fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

dejton - 82834 - 21.02.2013 : Feniks Republika Srpska - best (3)

Zamjena za ništa (mitovi i legende)


Evo prošlo je preko petnaest godina nakon završetka rata u BiH a skoro da nema dana bez pominjanja Srebrenice i Žepe i priče o stradanjima stanovništva iz tih područja. Vode se sudski sporovi, hapse se i privode pripadnici VRS i civilne vlasti i ta politika se vodi uz konstantno ostvarivanje velike koristi bošnjačkih stranaka i ljudi sa pomenutog prostora dok naše nesposobno rukovodstvo nevidi objektivnu istinu i pravu žrtvu srpskog naroda koja i dan danas trpi ogromne posledice jer su oči vlasti RS uprte prema Srebrenici i Žepi a glava je davno okrenuta od pravih žrtava vlastitog naroda.

Šta je prava istina? Prava istina je da su naivne vlasti RS naivno prihvatile zamjenu teritorija Vogošće, Ilidže, Ilijaša, Rajlovca, Hadžića, Grbavice i ogromnog dijela srpske teritorije za Srebrenicu i Žepu tj. za dva mijeeta od kojih su bila geografski i infrastrukturno značajnija i daleko vrijednija bilo koja dva veča sela koja su se nalazila na području ovih izdatih srpskih opština.

Značajnost borbe u ovim opštinama u očuvanju Republike Srpske je daleko bila značajnija od doprinosa koje su imale muslimanske snage u ove dvije demilitarizovane zone, ukupan broj žrtava srpskog stanovništva je na području Sarajevske regije takođe daleko veći od nerealnog a pogotovu realnog broja žrtava u Srebrenici i Žepi. Nažalost srpska vlast nije razmišljala o ogromnom materijalnom gubitku kojim je osiromašila RS poklanjanjem ovog ogromnog dijela teritorije a pogotovu o stodvadeset hiljada stanovnika kojima nije obezbjedila ni osnovne uslove za evakuaciju, čime su bili prinuđeni da izbjeglim i poraženim stanovnicima Srebrenice i Žepe ostave komforno namještene stanove i kuće dok su izdate i nepokorene srpske borce i njihove porodice širom RS čekale školske učionice, barake i devastirane, neuslovne i opljačkane muslimanske kuće u kojima je svakog člana porodice po (preko noći donesenim zakonima) sledovalo 3m2 prostora (manje prostora od svake životinje u štali kod dobrog domačina).

Sada postavljamo pitanje šta je to vlast Republike Srpske zamjenila, ko sada živi u Srebrenici i Žepi žive Srebreničani i Žepljaci, ko živi u Vogošći, Ilijašu, Rajlovcu, Ilidži i Hadžićima žive isti oni koji žive u Srebrenici i Žepi i imaju što nisu mogli ni da sanjaju. Vlasti FBiH su im za zahvalnost napravili kuće i obezbjedili uslove za život u Federaciji a vlasti RS su im takođe najvjerovatnije u znak zahvalnosti i izvinjenja obezbjedili te iste uslove za ugodan boravak u RS. Pa su tako večina Srebreničana i Žepljaka od kojih je večina do '96 živjelo u drvenim barakama sada vlasnici sa po dvije stambene jedinice od kojih jednu koriste za stalan boravak dok drugu koriste kao vikendicu koju posječuju za vrijeme izbora i godišnjih odmora dok su još mnogi sarajevski Srbi u barakama ili kreditima koje su bili prinuđeni uzeti za obezbjeđenje stambene jedinice za porodice zaboravljenih i izdatih junaka.

Zaboravljeni su borci i stanovništvo izdatih sarajevskih opština ali je na veliku žalost zaboravljen i ogroman broj stradalih koje skoro nigdje ne pominje vlast RS i ne iskazuje zahvalnost za stvaranje Republike Srpske, i to će izgleda sve da traje dok traje priča o Srebrenici i Žepi.
republika_srpska - 80183 - 05.12.2012 : Feniks RS - best (3)

Dokle bez motke?


Uzimajući u obzir tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi Republika Srpska i predlaganja netolerantnih i bezobzirnih ekonomskih mjera štednje od strane predsjednika vlade kojima ponovo svu težinu prebacuje na pretovarena leđa pokorenog naroda možemo zakjučiti da će to biti teret koji če definitivno polomiti pogrbljenu narodnu kičmu koja se drži još samo na poduprtom prosijačkom štapu.

Politički močnici i njihovi tajkuni odnosno ratni i poslijeratni profiteri koji su svoje učešće u ratu stekli u pozadinskim foteljama i daleko od prvih linija fronta došli na odgovorne položaje i nastavili na isti način da se "žrtvuju" i svojom "moralnom" odgovornošću vode Republiku Srpsku i njen narod.

Svojim predanim, poštenim i odgovornim radom uspjeli su da:

  • zaduže nas i naše potomke sa 4 milijarde i 249, 3 miliona KM
  • u elektroprivredi RS za samo 6 poslednjih godina nestane 60 miliona KM (ne uzimajuči u obzir dotadašnjih nestalih 240 miliona)
  • u željeznicama RS da nestane 185 miliona KM
  • u šumama RS da nestane 42 miliona KM
  • u javnim fodovima 144 miliona KM
  • unište 1024 preduzeća
  • stvore 145. 396 nezaposlenih lica
  • borci prosjaće dok se oni vozaju u skupocjenim crnim lađama
  • staračka populacija izdržava od penzija i invalidnina svoje radno sposobne članove porodice koji uzalud traže posao
  • mortalitet prestigne natalitet (svake godine nas je oko 3. 000 manje stanovnika)
  • zbrinjavaju pse lutalice dok izbjeglo i raseljeno stanovništvo nezbrinuto umire u bezuslovnim uslovima smještaja
  • nakon 20 godina porodice nestalih tragaju za svojim nestalim
  • dozvole da se sva odgovornost i zlodjela prebace samo na srpske borce
  • krivični zakon ne važi za njih i tajkune
  • otpisuju više-milionske poreske obaveze onima koji finansiraju njihove stranke
  • narod operezuju čak i na prozore i vrata itd. itd.. .

    Naravno da za sve navedeno nikada niko od političkih funkcionera nije odgovarao niti snosio bilo kakvu odgovornost a i kako bi kada to narod od njih nije nikada ni tražio dok su tako halapljivo praznili lonac iz koga smo mi i naša dijeca trebali da jedemo dok nisu pokupili sve do poslednje mrvice a sada krive narod što je lonac prazan a ključni dokaz je taj što je lonac narodni a ne njihov.

    Naravno da je ovo sve vrlo lukavo smišljeno od stranih moćnika a provedeno od domaćih izdajnika jer kako naš narod kaže "prazan lonac ubija gore od pune puške.

    Veliki pozdrav,
    Feniks.
  • velimir - 77692 - 01.10.2012 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Veliki gubitak za sve nas


    Jutros me je teško pogodila vijest o smrti našeg Velimira Adžića. Izgubili smo još jednog Ilijaškog Nemanjića koji je i nakon završetka rata perom nastavio svoju borbu da slavna prošlost ilijaških boraca i događaji iz rata ne budu zaboravljeni. Samo zahvaljujući njemu i njegovom predanom radu možemo zahvaliti što će to iza nas ostati pisana i nezaboravna istorija za buduća pokoljenja koja će sve Ilijaške Nemanjiće učiniti nezaboravnim.

    Velimirovo pero je bilo jače od baterije haubica jer je svojim djelom nemilosrdno ubijalo zaborav na one slavne ratne dane. U isto vrijeme je djelovalo i kao eliksir života koji je mrtve i skoro zaboravljene junake svojim zapisima ponovo vraćao među žive i tako i jedne i druge učinio vječnim.

    Povodom Velimirove smrti njegovoj supruzi Miri, sinu Nevenu i kćerci Nataši želim da izrazim iskreno i duboko saučešće. Njegov iznenadni odlazak je i za sve nas koji smo ga poznavali jedan veliki gubitak.
    rogatica - 77528 - 26.09.2012 : Feniks Rogatica - best (2)

    Podjele u Rogatici


    U ovo vrijeme predizborne kampanje kada većina istrošenih krimi-političara i političkih partija klevetom, lažnim obećanjima i potkupljivanjem pokušavaju da sebi obezbjede dovoljan broj glasova za funkcije koje će im omogučiti da lagodno troše novac od ošišanih ovaca koje su ih dovele na vlast i od čije vune ne štedeći novac finansiraju kampanju. U ovoj predizbornoj kampanji posebno mi je privukao pažnju slogan "srpska kuća do kuće".

    Znam da sam u Sarajevu ostavio dvije kuće da bih zajedno sa svojim narodom učvrstio temelje jedne tek sagrađene, dugotrajnije, koja se zove Republika Srpska. Nažalost u toj kući smo stanovali dugo bez krova gledajući kako naš izbjeglički građevinski materijal odlazi u privatna građevinska skladišta na prodaju, kako se pojedinim domicijelnim ljudima od njega prave kuće, vikendice, štale, prodaje po Goraždu i federalnom Sarajevu, prave kuće povratnicima a plaćeni materijal za te namjene ostavlja u privatne džepove i mnogo još toga tako da u Rogatici od prepunih magacina građevinskog materijala za one koji su ostavili sve za Republiku Srpsku vlast Republike Srpske nije napravila ni jedan kokošinjac a pogotovo jednu stambenu jedinicu.

    Vlast koju je predhodne četiri godine vodio SNSD uspjela je da opremi stanove (u prijeratnoj sagrađenoj zgradi) za porodice poginulh boraca i RVI. Tokom saznanja za koje se namjene stanovi opremaju data su uputstva i započela ujdurma. Srodnici porodica poginulih boraca (djeca i unučad) masovno su krenuli na prevođenje stambenih jedinica i imovine (sa nosioca prava statusa člana porodice poginulog borca i RVI) na svoje ime kako bi se lažno prikazalo da pomenuti nemaju rješeno stambeno pitanje i ostvarili prava konkursa.

    Što su naumili to su i ostvarili, ko će kome ako ne svoj svome. Opštinska vlast je tako 90% stanova pripremila za podjelu po babu i po stričevima a pogotovo po stranačkoj pripadnosti, pa sada pojedinci nakon podjele stanova imaju čak i po tri stabene jedinice. Mnogi od njih su dovedeni sa sela samo da prime ključeve od stana a da u njemu neće ni noć prenoćili ali su tu sad njihovi srodnici scenaristi koji veselo trljaju ruke i čekaju trajni okup stanarskog prava i još jedan prevod vrijedne imovine na svoje ime.

    Ovakvim ponašanjem pojedinaca često se zapitam do kada će gladni materijalizam pojedinaca biti glavni ubica pravde i humanizma, i do kada će političke partije djeliti pravdu po političkim knjižicama a ne po Božijim i ljudskim zakonima.

    Svedoci smo ovih dana kako se međusobno prijatelji zavađaju radi različitih stranačkih mišljenja, kako komšija komšiji ne dolazi ako su suparnici u izbornoj agitaciji, čak su se i ugostiteljski objekti podjelili pa prijatelji sa različitim partiskim knjižicama više ne idu zajedno na piće.

    Možda je za takvo ponašanje i podjele kriv i sam Milorad Dodik koji svojom funkcijom predsjednika SNSD daje primjer čiji je predsjednik.

    Ako su Tomislav Nikolić, Ivo Josipović pa čak i jedan Putin odmah po izboru za predsjednika države podnijeli ostavke na mjesto predsjednika svojih stranaka kako bi pokazali svom narodu da su predsjednici svih građana svojih država zašto to nije mogao da učini i jedan Milorad Dodik, sem ako ne smatra da će on svojom funkcijom štiti i obavljavati funkciju samo u interesu pripadnika i podanika svoje političke partije?
    krusevo - 68003 - 26.03.2012 : Feniks - best (0)

    Kad je slava važnija od vojske


    Pročitao sam par članaka o pogođenom tenku u okolini Kruševa. Pošto je tenk bio iz naše brigade i moram da dodam i svoj komentar.

    Tragedija u kojoj će život izgubiti dva naša borca (komandir posade S. J. i nišandžija T. V. ) koje je u smrt direktno poslao general Milošević, isti pokušao dan ranije da u smrt pošalje posadu koju su smjenili poginuli na dan kada će i izgubiti svoje glave naredbom suludog generala.

    Posada tenka kojoj je (direktno uz svoje prisustvo) dan ranije izdao ovaj zadatak odbila je njegovo naređenje, komandir posade ("đed Vito") pokušao je da objasni generalu da je izlazak tenka na poziciju na koju on zahtjeva ravno samoubistvu. Objasnio je generalu da je zbog blizine položaja neprijetelja tenk lociran i da mogu tenkom dejstvovati samo posredno, takođe objasnio mu je da paljenje tenka dovoljan znak za neprijetalja da će tenk vršiti kretanje što će neprijatelju dati dovoljno vremena za pripremu sa protivoklopnim dejstvima, takođe objasnio je da velika buka motora odaje pravac kretanja i da će tenk svojim otkrivanjem neprijatelju biti pogođen najdalje za tri minuta (apsurdno ali istinito da vojnik objašnjava generalu i bolje poznaje taktiku i raspored neprijatelja od generala).

    General ne prihvata sugestije, smatra da posadi i tenku ne prijeti nikakva opasnost te na dalje insistiranje i prijetnje komandir posade traži od generala da ukoliko je ubjeđen u svoje mišljenje sjede sa njim i vozačem u tenk i da zajedno izvrše zadatak direktnog dejstvovanja po neprijateljskim položajima a on će da bi spasio bar jedan život preuzeti ulogu umjesto svog nišandžije. Nakon ovog predloga general mjenja priču i odustaje od naredbe.

    Sutradan (nakon redovne smjene posade tenka koja je bila upoznata i upozorena o pomenutim dešavanjima) suludi general Milošević posredno izdaje istu komandu koja je prvo bila odbijena a nakon njegovog upornog pritiska i izrečenih prijetnji (to su one prijetnje u kojima pominju tri "jazavca") posada odlučuje da izvrši zadatak. Nažalost "đed Vito" je bio potpuno u pravu jer je tenk odmah po izlasku na otvoren položaj pogođen maljutkom, vozač tenka je preživjeo dok su nišandžija i komandir posade stradali.

    Sin ovog komadira posade (Srđana. J. ) nije imao priliku da zapamti svog oca jer kada se dogodio ovaj događaj, jer nije imao ni godinu dana. Ja sam imao zadovoljstvo da poznajem dobro njegovog pokojnog oca koji je bio izuzetno vedrog duha, dobar i pouzdan drug, poželjan uvjek u društvu, u svakom pokledu veliki čovjek kao što je bio i njegov pokojni nišandžija Trifa.

    Neka im je vječna slava!

    Feniks,

    prava je šteta što nisi pomenuo puna imena ove dvojice poginulih boraca. Mislim da nema nikakve potreba da se ona prikrivaju.
    bors - 67728 - 13.03.2012 : Feniks - best (0)

    Partizani i četnici


    Činjenica da 59% korisnika dobijaju umanjene penzije za 100 KM, odnosno kod 79% korisnika dobijaju penzije umanjene za 150 KM. Sve ovo dovodi do jednostavne računice da je od penzionera za svaki mjesec oligarhija ukrala 3. 750. 285 KM, što je na godišnjem nivou nešto više od 45. 000. 000 KM.

    Ovo niko ne pominje ali zato pominju da su sredstva za prava boračke populacije povečana za 4. 621. 700 KM što dovodi do zaključka da su od otetih 45 miliona KM od boračke populacije za sebe zadržali 40 miliona KM na godišnjem nivou.

    Ako uzmemo u obzir i činjenicu da će 18. 082 penzionera koji imaju više od 60 godina života primati mjesečni borački dodatak za šta je na mjesečnom nivou maksimalno potrebno izdvojiti 1. 084, 920 KM a što je na godišnjem nivou ukupno 13. 019. 040 KM, opet dobijamo da su za sebe zadržali 32 miliona KM.

    Šta reći za 7. 419 udovica i 10. 216 korisnika koji su potpuno izgubili ovo pravo? Na osnovu kog prava su borci iz NOR-a i njihove udovice zadržale ovo pravo, ko su ti pravni debili da tako primjenjuju pravo i iskrivljuju zakon.

