fix
Logo
fix
Nalazite se na Forum-Najnoviji
Za dodavanje novih poruka na ovu stranicu kliknite ovdje

bihac - 103140 - 01.02.2019 : Braco Banjaluka - best (0)

Breza '94


Pozdrav za sve napacene duše.
U životu, tako je kako je.

Nisam dugo pratio ovaj portal, zbog odsustva i obaveza. I dalje nema nikog sa druge strane, bar od komandira vodova i udarnih jedinica da pojasnimo dešavanja operacije Breza. Moguće da čitaju, ali neće da se jave, neće ni taj "mudan" što je ranjenika u obe potkoljenice čizmom udarao, a zatun i u nos, bradu, grkljan. Sve se to dešavalo dole na obroncima Ćorkovače.

Ćorkovače, tu gdje je ostao tenk, bst, pat, i Ćarliji, gdje je ujutro oko 08:30 moj drug bio na straži, primjetio je da se primiču nepoznati vojnici, sasuo. rafal, a onda su oni bacili bombe, par komada. Geler ga je udario u glavu, onda su ga odnijeli saborci, a mi smo ostali još. Sjetiće se neko u jednom potoku su dvojica zarobljeni živi, a potom ubijeni pred razmjenu. A Izet jeste tako poginuo.
bihac - 94453 - 29.11.2015 : Braco Banjaluka - best (1)

Sudbina posade tenka Siva Minja


Pozdrav za sve posjetioce sajta! Nekada nemam vremena čak ni za pisanje. Pre desetak dana, kroz priču sa jednim radnim kolegom, u priči pomenusmo i "Brezu '94" pa pomenusmo i tenk "Siva Munja" na kome je ovaj moj radni kolega bio nišandžija. U toj frci , malo ga je razdrmalo ali je bio ok. Komandir je takođe ranjen u glavu , ali je helikopterom odmah prevezen na VMA pa je ostao živ. Eto toliko. Još jedan pozdrav. Biće bolje ako nebude gore!??
bihac - 90719 - 08.07.2014 : Braco B.luka - best (3)

Kakav je bio Nanić?


Pozz, za sve čitaoce! Samo da upitam ove što mi nisu vjerovali u pisanje o Nanicevoj pogibiji?? Evo i dva posjetioca su potvrdila isto, samo malkice u preskocima, i krajnje je vrijeme da i vi reducirate onaj snimak "herojske pogibije" njegove! Kad nije bio čovjek od rječi - dao je zakletvu i kao JNA oficir o zarobljenim živim ili ranjenim borcima, neprijateljskim, znao je on šta je "Ženevska konvencija " i postupanje sa zarobljenicima, a šta je uradio, bili su u podrumu u Bužimu, za dalje ne znam, i završili su mučeničkom smrću pred samu razmjenu, na konto toga jako mi je drago što je tako završio, a ne herojski kako ga prikazuju.

Ona 2 dana kada sam ostao u okruženju bio sam blizu i Nanića i Dudaka, ali ništa nisam mogao da uradim sa ranjenim ljudima. I nastavak priče, posle mnogo godina nađem čovjeka koji je bio ostao u okruženju sa nama kad je bila operacija Breza 94, zalutao i naišao na njih, sasuli rafal, pogodili ga u obe natkoljenice i on se svalio u potok, dvojica ga onako ranjenog dovukli do komandira ispod "Makarovače" gdje je ostao naš tenk, čizme mu pune krvi, već je pri samoj svjesti i taj komandir - kurac - kukavica udara ga vojničkom čizmom u glavu - nos - grkljan. Srećom je preživjeo i taj dan i zatvor, i sve, i opet kažem borba je borba, ali maltretiranje i ubistva zarobljenika su kukavički čin ma ko to radio.

Pozdrav za sve!
bihac - 89299 - 17.03.2014 : Braco Banja Luka - best (0)

Nanićeva pogibija


Ja ne blefiram i ne pišem iluzije kao ti "Tigre" koji kako navodiš da ste se spremali na Banja Luku, a kao Prijedor bi preletjeli u zraku. Vi još mislite da je to sve osvojeno? Sve ovo je dato uz povremeno zadržavanje, sačekuše i zasjede da se narod izvčue, da se teritorija poravna radi mira!

Sjeti se, na ulazu u Lusci Palanku, kako je poginuo vaš 2. komadant 505, i još neki vaši itd..

U operaciji "Sana" sam bio od 19. septembra mjesto Dabar - Mrežnica, pa do početka kontre naše potez Rasavci - Oštra Luka, sa desne strane putne komunikacije PD - SM, jer je to bila kontra-ofanziva širokih razmjera, a i bilo je krcato ljudstvom i tehnikom. Međutim bilo je stop za sve, možda je i bolje tako, a možda i ne, ko zna.

Što se tiče Nanićeve pogibije, nije fora ili glupiranje, centri veze Vojske Krajine su bili sjebani od NATO raketa, izviđači Vojske Krajine su pošli da vide šta se dešava, i ne sluteći kreću duž linije odgovornosti i nailaze na mjesto na kome su zadubljeni nad kartom bili dotični Nanić, njegova dva pratioca i još jedan oficir. Prilazeći na kratkom rastojanju i tek tada raspoznajući da su to vojnici i oficiri sa protivničke strane. Pratioci Nanića su potegli oružje, ali su ovi banijski izvidači bili malo brži i tu ih pokosili i sjurili se za njima prema Kotaranima - Žirovcu gdje su već otišle jedinice te brigade. Možeš da misliš šta hoćeš o ovome, to je tvoj stav, a onaj vezista kad se vratio do njih imao je šta i da vidi. Tada je javljeno šta je bilo, i onda su jedinice u napadu napravile zločin nad civilima i izbjeglicama iz kolone iz Krajine, u znak odmazde!

Slučajno sam na jednom hrvatskom forumu upoznao tipa koji je bio tada u hrvatskoj vojsci, i tvrdi da oni nisu nikoga likvidirali te ono što se desilo pripisuje vama, a sve snimila mehina - mehmedova kamera. Ali šta je tu je, bilo kako bili, ne ponovilo se!!!
bihac - 89293 - 16.03.2014 : Braco Banja Luka - best (2)

Operacija Sana, pogibija Izeta Nanića


Pozdrav za sve iskrene i dobronamjerne posjetioce!

Pošto vidim da ima i onih drugih, da malo potegnemo i neke opipljivije teme!? Vidim da "Tigra" zanima operacija "Sana," a neće ništa da napiše. Da li on zna ko je pobio moje drugove pred samu razmjenu - one koji su bili zarobljeni u operaciji "Breza '94"?

A sada ću da malo zamaram vas sa 2 strane, koji živite u iluziji i lažima toliko godina, te obilježavate godišnjice i pogibiju vašeg "legendarnog" Izeta Nanića, a da niste ni svjesni kako se uistinu zbilo. Taj dan, za vašu informaciju, ja znam do u detalja i nije ni blizu onoga kako se to prepriča danas. Dio dešavanja zna onaj vaš vezista koji je preživio zato što je otišao niže u šumu da "kaki" i kada se vratio imao je šta da vidi, ali šta je tu je, zna se da je "herojski poginuo" i tako se preselio u legendu.
bihac - 89121 - 04.03.2014 : Braco Banja Luka - best (0)

Nestali borci sa područja Cazina


Pozdrav za sve iskrene ljude!

Želim da ovaj put dodam nešto u vezi pisanja onog tipa iz Cazina koji traži nestale sa područja Dubovika. U operaciji "Breza 94" dio mojih drugova sa kojima sam ratovao su ostali u okruženju i nisu se uspjeli izvući. Upali su u kandže hamzi i gazija, od kojih se posebno isticao onaj koljač Harbi. Posle 2,5 mjeseca zatočeništva su ubijeni pred samu razmjenu, a jedan borac iz Korpusne policije do današnjeg dana nije pronađen. Izgleda da se na svim stranama dešavala ista stvar!
bors - 88918 - 24.02.2014 : Braco Banja Luka - best (2)

Daj narode, u pamet već jednom!


