fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

zdravlje - 96511 - 27.07.2016 : Delija Trebevic - best (0)

Hepatitis C


Meni je prije par godina ustanovljen hepatitis C, zbog prokomjerne upotrebe lijekova u kratkom vremenskom periodu. Uzimao sam četiri vrste tableta. Ne znam o kome se hepatitisu radilo i da li ih ima više vrsta, pošto nisam studirao medicinu ali znam da sam posle mjesec dana od kada sam počeo piti koziju surutku bio na vađenju krvi i da je jetra ponovo bila u normali. U međuvremenu sam bio prestao uzimati dvije od četiri vrste tableta. O svojstima surutke i kako se uzima informacije se mogu naći na netu.
Sa poštovanjem!
ukrajina - 92715 - 04.04.2015 : Delija Zvornik - best (1)

Niko nas neće rastaviti (Ukrajina, Rusija, Bjelorusija)


rusija - 92564 - 11.03.2015 : Delija Zvornik - best (3)

Slava Novorusiji


Slava armiji DNR i LNR, udarnim pesnicama vojske Novorusije bataljonima "Sparta" i "Somali", komandantima tih bataljona "Motoroli" i "Giviju", oficirima Ruske armije na savršenom komandovanju i vođenju rata protiv neuporedivo brojnijeg i opremljenijeg protivnika, herojskom narodu Novorusije, hrabro palim borcima i ubijenim civilima, majci Rusiji, i naravno Vladimiru Vladimiroviću.
bosna_danas - 92415 - 18.02.2015 : Delija Zvornik - best (8)

Daće Bog!


Dragi moji Srbi,

sinoć sam sjedio sa jednim jaranom i poslije koje čašice i standardnih tema o ratu u Novorusiji i belaju koji se tek sprema, a ubijeđen je da pravi šou tamo tek dolazi, on lupi onako iznenada:

  • "A reci ti meni, brate, kuda ćemo mi kad nas odavde potjeraju ako uopšte i mognemo pobjeći?"

    Ja mu onako odsjekoh da nas niko neće moći otjerati, ali kada mi on uzvrati da pogledam granice RS-a i da je ne bi mogla braniti ni velika rRuska vojska, a kamo li mi bez oružja, ja mu rekoh:

  • "Pa ako bude stani-pani hvataj se Srbije!"

    Gleda me on, onako blijedo, pa nastavi:

  • "Ama, bolan, znam ja da nama ne gine Srbija ali gdje ćemo dalje? Gdje?" Ne čekavši da mu odgovorim on nastavi:
  • "Jadan ne bio, vidiš li ti šta se tek tamo radi sve prodadoše, sve izdadoše, Srbija je ostala po prvi put u istoriji tako-reci bez vojske, bez oružja, oficirski kadar je uništen, sva vojna sila može stati u jednu manju dvoranu, oružje se prodaje, Blerov savjetnik za vrijeme bombardovanja sada vedri i oblači ministarstvom odbrane, Niška padobranska jedinica je pred gašenjem, žandarmeriju ponižavaju na svakom koraku, svi časni i sposobni oficiri su u Hagu, Srbiju brate nema ko da brani ostavljena je na izvolite..." - ispali ovo sve u jednom dahu onako sav zajapuren u licu i crvenih očiju.

    Ušutjesmo par minuta obojica, taman da okrenem na drugu temu jer vidim da se sav "zapalio" a on onako dobro "potkovan" istorijskim činjenicama nastavi:"

  • "A jel' brate, kad nas izlože na čerečenje odakle nam manje zlo dolazi? Da li sa Sjevera od komšija Mađara koji još Vojvodinu svojataju, spustiće šapu sve do Save, mrze oni nas još od vajkada, još otkako je Car Dušan gazio onog njihovog Lajoša po srbijanskim vukojebinama pa ga ćero sve do Pešte, sami ga je Papa tada spasio. Ili možda sa istoka? Eeee, tamo su braća Bugari njima smo je*ali i mamu još od Balkanskih ratova samo zato što su zapeli za one sirotinjske krajeve na istoku Srbije, sada ljube stope Švabama baš kao pred 1. i 2. svjetski rat. Ovo sa "Južnim tokom" je čisti dokaz za to, zabiće nam nož u leđa prvom prilikom... E, sad idemo na Zapad tamo je lista poduža a u prvi red staće gospoda iz Beča i Berlina, Hrvati i muslimani će kao i uvijek biti njihovo oružje i prethodnica, "prijateljstvo" sa njima je viševijekovno potvrđeno i zapečaćeno nemjerljivom količinom krvi, vidiš da se Fašizam povampirio. Razno-razni carevi, kraljevi, banovi, paše, veziri... svi su oni ostavljli svoje kosti po vrletima Srbije, ali njihovi nasljednici još uvijek reže i čekaju da ostanemo bespomoćni i nejaki a to smo upravo sada. Ajmo sada malo na Jug a odozdo nam stižu braca Šipci željni srpske krvi, oteli su Kosovo sad pucaju na Rašku sa NATO vjetrom u leđa, a Rašku nema ko da brani, ustvari ima seljak sa vilama i grabljama ishod se unaprijed zna... Teška situacija brate, teška, preteška za jedan mali narod, Bog sami zna šta nas čeka..."

    Završi on tako, iskapa čašicu rakije i pogleda me čekajući odgovor, ja mu nazdravih i rekoh u šali:

  • "Ma, jeb.će im Putin mamu svima redom do tada!"

    ...a on mi kroz osmijeh potvrdi:

  • "Daće Bog, brate, daće Bog!"
  • cekrcici - 84747 - 03.05.2013 : Delija Zvornik - best (1)

    Početak rata u Čekrčićima


    Na današnji dan prije 21 godinu je izvršen prvi napad na selo Čekrčiće. Prva minobacačka granata kalibra 60 mm pada u dvorište porodice Vukičević, za njom pada i druga kalibra 82 mm i teško ranjava Radenka Vukičevića koji je na sreću preživio to ranjavanje.

    Odgovor srpske strane je bio više nego rezolutan, nakon čega je iz Visokog stigla molba da se naši udari zaustave. Naravno lakovjerni Srbi prestaju sa paljbom, nakon čega stupa primirje gdje smo se takoreći "igrali rata" sve do početka juna kada počinju "dani pakla"...
    cekrcici - 84456 - 18.04.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Rušenje mosta na Bosni


    Izgleda da ovaj iz Visokog puno čita Wikipediju jer vidim da je pročitao i onaj članak o "odbrani Visokog" samo ne znam od koga su ga branili jer ih niko nije napadao, izuzev možda vanzemaljci, ko će mu ga znati.

    Na Wikipediji piše da je most srušen u junu 1995. godine nešto prije vaše ofanzive. Međutim, oni nisu puno promašili jer je most uništen 1992. godine a razlog je jasan kao dan, da se spriječi eventualni oklopni napad. Rušenjem se oslobodio i određen broj vojnika jer je uklonjena straža kod mosta, a povučen je i bestrzajni top koji je imao zadatak da kontroliše most, dok je ljudstvo sa njega premješteno na prvu borbenu liniju.

    Eksplozija prilikom rušenja mosta je bila strašna! Ne znam da li se čulo do Misoče, ali je odjeknula domaćinski.
    ilijas - 84427 - 17.04.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Napad na Komin


    Izgleda da je onaj čiča koji ti je rekao da ste napadali Komin, a ne Bioču, bio u pravu. S obzirom da je tog dana napadnuta kompletna linija Ilijaške brigade i da se ginulo na svakom koraku, imena poginulih koja se ovdje navode vjerovatno nemaju dodirnih tačaka sa tvojom jedinicom.

