećao sam nekima iz te grupe da ću im omogućiti da odu drugom prilikom u neki od centara Armije za obuku. Do sada nije bilo prilike, a sada ukoliko bude ubacivanja MTS-a helikopterima u Žepu bila bi prilika, pa od Vas tražim saglasnost da se ova grupa prebaci helikopterom pri povratku do naše slobodne teritorije i omogući im se prolaz do Sarajeva gdje bi se oni javili u centar za obuku na Bjelave i javili majoru Zimić Nazifu, pomoćniku za moral komandanta centra. Radi se o:


  • Džebo Rahmana Dževad,
  • Krluč Sulje Numi,
  • Homarac Bećira Hasanu,
  • Karić Muradifa Samiru i
  • Zimić Nurije Muji.


    Selam,
    Komandant pukovnik Avdo Palić



    Dokument 14.


    Republika Bosna i Hercegovina ODBRANA REPUBLIKE
    GENERALSTAB ARMIJE VOJNA TAJNA
    STAB ARMIJE STROGO POVJERLjIVO
    Broj: 1-1/126-1
    Kakanj, 18. 01. 1995. godine


    1. ž. bbr.
    n/r puk. Palić Avdo


    Naređenje dostavlja


    Odmah obezbjedite prihvat helikoptera na dogovorenom mjestu (loženje vatre, obezbjeđenje šireg rejona heliodroma). Ova naznačena pošiljka će se dovući helikopterom u dvije ture a rasporediti po sljedećem:




    NazivUkupnoSrebrenicaŽepa
    metak 7, 62x39 127400 kom 100 000 274000
    metak 7, 62x 54 19360. kom 15 000 4360
    tromboloni (KRTM) 46 kom 35 11
    trenutna trombl. mina 50 kom 35 11
    bomba ručna 100. kom 80 20
    RPG-7, laser sa optik. 5 kom 4 1
    raketa RPG-7 60 kom 44 16
    lanser 107 mm 2 kom 1 1
    mina sa RB 60 kom 44 16
    lanser TF-8 "Crv. Strijepa" 1. kom 1 -
    raketa za lanser 107mm 40. kom 28 12
    upaljac za rakete 107mm 40. kom 28 12
    raketa sa TF-8 8. kom 8 -
    snajperka puska 12, 7 sa opt. 1. kom 1 -
    12, 7mm metak za snajper 550. kom 400150
    RV Motorola GP-300V (komp. ) 15. kom 15 -
    RV Motorola GP-300U (komp. ) 15. kom 15 -
    rez. baterija za GP-300 30. kom 30 -
    grupni punjac za GP-300 2. kom 2 -
    Aspirator 1. kom - 1
    Abdominalni set 1. kom - 1
    Traumatoloski set 1. kom 1
    Dobosi veliki 4. kom 4
    Mantili hirurski 4. kom 4
    Komprese za grariranje
    Soli 300 200100
    Cigareta 10. kart 7 kar. 3. kar
    NGM-nitro. glic. metra. 100. kom 100 -



    Sve je spremno. Ako se ovo ne realizuje noćas čekajte do daljnjeg ili dok vam se ne javim. Čuvajte tajnost od svih, a posebno od UNPROFOR-a. Frekvencija na kojoj će raditi pilot i oficir za navođenje je Kanal 6. Sa ovom turom u povratku pošaljite V/O (vojne obveznike) koje smo naveli u aktu za obuku u NC Bjelave, ODMAH MI POTVRDI SPREMNOST ZA OVO, CEKAM.


    AN/SF NACELNIK STABA brigadni general Enver Hadzihasanović




    Dokument 15.


    REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA ODBRANA REPUBLIKE
    ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE VOJNA TAJNA
    1. ZEPSKA LAKA BRIGADA STROGO POVJERLjIVO
    Broj: 08-20-44/95
    Zepa, 18. 01. 1995. g.


    URGENT


    GENERALSTAB ARMIJE
    STAB ARMIJE KAKANj
    n/r brigadni general Enver Hadzihasanovic


    Veza vas broj: 1-1/126-1 od 18. 01. 1995. g.


    Sve je spremno, od 21:00 sati noćas biće upaljene vatre.


    KOMANDANT pukovnik Avdo Palić





    dokument 16.


    ARMIJA REPUBLIKE BiH ODBRANA REPUBLIKE
    KOMANDA 28. DIVIZIJE VOJNA TAJNA
    Str. pov. broj:01-150/95 STROGO POVJERLJIVO
    Srebrenica, 29. 06. 1995. godine

    Obavještenje, dostavlja. - KOMANDI 2. KORPUSA TUZLA
    T U Z L A
    KOMANDI 285. IBLbr. ZZEPA
    ZZ E P A
    Borbenim izvještajem Komande 285. IBLbr. str. pov. broj:08-21-244/95 od
    28. 06. 1995. godine, adresiran na Komandu 2. korpusa A R BiH i Komandu
    28. divizije KoV, obavješteni smo o borbenim rezultatima diverzantskih
    akcija snaga 28. divizije KoV izvedenih u rejonima kako je to pomenutim
    izvještajem rečeno.


    Komanda 28. Divizije KoV nije zadovoljna načinom pisanja predmetnog borbenog izvještaja iz razloga što je napisan tako da se može izvesti osnovan zaključak da su diverzantske akcije izvedene isključivo od strane pripadnika 285. IBLbr. Smatramo da je ovakav način izvještavanja viših Komandi nekorektan i neobjektivan i da izaziva opravdano nezadovoljstvo Komande 28. divizije i ostalog njenog vojničkog sastava a pogotovo jedinica i pripadnika koji su u tim akcijama učestvovali sa pripadnicima 285. IBLbr. Naime, predmetna diverzantske akcije izvedene su na agresorske ciljeve po Naredbi zastupnika k-danta 28. Divizije KoV str. pov. broj: 01-127/95 od 20. 06. 1995. godine u cilju odvraćanja četnika od Sarajevskog ratišta i vezivanja dijela njegovih snaga za z/o 28. Divizije KoV. Radi što kvalitetnijeg planiranja i uspješnog izvođenja diverzija u Komadni 285. IBLbr. uputio sam PK za obavještajne poslove 28. Divizije i komandante 280. i 281. IBLbr. Istom Naredbom odredjen je sastav DIG naših snaga a njega su činili cjelokupni izvidjačko-diverzantski vodovi 280. IBLbr. , 281. IBLbe. , 284. IBLbr. , izvidjačko-diverzantska desetina 28. BB i desetina iz DICC-e-prištabska jedinica. Istina je da je iz sastava 285. IBLbr. u ovim akcijama učestvovala grupa vojnika jačine od jedne LPCC. Od pripadnika pomenutih taktičkih jedinica formirane su manje DIG i upućene u viće pravaca na PZT radi izvođenja prepadnih borbenih dejstava na agresorske ciljeve čiju su Vam rezulatati poznati. Čini nam se da je Komanda 285. IBLbr. svoj borbeni izvještaj namjerno konceptirala tako da se kod predpostavljene Komande stekne dojam da je sam njen vojnički sastav izvodio ova borbena dejstva radi pripisi - vanja zasluga isključivo toj brigadi.


    Prema ovakvom načinu pisanja izvještaja mi smo naprijed izrazili svoj stav ostajući pri konstataciji da to nije pošteno ponajprije prema vojnicima koji su iz sastava drugih jedinica a učestvovali su u akcijama. O prednjem Vas obavještavamo radi objektivnog informisanja nadajući se da će Komanda 285. IBLbr. iz predmetnog izvući odgovarajuće pouke i ubuduće se ponaćati u skaldu sa duhom Armije R BiH i svoje izvještaje pisati fer i korektno neumanjujući ničije zsluge.


    AM/SSZ
    Zastupa k-danta
    Naccelnik ssstabaž
    major
    Ramiz Bećirović





    Dokument 17.


    ARMIJA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE ODBRANA REPUBLIKE
    KOMANDA 2. KORPUSA VOJNA TAJNA
    STR. POV. BROJ:02/1-710/2 STROGO POVJERLJIVO
    TUZLA, 09. 07. 1995. g.
    U R G E N T !

    Izuzimanje naoružanja pod - 28. d KoV
    kontrolom UN, naređenje. - - K-di 285. Iblbr Žepa


    Na osnovu vašeg akta str. pov. br. 08-22-143/95 a u vezi izuzimanja naoružanja koje se nalazi pod kontrolom UN naređenjem GSS A R BiH str. pov. br. 1/825-1010 od 09. 07. 1995. g. u tački 3. decidno je naređeno da se izuzme naoružanje i suprostavi agresoru svim raspoloživim sredstvima kako bi se zaštitilo stanovništvo.


    Proslijedili smo Vam navedeno naređenje i shodno tome ste dužni dalje postupati i preduzimati navedene mjere. SSV/IV


    K O M A N D A N T
    brigadir
    Sead Delić




    Dokument 18.


    ARMIJA REPUBLIKE BIH ODBRANA REPUBLIKE
    KOMANDA 2 KORPUSA VOJNA TAJNA
    STR. POV. 02-1-03-46 STROGO POVJER.
    Tuzla 10. 07. 1995 god.


    Stanje u z/o 28 dkov,
    Srebrenica, informacija, n/r k-danta 285 IBlbr
    Žepa


    1. A/S su uspjele probiti l/o južno od grada ; r. Zeleni Jadar i izbiti na 2 km vazdušno, južno od grada , (3-4km idući putem) vjerovatno do r. Učina basscca.
    2. Izdati zadaci Nss 28dkov, od GssA R BIH K-danta 2. K. da A/S nesmije
    dozvoliti dalje napredovanje.


    3. Upoznate su snage UN-a, na najvišim nivoima, sa stanjem. K-da UN za R BiH , izdala je ultimatum a/s da se do sutra ujutru moraju povući na granice demilitarizovane zone. Moguća je upotreba avijacije NATO-a po ciljevima a/s. Izdat zadatak Holandskom bataljonu da brani enklavu Srebrenica.


    4. Odbijeni su napadi a/s na reon Kvarc i Blječeva.
    5. Ukupno stanje je dosta teško.


    SRETNO!!!

    SB/DJE Po ovlasstenju K-danta 2. K.
    naccelnik sstaba brigadir
    Budaković Sulejman




    Dokument 19.


    ARMIJA REPUBLIKE BiH ODBRANA REPUBLIKE
    KOMANDA 2. KORPUSA VOJNA TAJNA
    Str. pov. br. 02/8-01-1142 STROGO POVJERLJIVO
    Tuzla, 10. 07. 95. god.
    - U R G E N T -
    Podaci dobijeni RI ,
    dostavlja. - KOMANDA 28. divizije
    n/r obavještajnom organu

    PK za bezbjednost u GSS tzv. VRS je upoznao gen. Nikolaja sa svojim primljenim izvještajem o nepostojanju konflikata između predstvnika UNPROFOR-a, tzv. VRS i muslimanskog civilnog stanovništva. Prema lažnim podacima gen. Tolimira koje servira gen. Nikolaju, tzv. VRS ima problema na jugu enklave sa A RBiH koja želi da spoji Žepu i Srebrenicu zbog čega je preduzela ofanzivne akcije u tom pogledu a koje je navodno tzv. VRS spriječila. Isti optužuje n/s da koriste teško naoružanje koje nisu u potpunosti predale kao i da koristi 6 oklopnih transportera koje su oduzeli od pripadnika UNPROFOR-a.


    Izvjesni Mekenzi agresorski starješina koji učestvuje u ofanzivi na Srebrenicu je u 17:50 otišao na drugu lokaciju po naređenju kap. Dasiča. Čhetnici smatraju da postoji mogućnost da naši mediji puštaju snimke od 1993. god. Pravac napada dolinom Jadra prema četničkim podacima ide dobro a cilj je da izađu "gore desno uz Jadar" da bi pomjerile n/s koliko mogu prema gradu. Navodno trenutni cilj nije ulazak u Srebrenicu a ukoliko se ukaže prilika mogu i to. Četnički podaci govore da Srebrenica nema veze sa Tuzlom sem radio-veze koje agresorski PEB ometa. ROmSt agresorskog PEB-a se žali da se RSt iz Žepe uopšte ne javljaju.


    U akciji zauzimanja punkta UN-a uchestvovala je i jedinica "VUKOVI sa DRINE" pod vodstvom kap. Legende. Registrovane RMr agresora u opsegu 30-70 MHz i 130-170 MHz u z/o 28. dKoV:


    RUP-12 kan. 406 U: KONAK-1, -3, BAGAT, GALIJA, IRAC, PIROT, MAKS,
    LEGENDA, BADEM, REKS, KOREJA, SSARAC,
    KONAK-1 zis
    KONAK-3 top
    GALIJA artiljerija


    Napomena: Ove jedinice su 08. 07. 95. god. zauzele punkt UN-a


    FQ: 153. 775 U:CHICHIN, JEZZ, ORAO, SOKO, (artiljerija)
    KAN. 305 , KAN. 210 U:LUTALICA, BORAC-1, POSKOK, KOSOVO,
    MALINA, MEKENZI


    Mekenzi - starjećina (pretpostavljeni mu kap. Dasić) BORAC lično je moguće da je kap. Dasić

    FQ:149. 750 U:MOSTAR, CEZAR, VUK
    KAN. 213 U:VARESS, KOSOVO

    OOP
    PK za ObP 2. korpusa
    dr Esad Hadžić
  • ambih - 82653 - 15.02.2013 : Jovan Vlasenica - best (0)

    Presretnuti razgovor (1)


    Evo i jedne male pričice o golorukom i nenaoružanom narodu srebrenice i Žepe



    Prvi dokument

    Republika Bosna i Hercegovina Odbrana Republike
    Štab Vrhovne komande OS RBIH, vojna tajna
    KM Kakanj strogo poverljivo
    str. pov. broj: 02-1/1504-1
    Kakanj, 28. 11. 1994. godine

    Odgovor na dopis broj: 130-01-sp/94 od 27. 11. 1994.

    (na ruke Nasera Orića brigadira)
    preko km 1. žepačke brigade
    Vama je vrlo dobro poznato da je ovo prvi put da smo uvezali bilo kakve konce i da želimo vojnički stvarati preduslove za uspješnu deblokadu Srebrenice i Žepe. Izvršili smo razmjenu podataka o ciljevima i načinu realizacije operacije i to je jako dobro. Istinu za volju, vrijeme nam ne ide na ruku ali snalazit ćemo se. Iz predloženog plana vašeg odgovora o mogućnosti realizacije istog potrebno je uraditi i naći rješenje za prostore Cerske i Kamenice (prva i druga borbena grupa) što na terenu praktično radimo ja, k-dant 2. k (komandant Drugog korpusa), k-dant og-6 (komandant operativne grupe 6) i k-dant 1. podrinjske muslimanske brigade. Ja i danas u vezi sa tim idem na teren. Tvoja osnovna zamisao je u potpunosti prihvatljiva zajedno sa k. dantom 1. zepačke brigade i u vezi sa tim vršite pripreme. Lično sam i životno zainteresovan da učinim i činiću i dalje sve što mogu za ovu operaciju. Ona je strategijski važna za državu BiH, a posebno za taj narod. Konačnu odluku dobit ćeš čim na terenu uvežemo ostale detalje.

    Kale i Žiko ne smiju odlagati stvari pa ako se slažeš da njihove dogovore rješavamo naređenjima pa da znamo ko izvršava precizno. Vrlo dobro znate za sva dešavanja u Bihaću i za taj prostor se vrlo intezivno radilo ovih dana. Stanje u Bihaću je sad prilično dobro - vojnički. Upotreba helikoptera je potpuno sada rizična. Cjenim da ćemo provaliti u ovom momentu sami sebe ako to sad učinimo. I ako učinimo, lokacija mora biti van slobodnih prostora Žepe i Srebrenice o čemu ćemo vam javiti. Uvažite i to da će vremenski uslovi diktirati ovaj zadatak.

    Što se tiče humanitarne pomoći, vidite da se što češće oglašavaju ljudi iz politike i organa vlasti na radiju i televiziji. Situacija sa unprofor-om se u potpunosti usložila i ovi su nemoćni da izvršavaju humanitarne zadatke. Čim se vratim sa terena i ako mi uslovi dozvole javit ću se odmah i sa terena i dati slijedeće informacije i upute. Molio bih kada pišete ako je moguće razdvojite u informacijama vojničke od drugih stvari.

    Maksuz selam i čujemo se akobogda brzo i slijede detaljniji podaci oko zajedničkog zadatka.
    Zamjenik komandanta ujedno Nacelnik svk
    brigadni general Enver Hadžihasanović



    Drugi dokument
    Republika Bosna i Hercegovina, odbrana republike
    Štab Vrhovne komande OS RBiH vojna tajna
    KM Kakanj strogo povjerljivo
    str. pov. broj: 02-1/1514-1
    Kakanj, 01. 12. 1994. godine

    odgovor
    1. žepačka brigada (n/r palica a. )
    (n/r Orića N. )
    veza: vaš akt broj: 130-01-sl/94 od 27. 11. 1994. godine
    - vaš prijedlog se usvaja. br>
    Dana 02. 12. do 15:00 časova čeka ko prije dođe. Od momenta dolaska vrijeme čekanja je 24 sata.
    - treba uputiti 40 ljudi koji će preuzeti sredstva. Pored toga pošaljite još bar 30 ljudi koji će se sa našom ekipom vratiti kod nas i opremiti, a onda nazad i oni mogu ponijeti dosta tms. Realizaciji zadatka pristupiti krajnje ozbiljno sa svih aspekata, a posebno bezbjednosti i zaštiti zivota ljudi. po drugim pitanjima bićete naknadno obavjesteni.

    - odziv: led
    - lozinka: lemeš


    adzđak zamjenik komandanta ujedno načelnik svk
    Brigadni general Enver Hadžihasanović



    Dokument 3.


    Republika Bosna i Hercegovina odbrana republike
    Armija Republike Bosne i Hercegovine vojna tajna
    1. žepska laka brigada strogo povjerljivo

    broj 180-73/94
    datum, 12. 12. 1994.
    SVK kakanj načelniku štaba brigadni general Enver Hadžihasanović

    Večeras oko 20. 00 sati počeo je žestok artiljerijski napad na Žepu. Napad i dalje traje.

    Sela Purtići i Čavčići su napustili svoje kuće zbog jakog granatiranja. Dosad je palo oko 500 (pesto) granata. UNPROFOR ništa ne preduzima.


    Komandant, pukovnik Avdo Palić


    Dokument 4.


    Republika Bosna i Hercegovina odbrana republike
    Armija Republike Bosne i Hercegovine vojna tajna
    1. zepska lahka brigada strogo povjerljivo
    BROJ: 180-78/94
    DATUM, 13. 12. 1994.


