fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

2sr - 92979 - 05.05.2015 : Filip Lazarov Bosna - best (5)

Sutjeska: Operacija Schwarz ili Peta ofenziva


Evo svi pogledajete i sjetite se Sutjeske! Kad se diglo 130.000 njemačkih, bugarskih, italijanskih, albanskih, ustaša protiv 18.000 proletera. I protiv desetina hiljada ranjenika i naroda koji su svi krenuli sa Titom.

Obruc je bio faktum: i sta se onda desilo. Nema predaje nema kopromisa nego se ratuje do kraja.

Koliko puta se pokoazalo da veličina ne odlučuje nego koliko je narod odlučan da se odbrani!

Da je komanda Krajine donijela prave odluke i postavila svje jedinice na prava mesta i dan danas bi Krajina živjela, mislim ja. KO partizani odrediš uporišta na Dinari, Knin ne smije pasti i tako dalje, utvrditi sve položaje, i da je krv prolivena za slobodu naroda ne neke "velike Srbije" o kojoj niko nema pojma i ništa ne zna.

1995. u augustu se digla cijela Hrvatska 200.000 vojnika, ustaša i stranih plaćenika. Sprema se velika ofanziva, ranjenici neće da pristanu. Gdje su obveznici, gdje je omladina?

Krajinu brani 35.000 vojnika bez teškog naoružanja jer je UNFOR uzeo sve oružje i stavio po kontrolu. Mi nemamo ništa!

Da li moram još nešto da objašnjavam?

Hvala svima koji su razumjeli!
prepiska - 92295 - 02.02.2015 : Filip Lazarov Sarajevo - best (0)

Srbi i Kosovo


Pozdrav svima!

Ima sigurno mnogo Srba koji su zainteresovani za Kosovo i Metohiju? Ima sigurno i onih koji nisu ali su čuli da se tamo 1389. odigrala Kosovska bitka. Mnogo se toga dogodilo od tada, ja ne želim ovom prilikom da prepričavam historiju, za one koji se čude pročito sam bar dve knjige, ne tri: Pavle Dželetović; Zločini Arbanasa nad srbima; Borislav Pelević, Kroz istoriju Kosova i metohije; i Dr Pavle Dželetović Ivanov; 21 SS Skenderbeg;

Svi su čuli za bombardobanje 99. i za to da je i Beograd bio bombardovan? Svi su čuli da su i Niš, i Arandjelovac, i Suva Reka i most na Ibru i Mitrovica... bili bombardovani i da je i u Prištini gorilo, i da je u Peći pucalo i da je u Prizrenu gorilo... Međutim, niko nije čuo da je u meni sve eksplodiralo...

Od raseljenja Srba pod Vladikom Čarnojevićem 1690. nema većeg raseljenja srpskog naroda od Kosova i Metohije i Severne Albanije, današnje jugozapadne Crne Gore. Vladika je sa sobom odveo oko 35.000 familija, ili oko 200.000 vojno sposobnih ljudi. Od tada trpi Kosovska dolina, mada još uvek većinski pravoslavna, cirka 51%, još veće zulume od turskih hordi, tatarskih i arbanskih kacanika, zulumčara i drugih.

Za one koji ne znaju, Turci su sami doveli Arbanase iz podkavkazja, i zvali ih Arbanisama da bi ih razlikovali od drugih sluga, dali su im da sve što uzmu od Srba sebi upišu u fermane i da se zovu agama, begovima, čurčijama, itd da bi provodili zulum i namet nad Srbima. I sve su to radili za račun Porte, hoću reći velikog Paše ili Vezira.

Po receptu Turaka, da su Srbi bili toliko složni i da su zaista smatrali Kosovo svojim, ko bi sad zaustavio 500.000 Srba da uđu u Kosovo pod izgovorom da se svetinje krnave, pod vođstvom 50.000 specijalaca sa svim mogućim oružijem, i 100.000 vojnika srpske vojske pod istim izgovorom... Da vidi da li bi NATO opet bombardovo.. sta? Ko? Gdje?

Kao kad je Hrvatska otela svoje teritorije, pa treba i Srbija da svoje dobije nazad, bez obzira šta Amerikanci misli, jer sila boga ne pita to smo se naučili još davno. Hrvatska je mobilisala preko 200 000 vojnika ZNG, domobrana i policije i stranih policajaca, instruktora, sve zajedno 270.000 naoružanih lica, protiv 35.000 vojnika srpske Krajine koji su imali obuku najviše šest meseci.

I šta su Srbi naučili iz tog primjera? Ništa! I da je da sila je sila i opet sila! Srbi čekaju da ih podrže Francuzi, ko onda 2018 (malo kasno) ili Rusi ko onda 2014, i (Kralj Ruski Nikola I ih je spaso mrtve) jesto da se oslone na svoju snagu i snagu naroda i i krenu napred, i da svojom snagom oslobode Srbiju, i tako su krenuli sa voljom i sa Bogom i oslobodili ne samo Srbiju nego i Hrvatsku i Bosnu i Sloveniju.

Srbi su imali 5 godina da se utvrde, da naprave Knin neuništiv i neprisupačan, ali Srbi ko Srbi, više vole da piju vino i da se spoređuju ko je jači i ko kome kvači.

Al ko smo mi da sad kritikujemo Srbe za izdaju, i ko smo mi da im kažemo, mogli ste izdržati? Mi ne bi ni u kom slučaju ostali tamo živit sa Hrvatima, jel tako? Ja ne bih, a ne bi ni moju ćeri njima ostavio. Znači, mi smo već krenuli i prije nego je zapalilo, tu su Hrvati u pravu, nismo mi kukavice, niti se mi bojasmo Hrvata, nego tako je bilo rečeno i zato je bilo tako, lutko moja...

Eto mi poslije 300 godima kako dođosmo ovdje sa Vladikom Čarnojevićem IV, opet se se vraćemo našimi za Srbiju, na svetu zemlju Kneza našega Đurđa. Nek Nam je Bog sveti milostiv, nismo nikome sluge... opet..

I šta bih sad rekao, vraćamo se se svomu sudu, Turci nas sude i vešaju, Samo Princip zna sta je princip, za slobodu nema kompromisa, ili sloboda ili smrt!

Moto je junaka Mlade Bosne!
ozren - 91865 - 19.12.2014 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

Vozuša na Ozrenu


Vozuća iOzren su bile i ostaće imbol otpora muslimanskom ekstermizmu, sve dok se nisu na nju nisu sjatile na hiljade muslimanskih i mudžahedinskih jedinica.

Vozuću ne smijemo zaboraviti jer ovo je jedna od najvećih izdaja, simbol stradanja Prnjavorske i Srbačke brigade, koja je žrtvovana, a najviše su stradali pozadinci koji nisu imali pojma šta se tamo dešava.

Mudžahadini se hvale da su zarobili 60 živih boraca VRS. Ostalih 400 su ubili na licu mjesta ili su ih zarobili pripadnici ABIH da bi ih zamijenili za svoje žive i mrtve. Pojedini su nadjeni u Zenici poslije 2006. godine.

Dobro nam je svima poznato kako su ovi zarobljeni završili i zbog toga treba insistirati da se zločin kazni.
Voli Vas Filip!
prepiska - 91793 - 11.12.2014 : Filip Lazarov Bosna, Hrasnica - best (2)

Bosna biće k'o Bosna


Ko fol vidim da niko ne čita niti reaguje na dobre komentare, kao isto mi stari pisci i čitatatelji istih: ali osteće za pokoljenja svaka reč, čak i ona ne dorečena: Filip

Po priči o PTSP-u (za one koji ne znaju PTSP je jedan post-traumatisk-syndrom od koga se pati cijeli život) mi nikada nećemo biti izlečeni ali ni od naših snova spašeni. Kao što vidim, javljaju se neki novi klinci koji nisu napuni ni dvadeset da komentarišu rat. Mogu pretostaviti da se radi o djeci boraca sa obje strane, kako ih je babo naučio je pitanje za sebe...

Imam i ja sina, hvala Bogu neku mu je sve na pomoći, i neka dijete živi i veseli se. Kada je u Bosni počeo rat, bilo je dijete tek rođeno, nekoliko mjeseci. Sad je već čovjek od sebe, i to me čini zadovoljnim. Znaš, nije bilo baš tada u principu da se živ može izvući bilo ko iz bilo kog dijela Bosne. Zato opet kažem da je lako sada reći da je bilo lako. Kad nije majko moja, niti glave niti puške iz onoga kotla izvući...

Ne želim da se sećam, bilo je teško ali uspio sam hvala Bogu i Alahu izvući i ženu i dijecu. Ipak, nikada neću zaboraviti kako i na koji način. Sada se piše po novinama da se hapse muslimani zbog Hrasnice, i bilo je vreme. Odavno je trebalo to uraditi, reko sam ja i bio sam ja u tim muslimanskim, Fikrinim (Fikret Prevljak general m-Abih) tajnim logorima jednom i nikad više neće mene zajebati?

Ovdje se sudi Mladiću, i Karadžiću. Zašto? Zato što su branili svoj narod. Da li je što bi rekli advokati Alojza Stepinca? Njega će kanonzirati tj. hoće da ga proglase "svecem" pokazati ove godine, baš na Vidovdan! Ovi sa Zapada baš navalili na Vidovdan, najveći srpski svetac, da na nas jebu, kao što smo mi najebali na Kosovu 1389. godine. Na Vidovdan, opet na vidov dan uzme ona kuga od kralja Aleksandra vlast i onda ga ubiše na pravdi Boga u Marselju. I onda opet na Vidovdan sravniše njemci Beograd za zemljom. I tako baš sve na Vidovdan, kao da nas jebu u mozak.

Bio sam na liniji, sve sam obišao od Hrasnice, Ilidže, Pajtona, Butmira, Sokolović kolonije... Stalno neke priče, i opet priče o kafani Delminijum gdje su čak i UNPROFOR-ci išli da traže kurve.

Čovjek na suđenju Mladiću kaže: "Popušili smo 200.000 maraka a policajca su ispekli na raznju" i sad vidi ti apsurda, ne pita ovaj tužilac odakle su marke nego kaže svedoku da laže? Da kao izmišlja? Svjedok nema razloga da laže: "policajca ispekli na ražnju"... ŠTA! I nikome ništa, je li to prase ili jagnje ili je to čovjek koga su muslimani natakli na ražanj i ispekli. Niko tu ne reaguje, a da su to uradili Srbi do sada bi gorilo pola Beograda. Pogledaj divljaka, nabili čovjeka na ražanj. Ipak, to je samo jedan Srbin, on za civilizovani Zapad uopšte nije važan. A to što njegova porodica nikada neće saznati istinu, i ja koji mislim u mojim snovima da ću se radije ubiti nego živ pasti muslimanima u ruke.

Kažu da su Srbi silovali između 50 i 100.000 muslimanki! Ukoliko je VRS imala 30.000 vojnika, to ispade 3 do 4 muslimanke na svakog od njih! E Bogumi, ukoliko je to tačno, mora da su se oni dobro naradili!
bosna_buducnost - 91717 - 02.12.2014 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

O budućnosti Bosne


Moj Hazime Orloviću!

po priči ti se vidi da si došao iz Istočne Bosne ili iz Raške jer svojim znanjem brukaš svoje pretke koji su se onomad ponosili svakom sasječenom srpskom glavom, bilo da je ona iz Srbije, Bosne ili iz pobunjene Crne Gore. Šta je pisac ovim htjeo reći? Ja ne vidju ljudi veli reci l imalo sto od Tebe iz usta dodje nista pa ga je bi. Ko proklet kad zine a ništa ne kaže.

A što se ti dovaćaš naših vođa i silovođa, šta je Tebe Crna muka u tome natjerala? Jel' onomad sasjekosmo svoga vođu Crnog Đorđa, ne radost i tvoje nane i tvojeg dida Turčina, i tvojih begova i zulumčara što od straha u gaće činiše isprad sami pomen od našeg kneza, a od njage si i sama Porta tresla k'o dud na vetru.

I ti sada nama ovde držiš govore o našim vojvodama, i vođama, i ti sadi imaš straha da pomeneš da će srbski narod ići na neki sud božji, neka ti je Hazime sve oprošteno, ali ovaj narod nikada nije niti će ići nekome se ispovijed a najmanje tebi fukari i tvojoj veri fukarskoj tvojoj poturčenskoj. Pa nije ni Turčin bio blesav pa vam je ostavio srpska prezimena, da se jednog dana stidite i molite za opraštaj otpadici naroda svoga...

A mi Srblji nikad nismo ginuli zalud, ni na Kosovu polju 1389, ni poslije, uvijek je majka Srbija bila u pitanju, i Srblji, robi da se spasu, ne samu u staroj Srbiji, u Raškoj, nego i u Bosni, Albaniji, Crnoj Gori, Hercegovini, Dalmaciji, gdje godje je slovenski narod bio ugrožen i ugnjetavan od osvajača.

A gdje si ti gdnijdo turska bio tada? Da pomogneš svojim robima, svojim narodima, što su hroptali pod čizmom dušmana i negdje pod hunima ili germanima. Gdje si ti bio? Sada si hrabar prozivaš. Iz Sarajeva, gdje ste Srbe vešali za ulične lampe.. i kažeš da su Srblji uzalud ginuli pod trobojnicom, za slobodu i čast svoga naroda, ginuli moj Hazime, i ne samo jednom nego više puta pod istom tom trobojnicom, i opet će ako treba. A ti, gdje ćeš ti Hazima da kosti ostaviš, u kojoj zemlji? Jel' imaš ti neku zemlju koju možeš da nazoves svojom, da si krvario zanjom, ali pazi da si je odbranio od tuđina 1000 godina i isto toliko bitaka i sto puta toliko žrtava dao za nju, da više ne pamtiš ni sina ni kćer ni ženu, samo znaš za krv i osvetu. I tako, od generacije do generacije moj Hazime, od rova do rova od rata do rata... Eto, taki smo Srblji, da li ti to smeta?

Ne daj Bože da nam je tvoja kletva i zadnja, i da ćemo mi Srblji izaći na sud pravde ili sudbine, ako ima tih stvari ondak se mi ne bojimo, jer mi znamo da nam je pravda puška a sudbina smrt. Tako je narod srbljanski opstao od davnih vremena i ostaće još i hiljadi godina. Možda nismo nebeski narod, ali nebo o srbljima piše naljepše historije...

I opet, šta se tebe tiču naše vojvode Đorđevići i Obrenovići, i Šešelji i Arkanovci, i Filip Kontukozović, i zuj 14 i Malović i Njegoš, i Obradović sve Srblji, i Milorad Dodik, vojvoda Radomir Putnik, i Karadžić, i general Mladić...? Šta tebe se to tiče, kugo jedna, otpadniče bedan? Znam da bi ti volio da si pod jednim ostavio ovim ostavio bar čašu vode da se pohvališ, ali nisi konju jedan, ni metak ispalio ni vodu popio. Čoče, to tebe muči, jer srbski junaci žive i dan-danas i historiju prave a ti puziš u njihovim čahurama?

Kako misliš da su Srblji dali uzalud svoje živote, nisu pa vidi kolika je Republika Srpska, pa opet se vrati unazad Turčine, vidi kolika je bila Turska a kolika je sada? Ne da Srbin žive glave uzalud, koliko ste vi dali Srblji su opet dobro prošli, imali ste sreće što su Srblji dobri ljudi da su vam nisu vraćali ko vi njima, moj Hazime pamet u glavu, rat još nije gotov...
prepiska - 91683 - 30.11.2014 : Filip Lazarov Hrasnica - best (3)

Povez za oči


Brate Tomiću!

Evo ja ću opet sa mojim glupim komentarima zbog kojih ću sigurno doživjeti kritike, ali šta se tu može, jače je od mene!

Ja samo zapeo za Ozrence i pitam se ko je njima dao povez za oči prije nego su ih mudžahedini sasjekli sabljama i motornim pilama. Zvuči kao fazon iz nadrealista: "Čekaj bre da mu stavim povez na oči, da ne vidi da mu sečem glavu!"

Pitam se zašto se o tome više ništa ne piše?

A sada nazad u Srebrenicu! Nekakvi bjelosvjetski eksperti kažu da su našli nekih 500 poveza za oči i to je kao nekakav dokaz da su ljudi streljani. U ime i Boga i Alaha (pišem ime sa velikim slovom da se ne bi Srbi islamske vjeroispovesti našli uvređeni) kad su u toj našoj histeriji brinulo za poveze za oči? Hajde ti mi to objasni, Tomiću? Jesu li Austrougari prije strijeljanja vezali oči onim seljacima u Mačvi, građanima u Šabcu? Jesu li Njemci vezali oči radnicima iz Kraljeva prije streljanja? Jesu li Njemci vezali oči učenicima iz gimnazije u Kragujevcu, njih 6000??? Ja, ipak, smatram da su Nijemci nekakva civilizacija.