    Na osnovu pomenute činjenice i stečenog prava ovi iz NOR-a izgleda da su dali veći doprinos u borbama za Republiku Srpsku pa su partizani opet nagrađeni a četnici i njihove porodice ponovo kažnjeni. Uostalom, šta smo mogli drugo i očekivati kada nam je partizan ministar za boračka pitanja.

    Šta rade ovi vrha BORS-a (Biću Ovde Radi Sebe), slatke im funkcije i privilegije koje su radom za vlast dobili a i primanja dobra, oni to na svojoj koži neće osjetiti.

    Vrijeme je da složno izađemo na ulice, da vratimo što je naše i pokažemo da je Republika Srpska stvorena za njen narod a njena dobrima da raspolažu svi jednako a ne samo za one koji su na vlasti.
    bors - 66364 - 02.03.2012 : Feniks - best (0)

    Sredstva za borački dodatak


    Prošle godine smo imali priliku da dobijemo borački dodatak ali ne od izdvojenih sredstava iz buđeta vlade RS za ove namjene, nego nažalost od sredstava djece RS.

    Naime, vlada je izvršila smanjenje dječijih doplataka kako bi obezbjedila sredstva za isplatu boračkog dodatka i tako pokazala koliko brine o ugroženoj dijeci i kako podržava akciju "Stop bijeloj kugi".

    Ove godine su odlučili da ta oteta sredstva zadrže za svoje troškove(dječiji doplatak nisu vratili po isplati prije umanjenja) a sada su "pametni ekonomski eksperti" osmislisli udar na drugu ugroženu kategoriju tj. na penzionere RS kojima će umanjenjem penzija obezbjediti sredstva za isplatu boračkog dodatka.

    Vlada Republike Srpske ugrožava i pljačka našu djecu i roditelje! U ovoj državi vlast sve može samo da nije iz njihovog debelog novčanika, a takva je i njihova narav udari na najslabije, dijeca neznaju a penzioneri ne mogu.

    Svoj godišnji borački dodatak nudim svakome iz vladajuće strukture u zamjenu da provede samo jedan dan na pojedim mjestima i vrletima na kojima sam boravio u toku rata.
    ilijas_nemanjici - 40682 - 14.09.2011 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Napad na Planu


    Tačno je da se desio napad na Planu 03. 05. 1992 godine, međutim napad nije izveden od strane srpskih snaga, napad su izvele muslimanske jedinice iz pravca Breze, oformljenu jedinicu je predvodio Gana koji je uživao veliki autoritet u Brezi. Bili su solidno opremljeni naoružanjem, uniformama i određenim brojem pancira.

    Napad je izveden bezuspješno i niko od srpskih boraca nije stradao.

    Sa muslimanske strane poginuo je Gana iz Breze i po mojim informacijama i Musa iz sela Župča, vjerovatno je on imao nadimak Ruhla mada ga ja po tom nadimku nisam poznavao. Musin otac je radio na benziskoj u Ilijašu, gdje je on i završio srednju školu.

    Nisam se prije javljao jer onaj koji je započeo ovu temu (Jure Muratović) lupa previše gluposti, kako o liniji Sovrle tako i o svim ostalim stvarima.

    Za Velimira:

    Ovu informaciju može ti potvrditi N. O. iz Lješeva kao i mnogi naši borci koje je on u početku predvodio kao i koji su držali liniju na Odžaku. Članak sam poslao iz poštovanja prema tebi kako bi evidentirao i ovaj događaj u svojim bogatim zabilješkama.

    S poštovanjem,
    Feniks
    srpska - 37482 - 17.08.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Vlast u Republici Srpskoj


    Gledajuči realno možemo da zaključimo da živimo u pokorenoj zemlji u kojoj je samo jedna vlast bila izabrana srcem i nepotkupivošću naroda, a to je bila ona koju smo izabrali '92 godine, kada smo svi mislili jednako i o jedino realnim vrjednostima. Vlast je krenula dobro a i njen narod je slijedio njen pravac, a onda je vlast nažalost počela da zanemaruje narod i usmjerila svoj pravac prema novcu i ostvarivanju ličnih materijalnih interesa.

    Krenuli su razno-razni švercerski kanali na određenim punktovima koje su bili dužni da obezbjede određena lica komandnog kadra. Kanalima je prolazila sva deficitarna i dobro plaćena roba: hrana, cigarete, municija, naoružanje pa čak i informacije o planiranim vojnim akcijama.

    Rat je za mnoge bio unosan binis, lokalni komandanti koji su nalogom ljudi iz vlade vršili ovaj posao, svjesni količine novca koji se obrće počeli i sami pod istim motom da proturaju poneku turu i za svoj račun.

    Nažalost vrzino kolo se tako počelo širiti do mnogih prvih borbenih linija (koje su u toku rata skoro uvijek prve padale), dijelovi linija počele su da se dijele na boračke i trgovačke a borci na bose i bosove koji su tako i dočekali Dejton.

    Tako je došao kraj rata, mislili smo da smo sačuvali Srpsku nesvjesni da ćemo biti pokoreni i prodati od onih kojima smo dali povjerenje - od onih kojima je jedina svetinja novac.

    Nakon rata sa stečenim kapitalom podjelili su na partije i biznis službe, počeli su da osnivaju svoje i rade za mnoge strane službe koje će ih ojačati i dovesti na vlast ili održati na njoj. Problem je ako neko dodje na vlast uz pomoć stranih sila počne da radi za nju a ne za narod ("Nije postojala pretorijanska garda da bi čuvala Cezara. Postojao je Cezar da bi pretorijanska garda držala vlast").

    Koji bi to dobar domaćin ovako raskućavao, zaduživao, i siromašio svoje imanje sem ako ga neko primorava ili nije zdrave pameti kao što to radi naša vlast sa imovinom Srpske.

    Pitamo li se šta slijedi dalje, mislim da je odgovor davno izrečen kada je 1854. godine Abraham Linkon ponudio Indijancima da otkupi svu njihovu zemlju a na šta je dobio slijedeći odgovor "Kako se može prodati nebo i toplina zemlje. Znamo da nas ne razumete jer Vama je jedan dio zemlje isti kao i drugi. Vi ste stranac koji dođe noću i uzme sve što mu treba. Zemlja Vam nije brat, već neprijatelj. Kad je pokorite vi krećete dalje. "

    Nažalost kada je '92 godine pulicerovac Raj rekao da ćemo biti pokorena zemlja i da će uzalud biti sve naše žrtve izgleda da je bio u pravu.
    srpska - 37463 - 15.08.2011 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Odnos vlasti


    Rečenica koju sam pročitao na jednom od sajtova u kojoj se pominje kako smo iz rata izašli sa Republikom Srpskom kao dobitkom za šve što smo izgubili počinje da mi para uši jer nije dorečena do kraja a to je da smo sa njom najviše dobili mafijaši na vlasti koji su produžili svoj mandat i preusmjerili svoj biznis na pljačku svog naroda, donacija i sačuvane imovine.

    Ja kao i mnogi oni koji su doživjeli izbjegličku sudbinu dobili smo to da smo ostavili sačuvanu teritiriju, grobove svojih saboraca i svojih predaka, uspomene iz djetinjstva, rasutu rodbinu i prijatelje, kuće i imanja a svo bogatstvo smo povezli u jednom kamionu (ko je uspjeo da ga nađe i krvavo plati prevoz) - sve smo to uradili za Republiku Srpsku.

    Ne želim da kažem da je sve što sam nabrojao vrjednije od nje i da to ponovo ne bi učinio ali čovjeka boli odnos "vlasti" koja nije svjesna svih naših odricanja i koja zauzvrat nastavlja još više da oduzima.

    Nakon izlaska a i danas mi para uši rječ "izbjeglica", nismo mi izbjeglice jer nismo mi bježali ni koraka četiri godine krvavog rata pa mi ova riječ zvuči slično kao pobjegulja pa bi bilo logičnije da su nas zvali "žrtvenici" za sve što smo žrtvovali za stvaranje i očuvanje Srpske.

    Od vlasti nisam, kao ni mnogi drugi, dobio ni vreću kreča, a ta ista vlast me je tjerala nakon povrata imovine da se vratim sa djecom u izdani grad pod muslimansku vlast i muslimansku kamu. Nisam se vratio, opet sam zahvaljujući njima gubio ali pred Bogom dobivao, prodavali smo imovinu za onoliko koliko su davali a ne za onoliko koliko je vrjedjelo ali smo opet obezbjedili svoj krov nad glavom.

    Komentar Mirka Šarovića od neki dan je bio kako ova sadašnja "vlast" ne ulaže u istočni dio RS je tačan ali ga pitam šta je on izgradio kao predsjednik RS istom tom istočnom dijelu RS.

    Taj isti "čovjek" je bio '96 godine prvi gradonačelnik Istočnog Sarajeva koji je zajedno sa Mirkom Lemezom (obavljao funkciju predsjednika Izvršnog odbora grada), premijerom Gojkom Kličkovičem i Zdravkom Kneževićem (direktorom robnih rezervi) i braćom Krajšinik više od 70% građevinskog materijala (koji je bio namjenjen za pridošlu populaciju sa prodate teritorije)prodavao muslimanima u Sarajevo, poklanjao novopečenim ratnim biznismenima i na svoje prijetelje otvarao skladišta građevinskog materijala koji su zajedno sa njima nastavili da se bogate od tuđe muke. Ove navode je vrlo lako provjeriti za vozačima angažovanih firmi za prevoz materijala a koji tvrde da su materijal vozili u federaciju i na pomenuta mjesta a na Palama su im u otpremnice upisivali da je materijal skladišten na Palama i u magacinima u okolnim srpskim gradovima.

    Kako je sa zloupotrebama nastavljeno i nakon redovnih izbora, na moje pitanje sledećem premijeru vlade Mladenu Ivaniću da li je upoznat sa zloupotrebama i da li planira da izvrši reviziju, uslijedio je nelogičan odgovor koji je glasio da je njihov posao da odobre isporuku a da je nadležnost drugih da sprovedu kontrolu gdje je isporuka izvršila.

    Sadašnja vlast predvođena SNSD-om na specifičan način infrastrukturno izgrađuje Istočni dio RS po sistemom ako opština kupuje materijal ili angažuje firme SNSD-a iz zapadnog djela RS za izvođenje radova našto će se i odobriti za izgradnju.

    Sve je i dalje pod starom parolom "Narode dobro nam čuvajte Republiku Srpsku - da bi vaša vlast imala šta da pljačka ".
    vicevi_razni - 33582 - 23.06.2011 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Definicija politike


  • Šta je to politika? - pita dječak oca.
  • Vidi sine, ja zarađujem novac; dakle, ja sam kapitalista. Mama raspolaže sa tim novcem-ona je vlada. Kućna pomoćnica je radnička klasa. Deda stoji po strani i posmatra šta se događa u kući - on je sindikat. Mi svi hoćemo da tebi bude dobro jer ti si naš narod, a tvoj mali brat je naša budućnost. Jesi li razumio?

  • Ne najbolje, razmisliću pa ću ti reći ujutro.

    U toku noći dječakov brat se uneredio, zbog toga dječak ustane i ode u sobu po majku koju nije mogao da razbudi. Zatim ode po kućnu pomoćnicu, a tamo - tata na njoj. Ode do dede i kada mu reče, deda nezainteresovano odmahnu rukom. Dječak se vrati u krevet i nastavi da spava.

    Ujutru otac ga upita:

  • Sine, da li si shvatio šta je politika?

  • Jesam, tata. Evo šta ja mislim o tome: dok kapitalisti je*u radničku klasu, vlada čvrsto spava, sindikat je nezainteresovan, na narod niko ne obraća pažnju, dok je naša budućnost sva u go*nima.
  • bors - 33062 - 16.06.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Organizacija pomena poginulim borcima


    Danas će na sokolačkom Zejtinliku biti položen vjenac i održati pomen poginulim borcima u čast odbrane Sarajevsko-romanijske regije.

    Sve je vrijedno pažnje i pohvale ali i određene kritike načina organizacije ovog značajnog skupa od strane Ministarstva odbrane, BORS-a i opštinskih boračkih organizacija koje se nisu udostojile da plakatiranjem ili javnim načinom informisanja obavjeste njihove žive suborce i porodice poginulih boraca kako bi mogli prisustvovati u odavanju počasti poginulim srpskim junacima. O organizovanju prevoza zainteresovanih da i ne pominjemo.

    Ovakvim postupcima navedene "boračke organizacije" vrše nezamislivu minorizaciju pomenutog skupa i samih žrtava otadžbinskog rata.

    Na ovakav način predstavnici "boračkih organizacija" u javnosti prikazuju sliku da su se jedino oni sjetili žrtava rata i da zaslužuju prioritet, u odnosu na njihove žive suborce koji su sa njima rame uz rame prolazili kroz pakao rata, jer ih danas neće biti na Sokolcu da se poklone nad njihovim grobovima jer ih je većinu Dejton rasuo po Posavini, Semberiji i Istočnoj Bosni.

    Ovo vješto reklamiranje predstavnici boračkih organizacija su iskoristili za dizanje svog poljuljanog rejtinga i vraćanja izgubljenog povjerenja pojavljujući se sa svojim mutavim govorima na mitinzima podrške nakon hapšenja generala Mladića.

    Izlazak srpskih boraca i srpskog naroda na ulice Srpske prikazali su kao svoju uspješnu organizaciju boračke populacije i jakog povjerenja te organizacije i ako je dosta takvih skupova bilo organizovano i mimo ovih organizacija ali se jedino preko njih mogao uputiti dopis o javnom okupljanju što su vješto iskoristili. Ovu tvrdnju potvrđuje činjenica da je na tim skupovima bilo skoro više dijece, omladine, baka i djedova (što je za pohvalu) koji nisu bili učesnici rata nego samih boraca.

    Ove mitinge podrške Generalu, narod je organizovao svojim srcima i da se on pitao mnoga lica koja su se obraćala na tim mitinzima bila bi udaljena i kažnjena nakon svih diskriminacija koje su učinili i čine njegovim borcima.

    Nažalost mnogi pozadinci iz rata i štabski pacovi (a sadašnji predstavnici boračkih organizacija), privilegovani, izabrani i podržani od uspješnih ratnih ekonomista (koji su svojim prljavim novcem obezbjedili moć i zauzeli političke fotelje) nastavljaju uspješno koaliciono djelovanje kiteći se tuđim perjem, držeći govore i pojavljujući se ponosno bez trunke srama na mjestima gdje bi trebali da budu u zadnjim redovima tražeći pokajanje i oprost.

    Neka je vječna slava svim mojim upokojenim suborcima, neka im duše počivaju tamo gdje počivaju duše pravednika i neka im Gospod podari carstvo nebesko i rajske ljepote i neka nam oproste što nemamo snage i moći da se borimo za stvaranje Republike Srpske onakve za kakvu smo se borili i da bude onakva kako smo zajedno željeli da bude.

    Feniks
    bors - 26421 - 09.02.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Jednostavna simultanka


    Nakon prikupljenih informacija o Predsjedniku skupštine BORS-a, ratnom štičeniku i zeta Cicka Bjelice, "iskusnom ratniku" ratnom vozaču i minobacačliji sa Borika nisam se iznenadio kako je brzo promjenio čurak i pohitao "tatici" u zagrljaj.

    Dobro obučenom minobacačliji nije bilo teško da ispali i napaljene borce.

    Potezi: Dodik-Cicko, Cicko-Dražen, Dražen-predsjedništvo BORS-a doveli su borce u mat poziciju.

    Svi vuci siti, a ovce na broju!
    zlocini - 26347 - 07.02.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Jeleni umiru sami


    Slušajući jutros podatak o učestalim smrtima od karcinoma u području Podkozarja vratio sam se u period 1995. godine kada nam je NATO posijao tihu smrt, kojom se bez pucnja gine evo već punih 16 godina.