    URGENT

    SVK OS R BiH
    KM KAKANj
    n/o zamjeniku k-danta ujedno nacelniku SVK
    brigadni general ENVER HADzIHASANOVIC

    k-di 8-OG SREBRENICA
    n/r komandanta
    brigadir NASER ORIC


    Pješadijske četničke snage držimo pod stalnim nadzorom, duž čitave zone odgovornosti. Vatreni položaj Vrtače - Stoborani - Ruišta mogu kratko osujetiti ubačenim diverzantskim grupama. Cijeneci sve napore SVK Armije R BiH o planiranim dejstvima što konkretno možete predložiti ako bi nasilno uzeli predato oružje UNPROFOR-u i krenuli u odsudnu bitku. Ako neće biti tih aktivnosti od vas ja moram koristiti svaku šansu da bi sa manjim ubačenim grupama nanosimo što jači udar, posebno u pravcu Sokolca i Han-Pijeska. UNPROFOR odnosno ukrajinska četa jos metka nije ispalila u cilju odbrane civilnog stanovništva Žepe. Njen komandir ništa konkretno ne preduzima već samo slijepo izvršava naredbe komandanta ukrajinskog bataljona iz Sarajeva. Da li čekati dalje aktivnosti posmatrača UN i da li raspolažete sa kakvim informacijama u vezi sa nastalom situacijom i tražim kraće upute.

    komandant pukovnik Avdo Palić


    Dokument 5.


    Republika Bosna i Hercegovina ODBRANA REPUBLIKE
    Stab vrhovne komande OS R BiH vojna tajna
    KM Kakanj strogo povjerljivo
    Str. pov. broj: 02-1/1597-1
    Kakanj, 13. 12. 1994. godine

    Orgnizacija preventivnih mjera odbrane, naređenje


    - 1. žepačka brigada -

    Pozitivni i negativni primjeri ratovanja na BH prostorima uče nas da moramo biti svjesni činjenice "ko želi da se brani" - odbranće se. Vi ste to na najbolji način potvrdili na vašem primjeru odbrane. Taktika i jeste vještina ratovanja. Ima lošijih i boljih rješenja, ali nema bezizlazne situacije. U vezi s tim, a u cilju pronalaženja u novonastaloj situaciji najpovoljnijeg rješenja odbrane stanovništva i slobodne teritorije.

    Naređujem

    1. Procjeniti novonastalu situaciju što realnije, izraziti težište odbrane rejona i pravaca i precizirati zadatke za svaki pravac ili objekat posebno.

    2. Posebno se angažovati na organizaciji višekatnog sistema vatre, sistema zaprečavanja i utvrđivanja, u skladu sa raspoloživim snagama i sredstvima. VP (vatrene položaje) artiljerije i drugih sredstava utvrditi u stepenu koji posluži - borcu garantuje potpunu sigurnost od dejstva sa zemlje i granatiranja bilo koje vrste.

    3. Sve pravce moguće upotrebe tehnike zapriječiti priručnim sredstvima i pripremiti više mjesta za rušenje objekata. Zaprečavanje jednog pravca vršiti po dubini na više mjesta. U sistemu zaprečavanja ukljuciti i moguća mjesta za spuštanje helikopterskih desanata.


    4. Na izabrane pravce odbrane izvršiti razmještaj - eseloniranje rezervi hrane i lijekova i obezbjediti potrebne uslove za čuvanje istih.

    5. Moguće osjeke za forsiranje rijeke Drine (jezera) zpriječiti MES, a u nedostatku istih priručnim sredstvima.

    6. Za svaku odbranu pravca ili objekta imati i rezervnu varijantu ili po potrebi i vie varijanti.

    7. U slučaju napada na stanovništvo i naseljena mjesta predvidjeti mjesta za sklanjanje građana i upoznati ih u vezi s tim, a ista zaštititi priručnim sredstvima od dejstva projektila manjih kalibara i gelera granata.

    8. Jedinici UNPROFOR-a dat zadatak da u slučaju napada mora da Vas brani. Izlazak - napuštanje Žepe od strane UN snaga ne smijete dozvoliti. Sva sredstva za odbranu moraju Vam biti na raspolaganju.

    9. Radimo na načinu ubacivanja UBS u čemu ćete biti naknadno obavješteni.

    Zaštitite centar veze i ne dozvolite ulaz nepozvanim licima, kao i dokumenta koja dobijate paket vezom. Radio veze što manje upotrebljavajte. Tim putem vam otiče najviše podataka. Kako vas slušaju četnici tako i mi čujemo. Koristite razgovornike i često ih mjenjajte jer se isti brzo provale.

    Selam.

    adz/ak zamjenik komandanta ujedno nacelnik svk
    Brigadni general Enver Hadžihasanović


    Dokument 6.


    Armija Republike BiH
    KOMANDA 8. OG "Srebrenica"
    Broj: 130-13-27/94
    Srebrenica, 14. 12. 1994. god.
    Preko KM Kakanj

    1. žepskoj brigadi


    - Organ bezbjednosti

    Žepa

    Dostava podataka, tražimo


    Prema našim saznanjima 11. ili 12. 12. 1994. god, svatovi koji su otišli iz Srebrenice u Žepu su iz naoružanja pucali duž koridora Srebrenica - Žepa, kao i u samoj Žepi na svadbi kod mladoženje. Nakon toga je uslijedilo granatiranje enklave Zepe.


    U vezi gore navedenog sprovesti detaljnu istragu i u što kraćem roku dostaviti mi izvještaj.

    PK za bezbjednost Nedžad Bektić


    Dokument 7.


    ARMIJA REPUBLIKE BiH
    KOMANDA 8. OG "SREBRENICA"
    Broj: 130-01-142
    Srebrenica, 14. 12. 1994. god.

    SVK ARMIJE R BiH
    n/r brig. gen. Envera HADzIHASANOVICA
    KM Kakanj


    1. žepskoj brigadi

    (na znanje)

    Na osnovu izvještaja koji su nam prosleđeni iz Žepe upoznati smo o zbivanjima u z/o (zoni odgovornosti) 1. žepske brigade. U skladu sa Vašom Naredbom u Žepu sam uputio danas jednu lahku četu iz 284. iblb kao pomoć žepskoj brigadi.
    Ako je neophodno spreman sam uputiti i vise snaga na prostor Žepe.

    KOMANDANT brigadir Naser Orić



    Dokument 8.

    republika bosna i hercegovina odbrana republike
    1. zepska lahka brigada vojna tajna
    broj: 180-93/94 strogo poverljivo
    15. 12. 1994. godine


    SVK KM Kakanj
    n/r brig. gen. Envera Hadžihasanovića


    Veza Vas broj str. pov. 02-1/169-1 od 13. 12. 1994. g.


    Na osnovu Vašeg telegrama str. pov. gore navedeni broj, izvještavamo Vas o slijedećem:


    1) Izvedene su dvije diverzantske akcije u rejonu Laze-Mislovo. Akcije su izvedene 12. 12. 1994. g.
    2) Nismo imali gubitaka niti bilo kakvih povreda u ovim diverzijama. Na strani četnika bilo je 5 poginulih, od toga jedan oficir.


    AP/AG komandant pukovnik Avdo Palić


    Dokument 9.

    Republika Bosna i Hercegovina odbrana republike
    armija republike bosne i hercegovine vojna tajna
    1. zepska laka brigada strogo povjerljivo
    Broj: 180-132/94
    Datum, 29. 12. 1994. god.
    Molbu, dostavljamo


    URGENT


    SVK OS R BiH
    KM KAKANj
    n/r brigadni general Enver Hadžihasanović


    Gospodine generale!


    Ukoliko ste u mogućnosti kada budete radili ubacivanje MTS-a (materijalno-tehničkih sredstava) helikopterom na naše područje molim Vas pošaljite mi još: trideset uniformi za komandu brigade, koji par čizama i armijskih oznaka i vojničkih knjižica, ako to u ovom trenutku ne predstavlja suvišan teret.


    Koristim priliku da Vama i Vašim saradnicima čestitam Novu godinu i poželim vojničku sreću i puno uspjeha.


    Komandant pukovnik Avdo Palić



    Dokument 10.

    Republika Bosna i Hercegovina, odbrana Republike
    Štab vrhovne komande OS R BiH vojna tajna
    KM Kakanj strogo povjerljivo
    Str. pov. broj: 02-1/1730-1
    Kakanj, 30. 12. 1994. godine


    Obavještenje, dostavlja
    Komandi 1. ž. bbr
    n/r puk. Palić Avdo


    Vaše jutrošnje pismeno obavještenje smo u potpunosti shvatili.
    Vezano za jučerasnje moje naređenje i razgovor, ono je aktuelno i budite spremni za prihvat.


    AN/AK zamjenik komandanta ujedno načelnik SVK
    brigadni general Enver Hadžihasanović
    ambih - 82635 - 15.02.2013 : Jovan - best (0)

    Presretnuti razgovori(3)


    U akciji zauzimanja punkta UN-a uchestvovala je i
    jedinica "VUKOVI sa DRINE" pod vodstvom kap. Legende.
    Registrovane RMr agresora u opsegu 30-70 MHz i 130-170 MHz u z/o 28. dKoV:
    RUP-12 kan. 406 U: KONAK-1, -3, BAGAT, GALIJA, IRAC, PIROT, MAKS,
    LEGENDA, BADEM, REKS, KOREJA, SSARAC,
    KONAK-1 zis
    KONAK-3 top
    GALIJA artiljerija
    Napomena: Ove jedinice su 08. 07. 95. god. zauzele punkt UN-a
    FQ: 153. 775 U:CHICHIN, JEZZ, ORAO, SOKO, (artiljerija)
    KAN. 305 , KAN. 210 U:LUTALICA, BORAC-1, POSKOK, KOSOVO,
    MALINA, MEKENZI
    Mekenzi - starjessina (pretpostavljeni mu kap. Dasicc) BORAC lichno je
    mogucce da je kap. Dasicc
    FQ:149. 750 U:MOSTAR, CEZAR, VUK
    KAN. 213 U:VARESS, KOSOVO

    OOP
    PK za ObP 2. korpusa
    dr Esad Hadzic

    20. RAZGOVOR R. CARDAKOVICH - GEN. SULJEVICH

    Ovdje general Suljevicc upuccujem selame i mozzemo razgovarati. Prijem ovdje Ramo NSS . u 19:00 h poccceo je do sada najacci artiljisko pjessadiski napad na ZZepu sa svih strana imamo informacije da se oko 18:00h u ZZepu uputio zamjenik gen. Smita i oficir iz Ukrainskog bataljona radi pregovora, mi smo odbili da idemo na pregovore na Bokssanicu trazzimo da pomenuti oficiri dodju u ZZepu dali che docci do tog susreta ne znamo. Trazzimo od vas da upoznate gen. Delicha i prjesednika Izetbegovicha o ovim zbivanjima te daoni trazze obustavu vatre i pregovore na drzzavnom nivou. Trazzimo da poduzmu sve ovo su nam najtezzi trenuci . Neznamo dali su nam linije pomjerene. PRIJEM SSto se ticce ccetnicckih dejstava ccudno je da su u veccernjim ccasovima preduzeli te napade, vjerovatno radi psiholosskog pritiska radi primoravanja na pregovore. Vi ste konkretne zadatke oko pregovora dobili ranije ja ih sada neccu ponavljat. Izvijestit ccu komandanta Delicca o situaciji kod vas, a pregovore ne mozze Unprofor izvoditi bez nasse strane. Mislim da ste pravilno postupili ssto na pregovore niste issli van ZZepe. CCetnicima i Unproforu nikad ne treba vjerovati Ja vam mogu reci da izdrzite. Preduzimamo razne mjere da vam olakssamo stanje Nasse jedinice uspessno izvode ofanzivna dejstva na juznom djelu ratissta, u dolini r. Pracca a i prema vama se pripremaju razni oblici neposrednih kontakata. Prijem Sve sam razumio ali boim se onog najgoreg za sada toliko o novim informacijama izvjestichu vas Selam i ccujemo se! I ja vas Selamim i sutra je 21. jul ccetnici nisu ostvarili svoj plan prema kojem su bili zacrtali da osvoje ZZepu jer navodno medjunarodna zajednica imn je do tog vremena dala preccutno odobrenje. Svi smo uz vas i zzelim vam uspessnu odbranu. Alahimanet. Prijem Hocheteli nam rechi ssta za nas znacci 21. jul i hoceli nam od sutra imalo biti laksse??? prijem Sutra je sastanak u ZZenevi Kontakt grupe i sastanak Islamskih zemalja ocjenjujemo da cce to biti jedan preloman dogadjaj u odnosu svijeta prema Bosni a posebno prema zassticcenim zonama. U jednoj informaciji iz OUN preko ccetnicckih medija govori se navodno da Karadjicc mozze raditi do 21. jula a kasnije ne. Prijem Daj Bozze da tako bude selam i prijem SElam i vama, selam za operatora i ccujemo se hvala i ccujemo se!

    Pored mene je gen. Suljevicc
    PRIJEM: Ovde je N SS, gospodine generale nassim RI otkrili smo da ccetnici ujutro u 05:00. h treba da izvrsse opssti napad na ZZepu Sa izriccitom naredbom ulaska u ZZepu. Vecceras smo dobili podatak od komandira UKRAINSKE ccete Andreja koji je u ZZepi sa vojskom da sutra presjednik Izetbegovich i general Smit imaju zdogovor oko konaccnog raspleta o ZZepi. Saznali smo da je predsjednik u Kaknju mozzeteli nam provjeriti taccnost ove informacije:PRIJEM Gen. Suljevicc:
    Neznam gdje je trenutno predsjednik Izetbegovicc, ali mi je poznato da su sve vasse depesse naslovljenje njemu dospjele do njega. Jucher je imao sastanak sa Turskim predsjednikom Demirelom u Zenici.




    22.

    Ratno predsjedništvo Opštine Žepa i Komanda 285. IBLBR Žepa
    Rć/MS
    prijem
    Ako imate municiju nastavite borbu sa njihovim snagama, a ako nemate municiju morate se predati. PRIJEM!
    Mi znamo najbolje koliko oni imaju snaga jer sudbina vojnika OK?
    UNPROFOR-A zavisi od nas. Prije toga tražimo razgovor sa generalom Smitom jer sudbina vojnika UNPROFORA zavisi od nas i želimo direktno da im kazemo sta ce
    im se desiti!
    PRIJEM
    drinski_korpus - 82553 - 13.02.2013 : Jovan Vlasenica - best (4)

    Zvornička brigada u operaciji Krivaja '95


    Uslovi koji su doveli do operacije Krivaja '95

    Sporazum o zaštićenim zonama Srebrenica i Žepa je bio najobičnija farsa za svijet, jedna od najvećih ratnih laži da je Srebrenica grad bez vojske, naoružanja, ratnih ciljeva. Oni se kreću kroz "zaštićenu zonu" i napadaju srpske položaje. Imaju idealnu poziciju: teritoriju u kojoj bezbjedno prebivaju, smišljaju akcije i ofanzive.

    U Srebrenicu je u januaru 1995. u redovnu smjenu stigao kontingent od 600 holandskih vojnika. Oni sve to, tobož uredno bilježe i notiraju, ali ništa ne čine da spriječe. Još gore od svega: umesto da ih istjeraju iz grada, što im je zadatak, oni se druže sa njihovim komandantima, postaju njihova izvidnica na terenu i štit pred međunarodnom zajednicom.

    Učestali napadi na srpske položaje dovode u pitanje opstanak preostalih srpskih sela na području Bratunca i Skelana. U tim napadima stradaju najviše civili, i to dovodi do opšteg nezadovoljstva, prije svega srpskih boraca, potom i stanovništva zbog pasivnog držanja vojske.

    Sasvim pouzdano se zna da je glavni štab muslimanske 28. divizije u samoj Srebrenici. To zna i UNPROFOR, ali ništa ne preduzima. Umjesto da dođe do razoružanja, desilo se sasvim suprotno. Pred očima UNPROFOR-a, oni se intenzivno i nesmetano naoružavaju i pripremaju za ponovnu borbu i veliku ofanzivu.

    Jedinice muslimanske 28. divizije su konsolidovale svoje snage. Otkad postoji "zaštićena zona", oni se tajno i vrlo uspješno naoružavaju iz Tuzle i Kladnja, čak i uz pomoć UNPROFOR-a, zloupotrebljavaju konvoje humanitarne pomoći pomoću kojih švercuju oružje, municiju i sredstva veze. muslimanskoj strani tajnim kanalima stiže najmodernije naoružanje i razna vojna i materijalno-tehnička sredstva. Priča o golorukom narodu je šarena laža za svjetsko javno mnjenje. U stvarnosti, to je izvanredno naoružavana vojska koja se priprema za veliku ofanzivu na srpske položaje.

    Godinu dana poslije pada Srebrenice, komandant armije Bih Rasim Delić je, braneći se od optužbi da nije ništa učinjeno za taj grad, iznio podatke koji razobličavaju veliku laž o nenaoružanom narodu, gradu civila bez oružja. Iznešeni podaci najbolje govore koliko je muslimanska strana poštovala "zaštićene zone" i njihovu demilitarizaciju.

    "Tako smo do 7. maja 1995. godine doturili za Srebrenicu, ovo su podaci samo šta smo mi doturili, bez onoga što su oni već imali na tom prostoru:

  • metaka 374. 982 komada
  • raznih bombi 436
  • tromblona 131

  • Projektila ErPiDi 292
  • ručnih bacača 59
  • lanser raketni sa 128 raketa
  • lanser "crvena strijela" protivoklopni sa 12 raketa
  • automatskih pušaka 150
  • 6 minobacača 60 mm sa 275 mina
  • snajperska puška sa 400 metaka
  • kompletan sistem veza
  • 2 nitroglicerinske puške sa 100 metaka

    (Rasim Delić u Skupštini BiH pred Alijom Izetbegovićem, Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem i drugim najvišim zvaničnicima, o čemu postoji video zapis)

    Upozorenja komandi UNPROFOR-a i muslimanskim snagama u Srebrenici su zaludna. Vrhovni štab Vojske Republike Srpske razmatra kako da tome stane na put.

    Strogo pov. 01-574/95.

    Povodom podataka državne bezbednosti o namjerama muslimana iz Srebrenice da izvrše prebacivanje 1. 500 vojnika iz manevarske brigade za Kladanj, kao i ranijih obavještajnih podataka o njihovim namjerama presjecanja komunikacije Vlasenica - Zvornik, odmah postaviti zasjede na vjerovatnim pravcima prolaza jedinica koje se izvlače iz Srebrenice, i povećati broj patrola u kontroli terena. (Predsednik republike dr Radovan Karadžić. )

    Pale, 8. mart 1995.

    Procjena VRS je da se sprema velika vojna ofanziva koja ima cilj da muslimanska vojska izađe na Drinu. To je od početka rata njihov najveći i jedini pravi strateški cilj u istočnoj Bosni: stvoriti teritoriju do Drine i onda je polako širiti ka svim pravcima. Nekoliko puta su bili na ivici ostvarenja tog cilja

    Tajni plan armije BiH o diverzijama:

    Cilj nove strategije je da isprovocira vojnu akciju Srba i uvede ih u borbu baš na ovom terenu gde je zabranjeno svako vojno djelovanje i da se veliki dio srpskih snaga oko Sarajeva premjesti na srebreničko područje i tu vojno angažuje.


    PLANIRANJE OPERACIJE:

    Radovan Karadžić, kao predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant, izdaje "Direktivu br. 7" u formi strategije, po kojoj određuje kako da se ubuduće postupa prema enklavama. U toj direktivi dati su konkretni zadaci:

    - Izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, time spriječiti komunikaciju između ovih enklava.

    Zadatak je presjeći vojnu komunikaciju između Žepe i Srebrenice. srpski izviđači odavno nisu vidjeli vozila sa oznakom UN. Nedostatak goriva je toliki da su holandski vojnici počeli da patroliraju pešice. Kako li im je dok idu po bosanskim gudurama, gde su medvjedi domaće životinje, a vukovi i ovce u trenutnom primirju zbratimljeno gledaju šta ljudi čine...