    Kažeš da ste dovedeni po mraku i da niste imao pojma gdje se nalazite, kao i da je u blizini bila rijeka Bosna a nizvodno Visoko! E, moj prijatelju, to nije bila rijeka Bosna nego rijeka Fojnica a iznad nje se nalazi Ogljeno i Krševito brdo koje takođe spominješ i sa kojeg ste vi atakovali na nas.

    Inače, idući iz Visokog prelazi se most na Fojnici a zatim se dolazi u selo Prijeko iz kojeg se penje na Usijelu a odatle put vodi u Krčevine gdje ste vi tada i zaglavili, a gdje je tog dana poginuo Tufo Buza.

    Inače taj Rajko koga ti spominješ bi mogao biti i moj saborac, s obirom da smo se i mi prilikom napada dozivali kao ludi i da su i oko nas padale neke čudne naprave.

    Treba da napomenem da je taj dan bio jedan od najtežih u mom ratovanju. Navaljivali ste kao ludi i bukvalno je važilo pravilo "pucaj iz čega stigneš i bacaj sve što ti se nađe pri ruci". Naša komanda je razmatrala i opciju da se povučemo, ali su na naše protivljenje odustali od toga. Borbe koje su se tom prilikom vodile su stvarno bile neviđene, napadali ste u talasima a ono "alahu ekber" još i danas mi odzvanja u uPima. Vaši napadi su popustili tek kada se saznalo da je stradao Tufo Buza, istinski vođa vaših napada.

    Meni se sve čini da postoji velika vjerovatnoća da smo se mi gledali preko "mušice". Jedino stvar koja se u ovo ne uklapa je priča o doktoru i snajperu jer mi snajperiste tu nismo imali ali smo 60-ke koje pominješ držali odmah iza linije i iz njih se neprekidno pucalo, tako da se i taj detalj uklapa.
    vogosca_rat - 83977 - 28.03.2013 : Delija Zvornik - best (1)

    O Cetu i Josi


    Vjerovatno ovo što si rekao za pokojnog Velibora je tačno a ja sam ovu moju verziju čuo iz usta njegovog strica, ali bilo kako bilo ostaje tuga i žal za onakvim momkom neka mu je vječna Slava.

    Zanima me da li poznaješ i kakvi su borci bili Rade Cetkovic-Ceta i mislim da se drugi zove Dragan Josipović zvani Josa a neko ga je zvao i Nine. O Ceti sam čuo sve najbolje a za ovog drugog baš obrnuto, naravno mislim o njihovom ratovanju. Nine je bio komšija mom stricu u zgradi i znam da je pravio lude žurke al ga linija čini mi se nije često vidjela.

    Drugo što me zanima kakvo imaš mišljenje o čuvenom kafiću "Lili" koji se nalazio u istoj zgradi gdje su živjeli moj stric i Nine, i onoj ekipi koja se dole okupljala da li su oni vidjeli rata, a po opremi koju su nosili mogli su osvojit Sarajevo...
    prepiska - 83919 - 25.03.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Velibor Njegovanović


    Njegovanović Velibor po riječima njegovog rođenog strica Pere je poginuo igrajući čuveni ruski rulet sa magnumom. Međutim bilo kako bilo njegovom pogibijom izgubismo pre svega jedan mlad život pa tek onda mnogo hrabrog borca. Iza sebe je ostavio ženu i sina koji nosi njegovo ime Velibor, zovu ga Lolo izrazito je visok na oca, preko 2 metra odlično igra košarku prošao je školu FMP-a i sada je mislim na nekom univerzitetu u Americi. Ostatak porodice mu je u Srbiji.
    ilijas - 83825 - 21.03.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Usijelo


    Iskreno se nadam da će Željko dozvoliti objavljivanje slika i da si ti fotografisao ne samo Usijelu koju su vaše snage držale nego i predjele nasuprot njih na kojima smo se nalazili mi. A taj članak sam napisao ja i mene je majka jedva prepoznala i to za vrijeme vaše zadnje ofanzive jer kada sam došao kući više sam ličio na one vaše mudžahedine nego na naše "čeljade".
    cekrcici - 83794 - 19.03.2013 : Delija Zvornik - best (4)

    Minobacačlije


    Kao borac sa prve linije fronta ne mogu a da ne odam ogromno priznanje i zahvalnost našim minobacačlijama. Naravno, tu prije svega mislim na odred koji se nalazio u samom selu Kalibra a koji su imali minobacače od 60 i 82 mm, dok su 120-ke bile nešto dalje, van naše mjesne zajednice.

    "Andjeli čuvari" kako smo ih od milja zvali, pod komandom legendarnog i nažalost pokojnog Vlastimira Kokoruša, pružali su uvijek tačnu i preciznu podršku i moram da priznam u nekoliko navrata nas bukvalno vadili iz belaja.

    Imao sam čast da poslije ranjavanja i povratka na front provedem dva mjeseca sa njima dok se nisam potpuno oporavio i otišao nazad na prvu liniju. Oni su bili tako ubitačni i efikasni jer su bili savršeno organizovani. Svaka meta koja je gađana je uredno obilježena piketima. Oni su vodili računa o svakoj mini, mada je municije bilo i više nego dovoljno. I u najtežim situacijama se tačno znalo šta ko radi.

    Inače, njihova lokacija je bila u dijelu sela koji ze zvao "Luka", ugodno "ususkani" između dva brda sa odličnim prirodnim zaklonima si bili teško uočljiva meta za muslimansku artiljeriju koja nas je inače konstantno "tražila".

    Za vrijeme jednog napada, prilikom našeg dejstva padaju tri granate u neposrednoj blizini, odmah dobijamo komandu da naša paljba bude još jača a na moje laičko pitanje zašto to dobijam odgovor od komandira da ukoliko sada prekinemo sa dejstvom to će biti znak za neprijatelja da nas je locirao a onda smo tek nagrabusili.

    Eto kakvo sam ja bio "tele" po tom pitanju.

    Inače za njih me veže jedan iz ovog ugla komičan, ali umalo i tragičan događaj. Naime, jednom prilikom uočena su pojacana kretanja neprijatelja na Usijeli posebno oko dva najisturenija rova prema nama. Naravno, vezom tražimo da ih naši malo potpraše i dobijamo odgovor da će to minobacačlije da odrade. Kao da sada gledam Rajčiku kako se nastelio sa dvogledom da vidi šta će biti, zove i mene a meni nešto bilo mrsko, sjedio sam na klupici na ulazu u rov prebirući po sanduku sa municijom za 84-vorku, i kroz šalu mu rekoh:

  • "Ma nemam ja šta da gledam, sad će i njima naš Vlasta (kako smo zvali Vlastimira) spustiti kroz solunar na rovu!"

    Nakon toga smo se svi nasmijali. Međutim, ne kaže džaba ona stara narodna "pazi da ne ostanes nasmijan" jer u istom trenutku začusmo oštar zvižduk i strašnu eksploziju. Rajčika je preletio preko mene, sanduk sa municijom je otišao u tri lijepe, a 84-vorku sam kasnije našao deset metara iza rova. Prašina i haos oko mene. Nakon što malo dođoh sebi ugledah kraj mene vojničku čizmu. Dozivam Rajčiku ali se ne odaziva. Odmah sam pomislio na ono najgore! Ubrzo potom pada i druga granata, ali mnogo dalje od nas. Kontam ja u sebi:

  • "Kakav crni minobacač, ovo je 155-ca da Bog kaže!"