Ljudi moji, svi smo mi svjesni da nam trebaju promjene, ali od pisanja i jadanja nema ljeba!?

Promjene se dobijaju borbom, protestima, ultimatumima itd. Gluvi na vlasti nas ne čuju, nemaju potrebe, imaju sve mehanizme da nas okinje, unište, sataru i na sve načine obesprave. Došlo je do kritične tačke, ali kako neko ko je udaljen od Banjaluke dođe u park kada mu treba za put 20-30 km, a on ih nema jer su mu isti uzeli ih, ubili mu volju za životom. Mi svi sve znamo i zato trreba podržati mirne proteste u Banjaluci da se nešto mjenja.

Moj lični stav je da skidam kapu svakom profiteru i dezerteru jer su ispali pametniji od nas, tako ih cjeni vlast, zato što su isti! A mi pokunjene glave do crne zemlje i sramota nas negdje u redu iskoristiti pravo na prednost, itd. Poniženi smo do kraja, ali od koga? Od naših istih profitera na čelu sa Milokradom i onim oko njega! Daj narode u pamet se već jednom!!!
bors - 88833 - 21.02.2014 : Braco Banja Luka - best (0)

Ko će krivu Drinu ispraviti?


Pozdrav svima!

Eh, moj Boro, ko će krivu Drinu ispraviti! Vrijeme prolazi i sve više podriva obale - poredim to sa tvojim pisanjem u problemima boračke populacije. A da bi se sve to rešilo treba stvari vratiti na početak, početka, ko je gdje bio, koliki doprinos imao u ratu, sa kakvim imovinskim stanjem je bio pre rata, a šta sada ima - i to od najmanjeg običnog smrtnika - BORCA, pa do najvećeg tajkuna u Republici Srpskoj. E, kada se sve to fino reši onda će doći borac na svoje mjesto. Ali do toga neće nikada doći jer ko god da dođe na čelo BORS-a neće imati petlju da to uradi i uredi.

Lično mislim da su najgore prošli ljudi koji su ratovali pa na kraju izgubili i svoje ognjište, kao ja na primjer, pa onda borci koji su imali (ne)sreću da ih ništa ne okrzne pa su po prestanku rata vratili na sela i rade zemljoradnju i imaju 3-5 djece, a nemaju nikakva primanja.

I revizija je bila farsa i ušteda, zapetljali se ko pile u kučine, samo se vrte ukrug. Ja lično, poslije 3,5 godine čekanja na 2. stepenu komisiju neki dan bio, sve same žene, doktorice, specijalisti od struke, koje su se školovale dok smo mi gululi za ovu napaćenu Republiku Srpsku, i pojma nemaju gdje je koje ratište bilo, gdje koja veća frka, a i kud bi znale, zašto neko od viših oficira nije prisutan itd.

I još da napomenem da je veliki dio, možda čak polovina boračke populacije nije ni BORS-u, niti u bilo kojem udruženju. Takav je slučaj i sa mnom, ali i sa mnogim drugim koje znam, a razlog je taj što ne bih mogao da ćutim i svakom bih skresao istinu u brk. Zbog toga sam već 13 godina na biriou, i zato sam da se protesti u Banjaluci održe, mirni i da se nešto rješava, jer došlo je mnogima do grla, a to je već gadno!
autonomija - 88537 - 06.02.2014 : Braco Banja Luka - best (0)

Pitanje u vezi pada Narodne odbrane


Pozdrav za Metalnog,

da li možeš da malo detaljnije opišeš kako ste prošli poslije pada Narodne odbrane. Da li si i ti tada zarobljen ili si otišao za kuplensko kao neki drugi? Ako možeš napiši nešto i o onom crncu, pripadniku Hamzi koji je klao zarobljenike - o Tewfiku el Harbiju.
cazin - 88115 - 12.01.2014 : Braco Banja Luka - best (2)

E moj Krajišniče ljuti!


Ovaj Krajišnik iz Cazina piše ono što se njemu sviđa, a osuđuje druge. Zato ćemo uvijek biti mi, naši, vi všsi, jer istina je jedna, a sve dotle dok ne bude jedne istine ova zemlja će biti jadna, a sa njom i svi mi!

On nema pojma ili se pravis blesav kad kaže da nije bilo Mudžahera koljača, a još je veća nebuloza da su došli iz 7. korpusa. Tewfik el Harbi, koji je zaklao zastavnika Radu Rogića, nije došao sa neba već se priključio hamzama i gazijama, pošto je napustio UNPROFOR i došao u tu jedinicu da malo kolje. Danas se svi ograđuju od njega, čak i komandiri njihovih interventnih jedinica. Oni tvrde da on nije bio sa njima, i da je samo idšao sa njima. Pa gdje to još ima u ratu da se neko sam dobrovoljno priključi nekoj jedinici i da pri tom radi šta hoće?

Međutim, nije on bio jedini, ima njih još, jer moji drugovi koji su ostali i bili zarobljeni u operaciji "Breza '94" su bili živi do razmjene i onda su umoreni pred samu razmjenu - počevši od zatvora u podrumu hotela u Bužimu pa nadalje do zatvora u Bihać itd.

I na kraju, kao rezime svega, Tewfik el Harbi se ispario, ili mu je neko dao pasoš ili drugi identitet, da se ispari, pa nije odgovarao za svoje zločine, a razlog je što bi tada povukao još mnoge za sobom, počevši od vrhovne komandne pa naniže.

Da još dodam da mi je veoma drago što su Babini borci izjednačeni u pravima sa pripadnicima 5. korpusa, jer dugo su bili tlačeni i ugnjetavani. Najveći čovjek u Cazinskoj krajini je bio Bećir Durić koji je ostao isti i pre i posle rata je imao istu sliku na istom mjestu, to jeste nije bio prelivoda. Pa su ga borci 5. korpusa opljačkali na kraju rata - lično sam bio kod njega.

I još nešto, u Srbljanima je bila spomen ploča iz 2 svjetskog rata za pomen ženama i djeci koje su bacali u vodu, a sada je nema, nije bitna, sada je druga istorija. E, moj Krajišniče!
bihac - 87641 - 14.12.2013 : Braco Banja Luka - best (0)

O Brezi '94


Zamolio bih "Nebitnog" da ne lupa gluposti i piše ono što ne zna. Koja je to nebuloza kad on kaže da Mladić nije bio ranjen, te da je isti natjerao Milovanovića da nosi municiju. E, stvarno se nisam već odavno tako nasmijao.

Sve što sam napisao je napisano iskreno i na djelu gdje sam bio, i šta sam vidio i šta sam prošao. Eto sreće da nisam, da nije bilo tog prokletog rata itd, itd.

Još jednom da kažem da osuđujem ubijanje ratnih zarobljenika, kojeg je bilo dosta, a pogotovu pred samu razmjenu.

A ovima da dodam samo za keš za Bihać. Jedne prilike na razmjeni poginulih, prilikom utovara sanduka ručka se otkinula, i ispao je sanduk na tlo. Iz njega se rasule pare, svakom je jasno da je lova odredila sudbinu Bihaca. Pozz, za sve.

Volio bih sa "Cvrletom" i "Džidzom" da se ispričamo na kafi, vidim da imaju vojnu penziju, ponekad zavirim na njihov FB profil, ako ih neko zna nek im prenese da mi se jave?
bihac - 86643 - 09.09.2013 : Braco Banja Luka - best (3)

Istina je izašla na vidjelo!


Istina je izašla na vidjelo, tek poslije, sto je alija i potvrdio, u prolazu dvojici generala Milovanovicu i Dudakoviću dok su razgovarali nakon rata!?