    "Direktiva-7" je počela da se sprovodi u onom djelu gdje treba da se lažnim humanitarcima i organizacijama smanji i ograniči logistika i: - doturanje materijalnih sredstava muslimanskom življu, i učiniti ih zavisnim od naše dobre volje, a istovremeno izbjeći osudu međunarodne zajednice i svjetskog javnog mnjenja.

    Na osnovu Karadžićeve direktive, komandant srpske armije Ratko Mladić u ime Glavnog štaba u Han Pijesku 31. marta 1995. godine izdaje svoju direktivu Drinskom korpusu, u kojoj naređuje "da se krene u aktivna borbena dejstva oko enklava. " To predstavlja njihovu vojnu i političku saglasnost oko dva cilja: prvo, fizičko razdvajanje Srebrenice i Žepe, i drugo: njihovo smanjenje i sužavanje tih "zaštićenih zona" na gradska područja.

    Na drugoj strani u Drugom korpusu Armije BiH u Tuzli 20. 6. 1995. g. donijet je tajni plan o "preduzimanju mjera za izvođenje diverzantskih akcija sa ciljem nanošenja gubitaka agresoru u živoj sili i tehnici i sveukupnom odvraćanju četničkih snaga od Sarajeva" piše u naredbi zastupnika komandanta 28. divizije Ramiza Bećirevića.

    U skladu sa tim naređenjem, pukovnik Avdo Palić iz 1. žepske brigade koja je od '94. nakon srpskih uspjeha oko Goražda i prekinute komunikacije sa Sarajevom preko Grepka ušla u sastav 28. divizije obavještava komandu korpusa u Tuzli, načelnika štaba Budakovića i majora Bećirevića, da je prema njihovim uputstvima naredio "formiranje više diverzantskih grupa jačine voda sa ciljem nanošenja agresoru što većih gubitaka u ljudstvu i tehnici i vezivanja agresora sa njegovim novim potrebnim snagama na liniji širine više od 20 kilometara.

    Formirano je devet diverzantskih grupa sa zadatkom da djeluju u istom danu, u intervalu od dva sata, na različitim mjestima radi razvlačenja srpskih snaga, kao i zbunjivanja i stvaranja panike u redovima srpske vojske. "

    Cilj te nove strategije je da isprovocira vojnu akciju Srba i uvede ih u borbu baš na ovom terenu gde je zabranjeno svako vojno djelovanje.

    Napad na civile




    Srbi su bili potpuno iznenađeni i zatečeni kada su muslimani 23. juna 1995. postavili zasjedu na putu Srebrenica - Skelani i u kombiju koji je prevozio civile ubili petoro ljudi.

    Rano izjutra 26. juna 1995. muslimanske jedinice su upale u Višnjicu, srpsko selo Milićkog kraja. Ubili su više ljudi i spalili nekoliko kuća. Zarobili su poprilično naoružanja i opljačkali sve što su stigli. Bio je to napad kakav se uopšte nije očekivao na ovom prostoru gde je vladalo kakvo takvo primirje. srpski borci su na nogama, traže da se nešto preduzme, jer više niko nije siguran. To "nešto" može biti samo vojna akcija, kao odgovor na zločin.

    I ova provokacija pred vojnicima UNPROFOR-a je još jedna recka u zbiru prekršenih primirja koji oni redovno i beskorisno bilježe. Holanđani sabiraju njihove provokacije, Srbi svoje mrtve.

    Početak operacije

    Muslimanskoj komandi 2. korpusa Armije BiH poslat je 29. juna 1995. godine iz Srebrenice strogo povjerljiv izvještaj pukovnika Avde Palića iz 28. divizije: Snage iz rejona Srebrenice napale su i zapalile selo Višnjicu i rejon Bojičino brdo i Spomenik. U tim napadima je pobijeno oko 40 četnika, ranjeno na desetine i zarobljena značajna količina pješadijskog naoružanja, dvije radio-stanice, 5. 000 metaka i druga vojnička oprema. U rejonu Vrani kamen zarobljen je vojnik Srđan Velimir iz Glamoča, i kako je bio lakše ranjen, prebačen je u Žepu radi liječenja i od pretpostavljene komande se traže instrukcije o daljem postupku sa zarobljenikom.

    1. jul 1995. Vlasenica

    Komanda Drinskog korpusa je odlučila da nakon tog poslednjeg događaja aktivira direktivu Glavnog štaba srpske vojske i naredila je formiranje jedinica koje će izvesti vojnu operaciju pod tajnim imenom "Krivaja-95", a to znači sužavanje područja "zaštićene zone Srebrenica" i njeno razdvajanje od "zaštićene zone Žepa".

    Operacija je pored oznake godine imala u nazivu i riječ "Krivaja". Očito je ova tajna operacija dobila taj zbunjujući naziv da bi, u slučaju "provale", zavarala trag i preusmjerila pažnju Armije BiH na sasvim drugo područje. Krivaja kao mjesto nema nikakve veze sa Srebrenicom, već je na relaciji između Olova i Zavidovića, gdje su muslimanske snage trebalo da grupišu svoje jedinice u očekivanju srpskog napada.

    2. jul 1995. Vlasenica

    U ranim jutarnjim časovima u Zvorničku brigadu stiglo je strogo povjerljivo naređenje koje je nosilo oznaku 01/104-156-1. Bilo je to "Pripremno naređenje" komandanta Drinskog korpusa generala Milenka Živanovića. Zvornička pješadijska brigada dobila je zadatak da iz svog sastava izdvoji i formira posebnu jedinicu - Taktičku grupu, snage lakog pješadijskog bataljona. To je podrazumijevalo i druga sredstva podrške za ratna dejstva na tom prostoru.

    Taktička grupa na čelu sa komandantom Vinkom Pandurevićem uskoro napušta Zvornik i svoju brigadu, i odlazi na zadatak ka Srebrenici. U "zoni odbrane" Zvorničke brigade ostao je načelnik štaba, zamjenik komandanta, major Dragan Obrenović, sada kao komandant, odgovoran za komandovanje brigadom.

    3. jul 1995. Srebrenica

    Dejstvovanje i ratni plan Taktičke grupe u predstojećim vojnim operacijama utvrđuje se na komandnom izviđanju, sa topografskih objekata na prilazima Srebrenici, jugu i jugoistoku: Pribićevac, Javor i Jasenovo.

    Na teren stiže nova zapovijest komandantu Taktičke grupe pukovniku Pandureviću, iz komande Drinskog korpusa: naređenje da odmah počnu borbena dejstva. I ova naredba komandanta Drinskog korpusa Milenka Živanovića imala je oznaku: Strogo pov. pod rednim brojem 04/156-2 od 03. 07. 1995. godine.

    Svi pomenuti geografsko-zemljišni objekti nalaze se na jugoistočnim, južnim i jugozapadnim prilazima gradu. Angažovane snage Drinskog korpusa sačinjavaju, pored Zvorničana, i po jedna četa iz Vlaseničke brigade, Birčanske brigade iz Šekovića, 2 Romanijske motoriz. brigade, Milićke brigade i dijelovi Bratunačke brigade. Linija fronta je istovremeno bila i granica te navodne "zaštićene zone".

    Zadatak taktičke grupe: Izbiti na liniju Predola - Divljakinje - Banja Guber - Živkovo brdo - Alibegovac - Kak, a u slijedećem napadu izbiti na linije Gradac - Bojna - Žiljato brdo.

    Cilj dejstva: iznenadnim napadom potpuno razdvojiti i suziti enklave Srebrenica i Žepa, popraviti taktički položaj snaga u dubini zone dejstva. "

    Taktićka grupa se dijeli na 2 dijela:

  • Borbena grupa-1 - zvornićki laki pješadijski bataljon na ćelu sa Vukovima s Drine)

  • Borbena grupa-2 - (Drinski laki pješadijski bataljon sastavljen od ćeta iz 2 Romanijske brigade, Vlasenićke brigade, Milićke brigade i Bratunaćke brigade)

    POČETAK OPERACIJE

    5. juli 1995. godine

    Izvršen je razmještaj jedinica i zauzimanje položaja uoči predstojećih borbenih akcija. Kao komandant Taktičke grupe TG-1, puk. Pandurević daje usmenu zapovijest za napad na osnovu naređenja komandanta korpusa: "Laki bataljon iz sastava Zvorničke brigade sa linije Bukova glava - Javor - Zeleni Jadar napada pravcem: tri pošumljena visa, 500 metara sjeverno, Zeleni Jadar - Pusmulići - Bojna - Srebrenica. Zadatak: razbiti neprijatelja na pravcu napada i u bližem zadatku ovladati tačkom Živkovo brdo. U slijedećem napadu ovladati objektom Bojna, obezbjediti bokove i pozadinu i biti spreman za produženje napada. Granica desno: Tucak, potok Čičevac.

    Na početnim položajima je i Drinski laki pešadijski bataljon, čiji je pravac napada od sela Alibegovca ka gradu. Snage Bratunačke brigade već su dovoljno blizu držale postojeće položaje na liniji fronta i kreću u napad pravcem Pribićevac - Guber banja - Srebrenica.

    Ta mjesta spojena u liniju, u običnim svakodnevnim vremenima, nikom ništa ne znače, sem kao granica dokle ovce pasu, gde je čija livada, ili šuma. Vojnicima u ratu sada su to orijentiri napada. Početne linije sa kojih se kreće u borbu su južno od grada, udaljene oko 10 kilometara od Srebrenice. Zadatak je jasan: suziti i razdvojiti enklave Srebrenica i Žepa. To je naređenje komandanta Drinskog korpusa generala Živanovića. Najveće muslimanske snage su grupisane ispred brigade Pandurevića, i to pokazuje da će sigurno doći do jakog sukoba sa 28. muslimanskom divizijom. Jedna otežavajuća stvar, za koju odavno znaju, ne sme se potcjeniti. Naime, položaji 28. divizije, protežu se u gotovo istoj liniji sa osmatračkim mjestima UNPROFOR-a, u neposrednom dodiru, kao da je ista vojska u pitanju. Sa Holanđanima se mora izbjeći svaki sukob. To je imperativ akcije, jer bi to bio rat sa Ujedinjenim nacijama, sukob sa svijetom.

    6. juli 1995. godine

    04. 00 Na osmatračnici u rejonu Javor, Pandurević sa operativcem i načelnikom veze zauzima položaj za napad sa dvije strane, i to:

  • Borbena grupa-1: Podrinjski odred Vukovi sa Drine kreću u napad pravcem Zeleni Jadar - tri pošumljena visa, zvani "Tri sise", uz podršku voda tenkova i "praga" iz sela Jasenova.
  • Borbena grupa-2: četa formirana od vodova iz drinskog bataljona ide u napad pravcem Tucak - Biljeg, na kojem je i utvrđen položaj snaga UN. Cjelokupne snage podržavaju vodovi tenkova, haubica od 122mm i jedna "praga". Dat je znak i napad je počeo prema zadatim pravcima.

    Poslije više uzastopnih napada na položaje muslimanskih snaga oni nisu probijeni. Srpske jedinice su i dalje na zadatim linijama. U napadu su ranjena tri borca Borbene grupe-1. Na osmatračnici su komandant i komandiri obje borbene grupe koji referišu o stanju svojih jedinica i daju prijedloge za dalja dejstva. Pandurević donosi odluku da pregrupiše snage Borbene grupe-2. i ojača Borbenu grupu-1. Napada neprijatelja pravcem Javor - Biljeg. U napad uvodi dva tenka T-55.

    7. juli 1995. godine

    Naređeno je da nov napad mora početi u šest časova. Međutim, u toku noći i jutra nastupili su loši vremenski uslovi: padala je kiša, spustila se gusta magla, pa je odlučeno da se napad odloži.

    10:00-12:00

    Pukovnik Pandurević odlazi na istureno komandno mesto Drinskog korpusa u Pribićevac, da referiše načelniku štaba generalu Radislavu Krstiću o borbenom stanju jedinica i donijetim naredbama. Krstić prihvata odluku o odlaganju napada.

    14:00

    Jedinice su nastavile pripremu za borbu. U pomoć im je pristigao vod minobacača iz Podrinjskog odreda Vukovi sa Drine, i formirana je bataljonska vatrena grupa.
    Snage UN su svo vrijeme osmatrale šta se dešava i održavale kontakt sa muslimanskom 28. divizijom. Javljali im operativne, izviđačke podatke o kretanju srpskih jedinica, akcijama, brojnosti i ostalo.

    U toku jutra 8. jula 1995. magla se podigla i stvoreni su uslovi za produžetak dejstava. Da li je to početak odsudne bitke sa 28. divizijom, koja je nanijela toliko zla srpskom narodu u istočnoj Bosni? Više hiljada ubijenih Srba i najmonstruozniji zločini su iza njih. Godinama su iza njihovih akcija ostajale stravične slike. Sakrivali su se iza "zaštićene zone" i svet obmanjivali svojom ugroženošću, a u stvari vodili rat čiji je cilj bila etnički čista teritorija.
    18. 00

    Vukovi sa Drine uspjevaju izbiti na osmatračnicu koju su držale holandske snage UN. Oko njih više nema muslimanskih formacija, koje su se razbježale i napustile to važno strateško mjesto. Pukovnik Pandurević upozorava Holanđane na objektu Biljeg i traži da se sklone iz ratnih dejstava, kako neko od njihovih vojnika ne bi stradao. Nudi im da se bezbjedno povuku ka Bratuncu, preko Pribićevca i Sasa. Ovu ponudu oni odbijaju i odlučuju da se povuku ka Srebrenici, kroz raspored muslimanskih vojnih snaga."

    Atmosfera među vojnicima je izvanredna. Spremnost za konačno slamanje 28. muslimanske divizije i njihov vojnički poraz je na najvišem nivou. Vijest da su Vukovi sa Drine zauzeli izuzetno važna strateška mjesta stigla je do svakog rova, svakog vojnika. Da li je taj prvi borbeni udar i vojnički uspjeh prelomna situacija i uvod u konačnu vojničku pobjedu, uskoro će se vidjeti.

    Vukovi sa Drine uspjevaju ovladati objektom Biljeg, jednim od zacrtanih i izuzetno važnim strateškim mjestom. Konačno se izbija na put Zeleni Jadar -Srebrenica, a potom ovladavaju i zaseokom na objektu Ćićevci.

    9. juli 1995. godine

    Borba se nastavlja. Borbena grupa-1, pravac Prljuka - Živkovo brdo. Vukovi sa Drine razbijaju snage neprijatelja i izbijaju u selo Pusmulići. Borbena grupa-2 u popodnevnim satima ovladava selom Jelići. Pandurevićeva Taktička grupa izbija na liniju sela: Jelići - Pusmulići - Živkovo brdo. Ti važni vojni uspjesi i ovladavanje izuzetnim strateškim mjestima znače da je konačno došlo do sužavanja enklave Srebrenica sa južne strane i južnih prilaza. Susjedne jedinice Drinskog korpusa iz Bratunačke brigade dejstvuju pravcem Pribićevac - Orlovine. Snage Drinskog lakog pješadijskog bataljona izbijaju na liniju Jasenovo - Kiprovo - Kostur. Tog dana uspjeli su da pređu 3-4 kilometra i po slobodnoj procjeni do Srebrenice nema ni jedan kilometar.

    10. juli 1995. godine

    04:00

    Tokom jutra 28 divizija kreću u opšti i organizovan kontranapad. Najveći udar je na Pandurevićevu taktičku grupu. Napad je toliko silovit da dolazi do muslimanskog potiskivanja srpskih snaga na objekte Biljeg i "Tri Sise" i skoro vraćaju na početne položaje(treba napomenuti da su prilikom ovog kontranapada većina pripadnika Vukova sa Drine bili na kratkom predahu, jer su svo vrijeme od početka napada bili udarna pesnica Pandurevićeve taktičke grupe koja je ustvari bila udarna kičma ove operacije). Vode se borbe koje srpski borci jedva izdržavaju.

    Da ne bi imali velike gubitke, jer najveći udar trpe njegovi borci Pandurević odobrava povlačenje svoje jedinice, jer mora hitno da pregrupiše snage. Stižu prvi podaci o žrtvama. Muslimanski kontra udar je silovit i koncentrisan na ovu teritoriju.

    Naši gubici iznose 4 poginula i 5 ranjenih. Situacija je teška, ali još ne izaziva destabilizaciju Pandurevićeve taktičke grupe i pad morala.

    Brzom intervencijom na položaje se vraćaju Vukovi sa Drine i to omogućava brzu konsolidaciju naših snaga za novi napad.

    Juriš predvodi lično Legenda sa svojim Vukovima i njih oko 200 najhrabrijih boraca uspijevaju probiti muslimanske linije i ovladavaju objektom Živkovo brdo.

    Hrabrim napadom produžavaju pravcem Živkovo brdo-Pusmulići-Rajne-Bojna.

    Borbena grupa-2 uz podršku oklopno-mehanizovane čete takođe prelazi u kontranapad, zauzima selo Rajne i spajaju se sa Vukovima.

    Gubici iznose 7 poginulih i 9 ranjenih.

    U večernjim satima naše snage uspjevaju da izađu na repetitor iznad Srebrenice.

    Poslije jakog, ali neuspješnog kontranapada, 28. divizija gubi inicijativu i na svakoj tački sukoba lomi im se otpor.

    Ovo je teška, ali brilijantna vojnička pobjeda nad mnogoljudnijim protivnikom.

    Snage Drinskog korpusa su praktično izvršile zadatak, enklave su razdvojene i sužene na sama gradska jezgra.

    11. juli 1995. godine

    Osmatranjem i izviđanjem utvrđeno je da su civili napustili grad i da u Srebrenici ne treba očekivati neki veliki otpor. Prateći radio veze 28 divizije jasno je bilo da se njhove glavne snage panično povlače u nepoznatom pravcu.

    Načelnik štaba Drinskog korpusa general Krstić stiže na komandno mjesto u selo Rajne i izdaje pukovniku Pandureviću usmeno naređenje da se napredovanje mora produžiti i novi zadatak:

  • Ide se na osvajanje samog grada

  • Naređenje je direktno iz glavnog štaba i samog Komandanta

    Pandurević okuplja svoje starješine i pita komandanta jedinice Vukovi sa Drine Milana Jolovića - Legendu da li je imao prije ikakva saznanja o ovoj novoj naredbi koja uopšte nije pominjana kada se planirala operacija Krivaja 95.

    Ovaj mu odgovara da nije i da prvi put čuje ovo naredbu. Svi su zatečeni novom naredbom jer se prvi put uopšte spominje ulazak u Srebrenicu.

    Prema naređenju Pandurevićeva taktička grupa kreće ka gradu. Tokom jutra oko repetitora iznad grada primjećeni su pripadnici 10. diverzantskog odreda.

    Ovaj odred koji se odjednom i iznenada pojavio takođe je krenuo u napad na grad.

    Prema ranijoj zapovijesti komandanta Drinskog korpusa 10. diverzantski odred nije naveden kao formacija koja će učestvovati u borbenim dejstvima oko Srebrenice, tako da su svi bili iznenađeni njihovim pojavljivanjem na samom kraju operacije.

    Zvornička taktička grupa prva ulazi u grad putem sa južne strane grada.