E sada, ovi eksperti iz Evrope koji ližu zadnjicu Nijemcima i Austrougarima tvrde da su Srbi bili tako uslužni da su oni prije nego su ponudili muslimanima iz Srebrenice Coca-Colu ili Fantu (po izboru)da: "Hoš da ti povežem oči da ne viš kako te ubijam? Ili da te koljem pa ti biraj?"

Da nije žalosno bilo bi smješno, ne rugam se ni jednoj žrtvi, i sam sam bio korak do smrti, al sam se ipak spasao. Drugim riječima, znam osećaj kad ti nož stoji ispod vrata, ali ne može niko da me bez potrebe zeza, niko me nikada nije pitao hoću li da mi se stavi povez za oči, još mi je onaj rekao: "Gledaj majku ti jebem četničku dok te koljem!" A nije reko: "Sad ćemo ti staviti povez na oči, ne boj se neće te ništa boljeti, samo ti zažmiri a ja ću ti samo ovdje oko vrata napraviti jedan prorez, biće malo krvi ali to je normalno..."

Drugim riječima, više je nego očigledno da je ova priča o povezima za oči nastala u glavi nekog od holivudskih režisera.

E sada opet ona "U" Srebrenici, ovaj put o Srbima, ljudima, 8000 poveza ne bi ni pletara u Kikindi uspela da napravi za osam dana, a kamo li još za posebne namijene i porukama na arapskom: "Alahu ekber, Alah the grate, Alah 50 aniversity, Air Dubai, osv...

Da li ima bar neko na ovom svijetu ko može da ovo proguta kao argument na nekom, k'o fol suđenju za tzv. ratne zločine?

A to što je NATO sa svojih 17 "najnaprednijih" zemalja u Evropi bombardovo zemlju koja je za najmanje 10 godina odjednom (skromno) odložila pad Beča, i još za 100 godina odložila pad Beča i Pešte, (i Zagreba i Karlovca, ) skromno, i opet zaustavila Austrougare i Nijemce u Prvom, a odmah potom i u Drugom svjetskom ratu, ne izlazeći iz svojih granica, ulažući svoj opstanak da se spase "bratske" narode Hrvate i Slovence, gutajući tu zmiju koja će im poslije doći glave...

Opet Srbi po nekoj ideji bratstva i jedinstva staju iza Tita i komunista i opet se žrtvuju, ne znajući ni sami zašto. Kao što nisu ni znali 5. oktobra kad je takozvana diktatura Miloševića postala demokratija ( Džindžijada. I opet se vrti ringišpiel.)

Možda se neko pita kakve to ima veze sa povezima za oči? Ima prijatelju ima i te kako! Hoćeš da ti pričam o ovim mrtvima ili o onim živima?

Oni mrtvi, prijatelju moj, oni su molili da im se stave povezi za oči da ne vide kad ih se kolje, molili i ne dobili. A ovi živi, sami su sebi stavili poveze na oči da ne vide šta se dešava, sami su sebi zavezali oči, zive oči, da ne vide šta im se sprema, šta ih čeka prijatelju moj, pa da posle mogu reći: "Ja nisam ništa vidio, očiju mi mojih!"

Ukoliko neko ima neki komentar, slobodno se javi Filipu, neka ti je svaka reč zlatna, svako ime i prezime koje mi nađeš neka je meni na duši. Ako ga ti meni na dušu stavljaš ja tebi neću, neka ti Bog i Alah oproste, ali ja neću.

Filip, Švedska 2014-11-30
ozren - 91391 - 14.10.2014 : Filip Lazarov Ozren - best (3)

Ozrenski junaci


Cijélo vreme se samo prica o Srebrenici i tim tamo poginulim junacima, mada sam siguran da ih ima mnogo manje od 8000 hiljada.

Međutim, kada ćemo početi priču o ozrenskim mučenicinima? Kada ćemo početi pričati o 500 vojnika Prnjavorske brigade koji su ostali opkoljeni i zarobljeni od strane mudžahedina i koji su doživjeli nezapamđene muke u njihovim logorima od Zenice do Zavidovića, sve od javnog odsijecanja glave pa do javnog kasapljenja u Zenici pred hiljade ljudi? I kako da onda možemo da budemo prijatelji sa takvim ljudima?
prepiska - 91299 - 03.10.2014 : Filip Lazarov Sarajevo - best (0)

Moji komentari


Brate Tomiću!

Volio bih da mogu sakupiti sve moje komentare u jednu celinu, kao osnovu za moju knjigu o srpskom otporu i borbi za slobodu. Ako mi dopustiš da uzmem moje komentare bilo bi odlično!

Pozdrav, Filip

RE: Moji komentari


Poštovani prijatelju,

To je veoma lako uraditi, a što se moje "dozvole" tiče - nema nikakvih problema. Za sve ostale informacije obrati se meni na email - koji u poslednje vrijeme jako rijetko čitam.
prepiska - 91127 - 18.08.2014 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

Pozdrav za Tomića


Tomiću prijatelju!

Eto opet se čujemo, prijatelju moj. Nadam se da me nisi zaboravio, imao sam nekih problema sa ljudima koji ne prihvataju istinu koju ti pišeš. I ja sam naravno pisao bez pardona i bez tajni sa punim imenom i prezimenon što se pokazalo opasnim...

Ipak, nema veze, ja sam opet tu i nadam se da si i ti dobro.


Javi se! Sa poštovanjem...

Filip

Filipe,
vjerujem da si ti jedan od onih koji mi najčešće pišu, mada ja svoj email već duže vremena nisam čitao. Odgovoriću ti uskoro, a do tada veliki pozdrav!
prepiska - 87965 - 04.01.2014 : Filip Lazarov Bosna - best (1)

Zašto nas mrze Hrvati i muslimani?


Evo mene, jedno subotnje veče nakon četiri sata, razmišljam i još uvijek ne mogu da shvatim zašto nas Hrvati i muslimani toliko mrze? Zašto nas Hrvati mrze toliko da nas hoće sve pobiti?

Evo, da pogledamo što su sve Srbi, osim slobode, donijeli Hrvatima i muslimanima u takozvanoj Hrvatskoj i takozvanoj Bosni.

Logore, majci odnosili dijete, klali oca ispred dijetinjih očiju, ali one gadosti na Miljevačkom platou, u Medačkom džepu, nema premca ni u knjigama o ustašama iz filma koje sam gledao i vidio. Toj svireposti nema kraja! A zašto? Što smo mi to njima uradili?

Još su mi manji muslimani? Mali da ne mogu bit manji! Ipak, da napomenem ne baš svi! Šta su im Srbi uradili da imaju pravo da ubijaju ljude u Sarajevu, između ostalog oficire bivše JNA pod optužbom da su snajperisti? A da vam je JNA htjela nešto uraditi, prošli bi kao bosi po trnju!

Ja sam došao kući kao podoficir JNA, specijalac za otkrivanje terorista i antikomunističke propagande. Za mene je SDS bio protivnička stranka. U isto vreme sam ubacio mog brata Sandija u SDS na Ilidži da bih znao šta oni tamo rade. U mene je onaj šupak, kako se zove onaj Jevrej sa Ilidže, uperio pištolj, dugu devetku k'o fol neka veza sa Arkanom. Umro je tako što se napucao kokainom.

Treće, nismo mi još mrtvi, doći ćemo kad tad na to. Ne znam za vas, ali ja imam sportvenja i doći ću na moje imanje kad tad. Doći ćemo na očevinu našu i djedovu zemlju...

Pozdrav od Filipa na svojoj zemlji!
prepiska - 87955 - 03.01.2014 : Filip Lazarov Benkovac, krajina - best (3)

Uzaludnost borbe


Draga braćo!

Da se samo znalo o obuhvatu i prilikama koje su pokrenule akciju pod oznakom "Oluja" ne bi se ni jedan Srbin u Krajini osjećao kao izdajnik ili gubitnik, ili nešto drugo. Podigunuti su bili elementi HV u brojnosti od 200.000 vojnika, naoružani sa najmodernijim pješadijskim, artiljerijskim i oklopnim potecijalima Njemačke.

Osim toga, policije i specijalanih policijiskih snaga najmanje 30.000 kao i drugih domobranskih (domaćih) jedinica 20.000 i specijalnih helikopterskih jedinica za uništavanje sastavljenih od dobrovoljavca iz Njemačke, Holandije, britanskog SASA, Amerikanaca iz CIA, Danaca i Šveđana... Svi oni su već imali iskustvo iz Miljevačkog platoa, Medačkog džepa... Bili su to sve junaci koji nabijaju žene na kolac, pale sestre benzinom, gađaju momka noževima...

Osim toga je americka CIA i NATO su već postavila mrežu za obavještavanje i nadgled preko bespilotnih letilica, prvo na Braču a poslije u bazi izvan Zadra, tako su mogli da bez minimalnih gubitaka raketiraju prvo RSK protivavionsku odbranu a zatim i aerodrome i na kraju releje veze. Krajina je ostala gluha a da i nije znala zašto! Sada se zna da je to bilo zbog NATO-a. Za njih je Krajina bila poligon za vježbu.

Hrvatska vojska je znala tačno gdje se nalaze tačke otpora, i mogli su da u milimetar podešavaju svoju paljbu, dok Srbi ne samo da nisu imali svoju artiljeriju jer im je to uzela UNCRO pod izgovorom sigurnosne zone.

Sa druge strane, Milošević ih je prodao jer je obećao da neće intervenisati. To potvrđuje i činjenica da su zaustavili preko 30.000 dobrovoljaca koji su krenili u pomoć Krajini? Jedino su se Arkanovi Tigrovi probili pod pretnjom da će pucati!

Ovo je bila klasična izdaja jer je Milošević obećao da neće direktno učestvovati, ali nije reko da će sprečiti dobrovoljce! Zbog čega onda ne pustiše vojsku da prođe kroz Banja Luku?

I šta sada imamo? Hrvati blebetaju da imaju čistu pobijedu, a meni kada 250.000 vojnika udari na 30.000 i ne zvuci kao pobijeda, mada da smo znali i umijeli ne bi oni baš tako lako prišli na tim našim stijenama. Koliko su Hrvati bili isfrustrurani pokazuje i činjenica da su nas gađali iz topova i aviona dok su naši bježali Petrovačkom cestom za Drvar i Petrovac - bili su to sve sami civili, starci i djeca i opet su došli sa avionima i raketirali po njima ubivši na desetine ljudi samo na tom mjestu.

Ako se dobro prouči snimak razgovora Tuđmana i Gotovine, jasno je kao suza da je Gotovina volio da se uvuče Tuđmanu u guzicu i ponudio da zatvori svaki izlazak Srbima iz krajine i da ih tu uništi, kao što je to on objasnio. Ipak, Tuđman je bio jasan, u svojoj namjeri: "Ne treba Srbima zatvoriti izlaz, nego ih navoditi da izađu, ubaciti elemente koji će Srbe navoditi prema izlazu, prema Bosni i dalje..."

Da zaključimo! Isto kao što nisu ni Nijemci ispred Ruske kuge koja je dolazila sa istoka, tako ni Srbi nisu imali izbora pred ustaškom kamom koja je dolazili i nikoga nije štedila ni '41. a ni '91. godine, a potom ni '95. godine. Ovaj put nije bilo popa Đujića da te zaštiti, majko i bako moja, tvoj je unuk odavno otišao u Švedsku a tebe ostavio na milost i nemilost novim ustašama. Ipak ti se kunem, babo moja, osvetiću te jer te volim i jer sam Srbin do kraja - isto kao što su bili i moj djed i otac!
prepiska - 87943 - 02.01.2014 : Filip Lazarov Sarajevo - best (0)

Srebrenica, Ozren


Šta je sad ovo? Sve naše komandante četa i vođe vodova su uzeli na zub i privode pod izgovorom za Srebrernicu? Kao da mi nismo imali ništa drugo da brinemo nego tu jebenu Srebrenicu? Šta ćemo za 500 ljudi koji nam fale poslije Ozrena, iz Prnjavorske brigade, a za koje znamo da su se predali živi, zatim iz 4. ozrenske preko dvjesta iz 3. ozrenske preko 300 ljudi. Gdje su svi oni nestali?
krajina - 87730 - 20.12.2013 : Filip Lazarov Krajina - best (0)

Da li se Krajina mogla održati?


Pojedini tvrde da je Krajina prodana, dok drugi kažuu da se ona nije mogla održati pa je sve otišlo do vraga.

  • Krajina jeste bila u rasulu zbog političara koji su stavljali svoje lične interese ispred opštih.

  • Narod nije ni sam verovo da se nešto može učinit protivu ustaša - ko je mogao slao je djecu u Srbiju i dalje samo da ne bi ostao o VRSK. Više od 90% krajiških vođa i generala su odselili svoje porodice u Beograd.

  • Kad nemaš potporu naroda onda piši da je sve propalo

  • Krajina nije imala šanse protiv Hrvata jer su oni imali dobru zaleđinu - katolička crkva i Zapad

  • Nije postojao plan odbrane Krajine?
  • rsk - 87729 - 20.12.2013 : Filip Lazarov Bihac - best (0)

    Iz vremena kada se RSK pakovala za Beograd


    Ovaj mora da je mnogo mlad kada ne zna sve kombinacije oko Krajine, pa da mu kažem da je Krajina prodana kao na tržnici. verovo ti ili ne. I ja sam rođen u Krajini, svi moji su iz Kule Atlagica u blizini Benkovca...

    Imam ujaka u Beogradu koji je došao iz Australije nekoliko godina prije rata. Zovem ga mesec dana prije Oluje, kada se o tome ništa još nije znalo, ali moj ujko je bio jako informisan. Kaže on da Marko, moj ujak u Benkovcu, pakuje sve ono što može ponijeti od robe u dve prikolice. Sa ostalim šta bude. Ostala je šunka i vino da se ustaše gotive, isto kao za onog rata. I tako, moj ujak i njegovih šest kćeri dođoše u Beograd. A šta je drugo mogao da radi? iliti sta bi ti radio prijatelju, daj mi ti predlog? Djeca mu ženska, sve mlade i lijepe djevojke od 14 do 21 godinu. Da nisu možda trebale da čekaju da ustaše dođu? Pa i ja bi ih radije sve sam pobio nego da i jedan od njih stavi svoj prst na bilo koju od njih: Snežu, Sanju, Biljanu, Milicu, Ranku i Vasku...

    Hvala Bogu došli su svi u Beograd živi i zdravi. Ne mogu zahvaliti Bogu našem za ovo što nam je učinio!

    Mi smo se izvukli a šta je sa onima koji nisu?
    ozren - 87309 - 20.11.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (3)

    Ozren


    Pomoz bog braćo!

    Ozren je isto kao i Krajina predat muslimanima, srpski Staljingrad je predat prema mapama iz Dejtona. Koliko su puta mudžahedini jurišali na Ozren i uvijek se se vraćali podvijenog repa. Zašto su baš te jedinice sa vjerskim mudžahedinima stavljne tu na front prema Ozrenu? Ovo zbog toga jer je ići na Ozren je bilo čisto samoubistvo.

    Na kraju rata, kade se granica dozvoljavala što bi se i taj dio srpske teritorije držao? Činjenice su da, kada je krenula ta izdajnička akcija, 1. i 2. ozrenska su već bile u povlačenju, a 4. ozrenska i Prnjavorci nisu shvatili šta se dešava pa su najebali tj. ostali u okruženju i tome su se sladili mudžahedini.

    Opet Srbi prave Srbima problem, što se ne kaže kako je šta da se radi u takvoj situciji? Mi smo stvarno narod koji ne misli šta radi ili šta će raditi u budućnosti...

    I dan-danas niko ne traži kosti naših izgubljenih sa Ozrena, vojnika i oficira koje su oteli mudžadini i nad njima provode nezapamćen terror...
    prepiska - 86999 - 14.10.2013 : Filip Lazarov Krajina - best (0)

    Da li smo mi Srbi glupi ili kukavice?


    Braćo!

    Da me moj ujak čuje psovao bi mi sve sve odreda, ali baš mi je on rekao da će Krajina pasti još kada o tome nije bilo ni riječi. Zašto onda ja opet o tome pišem? Pa, ne znam ni sam, rane još nisu zarasle, ili bolje rečeno još bole, a koliko vidim to će tako zauvjek da bude...

    Još uvijek u knjigama tražim odgovor zašto je Krajina pala. Možda sam ja glup čovjek pa neke stvari ne razumijem, a možda nisam pogodan da to istražujem. Ipak, imam travo da tražim odgovor na ovo pitanje jer majka mi je iz Krajine, Srpkinja iz Benkovca.