    Uvidjevši skori prestanak rata u BiH, SAD drževe su uvidjele mogućnost oslobađanja osiromašenog uranijuma iz kojeg je izdvojen uranijum 235, koji se koristi za punjenje atomskih bombi. Ovako osiromašen uranijum (koji su koristili za zrna avionskih topova A-10 kao i ostalih eksplozivnih sredstava koja su upotrebljavali na položaje VRS kao i na civilne ciljeve) po izjavi stručnjaka za nuklarnu fiziku Vladimira Ajdačića je vječiti izvor radioaktivnosti. Za uklanjanje pomenutog osiromašenog uranijuma SAD (ukupne količine) amirečki stručnjaci su proračunali da će američki buđet koštati 200 milijardi dolara, da bi smanjili pomenute troškove i oslobodili se djela vječitog otrova poslužila im je BiH i Srbija.

    Zagađeno poderučje nažalost nisu samo poznate lokacije na koje su dejstvovali pomenutim sredstvime (pominje se 15 lokacija) za koje znamo.

    Problem predstavljaju zagađene lokacije za koje ne znamo, jer 70% osiromašenog uranijuma sublimira iz čvrstog u gasovito stanje, odlazi u visinu a zatim se ponovo čestice vraćaju na zemlju a pređeni put od mjesta eksplozije može da iznosi do 50 km.

    Pored osiromašenog uranijuma eksplozivi i raketna goriva koje su NATO snage koristile bili skoro kao bojni otrovi jer su sadržali fluor. A kao što znamo oslobođeni gasoviti fluor u vazduhu reaguje sa vodom i daje florovodiničnu kiselinu a njeno postojanje u vazduhu od samo 1-2 ml/m3 izaziva ozbiljno trovanje i trajno oštećenje organizma.

    Ako uzmemo činjenicu da u današnje vrijeme naše stanovništvo u ogromnom procentu umire od karcinoma, leukemije i srca i samom lajiku je uzrok oboljenja jasan i poznat.

    Na upozorenja iz doma zdravlja u Bratuncu (izbjeglo stanovništvo iz Hadžića) kao i na visok stepen smrtnosti stanovništva od pomenutih bolesti u Han Pijesku (u pomenutim mjestima je umrlo od karcinoma preko 300 ljudi) kao i i u ostalim područjima Republike Srpske institucije ostaju bez reakcije.

    Nadležno ministarstvo zdravlja i odbrane objavljuje da ne posjeduje podatke o istraživanjima niti zvaničnu statistiku o posledicama oboljenja a Savjet ministara o ovoj tabu temi i ne pomišlja da pokrene neku inicijativu pa makar ona bila u cilju preventive i liječenja stanovništva (o odštetama da ne pominjemo jer žrtve ovih strašnih posledica bi najvjerovatnije ponovo bile proglašene nažalost kolateralnom štetom).

    Da li u ovom pogledu neko od institucija razmišlja o borcima koji su se prilikom pomenutih napada NATO-a nalazili na tim borbenim mjestima a koji iz dana u dan umiru najčešće od pomenutih bolesti, nažalost ne jer oni više nisu bitni.

    Da ih ova "naša" vlast ne smatra koleteralnom štetom odvojili bi za ovih 15 godina bar jednom iz budžeta sredstva kojim bi bio plaćen sistematski pregled za sve borce VRS kako bi se utvrdile sve zdravstvene posledice koje su zadobili tokom rata. Većina nema sredstava da izvrši jedan ovakav stručan pregled i najvjerovatnije prije će ih se sjetiti smrt nego BORS i ova vlast koja misli jedino o sebi.
    bors - 26277 - 27.01.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Složno kao nekad


    Slušajući jučerašnju Dodikovu izjavu da će ukoliko borci organizuju proteste ukinuti boračke naknade i da neće dobiti ništa iznenadio sam se jednom takom degeneričnom prijetnjom kojom sam se zapitao da li je taj čovjek svjestan težine izrečeneh riječi i težine funkcije sa koje nam šalje takvu poruku.

    Takođe njegova izjava da će pomenuti protesti biti direktan udar na Republiku Srpsku su neviđena nebuloza, ni jedan roditelj ne udara na svoje dijete nego ga brani, pa i mi smo svjesni da je došlo krajnje vrijeme da branimo ono što smo mi i stvorili.

    Očito je da čovjek mješa žabe i babe, jer takvom izjavom on sebe i ovu "novoizabranu" (još nije formirana) vlast smatra Republikom Srpskom kao da su je oni stvorili i sami sebe izabrali na pripadajuće funkcije. Da li je ovo država bez naroda u kojoj postoji i živi samo izabrana vlast.

    Ne može nas niko natjerati da simpatišemo vlast koja nas omalovažava i potcjenjuje ali nas takođe ni sa jednim postupkom ne mogu dovesti u situaciju da ne volimo Republiku Srpsku koju smo mi stvorili a kojom se sada neko drugi želi da predstavi i da je privatizuje, malo im je privatizacije i kićenja tuđim perjem (kao i svim dosadašnjim vlastima).

    Da li je ovaj sistem despotski (ne želim da upotrebljujem teže riječi) ili demokratski a puna su im usta demokratije. Zašto onda neko pokušava prijetnjama da ospori jedno od dozvoljenih demokratskih prava a to je javno okupljenje naroda koji mirnim protestima želi da ukaže na svoju ugroženost (jer za to vlast izgleda nema sluha ni očiju) i da se suprotstavi onima koji im oduzimaju zakonski stečena prava i godinama omalovažavaju.

    Zašto prijetnje, prijetnjama nas ne mogu uplašiti nismo se plašili ni kada su nam četiri pune godine opasnosti prijetile da izgubimo život. Zašto ucjene, ucjenjuju nas petnest godina, o gubljenju boračkog prava ne vrijedi ni polemisati jer borci i nemaju nikakvih privilegija(privilegije postoje samo za porodice poginulih i ratne invalide) zar misle da nas mogu kupiti za 120 K. M. kao svoje glasače za koje redovno obezbjede novac.

    Kako nisu svjesni da ovi najavljeni protesti nisu za isplatu boračkog dodatka, ovo su protesti za prekidanje omalovažavanja boraca, protesti u kojima treba da se pokaže ponos i lice onih koji su stvorili Republiku Srpsku nasuprot onih koji je urušavaju i iskorištavaju samo radi ličnih interesa i koji su nas potisnuli u marginu.

    Za ovakvu situaciju u kojoj se sada nalazimo ogromnu odgovornost snosi i dosadašnje rukovodstvo BORS-a (Dodik je potpuno u pravu kada kaže da u RS borački dodatak nije ostvarilo više od 40. 000 boraca)svojom neodgovornošću i nepromišljenošću dodjeljivali su odlikovanja i status borca prve kategorije licima koja to nisu ni približno zaslužila (nelogičnim načinom kategorizacije), smatrajući da će na takav način organizacija biti jača i funkcionalnija, što je ubrzo izazvalo veliki revolt (onih koji su to zaista pošteno stekli) i za šta neko treba da snosi odgovornost.

    Nadam se da nas na današnjim pregovorima neće Pantelija ponovo izdati, jer nadam se da me Dražen Perendija neće razočarati (za sada jedina nova svjetla tačka u BORS-u).
    ilijas_nemanjici - 26264 - 26.01.2011 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Zaboravljeni


    Čitajući članak o napadu na Bioču, nakon toliko godina me je tek sada obuhvata neka jeza od tog i nekih sličnih događaja. Možda zbog toga što smo u to vrijeme ja i moji suborci bili u pomalo nezrelim godinama pa nismo ni bili svjesni svih tih opasnosnosti koje smo doživljavali i preživljavali.

    Znam samo da smo imali veoma visok moral za borbu i u svaku akciju u koju smo kretali u istom trenutku kada bi vozila krenula započinjali bi smo pjesmu a prva je uvijek započinjala sa rječima "Srpska nam truba zatrubi.... ".

    Ni toga dana nismo razmišljali o broju neprijetelja koji nas čeka na našoj teritoriji. Jedina želja nam je bila da pomognemo drugima i što bolje odradimo postavljeni zadatak. Kada bi stigli na borbenu liniju i rasporedili se za odbranu i kontranapad bili smo svjesni da smo bedem iza kojeg se nalazi ono što se mora braniti i odbraniti, bedem koji ne smije popustiti koji mora samo ići naprijed tjerajući neprijatelja što dalje.

    Prilikom tog kontranapada nismo čekali jedni na druge. Svi smo žurili da što prije vratimo neprijatelja i stignemo do izgubljenih rovova. U toj brzini u jednom momentu su se pomješali sa neprijateljem pripadnici našeg policijskog interventnog voda. U tom zajedničkom kretanju tek kada je neko od njih upitao kojoj jedinici pripadaju a nakon dobijenog odgovora zapucao na pokojnog Dragana Ćebića započeo je međusobni okršaj.

    Tog dana kao i obično artiljerija je izuzetno dobro odradila svoj posao a veliki doprinos je imao i vod praga. Tokom te akcije izuzetno se pokazao Mladen Savić i njegova ekipa. Mislim da je Mladena taj dan izbezumio prizor kada je vidio na kakav način i posle kakvih zverskih muka je stradala mala Mirjana, koja je imala svega 12 godina. Nisam gledao taj jezivi prizor ali sam čuo da je silovana a potom zaklana.

    Ovaj napad je bio neuporedivo opasniji od onog u junu 1992. godine, koji je izgleda bio samo ispitivanje jednog djela te linije kada su se nakon upada u par rovova i ubistva par boraca brzo povukli. Tog dana samo ja Zenga i Damir izvukli ubijenog Mišu Mijića (bio je pogođen u zatiljak a metak mu je pri izlasku skoro iskinuo kompletan lijevi obraz).

    Što se tiče boraca koji su držali tu liniju i koji su se izuzetno pokazali a koje je pomenuo Velimir u svom članku Ćelar i Dobro Aksić (mislim da je izbjegao u Ilijaš iz Porječana i da je obavljao dužnost komandira voda po mome saznanju imao je težak moždani udar, živi u Patkovači sa bratom) takođe nažalost i oni su zaboravljeni od BORS-a i ove vlasti a njihov doprinos je izgleda bio uzaludan.
    bors - 26095 - 12.01.2011 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Nije Slobo kriv, mi smo govna!


    Podjelom boračkog dodatka izvršeno je još jedno omalovažavanje boraca VRS kojom nas je ova vlast ponovo nepravično podjelila. Ovakvo njihovo ponašanje podsjetilo me je na naš film Profesionalac, kada u jednoj sceni vođa pokreta za promjene pred okupljenom masom okrivljuje Slobinu vlast za stanje u zemlji, nakon čega se njegov najbolji drug javlja sa komentarom (koji stalno ponavlja tokom filma) "Nije Slobo kriv, mi smo govna" i opet dobija batine jer okupljena masa ne shvaća poentu njegovih riječi.

    Ne želim ovim da uvrjedim svoje prave suborce, ali i među nama ima nečega ubačenog što smrdi ali me nemamo više volje nego snage da očistimo kukolj i vratimo ga tamo gdje i pripada.

    Sam podatak da pravo na borački dodatak ima 93. 852 borca VRS je veoma sumljiv. Ako je prema zvaničnim podacima armija BiH imala 163. 000 pripadnika (48. 000 poginulih, 35. 000 vojnih invalida i 80. 000 boraca), VRS je trebala da broji 170. 000 (prema podacima koje je napravilo Ministarstvo odbrane, iako namjenjen internoj upotrebi, ipak podatak stiže do javnosti a to je 18. 392 poginula borca, 36. 543 vojnih invalida i 93. 852 borca prve i druge kategorije te ako tome dodamo i borce ostalih kategorija).

    Pomenuti broj je približan ako uzmemo podatak da je na izbore 1992 godine izašlo približno 750. 000 srpskih birača, od čega je (po statitističkim podatcima) maksimalno moglo biti 22% vojno angažovano dobijamo 165. 000 pripadnika VRS.

    Uzimajući u obzir odnos broja Srba i muslimana u BiH 1992. godine broj angažovanih pripadnika na obe strane dovodi do zaključka da smo bili mnogobrojnije stanovništvo što je nelogično.

    I ako uzmemo ovaj podatak angažovanih pripadnika VRS kao tačan (mada je određen broj pripadnika mobilisan formalno) te od pomenutog broja oduzmemo broj poginulih i nestalih pripadnika VRS, broj penzionisanih i umrlih boraca (koji su pravo na borački dodatak ostvarivali uz uvećanje penzije) i tome oduzmemo nezanemarljiv broj mobilisanih pripadnika koji su tokom rata dezertirali i emigrirali u Srbiju i širom svijeta broj od 98. 852 prava na borački dodatak je nelogičan. Pomenuti broj nam dokazuje činjenicu da je pomenuto pravo neosnovano i neopravdano ostvario veliki broj neangažovanih lica koja se raznim vezama preko neodgovorne vlasti nakon rata uvrstila tamo gdje im nije mjesto. Pitam se samo koliko ih je od ovog broja očistilo od paučine i prašine ustajalu pušku koja je čitav rat provela ispod kauča a onaj koji je dužio bio daleko iza prve linije.

    "Nije Slobo kriv... "

    Pozdrav svim čestitim i iskrenim borcima VRS.
    pozdravi - 25976 - 30.12.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Čestitka


    Poštovani Željko, Vama i svim posjetiocima ovog foruma neka u Novoj godini Bog podari sva svoja dobra i zaštiti vas od svake nevolje i zla. Srećne Novogodišnje i Božićne praznike želi Vam Feniks.
    bors - 25968 - 29.12.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Očistimo kukolj !


    Moj dragi Zoka, Luna, Oko, i svi koji objektivno i realno sagledavate položaj pravih boraca i pokušavate svojim predlozima da ispravite što bi se ispraviti moglo a što bi bilo milo i Bogu i ljudima (jer poštenog čovjeka više boli nepravda od žive rane) ali u ovim vremenima kada neljudi vladaju ljudima biće to vrlo teško učiniti.

    Na smom početku kada je dušmanska kama počela da se uzdiže iznad naših glava i glava naših porodica bili smo svi jednaki ali već tada smo se počeli djeliti na one koji su se počeli organizovati kako da spasimo srpstvo i na one koji su stajali sa strane ne želeći da išta da rizikuju jer su za rovove imali "budale".

    Kada su počele da padaju glave opet smo se podjelili na one koji će ići naprjed da ginu i na one koji će ostati nazad, jer su za ovo prvo imali "budale".

    Kako je rat odmicao mislili smo kako da ga što prije zaustavimo da bi ostalo što više srpskih glava, a oni su se nadali da će on da traje što duže kako bi se nagrabili što više para, jer su za rovove imali "budale".

    Kada se rat završio sa onima koji su išli da brane i ginu dobili su ista prava oni koji su brojali pare, jer su oni koji su ginuli bili "budale".

    Sa parama su osnovali političke partije i došli na vlast jer su ih te funkcije birale na te iste "budale".

    E da "budale" više ne bi bile "budale" trebale bi to nečim i da dokažu a da bi se to dokazalo moralo bi nešto pametno uraditi. Treba najzad da se zatvori Pandorina kutija i u njoj sve nesreće koje iz nje izlaze.

    Naša osnovna nesreća je što smo uvijek samo ćutali, krajnje je vrijeme da na prvu tačku stavimo pitanje zašto nikada nije pokrenuta krivična odgovornost ni za jednog ratnog profitera, ni za jednu neodgovornu komandnu odgovornost, ni za jednu zloupotrebu dužnosti u ratu...

    Bacaju nam prašinu u oči kako bi skrenuli sa pravog puta, zamaramo se nebitnim pitanjima dok nam značajna pitanja još uvijek ostaju skrivena pod tepihom sa nadom onih koji nam sve ove nevolje prave da će tu zauvjek i ostati zaboravljena.

    Zašto ne pronalazimo put do institucije ili da sami izvršimo organizaciju u kojoj ćemo prikupiti dokaze za pokretanje pomenute krivične odgovornosti.

    Da li je završen i jedan rat posle koga nisu lica snosila odgovornost za pomenuta djela.

    Zašto ih ne imenujemo iznesemo činjenice i dokaze zašto ne zahtjevamo od boračke organizacije da svojim pravnim aktima regulišu da takva lica ne mogu biti članovi boračke organizacije a nakon toga sigurno ne bi bili ni dio vlasti.