    Pandurević ostaje u samom gradu sa svojom jedinicom da bi spriječio eventualni kontraudar na sam grad od strane muslimana koji su uprkos debaklu sačuvali veći dio 28 divizije.
  • ambih - 82056 - 30.01.2013 : Jovan - best (0)

    Hanka i zločini nad sarajevskim Srbima


    Tokom rata u BiH je unutar 1. muslimanskog sarajevskog korpusa postojala tzv. umjetnička četa koja je imala zadatak da obilazi vojsku na položajima. Nju su sačinjavali tzv. umjetnici tačnije ljudi sa estrade.

    Kroz Hankin slučaj saznadosmo da je osim Hanke u njoj bilo još mnogo poznatih likova, poput Dine Merlina. Za razkuju od Hanke, Dinu onaj nesretnik Golub čak i pohvali, što samo pokazuje da se i u najgorim momentima i situacijama može ostati čovjek.

    Hanka je bila maskota čete sa najvećim učinkom u istoj. Ona je najviše je posjećivala vojsku i išla na najgora ratišta, kao što su bile posjete Velešićkom bataljonu, osnovnoj jedinici muslimanske vojske na Žuči - dijelu Sarajevskog ratišta koje su oni smatrali za najteže i najgore. Hanka je stigla i da otpjeva poginulu pripadnicu ovog bataljona "žutu" Fadilu.

    Potsjetnik za sve one koji ne znaju:

    ...Kako je to bilo kod muslimana tokom rata, Kako je bilo biti Vlaj(h) naprimjer u muslimanskom Sarajevu tokom rata... Evo nekoliko informacija... Najomiljeniji muslimanski izraz za Srbe je bio Četnik.

    Javno proglašavanje nekog Srbina četnikom je automatski značilo da sa tim nesrećnikom može da radi ko god šta hoće, tako da postupak Hanke s udarcom u muda četnika je u svijesti svih armijaca (sve sa Pejanovićem i onom sa dva prezimena) doživljen kao normalna radnja i otud ne čudi što je danas Hanka začuđena i šokirana i što Dino Merlin ne može da vjeruje.

    I što onaj novinar Senad Avdić je šokiran i ne vjeruje...

    Zastupnik oštećenog Goluba advokat Tomić, na žestoke prozivke iz Sarajeva uzvraća da će istrajati i ironično poručuje Sarajevu da im je bio dobar kad je vodio tužbu protiv Kačavende.

    Istrajavanje na ovom procesu kurčenja Hanke na Igmanu kod Zuke Ališpage je mali korak u saznavanju mnogo većih i gorih tajni (sistematsko ubijanje sarajevskih Srba koji su ostali u muslimanskom Sarajevu lojalni Izetbegoviću sa najjačim intenzitetom u periodu jun 1992. godine - oktobar 1993. godine, zatiranje kompletnih porodica, masovno silovanje srpskih žena i djevojčica, opšta ćutnja kompletne muslimanske javnosti koja traje nesmanjenom žestinom sve ove godine i koja je dovela do apsurda da se danas u Sarajevu često u gradu susreću žrtva i zločinac...

    Vjerovatno zbog sramote, straha, zamjeranja ČARŠIJI, ... ćutnja sve ove godine istom žestinom kao kod "armijaca" traje i kod žrtava jer je ipak dosta silovanih Srpkinja ostalo živo i što je najgore ostalo da živi u federalnom Sarajevu sa matricom ponašanja stvorenom u ratnom Sarajevu.

    Već je 20 godina prošlo i projekat "masovne sarajevske ćutnje o svirepim zločinima nad srpskim civilima" je na putu da doživi potpuni uspjeh jer sa svakom novom godinom događaji blijede...
    amerika - 80913 - 27.12.2012 : Jovan Trajkovic Beograd - best (0)

    Preporuka za čitanje o W&T programu i iskustvima


    Hteo sam da podelim iskustvo jednog poznanika za posao u Americi, ali i razmene učenika, koji je angažovao ljude da napišu blog na ovu temu. Vlasnik bloga je pisao dosta korisnih stvari o razmeni učenika i studiranju u inostranstvu. Kopirao bih ovde, ali tekstovi su malo duži i sadrže dosta korisnih informacija.

    Interesovanje za posao u Americi preko leta raste iz godine u godinu. Ljudi kojima sam okružen su radili ili su zainteresovani za posao u Americi. Tražio sam informacije o poslovima na raznim forumima, sajtovima agencija i gledao video snimke.

    Zaključio sam da je većina tih preporuka od strane učesnika, zapravo postavljeno od strane agencija, samo pod različitim nalozima. Potencijalni učesnici se i dalje mogu informisati. Zapravo, sve to što pročitaju na raznim forumima je idilično. Mogu reći da ništa nije idealno, sve ima svoje mane i prednosti, samo je cilj naći solucija sa što manje mana, ili kako u narodu kažu, izabrati manje zlo. Osobama koje su zainteresovane za posao u Americi mogu reći da ne veruju u sve što pročitaju, nego treba sve proveriti nekoliko puta, iz različitih izvora.

    Želim da napravim najbolji vodič za posao u Americi, upravo na svom blogu. Razgovarao sam sa prijateljima koji su u prošlosti bili učesnici ovakvih programa i klijenti raznih agencija, tj. imali su posao u Americi. Većina njih se složilo da je ovo najbolji način da se napravi mesto na internetu gde će ljudi moći da se informišu o iskustvima učesnika "Work & Travel" programa. Nekoliko njih se složilo da napiše tekstove o poslovima u Americi i kako uopšte izabrati pravu agenciju.

    Živimo u vremenima, gde mnoge agencije koje u ponudi imaju posao u Americi, obećavaju brda i doline, a dobijete nešto o čemu niste ni sanjali, u negativnom smislu. Smanjiti rizik ovakvog nečeg je veoma bitno, jer osoba koja želi da zaradi novac, treba da plati više od hiljadu evra agenciji za usluge sređivanja papira, vize i nalaženja posla. Omogućiti svima fer šansu da nađu dobru ponudu je prava stvar, a niko nema hiljadu evra za bacanje.
    nevesinjska - 80844 - 25.12.2012 : Jovan Oluja nad Srpskom - best (1)

    Rat u BiH


    Nakon munjevitih ratnih pobjeda i osvajanja Krajine u avgustu 1995. godne, hrvatska vojska ne staje nego vrši pregrupisavanje i obavlja poslednje pripreme pred praktičnu realizaciju vojnog sporazuma Izetbegović-Tuđman i opšteg napada na Srpsku iz pravca zapada.

    Uporedo na istoku muslimanska armija u istom periodu vrši ofanzive na većini ratišta s promjenljivim uspjehom.

    Neuspjehe doživljava na Sarajevskom ratištu i u enklavama Srebrenica i Žepa, a uspjehe ima na Majevici, Treskavici, Ozrenu.

    Jedino je mirovalo u Hercegovini, praktično tamo je sve stalo nakon Mitrovdana 1994. godine, a kratki video i epilog upada muslimanskih diverzanata 4. korpusa možete pogledati na ovom videu.



    Borbe definitivno prestaju početkom oktobra 1995. godine, zaključno s pogibijom najopasnijeg muslimanskog generala Zaimovića na Rogoju. Sišao je sa netom osvojene Treskavice na Rogoj i da ne bi granate ko zna koliko bi još platilo srpskih glava na njegovom putu ka Goraždu.

    Nakon pogibije fanatičnog generala (definitivno najsposobniji muslimanski oficir) momentalno sve je stalo, a umorni i iscrpljeni muslimanski vojnici jedva su dočekali zastoj i primirje.

    Znalo se da će Alija u mirovnim pregovorima tražiti koridor za Goražde (nakon gubitka Srebrenice i Žepe samo su još preko Goražda imali dodir sa njihovom svetom rijekom Drinom kako oni vele), a Zaim je imao odrešene ruke da na terenu sprovede taj koridor jer i sam Alija je znao da će teško Srbi pristati na ovakav ustupak.

    Događaji iz 1992. zaključno sa srpskim osvajanjem Jajca i držanjem ogromne teritorije (60-70%) odredili su buduće događaje na terenu. Težnja Srba za što bržim okončanjem rata nauštrb muslimana koji su stalno tražili predahe i dobijali su ih od međunarodne zajednice.

    Na štetu Srba i uz ogromnu pomoć tzv. međunarodne zajednice rat se nije mogao okončati 1993. godine, kako su događaji na terenu zahtjevali. Već od marta 1993 VRS počinje da zadaje odsutne udarce muslimanskoj armiji na mnogim ratištima a u pojedinim rejonima muslimanske snage su bile pred slomom.

    Uporedo sa velikim ratnim pobjedama Srba nad muslimanima događa se upliv međunarodne zajednice i praktično sve srpske pobjede ostaju nedovršene (Bihać, Goražde.. .. ) a poraženi se stavlja na njegu stranaca dok ne ojača pa nanovo na Srbe i ode rat u četvrtu godinu.

    Još od početka marta 1993 kad se u rejonu Cerske i Konjević polja pojavio general Filip Morion koji ne može spasiti Cersku , ali je spasio tada Srebrenicu.

    Pa nakon velikih pobjeda i osvajanja Bjelašnice i Igmana kad se stvorila realna pretpostavka da se osvoje vrlo brzo Hrasnica, Butmir i Sokolović kolonija i stavi Sarajevo u pravu opsadu BEZ TUNELA.

    Ovako malo malo pa Ćelo i Caco odoše s vojskom u Hercegovinu.
    Ili specijalni odred Bosna tzv. Vikićevci koji su takođe "često odlazili na vikend partije", a bili su specijalizovani za čuvanje tek osvojenih rovova.

    1. sarajevski muslimanski korpus nakon svakog zatišja na domaćem ratištu šalje dijelove brigada preko tunela na druga ratišta (protiv VRS na Nišićkoj visoravni, Vikićevci na kladanjskom ratištu, protiv hvo Konjic, Jablanica, Vitez...

    Eto to je bila ta blokada Sarajeva a ispostavlja se da je tunel ispod aerodroma bio prometan kao košnica...

    Srbima je nametnut dugi rat, praćen raznim pikantetrijama tipa nametanja zaštićenih zona za poraženu stranu, prećutno tolerisanje ključne karike rata tunela ispod aerodroma od strane međunarodnih snaga, akcija padobran, sramna uloga SFOR-a u ponovnom prepuštanju položaja muslimanima na Bjelašnici i Igmanu i još štošta.
    Dugi ratu BiH je definitivno bio nametnut Srbima, ali ne zbog vojne sile Hrvata i muslimana već isključivo uloge međunarodne zajednice koja se svo vrijeme pokroviteljski i zaštitnički odnosila prema muslimanskoj strani i prećutno odobravala boravak mudžahedina.
    hrvatska - 80794 - 23.12.2012 : Jovan - best (2)

    Ratni zločini hrvatske vojske u BiH u jesen 1995. godine


    U Hrvatskoj je tokom rata 1991-1995 postojalo sedam gardijskih brigada dobro naoružanih koje su bile razmještene po svim dijelovima Hrvatske.

    Kako je i sam Šušak isticao, najelitnijom je smatrana 4. gardijska brigada poznata i pod imenom "Pauci". Jezgro brigade koja nastaje u 1991. čine dobrovoljci iz opština današnjeg kantona 10 u Federaciji (Livno, Tomislav grad.. .. ). Poslije se širi sa dobrovoljcima iz Imotskog, Sinja pa sve obalom do Metkovića i Dubrovnika.

    Znači, brigada je u svojoj zoni dejstva obuhvatala veliku teritoriju, praktično cijelu Dalmaciju s zaleđem pa do granice s Crnom Gorom.

    Generalno gledajući područja koja je imala u svom rejonu (Imotski-Sinj-Gospić-Livno-Tomislav Grad- Šuice kod Dubrovnika) 4 brigada je bila dostojni savremeni nosilac sjećanja na izvorne ustaške brigade iz 2 svjetskog rata, a svojim djelima u zadnjem ratu je to i opravdala.

    Zadržaću se samo na zločine ove brigade koje su počinjene u BiH tokom 1995. Inače, brojni su ratni zločini ove brigade počinjeni nad ratnim zarobljenim civilima i vojnicima Srbima u Krajini (Maslenica , Medački džep, Gospić itd.)

    Nakon potpisivanja federacije Hrvata i muslimana 1994. godine, dolazi i do potpisivanja vojnog sporazuma između Tuđmana i Izetbegovića (22. juli 1995) uz posredovanje američkog ambasadora u Hrvatskoj Pitera Galbrajta. Vojni sporazum je uključivao vojno angažovanje HV u BiH naočigled "jadne" Srbije koja je to sve nijemo posmatrala i uporedo zavrtala granicu prema Srpskoj.

    Za glavnog nosioca udara na potezu Grahovo-Glamoč prema Banja Luci određena je 4. gardijska brigada HV koja će prilikom osvajanja mnogih gradova u Srpskoj u jesen 1995. godine iza sebe ostaviti krvavi pir, a koji će i nakon 17 godina ostati nekažnjen i zaboravljen, zaturen u arhivima neke sudnice, sa statusom službene bilješke.

    Krvavi tragovi "Pauka" u Srpskoj u jesen 1995. godine

  • Masovna grobnica Kamen, kod Glamoča 108 tijela,
  • u Carevom polju nadomak Jajca 78
  • U Čaprazlijama kod Grahova 35
  • U jami Zastinje kod Livna 13
  • Masovna grobnica Mrkonjić grad 181
  • Osim masovne grobnice u Mrkonjić gradu na području ove opštine bilo je i manjih grobnica iz kojih je ekshumirano 176 srpskih žrtava.
  • U svim grobnicama bila su pomiješana tijela boraca VRS i srpkih civila
  • Najstarije žrtve su bile devedesetjednogodišnji Jovo Lazendić i devedesetogodišnja Ljubica Oroz

    Obdukciju ubijenih u najvećoj masovnoj grobnici u Mrkonjić gradu je obavio najveći srpski patolog Zoran Stanković.

    Stanković je nedvosmisleno utvrdio da su zarobljeni najprije surovo mučeni, a poslije ubijeni.

    Ratni komandant brigade je bio Damir Krstičević, a zamjenik Anto Kotromanović sadašnji ministar branitelja u vladi Zorana Milanović što kristalno svjedoči o odnosu hrvatske vlasti prema zločinima počinjenim u njeno ime.

    Ovo samo pokazuje pravu prirodu socijal demokratije u Hrvata s Ivom Josipovićem na čelu.

    Osim Krstičevića i Kotromanovića operativnu grupu oficira koja je vodila akcije u bos. Krajini su činili generali Ante Gotovina, Željko Glasnović, Rahim Ademi, Ljubo Ćesić Rojs koji su dobrano znali za sve jame koje napraviše njihovi vojnici.

    Osim 4. brigade tokom septembra i oktobra 1995. godine na ovom prostoru su boravile 7. gardijska brigada i dvije elitne dalmatinske ustaške jedinice:

  • 6 pukovnija "Torcida"
  • 126 pukovnija zvana "Maks Luburić"

    Nesumnjivo da su i ove jedinice dale veliki doprinos u pravljenju srpskih jama, a u rejonu Glamoča. Lično je komandant 7. gardijske brigade Ivan Korade presuđivao zarobljenim srpskim vojnicima.
  • hrvatska - 80695 - 19.12.2012 : Jovan - best (2)

    Slučaj Mrkonjić grad 1995


    Mrkonjić grad je bio maltene pošteđen ratnih dejstava cijeli rat i na samom njegovom kraju u periodu septembar-oktobar je žestoko osjetio ratni vihor i doživio kataklizmu.

    Za razliku od jadne Srbije koja je u ovom periodu čvrsto držala granicu prema Srpskoj, Hrvatska je s druge strane u borbe u Bosanskoj Krajini uvela svoje najelitnije jedinice, praktično sve što je imala na raspolaganju.

    Jedna od takvih jedinica je bila 4. gardijska splitska brigada koja je bila nosioc napada na Mrkonjić Grad.

    Veliko učešće je dala i mostarska brigada HVO.

    Prilikom napada na Mrkonjić Grad gine komandant 4 gardijske brigade i to je vjerovatno bio savršen povod i alibi za orgijanje dalmatinskih i hercegovačkih ustaša nad skoro 200 zarobljenih srpskih civila i vojnika.

    Nedugo nakon Dejtona dolazi do povlačenja hrvatskih snaga koji za sobom ostavljaju pustoš i razaranje nezapamćeno u Evropi još od 2. svjetskog rata.

    Grad je doživio urbicid i po stepenu uništenja je bio gori od Vukovara.

    Uz urbicid se dogodio težak ratni zločin nad dvjestotinjak zarobljenih Srba.

    Sve skupa ratni zločin koji u razmjerama ništa ne zaostaje od Vukovara i Ovčare(ovdje su strijeljani isključivo vojnici ukupno 200, a u Mrkonjiću više od polovine od ukupno 200 ubijenih su bili civili).

    Pa Hrvati na Ovčari izvukoše svjetsku milost i anatemisaše Srbe za vjek vjekova(zajedno sa Srebrenicom), a kod nas se špekuliše da su u slučaju Mrkonjić sakrivani papiri od strane samih Srba.. .. .
    Slučaj se nije pomjerio ni centimetra godinama a trebao bi biti naš ZICER slučaj u dokazivanju da Hrvati nisu bili nikave žrtve agresije već teški zločinci kad god su imali priliku bilo gdje(Gospić- samo je ovdje ubijeno preko 200 Srba, Medački džep, Maslenica.. .. ..
    Mislim da splitske ustaše ništa nisu blaže od mudžahedina(ili Naserovih koljača) prilikom mučenja i klanja zarobljenika.

    Uz ovaj slučaj naš glavni adut je trebao biti i slučaj Sarajevo, ali sve ove godine sve to tapka u mjestu jer osim žestokog muslimanskog opstruisanja kroz državne institucije na ruku ide i jalova srpska činovnička grupa koja se bavi istraživanjem zločina nad Srbima.

    Umjesto da se fokusiraju na jedan slučaj(Sarajevo za muslimane, Mrkonjić za ustaše) i da ga se drže kao pijan plota sve ove godine(kao što su to vješto Hrvati radili s Vukovarom ili muslimani s Srebrenicom) oni j**e. no dokumentiraju sve ove godine, a ZICER slučajevi tapkaju u mjestu sve ove godine.

    Sterilni likovi tipa onog Velimirovića koji svo vrijeme kao kakve strine nariču i govore tako da ih jedino mi razumijemo trebaju ići na megdan aždajama tipa Mašovića.

    Čovjeka koji je u stvari glavni svjedok za lokacije masovnih grobnica u rejonu Sarajeva i svi to znaju i nikom ništa a Mašović i dalje direktor.

    Mašović je pod krinkom asanacije terena u Sarajevu na kraju rata organizovao premještanje leševa civila sarajevskih Srba(od Kazana do Alipašinog polja i od Pofalića pa do Dobrinje) na lokacije izvan grada.

    Logična pretpostavka ukazuje da će najprije biti Igman, ali do sada ništa nije pronađeno.

    Da ne ispadne da je glavni krivac Velimirović, daleko od toga jer definitivno političko vođstvo bos. Srba zadnjih 20 godina nije doraslo svom zadatku, a naročito ovi zadnji kojima očito ništa nije sveto(slučaj zataškavanja papira iz predmeta Mrkonjić grad se njima pripisuje).