    Rajko je ležao na ulazu u rov. Okrećem ga i vidim da mu ide krv iz uha. Dolazi svijesti, ništa ne čuje, pukli mu bubnjići. Nema ni jedne čizme na nogama, sav je ugruvan i ne zna gdje se nalazi. Snosimo ga do komande i veze, gdje će doći sanitet. Dole saznajem da je odlučeno da umjesto minobacača Turcima pošalju nešto jače i to 155 sa Paljeva. Na našu veliku žalost oni su žestoko podbacili i umalo da nas nisu pobili. Rajko je i dan-danas totalno gluv na lijevo uho.

    Inače, kada sam se vratio u naš poprilično devastiran rov, vidjeh ispred i mjesto gdje je pao projektil. Tu se nalazila ogromna rupa u koju je mogao da stane i Fićo.

    Ne želim da ovim ocrnim previše naše artiljerce sa Paljeva, koji su možda bili i pogrešno navođeni. U sljedećem tekstu ću opisati kako su odigrali strašnu ulogu u možda i najtežem danu na našem ratištu.
  • cekrcici - 83680 - 16.03.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Kota odbrane oko Čekrčića


    Sa kotama odbrane oko Čekrčici si manje-vise u pravu, s tim da ti kažem da su te sve kote bile mnogo lošije za kote koje je držala tzv. armija BiH. Mislim da griješiš u vezi Komina i nekih tamo Ratkovaca...
    cekrcici - 83167 - 28.02.2013 : Delija Zvornik - best (1)

    Zeničani i Visočani na Bioči


    U tvom tekstu vezanom za taj napad vjerovatno ima dosta istine, ali da ti odmah kažem da si apsolutno pobrkao lončiće. U potpunosti te shvatam, jer si potvrdio moje pisanje da su u borbama na Visočkom ratištu uglavnom učestvovale jedinice Armija muslimanske BiH iz Zeničke regije koje nisu poznavale teren, dok su se Visočani uglavnom bavili trgovinom, veoma često i sa našom stranom, a svi dobro znamo kako je to išlo.

    Borbe o kojima ti pišeš su se vodile na Bioči i Biočkoj kosi, a to nije Komin na kome sam proveo veliki dio rata. O toj borbi koju ti opisuješ znam i ja nešto, ali samo iz priče. Čuo sam da je bilo žestoko.

    Opet ponavljam da ja tamo nikada nisam kročio nogom, pa ti ne mogu pomoći. Međutim, što se tiče Komina možeš slobodno pitati šta te interesuje mada na osnovu tvog teksta mogu zaključiti da tamo nisi bio.

    Inač, Komin je onaj dio koji je gledajući sa vaše strane bio nasuprot čuvene "Usijele" ako znaš gdje se to nalazi.

    Na osnovu tvog teksta sam zaključio da si ti bio u nekoj interventnoj jedinici, pa bi možda i mogao znati o čemu ti govorim jer ste upravo najžešće napade izvodili na podrucju Usijele, a kasnije i Tuka, Komina, Velike šume... pa smo se možda nekada i sukobili, ali sam vrlo sigruan da to nije bilo 16. 06. 1992. godine.

    Na jednom vašem forumu sam pročitao tekst jedno Visočanina koji tvrdi da je kroz našu liniju proveo jednu diverzantsku jedinicu iz Zenice i da su ispušili cigaretu na vikendici Stjepana Vukičevića. Međutim, ja sam 99% ubjeđen da on laže, pošto je nije proveo kroz našu liniju jer je linija išla otprilike tuda, a kao drugo koji to diverzanti pale cigarete noću? I na kraju, zašto nisu ništa preduzeli jer se naša komanda i veza nalazila samo pedesetak metara niže a znalo se otprilike da je na taj objekat palo hiljade granata. Moje lično mišljenje je da je taj "lola" doveo svoju švercersku ekipu da odrade neki posao sa našima i da to niste bili vi Zeničani već je htio da se prikaže kao heroj i borac. Naravno, moj pokušaj da objavim svoj odgovor na taj post nije uspio jer to nije dozvoljeno na vašim portalima jer bi se na taj način njihovi tekstovi kompromitovali, za razliku od ovog portala gdje se objavi svačiji tekst bez obzira na stranu sa koje je došao.

    Pozdrav!
    prepiska - 83102 - 26.02.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Dalibor i Velibor Vanovac


    Marko druže moj,

    dirnuo si me u najdublju ratnu ranu, a to je pogibija mojih rođaka i drugova, braće Dalibora i Velibora Vanovca. Na koji način i kako su mučki ubijeni na proslavi rođendana Velinom sinu ću ti opisati ovih dana do najsitnijih detalja, a za to mi treba snage, vjeruj mi.

    Evo prošlo je i više od 20 godina od njihove pogibije, a nema dana da ne pomislim na njih. Uostalom, i sam sam trebao biti na toj proslavi ali me spasi stanje pripravnosti na liniji.

    Slava im!
    cekrcici - 82872 - 21.02.2013 : Delija Zvornik - best (6)

    Prava slika rata!


    Čitajući, po ko zna koji put, predivne tekstove legendarnog Velimira Adžića, koji je doista bio enciklopedija dešavanja na Ilijaškom ratištu, naletjeh na tekst u kome on navodi o mukama boraca i njihovim nadljudskim naporima da sačuvaju svoja ognjišta. Članak prije svega govori o našoj malobrojnosti i neprekidnom boravku na prvoj liniji, pretvaranju rovova u prave kuće da bi se sve to što lakše prebrodilo. On kao primjer navodi Čekrčiće.

    Ovom prilikom želim da u potpunosti potvrdim njegovo pisanje, jer ni sam ne znam koliko sam dana bio neprekidno na liniji u toku zadnje muslimanske ofanzive. Možda bih to mogao i izračunati ali će mi malo onih to i povjerovati. Kada sam napokon došao kući, majka me je bukvalno jedva poznala.

    Da bi nam ta teška vremena provedena u rovovima bila nekako lakša, pokušali smo da od rovova i zemunica napravimo nešto malo više. Naš rov je bio kompletno obložen lamperijom, imao je dobre krevete sa stolom, ormarićima i još nekim đakonijama. U svakom momentu sve je bilo čisto kao suza, sem onda kada su se vodile borbe.

    Od malog Pretis lonca smo napravili mali rakijski kazan, što je bio moj lični patent, i u njemu smo od svačega pravili "tkz. rakiju" koje kada se sjetim zlo mi dođe, ali u ta vremena nestašice svaka kap je bila dragocjena. Moj kompanjon Rajčika je imao običaj da kaže da na liniju u Čekrčićima možeš doći samo ako si bio pijan ili lud, a mi smo bili neka kombinacija i jednog i drugog.

    O tome kakva je bila vojnička hrana to svi dobro znamo, više je porcija pojela stoka po selu nego naša vojska. Međutim, mi smo se i tu snalazili, nešto smo sijali nedaleko od linije, po šumi smo brali gljive, u jednoj napuštenoj kući smo čak gajili i zečeve koji su pocrkali od straha nakon što je prva granata pala tu negdje u blizini. Tom prilikom nam je uginulo preko 50 komada zečeva, što nam je veoma teško palo.

    Sve ovo pišem jer želim da dokažem da je tačna teza da je čovjek najveća životinja i, ukoliko se u njemu probudi nagon za preživljavanjem kada ga nevolja stisne, onda može preko svoje glave da preturi svašta.