    Imamo dovoljno argumenata i dokaza, zašto se ni jedan sličan koji je javno prozvan na ovom forumu nije javio da to demantuje ili komentariše? Nije jer zna da ne može promjeniti svoju prošlost a živi u strahu da mu ne bi neko izmjenio budućnost.
    bors - 25935 - 28.12.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Zapažanja


    Izgleda došlo do određene zabune jer pojedini učesnici ovog foruma oslovljavaju Vasketa Vasiljevića sa vojvodo, očito je da su ga zbog sličnosti prezimena zamjenili sa vojvodom Vasilijem Vasketom Vidovićem a i sam članak jasno govori da to nije stil pisanja vojvode Vidovića.

    Takođe želim da ispravim još jednu grešku u članku Zorana Jankovića, borac čiju nezgodu u Beogradu opisuje(R. R. odlikovan ordenom Miloša Obilića) nije bio pripadnik Desetog nego Prvog diverzantskog odreda VRS.

    Nadam se da mi učesnici foruma neće zamjeriti na ukazanim greškama.

    S poštovanjem,
    Feniks
    bors - 25861 - 23.12.2010 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    To je nama naša borba dala


    Zahvaljujem se u svoje ime Velimiru za objavljeni članak vezan za ukidanje boračkih penzija i ostalih zakonom garantovanih prava, kao na primer borački dodatak.

    Ovakav postupak Vlade RS nije ništa drugo nego još jedna diskriminacija i minorizacija onih koji su izgradili Republike Srpske, ovo je samo još jedno izdajstvo patriota od strane izdajnika, ratnih profitera, dezertera i onih koji su rat proveli u udobnim kancelarijama daleko od prve linije i gradili pozicije za posleratne fotelje.

    Nažalost našom neodgovornošću dozvolili smo da se njihovi planovi ostvare, uskočili su na izborne liste i obezbjedili poziciju u kojoj nisu pravili razliku između pravog borca i neborca, patriote i izdajnika, privatnog novčanika i državne kase pa nisu pravili zakone prema božijim i ljudskim načelima nego prema svojim potrebama.

    Za sve planirano imali su podršku i u boračkoj organizaciji u koju su nažalost osmišljenim planom postavljali i postavljaju ljude podobne njihovim a ne interesima populacije koju treba da zastupaju, ljude koji su istih nemoralnih osjećaja i opredjeljena kao i oni sami.

    Slušajući juče izjavu novog premijera (Dodikovu marionetu)koji se na jučerašnjoj sjednici NSRS (na pitanje jednog od poslanika vezano za ukidanje boračkog dodatka) javno hvali kako je i on bio pripadnik VRS ali da nije nikada podnio zahtjev za kategorizaciju i tražio borački dodatak, čovjek se predstavlja kao humanista a svaki dan za jednu jutarnju kafu potroši daleko više od jednog godišnjeg boračkog dodatka a za jedan dan nekoliko boračkih penzija, takve humaniste i štediše su nas i dovele do ovako skoro bezizlazne situacije.

    Međutim, mnogi moji suborci koji nemaju nikakvih primanja zabrinuto me pitaju nakon najavljenih odluka Vlade da li će borački dodatak biti isplaćen ove godine kako bi mogli proslaviti predstojeće praznike i koji su presrećni kada čuju da im to pravo neće biti uskračeno ove godine.

    Mislim da je jedini odgovor na najavljene odluke vlade sazivanje vanrednih sjednica svih opštinskih boračkih organizacija na kojima će se zauzeti stav o poništavanju odluke vlade a nakon toga sazivanje vanredne sjednice BORS-a na kojoj treba neko snositi odgovornost za svoj rad i napokon izabrati pravo rukovodstvo.

    Dosadašnji rad BORS-a je katastrofalan počevši od suludog načina kategorizacije boraca (prva kategorija je i borac sa prve linije kao i čistačica u štabu), revizije kategorizacije i invalidnina(ostvarili su je neki pojedinci koji su posledice zadobili i prije rata), dodjele odlikovanja (mnogi koje poznajem trebali su odlikovanje dobiti od suprotne strane), dodjele stambenih jedinica(samo porodice poginulih boraca i invalidi valjda preživjeli borci bez zaposlenja sa svojim izbjeglim porodicama mogu i pod vedrim nebom), ostvarenja prava statusa porodica poginulih boraca (maćeha i očuh imaju pravo dok djeca starija od 18 godina koja nisu na školovanju nemaju nikakva prava što su ostali bez oca), izjednačena prava boraca i dezertera prilikom zapošljavanja..... Ludilo do ludila a Pantelija se samo smješka dok nas prevodi žedne preko vode, vozajući se u udobnoj i skupocjenoj limuzini(audi A4 kupljenim od novca BORS-a) masteći brke dok borci stežu kajiš i svakodnevno umiru od ratnih i posleratnih posledica.
    sokolje - 25624 - 23.11.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Kasarna Rajlovac


    Tvoje tvrdnje da ste se naoružali iz kasarne Rajlovac dok je vojska bila na nekoj vježbi, a kasarna bila prazna, su priča za malu djecu. Samo bi idiot povjerovao da je vojska otišla na vojnu vježbu a vama ostavila otvorene kapije i ključeve od magacina sa napomenom koliko će dana kasarna biti prazna. Još je teže povjerovati da ste vi bili skromni pa uzeli (kako ti kažeš) samo malu količinu naoružanja.

    Tačno je da je naoružanje koje sam pomenuo poticalo iz kasarne Rajlovac, ali ko, zašto, zbog čega i kada vam ga je dopremio, o tome treba da pitaš svoga Šemsu, "našeg" Šemsu i Vuketu.

    Informaciju o ovom poslu je ubrzo stigla i do naše bezbjedonosne službe, pa je bilo jasno da se više ne može vjerovati službi koja je vršila obezbjeđenje materijalno-tehničkih sredstava. Zbog toga je Ratku Adžiću, čovjeku od povjerenja, upućen zahtjev u Ilijaš da pošalje svoje ljude koji će vršiti obezbjeđenje lica i materijalno-tehničkih sredstava te preuzeti uvid u dalja dešavanja u kasarni.

    Jedna grupa tih momaka je svoju ozbiljnost u obavljanju sličnih poslova pokazala tako što su punih šest mjeseci vršili obezbjeđenje kasarne Ahmet Fetahagić u Visokom, a kada su dobili naređenje da napuste kasarnu izvukli su u Mokro sva materijalno-tehnička sredstva ne ostavljajući vam ni poderanu čarapu.

    Odmah po dobijenom zahtjevu određene su dvije grupe za obavljanje pomenutog obezbjeđenja, a jedna od njih i pored vršenja obezbjeđenja onemogućila je pokušaj spajanja linije muslimanskih snaga na potezu Kralupi (Visoko)- Ahatovići. Ovo je bila akcija od izuzetnog strateškog značaja za muslimanske snage, i da je izvršeno spajanje ove linije muslimani bi za par dana krenuli na dalje uspostavljanje linije preko Dobroševića, čime bi bila uspostavljena uvezana linija fronta na relaciji Sarajevo-Zenica. Ovu akciju ću opisati drugi put.

    Obezbjeđenje kasarne je izvršeno profesionalno, a u više navrata su odbijeni napadi muslimanskih snaga iz pravca Sokolja i tako osujećeni njihivo pokušaji da zauzmu kasarnu. Uvidjeviši da je kasarna previše tvrd orah za njih ostalo im je samo da snajperom gađaju civile koji su se sklonili u nju iz obližnjih ugroženih mjesta.

    Da zaključimo, i sam kažeš da si imao trinaest godina kada se sve ovo dešavalo, pa mislim da nisi kompetentan da objektivno opisuješ događaje jer imaš iskrivljenu sliku realnih dešavanja a djelići slike koju ti posjeduješ daleko su od prave istine.
    sokolje - 25619 - 22.11.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Lobista iz Zabrđa


    Na osnovu članka broj 25618 u kojem se između ostalog pominje i Šemso Jusupović, smatram da o ulozi pomenutog u proteklom ratu treba da upoznamo posjetioce ovoga sajta.

    Šemso Jusupović je jedan od ključnih ljudi koji je svojim posredovanjem preko Krajšinika uspjeo da nabavi (kupi) dovoljnu količinu naoružanja za odbranu Sokolja i dogovori sa pomenutim osobama djelove naselja koji će biti pod kontrolom lica koja su se naoružala pomenutim kanalom (uloga Krajšinika u naoružavanju muslimana sa Sokolja bila je identična ulozi Kojića u naoružavanju muslimana na Nišićkoj visoravni).

    Međutim, kako čestiti zabrđanski Srbi nisu prihvatili predlog Krajšinika da se povuku iz gornjeg dijela Zabrđa i uspostave liniju odbrane u donjem Zabrđu skoro kod kuće Krajšinika, Šemsi je ubrzo poslan signal da ih neće biti teško pomjeriti sa uspostavljene linije u gornjem Zabrđu iz razloga što pomenutu liniju drži manja grupa boraca koja ne želi da ostavi svoja imanja i kukavički bez borbe preda teritoriju koja je od izuzetnog značaja za zauzimanje Sokolja a samim tim bila bi stečena kontrola nad skoro čitavim gradom.

    Ubrzo nakon toga iscrpljenim i malobrojnim srpskim borcima (kojim se odbija bilo kakva pomoć u ljudstvu iz kasarane Rajlovac) na raštrkanoj liniji u više navrata počinju da se ubacuju muslimanske grupe, ubijen je Boro Bjelica, Momo Mlinar, Momo Tambur... Međutim čvrsta odlučnost Makse Tambura u istrajnosti držanja uspostavljene linije odbrane utiče na ostale borce i linija se ne pomjera unazad ni metra, a on nažalost postaje glavna smetnja za ispunjenje Šemsine i Krajšinikove podjele Zabrđa, a zbog pomenutog dogovora za koji je predpostavljao da postoji ubrzo će izgubiti život.

    Izvršena je dojava da Makso (Vlado) Tambur nema mira i da vrlo često ide ispred linije odbrane. Tako je i tog julskog popodneva Makso sa još jednim saborcem pošao ispred linije, a oni su znali da će doći i podmuklo u kukavičkoj zasjedi čekali vruću žeravicu, opasan plijen kojem ne smiju pružiti mogućnost da se brani... Samo par minuta nakon njihovog odlaska, ispred linije se začula pucnjava. Suborci su pohitali naprijed u pomoć, pa su se hijene razbježale. Makso je pronađen mrtav, sa jednom ranom kroz junačko srce, dok se njegov saborac vratio neokrznut.

    Linija je ubrzo pomjerena nazad. Međutim, prije nego što se to gododilo, uspjeli smo pomoći Zabrđanima da donekle naplate dug. Čopor od petnaestak hijena je sačekan u međuzoni i ni jedna se više nije vratila na Sokolje.

    I toga dana, koji pominješ, kada se krenulo na Sokolje Šemso je nažalost bio u pravu kada je rekao "neće oni daleko" jer je znao da će njegov brat iz Zabrđa brzo reagovati i obavjestiti svog velikog brata na Palama koji je i izvršio uticaj na komandu da izda naređenje o povlačenju. Ovo je bila javna tajna u Rajlovcu.

    Nažalost, naš "Šemso" iz Zabrđa je lobirao za vas isto kao i vaš Šemso sa Sokolja, pa ako budete nekada podizali spomenik zaslužnim za odbranu Sokolja nemojte ih ni tada razdvajati jer zaslužili su da ih pamtite kao jednog.
    saljivi_dogadjaji - 25018 - 17.09.2010 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Vjerni čovjekov prijatelj


    Čitajući ove napisane anegdote, slatko sam se nasmejao jer su me podsjetile na jedan događaj a koji pokazuje napetost jednog borca na noćnoj straži na jednoj od težih linija.


    Ovaj događaj se desio na liniji Zajezda kod Lješeva na kojoj je linija razgraničenja bila između 50 i 100 metara. Tokom jednog noćnog dežurstva, koje se vršilo u tranšeji ispred rova, borac na straži je začuo nekakvo šuškanje. Kako je vidljivost bila vrlo slaba, odlučio je da provori kroz puškarnicu. I baš u momentu kada je provukao glavu kroz otvor puškarnice sudario se sa nečijom glavom, a zatim je pao na leđa i počeo da viče "ne prijatelju, majke ti, imam djecu".

    Začuvši njegovo jaukanje, saborci koji su čekali svoj red na stražu su pritrčali da mu pomognu. Kada su stigli do njega našli su ga kako leži na leđima, sa rukama na licu. Kada su utvrdili da se ništa sumnjivo ne dešava pridigli su ga i upitali ga zašto vrišti. Međutim, prije nego što je uplašeni borac uspio bilo šta da odgovori u tranšeju se pojavio poveći pas i počeo da im se umiljava oko nogu...

    Na kraju su zaključili da je pas tražio bačene konzerve iza tranšeje što je izazvalo šuštanje, a kada je borac na straži proturio glavu da vidi šta se dešava pas je krenuo da ga pozdravi pa je borac pomislio da se sreo lice u lice sa neprijateljskim borcem.
    krajina - 24830 - 23.08.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Kiseonik


    Poštovani, čitajući naslov "Loši Srbi" dotaću se jedne teme koja je možda još uvijek tabu tema, ali kada čujem kritiku koja zvuči kao pomenuti naslov probudi u meni možda najbolnija sjećanja a to je period maj - jun 1992. godine kada smo nažalost "bespomočno" gledali kako umire 12 malih anđelčića zbog "nedostatka" kiseonika, nažalost danas je taj broj 14 jer posledice su bile katastrofalne i za preostalo dvoje djece.

    Ne mogu da se pomirim sa tvrdnjom tadašnje vlasti da zbog posavskog koridora i zabrane vazdušnih letova nije bilo mogućnosti za dostavljanje potrebnog kiseoinka.

    Preko linija organizovanog šverca prolazila je: municija, oružje, granate, hrana, cigarete, alkohol, ljudi... Bukvalno sve je prolazilo i sve je imalo svoju cijenu samo za par boca kiseonika nije se mogao pronaći švercerski kanal.

    Nisu se izgleda tada mogli ni pronaći dobrovoljci (sigrno bih i ja bio jedan od njih) koji bi kroz neprijateljske linije pronijeli potrebni kiseonik, ili se organizovao jedan rizični let a bilo ih je tokom rata dosta kada smo se ubacivali skoro i po 40 km u neprijateljsku liniju radi izviđanja kada je to bilo neophodno.

    Ne mogu da vjerujem da nije postojao ni jedan stručnjak i labaratorija koja nije mogla preraditi par boca kiseonika ili da u čitavom području nije u toliko fabrika i radionica postojalo par boca industrijskog kiseonika koji može da mijenja medicinski odnosno čisti kiseonik.

    Volio bi da su sve moje sumnje neopravdane ali bi takođe volio da tada odgovorna lica za pomenutu tragediju (i sa jedne i sa druge strane koridora a čija imena nikada niko nije pomenuo) izađu pred javnost sa svojim obrazloženjem.

    Nadam se da ne bi bilo ono neljudsko "cilj opravdava sredstva".
    srpska - 24753 - 09.08.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    'Pametni sporazumi'


    Otkako Željko citira onu misao: "Da se ne zaboravi, jer ako se zaboravi može da se ponovi", stalno me progoni pitanje da li ima naroda da zaboravlja kao mi? Upravo ta naša zaboravnost kroz istoriju nas je i dovela u situaciju u kojoj se sada nalazimo, a izgleda vodi nas u još goru budućnost.

    Kada ovo kažem mislim na onu izreku "Srbi sve bitke dobiju u ratu, ali ih izgube u miru! " Ovo je notorna činjenica da smo vrlo slabe diplomate, počevši od greške našeg kralja koji posluša jednog od svojih najbližih saradnika da je umjesto velike Srbije napravi još veću kraljevinu, pa prihvati njegov predlog o Kraljevini SHS i izjednači sa istim građanskim pravima sve one koji su nosili austrougarsku uniformu i učestvovali u okupaciji Srbije sa onim junacima koji su je iz njihovih ruku otimali i čiju su slobodu krvavo platili.

    Ponovo smo nekim sporazumom uz ogromne žrtve i egzoduse uspjeli da dođemo do jedne male srpske teritorije slične onoj do koje smo došli nakon nakon prvog svjetskog rata, ali ponovo su u njoj izjednačena prava onih koji su se borili za nju sa pravima onih koji su se borili protiv nje i onih koji su se borili samo za svoj interes.