    Za kraj evo jednog malog dijaloga iz rata koji su vodili general Mladić i mladi vojnik:
    general - ko nam je najveći neprijatelj?
    vojnik - muslimani.
    general - nije nego Hrvati, a ko je na 2 mjestu?
    vojnik - muslimani.
    general - nije nego Hrvati, tek na trećem mjestu su muslimani.
    A današnja naša politika ide u tom mazohističkom tonu brige za Hrvate u BiH i kako bi eto trebali i mi da se borimo da oni dobiju svoj entitet.
    Što se mene tiče najpravednije bi bilo dati federaciju s Neumom muslimanima, a nama omogućiti vraćanje Sutorine od CG i Prevlake od Hrvatske
    kanada - 80325 - 10.12.2012 : Jovan Janković Novi Sad - best (0)

    Mišljenje o aplikaciji za Kanadu


    Poštovani,

    Aplicirao sam za posao u Kanadi, moja sestra je raspisala konkurs za babysitter-a. Sve kandidate koji su se javili na konkurs je odbila kao neodgovarajuće, mene kao odgovarajućeg a s obzirom da ima zdravstvenih problema uvek mora da ima pratnju, tako da se nadam da je to dodatni plus.

    Ja nisam oženjen, imam 33 godine i radim u državnoj službi godinama, zaposlen sam na neodređeno, završio sam Višu ekonomsku školu, oslobođen sam vojske.
    br> Što se tiče iskustva u čuvanju dece, imam ga, engleski je solidan intermediate nivo.

    Najviše se nadam odlasku zbog činjenice da već imam tamo obezbeđen posao i garanciju od strane sestre i njenog supruga.

    Očekujem svaki dan odgovor na aplikaciju.

    Voleo bih od Vas da dobijem mišljenje o tome koje su mi šanse.

    Srdačan pozdrav,

    Jovan Jovane,

    pretpostavljam da si aplicirao za privremenu, radnu vizu. U tom slučaju su ti šanse dosta povoljne, pogotovu što tvoja sestra govori isti jezik kao ti pa ti mogu pomalo progledati kroz prste što se jezika tiče.

    Takođe je važno napomenuti da ćeš morati proći kroz ljekarski pregled i zadovoljiti stroge kanadske kriterijume.
    hrasnica - 80196 - 05.12.2012 : Jovan - best (1)

    Besa ćutnje


    Ostade mi stric sa strinom u muslimanskom Sarajevu, u rajonu velešićkog bataljona i definitivno sam skontao da je išao na Žuč da kopa rovove za muslimansku armiju.

    Informaciju nikad ne dobih jer "besa šutnje" je, gle apsurda, bolje djelovala na nemuslimane koji ostadoše u u muslimanskom Sarajevu.

    Završio se rat, negdje 1997. godine stric poče dolaziti u srpski dio na naše imanje na Javor planini. Počeše ogovaranja nekih komšija, ali je to sasječeno već u korijenu od naše familije koja je najrođenije prihvatila nesrećnog strica.

    Nikad nisam zažalio na pripadnost VRS jer ti je to omogućavalo da u svom rajonu možeš ugostiti Aliju ako treba.

    Ako ja nemam šta ispričati iz prve ruke to ne znači da sam bio podrumaš, već možda sam se zatekao u "nezgodnom rajonu", a haški satrapi u vidu Medžide Kreso samo melju, iako je vojska iz Crne Rijeke sa svojim komandantom bila najčasnija srpska vojska.

    Elem, godine prolaze stric osta živiti u svojoj kući u muslimanskom Sarajevu s čestim dolascima i boravku na imanju na planini Javor u širem rajonu Igrišta.

    Godine prolaziše pa zaborav na rat poče nadirati. Vremenom sam skontao da je bar malo učestvovao u kopanju tunela ispod aerodroma, ali džaba ti sve, ni zarez priče ne uhvatih od njega. Kad god bih, u rijetkim trenucima, imao priliku da od njega uhvatim neku interesantnu priču on bi vješto i naravno nesvjesno skrenuo u drugu temu i tako izbjegao da bilo šta kažem.

    I sad bih ja trebao da zamjerim Filipu što je okretao poglede od zatočenih Srba u podrumu nebodera u Hrasnici jer i on se borio da preživi nemoćan da pomogne čak ni sebi a kamo li nekome drugom.

    Zbog toga kažme svaka čast Filipu jer je progovorio o svojoj ratnoj muci, a moj "amidža" će se prije objesiti nego svome bratiću ispričati koju epizodu sa Žuči ili iz onih teških sati kopanja tunela.

    Ne zamjeram ja njemu ni sekunde, jer besa šutnje muslimanskog Sarajeva je planetarni projekat, i kao što rekoh uz sve pohvale muslimanske odanosti ovoj besi, zaista me fascinira nevjerovatna robotska odanost nemuslimana (sarajevskih Srba i Hrvata) da o svemu detaljnije progovore.
    hrasnica - 80135 - 03.12.2012 : Jovan - best (0)

    Hrasnica iz prve ruke - prkretnica


    Dragi Fripe,

    više bi bio sretniji da si u člancima konkretniji, nauštrb tvojih ličnih podataka, s jasnim opisom nekog ratnog zločina u Fikrinom begluku.

    Razumijem te potpuno jer "besa šutnje" sarajevskih muslimana koja evo traje već 20 godina je nešto što "potencijalnom svjedoku kome je savjest proradila" ledi krv u žilama. Primjera radi, Nedžad Ugljen je zaprijetio da će progovoriti 1996. godine ali je ubrzo likvidiran. Nakon tog događaja besa šutnje sarajevskih muslimana je potvrđena i zavjetom metka u čelo.

    A Ti još "Vlaj" koji se zatekao na suprotnoj strani...

    Ti si jednostavno na prekretnici na ovom portalu, ili ćeš iskristalisati sjećanja na period do novembra 1992 i ispričati ih ili ćeš ostati i dalje zagonetan u tekstovima s minimumom datih detalja dovoljnim da potvrde validnost, ali će oni vremenom postati razvodnjeni ako budu neodređeni kao do sada.

    Još jednom razumijem te potpuno, jer "besa šutnje" sarajevskih muslimana je i danas svetinja, a primjer su ti i povremena javljanja fikrinih bojovnika na ovom portalu koji ga veličaju jer pohapšeni i likvidirani Srbi iz Hrasnice su stvarno sa baterijama navodili "četničke granate", -ovo je i jedan od glavnih postulata "bese šutnje" kojom opravdavaju nestajanje komšija Vlaja.

    P.S. Pojašnjenje za "besu Šutnje" - cijelo Sarajevo je bilo svjedokom nestajanja sarajevskih Srba, naročito u periodu od juna 1992. do oktobra 1993. godine i ova tema se šapatom besjedila kod golorukog naroda žrtve agresora. Šapat se zaključno s likvidacijom Nedžada Ugljena pretvorio u besu šutnje koja već polako prerasta u mit, jer brojnost učesnika bese šutnje je ogromna, a odanost zavjetu ćutanja je daleko premašila sve šiptarske bese koje su se do ovog slučaja smatrale jedino originalnim do sada.
    hrasnica - 80037 - 30.11.2012 : Jovan - best (0)

    Hrasnica iz prve ruke


    Konačno na portalu svježe (friške) ratne priče. Sve pohvale za Fripu. Taman da je većinu izmislio, njegovi članci su izuzetno zanimljivi.

    Često pravdanje Fripea srpskoj strani na ovom portalu je bez ikakve potrebe jer razvodnjava njegovu razglednicu iz Hrasnice.

    Ima smisla da su u ljeto 1992. godine po Hrasnici vršljali "fiktivni hosovci", vjerovatno manji broj muslimana koji su pretpostavljam bili na obuci u Hrvatskoj 1991. godine.

    Raskid muslimana sa ustaštvom i prelazak na saudijski vehabizam se događa 1993. godine, a sve je krunisano kratkim, ali izuzetno brutalnim ratom sa Hrvatima. Naročito su stradali srednjobosanski Hrvati, a muslimanska armija je prosto zbrisala HVO u srednjoj Bosni.
    kanada - 79917 - 25.11.2012 : Jovan Belcic Kladovo - best (0)

    Kako dobiti vizu sa Osnovnom školom?


    Želeo bih da radim u Kanadi kao moler jer to radim i ovde, samo što je sada posla sve manje. Od škole imam samo osnovnu pa me interesuje da li bih nekako mogao da idem i da radim tamo. I ako nekome treba radnik ili nekoj firmi...

    Poštovani,

    nemoj da se trudiš jer mislim da nemaš šanse da dobiješ vizu sa osnovnom školom.
    ozren - 79425 - 12.11.2012 : Jovan - best (2)

    Vozuća septembar '95


    Bojažljivo pišući o temi Vozuća septembar '95, zbog straha da ne budem prozvan u fazonu "šta brstiš kad tamo nisi bio" shvatio sam da bilo kakvi tekstovi o Vozućoj, barem analitički sa naše srpske strane samo mogu biti doprinos u ukidanju jednog tabua kod Srba, teme o kojoj mi najradije ćutimo.

    U isto vrijeme muslimani sve ove godine obilježavaju godišnjicu ovoga događaja, ispredaju se priče o veličanstvenoj pobjedi, a klanje stotina zarobljenih srpskih vojnika koje se odvijalo tih septembarskih dana '95 godine se valjda podrazumijevalo kao šlag na tortu "veličanstvene pobjede".

    Stidljivo, iza redova, sve sakrivenije kako godine prolaze (mora se zbog stranijeh ljudi) na godišnjicama se spominju alahovi ratnici iz odreda "El mudžahid" bez čijeg učešća veličanstvena pobjeda nije bila nikako moguća (pročitao sam negdje da je odred "El mudžahid" na Vozući imao oko 500 pripadnika, a gubici su im iznosili preko 100 poginulih i 150 teško ranjenih).

    I na haškom procesu se Vozuća provuče između redova sa sramotnom presudom od dvije godine Deliću.

    Razmjere zločina nad zarobljenim vojnicima su u rangu Srebrenice, s time da svirepost izvršenja pretežno klanjem od strane muslimana u Vozućoj ( dostojno Naserovih pohoda iz '92. godine) daleko nadmašuje po svireposti sve druge masovne egzekucije na svim stranama u proteklom ratu.

    Na suđenju Deliću je dokazano da je odred "El mudžahid" izvršio zločine nad zarobljenim srpskim vojnicima i da je odred bio u sastavu 3. zeničkog korpusa.

    Ali eto, nekoliko puta su se oteli kontroli (nakon Podsijelova i Paljenika) i jadni Rasim Delić i njegova armija nisu mogli da ih zaustave tada a zaista su htjeli, vjerovatno su i plakali nad zlosrećnom sudbinom zarobljenih srpskih boraca...

    "Zato Rasime bićeš kažnjen, ali pošto nisi Srbin umjesto 40 dobićeš dvije godine! Jer kao pripadnik naroda koji je žrtva agresora ti ne možeš biti kriv. Ti si žrtva Rasime i progutaj ove dvije godine, jer posle toga nastavićemo da rokamo Srbe s četeresticama", tješe Rasima haški djelioci pravde, a Nerma Jelačić (porparol haškog suda) prevodi Rasimu i takođe plače, jer nepravda prema Rasimu je velika i ko može ostati hladan na to konstatuje Nerma. Ali Rasim teško proguta dvije godine i nedugo poslije izlaska na slobodu preminuo je.

    Velika bi bila greška sve ubijene zarobljene srpske vojnike s Vozuće pripisati odredu "El mudžahid" jer broj nestalih srpskih boraca nakon pada Vozuće 10. septembra 1995. godine uključujući i događaje iz maja i jula 1995 dostiže cifru više, više stotina.

    Definitivno su i domaće muslimanske jedinice dale veliki doprinos u ubijanju zarobljenih sprskih vojnika.

    Zvanično je objavljeno da je početkom 1996. razmjenjeno 157 srpskih boraca zarobljenih pretežno na Vozućoj i to je otprilike brojka preživjelih zarobljenih vojnika sa Vozuće.
    ozren - 79367 - 11.11.2012 : Jovan - best (0)

    Vozuća, septembar 1995.


    Veoma je važno istaći da su prije konačnog sloma VRS u rejonu Vozuće 10. septembra 1995. godine, izgubljene značajne kote na ozrensko-vozućkom ratištu.

    Prva važna kota, Vijenac, pada u maju 1994. godine i smatra se da se upravo tada ratna sreća okrenula u korist muslimana na Ozrensko-vozućkom ratištu.

    U ljeto 1995. godine pada još nekoliko značajnih kota, poput kote Podsijelovo sa koje se mogla nazirati Vozuća.

    Treba se i zapitati šta su mislili naši komandanti na ovom ratištu nakon pada kote Podsijelovo. Kakva je njihova odgovornost za septembar 1995. godine i velike gubitke u ljudstvu.

    Za očekivati je bilo da će muslimani nakon zauzimanja ovih kota samo pojačati pritisak na Vozuću.

    Novo-osvojeni položaji u ljeto 1995. godine su im i omogućili da u septembru 1995. izvrše strašne diverzantske upade mnogo grupa iz odreda "El mudžahid" i da glavna srpska uporišta napadnu s leđa i munjevito ih unište.

    Šta su očekivali naši komandanti nakon gubitka nekoliko značajnih kota u ljeto 1995. godine? Možda su mislili da će muslimani stati i logorovati do slijedeće godine! Zašto niko nije razmišljao o strateškom povlačenju iz Vozućkog džepa prema Ozrenu i pokušaju kontrole napuštenog područja artiljerijom koja je sigurno bila na visokom nivou u taktičkoj grupi Ozren.

    Znalo se o velikom nagomilavanju muslimanske kamarile i znalo se gdje će udariti.

    Šta mi sada imamo od jadikovke nas je bilo 2500 a muslimana 22000? Zašto ako se već odlučilo ostati u Vozućoj nakon pada kote Podsijelovo i ako se znalo da će tu biti glavni muslimanski udar nije izvršilo razmještanje vojske? Zar nije bilo logično glavninu vojske iz prve, druge i treće ozrenske rasporediti na Vozućoj uz 4. ozrensku koja je branila Vozuću, a jedinice sa strane osim najelitnijih poput 16. krajiške rasporediti na druge pravce prema Lukavcu, Gračanici koje su držale prve tri ozrenske brigade gdje muslimani nisu imali razmještenih jakih napadačkih jedinica?

    Ako se već odlučilo braniti Vozuću po svaku cijenu, a znalo se da do osjetne vojne pomoći u ljudstvu od strane Prvog krajiškog korpusa ne može doći zbog teških ratnih situacija u drugim zonama 1. krajiškog korpusa u tom periodu ove moje parabole o premještanju matičnih jedinica sa jedinicama sa strane ne zvuče toliko besmisleno.

    Iz ove perspektive zaista je tragična i nepravedna sudbina mnogih pripadnika srbačke i prnjavorske brigade koji su definitivno na pravdi Boga žrtvovani.

    Ma gledam ih kao pripadnike svoje brigade koji bi definitivno doživili istu sudbinu da su bili na mjestu Srbačke ili Prnjavorske brigade na Vozućkom ratištu.

    Znalo se dobro da ovom muslimanskom napadu iz septembra '95. godine Srbi mogu da se odupru isključivo ako matične jedinice dobiju pomoć od strane elitnih jedinica i uz veliko brojčano prisustvo VRS, jer su razmjere muslimanskih jedinica bile velike.
    ozren - 79251 - 08.11.2012 : Jovan - best (0)

    Vozuća - jun 1994. i septembar 1995. godine


    U toku prethodnog rata muslimani su preduzeli dvije velike ofanzive na Vozuću, obje sličnih razmjera s tim što je prva velika ofanziva iz juna 1994. godine nakon početnih muslimanskih uspjeha slomljena. Druga ofanziva se dogodila u septembru 1995. godine i njen ishod nažalost okončan tragično po Srbe.

    U rijetkim tekstovima o Vozućkom ratištu često se miješati podaci o ove dvije ofanzive.

    Po mojim skromnom saznanju, SBP je u prvoj ofanzivi iz 1994. godine dala ogroman doprinos na slamanju ove muslimanske ofanzive.

    Sve u svemu, ne mogu da vjerujem da niko od naših boraca osim časnih izuzetaka, poput "Diverzant72" kojeg ovim putem pozdravljam, ne ostavi ni jedan detaljniji zapis o najtežim trenucima za Vozućko ratište, iz juna 1994. godine i septembra 1995. godine.
    ozren - 79136 - 07.11.2012 : Jovan - best (1)

    Nestali na Ozrenu


    Nema se tu šta mnogo mudrovati i koristiti termin "nestali" u tragičnim ratnim događajima poput srpske golgote u rejonu Vozuće u septembru 1995, nego jasno reći zarobljeni, svirepo mučeni (danima) i na kraju hladnim oružjem ubijeni Srbi.

    Naravno uvijek imati na umu da je određen broj zarobljenih srpskih boraca sa Vozuće preživio i razmjenjeni su početkom 1996.

    Kad se neko "Usudi" sa naše strane objaviti potpune podatke o brojnom stanju srpskih jedinica na Vozućkom ratištu na početku septembra 1995. godine i brojno stanje nakon muslimanskog osvajanja šireg rejona Vozuće u septembru 1995. godine tek će se tada vidjeti razmjere gubitaka u srpskim brigadama, u kome su kroz golgotu prošle četiri lake ozrenske brigade i dijelovi brigada iz 1. krajiškog korpusa.

    Što je najtragičnije bilo je dobrih jedinica sa srpske strane koje su bile na Vozućkom ratištu početkom septembra 1995. kao matična Vozućka brigada(u prvom naletu u rejonu Gostovića, 4. laka ozrenska vozućka brigada pružila je odličan otpor odredu "El mudžahid" koji je direktno udarao na centralnu srpsku liniju u rejonu Gostovića. Zbog toga je i sam portparol odreda "El mudžahid" Abu Hamza je gostujući u emisiji Telering na OBN-u prije 6-7 godina izjavio da je njegov odred u prvom satu napada imao oko stotinjak poginulih. Konačno, značajne gubitke su pretrpjeli i dijelovi 16. krajiške motorizovane brigade.

    Ali za potpunu odbranu od najezde združenih najelitnijih muslimanskih snaga na čelu sa odredom "El mudžahid" koji je direktno vodio udarom na najjače srpske utvrde na Vozućkom ratištu falilo je prisustvo najelitnijih srpskih jedinica kao što su bili združeni odredi SBP. Ovdje ne govorim ne o jednom nego o svim odredima jer su razmjere skupljene muslimanske kamarile bile zaprepaštujuće velike u brojevima.

    Velika je grehota što niko od pripadnika Specijalne policije nije oširnije opisao događaje iz juna 1995. godine kad su združeni odredi SBP spasili situaciju na Vanjskom prstenu. Munjevito vraćanje tada izgubljenih značajnih kota na vanjskom prstenu poput Lipe je pokazalo neosporno liderstvo SBP kao najelitnije vojne jedinice u čitavoj BiH.

    Sve stručne knjige koje su objavljene poslije rata se bave analizom zaraćenih strana u BiH i svi autori su isticali osobenost srpske strane koja je imala sposobnost da kroz združene specijalne jedinice munjevito vraća velike izgubljene teritorije, a kao najljepši primjer navodi se vraćanje izgubljenih teritorija u rejonu Vozuće 1994. godine kad su poput 1995. godine združene muslimanske elitne jedinice napale cijelu liniju i imale početnih uspjeha.