Pare jesu legle da se Bihać nikada ne zauzme, a to se i osjećalo uvjek kada bi se stvorili uslovi da se to desi. Nema dalje, mnogi ne vjeruju u to, a najviše ovi sa druge strane pošto su sebi stvorili sliku da su "sve oslobodili", a bilo je to tiho povlačenje, normalno uz povremene borbe, pa je neko morao u toj frci i izgubiti glavu, ili bar biti ranjen!?
srebrenica - 85901 - 14.07.2013 : Braco Banja Luka - best (1)

Fotomontaža na snimcima


Na snimcima o Srebrenici je korištena i fotomontaže. U jednom dijelu snimak je u boji, a zatim prelazi na crno-bjeli snimak.

Dobro poznajem teren i događaje koji su se desile baš tu i tada! Tačno je da smo išli u smjenu gore sa timberčekom sa lancima i da smo imali jednocjevni PAT 20 mm. Međutim, i oni su imali isti takav PAT, i minobacače 60mm.

Mi tamo smo došli 9. januara da smjenimo bataljon koji je na to područje došao mjesec dana ranije sa namjerom da zaustavi razularenu bandu u njihovom krvavom pohodu zauzimanje srpskih sela.

Muslimani su bili izašli na samu obalu Drine, selo Banjevići, ali su ih naši potisnuli i u tim borbama je ubijeno nekoliko muslimanskih vojnika. Naši su ih samo prekrili sa malo zemlje i snijega da ih životinje ne bi razvukle. Mislim da je bilo tri neprijateljska vojnika. Kasnije su razmjenjeni kada je Kravica oslobođena.

Na tom području smo ostali mjesec dana i imali smo jednu neuspjelu akciju sa dva mrtva i izvjesne gubitke MTS jer su konji natovareni sa MB60 i ostalom municijom u toj gužvi pobjegli na njihovu stranu. One MB60 na filmu su naše. Narednih dana gađali su nas dok su imali mina.

Dokaz montaže i laži je to što su upali u srpska sela, a kada neko pogine kao ovi dotični onda ih pripišu tkz. masakru iz jula 1995. godine.
srebrenica - 85869 - 12.07.2013 : Braco Banja Luka - best (0)

Bratunac, januar 1993. godine


Dignuti smo sa odmora dan poslije Božića '93. godine, hitno okupljanje, polazak, ne znamo gdje idemo a i ne pitamo... Bilo je jako hladno a u autobusima gotovo da i nema grijanja...

U toku puta smo saznali da se u Kravici desio zločin, i da idemo u Bratunac. Išli smo nizvodno Drinom. Kada smo stigli u Bratunac, rasporedili smo se po nekim vikendicama.

Sledećeg jutra smo, skupa sa nekim njihovim jedinicama, zamjenili jedan naš bataljon koji je već bio tu. Išli smo uz neki uspon, težak do bola, na samoj obali Drine. Prošli smo kroz sela Banjevići i Sopotnik. Kraj je jako siromašan, kuće raštrkane. U sredini se nalazi spomenik iz 2. svjetskog rata, izrešetan mecima Naserovih zlikovaca. Kuće opljačkane i spaljene...

Linija uspostavljena, bilo je minus 22. Bili smo 3 dana gore a potom 3 dana dole, i tako dvije smjene. Bilo je par provokacija. Jedan dan se neki pametnjaković sjetio da pokušamo da zauzmemo kotu naspram nas. Akcija se završila kobno, dvojica naših boraca su poginuli.

Jedan borac, koji se uspio izvući iz Kravice, nam je pričao o strahotama kroz koje su prošli. Ne krije da su se bili opustili, i da su mnoge straže bile zanemarene. Mnogi od njih su otišli kući da božićuju, što ih je na kraju jako skupo koštalo.

Upravo tada na to područje došla i ekipa Crvenih beretki. Zajedno smo išli u izviđanje, samo to oni mnogo bolje rade, a imaju i mnogo bolju opremu, komandu i disciplinu. Snimili su kamerom neprijateljsku liniju, a zatim se u kući razrađuje plan akcije, sve do najsitnijih detalja...

Nakon što smo odradili našu smjenu, moja jedinica se vratila nazad. Poslije sam čuo da su imali uspjeh u probijanju linije, i tada je počelo, kako kaže Milovanović, tkz. "otključavanje Srebrenice".
ambih - 85839 - 10.07.2013 : Braco Banja Luka - best (5)

Šta će biti sa Bosnom


Pozdrav svim čitaocima!

Najprije bih želio da odgovorim "Poteru Harisu iz Sarajeva"

Interesuje da li se sjeća - lika, " Što proglasi bosnicu suverenu-neimao glave na ramenu"!?

Mi SRBI smo spavali mirno i živjeli u nama i vama dragoj bivšoj Jugi, ali ste preko noći dobili mig sa strane vašeg tkz. prijatelja -neprijatelja, koji su vas, a samim time i nas gurnuli u RAT, zamjenivši miran san ratom. Sada se patite i BOSNJAJTE u svojoj BOSNI od 23. procenta, a mi ćemo u našoj Republici Srpskoj, vama mrskoj, živjeti kako znamo i umijemo dok ne dođe i taj dan, a blizu je, da jezičak na vagi prevagne, a to će biti vaša braća po oružju - Hrvati. Oni sa kojima ste vezali zastave, samo što ne znate da su to Latini - stare varalice, sad im Srbi pašu zarad njihovih interesa. Nakon toga ćemo da se jednom za sva vremena razvedemo i da pri tome uzmemo našu gruntovnu i katastarsku imovinu, a vama sto ostane!? Prijatno i u zdravlje!
bors - 85597 - 25.06.2013 : Braco Banja Luka - best (1)

Kome se treba obratiti?


Veliki pozdrav za sve iskrene i istinske borce, a pogotovo pred Vidovdan kojeg se rado sjećamo i koji nas čini ponosnim iako smo sve više na marginama društva.

Iz dana u dan smo sve više nezadovoljni svojim statusom ali se može reći da smo dobrim djelom i sami krivi za to. Ovako razjedinjeni i rasparčani nismo nigdje prispjeli a i nećemo negdje ni stići jer svako vodi svoju politiku. U opštinskim boračkim organizacijama su na funkcije zasjeli uglavnom nezaslužni ljudi, kao i u slučaju ovoga borca iz prethodnog teksta? Mora da je njegov otac isšao po ranjenike negdje u kafanu van zone borbenih dejstava, a ne u samu zonu, ili do sigurnog preuzimanja ranjenika?

Nepravda je velika, a niko ne nastoji da to pokuša da ispravi? Pored toga, i revizija je skrenuta na krivi tok, sa stvarnog odvajanja žita-od kukolja kako Curguz kaže, ali to je iluzija za uši.

Boračka populacija treba novo rukovodstvo, svoju stranku, gdje će se pogledati oči u oči svi i jednom za svagda raskrstiti ko je ko, i koliko je zaslužan. Međutim, do tada će proći mnogo vode, a mnogi će još više oboljeti, neki pomrijeti...

Mi smo neka vrsta tereta za ovo društvo! Znam neke ljude iz Armije muslimanske BIH koji su 1970. - 72. godište a imaju status vojnog penzionera. U isto vrijeme kod nas trebaš da čekaš tri i više godina na poziv za reviziju, a posle 2. stepene nemas više prava na žalbu, već samo na tužbu. Čak da im i bombu staviš na sto neće se ništa značajnije promjeniti.

Pozdrav svim iskrenim borcima, patriotama, čitaocima, ali i neprijateljima srpskog naroda!
ilijas - 85313 - 03.06.2013 : Braco Banja Luka - best (0)

Izmišljena priča o diverzantu u Ilijašu


Zanimljivo je tumaranje tog "Diverzanta noću, po nepoznatom terenu". Kao da je bio u svojoj kuci pa zna raspored?
politika - 84241 - 10.04.2013 : Braco Banja Luka - best (2)

Zašto uvjek kasnimo i gubimo u miru?