    Međutim, upravo zbog toga nastavlja se aktivnost jednih da je održe, drugih da je nestane i trećih koji se drže one narodne "muzem kravu dok je imam. "

    Svjesni smo mi koji je branimo da nas iz dana u dan ove druge dvije frakcije sve više guraju u stranu i onemogućavaju da se čuje naš glas a ono što se priprema nakon ovih izbora učiniće nas potpuno nijemim a bojim se da će biti kasno kada nam se tada otvore sada zasljepljene oči...

    Planirana izmjena Ustava BiH (u kojem se sada nažalost čuva identitet Republike Srpske, prenesene nadležnosti iz Ustava RS na Ustav BiH) je neminovna jer taj Ustav nije u skladu sa ustavom zemalja EU, izmjena tog pravnog akta nije moguća bez revizije tj. izmjene Dejtonskog sporazuma a njegove izmjene utiču na izmjenu mnogih zagarantovanih prava datih pomenutim sporazumom a i samih granica zbog kojih je i planirana regionalizacija BiH na pet regija (Sarajevo, Tuzla, Mostar, Bihać i Banjaluka) o kojima se svaki dan sve više priča i posmatra reakcija građana koji će na predstojećim izborima izabrati vlast koja će sprovesti u djelo sporazum iz Pruda koji su podpisali i obavezali se u njegovo sprovođenje vodeći predstavnici srpskih parlamentarnih stranaka.

    Nažalost tako dolazimo do zaključka da smo zaboravili da je olovka u rukama naših diplomata najubojitije sredstvo za naš narod.
    cekrcici - 24402 - 02.05.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Ina - Podlugovi


    Odgovor na Danijelova tri pitanja:

    1. Postojao je samostalni vod INA, koji je držao 9 rovova.

    2. Imena komandira (a bila su dva) tog voda ne vrijedi ni pominjati, jer to je bila jedina jedinica u kojoj ni komandiri odjeljenja nisu proveli ni jednog jedinog dana u rovu (dežurstvo su obavljali u štabu). Prvi komandir voda je ubrzo bio postavljen za komandanta bataljona Gargamel ga je prekomandovao u MAD, a posle rata ga nije htjeo primiti u VRS, kada je isti htjeo da se uposli. Drugi je proveo rat u svome toplom domu gdje mu se nalazio i štab.

    3. Za borce tog voda ne mogu ništa loše da kažem jer su odgovorno obavljali svoju dužnost, mada im to nije bilo nimalo lako sa komandnim kadrom koji ih je vodio. Pokazali su kao dobri borci na mnogim linijama na koje su upućivani, a ni u jednoj borbenoj akciji nisu dozvolili da ih neprijatelj nadvlada i ugrozi položaje koji su im bili povjereni.
    vojnicko_groblje - 24340 - 19.04.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Jovan (Đorđe) Joksimović


    Svi podaci koje je dostavio Velimir a koji su vezani za pogibju Jovana (Đorđe) Joksimovića zvanog Lola su potpuno tačni. Jedino što bi se moglo dopuniti je da je poginuo između rovova br. 3 i br. 4 između kojih nije bila sastavljena tranšea. Njegova porodica (koju je Velimir već naveo), majka Dobrila i brat Milan žive u Bijeljini.

    Bio je izuzetan čovjek i veoma hrabar borac koji se među prvima uključio u u sve potrebne aktivnosti a svima koji su ga poznavali njegova pogibja stvorila je veliki gubitak.
    odlikovanja - 24213 - 29.03.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Odlikovanja


    Kao prvo želim da se zahvalim Velimiru koji nam je omogućio da imamo precizan uvid u spisak odlikovanih boraca Ilijaške brugade i koji nam svojim bilješkama omogućava da da dobijemo sve potrebne informacije.

    Objavljeni spisak nam argumentovane potvrđuje sumnje da su određena lica (ja ih ne mogu nazvati borcima mada su bili pripadnici Brigade)dobila odlikovanja i svojim imenima "umanjili" značajnost odlikovanja i uprljali ovaj spisak na kome se nalaze i mnoga imena vrijedna pomena.

    Ovakav spisak, na kojem se nalaze lica koja su prvu liniju koristili za mjesto unosne trgovine i oni koji su pogibju oca, brata i ili sina ubrzo iskoristili da se povuku duboko u pozadinu gdje su mirno mogli da prespavaju svaku noć svog dežurstva, nam govori da su pojedinim licima dodjeljivanja odlikovanja iz simpatičnosti i prijateljsko-rodbinskih veza te na osnovu pogibje užeg člana porodice a ne na osnovu ratnih zasluga.

    Na ovom spisku nedostaju mnoga lica koja su odmah stala uz rame Raleta i aktivno se uključila u organizaciju dok su određeni koji se nalaze na ovom spisku osuđivali našu aktivnost i izbjegavali naše društvo kako ne bi uvrjedili one koji su očekivali da će nas zateći nespremne za odbranu.

    Takođe na ovom spisku nevidim mnoge koju su napuštali sve svoje obaveze i odlazili kao dobrovoljci čuvajuči vojne kasarne i rizikujući svoje živote dok su ispred nosa neprijetelja izvlačili naoružanje i ostala materijalno-tehnička sredstva bez kojih bi ubrzo bili nemoćni pred neprijateljem.

    Ne vidim na ovom spisku ni mnogo onih koji su odmah nakon sarajevskih barikada postavili svoje i izašli na njih da bi zaštitili teritoriju svoje opštine.

    Ne vidim ni mnoge one koji su bili prvi pripadnici interventnog voda i koji su svojim doprinosom i požrtvovanjem imali niz izuzetno opasnih i značajnih akcija koje su učvrstile naše linije a neprijatelju nanijele značajne gubitke.

    Takođe na ovom spisku vidim neka lica koja su posle pomenutih akcija i učvrščenih linija (kada smo imali jedan kratak period bez napada)došla u interventni vod poderanih gaća i krijući se iza pripadnosti jedinice započeli pljačke napuštenih stanova u gradu, kao i ostale lešinarske pljačke da bi ubzo na pijacama imali svoje trgovačke štandove i iz rata izašli kao "uspješni" biznismeni dok ih nakon svega čekalo i odlikovanje.

    Takođe moram pomenuti i odlikovanje koje je kao komandantu Ilijaške brigade dodjeljeno Milošu Deliću koji je zaista bio dobar stručnjak ali samo u degustiranju nišičkih jagnjadi i šljivovice koji nas je zabalavljen, pijan i plačući dočekao kod nišičke crkve moleći da damo sve od sebe kako bi vratili izgubljene položaje sa rječima "momci sve je u vašim rukama". Tom prilikom smo ga otjerali i uzeli stvari u svoje ruke, odradili sve što se očekivalo od nas. Sreća je bila da je neko iz generalštaba ubrzo uvidio sposobnosti pomenutog komandanta i smijenio ga sa dužnosti. Međutim, njegovo odlikovanje govori da je odlikovan nažalost radi postavljenja a ne radi sposobnosti jer smješno je njegovo porođenje sa ostalim oficirima koji su bili na čelu ove brigade.

    Međutim, mnogi oni koji su u toku rata prolivali svoju krv nisu dočekale da prime zaslužna odlikovanja.
    odlikovanja - 24173 - 24.03.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Kategorizacija boraca


    Potpuno se slažem sa Lunom i svi znamo da je notorna glupost kako je izvršena kategorizacija boraca. Par puta sam pokušavao u razgovoru sa sekretarom BORS-a da ukažem na mnoge propuste i nelogičnosti koje su nadležni predlagači zakona napravili tokom svojih mandata, ali sam na kraju stekao utisak da je sve uzaludno jer na pravim mjestime ne sjede pravi ljudi nego upravo oni kojima je tokom rata na prvom mjestu bio materijalizam pa onda patriotizam.

    Nažalost mnoge počinjene greške nikada zakonski ne mogu biti ispravljene. Jedan od primjera su ratna odlikovanja koja su dodjeljivana i onima koji su sa svojih funkcija predlagali određene osobe radi simpatičnosti a ne po ostvarenim zaslugama. Da apsurd bude veći, poznajem osobe koje su dobile ratna odlikovanja predlažući sami sebe a da čitav rat nisu ispalili metka niti imali priliku da vide neprijateljskog vojnika. Međutim, činjenicu da odlikovanja koja je potpisao predsjednik Republike nikada ne mogu biti poništena podmuklo su iskoristili u pravom trenutku. Mnogi to kriju ali koriste i koristiće privilegije onih koji su to zaista zaslužili.

    Mislim da bi se mnogi od naših pravih boraca zaprepastili kada bi vidjeli spisak onih koji su primili određena odlikovanja i sa svojim imenom se nažalost izjednačili sa onima koji su to zaista zaslužili. Takođe, mislim da je suvišno pomiljati kako je izvršena kategorizazija i ko je sve dobio potvrde o invalidnosti iz rata.

    Kojem normalnom čovjeku može pasti na pamet da u prvu kategoriju boraca ulaze svi oni koji su proveli 42 mjeseca u zoni borbenih dejstava bez obzira da li su gulili krompir ili vraćao i pomjerao linije. Po takvom rezonu (kao što sam u jednom od razgovora rekao nadležnim u BORS-u) u prvu kategoriju spadaju i djedovi, bake i djeca iz mog Ilijaša koji su proveli čitav rat u zoni borbenih dejstava a čije su kuće bile sto metara od prve linije.

    Zbog takvih i sličnih propusta većina nas smo, poput Lune, revoltirani i BORS ne doživljavamo kao svoju organizaciju i distanciramo se od nje što je na žalost pogrešno jer BORS-u to izgleda upravo i odgovara jer imaju podršku od svojih odlikovanih "boraca" koji im sada svojom podrškom vraćaju dug za bespravno dodijeljena odlikovanja i ostale privilegije koje su dobili.

    Predlažem Luni da se sastanemo sa još nekoliko ljudi i da se organizujemo za prikupljanje potpisa za formiranje boračke organizacije sarajevsko-romanijske regije uz koju bi sigurno ubrzo stale i mnoge druge regije čime bi sigurno bile zaustavljene manipulacije sadašnjih opštinskih boračkih organizacija koje skoro ništa ne rade kao i BORS-a.

    Mislim da je krajnje vrijeme da se nešto učini za pomenuto pitanje, ovdje se često vraćamo u prošlost i pominjemo određene propuste od kojih nažalost mnoge ne možemo ispraviti, ali da bi ispravili ono za šta još nije kasno i zaustavili ono što nam se i dalje negativno dešava moramo preduzeti određene korake i postaviti prave stvari na pravo mjesto zbog svih koji su to zaslužili a i zbog onih koji su nas svojom izgubljenim životima zadužili.

    Mislim da se konačno moramo probuditi iz stanja hibernacije i biti odlučni, čvrsti, istrajni i hrabri kao što smo to nekada bili jer ovo je još jedna od borbi iz koje moramo izači kao pobjednici pronalazeći u pravom trenutku, pravo rješenje kao što smo to činili i u mnogim skoro bezizlaznim situacijama.

    U potpunosti se slažem sa Feniksom! Ako vam ja nekako mogu pomoći, u vezi objavljivanja spiskova - ja sam tu.
    bosna_komentari - 24153 - 22.03.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Gdje je nestalo oružje?


    Slušajući sinošnji podatak na centralnoj informativnoj emisiji stekao sam utisak da naša vlast konačno počinje da razmišlja o nekim veoma bitnim stvarima koje bi nažalost mogle da imaju veoma štetne posledice.

    Zabrinutost je iskazana za naoružanje iz predhodnog rata koje su određene firme iz federacije imale obavezu da unište, jer je skoro svo zaostalo "zastarjelo" naoružanje iz ugašenih kasarni i koje je nakon rata predato od strane demobilisanih boraca završilo u skladištima pomenutih firmi. Međutim, količina predatog oružja drastično je manja u odnosu na isporučenu količinu pretopljenog metala a preostale potrebne količine oružja, eksploziva i minsko-eksplozivnih sredstava nedostaju na stanju.

    Informaciju koju su juče dobili od ministra odbrane Selme Cikotića i ostalih zaduženih za pomenuto pitanje je veoma zabrinjavajuća jer "nemaju" informacija i preciznih podataka o tačnoj količini uništenog naoružanja mada navode da je dosta pomenutog poklonjeno, ne navodeći precizno kome i što je neshvatljivo ne obrazlagajući ko je dozvolio da se promjeni obavezujuća odluka o uništavanju cjelokupne količine oružja.

    Pretpostavljam da su mnogi i iz naše vlasti umješali prste u trgovinu oružja van BiH ali možda nisu bili svjesni da im je to neko svjesno dozvolio kako bi sada bili ućutkani za pitanje šta je sa nedostajućim pomenutim sredstvima koja su završavala unutar Federacije.

    Pored velikog broja inostranih islamskih fanatika koji su ostali u BiH nakon rata, javljaju se u sve masovnijem broju i vehabiski pokreti koji prave svoje izolovane teritorije nad kojima skoro niko nema nikav nadzor niti kontrolu šta rade i kakvi su njihovi ciljevi.

    U određenim područjima (u mjestima koje sada ne želim da navodim) a koja se nalaze u graničnim područjima sa RS, određena lica osnivaju privatna lovišta i često ulaze u naše teritorije ne štedeći municiju a sve pod izgovorom ljubitelja prirode i lova, interesantno je da se među "lovcima" nalazi i dosta mladih lica.

    Šta se dešava i da li i mi treba da osnivamo takve lovačke grupe sa momcima koji nisu imali priliku da saznaju šta je vojska i koji sa svojih 30 godina ne znaju šta je puška a pogotovu nešto više od toga. Ostaje nam da se zapitamo o svemu pomenutom jer vrlo često gledamo samo ono što nam je u veoma uskom vidokrugu, međutim ponekad treba da se popnemo i na brdo i pokušamo vidjeti šta ima i sa druge strane brda.
    zuc_razno - 23864 - 26.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Brži od artiljerije


    Na osnovu članka 23822 želim da izvršim neke dopune i ispravke oko pomenute akcije i uništenog (prikazanog tenka)u blizini kote 830.

    Sarajevo - nepoznata lokacijaNa početak te akcije čekalo se skoro pet dana, čekajući početak akcije muslimani su se iz dana u dan sa svojim tranšeima spuštali sve niže u pravcu Perivoja. Nama nije bilo jasno zbog čega se to dozvoljava ali je Josip tada vrlo mudro procjenio situaciju i zaključio da način uvlačenja njihovih linija nama iz dana u dan olakšava situacju - otvara mogućnost djelovanja naše artiljerije po njihovim položajima.

    Njegova procjena se pokazala sasvim ispravna i upravo taj dio uvučene linije, umijesto pješadijom razbijen je našom artiljerijom.

    Nakon prestanka dejstvovanja artiljerije (u desvet sati) vrlo brzo se krenulo pješadijski. Muslimani su panično, skoro bez ikakvog otpora napuštali svoje položaje.

    U toku akcije pojavio se njihov tenk, koji se kretao dužno uz njihov tranše, a kada je posada tenka pokušala da ga usmjeri prema odabranom pravcu radi planiranog dejstva, jedna strana tenka je upala u tranšeu.

    Tenk je prvi iz "zolje" pogodio Čolović (iz drugog pokušaja) nakon čega su u blizini njega u tranše uskočila dva momka (mislim da su ih zvali Fuštar (1) i Džaja), zatim je po tenku počela da djeluje naša artiljerija ali su od dejstva naših granata nažalost poginula i dva pomenuta momka (mislim da je jedan od njih po priči njihovih suboraca bio rodom iz Foče).
    (1)Borac se zvao Fuštar Petko. Doselio je u Vogošću iz Velike Kladuše kada je bio peti razred osnovne škole. Roditelji su mu napravili kuću u Hotonju. Rođen je 1968. ili 1969. godine. Nije upisan u spisak poginulih boraca u manastiru "Sokolica" na Ravnoj Romaniji, a nije prenesen ni na Vojničko groblje u Sokocu.