    Na neki način ova sposobnost je i glavni razlog držanja onolike teritorije do prve polovine 1995, ali tada dolazi do udruživanja muslimana, bosanskih Hrvata i Hrvatske armije, a mi definitivno nismo imali pet specijalnih brigada združenih odreda, pa da ih pošaljemo istovremeno na vanjski prsten, Vozuću, Treskavicu, Glamoč da ojačaju domaće jedinice.
    poginuli - 78827 - 05.11.2012 : Jovan - best (0)

    Gubici u ljudskoj sili u Odbrambeno-otadžbinskom ratu


    Ustaljena je praksa da ni jedna zaraćena strana ne želi javno objavljivati događaje koji su imali velike ratne gubitke u sopstvenim redovima. Takva je situacija na svim portalima koji se bave ratnom tematikom 1992-1995 na svim stranama.

    Vrlo je malo onih, poput mene, da se pojedinac kritički osvrće na sopstvene matične redove i iznosi realnost. Ove je posebno tabu tema na muslimanskim portalima, gdje se često pri opisu nekih ratnih operacija iznose brojke tipa učestvovala su četiri srpska korpusa, a u zbilji je možda bila po jedna četa iz dva korpusa i matični korpus i slično. Svaka čast Vogošćaninu Pravom i njegov jedinici, ali generalno, kada bi se izvršila prava analiza Vogošćanske brigade našlo bi se tu mnogo crnih epizoda. Ista stvar je i sa Koševskom brigadom i Hrešanskim bataljonom.

    Još jednom da napominjem da članci bez iznošenja barem orijentacionih brojki o brojnom stanju jedinica koje učestvuju u nekoj ratnoj operaciji gube na kvalitetu, a zar je problem da pisac članka koji je bio sudionik neke akcije napomene brojnost svoje i drugih jedinica, barem orijentaciono.

    Na tragu ove priče da pohvalim jedan od poslednjih članaka na temu Dujmovačka brda ( ljeto- jesen 1995 u rejonu Treskavice kad je muslimanska armija zarobila značajna artiljerskija oruđa OD VRS- oko desetak tenkova i transportera) gdje pisac članka iznosi podatak da su u diverzantskoj akciji na srpske položaje učestvovale 3 čete.
    sarajevo - 78078 - 12.10.2012 : Jovan - best (0)

    Odredi SBP: Dobojski odred


    Mislim da je u 1995. godini Specijalna brigada policije imala impozantan broj pripadnika i da je uveliko po značaju prerasla svoju formaciju.

    Svaki odred je bio priča za sebe, a veličinu su dokazivali kroz odličnu sihronizaciju kad se okupe na nekom ratištu, primjera radi na Vanjskom prstenu 1995. godine.

    Iz priča sa jednim poznanikom iz svog grada koji je u ratu bio jedan od najelitnijh vozača matične brigade ( vojni obaveznik još od 1991. godine ) i kao takav se obreo negdje na Nišićkoj visoravni dobio sam hvalospjeve o Dobojlijama koji su negdje dejstvovali na Nišićima, a on se zatekao u njihovom rejonu.

    Nažalost tačan period ne dobih jer se vozač ne sjeća tačnog vremena ali sigurno je da je druga polovina rata 1994-1995. Izgleda da je amneza na ne tako daleko vrijeme između 1992 do 1995. godine u nekim krajevima Republike Srpske prerasla u pravu epidemiju.

    Mit o Srebrenici koji nastade poslije rata i koji još i danas traje, doveo je do toga da se svaki pripadnik Drinskog korpusa osjeća traumatično sve ove godine poslije rata, jer može biti uhapšen.

    Amneza kao rezultat svega toga je zaista prisutna u srpskom Podrinju sve ove godine i treba imati razumijevanja za to.

    Apsurd nastale kolektivne amneze doveo je do toga da se većina boraca ne sjeća datuma, čak i godine neke veće bitke koje su od strane srpske vojske bile časne, osim ponekih incidenata koji se ni u jednoj vojsci svijeta ne mogu spriječiti.

    Pa zar je vraćanje puknute linije negdje na Nišićkoj visoravni 1994-1995 sa Dobojskim odredom SBP u glavnoj ulozi zločin pa da se ne smije o tome pričati?

    Ali kolektivna amneza je čudo, a običnom narodu ne treba zamjeriti na tome jer amneze su uvijek posljedica nekog kolektivnog straha koji je nametnut nekoj zajednici.

    Šta bi bilo kad bi se amneza ukinula muslimanskoj zajednici u Sarajevu(naročito opštine Stari grad, Centar, Koševo , Ciglane) u periodu jun 1992 - oktobar 1993 pa da progovore naprimjer kako je to izgledalo kad Cacini pripadnici legitimišu po stanovima civila srpske nacionalnosti.

    Bjelave, Koševo, Marijin dvor, taj kao sekularni dio grada koji je ustvari bio direktni nijemi svjedok višemjesečnog ratnog zločina nad lojalnim civilima jednog naroda koji se odvijao u najvećem bosansko-hercegovačkom gradu uspješno održavaju kolektivnu amnezu sve ove godine.

    Da se razumijemo nikog ja ne pljujem da bih nekoga hvalio. Sva tri naroda su pravila sranja (dovoljno se samo sjetiti progona čapljinskih Srba i ponovnog rušenja manastira Žitomislić od strane hercegovačkih Hrvata na početku rata).

    Međutim, ovdje pričamo o glavnom gradu, o Marijinom dvoru s epilogom mnoštva odsječenih glava na Kazanima. I po brojkama i po okrutnosti zločini od strane sarajevske balijske gradske raje i to nad lojalnim civilima koji su ostali u dijelu grada pod Alijinom kontrolom su među najvećim u cijeloj BiH tokom vjerskog i građanskog rata 1992-1995.
    rat_vlasenica - 77787 - 03.10.2012 : Jovan - best (1)

    Golo brdo


    Pišem zadnji post na temu učešća Vlaseničana na Žuči 1993, samo da otklonim zadnju dilemu Željki. Tačno je da nije bilo poginulih, ali je nekoliko njih bilo ranjeno, među kojima i komandir interventnog voda. To je bio okidač za rasulo i napuštanje položaja.

    Otprilike su uvedeni u rejon Golog brda da pokrivaju netom osvojene položaje. Muslimani su izveli noćni napad na položaje gdje su bili Vlaseničani i to je to.

    Odgovorno tvrdim da tada nije bio Jurišni odred, već interventni vod 2. bataljona sa dobrovoljcima iz brigade među kojima je sigurno bilo pripadnika Jurišnog odreda.

    Interventni vod koji je 1993. godine bio na Žuči, jeste bio dio Jurišnog odreda ali je već krajem 1992. godine istupio iz njega.
    rat_vlasenica - 77760 - 03.10.2012 : Jovan - best (2)

    Vlasenička brigada


    Pripadnici Vlaseničke brigade jesu bili na Sarajevskom ratištu, upravo u junu 1993. godine kad su bile i zadnje prave borbe na Žuči. Međutim, kada se negdje prođe neslavno, onda su i svjedočanstva skoro nezabilježena.

    Mislim da ima još jedna epizoda iz 1994. godine, ali ovaj put na Nišićima tj. Vanjskom prstenu, ali ne znam tačno gdje i u kom mjesecu jer sam veći dio 94. i 95. godine proveo izvan matične opštine.

    U 1995. godini Vlasenička brigada je izvršila ofanzivu prema Kladnju uspjevajući da ovlada planinom Sokolina i tako pomjeri liniju dosta kilometara unaprijed.

    Iz ove perspektive gledano držanje Sokoline je bilo samoubilački poduhvat zbog tragično loše odstupnice i velike mogućnosti da se doživi napad sa leđa. Srećom, u zadnjim mjesecima rata je bilo relativno mirno.

    Uz sve mane, a bilo ih je poprilično, Vlasenička brigada je bila jako solidna brigada, u poređenju sa Milićkom brigadom može da se kaže i jako dobra. Jurišni odred se nije obrukao na Rogatičko-višegradskom ratištu u sudaru s legijama Ahmeta Sejdića, a koliko je meni poznato krajem 1992. i prvim mjesecima 1993. godne su bili period kad su muslimani držali veliku teritoriju na tromeđi opština Višegrad, Goražde i Rogatica u rejonu Ustiprače i Međeđe. Sa izuzetkom ponekog kukavičluka, koji je naročito bio izražen u rijetkim odlascima na Sarajevsko ratište, može da se nazove da je ljudski pa ga je moguće i razumjeti.

    Vlaseničani su bili i na Glamoču i nisu oni krivi što se tamo desilo rasulo. Primjera radi, tamo rovovi nisu bili iskopani kako treba a Hrvati se spremaju za tenkovski napad.

    Snalažljivost pokazuju i u završnim borbama na području Krajine u rejonu rijeke Sane kad su na pravdi boga s drugim ojačanim četama Drinske brigade uvučeni u neto izgubljenu veliku teritoriju u smjeru rijeka Sana - pravac prema Drvaru i koti Oštrelj. Naime, lokalni borci su već bili pobjegli sa tog dijela a drinske čete su uvedene u zarobljavanje i sigurnu smart.

    Rekoh snalažljivost pokazaše u tim najgorim danima kad su imali ulogu glinenih golubova s minimalnim gubicima, dok su čete iz Milića i Šekovića prešle dvocifrenu brojku. Naravno, vjerujem da je tu bilo i dosta sreće.

    Treba napomenuti da su kasnije iz Krajine stigle neke pričice da je nekakva Drinska brigada izdala Krajinu. Neka je sram svakoga ko tako misli.

    Znam dobro da su borci iz Drinske brigade htjeli da se bore na Krajini a ne da izigravaju glinene golubove.

    I ovdje na portalu se pisalo da ključno brdo Oštrelj odakle i kreću padovi gradova u Krajini nije izgubljeno borbom već da se vojska povukla jer im je tako naređeno!


    Jovane,

    kao prvo, sve čestitke na objektivnosti! I ja sam mišljenja da stvari treba prikazivati onako kakve su i bile.

    Pronašao sam da je Lošić (Slobodana) Milorad, rođen u Gornjem Zalukoviku, poginuo 21.06.1995. godine na Ravnom Nebožiću, što potvrđuje da su Vlasenički jurišnici u 1995. godini bili na Vanjskom prstenu, upravo onako kao što ti i tvrdiš.
    arcibald_rajs - 77744 - 02.10.2012 : Jovan Vlasenica - best (1)

    Rajsove opomene Srbima


    Piše Vladimir Matevski: 07. avgust 2010.

    U nedelju je godišnjica smrti švajcarskog kriminologa i solunskog borca. Povlačio se i preko Albanije. U Ženevi odškolovao više od 300 srpske siročadi

  • "NAROD vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u narodnoj duši kao kod vas. Narod vam je demokratičan, i to zaista demokratičan, a ne na način političara. Među vašim ljudima čovek se ceni onoliko koliko je čovek, a ne po onome što su od njega učinili odelo i titule. Narod vam je ponosan, ali ne i ohol. Najzad, vi ste bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za života video. "

    Ovako je o Srbima govorio kriminolog Rudolf Arčibald Rajs, rođeni Nemac, koji je privrženost i ljubav prema Srbima dokazao na najteži mogući način. Rođen je 8. jula 1875, a umro 8. avgusta 1929. godine. Položaj docenta i bogatog naslednika na Univerzitetu u Lozani menjao je za mesto dobrovoljca Moravske dovizije koja se povlačila preko Albanije i, kasnije, probijala Solunski front.

  • "Da biste očuvali patriotizam, kultu svojih nacionalnih junaka dodali ste još jedno, skoro isto toliko delotvorno sredstvo. Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reći, u narodnu tradiciju. Međutim, vi niste religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u večnog i svemoćnog glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vaš bog nosi oklop i bradu Kraljevića Marka, šajkaču vašeg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakčalana i Dobrog Polja. Popovi vam nisu bili niti jesu crkveni ljudi, već vatreni rodoljubi sa svim vrlinama i manama vašeg naroda. "

    Posle užasa Prvog svetskog rata, Rajs je u Ženevu odveo i odškolovao 300 srpske siročadi. U Prnjavoru je sazidao spomen-kosturnicu. Tek nedavno, tamo je postavljena njegova bista.

    Kao pravi prijatelj, Rajs se nije libio ni da progovori o srpskim manama.

  • "Kada stignu do ministarskog položaja, vaši političari postaju toliko oholi da je to skoro smešno. Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg kvaliteta. Oni stvaraju zanimanje od iskorišćavanja vaše sklonosti za stranačku politiku, pa sada imate profesionalne političare koji na tome zarađuju za život. Ma, šta govorim - oni zgrću bogatstvo. "

    Poštovaoci njegovog dela okupiće se u nedelju ispred skromnog spomenika u Košutnjaku, na dan njegove smrti.

    Testamentom je zaveštao da mu srce počiva na Kajmakčalanu, da bude sa svojim drugovima, borcima, zbog kojih nas je i zavoleo. Kasnije su, 1941, njegovu urnu uništili Bugari ne zaboravljajući kako je dokumentovano opisao njihove ratne zločine - priča istoričar dr Dragomir Paunović. - Rajs je bio imućan i vrlo ugledan stručnjak. Značajna karijera je bila pred njim. Po obrazovanju je bio hemičar, po profesiji kriminolog. Sve je to ostavio, žrtvovao mogućnost sjajnog posla i udobnog mondenskog života zbog nas Srba. Zavoleo je Srbiju i našu oslobodilačku borbu sa daleko nadmoćnijim neprijateljem.

    Rajs je prvi upoznao svet sa zločinima koje je napravila austrougarska vojska u Mačvi i Podrinju prema srpskim civilima. Zgrožen razmerama zločina, ali i herojstvom srpskog vojnika, Rajs se proglasio za srpskog dobrovoljca, postajući time, kako je sam napisao, "švajcarski dobrovoljac srpske vojske, drug veličanstvenih ratnika Šumadije, Dunava, Morave, Timoka i Vardara".

    Istražujući zločine austro-ugarskih trupa, Rajs je odlazio na stratišta, pregledao ranjenike, posećivao bombardovana naselja, ne odstupajući ni za tren od svoje zakletve da služi istini i pravdi. Kao ratni reporter objavljivao je članke u tiražnim evropskim časopisima o stradanju srpskog naroda. Takvo angažovanje na strani srpske istine dovelo ga je u središte napada i pretnji u zemljama Centralnih sila, pa čak i u neutralnoj Švajcarskoj - priča dr Paunović.

    Rajs se sa srpskom vojskom povlačio i preko Albanije, ali o tome u izveštajima nije ostavio ni traga, sa namerom da o tome napiše knjigu. Nastavljajući posao i na Solunskom frontu, neumorno je obilazio srpske trupe, odlazio na najopasnija mesta i slao izveštaje.

    Završetak rata nije za Rajsa značio i kraj misije u Srbiji. Bio je svedok i učesnik izgradnje novog života u poharanoj Srbiji. Angažovao se u Ministarstvu inostranih poslova, Odseku za dokumentaciju ratnih zločina, i Ministarstvu unutrašnjih dela, gde je osnovao dvogodišnju policijsku školu. Tada su, počela, prva razočaranja.

    Njegov entuzijazam nije mogao da se uklopi u birokratsku administraciju. Postao je veštak za falsifikovane novčanice u Narodnoj banci u Beogradu. Kritikovao je ponašanje političara prema bivšim borcima i ratnim invalidima - objašnjava sagovornik "Novosti".

    Posle gotovo decenije i po u Srbiji, sastavlja politički testament pod naslovom "Čujte, Srbi!" Ovaj svojevrsni apel razočaranog Rajsa, napisan 1. juna 1928. godine, na sopstveni zahtev mogao je da bude objavljen tek posle njegove smrti. Rajsova knjiga je dugo skrivana od javnosti, sve do pre nekoliko godina. Do tančina je razotkrio svu nemoralnost tadašnjih srpskih političara i inteligencije.
  • bosna_komentari - 77736 - 02.10.2012 : Jovan - best (0)

    Kapital


    U toku rata, od 1992. do 1995. godine, posebno opasno je bilo na selu jer je silovanje bilo specijalitet 2. tuzlanskog korpusa i naročito isturenih divizija. (poput 28. naserove legije smrti)

    Demagogija će uvijek biti na sceni kao glavni instrument ovog sistema, a eventualna revolucija u formi vaskrslog Voje Šešelja djeluje kao teška utopija.

    Nametnut nam je sistem koji je sjajno prihvaćen kod bosanskih muslimana, a Bogami i ovi naši ne nedostaju sve u ritmu djela Kapital:
    "Marks započeo a Engels dovršio"

  • "SDS započeo a SNSD dovršio".

    Ovaj sistem traje evo već 20 godina, a Bake i Aljo i srpski haveri Rašo i Momo ga u praksi ostvariše još u ratnom periodu, kada je svako nosio oružje.

    Mislim da je velika nepravda što od stranih tutora patiše samo srpske vođe dok se Aljo, Bakir, Sefer i ostali sve ove godine šepure po javnim funkcijama u odijelima sa kravatom.

    Znao je Aljo da zavrne uši Seferu već 1993. godine, ili Mladićevoj smjeni 1995. godine Rašinim ukazom.

    Ovaj sistem je srodan onom koji je bio prije komunizma, a trajao je u periodu 1918 - 1945.

    Preporuka od mene: pročitajte knjižicu od stotinjak stranica naturalizovanog Srbina porijeklom iz Švajcarske, Arčibalda Rajsa "Čujte Srbi".
  • rat_vlasenica - 77735 - 02.10.2012 : Jovan - best (0)

    Ispravka krivog navoda


    Jurišni odred iz Vlasenice definitivno nikada nije bio na Žuči, ali je tačno da su Vlaseničani u junu 1993. godine bili na Žuči. Riječ je o Interventnom vodu 2. bataljona Vlaseničke brigade koji je držao linije prema Kladnju od početka rata.

    Osim pripadnika Interventnog voda ovu grupu su još sačinjavali i pojedini dobrovoljci iz Brigade, a koliko se sjećam grupu je vodio komandant 2. bataljona. Tom prilikom je došlo je do ranjavanja komandira Interventnog voda, pa je nastalo rasulo u vlaseničkoj grupi, tražili su napuštanje ratišta.

    Eto toliko o ovome. Ova ekipa je neslavno okončala epizodu na vrelom Sarajevskom ratištu.
    forum - 77316 - 18.09.2012 : Jovan - best (0)

    O temama na forumu


    Htio bi da pohvalim članke u zadnje vrijeme, a naročito ove dnevno aktuelne.

    Uvijek sam se oduševljavao ispovijestima pokajnika u vidu otvorenog pisma kao idealne forme za javnost.

    Na kraju krajeva i naša nas vjera uči da svakom treba pružiti drugu šansu, ali naravno uz uslov poptpunog pokajanja u formi:

    "Ispričaću sve što znam" po cijenu da me atentatiraju .

    Neka mi Željko ne zamjeri što se spominje zajedno sa Novakom (Novak je tamo ustvari zakuvao, al' blistavim komentarima ih je ušutkao) u komentarima posjetilaca na klipu Youtube-a Špicasta stijena 1 dio.

    Ja sam spomenuo klip na Youtube i otud moja potreba za eventualnim izvinjenjem.

    Ne velim da i kod srpskih posjetilaca foruma na internetu nema govora mržnje, ali to u jednom momentu toliko postane minorno kad se uporedi s bošnjačkim nacional-vehabizmom.