Pozdrav uredniku i čitaocima!

Kakav smo mi to narod, kakvu vlast imamo tako i prolazimo, to jest gubimo u miru na svim poljima, a dokaz je i ovo zadnje na skupštini UN "majke srebrenice" su otisle i bore se da prisustvuju skupštini i izlaganju, a naši skupljaju potpise i prave neke peticije koje ne piju vode? Ko da parira njima - Ćurguz, Mitrović, neka udruženja koja uljuljkana u svoje fotelje i uz dobra primanja sjede i tako im dani prolaze? Ali rat još traje, samo se nevodi oružjem već svim dozvoljenim prljavim sredstvima. A mi, kao i obično, gubimo u miru i u pregovorima, što je istorija i dokazala.

Dokle više tako?
bihac - 84045 - 01.04.2013 : Braco Banja Luka - best (0)

Pitanje za Nebitnog


Pitanje za "Nebitnog" jesi li bio učesnik operacije "Breza 94"? Jesi li bio u Korpusnoj policiji?
prepiska - 83253 - 04.03.2013 : Braco Prijedor - best (0)

Naveći broj poginulih u jednom danu?


Ima li neko ko može da tačno napiše najveći broj poginulih u jednodnevnoj borbi na obe strane: mjesto i lokaciju u proteklom ratu?
bors - 83251 - 04.03.2013 : Braco Prijedor - best (0)

Podrska Ugljeviku


Potpuno podržavam osnivanje nove boračke organizacije u Ugljeviku, a toga će (nadam se) biti još i više. A bilo je svega od "izdavanja uvjerenja kraj kotla", a sada ti isti kroje kapu svima i štede na pravim borcima i invalidima, da bi se dodvorili MMF-u, a uvjek imaju neki izgovor. Za drugostepenu reviziju čekaju da produ tri godine pa da pozovu stranku, i ako vrate grupu-kategoriju, zaostatke-razliku neće niko dobiti, a tužba zbog zastarjevanja "ne pije vode". Vrijeme je da se vratimo na pravo mjesto - sa margine društva, baš kao u "Otpisanima".
Pozdrav!
rat_gradacac - 83099 - 26.02.2013 : Braco Prijedor - best (0)

Krajišnici na Gradačcu, nije bilo baš sve tako!


Najvise vremena sam proveo na Gradačcu, 6. sanska brigada, 3. bataljon, i tamo je tekao med i mlijeko, te nije bilo linije i ostale gluposti. Sada su me ovi ispod povukli za jezik, te želim da ih demantujem, ako moram da ispravljam drugu stranu, a to je logično i nužno. Međutim, ovaj put moram da ispravljam i svoju stranu, jer se pišu stvari koje su netačne i neprovjerene! Kada pišem nešto što je neko drugi rekao ili doživio, onda naglašavam da je to iz tuđih usta, a samu informaciju provjerim i kod drugih izvora!

Nakon završetka akcije na Koridoru, 43. MTB je držala liniju prema Gradačcu, gdje je kasnije upućena i 6. sanska brigada. Na početku je bilo i ofanzivnih borbenih dejstava, ispravljanje linije, te dostizanje kota za potpunu kontrolu nad predgrađem grada, te industrijske zone gdje su bili Prijedorčani (Vis, Huskići, Hasanbašići). Napominjem da nikada nije ni bilo u planu ići na grad, već držanje linije što je moguće dalje od Koridora. Kako je vrijeme odmicalo, sve smo se više ukopavali tako da je na kraju, kada smo krenuli da branimo svoja ognjišta ostala jako dobro utvrđena linija sa tranšejima, zaklonima, grudobranima, fugasama sve po PE-ES-u, jer je tamo bilo i snajpera, diverzantskih grupa i svega ostalog.

Kada smo se vratili sa operacije Breza '94, onako sjebani, zamjenili smo naš bataljon na Sibovcu, koti Vis koja je dominantna za obe strane. Nakon par dana su nas napali, ušli su nam u liniju na samoj koti, i tad je veći dio linije pao uprkos tome što je bila iskopana rezervna linija na par stotina metara iza nas. Tada gine više boraca, a i oni su imali gubitke. Nakon toga sledi naša kontra, vraća se dio linije, ali ne i cijela kota već samo jedan dio, tako da su linuje bile na toj koti bile svega 40 metara udaljene jedna od druge. Zbog toga smo morali noću da kopamo tranšeju duž čitave linije, i ona je ostala do kraja rata, pa tuda prolazi i linija dejtonskog razgraničenja.

A sada o vozu i našem neuspjelom pokušaju da na "ho-ruk" uđe u grad i isti zauzme. Prema kazivanju druga, koji je bio u Vojnoj policiji pri 43. mtb i koji je učestvovao u akciji tog dana, voz je napravljen po uzoru na voz iz Knina. Tih 400 metara skinute pruge je postavljeno u toku noći jer je to bio dio između linija. Međutim, noćni rad, kao i svaki drugi, je bio traljav pa je voz pod teretom propao između šina. Oni se nisu nadali takvom iznenađenju, jer jer je diverzantska grupa "Manijakosi" već par puta bila u izviđanju u tkz. industrijskoj zoni do koje je vodila ta pruga. Ukratko, ti momci su bili poput onih iz izreke "smrt ga gleda a on se na nju smije". Dalje, taj moj drug kaže da je to bilo jako dobro zamišljeno i sve je teklo po planu kao i napadi na ostalim pravcima, ali je voz propao između šina. Kasnije su ga muslimani gađali tenkom. Jedan vagon se sa lokomotivom i djelom naoružanja uspio vratiti nazad.

Ono što nikome nije jasno jeste zašto voz kasnije nije poklopljen artiljerijom!

Kod običnih vojnika nije bilo šverca, već taj inat, susret bez oružja, pa i kafa sa protivničkom stranom bez ikakvog incidenta dok to komanda nije sankcionisala.

Inače, snajper je bio stalno aktivan sa suprotne strane. Ne znam tačan broj poginulih od 6. sanske na Gradačcu ali je on značajan.
bihac - 82769 - 19.02.2013 : Braco Prijedor - best (4)

Operacija Sana '95 - vraćanje zajma


Kada smo uvezali kompletnu liniju, i kada je došla 43. mtbr, već se radilo na planu vraćanja djela teritorije, kao i samog grada Sanskog Mosta sa jugo-istočne strane iz pravca Busnovi-Sasina gdje su bile jedinice 7. korpusa Armije BiH.

Taj dan sam bio sa desne strane putne komunikacije Prijedor-Sanski Most. Prage, tenkovi i pješadija kao na početku rata, par kilometara ih guramo nazad, a moral opet raste. Sutradan opet tako. Jedni drže položaj noću a drugi idu u napad. Tog drugog dana je palo na stotine razlicitih projektila, a najviše minobacackih i od lansera. Onda se govorilo da što se zauzme za par dana, to će biti glavno, jer su se pregovori bližili kraju. Sutradan je stigla naredba da se prekinu sva ofanzivna dejstva, međutim već je bio vraćen Sanski Most jer se moral značajno popravio a stigle su i jače jedinice tako da smo imali dovoljno vojnika.