    Kada je sve krenulo bilo je kao 200.000 vojnika i još tome dodaj policije i domobrana, sve zajedno 220.000 naoružanih glava na 30.000 razoružanih vojnika SK jer su tada ti tada KFOR ili kako su se zvali čuvali srpsko teško naoružanje. Onda se cijela Hrvatska diže na noge jer se ide na Krajinu! Šta rade Srbi? Ništa! Ćto se ne diže Krajina i Srbija? Što se ne uzimaju tenkovi i artiljerija od UNPROFOR-a, sutra se vodi boj koji je veći od Kososkog boja i niko ništa, izdajnici jedva čekaju da se predaju, cijeli korpus u Petrinji... Misle da će ih Milošević nagraditi... Za uzvrat narod pati i doživljava svoje najtužnije dane u historiji dugoj 700 godina, da ih Hrvati, gubitnici u svim ratovima, iz Siska gađaju kamenjem i u tom ludilu ubijaju i decu.

    Neka to smo mi Srbi i dočekali i zaslužili... Koji nas je vrag gonio da tamo idemo? Uvek smo znali da nas Hrvati ne vole i šta smo tamo tražili?
    rat1992 - 86415 - 16.08.2013 : Filip Lazarov Hrasnica/Ilidza - best (0)

    Pravda i srce


    Za one koji misle da sam uljez u republiku BiH, ja nikada nisam bilo šta pomislio loše o mojoj Republici pa i kada nije bila republika. Međutim, tu su se počeli mješati Sandžaklije i mudžahedini. Bosna nikada nije bila Izetbegovićeva da je dijeli kako on hoće, i nikada neće moći.

    Hoću samo da kažem da su dobro prošli i ko zna šta bi se sve desilo da je rat još trajao. Znaju muslimani vrlo dobro kako su prošli na Treskavici i Igmanu, bežali su ko papci nazad u Sarajevo jer ih je Mladić potuko do nogu, a Sefer Halilović je mogao samo leći i plakati. On nije imao ljude da drže Igman pa je morao zvati UNPROFOR da mu ga oslobode! Mladić se povukao, a i šta je mogao kad su mu prijetili ovi odozgo sa avionima. Sefer sada tvrdi da je to bila njegova velika ppobijeda, eto neka mu i bude

    Jako me nervira kada čujem neistinu sa bilo koje strane i kada vidim da šupci koji su krivi za ratne zločine ne idu na sud a Srbe su osudili na hiljade godina, čak i za maltretranje zarobljenika...

    Postoji zapis na radiju kako ustaše kolju jednog po jedog vojnike, zarobljenika na Malom Alanu na Dinari! Sve su to mladići od 21 do 25 godina, i još se smuju. Kako onda da danas budemo prijatelji sa Hrvatima? Drugi mogu, ja neću!
    prepiska - 85533 - 20.06.2013 : Filip Lazarov Prepiska - best (1)

    Godišnjica mature na Ilidži


    Kaže bivša žena: "Eno slave godišnjicu mature na Ilidži, hoćeš doći?"

    Ja k'o ja, odmah počnem politizovati: ako nema Slavke i Ranke iz Osijeka, ako nema Mileta Lalića iz Sokolović Kolonije, ako nema mog druga Dragana Janjića sa Ilidže, ako nema Ivanke sa Stupa i Čamdžića i Branke iz Hrasnice - šta ću onda ja tu?

    Kome ja da slavim godišnjicu? Ja ne mogu i neću. A neka Hota, koji se nije odvajao od Janjića, neka on slavi iako njegov drug više nije živ, a nadam se da je upravo njegov metak uzeo njegov život.. On ti bi možda i oprostio, ali ja neću... Eh, moj bivši prijatelju!

    Svima ću oprostiti što su me ostavili da umrem, osim mog prijatelja Vehbije Numanovića kome treba da zahvalim što sam danas živ, kako u moje ime tako i u ime moje porodice.
    odgovor - 85449 - 12.06.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Srbi nisu počinili genocid već muslimani!


    Odgovor jednom tipu koji se potpisuje kao Alija Salihović i tvrdi da su Srbi počinili genocid nad njegovim narodom i optužuje Tomića da širi pogrešne vijesti o toj borbi "jadnog muslimanskog naroda za slobodu"... Da sam glup i neobrazovan sada bih zaplako za Aliju!

    Da li vas je neko tjerao u rat sa Srbima? Zar vas nije i Zulfikarpašić upozoravo na to? I Karadžić je rekao da nećete dobro proći ako se bude išlo na ratnu opciju, i Šešelj je predlagao da se napravi savez muslimana i Srba, jer je to isti narod samo druga vjera... Što Babo nije htio da ratuje sa Srbima? Pa gdje ti je mozak čovječe?

    Zar treba još nešto da se objašnjava? Zar opet kriviš Srbe za rat i genocid? Samo na Sarajevskom ratištu je broj predatih živih zarobljenika 100:1 u korist Srba, dok je muslimanska strana slala leševe i ljudi za koje se pouzdano zna da su živi uhvaćeni. I ne samo da su razmjenjivani mrtvi nego su im nedostajale i ruke i noge!

    Meni su poslali izmrcvareno tijelo mog najboljeg druga, znam da je bio opkoljen i da mu je nestalo municije. Čuli smo se na motoroli, zakleo me da mu čuvam dijecu, a dobili smo tijelo bez glave... Zar i nakon ovoga treba da vas poštujem?

    Mi Srbi vam ovo nikada nismo radili, evo pitaj Tomića. Ne daj Bože da bi mi poslali tijelo bez glave, jer mi nismo divljaci kakvim nas vi predstavljate...

    Jedno sam siguran: istina će kad-tad izaći na vidjelo, pa će čitav svijet da shvati ko je bio koljač a ko žrtva!
    prepiska - 85363 - 06.06.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Vrijeme prije rata, tuča na Ilidži


    Ponekad me sjećanja vrate u dane kad je Sarajevo bilo i naše, srpsko! Može se reći da je ono još uvijek naše, bar u mislima, sjećanjima i snovima, ali ja se uvijek vraćam u ono Sarajevo u kome te niko nije pito da li si Srbin ili musliman, nego imaš li "garu" ili koji dinar za ulaznicu.. .

    U tom Sarajevu smo se ponekad kao budale ljuljali i glumili da smo napušeni, ili smo u Kaktusu hvatali koke za sise, ili pak vrištali od sreće u Slogi sa Cickom.

    Nezaboravno je bilo kada je svirao Vatreni Poljubac i ona budala Milić Vukašinović. U disko smo išli u Steleks ili Dancing. Ja sam u džudo kampu u Zaostrogu upoznao Viktora i braću Doder (ako se dobro sjećam prezimena) koji su bili tu na vratima pa smo ulazili kao carevi, sa obaveznim grljenjem i šalama sa legendarnim džudistima, dok su svi ostali strpljivo stajali u redu i čudili se ko smo mi.

    U školi na Ilidži su nas zvali "crna trojka" po uzoru na četnicke crne trojke poslije rata, ali vidi apsurda, ja sam Srbin (nema sumnje i Makedonac) uglavnom pravoslavac, dok je Miroslav Tomić bio Hrvat iz Bijele kod Brčkog. Bio je najveći od nas ali nije baš bio neki heroj. Ipak, bio je, a nadam se i danas je dobar čovjek, otac i Muž. Moj Miroslav! Treći u "trojci" je bio Nihad Nino Babajić, musliman, Sandžaklija i legenda sa Ilidže. Došao je sa familijom iz Plava u Crnoj Gori, u moj drugi razred gimnazije. Bio je stidljiv i nečujan, ali sam ga ja odmah uzeo pod zaštitu da ga šupci ne bi iskoristavali i tukli.

    Samo da nešto objasnim! Ja sam bio jedina prava legenda na Ilidži! Možda će se neko i nasmijati na ovo, ali ovo je bila istina živa. A onda je došao rat i sjebao sve. Spomenik podignut mojoj legendi je srušen.

    Jednom prilikom smo Nino i ja prebili dvojcu nasilnika iz Butmira. To je vidjelo više stotina posramljenih Ilidžanaca koji nisu reagovali, negu su pognuli glave pred očiglednom provokacijom i seljačkim ponašanjem. Međutim, ja to nisam uradio jer u mom biću to ne postoji, ja imam drugačije shvaćanja morala.. .

    To se desilo u vrijeme zadnje godine naših gimnazijskih dana. Sonja, cura od Nihada je zvala na telefon i rekla da su je neka dva kretena na Ilidžzi na stanici provocirali i hvatali je za guzicu. Bilo je ljeto, a ona bila u miniću, zgodna cura. Mi smo se svi skupili, Nino, Sonja, Angelina, moja cura i ja.. . Sonja kaže da su otišli prema hotelima, u parku na Ilidži, visoki dva metra, ne možeš ih promašiti. Ja tada kažem curama da idu kući a mi smo krenuli da sredimo stvar. Mi uzmemo po jedan aluminijski klin koji koriste vatrogasci, a paše u ruku bolje nego bokser, sa jedne strane tup a sa druge ima klin ako hoćeš nekome da prospeš mozak samo ga udarišu čelo i gotovo.. .

    Mi, onako polako, krenemo na Ilidžu u park, u hotele da vidimo ima li ih tamo. Nađemo ih kako se svađaju se sa konobarima, dva čovjeka u svojim tridesetim godinama, oba po dva metra a mi još djeca nismo ni gimnaziju završili. Oni bacaju sve na pod, a raja samo šuti, niko ništa ne smije da kaže. Kontam ja, jebaćemo im mi mater. Kažem Nini nema tu priče nego ih udri sa leđa, jer ako vide ko smo dobićemo batina. Mi njih upratimo da restorana (zaboravio sam kako se zove) kod hotela Srbija preko puta Fontane. E tu ima jedan uzak prolaz! I š kada oni uđoše, skočim ja na jednog a Nino na drugog. Ja ovog moga uhvatim za kosu i vučem ga dolje i istovremeno ga tučem u glavu sa alumijumom. Udaram u slijepočnicu, i vičem "majku ti j**e. m ubiću te, šta ti misliš ko si ti" i "gdje si došao mater ti j**e. m" i sve ga tučem po glavi. Čovjek cvili kao dijete i moli "nemoj matere ti nisam ništa uradio!"

    Za to vrijeme Nino tuče onog drugog jadnika i nogama i rukama, ovaj leži na zemlji i previja se, oko nas se skupila gomila ljudi i gledaju kako ih mi tučemo. Dva dječaka od 17 godina tuku dva odrastla momka od trideset i nešto godina, prebijaju ih na smrt a oni leže na travi i cvile mi ih tučemo i prijetimo još da ćemo ih ubiti. Eh, koji apsurd!

    Ovaj moj je na kraju legao na travu i moli a ja ga i dalje mlatim, kontam hoću li ga ubiti sa špicom. Ma nema potrebe, on je već gotov, dižem ga i vičem "nemoj da te ponovo vidim na Ilidži jer ćeš opet najebati!" Nino diže onog drugog i gura ga dalje. Raja je bila oduševljena i pljeska, klice.. . A oni odoše jedno sto metara i kada su vidjeli ko ih je isprebijao počnu da prijete da će doći nazad.. . Mi se samo smijemo i tražimo da dođu. Međutim, nikada nisu došli.. .
    prepiska - 85361 - 06.06.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (3)

    Moj život i Kusturičina knjiga


    Ovih sam dana pročitao Kustinu knjigu "Smrt je neprovjerena glasina". Jako sam se iznenadio, kao da je pisao moju biografiju - sve se poklapa, otac tvrdi komunista, oficir i pijanac, mati drži sve na okupu ili ode sve u p. materinu.. . Ja intelektualac, trebao sam biti pilot u JNA, ali me neka greška u uhu koštala karijere.

    Porijeklom sam Krajišnik iz Benkovca. Sa mamine strane, Srbin iz Grčke Makedonije, probojnik Kajmakčelana sa tatine strane... Ma šta da kažem, sve borac do borca, i tako u daleku prošlost.

    Odrasto sam u Našicama, jednom lijepom gradiću u Hrvatskoj, odatle ako se neko čudi moja ijekavica. Ponekad razmišljam o tome da je to najljepše mijesto na svijetu, a mi smo napustili taj lijepi, mali hrvatski, slavonski gradić - i otišli za Sarajevo.

    I ja, baš ko mladi Emir, doživljavam svoja prva iskustva na ulicama Sokolović kolonije, Butmira, Ilidže i Sarajeva: prva poznanstva, prve tuče i prve ljubavi, prijateljstva i tako dalje...

    Vidim da su nam se sudbine isprepletale puno puta na Baščaršiji, kafani Šetalište, na Skenderiji, u Titovoj pa čak i u Zaostrogu i Tučepima.. . Doduše, njegova klapa je bila jedno sedam-osam godina starija od moje, (Emir je, čini mi se, 54. godište a ja sam 63. ) ali smo i mi u principu radili isto što i oni: praskali koke, kako naše domaće tako i Čehinje i Njemice, tukli lokalne "galebove" ili bolje reći papke dok nas policija (na intervenciju predsjednika Hrvatske) nije izbacila iz "mista" kao strane uljeze "jer im kvarimo turizam".

    Eh, koja su to bila vremena! Zvali su nas "ludi Bosanci" jer smo se bacali u more sa svih mogućih stijena i visina, peli se na jarbole brodova visoke i po 50 metara i skakali na glavu, upravo kao što oni iz Mostara skaču sa mosta... Ja sam skakao i mrtav pijan sa broda i to prelom na glavu sa sigurno 30 metara... Bješe to na jednoj ribarskoj večeri u Makarskoj...

    A onda dođe rat, da mene zaplaši. He, he, he.. . Htjeli tamo neki sarajevski papci i jalijaši, tipa Juke, Zuke, Puške i Kruške, mamu im j**em, koliko smo puta sa Ilidže išli na Čaršiju da zakuhamo s njima i da vidim tu ciglu koju su oni prodavali... Ne nađoh ni jalije niti cigle.. Nikada!

    U Skenderiji u disku sam jednom prilikom sreo i Čampu i Miru Ćoru, k'o fol najopasniji tipovi. Tada su i WC naplaćivali. Imali su sreću da su me moji odveli odatle jer sam ga htio zadaviti kad mi je rekao da mu platim. Poslije mi se Miro Ćoro izvinjavao kad sam ga uhvatio samog na Ilidži.. . Čovjek metar i šezdest a nema jedno oko jer mu ga već neko isprebijao. A ja tu godinu došao iz vojske na odsustvo, nabildan kao Mate Parlov jer sam završio obuku za graničnu policiju. Umalo ga nisam pojeo živog i to sve sa noževima i lancima koje je imao u džepovima.

    Ipak, rat je nešto drugo! Imaš familiju, malu djecu, a uz sve to nađeš se na muslimanskoj teritoriji. E, to me je sjebalo! I muči me i dan-danas. Hvala Bogu pa je bilo dovoljno srbskih junaka da iznesu našu borbu do kraja i dovoljno prijatelja (hrvatskih i muslimanskih) de mene i moju porodicu izbave od zla tj. da se svi dočepamo slobode!

    Ja ću biti u našim krajevima od 23. juna do 20. jula, i želim tom prilikom obići Višegrad i Kustin Andrićgrad, želim se pokloniti borcima i žrtvama u Bratuncu, Skelanima, želim otići na vojničko groblje u Sokocu...
    prepiska - 85081 - 16.05.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Početak rata


    Evo mene opet! Moje je da pišem a Željkino da ne objavi neki tekst ukoliko pretjeram ili ga napišem pod uticajem alkohola.

    Da li se Dobrovoljačka ulica trebala dogoditi, kao i to "hapšenje Izetbegovića" kao izgovor za sve zločine nad kolonom. Sve se bojim da su npr. zarobili Karadžića da bi se tako digla frka zato što on kod muslimana ne bi preživio ni tri sekunde a Izetbegović je uzet da bi zaštitio od svojih samih, od Ganića, i Silajdžića, koji nisu htijeli potpisati ugovor koji je bać potipasao Izetbegović...

    JNA nikada nije izjavila da imaju Izetbegovića kao taoca, nego da su ga uzeli u zaštitu da ne bi bio ubijen od tajnih službi muslimana koji nisu htjeli mir koji je Izetbegović potipaso, već su težili ka nastavku rata, u kome su vidjeli šansu da pobijede uz pomoć Saudijske Arabije , Irana, Amerike itd...

    Odatle ta definicija "Bošnjak" sa kojom su muslimani išli tako naporno kao i dan-danas... Po toj logici ide se na to da se dokaže da Bosna (i Hercegovina, ne pominje se nigdje) pripada Bošnjacima kao što Hrvatska pripada Hrvatima ili Srbija Srbima.