    Ovdje postoji kompletni konsezus jednog naroda (Bošnjaci) oko odnosa prema drugom narodu (Srbi) gdje vrijeđanje tog naroda poprima epidemiološki oblik, da se na kraju može zaključiti da je jedini pravi Srbin u BiH onaj što se s kućicom umjesto krsta sahranjuje na groblju tipa Lav.

    Dovoljno je zaviriti u njihove glavne portale (Avaz miroljubivog čovjeka Fahre prednjači u objavi ksenofobičnih komentara) i pogledati komentare muslimanskih posjetilaca o bilo kojoj temi gdje se spominju Srbi.

    Zastrašujući komentari, a dijasporci iz Skandinavije najviše laju s ratnim pokličima.

    Zato dragi Željko, apsolutno moraš za razliku od federalaca cenzurisati pristigle komentare, a najopasniji su provokatorski, poput onog Dobrinjca što se javljao na forumu.

    Toliko nas je "muslimanska promičba" tukla u glavu svih ovih godina sve sa Čavinim potpisom izvještaja o Srebrenici čini mi se 2004. da urednik ovog portala treba imati na umu veliku osjetljivost i istraumiranost srpskih posjetilaca foruma, koji se rijetko kada predstave punim imenom i prezimenom.

    Ja se isto kajem što otkrih odakle sam jer ime mi rijetko u poplavi Ivana kod Srba svih ovih godina.

    Toliko bi imao štošta napisati na temu svirepog zločina nad narodnim herojem Srđanom Kneževićem, al' eto paranoja me obuze i zaćutaću. Ej ljudi narodni heroj, a tek prošlo nekoliko godina od kraja rata. Pa je li bio zavrbovan da radi za muslimanski AID, ili hrvatski SIS pa da mogu reći neka zaslužio je to...

    Kao poslednjeg kriminalca ga ubiše pred ulazom u zgradu ga ubiše ko dobar dan. I nikom ništa!

    Evo i ja spominjanjem ove teme strahujem za sebe!

    Beli Vukovi su uz odred policije i interventnih jedinica iz Vogošće Ilijaša, Ilidže bili ona smirujuća karika malobrojne vojske pri nadiranju višestruko mnogobrojnijeg neprijatelja.
    treskavica - 73892 - 15.09.2012 : Jovan - best (3)

    Treskavica 1995


    Koliko samo ima sjajnih tema (Treskavica - rat 1992-1995) koje praktično nisu nikada analizirane i koje su veoma bitne radi potpune istine o ratu u BiH.

    A istina je daleko i naročito je izvitoperena tokom druge polovine 1995. godine, kada je u medijima stvara mit o veličanstvenoj muslimanskoj Armiji BiH, o desetinama viteških, slavnih brigada i mnoštvo gazija...

    Pa, samo djelić kad se kaže i pomene surovo i podmuklo NATO bombardovanje, od koga je najviše stradao Sarajevski okrug i rejon Glavnog Štaba u području Han Pijeska, VRS i civilnih objekata od jula do septembra 1995. godine, ili naprimjer slučaj generala Novaka Đukića(komandan taktičke grupe Ozren VRS koja je obuhvatala četiri lake pješadijske brigade i varijante top sa Ozrena ispalio granatu s udaljenosti oko 35 kilometara na strogi centar Tuzle 1995. godine, kada je usmrćeno oko 70 ljudi.

    Kakav savršen alibi Drugom tuzlanskom korpusu za orgijane na Vozući u jesen 1995. godine, sa stranim odredom "El Mudžahedin" od koga su u prvom satu imali su preko 100 poginulih, i domaćim mudžahedinima iz 7. muslimanske...

    Ne treba da nikada zaboravimo da je nosilac napada na Vozuću bio 2. tuzlanski korpus s osvježenim brigadama u vidu nekoliko hiljada pripadnika 28. srebreničke divizije. Ne treba zaboraviti da je glavnina 28. srebreničke divizije sa preko 3000 pripadnika još 12. jula 1995. godine prešla u zonu 2. muslimanskog korpusa u rejonu Sapne i to sa minimalnim gubicima.

    Takođe se mora priznati, koliko god bili zločinci i monstrumi, da su Naserove trupe bile jedne od elitnijih jedinica u muslimanskoj armiji. Jednom prilikom je Željko lektorišući malo moj tekst upotrijebio izraz "Naserovi mudžahedini" i istine radi moram reći da Naserove horde nemaju nikakve veze s mudžahedinima jer srebrenički kraj je imao isuviše veliki mit iz 2. svjetskog rata o sjajnim uspomenama iz doba NDH i druženja sa Francetićevim oficirima jer glavninu ustaških snaga u Podrinju 1942. godine su činili lokalni muslimani naročito srebrenički. Ne zbog obučenosti, jer su do 1995. godine imali velike gubitke u ljudstvu, već "isključivo" zbog spremnosti da i dalje ginu masovno samo zbog eventualne mogućnosti da prilikom neke ratne bitke dođu u situaciju da siluju i zvjerski ubijaju ratne zarobljenike i civile.

    Kad sam pomenuo sjajne teme o kojima se malo zna istaću ovu najsvježiju na forumu pad Treskavice u oktobru 1995.

    Osim rijetkih, najčešće kratkih ispovijesti direktnih učesnika sa srpske strane, nikakvog zapisa nema - analize uzroka pada! Zašto komšijske specijalne snage iz Drinskog korpusa nisu bile uključene u odbranu?

    Elitna drinska, Rogatička brigada je mogla velikim dijelom biti uključena u odbranu nakon sjajno odrađene akcije oslobađanja preostalih dijelova opštine u rejonu Žepe krajem jula 1995. godine.

    Analizom ratnih događanja na Treskavici 1992-1995 sa srpske strane, saznala bi se istina o 1. gardijskoj motorizovanoj brigadi Glavnog Štaba VRS, koja je imala tokom svog postojanja od 1993. godine pa do kraja rata izbačenih iz stroja, što zarobljenih, što ranjenih , što poginulih, više stotina, a pričalo se da se na kraju rata broj približio četvorocifrenom broju.

    Nikad ne zaboravimo da su, osim oficirskog i podoficirskog kadra brigadu sačinjavali isključivo mladi vojnici, poput 65. zaštitnog i 67. puka veze.

    Da nije bilo 1. gardijske brigade Treskavica bi pukla poput dinje, mnogo prije oktobra 1995. godine.

    Velike gubitke doživljavali su kad su najisturenije jedinice ostajale u okruženju zbog bježanije "stare vojske", a Bogami često i zbog lošeg komandnog kadra(drskog i bahatog, milionima kilometara udaljenim od jednog Josipovića.

    U jednom od odličnih tekstova na temu pad Lupoča početkom oktobra 1995. spominje se proslava rođendana nekog oficira 1. gardijske brigade, čini mi se komandanta bataljona u Kalinoviku, a ratni zločinac Zaim Imamović sa svojom divizijom navalio sve sa podrškom "sarajevske raje" tipa Slaviše Šućura čije učešće u napadu kao uslov da krenu su izričito tražile Zaimove gazije.

    Jovane,

    izvinjavam se za ispravku tvoga teksta. Zamolio bih tebe, a i sve ostale, u slučaju da imaš neku primjedbu na moju korekciju (a ovakvih poput ove je jako malo) da mi pošaljete komentar preko opcije "ocjenite članak".

    Takođe napominjem da možeš da pišeš tri puta duže tekstove ukoliko, prilikom dolaska na formu za upis, klinkneš na žutu olovku. Otvoriće ti se tri prozora za upis, umjesto jednog kojeg sada dobijaš.

    Pozdrav,
    Željko
    hresa - 73734 - 08.09.2012 : Jovan - best (2)

    Špicasta stijena


    Mislim da je muslimanima prisjelo postavljanje klipa na Youtube. U želji da prikažu "nova herojstva" Zlatnih ljiljana izabrali su pogrešnu bitku. Sada imaju problem da saopšte da su narednog dana bili natjerani na bježaniju.

    Opet ću ponoviti podatak koji sam našao da su u muslimanskom napadu učestvovali pripadnici jedinice Lasta (komandant im je bio izvjesni Jozo Anđić, za kojeg sam negdje pročitao da je umiješan u slučaj strijeljanja zarobljenih srpskih vojnika iz transportera na Dobrinji s početka rata) i nekolicina pripadnika jedinice "Crni labudovi", koja je kao i odred "Zulfikar" sa Igmana bila direktno na platnom spisku muslimanskih gospodara rata oca i sina Izetbegovića, a u praksi je to odrađivao prvi operativac oca i sina prijeratni piljar iz Ustikoline Senad Šahinpašić Šaja.

    Preporučujem da se obavezno na Youtube pogleda i drugi dio snimka sa Špicaste stijene. Kao što reče Željko, snimanje je izvršeno sa nekoliko kilometara udaljenosti i za to je korištena neka opasna kamaera.

    U drugoj polovini klipa akcije na Špicastoj stijeni lijepo se vidi i druga strana medalje: dosta ranjenih muslimanskih vojnika, strah... Pri kraju snimka se može vidjeti glavom i bradom Senad Šahinpašić Šaja, kako obilazi ranjenike. Mislim da je oficir u njegovoj pratnji komandant "Labudova" i vjerovatno im je šaputao da žali što ovoga puta nema povoda da dijeli skupocjena auta.

    Po mojim saznanjima zauzeti rov su tokom večeri preuzeli pripadnici 9. motorizovane brigade Rasima Ćele. Po ispovijesti pripadnika "Lasta" u akciji na Špicastu stijenu su trebali ići i Ćelini jurišnici koji su inače držali taj rejon, ali su zbog straha odbili da učestvuju u njoj.

    Da biste pogledali drugi dio snimka sa Špicaste stijene morate da kliknete ovdje a zatim da se prijavite. Snimak je namjenjen samo za registrovane posjetioce.
    drinski_korpus - 73656 - 05.09.2012 : Jovan - best (3)

    Drinski Korpus VRS


    Teško je pisati o sopstvenom mjestu, pogotovo kada je ono kontraverzno, a taj status je dobilo zbog korpusa koji ima nesreću da je osim haške golgote potcjenjivan i od sopstvenog naroda.

    U prilog ovome navodim i krajišku priču o izdaji Drinske brigade, ustvari čete sastavljene iz svih brigada Drinskog korpusa, u jesen 1995. godine za vrijeme dešavanja u Krajini. Na kraju se ispostavilo da su ljudi ubačeni duboko u teritoriju koju su osvojile združene muslimansko-hrvatske snage i jedva su žive glave izvukli. Naravno, gubitaka je bilo i kod Šekovljana, Milićana...

    Drinski korpus je sa svojih 12000 boraca, što praktično predstavlja jednu ojačanu diviziju, bio je "patuljast" a pokrivao je veliki teren i bio meta napada dva muslimanska korpusa: Zvorničko ratište i linija, srpski dio opština Olovo-Vlasenica-Šekovići-Osmaci prema Olovu-Kladnju-Živinicama i Kalesiji koji je s brojnošću mogao parirati našem 1. krajiškom korpusu.

    Odmah da kažem da je Drugi tuzlanski korpus u svojim ofanzivnim dejstvima najviše bio usmjeren prema Majevici, gdje poput Treskavice u 1995. godini doživljavaju ratne pobjede (potražite Lisača na Youtube) i negdje u jesen osvajaju gotovo sve dominantne kote na Majevici.

    Majevicu su branile snage Istočno-bosanskog korpusa, što je za neupućene čudan nazivnik srpskog korpusa jer je tada, a i danas, vladala klima da se Srbi odriču prefiksa bosanski. Na neki način, ovaj stav je opravdan, jer bosanski muslimani su bukvalno sve autorizovali zaključno s Tvrtkom Kotromanićem koga su bez ikakvog stida uzeli kao njihovog, unatoč njihovim tvrdnjama da potiču od Bogumila i Gota.

    Mislim da je besmislica da se Srbi srame odrednice bosanski kako nas inače Lale i Gedže nazivaju.

    Drugi tuzlanski korpus je bio u ofanzivi i prema Ozrenu i Doboju gdje takođe imaju ratne uspjehe u jesen 1995. godine osvajanjem Vozuće, na koju je napadala sva elita muslimanske armije na čelu s odredom El Mudžahid. Prije toga su u maju 1994. godine izgubili dominantnu kotu Vijenac na Ozrenu, kada je Krnjišska brigada praktično rasformirana jer je doživila ekstremne gubitke mjerene u stotinama pretežno živih zarobljenih. Masakr tipa Glođansko brdo ne doživiše jer su pružili mlak otpor, a 28 divizija je bila daleko.

    Osim Drugog muslimanskog korpusa, Drinski Korpus je bio naslonjen i na tri izolovane muslimanske jedinice:

  • 81. brdska goraždanska divizija
  • 6. žepska brigada koje su bile formalno u 1. sarajevskom korpusu
  • 28. srebrenička divizija koja je formalno pripadala 2. tuzlanskom korpusu.

    Dio prema Žepi između Vlasenice i Han Pijeska su pokrivale prištapske jedinice 65. motorizovani zaštitni puk i 67. puk veze koje su bile smještene u logoru Crna Rijeka.
    Sujeta kod našeg naroda bijaše velika, a tako je i danas, pa ne želim da detaljišem o događajima u mojoj i susjednim opštinama, Milići i Šekovići...

    Ako bi klasifikovao brigade unutar Drinskog korpusa istakao bih Rogatičku brigadu i njihove glavne zasluge za probijanje linije prema Žepi krajem jula 1995. godine. Žepa je bila naslonjena na Rogaticu i Han Pijesak sa njihove strane nakon čega dolazi do predaje muslimkanske vojske.

    Vlaseničku brigadu bih okarakterisao kao solidnu brigadu, sigurno u gornjem dijelu rang liste Drinskih brigada, a najslabiju ne bi spominjao da ne podgrijavam atmosferu, mada koje je čitao moje ranije komentare može naslutiti o kojoj brigadi je riječ.

    P. S. kad pomislim na Polom, Veliki i Mali Jesen, Čekrčiće, Jevrejsko groblje, Zlatište, Žuč, Lipu, ispada da je na pojedinim rejonima izvan Sarajevskog ratišta bio turizam ali realno.

    Veliko je pitanje šta bi se dogodilo sa Srbima da su na Sarajevskom ratištu imali jedinice poput Krnjinske brigade na Ozrenu 1994. godine na koti Vijenac ili Prnjavorsku brigadu na Vozući u jesen 1995?

    Jovane, svaka čast za ovu analizu!
  • polom_jasen - 73544 - 04.09.2012 : Jovan - best (0)

    Polom, Jasen


    Ovo je prva stranica koju sam pročitao na ovom portalu. Zaboravio sam na nju, ali sam danas spletom okolnosti ponovo došao do nje tražeći informaciju gdje su Vukovi s Drine boravili na Sarajevskom ratištu.

    Na ovoj stranici sam pronašao izuzetno dobar članak, koji je napisao Vukovarac, a odnosi se na srpsko osvajanje malog i velikog Jasena. Ne piše godina, ali mislim da je to bilo 1993. Jedini problem je što je on isuviše ogorčen, pa je tekst pomalo haotičan.

    Tek sada, ponovo isčitavajući članke (javljaju se direktni sudionici sa srpske strane) i naročito ovaj od Vukovarca vidim da je tih dana bilo sve moguće i da su možda neke specijalne jedinice sa strane (pominje Bele orlove i Vukove s Drine) tih dana iskazale neodlučnost.

    Poginulih je bilo dosta (Jurišnici iz Vogošće i Ilijaša) i žao mi je ako ispada da otvaram rane.

    Stranica je definitivno najjača na portalu, s najviše zapisa iz prve ruke, mada bi Vogošćanin Pravi mogao neke stvari još detaljnije ispričati.

    Fantastičan je prvi članak sa slikama terena, još kad bi se na fotografijama obilježila mjesta gdje su bili naši vojnici i rov između dva Jasena, onda bi to bilo jako dobro. Naravno, ukoliko se te pozicije uopšte vide na fotografijama.
    brigade - 73482 - 03.09.2012 : Jovan - best (1)

    Vlasenička laka pješadijska brigada


    Uvijek je postojao težak animozitet između Vlasenice i Milića koji je i praktično zaživio istupanjem Milića iz opštine početkom rata i formiranjem sopstvene.

    U startu ću se distancirati od opisa i analize Milićana.

    Istorijat ova dva mjesta u ratu počinje kroz Birčansku brigadu, sjedište u Šekovićima, a koja je obuhvatala ove tri opštine. U bliskom periodu Vlasenički i Milićki bataljono izlaze iz sastava Birčanske brigade i formira se Milićko-vlasenička brigada sa sjedištem u Milićima. Potrebno je istaći da je nepravilno napisati Vlaseničko-Milićka da ne bi "uvrijedili" Milićane.

    Vlasenica svoju važnost dobija formiranjem Drinskog korpusa jer je izabrana za sjedište korpusa, isključivo zbog geostrateškog položaja. Milići nisu bili pogodni jer je prijetila realna opasnost da Naser izvrši napad na ovo mjesto.

    Nešto kasnije, u 1993. godini dolazi do konačnog razdvajanja Milićko-Vlaseničke brigade i obje opštine formiraju matične lake pješadijske brigade.

    Vlasenička brigada

    Do pravih podataka o ovoj brigadi je teško doći, i ne bih objašnjavao razloge za to, pa cifre koje iznosim nisu precizne.

  • Brigada je imala maksimalno 1500 boraca

  • poginulih je oko 150 boraca. Željko Tomić je spomenuo 145 i to je najbliže istini.

  • brigada je dala odličnu jedinicu za ofanzivna dejstva - Jurišni odred 1993-1994
  • poslije osvajanja Cerske i Konjević polja, u martu 1993. godine brigada je držala liniju prema Kladnju, nasuprot koje je bila Prva muslimanska podrinjska brigada, inače sačinjavali su je muslimani iz vlaseničko-podrinjskog rejona, a njihov komadant je bio Vlaseničanin Bećir Mekanić.

    Najveće gubitke brigada je doživila u periodu između juna 1992. i marta 1993. godine kada se uporedo s kladanjskim položajima događala drama na ratištu u rejonu Cerske, tj. skupine mnogo sela zvanih Cerska.

    Kulminacija srpskih gubitaka se događa u rano jutro 26. 09 1992 kada su muslimani izvršili žestok napad na srpske položaje na Rogosiji, srpsko selo u rejonu Cerske, i tom prilikom je poginulo 29 boraca a 26 je ranjeno. U tom stravičnom masakru došlo do sakaćenja leševa, njihovog paljenja, odsjecanje dijelova tijela, veđenja očiju...

    Za razliku od Glođanskog brda, kada su imali vremena na pretek, ovoga puta su muslimani morali brzo odstupiti jer nisu planirali a i nisu mogli ostati na dostignutom položaju na Rogosiji. Napad je lično vodio komandant ceranskog odreda Ferid Hodžić i njegov tadašnji operativac gore spomenuti Bećir Mekanić.

    P. S. Cerska je bila vojno organizovana na principu odreda, a u realnom obliku bile je to laka brigada brojnosti preko 1000 boraca.
  • hresa - 73477 - 03.09.2012 : Jovan - best (0)

    Špicasta stijena


    Prije svega moj naklon i veliko poštovanje. Dao si neprocjenjiv doprinos na portalu opisujući ratne događaje iz prve ruke. Nadam se da si pratio moje komentare jer sam se, primjera radi, u njima izvinuo vama autentičnim borcima, što pokušavam da komentarišem situaciju na Sarajevskom ratištu. Ja ne mogu dati opise bitaka sa tog ratišta, ali mislim da imam pravo dati neko svoje mišljenje i na tu temu!