    Evo, prošlo je toliko godina od rata a ja se još pitam da li je moguće da čovjek može toliko "oguglati" u tim ratnim zbivanjima. Za primjer ću navesti prve ratne dane kada mi se na liniji, a pogotovo noću, od svakog žbuna, drveta ili kamena pričinjavao neprijateljski vojnik. Tada sam reagovao na svaki šum, a minute na straži su mi bile kao godine, bio sam napet kao struna i sada mogu slobodno i bez stida da kažem da me je bilo i strah, da bismo u poodmakloj fazi rata išli na samo 10 metara od muslimanskih rovova na Usijeli i da smo tamo ulazili u srpske kuće jer smo čuli da tamo ima rakije i u njima smo je tražili i po pola sata k'o svi sretni. Znali smo i bez straha zaspati na prvoj liniji i ne bojeći se da nas neprijatelj može sve poklati. Znali smo hodati po selu u po bijela dana, bez ikakvog straha od snajpera a bilo je i slučajeva da nas zovu po imenu i kažu nam da se sklonimo i da nas nisu htjeli ubiti. Bili smo spremni da po svaku cijenu ostanemo do zadnjeg, a poslije odbijenih napada smo se spuštali duboko u međuzonu, samo da bismo vidjeli šta smo uradili u toku borbi a da pri tome nismo ni razmišljali da li dolje ima još neprijateljskih vojnika...

    Mislim da ću i umrijeti a nikada neću saznati šta to prelomi u čovjekovoj glavi pa da mu postane maltene svejedno hoće li poginuti ili ostati živ.
    rat_brcko - 82069 - 30.01.2013 : Delija Zvornik - best (0)

    Pad helikoptera u Brčkom


    Samo da se nadovezem na članak o padu helikoptera u Brčkom, uz malu korekciju o mjestu pada. Helikopter je pao na kuću u blizini stadiona FK "Lokomotiva" i to u naselju koje se zove Klanac, mada i tvrdnja da je pao u Rijeke nije u potpunosti netačna jer to naselje počinje samo par metara od mjesta nesreće.

    Ovo pouzdano znam jer sam preživljavajući razne seljenja nakon Dejtona, pola godine živio samo desetak metara od mjesta tragedije. Provodeći godine na relaciji Zvornik-Brčko napokon prošle godine riješih svoje stambeno pitanje kupovinom stana u Brčkom i to vidi slučajnosti bas u neposrednoj blizini Bimalovog silosa.

    I dok pišem ovaj članak gledam kroz prozor u veliki svijetleći natpis "Bimal" koji se nalazi na vrhu zgrade, a čisto da ne bi nešto zbunilo "Slejdžhamera" da mu kažem da se Brčko dosta izgadilo i da sada oko Bimala ima mnogo zgrada za razliku od vremena kada je on bio ovdje.

    Na Vranovači sam bio par puta, desetak minuta vožnje iz grada. Odatle su imali pogled na Brčko kao na dlanu. Pozdrav.
    dejton - 80036 - 30.11.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Da li je Krajina prodata?


    Diverzant,

    kao da mi čitaš misli, htjedoh ti pisati o Bihaću i Goraždu, ali kontam da odoh naširoko.

    Hoću samo da ti kažem da smo na vrijeme zauzeli Bihać i potukli 5-ti korpus i enklavu Goražde, oslobodili bismo silnu vojsku za popunjavanje drugih ratišta. Ne znam tačno koliko vojnika su brojale jedinice VRS koje su bile u sukobu sa petim korpusom, ali siguran sam da je to bio značajan broj. Ukoliko to neko zna, volio bih to saznati. Znam da je enklava Goražde vezala jedinice tri korpusa VRS, a o Srebrenici i da ne pričam.

    A o izdaji u Krajini sam pričao sa borcima iz Jajca, Mrkonjića i Šipova. Jedan od njih mi je rekao:

  • "Brate, tuku nas svaki dan i noć sa artiljerijom a naša artiljerija ćuti. Oni krenu sa pješadijom vidiš ih sve, čak se i ne kriju baš tako mnogo. Mi zovemo komandu ali se niko ne javlja. Nema naše artiljerije da ih poklopi, ni otuda se niko ne javlja, pa mi na kraju pobjegnemo kud koji mili moji. U povlačenju naiđemo na položaje gdje je trebala biti artiljerija, ali tamo nema ničega. Tek kasnije saznamo da je sve odvučeno još prije par dana!"

    Eto, to ti je moje mišljenje brate Diverzante! U svakom ratu je tako, neko krvari i gine a neko se bogati. Rat ti je veliki biznis, druže moj.

    Pozdrav.
  • visoko - 80024 - 29.11.2012 : Delija Zvornik - best (3)

    Bombardovanje Visokog


    Poštovani,

    ta ofanziva koju ste izveli je čuvena Vidovdanska ofanziva. Tačno je da ste tom prilikom zauzeli taj dio iznad Prijekog, a razlog leži u tome da ga je bilo nemoguće braniti. Naime, taj dio kod rezevoara je bio isturen i izložen vatri bukvalno sa svih strana. Možda se to mjesto i moglo nekao odbraniti ali uz ogromne gubitke, pa je naposlijetku odlučeno da se povučemo nekih 500 metara u dubinu i ispravimo liniju odbrane što se ispostavilo kao ispravna odluka jer do kraja rata nije bilo nikakvog pomjeranja na toj liniji a znas i sam koliko su snažni bili napadi u tom pravcu.

    Inace na radio Visokom toga dana je objavljeno da se vijori zastava sa ljiljanima u sred Čekrčića i da su četnici u rasulu pobjegli. Moram da te ispravim nije "Osijela" nego "Usijela" a možda ste i to promijenili pošto se i Čekrčići sada zovu Čekrekcije ako sam dobro pročitao.

    Mislim da vam je baš u tom napadu poginuo komandant specijalne policije, zaboravih mu ime ali nedavno su mu baš tu podigli spomenik a i određene rovove su restaurirali kao sjećanje na rat u Visokom. Što se tiče avio bombardovanja, njihov cilj je bila kasarna u Visokom a koliko su bili "precizni" govori podatak da su prvu bombu bacili na Podlugove u ilijaškoj opštini i da su izginuli srpski civili. Druga je izbačena u po Čekrčića, tačnije u dijelu koji smo zvali "Kuta" a tek onda je opalio po Visokom. Mislim da su i kod vas totalno promašili cilj jer ne vidim svrhu gađanja objekta tekstilne industrije i to na samom početku rata.
    dejton - 79961 - 27.11.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Odgovor za Diverzanta


    Poštovani,

    kao prvo izuzetno cijenim tvoje pisanje, pogotovo o ratnim dejstvima tvoje slavne jedinice. Nisam imao priliku da se borim rame uz rame sa vama ali sam iz mnogo izvora o vama čuo sve najbolje.

    Kao drugo, o Dejtonu mi niko ne može promijeniti mišljenje, pogotovo o u vezi riječi IZDAJA. Postoji ona izreka da ko drži glavni grad taj drži i ključ rata, e mi smo taj ključ predali ili bolje reći prodali u Dejtonu.

    O tome zašto je ta bratija došla pred Banjaluku i sam znaš da je i to dio jedne velike veleizdaje, koja kreće od pada Srpske Krajine pa nadalje i da im neko nije naredio da stanu i Drina bi nam bila plitka.

    Mnogo vremena provodim u Brčkom i veoma dobro poznajem sva dešavanja od Suljagića Sokaka, Dizdaruše, Broda, Brke i ostalih dijelova Brčanskog ratišta i prema riječima ratnih veterana nisam baš siguran da je taj najtanji dio koridora bio u tolikoj opasnosti kao što ti tvrdiš. Možda su njihova mišljenja previše subjektivna ali ja im poprilično vjerujem. Vjeruj mi da ovo pišem što se kaže u "jednom dahu" jer me uhvati muka kada se samo svega sjetim i nema šta mi ne pada na pamet. Ja bih imao toliko toga da napišem ali čim sjednem za računar izgubim volju za prepričavanjem ratnih doživljaja.