E, sada ću da opišem događaj na tom djelu, sa ljeve obale rjeke Sane, na mostu za selo Usorci. Prilikom konsolidacije linija tih dana posatavljena je zasjeda na tom mostu, uz podršku tenka i prage, a bočno sa druge obale rijeke PAT 20/1. Jedan moj školski drug se uveče, uz pomoć još par vojnika opasacima privezao ispod samog mosta sa M84. Negdje pred samo jutro, borbena kolona je prilazila mostu. Oni su je pustili da priđee skoro do samog mosta, a onda su osuli po njima iz svega raspoloživog naoružanja. To je bio pravi pakao za njih jer su došli na naš teren, pa je to bilo "vraćanje zajma" za onu njihovu akciju. Oko 55-60 neprijateljskih vojnika je ostalo na poprištu bitke, a ostali su noseći ranjene pobjegli nazad prema Sanskom Mostu.
bihac - 82767 - 19.02.2013 : Braco Prijedor - best (0)

Broj zarobljenih tenkova


Pozdrav za urednika i sve posjetioce! Moram da ispravim svoj text, o zarobljenim tenkovima iz operacije Breza '94. Dva tenka, jedan je ostao na Makarovači a drugi na platou Ćulumka koji je bio oštećen par dana ranije u napadu.
bihac - 82663 - 15.02.2013 : Braco Prijedor - best (1)

Operacija Sana '95


A sada nešto o operaciji Sana '95. Sa koridora smo krenuli 19. septembra '95. godine, i dan kasnije smo u jutranjim časovima stigli u Sanski Most. Niko nije izašao iz autobusa da vidi šta mu je sa porodicom, već pravo smo odmah produžili na naše odredište - Dabar, tačnije Dabarsko vrelo.

Došli smo do škole, gdje je bilo desetak vojnika i jedan tenk. Linije nije bilo nigdje. U autobusima smo tako odkunjali do 6 sati ujutru, a onda smo krenuli pješke. Ispred nas je išla prethodnica a mi smo ih pratili u koloni po jedan u rastojanju od desetak metara. Išli smo nekim šumskim putem, kroz maglu i sitnu kišicu. Magla se polako razilazila a mi smo još hodali, zastajkujemo povremeno i osluskujemo oko nas. Zatim opet hodamo sa oružjem na gotovs, polovina nas je okrenuta na gornju, a druga polovina na donju stranu puta.

I tako smo došli do Mrežnica iznad samog Dabarskog Vrela. Prilikom prolaska smo primjetili da je u jednoj udolini sa donje stranu puta neko boravio. Svuda naokolo su bili razbacani NATO suvi dnevni obroci, hrana, čaj, slatkiši zapakovani u aluminijumsku foliju. Na tom mjestu smo se spojili sa ljevim krilom i formirali liniju. Poošto je bio brdovit teren, zauzeli smo busiju onako iza drveta, kamena, bez ikakvog ukopavanja i zaklona. Oko 10 sati ujutro, dvije minobacačke mine su preletjele preko nas, a odmah potom osu i pješadijska paljba po nama uz one njihove standardne poklike:

  • "alahu egber- tegbir!"

    Mi smo uzvratili žestoko! Linija je bila nekako ukosu, uzbrdo i presjecala je jedan šumski put na kome smo imali dva mitraljeza. Neprijatelj je pokušao da nas na iznenađenje i prepad digne odatle, ali su se loše proveli jer su imali par mrtvih i par ranjenih. Mi smo imali dva ranjena, od kojih je jedan kasnije podlegao.

    Inače, oni su sa svojim udarnim grupama išli šumskim putevima. Bilo je teško pokriti svo to prostranstvo grmečkih šuma.

    Još prije nego što smo mi sa Koridora stigli na to područje, podignut je radnički bataljon koji nije imao nikakvo borbeno iskustvo te je poslat na Benakovac. Među njima je i bio onaj zastavnik Rade Rogić koji je zaklan, a bilo je i više izginulih.

    Poslije par dana smo otišli na dionicu "Lipnik-Skučani-Vakuf" gdje smo zamjenuli 16. mtbr koja je morala hitno na Bocač kod Banjaluke. Na tom mjestu smo dobli komandu da se povučemo, mada nas niko nije napadao u tom rejonu. Svi smo se čudili zbog čega se povlačimo, ali nam je na kraju postalo jasno da se vraćaju procenti teritorije, što nam je i posebno teško padalo.

    Bilo je tu i raznih okršaja, kao na primjer na "Korčanici" kada su četiri vojna policajca u Pinzgaueru i Praga uletjeli u zasjedu. Oni su na ulazu u Lušći Palanku naletjeli na zasjedu interventne čete, i tu su loše prošli. Isto tako je bilo i na Mededem brdu. Zatim je 5. kozarska brigada u kontranapadu prešla rijeku i tu je ostao Dudakovićev blindirani džip. Međutim, kada se neko konačno dosjetio i izračunao da je dato previše teritorije, stigla je naredba da se vraća izgubljeno, i kao nekada ranije tri tenka i dvije Prage uz podršku pješadije su krenule u kontranapad.
  • bihac - 82647 - 15.02.2013 : Braco Prijedor - best (0)

    Laži u dokumentarcu o Brezi '94


    Mislim da se ne vrijedi ubjeđivati šta je i kako bilo, koliko je snaga i tenkova učestvovalo u operaciji Breza '94, na djelu Čulumak - sip, ali ja znam da sam bio učesnik, očevidac, plus dva dana u okruženju na tom djelu. Oni izgleda znaju bolje koliko je nas bili, i tako je to i gledaocima tog dokumentarca dočarano. U svemu tome svako ima svoju verziju - ali istina je jedna i jedina!

    Da je bilo sreće do onog krvavog rata ne bi ni došlo, njima je izgleda smrdjela Jugoslavija koja im je sve dala, a u njoj su živjeli samo onoliko koliko im je odgovaralo a zatim su joj zabili nož u leđa. Izgleda da je sad došlo vrijeme da svi patimo i budimo najmenici Zapada!

    I film "Slunjska brda" je jedna velika farsa. Snimljen sa mnogo mr1nje i ne prikazuje realno stanje u momentu dešavanja. U tom filmu se prikazuje kako srpski vojnici iz Krajine i "JNA četnici" prave zločine po šumama Slunja i iz zasjeda likvidiraju grupe muslimanskih vojnika! A istina je drugačija: naoružana formacija od nekoliko stotina vojnika je krenula preko teritorije Krajine da se preko Slunja probije i dođe u pomoć 5. korpusu. Međutim, oni su bli otkriveni, upadali su u zasjedu SV Krajine i tako su bili legitiman vojni cilj onih koji su krenuli grlom u jagode. Takvo kretanje u razbijenim grupama je rezultiralo time da je veoma mali broj njih, svegao 15-tak, stiglo na odredište.

    Ko je god u životu bio vojnik zna da je to put bez povratka, a neko ko pravi film i zarađuje pare bez potrebe trujući neistinom nove generacije! Ovakav primjer, a ima ih još mnogo sličnih, ne doprinosi pomirenju i nekom budućem zajedničkom suživotu.

    Braco,

    tvoj post sam "razbio" na dva jer obrađuješ dvije sasvim različite teme.

    Ja se ne bih mnogo brinuo što se na ovom mjestu ne možemo složiti oko dvije stvari:

  • Brojno stanje jedinica VRS - ne mogu da kažem da sam da sam iskusan oficir, ali svima nama koji smo bili u VRS je savršeno jasno da nikada u prošlom ratu ni jedna brigada VRS nije kompletna izmještena na drugu lokaciju jer mi nikada nismo imali rezervu. Obično je ona polovina, koja je trebala da bude na odmaranju, odlazila u akciju (nakon 2 do 3 dana odmora) a redovna smjena izvršavala normalne zadatke, u vašem slučaju ostajala na Koridoru.

  • Broj tenkova u akciji koji ti navodiš je sasvim logičan i mene niko ne može ubjediti da ih je bilo više. Doduše, moram priznati da si me razočarao kada si napisao koliko ih je zarobljeno u operaciji Breza '94.