    To još nije ni bio počatak sukoba između Srba i muslimana. Tada su se sukobili JNA i muslimani, JNA je stala kao fol između da spriječi sukobe između nacionalnih zajednica ali su ih uglavnom muslimani smatrali kao neprijatelje i tako su se prema njima i odnosili.

    Ne znam da li je bio 2. ili 3. maj, kad se stvorila frka oko Doma JNA na Čaršiji, vojska je tovarila namještaj na kamione, prema prije već ugovorenom planu o povlačenju za Srbiju, tu je ušao neki lokalni Kruško ili Puško ili već kako su ga zvali i ubio prvog podoficira koji mu se našao pod rukom. Nije za to imao nikakvog razloga, htio je samo isprovocirati vojsku da bi se posle optužili za napad i zločine. U Lukavici se čuje za ovaj slučaj i šalju se dva ili tri vozila sa aktivnim podoficirima i vojnicima rezervistima da vide šta je problem. Na obali prema Čaršiji im se postavlja zasjeda i svi budu sprženi sa zoljama i izrešetani sa automatima...

    Tog istog dana iz Lukavice polazi još jedna kolona da vidi šta se deslio sa tom prethodnicom. U njoj je bilo i oklopnih transpotera i tenkova, jer su slutili da je rat počeo i da muslimani ne štede ni municiju ni ljude...

    Tu dolazimo do detalja koji muslimani opisuju u svojoj historiji kao pokusaj četnika da zauzmu Predsjedništvo BIH, kud će nego na Skenderiji izbija ta kolona koju Jovan Divjak general Armije muslimanske BiH naziva agresorskom koja ide da zauzme Predsjedništvo, prema njegovom ličnom opisu ide prvo jedna kampanjola, iza idu dva tranpotera pa poslije idu tenkovi...

    I sada, eto, ovaj srbski izdajnik piše kad su muslimani pogodili taj džip kolona se okreće i vraća se odakle su i došli... Bravo komandante, jesi uspio, treba ti dati medalju, jebem te u ime...

    Koliko sam ja čitao, u svim ratovima su prvo išli tenkovi pa onda pešadija, tehničari a zadnji idu vezisti i hrana. Ovdje tvrdi Divjak da su Srbi toliko glupi da u prvi red stave kampanjolu sa komandantom i vezistom... Ja se uhvatim za glavu!

    I što je komanda išla na Skenderiju kada su već tenkovi romanijske brigade krenili prema Sarajevu? I što bi uostalom išli Dobrovboljačkom kad su već mogli izaći prema Palama ili Ozrenskom gore direktno?
    prepiska - 85066 - 15.05.2013 : Filip Lazarov Sarajevo - best (0)

    Početak rata


    Pozdrav svima dobronamjernim ljudima!

    Čitam da se ovih dana slavi 15. maj u Tuzli, dan kad je takovana Tuzlanska kolona zaustavljena i spaljena, a više od 50 mladih vojnika JNA je tog dana poginulo, više stotina ranjeno a više od dvijesto odvedeno u zarobljenistvo po nekim štabovima i komandama za koje se nekima i dan-danas ne zna gdje su završili.

    Neki tvrde da je kolona JNA bila legitimni vojni cili i stoga se moglo sa njom raditi šta ti je volja. Čak dolaze i tvrdnje da je ova "vojna sila" radila na tome da zauzme Tuzlu i zato su kao patriotske snage Tuzle morale da reaguja i pobiju dijecu od 19 do 21 godinu koji nisu čak ni dobili ni municiju da se brane da ne bi "isprovocirali muslimane".

    Zaista ne može biti više apsurdno i žalosno!

    Zar može iko da povjeruje da bi jedna kolona, sastavljena od poraženih i razoružanih mladića iz Srbije i Crne Gore, mogla ide da zauzme grad Tuzlu. Pored toga, tu su bili mladići koji nisu stigli ni da prođu kroz osnovnu obuku i oni nisu mogli na bilo koji način da pruže bilo kakav otpor!

    Akcija Zelenih beretki, tj. muslimana u Tuzli je bila namjerna i dobro organizovana ali protiv "neprijatelja" koji nije bio sposoban za borbu, samo za povlačenje.

    Eto kakvi su ljudi ti muslimani, dali su riječ da će kolona proći bez problema a onda su kao hijene napali neodbranjenu i rastegnutu kolonu vojske koja nije imala čak ni naredbu da se brani, niti su imali potrebnu municiju iz straha da ne bi prouzrokovali incident!

    Danas, 15. maja se u Tuzli slavi dan pokolja nad mladim i nenaoružanim vojnicima JNA! Nad sprženim tijelima 19-godišnjika, koji mole za pomoć, za gutljaj vode... Umijesto toga dobijaju metak u čelo ili im se odsijeca glava. Oni koji su uspijeli odpuzati do neke kuće ili hodnika bili su ubijeni na mijestu ili prijavljeni ubicama u uniformama Zelenih beretki koji ih nakon stravičnog mučenja, odsjecanja ušiju i vađenja očiju, nemilosrdno poklali. Eto, takvi su bili građani te "slobodarske" Tuzle, koji su hapsili i vodili u stanicu MUP-a nemoćne vojnike, koji su prošli kroz najgori užas na ovome svijetu.

    Ranjeni (preko 200) koji su "imali sreću" da ostanu živi i koji se odvode u tuzlasku bolnicu gdje doživljavaju najgore, niko ih ne gleda, dolaze i osobe u raznim uniformama i udaraju ih čizmama i zovu ih četnicima, prijte im klanjem, ne dobijaju nikakvu medicinsku pomoć jer su "četnici".

    Da smo kojim slučajem učili našu djecu ko su bili četnicima i Draži Mihajlović, Srbima se nikada ne bi desilo ono što nam se desilo, ni ustav iz '74. ni '87. na Kosovu, ni Hrvatska '90. ni Bosna '92. Međutim, ponovo Srbi ispadoše glupi, za račun bratstva i jedinstva pustiše da zločini ustaške Hrvatske ostanu nekažnjeni (preko milion srba) nego čak da budu i nagrađeeni teritorijama (Dalmacija, Slavonija cijela, Srem i Baranja, a Srbi budu kažnjeni, gube cijelu Dalmaciju, znači nama izlaza na more, gube Baranju, Srem i Bačku, i dobijaju dve pokrajine sa pravom veta: Vojvodinu i Metohiju što ni jedna druga republika u SFRJ nije dobila. Opet se zaboravlja da učešće Srba u tim partizanskim jedinicama do 1943. godine je bio skoro 100%.

    Hrvati i muslimani počinju da prilaze partizanima prvo krajem 1943. godine, kada je Italija kapitulirala i kad su Njemci izgubili bitku za Kursk! Tek tada se javljaju neki partizani u Hrvatskoj? Da li neko može da pobjeruje u to da ustaše mogu da budu partizani, odjednom isto u Bosni svi muslimani odjednom postadoše partizani.
    raspad_juge - 84737 - 02.05.2013 : Filip Lazarov Sarajevo - best (1)

    Raspad juge


    Bog vam pomogao!

    ja naprosto ne mogu da zavežem gubicu kad čitam pojedine komentare, a naročito gdje se opet "mirni" muslimani žale na nas Srbe što smo ih u toj njihovoj mirnoći i sukladnosti uznemiravali.

    Kenan ima samo 1992. godinu u glavi, a ne misli da mu je djedo već 1939. godine stavio u amanet da ubija Srbe i kolje ih gdje god stigne! I u 1992. godini su složno išli da ispunite "hrvatski ustaški program" zajedno sa braćom Hrvatima. (Stanko Nišić, "Hrvatska oluja - dokumenti", Knjiga komerc, Beograd 2012)

    Program koji je ministar u vladi Hrvatske Mile Budak javno Prorekao: "Trećinu Srba pobiti, trećinu protjerati a trećinu u katolike prevesti." A presvijetli mr sinjore Stepinac ovjenčao je slavom i ovještao oproštajem i božijom misijom i tako i ubice sveštenike označio ka svete i počasne.

    Dokumenti iz tih dana izdaje Hrvata nad srbskim narodom koji se ničemu takome nije nadao su ubitačni, svedočenja iz Jasenovca i Stare Gradiške, Požege, logora u Gospiću, iz Gline, na Krku su više nego tragična... Ovakve zločine ni Nijemci nisu mogli da izdrže pa su pisali protestna pisma samom Hitleru u Berlin, a Italijani se stavili u direktnu zaštitu srbskog naroda još početkom 1941. godine kad su ti zločini i počeli, a trajali su sve do njihove kapitulacije 1943. godine.

    Lično mislim da su muslimani ispali budale jer su ušli u jednu avanturu vjerujući da će u svoj toj gužvi izvući kompletnu Bosnu za sebe. Dabogda im taj dan svaki dan zapeo u stomaku, ne volim da kunem i klevećem ali su me tom naučili baš oni kada sam halalio svoj stan u Hrasnici i rekao neka mu je sa srećom ako ima imalo ljudskosti i bar mi sačuva slike od dijece. Međutim, kako ćeš očekivati ljudskost od onih koji zarobljenike koje su žive zarobili predaju mrtve bez glave? Eto ti njiohovog poštenja! Imo sam ga dosta lošeg iskustva za mojih 9 mijeseci sa njima! Hvala im, ali dovoljno je!

    Da se vratimo Kenanu, četnicima, Ljotićevcima, Nedićevcima i "Našem Starom" ne onom Hrvatu Titu koji nam je upropastio, nego Čiča Draži. Ne znam puno o Ljotićevcima a i ne zanimaju me ali znam da je Nedić učinio sve da spasi srbski narod od istrebljenja u situaciji kad je za jednog njemačkog vojnika streljano 100 Srba ili Jevreja, gorila su sela, pa pokolj u Kragujevcu, nisu ni Nedić ni Draža to htijeli. Zato se Draža povukao u Bosnu i tu prihvatio borbu protiv ustaša koji su tu harali Istočnom Bosnom i klali sve što je srbsko.. A poslije je uvučen i u borbe koje su partizani vodili protiv Nijemaca. I sam Tito je došao kod Draže da traži saradnju, a ne obratno. Draža je reko Titu da nije vreme da se mora čekati pogodan trenutak i da ne treba srbski narod da strada bez veze. Međutim, Titovi partizani nisu htjeli čekati nego su nastavili da provociraju Nijemce, ali su na kraju i oni pobjegli u Bosnu.

    Što se tiče ustaša u Bosni i Hercegovini nemoj da mi neko priča kako nisu svi htijeli ići. Samo da se podsijetim da je Jure Francetić, ustaškog pukovnik koji je izvršio ne samo pokolj nego tipičan genocid nad Srbima u Istočnoj Bosni uz punu pomoć i saglasnost muslimana iz tih krajeva, možda čak i Kenanovog djeda? Momir Krsmanović u knjizi "I Bog je zaplakao nad Bosnom")

    Momir koji je tada bio dijete od 9 godina je poslije klanja na Klisuri kod Sjemeća gdje je gledao kako mu muslimani ustaše kolju majku i šestogodišnjeg brata i drugu familiju na kraju dospio u ustaški logor zvani "Jama" na Sajmištu na levoj obali Save, u Zemunu. I vidi čuda - tu ga je baš Nedićev Crveni krst izvukao i preveo u Srbiju gdje je tako i ostao živ. Tamo je završio školu i poslije nam poklonio ovu knjigu koja je za mene Biblija. Pored knjige "I Bog je zaplakao nad Bosnom" i druge njegove knjige su meni otvorile oči a nadam se da će i Srbima širom svijeta.

    U ime oca i sina i duha svetoga, Amen!
    politika_srbija - 84680 - 29.04.2013 : Filip Lazarov Sarajevo - best (5)

    Klanjati se žrtvama?


    Na koljenima! Evo i Nikolić se pokloni žrtvama, ne samo u Srebrenici nego i kleči predsjednik Srbije i moli za oproštaj za sve žrtve što su počinili Srbi iz Srbije u Bosni...

    Eto, moli za oproštaj svima dobrovoljcima iz Rusije, i iz Grčke i iz Bugarske i drugih zemalja koji su došli da odbrane srbski narod od istrebljenja... Pa jebo te, zar je stvarno došlo dotle da golo preživljavanje srbskog naroda mora da se ozvaniči kao zločin?

    Ovdje su sve okrenuli naglavačke, ko onda za vreme Drugog svetskog rata, samo što ovaj put srbski narod nije bio glup da čeka ustašku kamu za vrat nego se organizavao i dao otpor ne samo hrvatskom ustaštvu nego i muslimanskom ekstremizmu koji je za Srbe značio isto - propast i pokolj.

    Mogu oni sada da kažu šta hoće, vidjelo se kako su u prvome odnosili prema vojsci JNA, Dobrovoljačka, Maršalka, Tuzla dovoljno govore o nezapamćenom zločinu prema mladim vojnicima uglavom iz Srbije, koji su iz kolone nenaoružani, zasljepljeni eksplozijama bauljali po ulicama Tuzle i molili za pomoć... Nikada ih istorija neće moći oprati! Dočekani su sa rafalima mitraljeza muslimanskih ekstremista i neka...hvala im za to... A neki su dobili i metak u potiljak!

    I onda šta ste očekivali u Srebrenici? Svi su dobro znali šta ih čeka i zato su krenuli putem za Tuzlu. Oni što se nisu nadali ubili su se... A gdje vam je otišao "heroj" Orić?

    A što da ne, šta ste radili, više od 90% srpskih žrtava ubijeno je hladnim ne oružjem nego alatima, lopatama, krampama, sjekirama, mačevima... Ni glave nismo mogli da nađemo masakriranim srpskim civilima u okolini Srebrenice. Kako ih nije sramota, slali su glave Izetbegoviću i u Iran da dobiju pare za borbu protiv "nevjernika"...

    E Bogami moga, moraće Srbi sahraniti mnogo tijela bez glava da bi se iranskim vođama dalo do volje da pošalju pomoć mulimanima...

    Evo jos jedne zagonetke. Prnjavorska brigada koja je bila na Ozrenu još uvijek ne zna za svojih 500-600 vojnika koje su opkolile mudžahedini i zarobili. Od dana kad su zarobljeni gubi im se svaki trag? Gdje su nestali borci VRS sa Ozrena nestali? Da li su pali kao osveta za Srebrenicu, i pometeni ko zna gdje? Zna se samo da su nekih 50-60 dovedeni u baze mudžahedina gdje su pretpjeli (ne i preživjeli) sve moguće torture koje su ovi islamski učenici peimjenjivali na Rusima u Avganistanu a sada i nad Srbima u Bosni. Vidio sam neke slike: preživjeli borci VRS svezani za ruke i noge na zemlji, i kako ih mudžahedini tuku nogama! Nećemo mi nikada biti sa njima sve dok nam ovako vraćaju naće borce, mrtve i iskomadane...

    Eto neka kaže i Vogošćanin Pravi i Tomić, i svi koji su bili tu na prvoj liniji, koliko su nam vratili živih a koliko mrtvih Srba?

    I ja sam jedno vreme bio predmet zamjene ali sam reko mom badži da me ostavi na mir jer bi mi u protivnom danas tražio kosti po Sokoliović koloniji. Nakon toga je prestao da me traži u razmjenu! Hvala Bogu!
    prepiska - 84451 - 18.04.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Početak rata


    Nemam namjeru da ponovo pišem o ratu, nego o ratu koji se vodio unutar rata i koji je bio veća nužda nego bombardiranja i napadi srpske omražene artiljerije. Vjerovatno će se neki sjetiti mene, koji sam na početku rata u Hrasnici popravaljao krovove, bez obzira čiji su bili, i bez straha da će me ubiti snajper sa Ilidže ili Donje Potkoljenice. Moje komšije muslimani su me i tada predali na klanje svojim elitnim jedinicama i generalu govnetu Fikretu Prevljaku kojem nikad neću oprostiti ne samo što je htio da bude gospodar rata u tom dijelu Sarajeva, nego i što je slao muslimansku mladost na Srbe u Krupcu, Grlici i Vojkovićima koji su u to vrijeme bili jedno od najbolje organizovanih srpskih sela u Bosni i Hercegovini.

    Svi znaju šta se desilo sa mulimanskim napadima na Ilidžu, i prvi i drugi i treći put. Pošto tamo nisam bio neću ni da to komentarišem. Za vrijeme prvog napada sam bio zarobljenik, za vrijeme drugog sam bio član HOS-a na liniji, a treći put...

    Eto, to se ko fol osnovao neki "Igmanski bataljon" sve je sranje, mi koji smo tu bili na raspolaganju, ugavnom Srbi koji su još ostali i Hrvati koji nisu pristupili HVO, ili HOS-U, to je to to.

    Što se Igmanskog bataljona tiče, ja kao Srbin nisam se osećao nimalo loše - HOS me već ranije naoružao i nije me bilo briga šta ću za druge, izuzev za ženu i djecu koje sam već poslao za Hrvatsku, i zaboli me ona stvar za sve...