    U svakom slučaju veliki pozdrav za tebe!
    cekrcici - 79785 - 22.11.2012 : Delija Zvornik - best (2)

    Dejton (1)


    Kako me sjećanje služi, prekjuče je čuveni Dejtonski mirovni sporazum proslavio punoljetstvo. Možda griješim, ali mi se čini da je to bila jedna od najvećih izdaja u istoriji Srpstva! Tog dana su ona tri dželata svojih naroda potpomognuti, ili boje rečeno natjerani od strane bjelosvjetskih moćnika, potpisali dogovor koji je doveo do najvećeg egzodusa srpskog naroda još od vremena Prvog svjetskog rata.

    I sada se sjećam svega toga, "kao da je bilo danas" što bi rekao Nele Karajlić u čuvenoj pjesmi. Bješe to prohladno jutro, smjena na liniji, već duži period je bilo mirno. Kažu da su opet u toku nekakvi mirovni pregovori i da je došao kraj rata, a mi "linijaši" se na to nismo baš previše osvrtali jer mnogo je takvih mirovnih skupova do tada propalo pa smo više razmišljali o tome da da se dobro pripremimo za "rokanje" koje je uvjek dolazilo nakon toga.

    Pošto nam je došla smjena, ja sam dobio slobodno dva dana pa riješih da obiđem svoju familiju u u Vogošći. Najprije krenuh malo pješke a zatim "pic gauerom" dođoh do odredišta. I tako, uz kafu započeh priču sa stricem kojeg sam neizmjerno volio. On nije mnogo govorio, ali mu je svaka riječ bila "Njegoševa!". Tog dana bješe nekako ćutljiviji nego i obično, i samo mi kroz dim cigarete prozbori:

  • "Sine dragi, ovo neće izaći na dobro, kuva nam se opasan papica!"

    Ja se trznuh, kao da me neko polio kantom vrele vode pa odgovorih:

  • "Ma, nema šanse striko, sve će biti o redu!"

  • "Neće, neće sine! " - ponovo on meni uzvrati.

    I tako, dok su mi još uvijek odjekivale strikanove riječi u ušima, krenuh u šetnju. Mrak je već padao. Onako zmaišljenog me trznu strašna pucnjava iz pravca Sarajeva, što bi se kod nas reklo da "gori nebo". Odjekuju rafali a čuje se i pokoja eksplozija, kao nikad do tada. Pomislih u sebi:

  • "Eto ti njihovih pregovora, rokanje je već počelo!"

    Pojurih nazad do svojih da zgrabim pušku i krenem za Čekrčiće. U trenutku kad uđoh u kuću, zatekoh striku kako stoji skamenjen pred televizorom, drži se za glavu pa reče:
  • "Prodani smo sine! Ono što u Sarajevu gori, to muslimani slave za sve ono što je dato njima!"

    Eh, da je to bilo ko drugi rekao otjerao bih ga u tri lijepe, ali njegova riječ je za mene imala posebnu težinu. Sjedoh, još uvijek ne vjerujući svemu jer su to bile prve i nezvanične informacije. Riješih da pričekam još par dana u nadi da su to bile laži muslimanske televizije. Međutm, sa svakim narednim danom postajalo je sve očiglednije da je Srpsko Sarajevo prodano i to upravo oni dijelovi koji su najviše krvarili: Ilijaš, Vogošća, Ilidža... Tuga jad i čemer!

    Najtužnije je što smo imali samo 60 dana da se iselimo. Ljudi panično traže prevoz a ne znaju ni gdje idu: Zvornik, Višegrad, Bijeljina, Brčko... Pa Bože, da li je to moguće!

    Dolazim na most u Čekrčićima i tamo zatičem pravu pijacu. Ljudi prodaju sve samo da bi skupili pare za kamion: namještaj, odjeću, obuću pa čak i dječije igračke. Odlaze u nepovrat i najdraže uspomene samo da se izvuče ono što se izvući može.

    TEKST CU NASTAVITI SUTRA
  • bijeljina - 79365 - 11.11.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Donatorsko veče


    Sinoć je u Bijeljini održana donatorska večera sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava za izgradnju zajedničkog spomen obilježja svim pripadnicima slavne Ilijaske brigade kao i poginulim civilima otadžbinskog rata.

    Večeru je organizovalo udruženje "Prijatelji Ilijaša" i prema nezvaničnim informacijama prikupljena su značajna sredstva za spomenik čija izgradnja pri manastiru Svete Petke u bijeljinskom naselju "Pet jezera" bi trebalo da košta oko 120.000 KM.

    Ovim putem želim da pozovem sve ljude dobre volje koji su u skladu da sa svojim materijalnim mogućnostima u stanju da određenom donacijom pomognu izgradnju ovog nam svetog spomen obilježja onima koji su svojim životima udarili temelje ove naše lijepe Republike Srpske.

    Neka im je vječna slava i hvala!

    Pomoć se može uplatiti na žiro račun br 1610250028690125 - Rajfajzen banka, primalac je Udruzenje građana "Prijatelji Ilijaša", svrha doznake je Pomoć za izgradnju Spomen obilježja.
    hag - 78147 - 15.10.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Ratni snimci


    Gledam ove ratne snimke na Yutube sa raznih ratišta i otprilike tek svaki deseti je sniman sa naše strane. Sve ostalo su muslimanski pa me zanima zbog čega je odnos takav ili su oni više snimali ili se naši snimci zbog nekih razloga ne postavljaju, a ako se može negde još pogledati nešto sa naše strane volio bih da znam gdje i kako.

    Poštovani,

    kao što ti je poznato, naša arhiva je pokupljena i odnešena u Hag. To važi i za TV priloge koje je snimila SRNA. Pored toga, snimci koje objavljuju muslimani na YOUTUBE su uglavnom preuzeti od razno-raznih amatera koji iste "kradu" sa njihove televizije. Takvih snimaka je jako malo na našim televizijama pa video materijal snimljen za vrijeme rata uglavnom trune u podrumima beogradskih televizijskih kuća jer se ni tamo ništa ne objavljuje o slavnoj borbi srpskog naroda za slobodu!
    visoko - 78022 - 10.10.2012 : Delija Zvornik - best (7)

    Kula Banjer


    Listajući fotografije na jednoj Fejsbuk grupi, naiđoh na fotografije čuvenog brda Kula Banjer, inače jedne od dominantnih kota na Visočkom ratištu u pravcu Čekrčića. Posjetioci ove grupe redovno ostavljaju komentare diveći se lijepoj prirodi kojom je obdareno ovo brdo.

    Međutim kada ja vidim ove lijepe šume i livade u meni se nešto okrene u stomaku. Uhvati me neka muka jer se odmah sjetim onih mučnih ratnih vremena i svog onog zla koje su nam nanijeli snajperisti koji su nas odozgo imali kao na dlanu. A gađali su sve što se kreće. Nisu birali da li se radi o vojniku ili civilu, kosili su i ubijali sve što im dođe na nišan. Siguran sam da je sigurno 60 procenata poginulih na tom djelu ratišta stradalo od snajpera, najčešće iz ozloglašenih Topalovića kuća. U tim već razrušenim kućama su imali upucanog Boforsa i PAM-a, opale nekoliko puta i pobjegnu a onda ih mi tučemo pola sata, ali uzalud.