    Dobro si primjetio da je moje spominjanje špicaste stijene nastalo na tragu tvog teksta.

    Nećeš vjerovati, ali na cijelom internetu ni dan-danas nema pisanog traga o ovim dešavanjima u ljeto 1994. godine (ovu informaciju od Tebe crpim) na špicastoj stijeni.

    Evo, snimak na youtube je postavljen već nekoliko mjeseci i još nisu otkrili ni datum, a ni godinu ne mogu da usklade, a kamo li mjesec.

    Autor postavljenog klipa kaže da nije bio sudionik već je dobio snimak i postavio ga, a da ne zna vrijeme nastanka snimka.

    Po mojim saznanjima muslimanske položaje prema Špicastoj stijeni je držala 9. motorizovana brigada 1. korpusa Armije BiH. Na čelu te brigade je bio Ramiz Delalić Ćelo, ubica srpskog svata. Akciju osvajanja tog rova je izvršila jedna četa iz odreda laste i šest crnih labudova. Ovaj podatak sam slučajno pronašao čitajući svjedočanstvo pripadnika lasti.

    Ono pominjanje Vukova da su bili linijaši negdje na Sarajevskom ratištu sam površno isčitao u nekom davnašnjem članku, tako da se ne mogu sjetiti godine i lokacije, ali to nije bitno jer nisam imao namjeru nekoga hvaliti a da pri tome kudim druge.
    rat_zvornik - 73318 - 01.09.2012 : Jovan - best (0)

    Vukovi s Drine


    Svaka srpska udarna jedinica, naročito formacije na nivou odreda (odredi specijalne policije, vukovi, panteri, srpska dobrovoljačka garda, JSO, znači brojnije i samim tim dosta izloženije većim gubicima u ljudstvu (što je bio naročito bolan čin i svaki put je slabio borbeno stanje naročito na Sarajevskom ratištu, jer popuna novim svježim ljudima nije bilo, za razliku od naprimjer 2. tuzlanskog korpusa gdje je tokom ljeta 1995. došlo do popune s 4000 boraca iz Srebrenice, pripadnika 28 divizije koji su uspjeli da se probiju iz Srebrenice) je znala imati u svojim redovima boraca iz drugih krajeva ali uvijek su odredi imali i geografsku odrednicu.

    Vukovi sa Drine su zvornički podrinjski odred i kao komšija i njihov poštovaoc daću neke podatke o njima(Nadam se da će se javiti na portalu neki pripadnici i opisati koju epizodu s ratišta, a bili su svuda, naročito od 1994 kada su najmanje bili na matičnom ratištu osim kad iz Sapne i Kalesije napadnu, zaključno s jeseni 1995 i epizode iz Krajine).

    Datum osnivanja je oko 25 maja 1992.

    Prištapsku dužnost dobijaju 1994-1995, a komandant Mladić je volio tokom ličnog boravka na prvoj liniji da u svojoj pratnji ima ovu jedinicu, poput epizode sa Treskavice i Trnova.

    Brojke : Kroz jedinicu je prošlo 542 borca.

  • Poginulih je 82 borca
  • 323 borca su ratni vojni invalidi.

    Samo 16 boraca iz odreda nije bilo nijednom ranjeno.

    Komandant: Milan Jolović Legenda, pukovnik, poslije 1995. godine komandant 72 brigade VJ.

    Prvi ratni komandant Mile Stanošević, kapetan Kep,

  • 4 poginula komandira četa,
  • 8 komandira vodova,
  • 11 komandira odjeljenja,


    Rijetko koja je bila jedinica da u njoj svi komandiri četa, vodova, odjeljenja i njihovi zamjenici nisu bili ranjeni bar jednom.

    P. S. u jednom postu na portalu bio je članak o epizodi sa Sarajevskog ratišta i ironičan osvrt borca koji je pisao članak na status Vukova u toj epizodi "čuvali su liniju"(vjerovatno je pukla i vršili su popunu dijelova linije, a domaći specijalci su vršili kontranapad).. .
    Pa nisu ni oni bili roboti, a njihova tadašnja popuna dijelova puknute linije je davala stabilnost i moral domaćim jurišnim jedinicama da izvedu uspješan kontranapad.

    Na Youtube se pojavio video snimak prilikom pada Špicaste stijene u ljeto 1994, i mislim da Srbi tada nisu bili svjesni šta je prijetilo čitavom okrugu jer su munjevito uspjeli vratiti dominantnu kotu.
  • arkan - 73307 - 31.08.2012 : Jovan - best (0)

    Arkanovci; Srebrenička subregija


    Na portalu sam nekoliko mjeseci i prvi put me neko prozvao i moram odgovoriti.

    Arkanovci jesu bili vojna elita i bili su među tri najbolje srpske udarne jedinice tokom rata 1991-1995. Dosta pripadnika će poslije pristupiti u JSO i činiti okosnicu najelitnije srpske jedinice tokom druge polovine 90-ih koja će svoju moć pokazati na Kosovu krajem 90-ih. (bitka za Drenicu, helikopterski desant, likvidacija Adema Jašarija(jedan od simbola OVK)

    Arkanovci učestvuju od samog početka na srpskim ratištima počev od Vukovara gdje su uz Gardijsku brigadu činili okosnicu srpskog napada ( i odred Leva Supoderića).

    Poslije prelaze na vrelo Osječko ratiše i čine glavni stub sa srpske strane jer preko puta su zaista bile prave ustaše (ne kažem da su svi Osječani fašisti, ali njihov ratni komandant Glavaš je otvoreno i kroz djela propagirao)

    Gardisti i regularna mlada vojska su uvijek isticali očinski odnos Komandanta prema njima jer Arkanovci su uvijek prvi jurišali.

    O doprinosu u donjem i srednjem Podrinju s početka 1992 da i ne govorim u prvim danima haosa, a patriotska liga u većini opština već spremna.

    Pravo čojstvo i čast zadobiše 1995. godine kada su nesebično došli da pomognu Krajini. U rejonu Ključa su imali uspjeha i to mogu potvrditi svi pripadnici Specijalne policije, ali tada je već bio raspad sistema i prisilni mir u Dejtonu.

    Opet napominjem da je veliki broj Arkanovaca svoj ratni put nastavio na Kosovu u Jedinici za specijalne operacije.

    Vukove s Drine pominjem u većini svojih komentara na portalu kao neosporno jednu od najelitnijih u čitavoj vojsi, a u matičnom korpusu bez dileme.

    Koliko je meni poznato Vaske je ratnik s Ilijaškog ratišta. Moguće da je bio na drinskom ratištu u nekom periodu, 1995 sam boravio u drugom rejonu, kažem ne znam.

    Da si pažljivije pročitao tekst, ja ne pričam generalno o Drinskom ratištu, već konkretno govorim o martu 1993, odnosno od Božića 7 januara 1993 i pada Kravice.

    Slava Vukova i Šekovačke garde dolazi 1994-95 i nemjerljive su njihove zasluge na mnogim ratištima i velika tuga za mnogo poginulih jer su išli s ratišta na ratište.

    Kao i sve jedinice koje su se ugasile prije kraja rata zaborav je brzo došao, a zapisa skoro i da nema o jurišnom odredu.

    Zato se i ljutim na Željka, jer mi je promijenio naslov, a naslov i spominjanje u tekstu nije isto, a ja ne bih da budem promoter, jer zaborav ovog odreda je izgleda suđen. (a rizikujem da me prozivaju razni "veći patrioti" , a ja samo ukazujem na nemjerljiv značaj jedne jedinice u tom vremenu jer uvijek se pamte najteže epizode.

    A u mojim krajevima upravo je taj početak 1993 bio najkritičniji, a dolazak Semberaca je bila ona inicijalna kapisla za početak preokreta koji već kulminiše u martu 1993. kada dolazi do slamanja 2 velika uporišta (Cerske i Konjević Polja) Naserovog begluka pod imenom Srebrenička subregija - obuhvatala je najveći dio opštine Srebrenica i dijelove opština Bratunac, Vlasenica, Zvornik)

    Da nema ovog portala slobodno bi se moglo reći da kod Srba nema nijedan portal koji bi bio pandan portalu Patriotske lige.

    Ali tamo je dijalog nemoguć jer samo agresija, srbočetnici, goloruk narod, 300000 poginulih, 60000 silovanih...
    kanada - 73286 - 31.08.2012 : Jovan Bosnjak Backa Palanka - best (0)

    Radio sam 7 godina u Kanadi


    Poštovani,
    živeo sam u Kanadi sedam godina, i imao sam radnu vizu. Plaćao sam porez do zadnjeg dana. Posedovao sam i SIN broj. Napustio sam Kanadu pre pet godina i želim da tamo idem ponovo. Na koji način mi je najlekše da dobijem vizu?

    Jovane,

    to što si boravio u Kanadi sedam godine, ne daje ti nikakvu privilegiju da po nekom ekspresnom principu dobiješ "permanent resident" vizu. Ovo ujedno znači da moraš da prođeš kroz identičan proces kao i svi ostali.

    Dobra stvar je da imaš kanadsko radno iskustvo, i ukoliko je tvoja struka deficitarna i imaš preporuke od svojih ranijih poslodavaca, imaš daleko veće šanse za vizu nego ostali. Naravno, ako ti je i jezik dobar.
    forum - 73262 - 30.08.2012 : Jovan - best (0)

    Pišem uredniku


    Potpuna je istina da samo anonimnost garantuje uspjeh portala.

    Moja velika zamjerka uredniku Tomiću je što ne objavljuje autentične postove već često radi korekciju.

    Primjer je moj zadnji post gdje je originalni naslov bio "Birač i srednje Podrinje" a urednik ga je nepotrebno izmjenio, jer post je bio dug i nije samo pisano o jurišnom odredu.

    Pozdrav

    RE: Pišem uredniku


    Jovane,

    moja zamjerka tebi, ali i mnogima drugima jeste što "zaorete duboko i široko" pa dotaknete mnoge teme od Kulina Bana pa do 3. svjetskog rata, od politike pa do istorije. Ja imam problema sa takvim člancima jer ne znam gdje da ga stavim i razvrstam. Upravo zbog toga sam u više navrata molio posjetioce ove stranice da pišu "kratke članke" i da ostanu fokusirani na jedno vrijeme, jednu temu ili jedan događaj.

    Veoma mi je žao što si mi zamjerio, ali tvoj članak sam stavio na novu stranicu, koju sam nazvao "VLASENICA_RAT", i tačno je da sam mu promjenio naslov jer želim da privučem i buduće posjetioci ove stranice da nastave da pišu o Jurišnom odredu Vlasenica. Znaš, Google voli naslove, a naslov koji si ti dao možda ima smisla za tebe, ali ne i za Google.

    Pozdrav,
    Željko Tomić
    rat_vlasenica - 73234 - 29.08.2012 : Jovan - best (2)

    Birač i srednje Podrinje


    Jurišni odred Vlasenica, je bila jedinica koja je nastala krajem 1992. godine. Ovo je bila udarna igla tokom proljetne ofanzive na Cersku (ostaci vlaseničke opštine) i Konjević Polje (ostaci bratunačke opštine) 1993. godine.

    Ova dva uporišta smatrana su se jednim od najelitnijih u tadašnjoj tzv. srebreničkoj subregiji koja se prostirala od Žepe do Snagova u zvorničkoj opštini, a od sela Sapne u zvorničkoj opštini, tadašnjeg ruba tuzlanskog okruga odnosno zone muslimanskog 2. korpusa bili su udaljeni svega 20-ak kilometara vazdušne linije.

    Početkom rata u selo Konjević polje dolazi Nurif Rizvanović sa 500 mladića naoružanih do zuba, nakon jednogodišnje obuke u Hrvatskoj kod tadašnjih "Zengi".

    Ovo selo je bilo direktno povezano s mrežom sela zvanih Cerska, a u koje se smjestilo i muslimansko ratno rukovodsto iz Vlasenice na čelu sa Bećom Mekanićem. Cerska je bila jako muslimansko uporište.

    Tokom Božića 1993. godine, kada je palo selo Kravica, došlo je do kulminacije moći Nasera Orića, ali i očaja, prije svega, Bratunačke brigade koja se našla pred totalnim raspadom.

    Naredbom GŠ VRS na područje Bratunca se dovodi kompletna jedinica "Pantera", sastavljena od boraca koji su se već odavno prekalili na Brčanskom ratištu. Panteri su bili i najzaslužnijih što je Brčko na početku rata ostalo pod srpskom kontrolom.

    Ovo pišem jer treba da se zna da su jedinice iz istočnog dijela Republike Srpske zaslužne za uspostavljanje Koridora. Uz svo herojstvo i poštovanje prema Krajišnicima, vjerujem da bi se oni zaustavili kod Gradačca da nije bilo "Pantera" i njima sličnih.

    Srpska proljetna ofanziva 1993. godine na srebreničku subregiju jedino je bila moguća iz pravca Vlasenice i djelimično iz Zvornika. Ove brigade su imale stabilne situacije u svojim redovima. Napominjem da je Zvornička brigada smogla snage da održi stabilnost u svojim redovima i nakon stravičnog poraza 6. novembra 1992. godine na Glođanskom brdu, kada je poginulo 126 srpskih boraca.

    Jurišni odred je nastao od boraca sa područja Vlasenice i tokom 1993. godine pod vođstvom Miše Pelemiša pretvorio se u respektabilnu jedinicu koja je odlazila i na Višegradsko ratište da krpi rupe prilikom muslimanskih derneka i vojnih uspjeha na Rogatičko-višegradskom ratištu.

    Tokom osvajanja Cerske i Konjević Polja u martu 1993. godine od strane jedinica iz Vlasenice, glavni teret je pao na Jurišni odred iz Vlasenice i sve zasluge treba da idu upravo njima. Veliki doprinos u uspjehu akcije dala je i podrška sa zvorničke strane uz pomoć "Pantera".

    Da napomenem da je Mauzer bio Arkanovac, a naučene vještine ratovanja je znao dobro prenijeti na svoje borce.

    Voljeli ih ili ne, Arkanovci su bili srpska vojna elita. Njih su se Glavaš i Osječani bojali kao guje. Priče o njihovim ratnim zločinima su navikane i samo su dio folkora muslimanske propagande. Ne mogu da kažem da ih nije bilo, jer kao u svim drugim jedinicama na sve tri strane, uvijek je bilo pojedinaca koji se u pojedinim momentima otmu kontroli.

    Ipak, treba istaći da su Naser i njegovi mudžahedini bili najveći zločinci u čitavoj Erceg Bosni. Takva svirepost prema ratnim zarobljenicima, veoma često praćenu dugotrajnim patnjama, nije zapamćen na našim prostorima.

    Slični zločini su se desili i u srednjem i gornjem Podrinju. Sjetimo se samo Jabuke ili Jošanice.

    U jednom momentu, Jurišni odred je brojio oko 250 boraca, pa su prilikom kretanja u akciju znali zarlaukati opasno. Dao bi sve na svijetu da su oni mogli biti na nekom boku u Vozućoj u septembru 1995. godine, uz Vukove sa Drine i Specijalnu policiju. Ne bi danas po portalu Patriotske lige i Avaza bilo bajki o slavnim muslimanima na Vozućoj i slične mitomanije.

    Doveli linijaše iz Prnjavora mudžahedinima na noge.

    Zato će mi uvijek ostati gorčina na ovaj rat kad gledam muslimane kako likuju, npr. u vezi Vozuće, ili kada kažu da su mogli zauzeti Banjaluku...

    Jer, opet napominjem, uz hroničan nedostatak ljudstva i potpunu ostavljenost na milost i nemilost od strane Srbije (naročito u 1995. godini) stvari nisu mogle biti mnogo drugačije.

    Naravno, treba napomenuti da su čak i u ta najteža vremena uz nas bili časni vitezovi, rijetki dobrovoljci iz Srbije. Među njima je bio i Novak iz Beograda, koji je na ovom portalu napisao jedan odličan post o akciji na Goražde 1994. godine.

    P.S. Čuo sam i ja da su Fočaci bili opasni borci.
    forum - 73078 - 24.08.2012 : Jovan - best (1)

    Poruka


    Uvijek sam cijenio inteligentne ljude koji znaju kroz pisanu riječ da upotrebljavaju doziranu dvosmislenost, koja nije napadna i arogantna.

    Željko, poruku u vidu naslova sam primio i shvatio.

    Nažalost, takvi su u biti svi srpski patriotski portali.

    Možeš grditi koliko hoćeš, naprimjer, Arkana da je kriminalac ili profiter ili Voju Šešelja da je loš čovjek, ludak ili Hrvat, ali ako dirneš u neke zabranjene teme o tome nema polemike nego "sikter sa portala" u fazonu ovo je sumnjiv Srbin, a možda je i balija provokator.

    Navešću neke zabranjene teme:

  • kritika naše Crkve zbog nepostojanja želje da se konačno raskrsti s Karađorđevićima. Za nekoliko godina(1918) će biti stogodišnjica od stvaranja najveće srpske tamnice u istoriji zvane Jugoslavija(Lijepo jedan naš pisac reče:

  • "Stvorili smo Jugoslaviju (Mi Srbi) da bi smo se ujedinili, a ustvari smo se u njoj razjedinili. " - citat iz knjige Dobrice Ćosića "bosanski rat", a ova izjava je nastala tokom piščeve posjete Šumadiji, tačnije Topoli 1994, gdje je pisac ostao zatečen opštom ravnodušnošću Šumadinaca na patnje braće preko Drine. Tada su sankcije Srbije prema prekodrinskoj braći uveliko bile na sceni.

  • mitsko glorifikovanje generala Mladića, gdje i najmanja najdobronamjernija kritika odmah biva razapeta na Krst.

    RE: Poruka


    Jovane,

    mislim da si me apsolutno pogrešno shvatio! Naslove stavljam zbog toga što članci izgledaju ljepše.

    Moja jedina zamjerka na tvoje pisanje jeste da obrađuješ dvije različite teme u jednom članku, što meni otežava razvrstavanje postova po temama.

    Ukoliko hoćeš da znaš, apsolutno se slažem sa tobom da je Mladić bio brzoplet u donošenju nekih odluka. Njegova svojeglavost ga je u više navrata mogla koštati glave: ovo što si opisao njemu se desilo i kod Bihaća, kada mu Dudaković spasio glavu. Ista stvar se desila i na Olovu, Nišićima a možda i na drugim mjestima za koje nisam čuo.

    Generala Mladića izuzetno poštujem i mislim da je bio sposoban general, ali sam svjestan i njegovih mana. Mogao bih ti ja napisati mnogo što-šta i o GŠ VRS, gdje se našlo mnogo nesposobnih generala i oficira, dok su drugi (jako sposobni) morali da napuste VRS.

    Veliki sam poštovalac Šešelja i njegovog djela, posebno otkako je otišao u Hag!

    Mislim da si ovaj put naslov pogrešno razumio! Ipak, najviše mrzim one koji kritikuju sve, a sami nemaju ništa da kažu. Takođe misim da naša ekstremna negativnost može da škodi više i od one neprijateljske. U životu treba biti umjeren, a pogotovu u pisanju jer nas "teške riječi" mogu ubiti, isto kao i meci u ratu.




  • Idi na stranu - |listaj dalje|