    Žao mi je što me niko nije pitao da idemo zajedno protiv ovih družbi i muslimanskih potreba za ocrnjivanje Srba...

    U nama je uvijek naša nada i naš zvuk, "nikad robom" i "bolje rat nego pakt", "bolje biti siromašan nego gladan"...

    Filip
    prepiska - 84253 - 10.04.2013 : Filip Lazarov - best (2)

    Zašto smo ratovali?


    Legenda Vogošćanin Pravi!

    Evo da prvi put u historiji i da se i ja usudim i pojavim i da se slažem sa mojom legendom, Vogošćaninom Pravim. Pitanje je zašto smo ili nismo ratovali, ja opet ponavljam da sam bar imo tu čast da me braća izvuku iz opsade/zarobljeništva pa da zajedno ratujemo. Bio sam spreman da bez rezerve dam moj život za Republiku Srpsku, ali nisam nego sam se našao na strani neprijatelja gdje sam morao da glumim da volim tu "našu Bosnu" i da mrzim te "naše Srbe" kao najveće agresore i fašiste na svijetu.

    Jedno kraće vrijeme sam bio na liniji kod Stojčevca i to mi je bilo dovoljno da ti mogu odgovoriti na tvoje pitanje, zašto ste/smo ratovali! Da Srbi nisu ratovali danas ne bi bilo Srbina nigdje od Hrasnice do Vogošće, jer je takav bio plan muslimana, da sve oderu tj. iskorjene sve što je srpsko u cijelom regionu Sarajeva. Njihove metode su bile identične kao i kod ustaša u Hrvatskoj: ide se u kuću istaknutih Srba, prijeti se životima članovima njihovih porodica, pojedinci se otimaju i ubijaju a ostali se protjeruju sa optužbama da su snajperisti itd...

    I sam sam lično doživio više slučajeva primjene ovih metoda nad narodom koji nije bio muslimanski. Ja sam sa ženom i dijecom ostao u Hrasnici, što je bila moja velika greška jer je to naselje važilo za leglo islamskog fundamentalizma.

    Pitanje je bilo zašto ste ratovali? Kažem "ste" jer ja nisam nikada dobio šansu da se pridružim toj borbi za slobodu i prava srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, i to mi je žao. Nadam se da nikada nećeš posumnjati u pravednost te borbe, koju si vodio i za sebe i za mene koji nisam bio fizički uz tebe ali sam duhom i sa molitvama Bogu znao da ćete uspjeti jer je ta stvar bila prava i ispravna, u što nikada nisam sumnjao.

    Zato kažem neka ste ratovali, moj Vogošćaninu Pravi jer jesi pravi i imali ste opravdan razlog za to. Jer da niste šta bi danas bilo sa Srbima, ne bi nam dali ni da budemo sluge ovako smo gospodari na svome. Možda Republika Srpska jeste mala ali je srpska i pravoslavna, tamo može čovjek otići i krstit se i vjenčati se kao pravi Srbin i da se toga ne stidi ili da se boji da će na njega neko pucati iz pistolja...

    Daleko bilo i ne ponovilo se. Mi imamo već toliko jadnih žrtava a neće nika da ih prizna, ali neka to je u našem duhu hrišćanstva, mi kažemo uvijek ima Boga, nećemo vas mi kleti ali osvetiće nas Bog. Mi verujemo u Boga i pravdu, i to će se ostvariti kad-tad.

    Nećemo mi bacati kletve ni na Ameriku ili Njemačku, ne daj Bože pa da nas savest muči zbog toga, oni će sami sebi ko Judas sto izda Isusa, presuditi...

    Ja mnogo cijenim sve one što su ratovali za Republiku Srpsku i zahvaljujem svakom borcu koji je učinio i najmanji napor da danas postoji Republika Srpska i da bude mjesto življenja pravoslavnog naroda u Bosni i Hercegovini.

    U ime oca i sina i duha svetoga, AMIN!
    prepiska - 84249 - 10.04.2013 : Filip Lazarov Historia - best (0)

    Historijska greška Srba (7)


    Toliko sam tužan da ne mogu racionalno da opisujem događaje iz onih dana kad se desila "Oluja"... Ne samo da su Srbi promašili da se odbrane, a mogli su, nego nisu odbranili ni nejač od ustaške ruke što nije zapamćeno još od Drugog svjetskog rata kada su partizani žrtvovali svoje najbolje divizije da odbrane narod i ranjenike i prođu obruč koji su postavile elitne trupe njemčke vojske... A ovdje ne da se postavlja brana nego se tu bez otpora predaje čitav jedan korpus pod punim naoružanjem.

    Tada je već pao i Glamoč i Drvar i Petrovac samo što nije... Da nije odbranjena Banja Luka ne znam šta bi bilo sa nama iz Hrvatske!

    I ne samo da nemaju kud nego i kolone sve vrijeme bivaju bombardirane od strane hrvatskog zrakoplovstva i artiljerije. Na cesti za Petrovac ostaju mnoge žrtve ovakvih akcija hrvatske avijacije, cijele porodice mrtve a dijeca bez roditelja...

    Ja se opet pitam, šta su Srbi uradili da zasluže to što im se desilo 1995. godine. Zašto je morao da se desi taj genocid, protjerivanje, iz domova i kuća koje su Srbi imali isto dugo ko sto su Hrvati imali svoje.

    Nećeš nisša naši ako tražiš, od 1918 pa na dalje ima samo da nađeš govore zahvale za oslobađanje Hrvatske. I riječani treba da zahvale braći Srbima što su se žrtvovali i oslobodila ih od austrijskih okova!

    A danas, po njihovoj historiji nema većeg neprijatelja i okupatora od Srba.. Šic! Ispalo da su Srbi ne samo pokušali da okupiraju Hrvatsku nego i "hrvatsku" Bosnu i Hercegovinu i "hrvatsku" Srebrenicu i "hrvatsko" Sarajevo... Po njima, sve je 'hrvatsko"!

    Pa dobro onda gdje je srpska Bosna i Hercegovina? Pa nismo ni mi baš repa bez korijena, i mi smo uvek bili tu... Tamo su i naša polja i vinogradi!

    Kao prvo, Srbi nisu nikakvi agresori, oni su svoji na svome upravo kao i muslimani. A evo i zašto! Od kako je napravljen Parlamrnt BiH SRS je jedna od stranki u njemu jer su Srbi jedan od konstituivnih naroda u BiH.

    Kako sad može bit da se sada Srbi proglase za neprijatelja samostalne BiH?

    Lako se može zaključiti naivnost Srba u pitanju i prepotensnost muslimana i Hrvata u dokazivanju zločina Srba nad ovim ostalima.
    prepiska - 84247 - 10.04.2013 : Filip Lazarov Historia - best (0)

    Historijska greška Srba (6)


    Krajina je pala ne zato što je Krajina htijela pasti nego zato što je negdje to bilo odlučeno...

    Žalosno je da tolika sila koja je ipak tu postojala nije dala narodu ni osnovnu zaštitu od neprijateljskih jedinica koje bez kontrole upadaju među kolone izbeglica, ubijaju, kolju, siluju i pljačkaju bez kontrole... Primjer za ovo su Glina, Petrinja, Sisak i kamenovanje kolone, nestanak čak jedne čijele kolone u Slavoniji...

    Šta se dešava sa Srbima? Cijeli jedan korpus predaje oružje u i misli da bi možda mogo da brani žene i decu koji se kreću prema Srbiji.
    prepiska - 84215 - 08.04.2013 : Filip Lazarov Historia - best (0)

    Historijska greška Srba (5)


    Narod koji nije spreman dati žrtve i nije ni spreman da ima heroje, ili kako bih to preveo na naše podneblje narod koji nije spreman da da žrtve za svoje teritorije nije ni zaslužio da ih ima...

    Koliko ja vidim, u ovom posljednjem ratu samo su Srbi iz Republike Srpske dali sve da se održe tamo gdje su, tj. moji Ilidžanci. Da su me kojim slučajem izvukli iz Hrasnice bio bih i ja sa njima u namjeri da čuvamo naše kuće i stanove...
    br> Znači, ljudi su dali sve od sebe a ipak nisu uspjeli da zadrže svoje kuće. Nisam ni ja pa znam kakav je to osjećaj. Nisam sa sobom uspio ni slike da izvučem, samo da se zna... Žrtvovao sam es i ja, ali na drugoj strani. Nisam imao šansu da se borim za pravu stvar - za Republiku Srpsku. Možda neki drugi put!

    U porednju sa Krajišnicima Srbi iz Republike su u svakom slučaju pokušali i dobili bar 48% teritorije. Krajišnici nisu dobili ni 3%. Zašto? Opet je pitanje da li je narod bio spreman dati žrtvu?

    Ako se vratimo na Krajinu, znalo se da ce doći ta jedna velika ofenziva, i da su Medački džep, Miljevački plato, Mali Alan i Bljesak bili samo proba da se vidi kako će u prvu ruku Srbi reagovati pa onda i svijet na vijesti o hrvatskim operacijama i najgorim zločinima: klanje, nabijanje na kolac.... Trebalo je prestrašiti narod da se više nikada ne vrati.

    Nažalost nije bilo reakcije ni od strane Vojske RSK ni od Srbije ni od svijeta što je samo dalo ustašama još veći podsticaj za konačan obračun sa Srbima.

    Isto kao što je Sarajevo držalo cijelu ideju oko Bosne kao o jednoj unitarnoj državi, tako je i Knin trebao da bude simbol odbrane i samostalnosti Srba u Hrvatskoj. Da se kojim slučajem skupilo 3-5000 boraca RK oko Knina a moglo je najmanje 30 000 ne bi Hrvati ni dan danas ušli u njega. Međutim, nije. I dan danas imamo Hrvate u Kninu, nisu svi ustaše ali nisu ni svi srbi četnici, pa šta? Opet je grad do 99% očišćen od svojih predratnih stanovnika - Srba.

    Da li bi bilo bolje da su Srbi dali otpor? Bilo bi više žrtava sa obje strane to je sigurno, a da li bi Srbi našli spokoj poslije toga teško je reći. A to da su ga Hrvati našli, to se vidi na svakom koraku. Žalosno je da su Hrvati svoje komšije Srbe doživljavaju ko neku prijetnju za njihovu budućnost? Kako ja stvarno ne razumijem?

    1. Srbi nikad nisu tražili da budu neki politički faktor u Hrvatskoj.

    2. Srbi jesu uglavnom poljoprivrednici u Hrvatskoj i interesuju ih cijene žita, kukuruza, živine, sijena i mesa. Politikom se nikad nisu bavili...

    3. Srbi nikad nisu tražili neka posebna prava za sebe, čak ni u Kraljevini SHS.

    Nego ovo je neki paranoidni strah od Srba koji Hrvati vide još od Prvog svijtskog rata kad su njihovi Šuckori harali po Srbiji i viješali narod, pljačkali, silovali i ubijali i mislili da će tako proći nekažnjeno...

    Srbi nikad nisu Hrvatima nista nažalost uradili, pa ni poslije oslobođenja 1918. godine, kad su kao pobijednička vojska mogli raditi šta su htijeli u Bosni i Hrvatskoj. Ja nisam nikad ni pročitao ni čuo o ni jednom slučaju osvete ili silovanja od strane srpske vojske u Bosni i Hercegovini ili u Hrvatskoj! Srpska vojska nije išla da se sveti ni Nijemcima ni Bugarima, niti da siluje žene! To je bila vojska koja je dala zavjet Bogu, Otadžbini i Kralju da će osloboditi Srbiju i srpske oblasti u Bosni i Hrvatskoj od austrougarske okupacije. Tako su i učinili.
    prepiska - 84159 - 05.04.2013 : Filip Lazarov Historia - best (0)

    Historijska greška Srba (4)


    Aha gdje smo stali? Krajina tj. Hrvatska i sve što se tamo događalo, ili tragedija jednog naroda u tri čina...

    Iskreno rečeno, nema Boga da opravda taj napad Hrvata na Krajinu ili kukavičulk srpskog naroda ili "kako se ja stidim sebe samog" na temu Krajine i takao dalje...

    Opet tu pitam mog ujaka: "Šta je sa Krajinom, hoće se braniti ili šta je?"

    Ujak potpuno mirno govori da je Marko već krenuo za Boegrad i ponio šunke i vino a kuća je obilježena i gotova... Govorim o mojoj kući u Kuli Atlagića kod Benkovca.

    Samo sa tugom i žalošću se obazirem na žalosni pad Krajine i ne mogu da vjerujem da je to istina. Svi mi koji smo verovali u nas i u Krajinu ne bi nikad rekli da će kraj doći tako brzo i neminovno. Zašto?

    1. Lika, Krajina, Banija, Kordun, Slavonija su srpski tradicionalni teritoriji u Hrvatskoj, vec tisuću godina, i viće, stariji nego ta hrvatska kolonija koja sad želi da se pretvori u državu..

    2. pretvarnje delova austroguraske monarhije u hrvatsku državu bez obzira na gramatičke grške ne bi nikada bilio moguće bez Srbije i njenog odobravanja Londonskog sporazuma koji je išao na štetu Srba a u korist Hrvata...

    3. I opet bez Srba i srpske gluposti ništa to ne bi bilo moguće ni sada ni ikada ali opet ispadoše Srbi opet najveći naprijatelji...

    Srbi iz Krajine poručuju svijetu da nema Boga koji ih može istjerati iz Krajine, pokazuju oružje i sisteme obrane, specijalne jedinice, omladinu koja se obrazuje za odbranu itd... Kad se realno pogleda nema šanse da bilo koja armija tu nešto traži, ali sve je to šuplja priča ispalo je na kraju ni vojske ni armije ni Krajine i zato nije čudo što je sve otišlo do vraga kad je doslo do stani padni nema brate nema pa se ti ubi.. .

    Zalosno je to sto su neke cinjenice isle u prilog Kninu.. . pricalo se da kad je trebalo Vukovaru da padne 3 meseca onda treba Kninu cijela godina da padne jer ne zna gdjece ce pasti.. ozbiljno ako pricamo o Kninu i poredimo sa Sarajevom, Sarajevo je imalo Zuc i tu se drzalo cijelo vreme rata.. a Knin je mogo imat 10 Zuci i drzati rat jos 10 godina.. .

    Necu.. . zamjerit ce mi ljudi..

    I onda kazu da ih je Slobodan izdo.. . ko fol nije poslo pomoc.. opet ja pricam politiku.. jebiga sad nije ni Arkan ziv da potvrdi, ma da su se krajisnici odrzali samo jedan dan pomoc je bila vec na putu.. . iz cijele Srbije normalno incoghnito al je isla, .. i bila na putu.. e samo da su krajisnici izdrzali.. ,

    Slobodan Milosevic je dao jedan dobar komentar: Tamo neki dobrovoljci su drzali Vukovar tri meseca, a vi (krajisnici) ne mezete krajinu ni dva dana. ) Potpuno se slAZEM SA SEFOM!!!!

    Eto nisu i sad je gotovo, opustena sela io gradovi od Slavonije, preko Banije, Like i tako dalje sve dokle god ima srbskog roba i naroda..

    Opet se pitam odakle takva mrznja Hrvata prema srbima, nista im nismo u proslosti uradili osim da smo uvijek htijeli da ih oslobodimo od robstva pod madjarima i njemcima..

    Nema veze, Hrvati nas mrze sto smo srbi i cak se toga ne stide, mi srbi vise ne znamo ni cega se stidimo ni cega se ponosimo, ni da smo srbi ni da smo ponosni na to! Mi srbi moramo da se podsjetiomo ko smo i sta smo i da zato odgovaramo.

    Ako hocemo da zadrzimo Metohiju moramo da budeno spremni i da damo zrtve, zasto se inace nasi mladi vojnici zaklinju da ce "ako treba dati zivot za Srbiju i njnen integritet i suverenitet i teritorijalnu cijelovtovost".. ako se pri tome Kosovo izuzima i misli da to nije vrijedno zrtava onda pusti to polje albancima jer ispada da su albanci spremni da za to polje dati vise zrtava i Zivota nego srbi.. .
    a mi jesmo li spremni dati vise nego albanci?


    prepiska - 84149 - 05.04.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Historijska greška Srba (3)


    Pozdrav braći! Ovo je nastavak mog viđenja historije Srba, od LLWW do danas.

    Na Jugoslaviju je tog 6. aprila poslato preko 25 divizija iz svih pravaca: iz Italije, Austrije, Mađarske, Rumunije, Bugarske itd... Beograd i ostali srpski gradovi su bezobzirno bombardovani i rušeni, ali pazi ne i Ljubljana i Zagreb, ne Sarajevo već samo gradovi u Srbiji.