    Jednom prilikom se desio i jedan neobičan događaj vezan za ovo muslimansko uporište. Bilo je to jednog ranog jutra, čini mi se da biješe nekakvo primirje. Naše stanovništvo je izašlo da kopa njive, jer ih je od muslimanskih snajpera štitila gusta magla. Nas trojica iz rova smo se upravo spremali da pijemo onu čuvenu kafu "pola ječam pola kafa". Dacke, naša "mama" u rovu, je krenuo po vodu i samo što je promoli glavu iz rova začuli smo:

  • "Uh sunce ti jebem, šta je sad ovo?"

    Potrčali smo prema njemu, a on nam rukom pokaza na najveću od Topalovića kuću, na kojoj se vijorila velika i izrazito uočljiva srpska trobojka. Pogledasmo se zbunjeno, ni sami ne shvatajući šta se dešava. Čitavu noć niko nije ni metka ispalio, a zastava se vijori li vijori. Zbunjeno zovemo komandu, ali ni oni ništa ne znaju. Zatim smo se čuli i sa ostalima na liniji, ali opet ništa jer su i oni iznenađeni isto kao i mi.

    Na kraju se ipak doznalo da su se tri uzavrele glave, zbog opklade u par litara rakije, provukle iza neprijateljske linije i okačili zastavu na vrh brda. Još su kasnije pričali da nisu nikoga ni vidjeli ni čuli. Prošetali se a zatim se vratili "ko svi sretni".

    Trobojka se vijorila sve do podne, dok je muslimani nisu skinuli. Nama je donijela još veće muke jer je od tada snajper još jače gađao po nama.

    Inače ovo nije bio jedini mangupluk te trojice momaka! Jedan od njih je bio moj komšija Bube, drugi je bio dobrovoljac koga smo svi zvali "Srbijanac" dok sam trećem zaboravio ime. Ovi momci su bili ludo hrabri i dobri borci. Uprkos tome nisam bio nešto posebno naklonjen tim njihovim avanturama a Bogami ni komanda, i da nismo bili tako "tanki" u ljudstvu mislim da bi dobro nagrabusili.

    Eto i u najvećem zlu zvanom rat, ipak se sa vremena na vrijeme dese i poneka komična scena koja bar za trenutak razbije svakodnevnu ratnu monotoniju.
  • odgovor - 72750 - 14.08.2012 : Delija Zvornik - best (2)

    Srebrenica


    Ne znam zašto se više smaramo pišući o toj prokletoj Srebrenici? Dokle više da lupamo glavom o zid i pišemo jednu te iste stvari kako i zašto i koliko je osoba tamo nastradalo? Dokle više da pričamo jednu te istu priču kad nas niko ne sluša ili tačnije ne želi da sluša?

    Mi Srbi dobro znamo šta je istina i za šta je poslužila Srebrenica bjelosvjetskim aždajama. Možemo dokazivati Bogu Ocu na hiljade načina ali ćemo ipak u svijetu ostati genocidan narod jer kako kaže ona narodna "kadija te tuži, kadija ti sudi". Možda nekada u dalekoj budućnosti istina i izađe na vidjelo u šta čisto sumnjam, ali samo je sigurno to da je Srebrenica bila "šlag na torti" u satanizovanju srpskog roda i poroda. Namjerno kažem i poroda jer će i mnoge naše buduće generacije nositi tesko breme srpskog soja.

    I šta sada da radimo? Boriti se protiv anglo-saksonske propagandne mašinerije se ne može, a koji je njen učinak i koliko je moćna osjetili smo na svojoj koži. Ona je jedan prastari narod je načinila genocidnim, rušilačkim i u svijetu omraženim a nacinila je jednu novu naciju "Bosnjake" čistu, lijepu, i nevinu kao Sunce. Za samo četri godine srušila autoritet koji je srpski narod vijekovima gradio. Uništila je sve vrijednosti jednog časnog, poštenog, hrabrog i nadasve odvažnog roda, koji je svojom krvlju zaljevao svaki trenutak svoje teško stečene slobode.

    Ali neka im bude, ja samo molim Boga da nam podari par vijekova mira, da konačno koja generacija mirno proživi a da ne prođe kroz sve one strahota rata jer mi se ipak čini da se odigralo samo jedno poluvrijeme, a kad će početi drugo veliko je pitanje...

    RE: Srebrenica

    Poštovani,

    kao prvo, moram da napomenem da si me pomalo razočarao sa svojim, dosta pesimističkim, komentarom.

    Za mene, kao Srbina, postoje samo dvije svete stvari: sloboda i istina. Za slobodu se boriš u ratu, za istinu u miru. U ratu sam se borio najbolje što sam znao, a u miru sam pokrenuo ovu stranicu jer nisam mogao ništa bolje da smislim.

    U početku sam vjerovao da ova moja borba treba da bude usmjerena na Zapad i englesko govorno područje, pa sam nakon nekog vremena odlučio da se posvetim "suprotnoj strani". Na kraju sam shvatio gorku istinu da nisu svi Srbi podjednako obrazovani po tom pitanju, poput mene i tebe, pa sam ipak odlučio da ovu borbu posvetim našem vlastitom obrazovanju.

    Primjera radi, Boris Tadić, nekadašnji predsjednik Republike Srbije, je pravi laik za Srebrenicu. Jer kako drugačije možeš objasniti njegove komentare i postupke po tom pitanju. Ista stvar važi i za većinu srpskog naroda sa one strane Drine.

    Suština svake propagande, bilo da se boriš za istinu ili laži, je u ponavljanju. Svaki odjek istine je još jedna šansa da neki laik, a u našem narodu ima previše takvih, čuje naš glas i možda nešto i nauči.

    Nisi u pravu ni u vezi tvoje tvrdnje da i ti sve znaš. Sebe smatram dobrim poznavaocem slučaja Srebrenica, ali sam ovaj članak koji su napisali Karganović i Pavić, do sada pročitao tri puta i svaki put sam iz njega naučio nešto novo.

    Razlika između laika i eksperta je vrlo mala, ali bitna. Laik zna istinu ali nema potrebe da je dokazuje. Sa druge strane, ekspert rasploaže sa dokumentima i svjedocima, barata sa argumentima i brojkama, pa svoje stavove uvijek može da dokaže - i laiku i ekspertu.

    I na kraju, nemoj molim te da se ljutiš na ovakvom odgovoru. Prije svega, on nije upućen samo tebi već i svima onima koji misle da znaju sve o Srebrenici. Ukoliko misliš da ti je neka tematika dobro poznata, ti jednostavno preskoči taj članak. Vjerujem da će neki drugi za njega pomisliti da je zlata vrijedan, jer tekstovi poput ovog zadnjeg su dovoljno jaki da i slijepima povrate vid.

    Možda si primjetio da sam u poslednje vrijeme počeo o Srebrenici da pišem i na engleskom. Objavljujem činjenice, spiskove. Nije mi namjera da promjenim svijet, opismenim Zapad. Međutim, moj cilj će biti ostvaren ako samo jedna osoba otvorenog uma pročita moje tekstove - pod uslovom da se to radi o nekom poznatom stranom novinaru.

    Srpski narod ima uzrečicu: "Ko visoko leti, nisko pada". Moje lično mišljenje je da će jednog dana na Zapadu duvati drugačiji vjetorvi i da će istina kad-tad izaći na vidjelo. A biće to pad sa mnogo, mnogo prašine...

    Evo ti i nekoliko engleskih izreka o lažima:

    With truth you're able to grow and build upon it. Anything built on lies will eventually crumble and fall.

    Sa istinom si u stanju da se razvijaš i dograđuješ. Sve što je stvoreno na lažima će jednog dana da se sruši i razbije.

    Wonders what goes through some peoples small minds do you really think you can hide shit forever.