    Za Željka:

    Na osnovu sugestije pojedinih učesnika ovog foruma, mnogi zbog svoje bezbjednosti ne žele detaljnije da opisuju pojedine akcije jer bi jednog dana za to mogli biti "prozvani".

    Iza pravih boraca nažalost još uvijek niko ne stoji a mnogi su poslužili kao žrtveni jaganjci za opstanak pojedinih funkcija naše vlasti, koja nakon njihovog hapšenja njihove porodice ostavljaju bez bilo kakve materijalne i moralne pomoći.

    Nažalost, još uvijek nema institucija koje bi mogle da zaštite pomenute većinu predsjednika boračkih organizacija postavljaju načelnici opština na tajnim skupštinama a predsjednika BORS-a (u šta smo imali priliku da se uvjerimo, vrlo jeftino se prodaju) republička vlast.

    Iz navedenog u mnogima postoji opravdana doza bojazni od suda BiH kao i Haškog suda koji će izgleda (da to kažem pomalo aforistički)tražiti nakon svih izručenja da mu izručimo i neznanog junaka.

    S poštovanjem i velikim pozdravom.

    Feniks
    zaboravljeni - 23826 - 24.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Srpski heroji


    Čitajući Velimirov članak o našem Ratku Adžiću za kojeg zajedno sa dr. Miodragom Lazićem mogu opravdano zaključiti da su dva najviša živa heroja koja su ostavila neizbrisiv doprinos za srpski narod.

    Nažalost njihov nesagledivi doprinos kao i doprinos pojedinih ljudi sličnih njima kojih je sigurno bilo još širom naše RS vlo se slabo pominje. Zbog toga nažalost često puta slušamo i gledamo kakao se mnogi drugi koji to nisu ni približno zaslužili udaraju u prsa i kite "tuđim perjem" i bez argumenata promovišu kako su stvarali Srpsku zaboravljajući i potiskujući u zaborav one koji su to zaista i učinili.

    Bilo bi mi iskreno zadovoljstvo a sve istine radi, kada bi neko izdao knjige o ovoj dvojici ljudi čija djela i doprinos ne smijemo dozvoliti da padnu u zaborav, i pokušamo bar na takav način da iskažemo svoju zahvalnost koju oni zaslužuju.

    Iz tih knjiga naša pokolenja (koja još uvijek nažalost nemaju iz čega da pročitaju kako se istinski stvarala RS) mogla bi mnogo da nauče o pravom srpskom patriotizmu.

    Takođe bih predložio da se organizujemo preko ovog foruma i pronađemo neku opciju da bar uručivanjem nekog poklona ili zahvalnice (kada Željko bude u mogućnosti) pokažemo da ih nismo zaboravili mada ih je nažalost "naša vlast" već odavno zaboravila kao i mnoge iskrene borce.

    RE: Srpski heroji

    Feniks,
    šta da kažem na ovaj tvoj komentar sem da ti je svaka riječ zlata vrijedna. I ja sam razmišljao šta bismo mogli uraditi na ovu temu, i mogu ti reći - da ništa pametno nisam smislio.

    Ne znam da li si upoznat, ali Gargamel je bio na parastosu Mići Vlahoviću i tom prilikom mi je rekao da mu je susret u Aleksandrovu bio jedan od najdražih trenutaka od završetka rata. To se vidjelo i na njemu, šalio se mnogo više nego što je to uobičajno za njega, a mogu ti reći i da je poprilično popio! :-)

    Druga stvar koju mi je Gargamel rekao je da o njemu slobodno možemo da pišemo i da ga možemo potpisivati sa njegovim punim imenom i prezimenom. Kaže i to da u ratu on i njegovi borci nisu ništa loše uradili sem što su viteški branili srpsku zemlju.

    Ja se lično ne slažem sa pojedincima koji misle da su oni o kojima se ovdje mnogo piše "popularniji" nego neki drugi. Primjera radi, na ovim stranicama su se mnogo više pominjao Gaga nego Pena ili Vaske. Po ovoj logici, i Enes Durak je "popularan" koliko i Boro Radić jer obojica imaju svoju stranicu na ovom sajtu!

    Slažem se da svaki borac zaslužuje da se pomene i da se ne zaboravi. Zbog toga sam i krenuo sa izradom "virtualnog groblja", gdje bi svaki poginuli borac trebalo da ima svoju stranicu. Neka bude na sramotu njegovih saboraca ako o njemu ništa ne napišu!

    Ako hoćeš pošteno, mislim da ni Vlada Republike Srpske nije jedini krivac što su zaboravljeni svi srpski borci, žrtve otadžbinskog rata. Treba da se svi upitamo šta smo uradili na temu da se to ne desi: prije svega lično, a onda i kroz razno-razne boračke i druge organizacije.

    Primjera radi, sve porodice poginulih boraca su dobile od Vlade Republike Srpske po hiljadu maraka (a neki i više) da podignu spomenike - ali su te pare potrošili. I nemojte da pomislite da ja ovdje nekoga kritikujem! Ja samo hoću da natjeram svakoga od nas da se zamisli pred tvojim mudrim prijedlogom kako da žive nagradimo, a mrtvima ne dozvolimo da budu zaboravljeni.

    I neka nam služi na sramotu da su mnogi grobovi naših poginulih boraca razrušeni jer su nemarom onih za kojih su se borili ostali u Federaciji. Mnogi naši saborci još uvijek čekaju na šansu da počivaju u miru.
    ilijas - 23808 - 22.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Borci iz Semizovca


    Želim da potvrdim da su momci iz Semizovca bili dobri i pouzdani borci, sigurno je tačno da smo u vašu interventnu grupu imali veliko pouzdanje, u šta sam se i lično u više navrata uvjerio. Bilo je tu zaista dobrih boraca i kvalitetnih ljudi, a posebno mi je ostao drag i u sjećanju pokojni Cave Đukanović.

    Nažalost zbog vašeg komandanta bataljona koji je bio dosta kvarna osoba (koja ni do danas nije izmjenila svoj specifičan karakter ponašanja) i koji je bio zaista slabo omiljen u Ilijašu, ta neka averzija koju je on zaslužio prenesena je i na vas, što smatram pogrešnim i ne djelim mišljenje sa osobama koje vas smatraju lošim borcima.

    Međutim ovaj sajt nam upravo služi da iznesemo svoja pamćenja iz rata i iznesemo istinu o onome što se zaista dešavalo, što će nam omogićiti da vidimo koliki je doprinos svako od nas dao u otadžinskom ratu.
    raspad_juge - 23775 - 19.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Dok nije kasno


    Moj dragi Velimire, čitajući kako pominješ referendum o izjašnjavanju našeg naroda o odcjepljenu RS od Bosne i Hercegovine. Svi mi to željno čekamo i potpuno te podržavamo, ali ga nažalost naša vlast još uvijek zbog svoje slabosti i slabe međunarodne podrške nema hrabrosti da raspiše a ukoliko to ne učine do reformi Ustava pitanje je da li će ikada više biti i raspisan.

    Ovo opravdano tvrdim jer svi znamo da predstavnici međunarodne zajednice koje učestvuju u dogovorima vezanim za reformu Ustava imaju dva glavna cilja: ukidanje entitetskog glasanja i ukidanje kantona i entiteta. Ukoliko dođe do takvog načina glasanja i regionalizacije nestaćemo sa ovih prostora.

    Pravo referenduma je dato svim narodima u Jugoslaviji od strane MZ na Međunarodnoj konferenciji u Hagu 18. 10 1991. godine naše "odgovorne" vlasti su izgleda i zaboravile, pa to pravo još jedino mi Srbi nismo iskoristili.

    Želim da potsjetim da je na toj konferenciji na kojoj je glavna tema bila Sporazum za globalno rješenje jugoslovenske krize, u kojem je jedan od glavnih zaključaka bio zaključak "da svaki narod ima pravo da izabere gdje će, sa kim i kako živjeti". Upravo taj zaključak je bio bomba koja je razbila Jugoslaviju, zaključak koji su iskoristili svi sem nas a naša vlast bi upravo sada trebala da se pozove na to pravo kojim bi sprovela volju svog naroda i spasila ono što sigurno gubimo nakon reforme Ustava.

    Svi znamo opasnosti koje prijete raspisivanjem referenduma, ali naš narod je sigurno spreman da se upusti u tu borbu i ostvari volju svog naroda i sačuva ono što je stečeno uz ogromne žrtve.

    Ovo su trenuci kada smo došli do sudbinske raskrsnice i kada trebamo kao narod da snosimo odgovornost za ono što smo stekli i naslijedili od svojih predaka a ono se u svijetu naziva generacijskim pravom (mada to ovde naša vlast naziva baštinom i daje u bescjenje) to moramo sada da zaštitimo radi svog dobra i svoje dijece kako bi buduće generacije mogle da imaju svoju perspektivu i budućnost, umijesto nametnutog jarma koji mi još uvijek nosimo.

    Zato smatram da svi bez obzira kojoj političkoj partiji pripadamo, koju funkciju obavljamo, gdje se nalazimo moramo dati svoj doprinos i uticati da se ispoštuje pomenuto pravo i na takav način zna volja naroda u Republici Srpskoj.
    rat_olovo - 23771 - 18.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (2)

    Muslimanska ofanziva na Nabožić


    Vezano za pominjanje muslimanske ofanzive na Nabožić, želim da pomenem neke ljude i koji su toga dana na mene ostavili poseban utisak.

    Jedan od njih je svakako naš komandant Božidar Savić koji je za sada ovdje malo pominjan, ali koji svakako zaslužuje da se puno više piše o njemu jer je sigurno svojim vođenjem naše brigade ostavio neizbrisiv trag. Mislim da još uvijek mnogi ne znaju da je taj nadareni oficir koji je 1992. godine ušao u rat sa činom poručnika i koji je do preuzimanja naše brigade bio desna ruka Dragana Josipovića, koja je razrađivala i pravila skoro sve taktičke planove naše brigade.

    Među prvima je toga dana stigao na Nabožić da vraća izubljenu liniju odbrane. Pored informacije o padu linije posebno nam je teško pala informacija o zarobljavanju jednog našeg tenka T-55 zajedno sa kompletnom posadom i nestanka određenog broja ljudi koji su se zadesili na njoj.

    Dok smo očekivali da nam stigne pojačanje neophodno za zaustavljanje neprijateljskog napada i vršili reorganizaciju linije, po nama je dejstvovala jaka neprijateljske vatra iz minobacača (od jedne takve granate poginuo je i pokojni Saša Zekić kojeg smo pominjali).

    U jednom trenutku primjetimo da se prema nama kroz šumu, obarajući stabla, kreće i tenk T-55. U tim trenucima smo mislili da će iza njega da krene i muslimanska pješadija. Čekali smo tenk da izađe na šumski put kako bi mogli djelovati na njega. Bilo nam je čudno i to da je minobacačka vatra djelovala tako blizu kretanja tenka.

    Kada je tenk izašao na čistinu ovorila se kupola i mi smo prepoznali komandira posade tenka Vujića, koji je svima bio poznat kao Đed Vito mada se radilo o momku od nekih dvadesetak godina.

    Vozač toga tenka je bio pokojni Momir Jeftić - "Struja".

    Tenk, za koji smo smatrali da je zarobljen, se nalazio u neposrednoj blizini djela linije koja je vrlo brzo pala u muslimanske ruke pa se smatralo da posada tenka sa položaja u kome je dežurala nije imala vremena da stigne do njega i da ga izvuče. Sporna je bila i činjenica da je put kojim je tenk dopremljen na položaj na kojem je dežurao bio presječen.

    Svjesni opasnosti kojoj se izlažu, naši momci su krenuli prema tenku i probijenoj liniji i u zadnjem trenutku, izlažući svoje živote uspjeli su da izvuku tenk najtežim ali i najbezbjednijim putem.

    Na taj način nisu dozvolili da još jedan tenk padne u njihove ruke, poput onog tenka koji smo glupo izgubili u akciji na Misoči. Posada ovog drugog tenka je bila iz Vogošće, a greška je bila do vozača koji je vozio istureno sa otvorenom kupolom i bio je pogođen u glavu. Akcija je bila slabo isplanirane od strane V. V. koji je u toj akciji takođe bio ranjen.

    Članovi pomenute posade koji su spasili taj tenk dobili su Pohvalnice od Josipovića.

    U toj akciji izgubili smo i dvojicu vezista, posebno njih pominjem jer su takođe izuzetno mladi. Jedan od vezista je bio pokojni Bojan (Bogdan) Govedarica. Prilikom razmjene tjela, Bogdan je, inače stomatolog po profesiji, uspio da identifikuje svog pokojnog sina Bojana samo na osnovu zuba.



    Bojan (Bogdan) Govedarica
    srpska - 23725 - 15.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Kud plovi ovaj brod


    Čitajući članak o "raspadu Bosne" i podjele na tri djela, što bi sigurno odgovaralo i nama i Hrvatima, želim da primjetim da su muslimani svojim pametnim lobiranjem muslimani postavili prepreku koju bez njih nećemo moći ukloniti. Oni su na vrijeme, još u toku rata, shvatili da se novcem može sve kupiti. Svi znamo šta je bilo sa Bihaćem, Goraždom, Jajcem, Trebevićem... Nakon rata, istu politiku su vodili i prema Međunarodnoj Zajednici pa je čak 28 američkih kongresmena podržava njihove stavove. Takođe su potkupili političare i u našoj vlasti, pa tu tako potkopali temelje Republike Srpske, koja je na krvlju izgrađena u toku rata.

    Svaki normalan čovjek zna da se svaka država oslanja na četiri stuba: vojska, policija, tajne službe i finansije (ekonomija). Sva četiri stuba, koja su nam bila zagarantovana Dejtonskim sporazumom, su prenijeti na zajednički nivo, pa je sada teško izgraditi svoju kuću kada su temelji razrušeni a i ono što je ostalo od Republike Srpske vladajuće partije koje su prenijele ove nadležnosti (SDS, SNSD i PDP sa svojim satelitima) raskućavaju i ono malo što je od nje ostalo.

    U zadnjih 15 godina svaka nova vlada je prvo mijenjala upravnike carine i direktora policije da bi preuzela kriminalne radnje i da posao sa inostranim "partnerima" ne trpi zastoj.

    Svi znamo da su glavni inostrani poslovi šverc cigareta (na tovaru jednog kamiona Marlbora razlika između oporezovane i neoporezovane pakle cigareta može da ostvari profit oko 1 milion KM), nafte, oružja(gde je završilo i gdje završava "zastarjelo" naoružanje iz onoliko ugašenih kasarni), narodno blago (umjetnine, bakar, drvo.. ), građevinski materijal i ostala pomoć koja je stizala i stiže od međunarodnih organizacija i dijaspore.

    Mafijaši među političarima traže svoga "tajkuna", nudeći novac, usluge i dosijea političkih protivnika radi njihovog kompromitovanja, zbog čega ne postoji civilna kontrola policije. Prave patriote, oni koji su na vrijeme pokušavali da ukažu narodu na navedene kriminalne radnje i bile spremne uđu u proces razbijanja kriminala: Srđan Knežević, Ljubiša Savić, Željko Marković, Risto Jugović, Nikola Koljević (srpska sramota je dalje nabrajati) uklonjeni su da bi pokazali svoju moć i upozorili potencionalne kriminalne prebjege šta ih sleduje ako ugroze "klijentelističku strukturu".

    Da li ima potrebe pominjati i kriminalnu privatizaciju koja je potpuno uništila privredu i poštenog radnika (kada se jedan čovjek pojavi na 117 licitacija i kupi 74 preduzeća neko mora da iza njega stoji). Umijesto uvođenja poretka otvorene i tržišne ekonomije uveden je poredak štićeničke i prestupničke privrede.

    Zašto ove tri političke parije koje paralelnom rotacijom vode RS nisu pronašle kompromis i iskoristile istorijsku šansu o raspisivanju referenduma o otcjepljenu Republike Srpske u vrjeme kada je raspisan referendum na Kosovu.

    Da li je takvo ponašanje bila podrška i zahvalnost Zapadu za sve nevolje i razaranja koja su nanijeli ovoj našoj jadnoj zemlji i narodu koji je spolja ponižavan i osiromašivan a iznutra osujećen i uvrijeđen. Da li je takvo ponašanje, ljubljenje tuđinskih lanaca koje Srbi nikada nisu podnosili, mada te lance nazivaju "demokratski" lanci "civilizovane" Evrope i Zapada.