    Stanovnici Slovenije i Hrvatske dočekuje trupe Wermachta sa cvijećem, poljupcima i pićem. Isto se dešava i u Sarajevu - sa crvenim tepisima i tradicionalnim fesovima delegacija muslimana i Hrvata je dočekala Nijemce, dok je istovremeno trajao lov na Srbe i Jevreje, pljačke, ubistva i proterivanje srpskih i jevrejskih porodica da bi se pokazala priklonjenost Hitleru i njegovoj politici.

    Ovo sve i cijeli tok događaja u Drugom svijetsko ratu govori o odnosu naše braće Hrvata i muslimana prema Srbima. Mislim da nisam baš kvalifikovan da o tome pričam, mogu samo da napomenem lično iskustvo moga djeda Dušana iz Kule Atlagića kod Benkovca, koji je uvijek tvrdio da ih je pop Đujić sa svojim četnicima spasio ustaške kame a ne partizani i da su čak i Italijani učinili više da ih čuvaju nego partizani u to doba.

    Isto takvo iskustvo nalazim i čitam u romanima Momira Krsmanovića "Teče krvava Drina", gdje je i sam doživio jedan od najvećih pokolja srpskog naroda na Klisuri kod Sjemeća gdje su ustaše maltene opkolile nekoliko hiljada srbske nejači, žena, staraca i dijece koji su pokušavali da pređu u Srbiju i nađu spas. Momir opisuje kako su Nijemci zgroženi svirepošću ustaša intervenisali i natjerali ustaše da se povuku Bratuncu i Zvorniku, spasivši tako najmanje 3,000 Srba.

    Da li je potrebno više bilo šta reći o našoj braći Hrvatima i muslimanima? Mi Srbi uporno pokušavamo da ih oslobodimo i primimo u zajedničku dràvu kao jednake, oni samo gledaju da nam svaki put zabiju nož u leđa ili da nam pobiju žene i djecu.

    Eto, i taj Drugi svjetski rat je prošao i pobijediše partizani, tj. komunisti, tj. Srbi jer su tada i pored žrtve na Sremskom frontu Srbi činili više od 70% od sastava partizanskih jedinica tada, ako računamo i Crnogorce i Makedonce koji su se tada i sa ponosom osjećali i pisali kao Srbi.

    Masovna hapšenja Srba i pogubljenja po Srbiji svih koji su na neki način imali ili ne veze sa četnicima, takve masovne grobnice su već pronađene na obalama Dunava kao i kad se kopalo kod Batajnice za leševima Albanaca sa Kosova koje je navodno policija Srbije ukopala tu da sakrije zločin na Kosovu. Kada su uvidjeli da su ostaci stariji i potiču iz Drugog svijetskog rata odmah su sve pokrili i prekinuli istragu... Šteta, mogli su muslimanima prodati kosti da sahrane u Potočarima kao žrtve Srebreničkog masakra... (izvinjavam se na ovom komentaru ali nisam mogo odoljeti!

    Vidi samo kako su naši drugovi iz partije i borbe za koju smo dali najbolje proletere i narodne heroje nagradili Srbe i Srbiju:
    Prvo uzeli nam Baranju, onda dali Albancima pokrajinu sa ovlašćenjima republike, tj. pravo veta na skupštinske odluke, kao prvo što nisu Srbi dobili pokrajinu u Hrvatskoj a drugo što su to Albanci osim da su bezrezervo bili na strani okupatora i klali i žarili po srpskim selima ucinili da im se da pokrajina? I ne samo to nego jos da se odlukom partije zabrani povrat Srbima na Kosovo? ( i u Makedoniju, to se obično zaboravlja) ko da su Srbi učinili nešto pogrešno pa ih se kažnjava!

    Da su Nijemci pravili kartu Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata ja mislim da bi Srbi mnogo bolje prošli. Onda se da cijela obala Hrvatima, i malo Bosni samo da gdje da se brčka, Srbima ništa, moraju u Crnu Goru na more ili Grčku. A u Crnoj Gori odjednom nastaje neka nova nacija - crnogorska nacija - nisu to više Srbi ko pre nego Crnogorci ponosni i okreću se protiv braće Srba. Prvi put u historiji i oni to rade. Za rad zarade i profita...
    prepiska - 84115 - 03.04.2013 : Filip Lazarov Hrasnic - best (0)

    Historijska greška Srba (1)


    Pomaže bog!

    Evo kako ja to vidim u cijelom.. Princ Pavle je bio skroz u dogovoru sa Hitlerom, Pavle je bio jedan od rijetkih sa kojim je Hitler htio da sjedi i jede zajedno)
    jer je Hitler imao veliko postovanje prema ne samo Pavlu nego i Srbima i nije htio imaTI SRBE ZA NEPRIJATELJE! (nauka od prvog svetskog rata)

    PONUDIO JE PAVLU: da Srbija ostane neutralna ko npr. Švedska , samo da obezbijedi juznu prugu tj prugu Beograd-Solun za njemacke trupe i material, kao i Bukarest-Beograd-Wien za naftu iz Rumunije.. I DA NIKAD NECE NAPASTI SRBIJU!

    Al eto opet se nadju budale i pod parolama "bolje ret nego pakt" uvedu Srbiju u rat za koji Srbija nikad nije bila spremna jos od Londonskog sporazuma, ili Versajskog mira.. da ali kakve veze ima sad biilo sta kad je opet rat..

    Sta ce Pavle napusti Srbiju a Hitler ljut sto su ga Srbi izdali naredi u historiji vecu odmazdu prema srbima nego sto je ikad provedena prema Isusu, rusima ili zidovima.. . za jednog ranjenog vojnika 50 streljanih, za jednog mrtvog 100 streljanih srba(zidova)na Banjici).

    Kako bi se covjek u toj situaciji postavio? Da se spreci unistavanje srbskog naroda? komunisti se ne kolebaju, ubijaju lijevo i desno a narod gine u hiljadama, Kragujevac, Nis, Banjica.. sta da se radi da se radi da se spasi narod? Nedic pa cak i Ljoticevci naravno krecu protiv partizana a to rade i cetnici jer sta drugo da rade kad njemci pobise narod ako se napadi na njih ne zaustave?

    Draža je u velikoj dilemi? Šta da se radi i kad nisu cetnici uradili nesto opet placaju srbi.. povlaci jedinice na Ravnu Goru i u Bosnu gdje jos vladaju ustase i muslimani obuceni u i u ustaske unifome i u SS Hanzdar i tzv zeleni kadar, i krece u borbu protiv tih koljaca srbskog naroda.. prvo u istocnoj Bosni pa poslije prema Romaniji i hercegovini..

    Draza je bio najvise zaintersovan za sudbinu Srbije, bio je zagovornik Londonskog sporazuma i nije htio ni Hrvate ni muslimane u Srpskoj drzavi, i zato nije bio ni prihvacen od komunista tj Tita jer je bio previse prosrpski nastrojen, mada su imali vise susreta i pregovora o saradnji i zajednickim dejstvima.. Draza je ostao pri svome uverenju, tj zakletvi kralju(odatle brade sto je jedna srbska tradicija, ne da nemamo zilete) da je srbia monarhija i da kralj treba da se vrati u zemlju i da vlada, tradicija jos od Kosova, kad das zakletvu u crkvi pred Bogom, onda se i drzis te zakletve).

    One kao borbe sa cetnicima na Neretvi su izmisljne, da bi se pred narodom prikazali cetnici u najgorem liku, tamo cetnici nikad nisu bili niti su htijeli biti, to je laz.

    Draza ne bi bio tako glup da posalje glavninu jedinica sa Ravne Gore na partizane na Neretvi, zasto? njegov cilj je bio oslobodjenje Srbije ne borba protiv partizana u Bosni koju on i nece u Srbiji? Isto kao i I WW1 Draza je cekao da se okupator u Srbiji pokoleba da se na njega baci ko onda na Kajmakcelanu 1916.

    Sve je spremno ko tada 1916 ali jebiga partizani sjebase sve.. . i to koji partizani, Kocicevi crnogorci sa juga, rusi sa istoka , i srbi iz Bosne sa Popovicem na celu proleterskih brigada.. . naravno da Beograd pada za nekolko dana i poslije za odusevljenje otpora njmackih vojnika koji zele zadrzati kontrolu nad splavovima, i domacim orkestrima.. . ccc.. front se seli preko dunava u Srem.



    Sremski front! Kome je trebao, ne srbima ne rusima ali je trebao komunistima u buducoj Yougoslaviji.. .. 3 ooo hiljade srbske omladine gine u proboju sremskog fronta, i jedna hiljada rusa, na Batini dok se nije preplivalo preko an drugu stranu i uspostavila veza sa obalom.. . gdje su vec njemci otisli.. odavno..

    Zasto gine srbska omladina? Zato sto je najbrojnija i treba je umoriti, gdje je tada kosovska omladina.. . da zna se pali i siluje po srbskim selima pljacka po kosovu, a sta rade partizani? Opet ginu srbi da oslobode Drac.


    Da, dosli smo do vremena kad je Tito slao proletere (Srbe) da se bore u Albaniji i oslobadjanju sjevernu Albaniju, Italijani su već 1943. otisli sad su otisli pristalice gradjanske opcije i Enver Hodza je postao Titov i Stalins miljenik i sve se radilo da se o tome da se Albanci, jedna nacija bez historije uglavi negdje tu.. i da se stvori jedna unija koju je Stalin htio da se pod Jugoslavijom stavi Albanija, Bugarska i Grčka sto je Tito odbio odmah pa i Grčka i Bugarska, Tito je bio osudjen od Informbiroa kao izdajnik komunisticke ideje, bilo je na granici rata ali Rusi nisu htijeli na brata.. a ne bi ni dobro prosli..

    Tako se Titova ideja razvijala slobodno od svih i od Zapada i od Istoka.. svi slobodni narodi yugoslavije.. . Osim srba naravno jer sad se u ime internacionale zabranjeje povratak srbima na Kosovo a Enver Hodza salje 400 hiljada albanaca de se nasele na Kosovo koje mu Tito obecava ad ce biti njegovo.. samo da Albanci ucine vecinu..

    I tako nastavlja se prodaja srbskih prostora i dok se dok se nije rodila jos jedna nova ideja.. kako osloboditi srbske teritorije od srba.. hrvatska ideja o slobodnom hrvatskom narodu.. . i poslije ideja o slobodnom bosnjackom tj. muslimanskom narodu.. jos jedna ismisljena teorija..

    u Hrvatskoj je bio problem da se u tom istom Hrvatskom nalazi i jedan srpski narod koji ne želi da bude dio tog "slobodnog hrvtskog naroda" koji mase sa ustaškim zastavama i prijeti ko onda 41 sa kamama i puskama, i ne priznaje Srbima pravo na postojanje, i slobodu, vec prijeti sa oruzijem da ce ih protijerati, istrebiti kao onda 41 ako se ne podviju tj stave vrat pod noz!

    Bil ti molim te radio to! sa svim uspomenama na ustaske zlocine 41 iso u crkvu u Glinu gdje su ustase bez metka zaklale preko 3 000 srba muskaraca? I tako u Petrinji i tako u Sisku i tako dalje.. . hiljade srba zaklanih i bacenih u jame Savu i to sa porukama zavezanih za odijela za Beograd.. . "srbe na vrbe" Ima vrba ima Srba do Beograda",

    Ne znam za tebe prijatelju, ali naravno da bih i ja pruzio otpor. I to kakav otpor.. .

    Nek ti je na cast..

    Moj zakljucak je da su srbi napravili veliku (najvecu gresku) kad su se suprostavili Njemcima, ja ne vidim razlog zasto? Princ Pavle je imao ja tvrdim (mozda)( najbolji ugovor sa Hitlerom jer ga je Hitler postovao i nije htio da ima problema sa Srbima, (iskustvo iz balkanskih, prvog) to je princ obecao kad se vratio iz Berlina.. . al vidis supke ne da im se mira ne ce mira neko hoce rata sa Njemackom.. Hitler je bio poludio kad je cuo da se srbi nisu predali, tj da su zbacili Pavla , tada je naredio da se Beograd sravni sa zemljom, i da se srbi kazne..

    Hitler je bio poludio od bijesa protiv srba.. jer su ga iznevjerili i izdali..

    i htio je naravno da se osveti.. . sto je i doslo 6 aprila 1941.. a i poslije.. . u Srbiji i Bosni..
    rat1992 - 82652 - 15.02.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Zašto ja neću nikada biti Bosanac


    1. Ne postoji ništa što se u našoj istoriji zove "Bosanac"
    2. "Bosanac" je bio izraz za ljude iz Bosne i Hercegovine koje su upotrebljavali u drugim republikama: Hrvatskoj, Srbiji, itd...
    3. Ja sam rođen kao muško dijete u Brčkom 17. januara 1963. godine. Ali ja neću da budem Bosanac i neću da me neko zove Bosancem. Zašto ja neću nikad biti Bosanac.
    4. Ja nikad ne mogu i neću biti dijelom naroda koji sebe zove Bosanskim i pod tim imenom ubija moju braću Srbe, i moj srpski narod.
    5. Ja sam bio u muslimanskim redovima skoro devet mjeseci i sam se uvjerio šta muslimani žele postići u ratu, ubiti što više Srba.
    6. Zato ja NIKAD necu biti bosanac, ako mene pitate!
    zlocini - 82325 - 07.02.2013 : Filip Lazarov Hrasnica - best (4)

    O muslimanskom viteštvu


    Čitam komentare nekih šupaka, poput onoga da to nije bilo strašno biti zarobljen, te onog iz "viteške" BiH. Prema njegovoj priči oni nisu ubijali zarobljenike. Meni se smuči od njih i od njihovog viteštva, jer su gdje god su imali priliku zatrli sve što je srpsko, a nakon 13. novembra i hrvatsko...

    Imao sam (ne)sreću da obđem čitavu liniju od Hrasnice, preko Sokolović kolonije do Butmira i vidio sam to njihovo "viteštvo" na djelu - najprije u Sokolović koloniji gdje su zauvijek zatrli Laloviće, jednu divnu familiju za koju sam i lično bio vezan.

    U Hrasnici su isto uradili i sa Mandićima, samo zato što je jedan njihov pripadnik bio član SDS-a, i neki ministar. Uvjek se sjetim riječi one jadne babe Mandić koja mi je jednom prilikom rekla:

  • "Idi Filipe, misli na svoju dijecu, pusti nas starce!"

    Tu su noć su zapalili kuću strica Mandića, koji je izgorio u toj vatri.

    Ja se iskreno izvinjavam porodici Mandić ukoliko oni imaju neku drugu informaciju, ali ja sam bio tu kad je kuća gorjela.

    Filip
  • prepiska - 81109 - 02.01.2013 : Filip Lazarov Romanija, Sokolac.. - best (1)

    Sve najbolje u Novoj godini


    Pomoz' Bog Željko Tomiću!

    Znam da još nije naša Nova godina, ali eto mi sa Zapada se sve više i više prilagođavamo tim okolnostima i tako živimo. Ali, ne mogu sada da ti ipak ne poželim sve najbolje u Novoj 2013 godini i da nastaviš sa tim sa čim si i počeo. Ja sam od prvog dana, kada sam čitao tekstove naših junaka na linijama protiv muslimana bio opčinjenen jer sam i ja dosta toga doživio pa znam kako je. Na moju veliku žalost, ili radost, moja borba se svodila na to da izvučem živu glavu sa muslimanske teritorije gdje sam se našao.

    Hocu reci koliko te poštujem jer nisi nikada moju priču stavio pod pitanje, jer ja ti kažem sve što sam rekao je istina, i to da žalim i danas da mi Srbi nismo bili bolje organizovani i da nas ne optužuju za nešto sto nismo bili.

    Želim ti sve najbolje u životu Željko Tomiću, ti si čovjek koji drži jedan narod u životu, ali nemoj da misliš da ti to narod neće vratiti dobrom. Samo ti nastavi ovako kako si i počeo. Ja se nadam da si već spreman da sve ovo staviš u jednu knjigu i ja sam spreman da ti pomognem koliko god bude trebalo, samo da znas.

    Ja sam puno razočaran u Srbe iz Krajine, odakle su mi ujaci iz Benkovca, pobjegli ko svi drugi na traktorima. Ja tamo nisam bio pa ne mogu nikoga da kritikujem. Uostalom, ko sam ja da to činim. Ja sam samo jedan pijun u vrtlogu smrti...

    Bog ti pomogo Željko Tomiću, tebi i tvojoj porodici gdje god da se nalazite!

    Filip

    Poštovani prijatelju,

    kao prvo, srećna Nova godina i tebi i tvojoj poštovanoj porodici. I ova, a čestitaću ti i onu našu, kažu ne valja unaprijed!