    Pitam se šta prolazi kroz glave onih malih ljudi koji misle da laži mogu da sakriju zauvjek.

    The worst lies are the lies we tell ourselves. We live in denial of what we do, even what we think. We do this because we're afraid. č Richard Bach

    Ričard Bač: Najgore laži su one koje govorimo sami sebi. Živimo u poricanju onoga što radimo, šta mislimo. Radimo to jer se bojimo nečega.
    visoko - 71906 - 24.07.2012 : Delija Zvornik - best (1)

    RE: Rovovi u Čekrčićima


    Napravio sam veliku grešku što nisam spomenuo imena poginulih boraca, a to su:

  • Kokoruš (Novica) Ljubo
  • Kovačević (Rajko) Stojan
  • Kokoruš (Jovo) Branko
  • Mirić (Milinko) Rade


    Inače taj nesretni dan je bio 08. 08. 1994 godine i taj događaj nije nigdje opisan koliko ja znam, ono što si ti naveo su bili okršaji na drugoj strani poluprstena oko Čekrčića. Još da navedem da su Ljubo i Stojan stradali u direktnim borbama dok su Branko i Rade zarobljeni pa potom zvjerski likvidirani.

    Istina je da bi muslimani bili izloženi jakoj artiljerijskoj vatri i da bi nam bili kao na dlanu kao što kažes, međutim još veća je istina da bi padom tog dijela odbrana samog sela bila nemoguća i da bi za nas tu priča bila vjerovatno završena, pa nije uzalud general Ratko rekao da se to mora vratiti po svaku cijenu.
  • visoko - 71896 - 23.07.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Rovovi u Čekrčićima


    Pročitah članak koji govori o samom početku rata u Visokom i nisam mogao da se čudu načudim onoj priči da je u Čekrčiće dovožen beton za bolje utvrđivanje srpskih položaja.

    Ma kakav beton "kukavče sinji", pa mi smo najveći dio ljudstva izgubili upravo zbog plitkih tranšea i loše urađenih rovova, što je posebno bilo izraženo na početku rata. Naši rovovi su bili sačinjeni od zemlje i balvana, a ko je imao još koji "sljever" to je bila premija.

    Po završetku rata su mnogi Visočani, a posebno vaši borci, pohrlili da vide te "strašne betonske rovove" uvezane sa "izbetoniranom mrežom tranšeja", a čak se spominjao i nekakav lift kojim se naši borci spuštali u zemlju za vrijeme vašeg granatiranja. Međutim, šta su našli? Mogli su samo da vide obične rovove sa po dvadesetak metara tranšeje sa svake strane, par običnih zemunica, a tek kada su vidjeli koliki je bio razmak između rovova nisu mogli da vjeruju svojim očima! Eh, kako bih volio da sam mogao vidjeti te njihove zabezeknute face!

    Inače, ne znam koliko poznaješ taj predio, ali ti mogu reći da je od rova na Čekrčićkom mostu pa do rova u "Tuku" bilo preko 300 metara, a da je od rova u "Tuku" do rova na "Kominu" bilo nešto manje od 300 metara, od rova na "Kominu" do rova na "Počivalu" takođe ogromna rupa...

    Kada sam nedavno bio u Čekrčićima, a naravno da sam morao i to da obiđem, uhvatila me je jeza kako nas niste češće napadali diverzijama kojih sam se najviše bojao. Doduše, pokušali ste i to par puta ali nas je neka luda sreća i dragi Bog spasao pa smo vas svaki put slučajno otkrivali (najpoznatiji je događaj kada smo vašu diverziju otkrili uz pomoć običnog goluba) i uništavali. Međutim, da ste češće pokušavali mislim da bi sigurno prošli.

    Mi smo igrali na onu narodnu "da su u straha velike oči" jer ste dosta puta dobili po nosu pa se više niste smjeli upustati u bog zna kakve vratolomije.

    Jako me interesuje, ako znaš nešto više o tome, zašto ste se povukli iz reona "Kopača" koje ste zauzeli sa jedinom uspjelom diverzijom. Tom prilikom su se naši povukli preko Bosne. Napominjem da je tada general Ratko Mladić bio u Selu i u toku borbe je rekao da će taj dio pasti ali da se mora vratiti po svaku cijenu.

    Kada smo krenuli u kontranapad zatekli smo prazne rovove, doduše ne potpuno prazne. U jednom rovu smo našli jednog našeg borca koji se u međuvremenu vratio sa neke slave i nemajući pojma šta se sve desilo i da je sve palo raspalio je na svoje stražarsko mjesto i zatekao potpuno praznu liniju. Bilo mu je čudno pa je vezom zvao komandu. Naravno, mi smo mislili da je zarobljen i da su ga muslimani natjerali da nas namami u klopku. Na kraju bi sve ovo ispalo i malo komično da u tim borbama nismo izgubili svoja četri heroja, neka im je vječna slava!

    Poštovani prijatelju,

    kad napisa ovako dobar članak, što bar ne nabroja imena te četvorice poginulih. Vjerovatno misliš na 22.08. 1992. godine kada su poginuli:

    1. Vukičević (Novica) Željko
    2. Lalić (Mlađen) Miodrag
    3. Mirić (Vaso) Tihomir
    4. Mirić (Momčilo) Miloš


    Kažem, vjerovatno misliš na taj datum jer je 5.3.1993. godine u Krčevinama poginulo pet naših boraca:

    1. Vanovac (Pero) Branko
    2. Milanović (Veseljko) Drago
    3. Jeftić (Strajo) Petar
    4. Jovanović (Mlađen) Radomir
    5. Antić (Ostoja) Mirko


    Mislim da je neko već objasnio zašto muslimani nisu mogli da zadrže te rovove. Poenta je da su oni bili kao na dlanu otvoreni prema našoj artiljeriji pa nisu mogli da tu da tu ostanu. Detaljnije o ovome možeš pročitati u rubrici "Ilijaški Nemanjići".
    cekrcici - 71725 - 17.07.2012 : Delija Zvornik - best (1)

    Siforija; granatiranje Visokog


    E pa moj komšija, ja bih volio da ste vi u ratu imali mnogo boraca kao što je bio naš Siforija jer bi mi u tom slučaju pjevajući pješke lagano došli do Zenice.

    Kao što sam u jednom postu već ranije opisao taj je strašni junak je uglavnom bario naivne djevojčurke po selu sve dok nije opalio prvi metak a onda je zdimio brzinom munje ko zna gdje...

    Što se tiče tih projektila koje pominješ to su bile klasične avio-bombe ispaljivane sa improvizovane lansirne rampe i upotrebljavane su samo kada zagusti. One su za nas borce su imale nevjerovatan psihološki značaj jer su nam borbeni moral dizale do neviđenih granica iz čega je i proizašla uspješna odbrana Čekrčića i same opštine Ilijaš.
    ilijas_razno - 70781 - 22.06.2012 : Delija Zvornik - best (0)

    Sverc


    A u pravu si Sokole Sivi sverc-komerc je cvjetao u ratu i to na vecini linija na Ilijaskom ratistu, ja cu ti samo reci da je i na nasoj liniji (Tuk, Komin, Velika suma)bilo onih sto su isli u izvidjanje sa punim vojnim ruksacima.. .
    zenica - 70264 - 11.06.2012 : Delija Zvornik - best (1)

    Zeničani


    Pozdrav za Zoku iz Hadžića i vidim da je baš nagrabusio u ovom prokletom ratu. U potpunosti se slažem sa njim za borce iz Zenice: hrabri, požrtvovani, ponekad i previše hrabri... Mnogo su nam pomogli na Sarajevskom ratištu.