    Takvo ponašanje je bilo, nažalost, još jedan za Srbe poguban politički dogovor, ali sigurno uspješan posao za one koji su se sa njima dogovarali.

    Međutim, šta nam govore politički i poslovni dogovori koje je Buš imao sa Bin Ladenom, Donald Ramsfeld sa Sadamom Huseinom, Ričard Holbruk sa Miloševićem i gdje su ti pregovori odveli pregovarače, njihov narod i njihovu zemlju. Na to pitanje naš narod, koji će sigurno snositi ogromne posledice, radi svojih pokolenja treba da pronađe odgovor ali on nažalost nijemo ćuti i tone u svome brodu koji svakoga dana ima sve više rupa.
    ilijas_nemanjici - 23672 - 11.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Tačan identitet Saše Fofulosa


    Smatram da smo uz pomoć Velimirove precizne evidencije koja se podudara sa danom pogibje, rješili enigmu o "Saši Fofulos" i da je sigurno pravi identitet Saša (Zdravka) Pajkić, jer tog dana na Velikom Humu (uzvišenje kod sela Žišci) poginuo je samo jedan borac sa imenom Saša. Raspravu o pogrešnom prezimenu koje sam tada dobio uz navedeno objašnjenje jednog od njegovih suboraca (tog kobnog dana )prihvatio sam kao tačno i ono mi se urezalo u pamčenje.

    Mislim da je daljnja rasprava o njegovom sada možemo reči nadimku a ne prezimenu suvišna, mada ako je i to potrebno da precizno rješimo mogu ponovo da kontaktiram R. J. i zamolim da mi dostavi broj telefona njegovog ujaka koji je 1997 svom sinu dao ime Saša po svom poginulom sestriću (informacija od R. J. ).

    Informaciju o tačnom identitetu potvrdio je i profesor B. M. iz podlugovačkog bataljona (Velimir sigurno zna koga pominjem)k oji je izuzetno precizno i odgovorno obavljao svoju dužnost i vodio svoje evidencije.

    Podatak o identitetu je provjeren od tri sigurna izvora pa možemo zaključiti da je 100% tačan.
    ilijas_nemanjici - 23649 - 10.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Saša Zekić, Saša Fofulos (2)


    Akcija na Humu (2)

    Veliki Hum je imao oblik piramide, sa tri strane je obrastao visokim žbunastim rastinjem i rijetkom crnogoričnom šumom, a sa četvrte strane od vrha prema podnožju prostirala se gusta crnogorična šuma koja se dalje širila po planini. Uz sami rub šume nalazili su se napadnuti rovovi, prva tri od vrha prema podnožju bila su u neprijateljskim rukama. Plan akcije je bio da se pročešlja teren od podnožja prema vrhu a zatim rovovi vrate na isti način kako su pali od vrha prema podnožju jer tako će biti dovedeni između dvije vatre između nas i djela linije koju su još uvijek držali naši borci.

    Radi nedostatka veze nismo bili upoznati da je sa naše desne strane prema vrhu krenula i grupa koju sam pomenuo. Krajnji naš borac sa našeg desnog krila bio je M. Č. iz Visokog a do njega je vezao Z. B. iz Ilijaša. U jednom momentu kada smo stigli blizu vrha Z. B. nam je rekao da jedna manja grupa zarobila M. Č. Jedan dio ekipe se brzo odvoijo i krenuo sa Z. B. prema mjestu događaja, kada smo stigli vidjeli smo M. Č. u zagrljaju sa jednim pripadnikom te grupe pa nam je bilo jasno da se radi o našim borcima.

    M. Č. nam je kasnije pričao šta se desilo. R. J. je zbog malog broja ljudi odlučio da se prema vrhu kreću ivicom, u razmaku jedan iza drugog pa su tako pokrivali jedan drugog i imali jasan pregled sa obje strane prema vrhu. Ukoliko bi ušli u klin postojala je veća mogućnost da se jedan dio ljudstva izvuče.

    Mi smo napredovali frontalno. Rastinje je bilo dosta rijetko. Kada ih je M. Č. primjetio iza jednog žbuna bilo je previše kasno. Naredili su mu da podigne ruke i kreni naprjed. Udaljenost je bila nekih pedesetak metara. M. Č. ih je upitao da li su muslimani ili Srbi (shvatio je da pucnjavom ne žele da se otkrivaju pa je koristio dragocjeno vrijeme razmišljajući kakve su mu šanse da pretrči tih desetak metara do jednog solidnog zaklona. Sa druge strane je začuo odgovor:

  • "Držim te na optičkom nišanu M84 i brojim ti do tri. Imaš toliko vremena da ustaneš i kreneš prema meni".

    Na zadnje odbrojavanje je ustao i krenuo da se preda. Kada je stigao na par koraka do lica koje mu je to naredilo vidjeo je kako ustaje i uz osmjeh spušta cjev od mitraljeza bio je to njegov drug i doskorašnji pripadnik iste ekipe R. J. , srce je zaigralo od radosti snažno ga je zagrlio, i smogao snage da se našali uz rječi:

  • "Nikada nisam bio tako srećan što te vidim! "

    Njegov drug mu je odgovorio:

  • "A ja nikada nisam bio nesrećniji što te vidim jer te ne mogu ni za šta razmjeniti! "

    Možda su ove rječi bile i ozbiljne jer R. J. još uvijek nije znao šta je sa njegovim prvim rođakom koga je tog kobnog dana zadesila smjena na vrhu Huma.

    Zajednički smo vratili izgubljenu liniju.

    Noć je već prekrila planinu, kada je R. J. zatražio bateriju da bi pretražio rov u kome se tog dana nalazio njegov rođak. Uprkos našem nagovaranju da se zbog eventualnih mina ne izlaže opasnosti i da to ostavi za sutra, on nije odustajao od svoje namjere. Jedan momak iz "Munja" mu je pozajmio bateriju i on je krenuo je prema vraćenom rovu. Ja sam se uputio za njim. Rov je bio prazan i izgledao je zastrašujuće! Vidjeli su se tragovi krvi i posledice od eksplodiranih ručnih bombi. R. je izašao je iz rova, pogledao u daljinu prema Budoželju i oborio glavu. Riječi su bile suvišne. Zagrlio sam ga i krenuli smo nazad, u pravcu naših saboraca.


    Uspio sam da, preko pomenutog R. J. , saznam da je "Saša Fofulos" ustvari Saša Pajkić. Izbjegao je sa svojom majkom iz Vareša u Podlugove kod ujaka Šepur Zorana koji sada živi u Loznici. Sašina majka je nakon Dejtona otišla u Zvornik, gdje je nažalost prošle godine preminula. Nisam uspjeo da saznam da li je njegovo tjelo preneseno na Sokolac.

    Da ne bi ponovo došlo do zabune oko identiteta Saše Pajkića iz Vareša, želim da pojasnim da je 1993. godine poginuo još jedan Saša Pajkić veoma približnih godina, a koji je poginuo zajedno sa Milisavom Perendijom u saobračajnoj nesreći u Vogošći. Bili su pripadnici interventnog voda i obojicu sam dobro poznavao.
  • ilijas_nemanjici - 23644 - 09.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Saša Zekić, Saša Fofulos (1)


    Zbog članka broj 23629 želim da odgovorim da se ne radi o pokojnom Saši Zekiću koji je bio izuzetan čovjek, a koji je poginuo od prilikom vraćanja palih linija na Nabožiću.


    Akcija na Humu (1)

    Saša Zekić je bio 1967 godište, igrom sudbine i on je toga 18. 12. 1993 vraćao izgubljene rovove na Velikom Humu. Njih dvojica su sami krenuli u pomoć svojim suborcima (taj dan su bili u pripremi, jer jedan dan su dežurali jedan dan bili u pripremi).

    Nisu imali strpljenja da sačekaju R. J. koji je u tim trenucima preuzeo komandu od Radenka Jankovića, komandira koji je bio potpuno izgubljen. R. J(znali su njegovo ratno iskustvo) je zatažio da se iznese i podjeli municija i vezom javi da su napadnuti i da se pošalje pojačanje.

    Na stanici RUP 12 baterija je bila istrošena što je Jankovića još više zbunilo, tada je R. J. naredio momku koji je iz pozadine dovezao ručak da se vrati u pozadinu i njihovom vezom obavjesti komandu.

    Ljude je rasporedio na početnu liniju i zatražio od njih da ga sačekaju dok donese M84 iz rova koji se nalazio na Malom Humu a koji je bio izložen neprijateljskom dejstvu. Pod kišom metaka uspjeo je da dođe do pomenutog rova iz koga je imao izuzetan pregled na Veliki Hum na kojem je primjetio neprijetelja koji se spuštao prema rovovima koje su još uvijek držali naši borci. Počeo je iz M 84 da dejstvuje po njima, što ih je prisililo na povlačenje, vukući svoje ranjene u šumu po čijem je rubu ispred naših rovova ubrzo počela izuzetno precizno da djeluje naša artiljerija.

    Veoma brzo je i neprijateljska minobacačka vatra bila usmjerena prema rovu iz kojeg je on dejstvovao. U tom rovu su se pored njega nalazila i dva borca na dežurstvu kao i jedan relativno stariji čovjek čija se kuća bila u blizini rova. Uplašen od granata koje su padale u neposrednoj blizini rova, taj čovjek je pokušao je da napusti rov ali ga je tom prilikom pogodio geler.

    R. J. je, noseći mitraljez izvukao i tog čovjeka iza prevoja koji se nalazio tridesetak metara iza rova. Kada ga je ostavio na bezbjednom mjestu, krenuo je prema saborcima koji su ga čekali ispod Velikog Huma. U međuvremenu Saša Zekić i "Saša Fofulos" krenuli su sami sa početne linije u pomoć. Pokojni Saša Zekić se kroz šumu kretao sporije i opreznije, iza pokojnog "Saše Fofulosa" pa je imao priliku da vidi kako je ovaj živ upao u njihovu klopku. Zbog nemogućnosti da mu pomogne, i da ne bi sebe uzaludno izlagao sigurne smrti Saša Zekić se povukao nazad na polaznu liniju.

    U međuvremenu stigao je i R. J. , izvršio organizaciju kretanja i iznio svoj plan, na osnovu informacija koje je dobio od Zekića. Noći su u tim zimskim danima padala rano, pa su znali da ukoliko liniju ne uspiju povratiti prije noći, da će to sutradan biti mnogo teže jer će se preko noći neprijatelj ukopati.
    (ima nastavak)

    P. S. Obećao sam da ću saznati pravi identitet "Saše Fofulosa" i na putu sam da to vrlo brzo saznam. Problem mi predstavlja što određena lica za koja predpostavljam da raspolažu tačnim podatkom a koja ja poznajem nisu više u Republici Srpskoj.

    Feniks,

    izvini što sam te greškom nazvao "Saša". Jako me je dirnula ova priča o Saši Fofulosu, pa sam to uradio onako mehanički, valjda u nedostatku koncentracije. Ipak, dobro je što te nisam nazvao tvojim pravim imenom, a njega znam ukoliko si ti onaj sa kojim sam ljetos popio pivo ispod moje kruške na Sokocu.

    Ovakva greška mi se do sada nikada nije dogodila, pa ti se još jednom izvinjavam. A da ćemo se sresti i dobro upoznati - u to ne sumnjam. Bila bi mi velika čast da stupimo u kontakt, pa da se na ljeto negdje i vidimo.
    ilijas_nemanjici - 23634 - 08.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Tačni podaci


    Velimir navodi da nije vodio podatke o planinskom ratištu, vjerovatno misli na borce koji su i bili sa tog planinskog područja i za čiju evidenciju su bili zaduženi i komandiri koji su bili zaduženi za te linije. Međutim dosta tih linija su drželi i borci iz Ilijaša, kao što su: Marine Vode, Vojnički Grob, Stomorine, Hum, itd..

    Smatram da su evidencije o tim borcima koji su te linije držali određeno vrijeme u smjenama po 7 dana trebale da se vode u bataljonima kojima su i pripadali što je i logično. Navedeni spisak(ili dio spiska) o zarobljenim i razmjenjenim borcima se upravo odnosi na bataljone o kojima Velimir iznosi podatke. Stičem zaključak da o tim borcima koji su išli da drže te linije nije niko vodio evidenciju.

    Nemojte pogrešno da me shvatite, ovo pišem u želji da dopunim podatke a ne da kritikujem ili demantujem evidenciju Ilijaške brigade.

    Za navedene propuste o zarobljavanju Đurić (Koste)Radenka, pogibje Saše Fofulosa i ranjavanja Pajkić Slaviše (iz Visokog a ne iz Luke) na području Velikog Huma koji se desio 18. 12. 1993 trebalo je da budu dostavljeni nadležnim licima najvjerovatnije od Mitra Jankovića koji je po mojim saznanjima toga dana, bio zadužen za tu liniju.

    Napad je započeo oko 15:30 časova iz pravca sela Budoželj. Neprijatelj je uspio da zauzme tri rova. Dio te linije od 9 rovova držali su borci Podlugovačke i Lješevske čete za koje je bio zadužen kao komandir Radenko Janković iz Podlugova, brat pomenutog Mitra.

    Linija je vraćena negdje iza 19 časova, nakon izuzetno dobre artiljerijske pripreme (detaljnije ću opisati u jednom od narednih članaka). Kao što sam naveo, Đurić Radenko je zarobljen i kasnije razmjenjen u Čekrčićima 19. 02. 1994 godine. Njegova priča je jako interesantna.

    Saša Fofulos, čija je majka bila udata za Grka od koga se rastala i vratila u Vareš a u toku rata su izbjegli u Ilijaš, bio je pripadnk Lješevske čete. U toku napada je uhvaćen živ. Zbog bojazni da su muslimani postavili nagazne mine, u toku noći zbog slabe vidljivosti nismo pretraživali teren. Pronašli smo ga tek ujutro, mrtvog i sa izvađenim desnim okom. Bili su vidljivi tragovi svirepog mučenja. Pokušaću da, što je prije moguće, pronađem njegovo pravo prezime. Vjerovatno je nosio majčino, mada su ga zbog oca svi oslovljavali kao Fofulos.

    Ponovo navodim da ovo pišem radi kompletiranja podataka, mada imam osjećaj da svaki podatak koji nedostaje Velimir shvaća kao moj demant. Mislim da u tome grješi, jer ja jedino imam pohvale za njega. naglašavam da pišem samo o događajima u kojima sam bio učesnik.

    Pozdrav!

    Feniks,

    Bio bih ti jako zahvalan da napišeš dvije priče, jednu o zarobljavanju Đurić Radenka, a drugu o Saši. Naravno, sa njegovim pravim prezimenom. Tvoje pisanje o ovom događaju me je jako zainteresovalo, pa jedva čekam da ih pročitam. Siguran sam da i ostali posjetioci ovog foruma dijele moje mišljenje.

    Što se Saše Fofulos tiče, njegovo pravo ime je vjerovatno Aleksandar, veoma često grčko ime. Pored toga "Fofulos" nije grčko prezime! U enciklopediji grčkih prezimena sam uspio da pronađem prezime "Foulis" kao najbliže našem (vjerovatno iskrivljenom) izgovoru "Fofulos".

    Što se Velimira tiče, očigledno je da je on obavio fantastičan posao oko sakupljanja podataka o poginulim u toku rata. Iz njegovog pisanja vidim da je izuzetno pedantan i organizovan čovjek, pa mu pomalo zvuči i nemoguće da je ponešto i propustio. Međutim, ponekad je i to moguće, ali ne njegovom krivicom nego zbog toga što u stvarnom životu nisu sve starješine toliko savjesne i precizne kakav je naš Velimir. Zbog toga znam, da će on iskoristiti ovu mogućnost da ovu informaciju provjeri, i eventualno dopuni svoju, zlata vrijednu arhivu. Sve u cilju opštih interesa!