    Još jednom veliko hvala za izuzetno dobro pisanje, što svoje postove upisuješ sa stranice "Bihać" a ne "Najnoviji" i što si "otkrio" opciju za upis trostruko dužih tekstova.
  • bihac - 82583 - 14.02.2013 : Braco Prijedor - best (1)

    Pročitaj par puta da bude jasnije!


    Po pisanju i pitanjima ovih još vidim da direktnih učesnika na djelu Ćulumak-Sip-Križ nema. Naime, Nisvet Porić u svom dokumentarcu kaže da se čula neka galama, te kako tenkista nije htio sjesti u drugi tenk i ići u napad? Koja nebuloza! Zašto bi on sjedao u drugi tenk kada svaki tenk ima svoju posadu? Galama se čula jer je bilo u pitanju izvlačenje oštećenog tenka, kao i ranjenog komandira. Isto u tom dokumentarcu se navodi da je iza brda čekalo 100 tenkova da krenu kad ovi prvi probiju linije. Prava istina je da su bila samo 4. tenka T-55 i 2. OT-starije verzije.
    bihac - 82539 - 13.02.2013 : Braco Prijedor - best (3)

    Opis akcije Breza '94


    Pozdrav uredniku i posjetiocima! Još uvjek čekam nekog kompetentnog sa druge strane da se javi, a znam da prate pisanje na ovom portalu, mada ne pišu baš previše. Ti Hamza znas sve nagrubo, međutim ja znam u detalje na djelu na kojem sam bio. Kao vojnik morao sam biti tamo gdje sam određen, isto kao i vi sa druge strane.

    Jedna važna ispravka! Samo polovina boraca iz navedenih brigada je učestvovalo u ovoj akciji, jer je druga polovina bila na Koridoru. Kada smo došli na Čulumak zatekli smo dio korpusne policije sa podrškom minobacača 82 mm. Sreo sam jednog poznanika koji je dan ranije bio u akciji i imali su jednog ranjenog pa su obustavili akciju.

    Naredni dan su i ostale snage išle u napad. Sledeću noć su stigli tenkovi i oklopni transporteri. Tenkisti su se ujutro spremali za napad. Komandir 2. OKB (visok, plava, duga kosa) komanduje pokret tri tenka, on stoji na tenku "siva munja" drži se za kupolu i odoše sa platoa Čulumka, pa iznad UNPROFOR-a i dolje u potok na početnu poziciju. Mi sve posmatramo. Oni bez ičijeg sadejstva idu uzbrdo, pamista čak i nije bio na pamu, niti je dejsvovao. Na tenku su bili otvoreni poklopci. Tenk je prišao je pod sam rov, ispalio granatu i tako digao taj rov u vazduh. I dok se prašina još nije ni slegla, ručni bacač iz drugog rova je pogodio taj tenk. Kasnije sam imao priliku i da vidim da je tenk bio pogođen u ono ojačanje između dva luka - rupa je bila veličine malog prsta a unutra ga odiglo, progorilo zavarene djelove i tog plavog komandira ranilo u glavu. Vozač okreće tenk i kreće nazad, pri čemu nailazi na minu i ostaje bez gusjenic. Nakon toga je drugi tenk, uz pjećadijsku podršku, izvukao taj tenk na plato Čulumka gdje je i ostao jer nije bilo vremena za popravku uništene gusjenice.

    Naredni dan su nas rasporedili ispod UN baze, koja je bila prazna. Pošto je to bio mali prostor, a ljudstva prilično, naređeno je da se raširi linija, jer je Mladić komadantima jedinica natrljao nos u vezi napada sa tim tenkom. Sa druge strane se isto ukopavalo noću, i dovlačile svježe jedinice. Uporni mi, ali i oni, ne zna se ko je luđi.

    Ispod baze UN smo bili 11. 09. 1994. godine, to je bilo desno krilo u pravcu napada, i grubo smo već poznavali taj teren. U sami mrak, u 8 sati uveče, dolazi načelnik i kaže da se treba prebaciti na krajnje lijevo krilo jer je sutra dan D? Mi smo po mraku vozilom premješeni na Makarovaču, gdje nam je teren bio nepoznat.

    Sledeći dan, 12. 09. '94. godine, sam opisao kroz lično iskustvo, a sad ću da nešto kažem o samom toku operacije. Svoju priču zasnivam na detaljima koje sam prikupio od drugih učesnika.

    Tog jutra je akcija krenula sa tenkovima i pješadijom uz podrsku MB 82 i 120 mm. Čelni tenk jeste probio liniju na Šipu i izvidači su izbili na neprijateljsku liniju koja je pala na tom dijelu. U trenutku pda linije na Sipu otpočinje i napad na Ćulumak, Makarovaču, to jest iza leđa gdje je bila veza, IKM, logistika i sve ostalo, kao i dio ljudstva, koji je bio puno manji od broja napadača sa leda i boka.

    U pozadini je nastao metež, haos, bliska borba... Napad je stao, a jedinice i tenkovi su se povlačili iz napada u pravcu iz kojeg su i došli.

    Izvlačenje je bilo neorganizovano jar je veza bila u rasulu. Potom je Mladić motorolom javio da se izvlači ko može, a jedini pravac je bio prema UN bazi. Čak je tu nakratko bila i neka linija koju su držali brigadni izvidači 6. sanske.

    Ostatak moje jedinice je tek oko 12:30, sa ljevog krila potokom i uvalom prešao do baze UN i tako se izvukli. Na samom platou Čulumka, pamista je sa jednog oklopnog transportera pucao dok je imao municije. Prema kazivanjem očevidaca on je pamom pokosio par grupa koji su jurišale, ali je na kraju i on pogođen projektilom iz oruđa.

    Jedan tenk je ostao na Makarovači, a drugi u potoku jer mu je jedna zolja bila ispaljena u gusjenicu. Treći je ostao na platou jer je bio onesposobljen već prje. A to što se u onoj vašoj reportaži tvrdi da je iza brda čekalo još 100 tenkova su velike nebuloze! Takođe ponavljam da je velika laž da su kompletne brigade napadale na ovom djelu. Opet ponavljam da je polovina bataljona ostala na koridoru, a pola je premješteno ovdje za ovu operaciju. Ista stvar je bila i kod ostalih učesnika.

    Prilikom jutarnjeg informisanja nama je rečeno:

  • "Noćas dok ste vi spavali, nedaleko od nas je sletio helikopter. Stigla je jedna informacija koju vam ne mogu reći, ali istorija će pisati o tome!"

    Nije mi bilo jasno tada, a ni sada, ko je to sletio, kakva informacija, pa se svašta nagadalo, i izdaja te operacije i još nmogo štošta.

    Vojnici iz Krajine su mi rekli da su našeg dolaska dobro živjeli, UN je bio tu, a i švercovalo se. Oni su nas krivili što smo im pokvarili mir!

    Bilo je šta je bilo, bio je rat, ali nije bilo časno ubijati zarobljenike, a pogotovu ne pred razmjenu, što se kod vas i desilo u par slučajeva. Međutim, godinu dana kasnije, u toku operaciji "Sana 95", bilo je prilike da se vrati dug. Tom prilikom ste vi bili na našem terenu, a mi smo vas čekali. Bilo je "ceranja" kroz grmečke šume, na Korčanici, na Međeđem brdu, u Dabru, na ulazu u Palanku itd, itd, itd. Ipak, to je jedna sasvim druga priča.
  • bihac - 82437 - 11.02.2013 : Braco Prijedor - best (9)

    Breza '94 (3. dio)


    Pošto je već bila prošla ponoć, a bio je i mrkli mrak, muslimani su pucali naslijepo po nama. Šuštio je sušanj u toj gustoj šumi. Srećom, teren je bio u padu, pa smo se nekako prebacivali, puzali i tiho dozivali da vidimo da li smo svi na okupu?