    Život je htio da ostaneš na drugoj strani, da se boriš i pobjediš u svojoj borbi za život tebe i tvoje porodice. U tvojim tekstovima pomalo osjećam da žališ što se nisi borio na srpskoj strani. Vjeruj mi, možda je Svevišnji tako i htio, kako bi danas neko mogao da svjedoči o patnjama Srba u Hrasnici, da iz tvoga ugla doživimo i preživimo sve ono kroz šta ste prošli ti i hiljade Srba koji su iz neznanja ili nečijom greškom ostali na drugoj strani.

    Hvala ti puno, i Bog te poživio!
    hrasnica - 80709 - 19.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Desio se zločin, pa šta sad?


    Što se mene tiče, bilo bi mi jako drago kada bi mogao da zaboravim sve ono što mi se dešavalo u Hrasnici, jer me te stvari iz prošlosti proganjaju već predugo. U isto vrijeme, drago mi je da je ova tema pokrenuta jer svjedoci žlocina u Hrasnici bi trebali da smognu hrabrosti i ispričaju sve one strahote kroz koje su prošli.

    Ovdje se radi se o ljudima, u većini slučajeva mrtvim ljudima, mojim komšijama. U isto vrijeme, na osnovu presuda u Hagu, nas Srbe optužuju za "udružzeni zločinački poduhvat" istrebljenja nesrpskog stanovništva, tj. hoće reći da sam i ja zločinac koji je planirao da ubije sve nesrbe u Hrasnici. A sa čime sam ja to trebao da uradim? I sa kim? Sada bih se ja kao Srbin trebao pravdati pred takvim sudom koji ništa ne govori o ciljevima muslimana!
    zdravlje - 80684 - 18.12.2012 : Filip Lazarov Prepiska - best (0)

    Lijek protiv holesterola i triglicerida


    Ne postoji lijek protiv holesterola ili fetme kako se to zove kod nas ovde na Zapadu. Pivo nije dobro, ali je šljiva u umjerenim količinama, i bijeli luk naravno... Ipak, rekreacija je ključ života i dobrog življenja. Što vise vremena provoditi vani na svežem zraku, ne trčati nego hodati, tj. lagano se kretati. Nadam se da smo se razumjeli? Ljubi vas i voli Filip.
    hrasnica - 80654 - 17.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Odgovor na provokacije


    Za sve one koji komentarišu moje članke, poručujem da ću da odgovorim samo ako napišete puno ime i prezime, adresu i pripadnost nekoj jedinici. U protivnom, mislim da nema svrhe sa takvim osobama diskutovati.

    Pozvao bih još jednom sve one koji znaju nešto o Hrasnici i Sokolović Koloniji da se jave i da napišu ono što oni znaju, prije svega mislim na stradanje Srba u Hrasnici, Sokolović Koloniji, Butmiru ali i u svih drugih dijelova Sarajeva gdje su od strane svojih komšija pretrpjeli nepravdu i zločine.
    hrasnica - 80652 - 17.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Zdravko Gligorević Bradina


    Veliko hvala Đorđu iz Sidneja što me je podsjetio na ime Srbina koji je bio zatvoren u onom hrasničkom kavezu. Jako mi je bilo žao tog čovjeka niko nije zaslužio takav tretman i takvu sudbinu.

    Drago mi je da bar znam njegovo ime, ako ne i njegovu sudbinu, jer sam tuda prolazio sa svojom kćerkom kojoj je tada bilo samo 8 godina i koja me je pitala:

  • "Tata, zašto onaj čiko leži u kavezu? Da li je to neki cirkus ili nešto drugo?"

    Naravno da joj nisam ništa mogao odgovoriti jer je normalnom čovjeku bilo vrlo teško da shvati to ludilo koje je tada vladalo.
  • hrasnica - 80582 - 14.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Hrasnica


    Namjera mog pisanja je bila da se pokrene tema o Hrasnici i Sokolović koloniji, jer kako i Željko napisa, o tome nema puno svedočanstava ni komentara!

    Malo je onih koji bi mogli svjedočiti o dešavanjima u Hrasnici jer su Srbi bili sistematski "razmijenjeni" već u prvih nekoliko mjeseci rata. Srbi u Hrasnici nisi imali nikakvih šansi i samo su žive glave izvukli oni za koje se nije tačno znalo da li su Srbi ili Hrvati. Na moju sreću, na zadnjem popisu stanovništva nisam ispunio nikakav obrazac pa me nisu imali na spisku, kako mene tako ni moju ženu i djecu. Drugim riječima, ni jedna partija u Hrasnici nije znala za mene, tj. da postojimo jer nigdje nismo bili prijavljeni. Pošto sam po ocu Makedonac, vadio sam se na to da samo "nezainteresovana strana u sukobu", upravo kao što mi je moj prijatelj Vehbija Numanović objasnio!

    Ipak, da sam trebao biti negdje kao vojnik, onda bih bio u Vojsci Republike Srpske, kao što moj prijatelj Mekić Alija reče dok smo brali jabuke na Stojčevcu u ljeto 1992. godine. Tom prilikom ni jedan metak nije ispaljen na nas sa srpske strane, mada smo sišli pedeset metara od linija i to bez oružja i tom prilikom smo nabrali dva ruksaka jabuka a zatim otišli nazad u hotel.

    Ja se zbog nečega nisam bojao srpskih metaka i granata. Bilo mi je smiješno kada je Alija tri puta provrtio Kuranom oko moje glave i rekao:

  • "Sada te Alah čuva!"

    U to vrijeme mi više nije bilo toliko bitno hoću li živjeti ili poginuti. Uostalom, sve je to bila "Alahova volja". Bilo mi je jedinov važno da su mi žena i djeca na sigurnom.

    Eto, toliko od mene i bez uvrede sa moje strane.
    Filip
  • hrasnica - 80557 - 13.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Momak u kavezu u Hrasnici


    Ne mogu dati odgovor na to gdje su ti ljudi stradali jer tada nisam ništa znao o tome. Najgore je ipak bilo Srbima iz Bradine kojima je bilo obećano pojačenje koje nikada nije došlo.

    Muslimani su u Hrasnicu doveli jednog momka iz Bradine koga su uhvatili na Igmanu. Svi su ga zvali četnik, a držali su ga u kavezu i pokazivali svima. Takav odnos bi bio strašan i prema životinji! Nikada nisam uspio saznati kako se momak zove, ali znam samo da je prošao kroz sve moguće patnje koje postoje i ne verjuem da je ostao živ...

    Danas čitam neke komentare muslimana, kao da su oni trebali da zauzmu Banjaluku. Nije mi jasno kako ne shvataju da je sve bilo određeno, da smo dobili Posavinu za Hercegovinu, Vogošću za Srebrenicu, Ilidžu za Višegrad...
    hrasnica - 80555 - 13.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Još ponešto o Hrasnici


    Čitam neke kommentare o tome kako ja lažem da su na Stojčevcu ležale puške po livadi. To se doista desilo, kada se sve moglo odnijeti iz hotela do Kovača, koji su bili "na straži" tada su ležali svi mogući sistemi odbrane na livadi. U hotelu koji je primao 200 gostiju nije bilo ni jednog cijelog kreveta.

    Zahvaljujući Kovačima i Labudovima, mi smo spavali na podu na propalim dušecima i nismo imali ništa da jedemo mada su UNPROFOR i Satis Nambijar u kuhinji ostavili na raspolaganje vladi mesa, hrane i pića svih vrsta koje je moglo da hrani čitavuarmiju godinu dana!

    Kada su sve pokupili iz Stojčevca onda su izjavili da ga više ne mogu držati (čitaj piti i žderati) i onda su poslali Igmanski bataljon da tamo drži liniju.

    Neko reče da nije bilo minobacača na Stojčevcu. Slažem se, da nije bilo, možda dva ili tri od 60 milimetara. U Hrasnici su neki Arapi imali dva minobacača od 80 milimetara i to je bilo sve što je meni poznato, a vjerujem da nisam sveznajući. Međutim, oni su imali neku glupu taktiku da za jedan dan ispucaju 100 granata, a onda jave komandi da više nemaju municije. Isti slučaj je bio i sa ručnim bombama, koje su bacali u jezero, tamo gdje je na Stojčevcu trebao da bude bazen. Istini na volju, svaka treća nije htijela da eksplodira, ili mo mi bili glupi.

    Na Stojčevcu je bio i jedan PAM sa kojim je naš zapovjednik Vinko Puljić raspolagao kao sa svojim priborom za jelom, tj. pucao je po želji po Ilidži. Mislim da je u svojoj viziji vidio sebe kao zaslužnog zapovjednika pobijedničke vojske i useljenika u nove stanove, tu odmah do Željeznice.
    hrasnica - 80457 - 12.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (2)

    Šta reći nakon svega?


    Vec sam opisao kako sam i pod kojim okolnostima otišao iz Hrasnice, za mene su tada "navijali" i HOS i HVO i policija u Hrasnici. Svi su oni bili za to da ja odem odatle jer su smatrali da ja u ratu nemam ništa da radim?

    Neki ovo sigurno neće shvatiti i pitaće se ko sam ja da me štite svi? Ja samo mogu da kažem da sam bio dobar čovjek u životu i da mi se to vratilo dobrom.

    Ne želim da neko pomisli da se nisam bojao. Međutim, kada se nađeš u situaciji gdje ne želiš da budeš i onda shvatiš da šupci koje sam prije šutirao imaju vlast i oružje da te ubiju, onda si tek gotov!

    Ja sad opet odgovorno tvrdio da smo se organizovali, jedan štab i da nam je neko dao imena Srba u Hrasnici, dva-tri automata i da smo se organizovali i krenuli od moje zgrade u Alekse Bojovića ja garantujem da bismo cijelu Hrasnicu očistili za noć jer nema boljih ratnika od Srba kada su u škripcu.

    Ali eto, bi što bi, istrebiše nas Srbe iz Hrasnice i ja sam jedan od sretnih preživjelih!

    Sto se tiče zločinaca i imena, moram reći da mi tada nije bilo bitno kako se ko zove jer je to bila borba za život od početka do kraja. Nisam se baš brinuo kako se ko zove, evo od ove jedinice HOS-a koju cijelo vrijeme pominjem sećam se Gabrijela i jednog Šiptara pod nadimkom "Šok" dao mi je i neki telefon u Rijeci da mu se javim a ja mrzim Šiptare ne znam zašto a vidiš opet šiptar me spase.

    Ne mogu da se sjetim ni svojih najbližih boraca osim mog Alije Mekića kojeg eto opet dižem u nebesa kao jednog od muslimana koji je prema meni bio čovjek. I kada kažem čovjek znači da je on od tih koji je znao moju situaciju i pomogao mi je bez rezerve da kao prvo pošaljem ženu i djecu u sigurnost i poslije da i ja sam odem tamo. Znam i siguran sam da nikad nije požalio za to!

    I opet da pomenem mog školskog druga iz gimnazije Vehbiju Numanovića, policajca koji je u trenutku mog hapšenja i odvođenja u podrum višespratnica u Hrasnici ipak smogao snage da pita za mene i tako me spasio sigurne smrti. Ništa manje nije zaslužan ni moj prijatelj Junuz, inače Sandžaklija, kome smo ja i Mujo malterisali radnju, ko kaže da Sandžakije nisu dobri ljudi? Obojica su se odmah zauzeli za mene da izađem iz Hrasnice jer su smatrali da nemam tu šta da radim i da trebam ići odatle.
    hrasnica - 80355 - 11.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Odlazak iz Hrasnice - zauvjek


    Život za Srbe u Hrasnici za vrijeme rata je bio strašan. Za mene su tamo bile samo dvije mogućnosti, ili da je napustam ili da se prekrstim. Moji su već bili u Metkovićima, međutim ja sam još bio tamo. U HOS-u je vladalo razpoloženje da me odmah pošalju kući ali to nisu dali oni iz Armije BiH, tako sam bio razapet između dvije strane. Kako se više približavao sukob sa Armijom BiH, mene su HOS-ovci držali sve bliže sebi. Meni nije preostalo ništa drugo nego da se priklonim njima.

    Eto, tako su prošli august i septembar, i ja sam bio tu za komšije, penjao sam se na krovove, gdje niko od njih nije smio da ide jer su se bojali da će ih ubiti snajper. Ja sam se uvijek na sve to smijao jer nema takvog snajpera koji može da pogodi na četiri kilometara...

    U toku tih mjeseci sam mojim komšijama muslimanima u Hrasnici popravio puno krovova i zazidao puno rupa i prozora, i sve što sam čuo poslije je bilo kako oni znaju da sam ja pa ne pucaju. Navodno, neće oni ubiti Srbina ili takvi slični komentari od kojeg čovjeku bude muka. Eh, da su još znali da sam i ja Srbin!

    Na kraju je došao i taj dan da i ja odem odatle. Ako se dobro sjećam, bio je 13. novembar, dva dana uoči izbijanja sukoba između Armija muslimanske BiH i HVO jer je već 15. novembra između njih buknuo rat u dolini Neretve.

    Toga dana smo kamionom izašli preko Igmana do Pazarića a poslije sam u uniformi HOS-a propješačio i Konjic i Jablanicu a da me niko nije ni zaustavio a kamoli nešto upitao!

    Evo, sada bi mnogi rekli da nema šanse da bi neko živ prešao tu teritoriju u uniformi HOS-a, a ja kažem da je i to bilo moguće! Da me je ko pitao za dokumente ili izkaznicu ja mu je ne bih ni dao jer sam bio dobro naoružan za te prilike, pa mi ne bi bio problem ubiti dva stražara koji nemaju pojma o ničemu.

    Posebno je bilo lako manipulisati sa muslimanima u Konjicu i Jablanici. U Jablanici sam ušao u jednu kafanu i trazio da nešto jedem. Dobio sam neku pitu i dok sam jeo svi su gledali u mene. Ja sam cijelo vrijeme držao ruku na opasaču gdje sam imao dvije bombe i bajonetu. Kada sam izašo iz te kafane neki od njih su krenuli za mnom ali mi nisu smijeli ništa. Ja sam se popeo uz cestu i nistao iz njihovog vidokruga...

    Nakon što sam prošao Jablanicu, na cesti je bilo jako teško naći prevoz. Prolazili su samo muslimani koji su išli svojima na liniju. Hrvata nije bilo! Kada sam došao do Grabovice, tj. hidrocentrale, pokupila su me dva oficira hrvatske vojske. Dok sam ja išao cestom, oni se zaustaviše i upitaše me gdje idem. Ja im objasnim ko sam i da idem pravo dok ne ne izađem na more. Vjerujem da su odmah pomislili da nisam normalan. Jedan pita kako ide u Sarajevu.

  • "Ništa ne pitaj, vidiš da nam musilimani skaču za vrat!" - odgovorih ja.
  • "Kad ćemo da se obračunamo sa njima?" - upita drugi.
  • "Pa valjda kad se riješimo četnika! A šta ti misliš o tome?" - uzvratih ja.

  • "A znaš li ti gdje si pošao? Sa druge strane su muslimani, ako te uhvate nećeš dobro proći!" - ponovo upita ovaj drugi.

    Potom sam prešao preko brane i dalje u zapadnu Hercegovinu, sve dole do Metkovića. Sa njima se rastadoh iza Mostara, pa opet pješke krenuh ka moru. Ispred mene su se nalazili Čapljina i Metkovići pa pomislih:

  • "Hvala Bogu što sam ostao živ! Još malo pa ću vidjeti ženu i djecu."

    I tako, nekakvim čudom stigoh do svoje familije.
  • hrasnica - 80305 - 09.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Fikret Prevljak


    Nisam nikada upoznao Fikreta tako dobro da bih o njemu pisao kao o ličnosti, pa ću pisati samo iz iskustva...

    O njemu sam čuo u početku rata u Hrasnici, mislim u juni-juli 1992. godine. Čuli smo o njegovim Zelenim beretkama kao elitnim jedinicama dok smo mi kao "regularna vojska" išli na linije. Zvali su se "Fikretovi" i meni je to bilo čudno. U toj jedinici su bila djeca od 18-19 godina sa povezima preko čela i svaki je imo Kalašnjikov, koje mi u to vrijeme nismo imali. Tu negdje u junu ili juli, poslali su tu dijecu na Krupac i Vojkoviće, u to vrijeme najbolje organizovane Srbe u regiji. Djeca su jurišala nizbrdo i tu su, naravno, doživjeli pravi masaker jer su ih Srbi dočekali spremni jer su znali da će doći.

    Mislim da je Fikret bio na dženazi kada su Srbi poslali tijela poginule dijece. To je bio taj slučaj koji sam ja opisao u dvorištu u osnovnoj školi u Hrasnici, kad su crijevima prali tijela razmijenjih "boraca" Armija muslimanske BiH i kada je i započelo divljanje muslimana nad preostalim Srbima u Hrasnici...