    Međutim, nije mi jasno zašto su tada naši iz komande dozvolili da većina tih ljudi zajedno sa svojim porodicama poslije samo par mjeseci produže i nasele se u podrucje Posavine i Semberije, i tamo su ostavili dubok trag u borbama. Ipak, mislim da su nama u Srpskom Sarajevu bili mnogo potrebniji jer je ono bilo ključ rata a tu su borbe bile i najžezšće i najkrvavije.

    Nadam se da ovim neću uvrijediti borce borce sa ostalih ratišta.
    cekrcici - 70148 - 07.06.2012 : Delija Zvornik - best (16)

    Napad na Čekrčiće


    Ko zna koji je dan ofanzive, više ih i ne brojimo, a kuće, kupatila, sapuna i brijača se više i ne sjećamo kako izgledaju. Strano smo umorni, iscrpljeni i nenaspavani. Ipak, odlučni smo da odbranimo liniju jer ako mi puknemo neće ih niko zaustaviti sve do Sarajeva.

    A grmilo je, majko moja mila, tuku iz svih mogućih oružja pa mi nije jasno odakle im sva ta silna artiljerija. Čučimo u rovovima, zabili glavu u zemlju i moli Boga da te ne pogode. Od silne muke izvrćemo stvari na šalu, te moj saborac Rajčika kaže:

  • "Kako nas samo tuku ovako goloruki i nenaoružani, šta će tek biti kada se dokopaju kakve artiljerije i džebane!"

    Užasna paljba ne prestaje. Minobacači, haubice, pamovi, patovi osuše po nama, tenk sa Visočice izvrće rovove. Lično sam gledao kako direktno pogađa rov u kome je bio moj komšija Željko i par Zeničana. Pomislih gotovi su sigurno! Od rova je ostala kamara zemlje i balvana - ipak izlaze nekako žuti od ilovače, prašine, krv im curi iz ušiju popucali im bubnjići, teturaju se i nemaju pojma gde se nalaze ali živi su.

    Artiljerija popušta, što je znak da stiže pješadija. Trčimo u tranšeje. I oni su omudrali, nisu više kao prvih dana kada su išli direktno na cijevi uz "Alahu ekber." Sada se oprezno šunjaju kroz šiblje i visoku travu privlače se, ali mi smo spremni.

    Na scenu stupa naša artiljerija. Plotuni iz haubica, minobacača nemilice šaraju po njivama ispod Komina, po Usijeli, prave dar-mar u muslimanskim redovima. Imao sam utisak da ni mušica ne može da prođje, ma kakva mušica, da je cijeli korpus krenuo na nas tu ne bi bilo prolaza. Do tada nisam ni znao kako ubojito dejstvo imaju PAM-ovi, prosto nisam mogao da vjerujem sa kojom lakoćom režu stabla šljive i tanjeg drveća. Bože moj, pa kada ovi misle da stanu? Napadaju u talasima, prvo artiljerija par sati a onda pješadija i tako u krug. Oko nas hiljade čaura, praznih sanduka od municije, prosto se divim onim momcima što nam dopremaju hranu i municiju kako su živi jer mi se čini da nema metra a da nije pala granata. Gubici na njihovoj strani su strašni, a pogotovo prvih dana kada su izašli na čistinu i pa ih je poklopila naša artiljerija i napravila užas. Mrtvih i ranjenih ima i kod nas, poginulo je par Zeničana, mnogo hrabrih momaka, neka im je vječna slava i hvala. Ja sam lakše ranjen u ruku, zakačio me geler ali ništa strašno. Jedemo kada možemo, čiča koji nosi hranu došao i plače ko kišna godina. Kaže da mu je granata ubila kobilu, žao mu kaže bolje da je i njega pogodilo, gledam ga ovde ljudi ginu ko mušice a on plače za kobilom. E majko moja mila, svašta ćeš vidjeti!

    Konačno, poslije ko zna koliko dana, "milion" granata, mina i metaka napadi počinju da jenjavaju. Izgleda da su i muslimani oladili malo a kako i ne bi. Teške su vrućine i par leševa ispred naših rovova već užasno smrde, ne možeš opstati čekamo noć da ih se riješimo.

    Kažu da su ključnu ulogu odigrale haubice sa Paljeva. Par granata iz 155-ca je zveknulo negdje kod neke stjene gdje su se okupljali muslimani i da su napravile strahote neviđene. To je bio znak da je uzalud ići i ginuti.

    Sjedim u rovu i razmišljam koliko je tu bilo izgubljenih života. Sve su to nečija djeca, braća, muževi... Kažu da je rijetko koji Visočanin poginuo, sve su to bili nesretnici iz Istocne Bosne - Srebrenica, Goražde, Foča... Nisu ni znali gdje su ih poslali.

    Bješe mi drago što se završilo, valjda neće biti više. Ipak, grdno sam se prevario jer tek je bila 1992. godina...
  • cekrcici - 70146 - 07.06.2012 : Delija Sever Zvornik - best (3)

    Siforija


    Mislim da to bješe u aprilu mjesecu, negdje pred sam početak rata. Naoružavanje vojno sposobnog stanovnistva je bilo uveliko u toku i na jednom sastanku kod doma u Čekrčićima, dok se dogovaralo kako i šta dalje raditi, pojavio se nepoznat momak, crn, visok, u glanc novoj uniformi. Naravno, kako to i dolikuje jednoj seoskoj sredini, poče međusobno domunđavanje ko je i šta je. Jedni su pričali da je on dobrovoljac iz Srbije, drugi iz Hercegovine, treći da je Šešeljovac itd... Samom svojom pojavom je djelovao prilično opasno, onako pravo vojnički uredan, maksimalno opremljen a posebno se isticalo njegovo naoružanje, od heklera, pištolja, bombi i to sve po "pe-esu".

    U jednom momentu se primakao gomili i počeo nešto da pametuje kako i šta treba raditi, naravno sa naglašenim patriotizmom, tipa onog da smo mi Srbi "Nebeski Narod", da smo "potomci Nemanjića" itd. Kada je taj njegov monolog završio iz mase se oglasi nas komšija popularni "Djelo" i reče:

  • "Slušaj momak, vidiš li ti ono brdo iznad nas?"

    Momak samo potvrdno odmahnu glavom.

  • "E, pa sine dragi, gore su ti muslimani i s obzirom kako si ti naoružan i koliko imaš eksploziva na sebi, ako te štogod pogodi odozgo raznijećeš pola sela.. . "

    Naravno, nastao je opšti smijeh a facu koju je taj "junak" složio nikada neću zaboraviti. Poslije se saznalo da tog momka zovu "Siforija", na šmekerluk je zbario jednu našu naivnu djevojku, kurčio se po selu sve do trećeg maja i prvog ispaljenog metka, ne treba ni govoriti da je tada zdimio bez traga i glasa.

    Siguran sam da je svako mjesto u predratnom periodu imalo po nekog svog "Siforiju". Eh hvala Bogu pa su ti "junaci" bili samo pojedinci inače se mi ni u Beogradu ne bi zaustavili da su nas branili takvi kao on.
  • kk_glasinac - 17263 - 12.02.2008 : Delija - best (0)

    KK Glasinac pobjedio sa 42 razlike


    Kada su košarkaši pobijedili 42 razlike???
    Na onome sajtu piše da je rezultat bio 79-62 za Glasinac.
    Ali 'ajde, šta bilo, čestitamo na pobjedi!!!

    "Crveno - plavi cijeli grad, cijeli grad Sokolac, kada igra šampion, kada igra Glasinac"!!!




    Idi na stranu - |listaj dalje|