    Kad smo odmakli ispod njih na nekih 50 metara, ustanovili smo da nas je samo trojica, tj. da jedan nedostaje. Neprijatelj je prestao da puca. Tihim glasom smo dozivali našeg saborca, ali je sve bilo uzaludno. Zbog toga smo odlučili da krenemo dalje kroz šumu sešava!

    Imao sam osjećaj da hodamo već satima. Pomagali smo ranjenom drugu, koji je već prilično iskrvario, a počeo je djelimično i pshihički da tone. Naime, počela su da mu se dešavaju priviđenja. Kako smo se kretali niz šumu, njemu se pričinilo da na nekih 20-30 metara ispred nas nešto svjetluca. On, onako u panici, povika da vidi neprijatelja i poče da puca iz pištolja. Uzalud sam pokušavao da ga smirim, govoreći mu da tamo nema nikoga. Tom prilikom je i mene prestravio, iako sam ja bio najprisebniji.

    Odem tamo gdje on pokaza prstom i među kamenjem nađem nekakvu paprat, koja je svjetlucala pod skromnom svjetlošću mjeseca i zvezda, vjerovatno zbog toga što je bila vlažna od prethodne kišice. Iščupam je i donesem do njih, dam mu je u ruku da se i on uvjeri. Međutim, on se ni dalje nije mogao smiriti. Počeo je da ponavlja da neprijatelj ima još jednu liniju, te da odmah moramo krenuti dalje, dok je još mrak? Ja ga odvraćam od toga, ubjeđujem ga da smo dovoljno odmakli od neprijatelja i da treba da sačekamo da se razdani. Pošto nismo poznavali teren, a nismo znali ni gdje su naši, kao ni na koju ćemo jedinicu nabasati.

    Pogledah u sat, bilo je negdje oko četiri, tog 14. 09. 1994. godine. U tom trenutku, taj naš saborac krenu dalje. Išao je tako prvi, hodao, puzao, previjajući se od bolova u slabini, a za njim je išao i ovaj drugi, ranjen u predjelu ključne kosti. Nisam imao drugog izbora nego da i ja krenem za njima.

    I tako, dok smo se kretali, odjednom neko osu rafalnom paljbom po nama. Treštalo je na sve strane, a pucnjava nikako da stane. Zatim promjeniše okvire pa ponovo zapucaše u našem pravcu. Kada i to ispucaše, nastade zatišje i neko nas upita ko ide. Pošto im odgovorismo da smo naši, oni nas obasuše čitavim nizom pitanja: ko smo, odakle, koja jedinica, ko je komadant brigade, bataljona itd. Ja sam uporno pokušavao da po njegovom govoru skontam ko bi to mogao biti, naši ili njihovi? Pošto mi se izgovor i akcenat ne učini turskim, ja im odgovorih sve po redu. Nakon toga mi vojnik sa druge strane odgovori:

  • "Neka vas tu, ne pomjerajte se! Kada se razdani doći će neko po vas!"

    Međutim, ranjeni borac se poče pomjerati, ili puzati, nisam baš siguran. Uglavnom, začuo se šušanj, i iznad naših glava prođe kratak rafal u znak upozorenja da se ne mičemo. Od tog rafala je pogođen ranjenik, i on iz pištolja opali sebi u srce. Drugi ranjenik uzviknu:

  • "Mali, šta to uradi?"

    Istovremeno, sa druge strane se oglasi prvi komšija od ovog momka koji je uzviknuo:

  • "Vićo, jesi li to ti?"

  • "Jesam!" - odgovara Vićo.

    Ja im jebem sve odreda, i živo i mrtvo.

    Prišao sam ranjenom borcu koji je pucao u sebe i gledam kako mu ruka sa pištoljem klonu, a oči poslednji put gledaju. U tom trenutku stigoše i naši, nosimo ga na šatorskom krilu ali je on već bio mrtav.

    Ponekad razmišljam, da sam mu tada oduzeti pištolj i danas bi i on bio živ. On ga je imao jer je zadnji metak čuvao za sebe jer nije htio da ga muslimani zarobe živa. To je stvar koju jednostavno odlučiš sam u sebi!

    Eto, to je bio taj moj doživljaj o dva dana koja smo proveli u potpunom okruženju, na nepoznatoj teritoriji! Danas, kada se ponekad sastanem sa Vićom, on mi se, onako uz pivu, ponekad požali da ga umalo nisam ugušio onim prvim zavojem kada sam pokušao da prigušim njegovo kašljanje kako nas ne bi otkrila ona dva nerijateljska vojnika koji su prelazili potok. Međutim, ja nisam imao izbora! Da to nisam uradio oni bi nas otkrili i mi bismo morali da pucamo u njih!

    ***


    Zarobljeni Srbi su najprije bili u podrumu hotela Bužim, skupa sa zarobljenim Babinim vojnicima. Tamo su ih strašno mučili. Među njima je bio i zarobljeni Predojevića, koga su kasnije razmjenili, ali je on odmah potom i podlegao povredama. Vručinić i Utješanović su razmjenjeni 04. 12. 94. godine, a obdukcija je pokazala da su leševi bili svježi. Vozač vojnog puha je razmjenjen živ, zhvaljujući vezama. Jedan borac je u tom metežu pobjegao u dubinu njihove teritorije. Danju je boravio na drvetu, osmatrao teren i pokušavao da se orjentiše. Kretao se noću i tako je uspio da pređe neprijateljsku liniju preko Une u Krupi. Nakon toga je prošao i kroz našu liniju i neopaženo stigao kući, gdje je saznao da su ga već svi otpisali!

    Imam ja toga još dosta napisati, a uskoro namjeravam napraviti rezime toka čitave te operacije.
  • bihac - 82365 - 09.02.2013 : Braco Prijedor - best (3)

    Breza '94 (2. dio)


    Kad sam došao do preostalih boraca i dva ranjenika, rekao sam da u tom pravcu nema prolaza, a isto nam je potvrdio i jedan borac koji se vratio sa tkz. platoa Čulumka.

    U toku razgovora jedan borac je primjetio da nam prilaze dva neprijateljska vojnika. Jedan od njih je osuo po nama iz M84. Pošto je teren je bio prepun nekakvih vrtača, potoka i jednom velikom kosinom u obliku slova "v", mi smo se brzo sklonili u neki potok. Dva naša saborca, Utješanović Draško, koji je bio ranjen u stopalo, i Vručinić Mladen, su krenuli u suprotnom pravcu i mi ih nakon toga više nismo sreli jer su ubrzo potom i zarobljeni.

    Tumarajući tako kroz noć, izašli smo na sam rub šume Makarovača, odakle smo imali dobar pregled svega što se dešava na padini Čulumka. Nakon završetka borbe, muslimani su zaposjeli rovove, ali je još uvijek bilo sporadičnih okršaja. Gledao sam kako jedaan srpski borac, tražeci izlaz iz te situacije dolazi do jednog rova držeći pušku na gotovs, a njihi sedam do osam okreću puške na njega i viču mu:

  • "Predaj se!"

    Nakon toga taj naš borac baca oružje, a muslimani ga vežu i jedan od njih povišenim glasom kaže:

  • "Hoćeš li sad da te zakoljem?"

    Šta je bilo sa tim borcem, i ko je on bio, to ne znam!

    Jedan borac predloži da on ode da izvidi situaciju, kako bi pokušao da pronađe nekakav izlaz iz ove situacije. Ja se sa tim složih, i rekoh mu da ćemo da ga čekamo deset minuta, međutim ako se ne vrati mi ćemo da nastavimo da tražimo izlaz jer vrijeme prolazi! On je otišao, a mi smo ga čekali oko pola sata. Međutim, njega nije bilo. Kasnije sam saznao da je bio primjećen, pogoden u obje potkoljenice, a kasnije zarobljen i greškom razmjenjen umjesto nekog drugog borca!