    Nakon toga se desio prvi, neuspio i drugi i treći napad na Ilidžu. To je bio onaj najveći, ali ni tada nije išlo baš kako je bilo planirano. Nisu uradili ništa i samo su imali gubitke.

    Fikreta nisam vidion nikada u nekoj akciji. Nikada!

    Fikret je bio jedan šupak koji je uletio u posao sa švercovanom robom iz Splita i zbog toga dobio da upravlja Igmanom, to jest robom koja dolazi i odlazi preko Igmana za Split i dalje. I naročto poslije kad je taj tunel iskopan, onda im je pravo krenuo biznis.

    I to nema sumnje da je Fikret uspio da na račun svih onih jadnika u Sarajevu zaradi pare i bude ono što je danas. Ja sam se nadao da je taj šupak mrtav, jer i ne zaslužuje nešto drugo, ali se pronijela vijest da je živ... Ponekad se pitam da li ima pravde na ovom svijetu!

    Ništa, Fikret je još živ mater mu j**em, a to što je pobio stotine Srba u Hrasnici, to se ne računa. I ne samo u Hrasnici već i u Bradini, Konjicu, Jablanici i Mostaru.... Sve se može saznati, samo da se krene iz početka ko je i gdje pravio zločine...

    Fikreta sam upozno jednom prilikom kad smo se vraćali sa "straže" sa Igmana. Bili smo gore tri dana bez hrane i vode i vojska je bila stvarno ljuta. Išli su do toga da su htijeli nekoga ubiti. Ni ja nisam imao ništa protiv kada je nekoliko nas uletjelo kod Fikreta u komandu sa uperenim automatima i kada sam ga imao na nišanu... Tom prilikom smo imali cijelu komandu na nišanu, sa dva-tri...

    Pred njima se nalazio sto pun hrane i pića. Bilo je tu svega što možeš da poželiš, a ja gladan i kažem mu da to nije fazon što mi nismo ni vodu dobili a on ovdje ždere koliko hoće i loče viski.

    Naravno da se Fikro tada izvukao, a poslije kada sam ja napustao Hrasnicu, samo mi je trebao njegov potpis, a znao sam kako ga mogu dobiti - samo silom. I tako je bilo, opet sam ušao u njegovu komandu u PTT zgradu u punoj borbenoj opremi i rekao vojnicima da kažu da dolazi Filip. Meni je već bio pukao film od svih kurčevih komandanata bataljona ili šta ti ja već znam, kad sam ušao bio sam već spreman da ih sve pobijem i da poginem...

  • "Ja idem kući i gotovo!" - rekao sam kad sam ušao u komandu. Tamo sjede šupci, ko bajagi neki komandanti, i Fikro među njima. Ja gledam u njega i kažem:

  • "Nisam te do sada ni poznavao, što mi praviš problem? Je li te boli kurac za mene, šta se onda kačiš za mene? Potpiši da idem kući!"

    I Fikret je potpisao, a ja krenuo kući.

    Normalno ja da sam držao moj Kalašnjikov uperen u njegovom pravcu. A tu su bile i dvije bombe!
  • prepiska - 80297 - 09.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (3)

    Preživjeti i živjeti dalje


    Evo, opet se javljam! Mislim da sam ispovjedio sve od početka do kraja, nadajući se da će bar neko prepoznati ovo što pišem i da će se u ovome naći ljudi o kojima govorim, a posebno mog starog Ristu kojeg bi trebali znati svi regruti JNA koji su prošli kroz regrutni centar u Sarajevu od jeseni 1978. pa do početka rata.

    Takođe sam siguran da će se mnogi sjetiti moga brata Zoke, koji je bio Bog i batina pod koševima na Alipašinom polju, i što se tiče ženskih kod Borsalina... On je mlatio Crnog cijeli dan na parkiralištu ispred zgrade u Španskih Boraca 12, sve dok mu ovaj nije prizno da je potučen. Nakon toga su postali dobri prijatelji...

    Kako se mene niko ne sjeća sa Ilidže? U vrijeme dok sam išao u gimnaziju sve što je dobro došlo na Ilidžu došlo je od mene? Već ranije sam pisao o nama, takozvanoj crnoj trojci: Babaić Nihad, Tomić Miroslav i ja, tj. Filip Lazarov. Da je neko nas pitalo, rata nikada ne bi bilo!

    Filip
    hrasnica - 80221 - 06.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (2)

    Kako sam ostao živ?


    Već sam ranije pominjao kako sam se u ratu provlačio kao da sam Hrvat i samo na taj način ostao živ, a moji su živi zahvaljujući mojoj drskosti i hrabrosti jer sam uprkos tome što sam se našao u bezizlaznoj situaciji u mjestu u kome su muslimani odmah počeli sa ubistvima i čiscenjem.
    Nisam išao na kopanje rovova jer su muslimani mislili da sam Hrvat, i zato me nisu dirali. U početku sam puno pomagao Srbima u Hrasnici. Nisam se bojao sve dok jedna akcija mladih beretki, dijece od 18-25 godina, negdje u maju na Igmanu ili Krupcu nije završila u krvi. Naime, muslimani su kamionima pred osnovnu školu Branko Radić u Hrasnici crijevima prali kamione... Ja sam tada pobjego kući i zaključao vrata. Ta noć je bila jedna od najgorih za Srbe u Hrasnici jer su se svetili na nedužnim ljudima koji su tu ostali...

    Ovom prilikom su ubili i strica ministra Momčila Mandića i zapalili mu kuću. Tu su noć divljali ko životinje, palili i ubijali sve što su mogli uhvatiti i ubiti.

    Tom prilikom ssmse ja dobro prepao jer mi je više ljudi tada reklo da ako nastavim pomagati četnike da će i mene da odvedu u "razmijenu". A tamo su išli Srbi koji su ostali u Hrasnici da bi čuvali stan ili kuću...

    Kad je sve to prošlo, shvatio sam da više nema zajebancije i odlučio sam da spasavam sebe i svoju familiju. Vidio sam da je vrag odnio šalu. A šta sam drugo mogao? Morao sam se prilagoditi i ljubiti pravu ruku u pravo vrijeme.

    Kako je vrijeme proticalo ja sam bio sve nervozniji. Ja sam već bio toliko otišao na živcima da su mi svakave misli dolazile na pamet. Pronosile su se glasine o silovanjima i meni je žena rekla da ih radije pobijem nego da ih ostavim same. Zena bješe mlada, lijepa, Hrvatica, a kćerka od 8 godina i sin od godinu i po. Svaki put kad sam išo na liniju mislio sam šta ću naći kada se vratim.

    Igrom slučaja u to vrijeme sam se upoznao sa HOS-ovcima iz Rijeke, bolje rečeno oni su čuli za mene i nasli me! Njihov zapovjednik Gabrijel je sa nekoliko njih došao kod mene kući i traže mene (muslimani nek im je na čast) popizdile jer su samo čekali da nas pobiju i da se usele u moj stan.

    Umjesto da nas pobiju, "moji" HOS-ovci mi kažu da se ja ništa ne brinem jer će oni moju ženu i dijecu da odvedu za Split a i ja ću zatim polako za njima. I ne samo to, nego mi dadoše i naoružanje i municiju, a Gabrijel mi kaže da me niko ne smije dirati!
    hrasnica - 80171 - 04.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    Fikret Prevljak


    Zdravo Jovane!

    u početku rata na Ilidži i u Hrasnici niko nije čuo za nekog šupka Fikreta Prevljaka, "mi" smo se još uvije kretali između Ilidže i Stupa i prodavali banane kad je sve stalo jer su ljudi počeli ginuti...

    Ako ćemo iskreno, počelo je u Sokolović koloniji gdje su muslimani ubili/istjerali Laloviće, porodicu koja je tu živjela preko 100 godina. Ja sam tu prošao naveče kad je sve bilo gotovo i kuće Lalovića su gorijele (u školi sam imao prijetelja Mileta Lalovića, prijatelja i pomislio sam šta je bilo sa čovjekom

    Tu su pretresli autobus i onda ga pustili dalje za Hrasnicu.

    Ko da se ništa nije dogodilo, a svi oni koji žive u Sokolovic koloniji dobro znaju ko je bio Mile Lalović!
    hrasnica - 80169 - 04.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (1)

    Početak rata u Hrasnici


    Za Jovana: Drago mi je da si reagovao na moje pisanje o Hrasnici, i neka si jer tako i treba. Ja nemam šta da krijem, i pominjem sva imena kojih se sjetim, kako naša tako i njihova. Bio sam svedok događaja od početka sukoba. E, ovdje ću krenuti iz početka...


    Bio je mart ili april 1992. godine. Ja sam išao u Svrakino selo da izbetoniram neku plocu u poslovnom centru. Tamo su se već sakupljale Zelene Beretke, koje su znali zaustavljati vojna vozila i pljačkati ih. Tamo smo zajedno pili kafu i pivo. Bješe tamo jedan što je sam sebe nazvao kapetan "Mišo" ili kako li već, ne mogu više da se setim kako se zove. Kad je u maju počelo pravo rokati, a ja ko fol idem da betoniram ploču...

    I tako, ja se to jutro zaletio kao neki levat u Svrakino sa torbom. Krenuo ti ja iz Hrasnice preko Ilidže do Televizije, pa onda pravo gore na Svrakino. Kad sam stigao, gledam gdje su mi radnici. Preko puta mjesta na kome sam radio se nalazio neki kafić, sjede vojnici sa zelenim beretkama naoružani do zuba i smiju se kada me vide:

  • "Vidi, evo nam Filipa, šta ćeš ti tu?" - pitaju me oni.

  • "Daj, nemojte me zajebavati narucio sam beton i ljude da izbetoniram ovu ploču!"

    Ja k'o malo lju, a meni "kapitano" poslije nekoliko piva kaže:

  • "E, Filipe hajde ba kući đe su ti žena i djeca, vidiš ba da je rat!"

    Ja, naravno, krenem nazad niz ulicu do Televizije, pa onda na tramvaj za Ilidžu. E, to baš i nije bilo lako. Trajalo je to dugo dok trojka nije došla. I dok sam se vozio, cijelim putem su se čule eksplozije od minobacača, dok sam ja razmišljao kako da okupim familiju jer niko nije bio tamo gdje je treblo da bude. Naime, dijeca su bila sama u Hrasnici kod kuće, Suza od 8 i Saša od 2 godine, a žena na Mojmilu u kancelariji za plaćanje kirije u Sarajovostanu. Meni je bilo samo da dođem kući.

    Na Ilidži je bila gužve ali niko nije pucao. Uđoh u autobus za Hrasnicu i on krenu. Kada smo prošli prvu stanicu na Sokolović koloniji i došli do druge tu odmah počeše da pucaju na nas pa raja pohrli van autobusa. U autobus uđeše neki tipovi sa škorpionima i razjuriše raju. Ne vjerujem da im se neko suprotstavio, ali su samo htjeli da se pokažu koliko su bili jaki. Šupci! Danas sam siguran da su to bili Srbi.

    Ja sam nastavio pješice u pravcu Hrasnice, cestom prema Stojčevcu i Kovačima jer sam bio siguran da su moji klinci do smrti pretravljni od pucanja.

    Ovo je bio samo jedan od više mojih maratona koje sam doživio za vreme rata. A ko ne bi, kada sam to radio za svoju dijecu! Sve vrijeme dok sam išao za Hrasnicu razmišljao sam da li su mi klinci dobro. Srećom, sve je bilo u redu. Žena je stigla tek sutradan jer je morala da prespava na Ilidži kod majke.

    Eto, to je bio početak rata u tom dijelu Sarajeva, Sokolović koloniji, i Hrasnici. Muslimani su bez otpora uzeli vlast i krenuli su prema Grlici i Famosu ali tu su se već i zaustavili jer im Srbi nisu dali dalje. Ta granica je ostala nepromjenjena sve do Dejtona, a meni nikada neće biti jasno zašto su Srbi u Hrasnici žrtvovani i prepušteni muslimanima na klanje. Do kraja 1993. godine u Hrasnici više nije bilo Srba. Bolno je bilo i to što niko od nas Srba nije smio da na bili koji način pokaže bilo koju vrstu simpatije ili sažaljenja za žrtvama muslimansko-hrvatskog terora jer time bi odmah doveo u opasnost sopstvenu familiju.
  • hrasnica - 80091 - 01.12.2012 : Filip Lazarov Hrasnica - best (0)

    O Hrasnici, mudžahedinima, Hrvatima, napadu na Ilidžu...


    Moj prijatelju Jovane!

    Još i danas, 20 godina nakon tih događaja, ja još uvijek pitam sam sebe da li je to istina ili da li se to doista desilo ili je to samo nešto što se stvorilo u mojoj glavi?

    Na našu žalost, sve bilo upravo onako kako pišem. Možda je ovo vama pomalo i zabavno, kao kada čitate neku knjigu ili gledate neki film, ali mene jeza hvata i na samu pomisao kroz šta sam sve prošao. Ako su muslimani imalo sumnjali u tebe, odnese te noć, pa si morao stalno biti u ofenzivi, agresivan i neumoljiv.

    U Hrasnicu smo išli preko Kovača, nekim puteljcima za koje su Srbi sigurno znaili pa su nas gađali kada smo tuda išli. Ja sam odmah rekao da nije normalno ko je to naredio i da moramo promjeniti put. I tako smo i uradili! Nakon toga smo svaki put išli drugim putem. Uvjek sam govorio ljudima da bude apsolutna tišina i razmak između vonjnika bar 15-20 metara. A oni su se uvijek nabijali kao ovce! Također sam im govorio da kada čuju zvuk poput onoga tupog "klunk" znači da je granata ispaljena i da treba trčati deset a potom leši jer onda pada. Koga uhvati, njemu nema pomoći. Nakon toga, kada padne svi u trk do sledeće granate...

    Kao što reče moj prijatelj Alija Mekić "da sam znao išao bih u srpsku vojsku"... Ali, tako je bilo u početku u Hrasnici.

    Volio bih da se javi neko ko zna nešto o Hrasnici ili ko je u toku rata bio u Hrasnici, da potvrdi ili demantuje moju priču.

    Što se mudžahedina tiče, u Hrasnici me je 1992. godine Alija Mekić upozno sa tri Arapina. Ne znam odakle su bili, ali su tu došli da k'o fol vode rat protiv nevjernijka, kako su oni zvali Srbe i Hrvate. Ne znam da li je tada Alija objasnitim šupcima da se i ja molim krstu, ali mislim da nije?!

    Ovako je izgledao njihov rat: izađu na livadu ispred stana i postave dva-tri minobaca i onda opale dve tri granate. Ja mislim da oni uopšte nisu imali pojma gdje gađaju. Zatim se, uz obavezan "Alahu Ekber" bacaju na koljena i mlate rukama k'o ludi. Narod je bio očaran sve dok nije došo odgovor sa Ilidže, Kasindolske i Kotorca u obliku stotine granata raznih kalibara... Nakon toga im više nije bilo do smijeha...

    Ja sam im više puta rekao da ne traže vraga jer ih niko ne dira a oni uporno napadaju Ilidžu. Jednostavno nisu htjeli da odustanu! Primjera radi, kada je trebao neki Daidža iz Hercegovine da sa 30.000 bojovnika napadne Ilidžu, ja sam bio na Stojcevcu. Ovi pucaju iz minobaca 60-ih, ja ih pitam što pucaju kad je sutra napad. Iznose sanduke pune rucnih bombi i ko fol da ih probaju, mi ih bacamo. Ja ih pitam zašto ih bacamo a oni kažu da hoće da vide koja puca a koja ne. A sta sutra kad je napad? Ujutro su javili da nemamo granata, nemamo bombi, nemamo municiju i ostali na početnom položaju. Umjesto nas, na Ilidžu su poslali nekakvu djecu iz neke Fikretove specijalne jedinice. Kod nas se pričalo da su tada na Ilidži bili i Šešeljevci i Niški specijalci. No, bez obzira ko je tamo bio, ova djeca su tamo dobro nagrabusila pa su kasnije bježali puzeći kroz šiblje i kamenje. A rekli su da samo treba ušetati u Ilidžu. Sve vrijeme su baratali sa pogrešnim podacima. Govorili su da je Ilidža pala i da samo treba ići zauzeti stan. Bilo je i takvih glupana koji su ušli u autobuse i doista krenuli na Ilidžu.

    Muslimanska propaganda je njih koštala mnogo života, ali to oni nikada neće priznati. Ja to znam jako dobro jer sam bio sa one strane. Gledam sa Stojčevca kako se odvija akcija. Vinko Puljić, komandant Stojčevca gleda u mene i kaže "kožu ću mu odrati i ti ćeš to gledati" misleći na mog badžu Mišu Grbića.




    Idi na stranu - |listaj dalje|