    Srdačan pozdrav,
    Željko
    ilijas_nemanjici - 23616 - 05.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    RE: Razmjena


    Ukoliko je ovaj spisak o razmjenama zarobljenih i poginulih boraca Ilijaške brigade objavljen kompletan nedostaju mu određeni podaci. Izostavljen je napad muslimanskih jedinica na Mali i Veliki Hum tokom kojeg je došlo do zarobljavanja Đurić (Kosta) Radenka iz Sovrla, koji je nakon mjesec dana razmjenjen živ. Pored toga, u toku tog napada poginuo je i devetnaestogodišnji Saša Fofulos iz Podlugova Dok je jedan borac bio ranjen. Svi navedeni borci su pripadali drugom bataljonu.

    Ukoliko su Velimiru potrebni precizni podaci mogu da mu ih pošaljem, jer sam sa svojom ekipom učestvovao u toj akciji vraćanja linije u kojoj su nam pomogle i Munje.

    Pozdrav za Velimira
    enes_durak - 23592 - 02.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (3)

    Razlika


    Čitajući neke članke vezane za Enesa Duraka koji je zajedno sa svojim suborcima izvršio masakr na Čemernu i koji je na relaciju puta Semizovac - Srednje pravio kukavičke zasjede (pretežno kod kafane Ranč)i ubijao nedužne civile a jedini razlog za njihovu smrt je bio što to su bili Srbi. On nije birao godine, pol i vojnu sposobnost svojih žrtava, njemu je bilo bitno samo da Srba bude manje.

    Taj isti Enes Durak zbog tako "hrabrih" djela je od svojih "hrabrih" suboraca dobio nadimak "Čelični".

    Želim da ta kukavica zna da sam u više navrata, prilikom izviđanja uoči naše akcije na selo Gora, imao priliku da snajperom posmatram njegovog sina (koji je tada imao između osam i deset godina) kako se veselo igra sa svojim psom tornjakom i stariju ženu koja je često izlazila iz kuče i nešto prala na česmi koja se nalazila ispred ulaza. O kome se radi dobio sam informaciju od jednog borca Kremeške čete koji je izuzetno poznavao to naselje. Imajuči u vidu opasnost kojoj se dijete izlaže, prilikom jednog izlaska te starije žene do česme opalio sam jedan metak koji je pogodio tamo gdje sam i želio u njenoj neposrednoj blizini. Žena je pobjegla u kuću dozivajući dijete koje se od tog dana više nije pojavljivalo kao ni ona.

    Sada je to nekadašnje dijete odrasla osoba koje se možda ponosi ratnim djelima svoga oca i koje možda isto mrzi Srbe kao i njegov otac, kojeg sam imao želju da sretnem prilikom te akcije. Međutim nisam imao to zadovoljstvo jer su njegov "hrabri" otac i njegovi "hrabri" suborci pobjegli kao miševi.

    Ako ovo bude nekada čitao želim da zna razliku između mene i njegovog oca, kojeg sada ako ima imalo ljudske savjesti proganjaju lica nevinih žrtava.

    Nažalost taj metak upozorenja nije bio ispaljen sa njihove strane kada je njihov snajperista u Lješevu ubio nedužnu plavooku djevojčicu(čiju smrt opisuje dr. Lazić u svojoj knjizi "Dnevnik ratnog hirurga").
    pale - 23587 - 01.02.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Istrajnost


    Ovom prilikom želim da pozdravim poštovanog Nedeljka Žugića, čovjeka kojem se divim zbog njegove upornosti i istrajnosti ukazujući na nenamjerne i namjerne propuste naše vlasti. Čovjeka koji je preživjeo mnoge fizičke i psihičke torture naručene od naših političkih vlasti iz proteklog perioda, koje često padaju sa svojih nestabilnih nogu ali on ostaje čvrto na svojim, dosledan da istraje u svom hrabrom poduhvatu otkrivanja istine. On je nešto posebno, nešto što kroz njega govori istinske riječi koje treba da čuje njegov narod i nešto iz čega se čuju nečujne istinske riječi njegovog naroda. Maratonac u trci za istinom i otkrivanju maskirane laži.

    S poštovanjem!
    srebrenica - 23511 - 29.01.2010 : Feniks Republika Srpska - best (3)

    Muslimanske manipulacije


    Slušajući notorne laži o broju ubijenih muslimana tokom zauzimanja Srebrenice i ukopavanja svake godine "novih" pronađenih srebreničkih žrtava, a sve zbog istine radi o načinu stradanja mnogih sa tog područja koji su nakon rata preneseni iz Visokog u Potočare, treba napisati i kako su oni stradali jer to muslimanske vlasti kriju čak i od njihovih porodica dok naši političari o tome još uvijek ćute.

    U maju 1992. godine više otvorenih šlepera (bez cerade) provezli su starim putem za Visoko veći broj muškaraca sa područja pomenutog prostora koji su u mjestu Vratnica pušteni na teritoriju Visokog koje je bilo pod kontrolom muslimanskih snaga.

    Od tih ljudi u Visokom su napravili jedinice koje su izvršile napade i progon srpskog stanovništva prvo u pravcu Kula Banjer-Gračanica(prema Brezi), zatim Prijeko i Ozrakovići i dalje prema Kiseljaku. Nakon te izvedene akcije 20. juna su izvršili napad na srpska naselja Topuzovo polje, Bijele Vode, Mašnovići, Kozarci, Gornja i Donja Zimča i Poriječani što im je i uspjelo pa su tako uspostavili vezu sa jedinicama iz Kaknja i Zenice čime su izvršili forminje svojih linija.

    Ohrabreni tim uspjehom nad skoro nenaoružanim srpskim stanovništvom dolaze na suludu ideju da ojačani jedinicama iz Zenice i Kaknja mogu zauzeti Ilijaš i spojiti se sa Sarajevom. Ovo bi im omogućilo povezivanje sa jedinicama iz Sarajeva, Breze i Tuzle, a zatim bez mnogo problema izašli i na Drinu. Sve ostalo bi bio rutinski posao.

    Međutim, tada im još uvijek nije bilo jsano da se srce Republike Srpske nalazilo u Ilijašu.

    Napad je uslijedio na Vidovdan 1992. godine. Otvoreno je još jedno Kosovo polje i započela je nova bitka Nemanjića protiv Azijata, a sve za spas srpske zemlje. I baš tog Vidovdana smo naplatili dio duga za Kosovo. Danima su odvlačili leševe poginulih džihadlija a po izjavi Asmira (Mule) Hodžića, koji je bio zadužen za njihov ukop u zajedničku grobnicu (iskopanu bagerom) sahranjeno je blizu 780 leševa.

    Te leševe sada prikazuju kao pobijene civile Srebrenice, za mnoge od njih nije ni utvrđen identitet a forenzički centar je upravo iz tog razloga otvoren u Visokom jer su imali potreban broj poginulih za onaj scenario u Srebrenici nakon rata.

    Upravo zbog ovoga želim da objavim spisak žrtava "srebreničkog masakra" do kojeg je Vlada Republike Srpske došla, na osnovu rada od svega par mjeseci.

    Svi mi dobro znamo da su Potočari postali cirkus, gdje se dovoze i sahranjuju babe koje su umrle čak u vrijeme Austro-ugarske monarhije. Po mišljenju nekih eksperata, tu se pod turskim nišanima sahranjuju i Srbi koji se još uvijek vode kao nestali.
    ilijas - 23506 - 29.01.2010 : Feniks Republika Srpska - best (1)

    Da se ne zaboravi


    Poštovani Veljo, vezano za podatke o prvim žrtvama u mjestima u okolini Ilijaša vidim da jedino djelomično raspolažeš sa podatcima o poginulim na teritoriji naše opštine (tačan datum o pogibji Rade Rosuljaša) međutim podatak o pogibji Branka Jankovića nije tačan i odgovorno tvrdim da je poginuo nakon Dejtona što možeš provjeriti od suboraca koji su sa njim bili do poslednjeg dana kada su napuštene linije a jedan od njih je Milenko Rašević koga sigurno poznaješ. Što se tiče Neđe Leke radi se o starijem licu iz mjesta Žišci kod Vareša a ne o licu na koje si ti mislio. Cilj mog članka je bio da se zna da je prije izbijanja ratnih sukoba prvo pala nedužna srpska krv i da jedino od svih navedenih pokojni Rade Rosuljaš nije poginuo kao civil.

    Što se tiče Misoče na kojoj sam učestvovao u sve tri akcije ( mada su ovdje sve spojene kao jedna kontinuirana akcija koja je trajala više mjeseci) želim da pomenem dvije pogibje koje su pored ostalih ostavile na mene poseban utisak. Prva je pogibja malog Koje koji je kao najmlađi pripadnik naše jedinice bio naše mezimče (snajper ga je pogodio u glavu i uprkos tome što je nosio šljem metak je zbog direktnog udara prošao kroz kompletan šljem), i druga pogibja Nove Panića kojeg je prilikom izvlačenja ranjenog Bore M. pogodio malokalibarski metak ( muslimani su imali dosta ZAGI-ja) u butnu kost a zrno se zbog slabe zaustavne moći odbilo prema trbušnoj duplji i zakačilo bubreg. Novo je imao samo jedan bubreg jer drugi bubreg je poklonio drugu u Njemačkoj, pa je zbog tog humanog gesta ostao bez života.

    Takođe bih želio da pomenem i pogibja pokojnog Mladena Đenadije. To je bila velika tragedija jer njegov mali Elvis, koji je tada možda imao tri godine ostao sam.

    Što se tiče pogibje dvojice ključnih koji su učestvovali u organizaciji naše brigade koje nikada ne smijemo zaboraviti a to su sigurno bili pravi Nemanjići, a to su:
  • Marko Koponja prvi komandant naše brigade i
  • Radenko Marković (od čijeg su imena drhtali i Juka i Puška i svi sarajevski kriminalci pa i sam njegov radni kolega Vikić) takođe navodiš da su poginuli u ovim akcijama, oni su bili dovoljno sposobni da ih nije mogao sustići muslimanski metak a iz tvojih tumečenja događaja stiče se takav utisak da su upravo poginuli na takav način, mislim da vrlo dobro znaš kako su izgubili živote a bilo bi nam možda obojici lakše da se to tako i dogodilo. Mislim da o tome za sada ne trebamo polemisati mada smo ja i Ratko prilikom jednog razgovora posle rata pokušali rješiti taj mozaik.

    Ne želim da me pogrešno shvatiš ali istinu ne smijemo mjenjati jer znaš vrlo dobro da se mnoge negativne stvari ne bi desile i da bi sve bilo puno bolje za sve nas da su njih dvojica i pokojni Boro Radić ostali živi.

    Nažalost i sam Boro je morao poginuti tog dana, nakon što je namjerno tog dana bio uvučen sa svojim ljudima u klin i uspio da se izvuče(krivica je svaljena na vezistu Čedu I. ) istog dana smišljena mu je druga klopka u koju sigurno ne bi upao da nije bio psihički rastrešen zbog pogibje svojih ljudi (što su sigurno spletkaroši imali na umu) i iz koje se nažalost nije izvukao, neka im je laka zemlja i neka Bog kazni one rđe koji su to organizovali.

    Na nama je da te tajkune javno razotkrijemo i stavimo na stub srama jer tek tada će moći da počivaju u miru.
  • profiteri - 23493 - 28.01.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Profiteri na liniji Ilijaš - Breza


    Čitajući članak izvjesnog Jureta koji pominje šverc između linija Ilijaš - Breza natjerao me je da priznam tu sramnu činjenicu naše brigade.

    Glavne linije šverca odvijale su se na liniji iznad Lješeva na položaju Zajezda koju je organizovao Dragan Okilj i u kojoj je učestvovao jedan kompletan vod koji je držao taj položaj po dva dana a njihovu smjenu takođe po dva dana vršili su vodovi iz drugih četa koji nisu bili uključeni u te aktivnosti koje su razotkrivene tek 1994. godine.

    Druga linija šverca je bila u Čekrčićima takođe jedan kompletan vod koji je organizovao Šljivić S.

    Treća grupa švercera se nalazila na liniji prema selu Vrbovik koju je uspostavio komandir čete Rade Stjepanović i u koju su bili uključeni samo par bliskih ljudi koji su sa njim provodili dane u štabu. Međutim, ova linija šverca nije dugo opstala. Jedan borac njihove čete koji je iz interventnog voda te godine prešao u njihovu četu je izrazio sumnje u njihova noćna izviđanja ispred linije sa punim ruksacima.

    Kada je saznao da je Radetov kum izvjesni Šerif A. iz Vrbovika i svojim suborcima je rekao da će u sledeće izvuđanje krenuti za njima i ukoliko se potvrde njegove sumnje da će prvo pucati u Srbe a tek onda u muslimane. Kada je ta informacija stigla do njih ubrzo su ga prebacili u drugu četu jer u obe linije (Zajezda i Vrbovik) šverca bio je uključen i komadant bataljona.

    Međutim momak se obratio izvjesnim ljudima kod kojih je imao autoritet i sa Pala je pokrenuta istraga koja je urodila plodom i zaustavila sve tri linije šverca. Komandant bataljona je smjenjen a mnogi su završili u zatvoru.

    Kada se budemo malo više bavili ovom temom biće objavljen i spisak većine učesnika i organizatora ovog prljavog posla.

    Nažalost, nakon izlaska iz Ilijaša mnogo toga je ostalo nedovršeno i zaboravljeno a da sramota bude još veća i bolnija, zaboli me kada čujem da su pojedinci čak i odlikovani. Mislim da bi bilo logičnije da su odlikovanja dobili od muslimanske strane za logističke usluge koje su im pružali.
    ilijas_nemanjici - 23481 - 27.01.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Početak rata


    Kako sam se tek priključio na ovaj forum moraču da pomenem i neke vrlo bitne događaje sa početka 1992. godine, koji će pokazati pravu istinu o započinjanju rata i ko su bili prve žrtve ekstremnih fanatika.

    Sarajevo - prvi pogunuli Nikola Gardović, Breza - prvi poginuli Nikica Radić, Vareš - prvi poginuli Neđo Leka, Podlugovi - prvi poginuli Rade Rosuljaš, Visoko - prvi poginuli Kokoruš Milenko. Sva prva poginula lica u mjestima u okolini Ilijaša bili su civili srpske nacionalnosti.

    Prva dva ratna napada na područje Ilijaša izvedena su takođe od muslimanskih oružanih formacija, prvi na Banjer (srpsko selo na granici sa Visokom) a drugi na mjesto Odžak (srpsko selo na granici sa opštinom Breza), takođe prve ispaljene granate koje su pale u Podlugovima (po naseljima Ina i Sovrle) ispaljene su iz pravca opštine Breza.

    Takođe želim da pomenem da je i posljedna žrtva sarajevskog ratišta bio nenaoružani Srbin iz mjesta Sovrle, Branko Janković koji je ubijen snajperom u blizini srpskih napuštenih rovova koji su se nalazili u neposrednoj blizini njegove kuće, skoro mjesec dana nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

    Nadam se da će Veljo imati i tačne datume za navedene događaje. On je sem puške nosio i olovku, a ja samo pušku. Sada njegova olovka ima više značaja od mnogih pušaka.
    zaboravljeni - 23456 - 25.01.2010 : Feniks Republika Srpska - best (0)

    Ilijaški Nemanjić: Damir (Novo) Đurić


    Poštovani, već odavno pratim ovaj zanimljivi sajt koji mi govori da u ovo vrijeme, kada smo zaboravljeni od ratnih profitera i plutarističke vlasti, zahvaljujući Vama još uvijek postoji nešto što nas spaja i ne dozvoljava da se zaboravi ono što se zaboraviti ne smije.

    Kako sam imao čast i zadovoljstvo da se upoznam sa vama, a Vaša posjeta značila mi je puno u teškim trenucima u kojima sam se tada nalazio, a kojom ste mi pokazali da svoje učesnike sajta nikada ne zaboravljate, danas je veliki povod da vam se priključim. Svojim istinskim ratnim sjećanjima i komentarima nastojaću da ovaj sajt učinim zanimljivijim.

    Mislim da ste pogrješili kod godine pogibje Damira (Novo) Đurić koji je jedna posebna priča i ako se može govoriti o velikim borcima Ilijaške brigade svi koji su ga poznavali djeliće moje mišljenje a to je da je bio jedan od najvećih i najsposobnijih boraca naše brigade.

    S poštovanjem!




    Idi na stranu - |listaj dalje|