    Mi preostali smo se pitali šta dalje. Jedni su bili za to da se vratimo do ostatka naše jedinice, što je otpalo jer nismo znali da li su oni još uvijek na istom mjestu. Na kraju je pao dogovor da pokušamo prići neopaženo i proći bez borbe.

    Kretali smo se kroz visoku paprat i nepoznat teren koji se nalazio u pravcu njihovih starih rovova. Desno od mene se nalazio Radić Ostoja, a lijevo Mitar sa pištoljem, koji je bio lakše ranjen u slabinu. Držali smo oružje na gotovs. Za razliku od mene, on je mogao da vidi šta je ispred nas. U jednom trenutku sam po izrazu njegovog lica primjetio da je nesto vidio, za trenutak se uplašio i "zablokirao", ali ipak nije pucao. Sa suprotne strane odjeknu jedan pucanj i Ostoja pade. Nije se pomjerao niti odgovarao na moj tihi poziv. Nakon toga mi priđe Mitar, koji se nalazio sa moje ljeve strane, na udaljenosti od nekih 15 metara. Reče mi da je nemoguće proći jer ih ima mnogo i da je on ispalio jedan metak u jednog neprijateljskog vojnika. I dalje je vladao muk. Ja mu rekoh da se Ostoja ne micč i ne reaguje, pa smo pretpostavili da je smrtno pogoden.

    Stajali smo na tom mjestu još nekoliko minuta, i onda odlučismo da se tako izmoreni povučemo iz te bezizlazne situacije u dubinu njihove teritorije jer nam je postalo jasno da su linije zatvorene. Najveći problem je bio što nismo poznavali teren! Na sredini brda smo naišli na jedno oboreno drvo, koje je izvalio vjetar onako sa korjenom. Odlučismo da se tu sklonimo i previjemo rane. Potom smo sišli u potok po vodu. Bilo je vec tri sata poslije podne tog strašnog 12. 09. 1994. godine.

    I dok smo tu sjedili, nepomično i tiho, osluškivali smo zvukove oko nas. Čule su se motorke i glasovi. Neko je u više navrata, negdje u daljini, pokušavao da upali tenk ali on nije mogao da krene jer se stalno zagušivao. U jednom trenutku on se upali i ode!

    Pred sam mrak, jedna jedinica prođe visom iznad nas a da nas nije ni opazila jer smo bili sakriveni u toj rupi od izvaljenog korjena i drveta.

    Sutradan, oko deset sati, dva vojnika su na svega trideset metara od nas prešla potok. Držao sam ih na nišanu, međutim oni nas nisu primjetili i mirno su otišli u suprotnom pravcu.

    Mi smo očekivali kontranapad naših, ali se on nije desio. Zbog toga smo napravili dogovor da u toku sledeće noći pokušamo da prođemo kroz novoformiranu neprijateljsku liniju. Oko 16:00 sam izašao na vrh tog brda, sa namjerom da pokušam da se orjentišem. Na moju veliku sreću, uspio sam da na trećem uzvišenju od mene prepoznam bazu UN-a. Pošto smo u prethodnim danima bili blizu nje, taj teren mi je već bio prilično poznat.

    Odlučili smo da krenemo oko osam sati uveče. U glavi sam stalno premotavao sliku ta dva prevoja koji su nas djelili od baze UN-a. Išli smo polako, metar po metar. Oko ponoći je počela da pada sitna kiša, a nebo je postalo tamno i mračno.

    U toku našeg kretanja, skrenuli smo ulijevo, za nekih 400 metara, sa naše planirane putanje. Ipak, opet smo se nekako dokopali baze UN-a i izašli na onaj, nama dobro poznat put. Međutim, još uvijek nismo znali gdje su neprijateljski rovovi! Zbog toga smo bili prinuđeni da idemo kroz šumu naslijepo, sve dok ne naiđemo na njih. U jednom trenutku se začuo glas:

  • "Stoj! Stoj, pucaću!"

    Meni je odmah postalo jasno da smo naišli na muslimane. Po nama je otvorena vatra iz par njihovih rovova i zaklona.
  • bihac - 82349 - 08.02.2013 : Braco Prijedor - best (4)

    Breza '94 (1. dio)


    Pozdrav istinskim borcima! Volio bih kad bi se našao neko kompetentan sa druge strane, komandir Hamzi, Gazija ili neke druge jedinice, da razmjenimo iskustva iz operacije Breza '94, te da mi neko objasni zbog čega i pod čijom komandom su ubijeni zarobljeni borci, koji su umoreni pred samu razmjenu 04. 12. 94. godne. Sam komandant Nanić je izjavio da je zarobljeno devet živih, od čega su tri bila lakše ranjena!

    Saudijac nije bio ničiji, samo je tako klao ratne zarobljenike! Ova izjava je smješna, jadna i žalosna! Ne sumljam da Nanić nije bio "mudar" ali kao školovani oficir JNA je morao upoznati svoje vojnike kad vojnik postaje ratni zarobljenik i kakva ima prava!

    Drugo, brojno stanje je bilo po pola bataljona, od samih brigada koje su učestvovale u operaciji. Ja sam bio to jutro na Makarovači iza PAT-a, a i BST-a. Tu noć mi se učinilo da se čuje nešto više sova sa "huu, huu, huu". Da li su to bile te jedinice koje su prolazile nama iza leđa, to ne znam.

    Ujutro, oko pola osam, moj rođak je bio na straži kod PAT-a i osuo je rafal po njima. Oni su zalegli a potom bacili dvije bombe, jedna ga je ranila i bacila u zrak. Oni su ga odnjeli i povukli se. Naš izviđač sa laserom i posada od pet ljudi su ostali. U razmjeni vatre su lakše ranjena dva moja druga. U tom trenutku se začula žestoka paljba na Čulumku. Pošto su nam muslimani upali u vezu, niko nam nije mogao javiti šta se konkretno dešava?

    Mi smo odnijeli ranjene borce u šumu, a zatim smo odlučili da ih odnesemo do saniteta. I dalje nismo znali da su nam upali sa leđa. Ja sam išao prvi. U jednom trenutku sam izašao iz jednog potoka na neku zaravan i ugledah jednu grupu boraca koja je sjedila na zemlji. Zatražio sam od njih nosila. Neko me upita:

  • "Jesi ti Eno?"

    Tada sam shvatio da to nisu naši, polako sam se okrenuo i kliznuo nazad ka mojima u potok.
  • krajina - 62682 - 06.02.2012 : Braco Adamovic Prijedor, r.s. - best (0)

    Pad zapadnokrajiskih opština


    Pozdrav svim istinskim borcima za Republiku Srpsku! Razlog mog javljanja je va( objektivni, iskren pristup svemu! Ja sam iz Sanskog Mosta, koji je kobajagi branjen kao i druge zapadno krajiške opštine. U zraku se tada osješalo da nešto ne štima jer komanda "povlačenje" je malo kada upotrijebljena kod nas Srba. Tek sada na vidjelo izlaze neke stvari. Pozdrav uredniku i svim iskrenim patriotama!
    rsk - 62602 - 05.02.2012 : Braco Adamovic Prijedor - best (0)

    Da bi izgledalo kao istinito


    Pozdrav svim istinskim borcima! Slava svim palim borcima! Kletva cara Lazara svim izdajnicima, dezerterima, profiterima! Odlučio sam se da i ja nešto napišem pošto su svi iskreni koji pišu za ovaj sajt! Ja sam iz Sanskog Mosta, 6. sanska pj. brigada, 3. bataljon, koji je pokušao kao i svi drugi iskreni patrioti u odsudnoj odbrani da spase što je još ostalo od Krajine, međutim neke stvari sada postaju jasnije. Tada je bilo sumnje u komandovanje? Jadno!




    Idi na stranu - |listaj dalje|